Kako je MORH tek danas objavio, u petak je na poligonu Gašinci došlo do nezgode u kojoj je ozlijeđen pripadnik Hrvatske kopnene vojske. U priopćenju Ministarstva obrane ne ulaze u velike detalje:

“Pripadnik Hrvatske kopnene vojske tijekom obuke za upućivanje u operaciju potpore miru KFOR 1. srpnja 2022. godine na vojnom poligonu Gašinci kod Đakova zadobio je opekline II. stupnja prilikom rukovanja eksplozivnom napravom.

Nakon pružene primarne medicinske skrbi, upućen je na bolničko liječenje.

Okolnosti događaja se utvrđuju.”

U tijeku je inače obuka za pripadnike budućeg, 38. po redu hrvatskog kontingenta u NATO operaciji KFOR na Kosovu.

No, naknadno je  ispalo da MORH u svom priopćenju nije rekao baš potpunu istinu. Naime, kako je za Novu TV saznala Ivana Pezo Moskaljov, nije ozlijeđen vojnik koji je bio na obuci, već instruktor koji je obuku provodio: “Ozlijeđeni pripadnik Hrvatske vojske nije dio tima koji se obučava za odlazak u operaciju potpore miru KFOR, nego je dio tima koji je zadužen za provođenje obuke i ocjenjivanje pripadnika kontingenta. Rukovao je vježbovnim imitacijskim sredstvom koje sadrži određenu količinu eksploziva”, stoji u odgovoru koji je Nova TV dobila od MORH-a.

Zbog opeklina 2. stupnja, koje se kaarakteriziraju kao teška tjelesna ozljeda, ozlijeđeni instruktor prebačen je u zagrebačku Kliniku za traumatologiju u sastavu KBC “Sestre milosrdnice”.

Iz dalekog Afganistana tek je danas do Hrvatske došla vijest o nagradi za narednika Leonarda Džinića iz sastava 7. HRVCON-a u misiji Resolute Support. Naime, tijekom listopada prošle godine narednik Džinić, kao savjetnik za C-IED (Combined Arms Advisor, Counter-Improvised Explosive Device) iz sastava Savjetničkog tima 7. HRVCON-a ANA RMTC izradio je i distribuirao priručnik džepnog formata o baratanju različitim improviziranim eksplozivnim sredstvima (tzv. C-IED Smart Book). Priručnik je izrađen na engleskom i Dari jeziku, te je primarno namijenjen instruktorima/obučavateljima temeljne vojne obuke u ANA RMTC-u (ANA Regional Military Center), iako se može koristiti i u postrojbama ANA-e kao C-IED priručnik za dočasnike i časnike.

Potreba za ovakvim jednim priručnikom ukazala se zbog promjena u taktici, tehnikama i postupcima primjene različitih improviziranih naprava, nedovoljne osviještenosti, ali i činjenice da su izvori informacija o C-IED-u raspršeni na nekoliko strana. Pripadnici Savjetničkog tima 7. HRVCON-a prepoznali su nekoliko područja djelovanja u kojima je moguće ostvariti određena poboljšanja u organizaciji života i rada ANA RMTC, kao i obuke pripadnika afganistanske vojske, a jedno od područja je upravo svjesnost i borba protiv improviziranih eksplozivnih naprava. U tom kontekstu došlo je do ideje da se izradi jedan ovakav sabrani priručnik, kojeg je i zapovjednik 209. korpusa Afganistanske vojske ocijenio vrlo korisnim, te će biti podijeljen časnicima i dočasnicima 209. korpusa ANA-e.

Voditelj savjetničkog tima 7. HRVCON-a pukovnik Mario Raguž predložio je nadređenom zapovjedniku hrvatskog Savjetničkog tima, njemačkom brigadiru Christophu Boeckeru (senior advisor ANA Hybrid Advisory Team), da se trud i požrtvovnost narednika Leonarda Džinića prikladno nagradi. Brigadir Boecker predložio je hrvatskog narednika za nagradu COIN Resolute Support Mission, koju mu je 20. siječnja uručio britanski general Richard Cripwell, zamjenik zapovjednika misije Resolute Support. Naredniku Džiniću ovo nije prvo sudjelovanje u NATO-misiji u Afganistanu – u istoj ulozi savjetnika u savjetničkom timu bio je i 2015. godine, u sklopu 3. HRVCON-a unutar misije Resolute Support.

Inače, u sklopu promo-aktivnosti misije Resolute Support u Afganistanu, NATO je jučer objavio i kratak filmić o pukovniku OS RH dr. Šimi Kevriću, koji je kao medicinski savjetnik trenutno po drugi put u NATO-misiji podno Hindukuša.
——————————-

——————————-

*Photo: pk Damir Šlat

**Video: NATO/Resolute Support

U sjeni tužne vijesti o tome da je vojni pirotehničar, skupnik Marko Odžak, podlegao ozljedama zadobivenima u jutrošnjoj eksploziji, Ministarstvo obrane objavilo je informacije o provedbi sanacije VSK “Pađene”, uključujući i današnje zadaće čišćenja. Priopćenje objavljujemo u cijelosti:

“Nakon eksplozije u Vojnom skladišnom kompleksu Pađene u rujnu 2011. godine izrađen je Plan pregleda i čišćenja područja skladišta od zaostalih UBS i ostalog otpada nastalog eksplozijom.

Plan sanacije se provodi u tri faze, od kojih je prva faza realizirana tijekom 2012. godine, u kojoj je očišćeno područje oko skladišta polumjera od 3,5 km, a u tijeku je realizacija druge faze. Drugu fazu čišćenja terena od neeksplodiranog UBS-a (ubojna bojna sredstva) u tehničkom dijelu VSK Pađene provodile su namjenski organizirane snage pirotehničara Zapovjedništva za potporu i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. 

Planom sanacije u drugoj fazi bilo je predviđeno čišćenje i pregled terena u ukupnoj površini od 156.200 m², te pregled, sanacije i čišćenje skladišnih objekata. Zaključno s 21. lipnjem 2013. ukupno je vizualno pregledano 116.617 m², detaljno pregledano, sanirano i očišćeno 27.000 m², te potpuno očišćena četiri skladišna objekata, a dva skladišna objekta su djelomično očišćena. Za pregled, sanaciju i čišćenje prestalo je 42 583 m², s tim da je s preostale površine za pregled (oko 80%) uklonjen vidljivi, neeksplodirani UBS.

Dubinski je pregledan teren, a uklanjanje UBS, metalnog otpada koji je zatrpan građevinskim materijalom i zemljom, te pregled preostala četiri skladišna objekta nastavlja se prema planu provedbe. Preostale količine vidljivog UBS-a s površine i drugi radovi izvodit će se do kraja studenog 2013. godine, sukladno vremenskim uvjetima.

Na poslovima sanacije i čišćenja terena VSK Pađene 10. srpnja 2013. radilo je 12 pripadnika OSRH – certificiranih pirotehničara, koje je osiguravao jedan sanitetski tim u sastavu liječnik, medicinski tehničar i vozač. Radovima su rukovodila dva iskusna časnika – pirotehničara”.

Pri tome, neizrečenim je ostalo nekoliko činjenica. Kao prvo, dalo se naslutiti da je posao čišćenja rađen smjenski – gdje je oko 10:40 zapravo završavala jutarnja smjena. Imajući u vidu vrućine i teške radne uvjete u kraju oko vojarne “Stara straža”, to i nije čudno. Bitno je čudnije pitanje jesu li preminuli pirotehničar i njegovi ranjeni kolege pri poslu imali potrebnu zaštitnu opremu. Dok su kompleti teže zaštitne opreme bili nabavljani za korištenje u misijama, a onda i izlagani na priredbama – bilo bi jako neugodno kad bi ispalo da su to ujedno i sve svrhe za koje se išlo u takvu specijalnu investiciju. Imajući u vidu da teži kompleti pancirne zaštite za pirotehničare dolaze s vlastitom klimatizacijom, dovoljnom da se normalno koriste usred ljeta u pustinjskim krajevima Iraka, vjerojatno je to oprema koja ni u Pađenima ne bi bila baš potpuni višak – kad je jednom već kupljena.

Lokacija bivšeg vojnog skladišta “Stara straža”, nedaleko Knina – u javnosti posljednjih godina poznatijeg jednostavno kao “skladište Pađene” – ponovo se pokazuje bolnom točkom hrvatskog baratanja streljivom, njegovim viškovima i razminiranjem uopće. Naime, danas oko 10 sati i 40 minuta ondje su ponovo odjeknule eksplozije, pri kojima su ozlijeđena barem tri vojna pirotehničara. MORH je tu situaciju popratio kratkim priopćenjem:

“Prigodom čišćenja – sanacije terena Vojnog skladišnog kompleksa Pađene, dana 10. srpnja u 10,40 sati, došlo je do nekontrolirane eksplozije zaostalog minsko eksplozivnog sredstva, koje se nalazilo u visokom raslinju u skladišnom kompleksu.

Uslijed eksplozije došlo je do ozljeđivanja trojice pirotehničara – pripadnika OS RH, od kojih je jedan, prema prvim informacijama, zadobio teže, a dvojica lakše tjelesne ozljede. Sva trojica pirotehničara zbrinuta su u kninskoj bolnici.

O zdravstvenom stanju pirotehničara, po završetku medicinske obrade i svim novim okolnostima, pravodobno ćemo izvijestiti javnost“.

O stanju ozlijeđenih pirotehničara MORH je potom obavijestio javnost oko 15 sati:

“Nakon ukazane hitne medicinske pomoći od strane medicinskog osoblja OS RH koje pružaju kontinuiranu zdravstvenu potporu razminiranju, trojica stradalih pirotehničara, nadnarednik Dalibor Batinić, skupnik Marko Odžak i vojnik Davor Perković su kolima hitne pomoći OS RH prebačeni u kninsku bolnicu.

Jedan od dvojice lakše ozlijeđenih, nadnarednik Dalibor Batinić otpušten je iz bolnice nakon obavljene medicinske obrade, a drugi lakše ozlijeđeni pirotehničar, vojnik Davor Perković zadržan je na liječničkom promatranju do daljnjega. Treći, teško stradali pirotehničar skupnik Marko Odžak i dalje je pod intenzivnim medicinskim nadzorom zbog zadobivenih teških ozlijeda. Liječnici kninske bolnice ulažu dodatne napore kako bi stabilizirali stanje skupnika Marka Odžaka i održali vitalne funkcije.

Nakon saznanja o izvanrednom događaju u Pađene je upućen zapovjednik Zapovjedništva za potporu general bojnik Mate Ostović sa suradnicima kako bi utvrdili okolnosti nastanka ovog izvanrednog događaja“.

Što to tamo gruva?

Da podsjetimo. Radi se tu o poprištu niza velikih eksplozija 13. i 14. rujna 2011. godine, koje su u širem krugu razbacale ondje pohranjenih oko 1800 tona neperspektivnih ubojnih sredstava (UbS). Uzrok te, prve od dosadašnjih eksplozija, bio je požar koji se s obližnjih krajeva proširio na prostor vojarne i zahvatio skladišne objekte. Pri tome, u okolini je razasuta velika količina bivših ubojnih sredstava – prema tadašnjim navodima MORH-a eksplozivnim je sredstvima bio zagađen prostor od barem “35 milijuna četvornih metara područja, odnosno u polumjeru oko 3,5 kilometra oko bivšeg skladišta“. Taj se krug krenulo čistiti, sužavajući zagađenu zonu koncentrično prema središtu, u kojem se i odlagalo pri čišćenju prikupljen eksplozivni otpad – kojeg se odlagalo na otvorenome.

Takvo je odlagalište na otvorenom bilo izloženo vremenskim prilikama i neprilikama, što se sjajno vidjelo i prošloga ljeta, kada je 22. kolovoza 2012. godine, u popodnevnim satima, ponovo došlo do niza manjih eksplozija u Pađenima. No tada je kao razlog bila navedena velika vrućina – navodno čak 38 stupnjeva u hladu – dok to danas nije slučaj (oko 31 stupanj u Kninu). Dok 2012. nije bilo ni ranjenih – danas MORH spominje tri ozlijeđena, pri čemu vodeće dnevne novine spominju da se jedan pirotehničar bori za život. Iz istih se izvora također neslužbeno čuje i da je kod dijela ozlijeđenih riječ o težim ozljedama prstiju, šaka i lica – nekim od klasičnih ozljeda pirotehničara.

Pri tome, neslužbeno se saznaje i da su pirotehničari nastradali u dodiru s “zvončićima” iz kasetnog streljiva koje je HV nakon 5. kolovoza 1995. godine zatekla u skladištu. Radi se tu o sklopu koji je široko proizvodila vojna industrija negdašnje SFRJ, koji je široko korišten na ratištima bivše Jugoslavije, a čiju je proizvodnju svojedobno usvojila i ratna hrvatska vojna industrija.

UbS – uništavanje i skladištenje

Od jeseni 2011. godine, kada je po prvi put detoniralo skladište u Pađenima, pa do jeseni 2012. godine, malo se promijenilo na stanju koje je svojedobno ministar obrane Davor Božinović opisao govoreći da u vojnim skladištima ima oko 17.000 tona zastarjelih i u najvećem dijelu neispravnih ubojitih sredstava (UbS). Dok se hrvatska Vlada već godinama hrvala s tim problemom – 2011. je, prema Božinoviću, za uništavanje stare municije te gradnju i modernizaciju vojnih skladišta utrošeno gotovo 35 milijuna kuna. Od Višnje Tafre, aktualne zamjenice ministra obrane, čulo se i detalje o tom naporu iz 2011. godine, kada je 2012. izjavila “U prošloj godini smo uspjeli po tome uništiti samo 70 tona, a ove godine će po natječaju – znači, imamo novaca za uništavanje negdje oko 300 tona“.

Potpisivanje Memoranduma o suradnji RH i ITF 23. kolovoza 2012. godine

Ovaj se poduhvat krenulo ubrzavati i uz pomoć stranih partnera i donatora. Tako je 23. kolovoza prošle godine (samo dan nakon tadašnjih eksplozija u Pađenima) potpisan Memoranduma o suradnji Republike Hrvatske i ITF (International Trust Fund), o čijim je efektima Višnja Tafra tada izjavila “Prvi projekt za koji se nadamo i vjerujemo da će se temeljiti na ovom Memorandumu, bit će raspisivanje međunarodnog natječaja za odabir tvrtke koja će dobiti posao zbrinjavanja UBS-a i to na temelju donacije Vlade SAD, u iznosu od 1,5 milijuna USD. Predviđamo da ćemo za taj iznos uspjeti zbrinuti oko – možda, nešto manje od 4000 tona viška UBS-a“.

Svakog ljeta – vruće u Pađenima

Nažalost, upravo je to posao prilikom kojeg je izgleda došlo i do današnje eksplozije u Pađenima – prostoru koji je posljednjih godina obilježio razminiranje vojnih objekata. Ta se činjenica jasno vidjela i u svibnju ove godine, a pri saborskome podnošenju “Izvješća o razminiranju vojnih objekata” za 2011. i 2012. godinu, o čemu smo pisali na portalu Obris.org. Riječ je o dokumentima s kojima je MORH kratko upoznao Sabor sredinom ove godine, dok još očekujemo ozbiljniju raspravu o “Izvješće o provedbi Plana humanitarnog razminiravanja i utrošenim financijskim sredstvima za 2012. godinu“, koji je predstavljen na Vladi RH tijekom njene 98. sjednice (održane 20. lipnja ove godine).

Upravo se u ovome dokumentu, a u točci 2 (“Provedba zadaća iz Plana razminiravanja vojnih objekata za 2012. godinu”), među nerealiziranim poslovima spominje i “Zadaća saniranja posljedica požara u VSK ‘Pađane’ – Knin”. Kao razlog neizvršenja tog zadatka stoji da je do privremenog prekida radova, od 12. prosinca 2012. godine, došlo zbog loših vremenskih uvjeta (kiša, snijeg i niske temperature). Ti su radovi vrijedni oko 2.176.560 kuna, dok troškovi postrojbe koja ih obavlja iznose 409.504, 67 kuna, a nastavak ovoga posla bio je tu najavljen za 2013. godinu. I bi tako!

Gotovo 3 mjeseca nakon što su zapadnim dijelom Zagreba odjeknule eksplozije, Županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv dosadašnjeg jedinog osumnjičenika za to djelo, Vojislava Blaževića. U priopćenju zagrebačkog ŽDO-a potvrđuju se neki detalji, poput vrste i količine eksploziva u priručno izrađenoj napravi, kao i glasine o tome da je prilikom druge eksplozije optuženi tjerao ljude s autobusne stanice. Priopćenje ŽDO-a prenosimo u cijelosti:

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podiglo optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1959.) zbog počinjenja dva kaznena djela protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona. (2. 4. 2013.)

Okrivljenika se tereti da je tijekom noćnih sati 9. siječnja 2013. u Zagrebu; svakako prije 03,45 sati; na sjevernom željezničkom kolosijeku pruge Zagreb-Varaždin, svjestan da tom prugom prometuju vlakovi i da je uz kolnik Aleje Bologne i naselje; upravo u cilju da ugrozi život i tjelesni integritet ljudi i uništi imovinu; s vanjske strane sjeverne tračnice postavio ručno izrađenu eksplozivnu napravu s najmanje 1200 grama eksplozivnog punjenja visokobrizantnog vojnoformacijskog eksploziva trinitrotoulena (TNT).

Navedena naprava je aktivirana kontaktom s prednjim desnim kotačem teretnog vlaka koji je na mjesto postavljenja eksplozivne naprave naišao oko 03,45 sati, uslijed čega je došlo do snažne eksplozije, čime je ugrozio život i tjelesni integritet osoblja u vlaku kao i stanara obližnjih obiteljskih kuća.

Ujedno, tereti ga se da je od 10. siječnja 2013. u 23,30 sati do 11. siječnja 2013. u 00,05 sati u Zagrebu, Aleja Bologne bb, na autobusnom stajalištu nasuprot raskrižja s Gospodskom ulicom; svjestan da se radi o javnoj površini kao i vrlo prometnoj Aleji Bologne; upravo u cilju da ugrozi život i tjelesni integritet ljudi i uništi imovinu, između dva betonska zida postavio ručno izrađenu eksplozivnu napravu s najmanje 200 grama istovjetnog eksploziva.
Kada je na autobusno stajalište došla maloljetnica sa još dvije osobe, okrivljenik je, a kako ga ne bi omeli u aktiviranju eksplozivne naprave, uz povike ih potjerao prema pothodniku te se potom vratio na mjesto i aktivirao napravu, čime je ugrozio život i tjelesni integritet tri osobe.

Protiv okrivljenika je predloženo produljenje istražnog zatvora i to temeljem zakonskih osnova opasnosti od  bijega i opasnosti od ponavljanja djela.

Većina vodičkih bombaša na pragu je 30-ih godina života

Dok će zagrebački bombaš i dalje čamiti u zatvorskoj bolnici, između ostalog i zbog opasnosti od ponavljanja djela, vodički bombaši na slobodi su već mjesec i više dana, i bez (zasad) podignute optužnice. Petorica tzv. objesnika pušteni su iz pritvora u Remetincu još 26. veljače, nakon što su ispitani svi svjedoci na koje su mogli utjecati. Šesti osumnjičeni, 28-godišnji Tomislav Strikoman, zadržan je u pritvoru zbog opasnosti od ponavljanja djela, no 14. ožujka i on je pušten na slobodu. Ne zato što je odbačena opasnost od ponavljanja djela, već zbog jamčevine u vidu zabilježbe na kuću u Vodicama (procijenjenu na oko 3 i pol milijuna kuna), te još 50 tisuća eura u gotovini. Inkriminirana šestorka za sad ima tek policijsku prijavu za dovođenje u opasnost života i imovine, te za dogovaranje za počinjenje kaznenog djela, dok se dvojicu od njih dodatno tereti i za posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, te za pomaganje u dovođenju u opasnost života i imovine.

Eufemizam na vodički način

Vojislav Blažević – nakon 2. eksplozije ranjen, a danas zbog štrajka glađu ne može stajati na nogama

Blaževiću bi, dokažu li mu se djela protiv opće sigurnosti „dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom“, mogla dopasti za to zapriječena kazna do 8 godina zatvora, dok je najviša zatvorska kazna za optužbe iz policijske prijave protiv vodičkih bombaša – 5 godina. Blažević cijelo ovo vrijeme štrajka glađu, čime si je, navodno, opasno narušio zdravlje, ali se ipak sumnja da bi ovako onemoćao opet mogao postaviti koju bombu, pa je i nadalje u zatvoru (odnosno, u bolnici za osobe lišene slobode). Istodobno, petorica Vodičana u punoj snazi i s nedostatkom pameti ocijenjeni su kao neopasni i nesposobni za ponavljanje djela, dok je 6. svoje puštanje iz pritvora kupio kaucijom od gotovo 4 milijuna kuna. Tako ispada da je Blažević kažnjen produljenjem pritvora zbog toga što je odabrao šutnju kao način obrane, dok se za Vodičane nastavlja eufemiziranje njihovog nedjela, započeto još od načelnika Policijske uprave zagrebačke Gorana Burušića objašnjenjem o „počinjenju djela iz obijesti“ (zbog čega je pala i neuobičajena isprika javnosti, 30. siječnja ove godine).

Reagirajući na napise medija, a tu i portala obris.org, načelnik Policijske uprave zagrebačke Goran Burušić se u srijedu 30. siječnja i dodatno obratio javnosti. Službenim priopćenjem Policijske uprave zagrebačke (PUZ), datiranim na utorak 29. siječnja, on je dodatno pojasnio neke od svojih izjava danih na konferenciji za tisak u nedjelju 27. siječnja, a koje su poprilično odjeknule. Konkretno, radi se tu o karakterizaciji “obijesti” kao motiva podmetanja bombe na Trgu bana Josipa Jelačiće, 23. siječnja 2013. godine – djela za kojeg se od kraja prošloga tjedna sumnjiči skupina od 6 pritvorenih osoba iz Vodica.

Kako ovakovo ažurno službeno reagiranje na tematske medijske napise u RH baš i nije uobičajeno, reakciju PUZ-a prenosimo u cjelini:

“Povodom medijskih natpisa o izjavi načelnika Burušića na konferenciji za medije održanoj u nedjelju, povodom dovršenog kriminalističkog istraživanja vezanog za eksploziju na Trgu bana Josipa Jelačića 23. siječnja, prenosimo njegovu reakciju:

Točno je da sam izjavio kako se radilo o obijesti počinitelja, a što je u javnosti dovelo do zaključka kako je to bio jedini motiv za počinjenje ovog djela. Ispričavam se javnosti zbog te nedorečenosti, no u trenutku davanja izjave nisam niti želio niti smio prejudicirati postojanje i nekih drugih motiva koji su još uvijek predmet istraživanja, a što sam dao naslutiti kada sam govorio da je to jedan suludi čin.

U svakom slučaju, ta okolnost ni na koji način ne utječe na postojanje svih konstitutivnih elemenata kaznenih djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, dogovor za počinjenje kaznenog djela (njih petorica) te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljane oružja i eksplozivnih tvari i pomaganje u počinjenju kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (jedan počinitelj), za koja su prijavljeni počinitelji nadležnom državnom odvjetništvu“.

U Hrvatskoj stvarno i nije uobičajena stvar čuti iz službenih usta riječi “Ispričavam se javnosti…”, u praktički bilo kojem kontekstu – a posebice ne kad je u pitanju situacija toliko uspješna kao što je to brza i temeljita obrada posljednja tri slučaja podmetanja bombi u Zagrebu.

Za početak, treba se vratiti nekoliko dana u prošlost. Nakon eksplozija na zapadnome kraju Zagreba, u srijedu, 9. siječnja u Podsusedu, a onda i u petak, 11. siječnja, na autobusnoj stanici uz Aleju Bologne, kod Stenjevca, Zagrebom i Hrvatskom definitivno se počela širiti određena nervoza. Idućih su dana učestale spekulacije o terorizmu u Hrvatskoj, potaknute i nevezanim, ali skladnim javnim istupima – prvo onim pomoćnog biskupa zagrebačkog, mons. dr. sc. Valentina Pozaića, koji je tijekom 9. siječnja krenuo zazivati “novu Oluju” potaknut sporom oko spolnoga odgoja, u kojem se Crkvi na putu našla država – dok se “navodna demokratska vlast u Hrvatskoj hvasta kako je dobila mandat za svoju ideologiju“. U isti je kontekst onda smješten i 13. siječnja šire objavljen satirički video uradak stanovitog “Komandira Šamila”, koji je u svom obraćanju navodnim revolucionarima pozvao na izbjegavanje ljudskih žrtava dok tvrdi: “Nužno je izvršiti napade na javne ustanove na kojima su izvješene zastave Europske unije. To su legitimni ciljevi pokreta otpora. Treba nastaviti napade na željezničke pruge, na parazite – bankare, zlatare i pripadnike šiptarske mafije“.

Odnos vlasti prema slučajevima “Pozaić” i “Komandir Šamil” ne bi trebao postati uobičajeni obrazac postupanja ili uzor

Naravno, dok poruka ovih dvaju poziva i nije strukturno bitno različita, reakcije sustava na dva spomenuta govornika bile su radikalno odmaknute. Govor Valentina Pozaića, održan na javnome skupu u Društvenome domu grada Zagreba, ostao je bez ikakvih posljedica ili službenih reakcija. Za razliku od toga, samozvani “Komandir Šamil” ubrzo je prepoznat kao Damir Mamić, referent u trogirskom brodogradilištu, te je 14. siječnja i priveden u PU splitsko-dalmatinsku. Nakon gotovo dva dana u pritvoru i nekoliko sati ispitivanja u policiji i Državnom odvjetništvu, “Šamilu” su izrečene dvije mjere opreza (mora se jednom tjedno javljati policiji i zabranjen mu je pristup internetu), dok mu navodno prijeti kazna od jedne do deset godina zatvora zbog poticanja na terorizam.

Nekoliko dana kasnije…

Za nastavak ove eksplozivne priče treba ponovo zastati u Zagrebu, ali dva tjedna kasnije. Ondje je na središnjem gradskom trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, u srijedu 23. siječnja, oko 2.30 ujutro ponovo odjeknula eksplozija – treća po redu. Citirajući načelnika PU Zagrebačke Gorana Burušića s njegovog obraćanja javnosti istoga dana u 11 sati:

“Jutros oko 2.25 sati, u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića nasuprot broja 6, došlo je do eksplozije jednog eksplozivnog sredstva. Razbijeno je jedno staklo, a drugih oštećenja nema te nitko nije ozlijeđen. Očevid je trenutno u tijeku, nemamo osumnjičenih, u fazi smo izuzimanja i pregledavanja  svih dostupnih snimki“.

Policija je brzo obavila detaljan uviđaj na mjestu eksplozije

Po njemu, građani su sami dojavili eksploziju, ali je policija već imala prvu informaciju – budući se u zoni cilja nalazila policijska ophodnja koja je čula samu eksploziju. Oko 5.13 ujutro dojava je stigla i do gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, iz kojeg se kasnije čulo da: “Prilikom  eksplozije došlo je samo do manje materijalne štete, oštećena je samo jedna  ploča. Ured za upravljanje u hitnim situacijama stavio je snimke Trga PU  Zagrebačkoj na raspolaganje. Kad se završi istraga znati će se o kakvoj se  eksplozivnoj napravi radilo“.

Nakon eksplozije brzo je zatvoreno samo poprište eksplozije, ulaz na tržnicu Dolac (iza prolaza Splavnica) te čitava tamošnja ulica Pod zidom. Na teren je izašao i predstavnik Državnoga odvjetništva te vatrogasci, dok je oko 12.15 policijski pirotehničar na sjevernoj strani Splavnice pretražio šest kanti za smeće – gdje naizgled nije pronašao ništa. Javnošću su se proširile i neke neslužbene informacije – dok su se nagađanja o vozilu korištenom od počinitelja (crveni Ford ili, po drugima, crni VW Golf model 1) izgleda pokazale istinitima, tvrdnju da se pri eksploziji radilo tek o jačem pirotehničkome sredstvu samo dan kasnije policija je i službeno opovrgnula. Na konferenciji za tisak, održanoj 24. siječnja, nadležni se nisu željeli izjašnjavati oko vozila kojim su se navodno četiri sumnjive osobe udaljile s šireg mjesta eksplozije. Ipak, ondje se moglo službeno čuti da u pitanju nije bila eksplozija pirotehničkoga sredstva, već improvizirana eksplozivna naprava manje snage. Sama je eksplozija, kao i dvije prethodne na zapadu Zagreba, okarakterizirana kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom. Dok su mediji nagađali da bi to moglo biti i ključno za rješavanje ovog bombaškog napada, policija je nastavila s pregledom snimki brojnih kamera raspoređenih oko poprišta eksplozije.

No, čitava stvar tu nije stala…

U subotu, 26. siječnja, u javnost su dospjele informacije da istraga jako dobro napreduje.  Od Mirele Ban, glasnogovornice PU Zagrebačke o uhićenju 6 osoba čulo se tek: “Osobe su uhićene na području PU  Zagrebačke i PU Šibensko-kninske. Nad njima se trenutno provodi kriminalističko  istraživanje“, no podrobniji su podaci uskoro preplavili hrvatske medije. O detaljima oko pet osoba, privedenih na informativni razgovor u sjedište kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici u Zagrebu oko 18 sati, u petak 25. siječnja, prvi su u javnost izašli novinari šibenskog portala Šibenik.in. Oni su u subotu ujutro od vodičke gradonačelnice Branke Juričev-Martinčev, inače političarke iz redova HDZ-a, dobili potvrdu glasina o privođenjima i kasnijim uhićenjima. Po njoj, “Petorica osumnjičenih da su neki dan bacili eksplozivnu napravu na  zagrebačkom Trgu bana Jelačića zaista su s našeg područja i još ne mogu vjerovati da su to napravili. Šokirana sam i teško mi je vjerovati da su  počinili takav čin koji je za svaku osudu“. Uz to, ona je potvrdila i  kako je samo jedan od uhićenih član Mladeži HDZ-a, ali ne i ostali – kako se krenulo nagađati tog jutra u kuloarima.

Dio osumnjičenika pred zgradom Županijskog DO-a u Selskoj cesti, nedjelja 27. siječnja 2013.

Tijekom subote, 26. siječnja, u jednom od vodećih dnevnih listova u Hrvatskoj objavljena su i puna imena te prezimena petorice mladića koji su privedeni, a onda se krenula odmotavati i priča o čitavome događanju. Naime, Tomislav Strikoman (student povijesti čiju se skoru diplomu navodno slavilo u Zagrebu, aktualni član  Gradskog odbora HDZ-a Vodice i brat stradalog vatrogasca), Tomislav Duvnjak (student 5. godine građevinarstva u Zagrebu, sin vodičkog poduzetnika Ante Duvnjaka, vlasnika građevinske tvrtke Vodice d.o.o. i tamošnje uljare), Ivan Tubić (sin poznatog vodičkog krojača), Blaž Birin (čiji otac drži staklorezačku radnju u Vodicama) te Domagoj Šprljan (sin Ive Šprljana, vlasnika građevinske tvrtke Iveks d.o.o. iz Vodica) su  izgleda planirali i izveli bombaški napad u Zagrebu 23. siječnja ove godine. Sva petorica privedenih mladića (godišta rođenja – 1984., 1982., 1985., 1982.,i 1984. godine) su navodno bili dobri prijatelji i istaknuti članovi navijačke skupine Torcida, a barem neki od njih su i otprije imali dodira s policijom. Jednako tako, navodno su barem dvojica od privedenih u nekome trenutku policiji i prijavila djelo (jedan od njih je Tomislav Duvnjak) – što im na kraju vjerojatno i neće mnogo koristiti, budući je u trenutku njihovoga javljanja policija već ionako bila na tragu čitave grupe.

Pirotehničari pri poslu na sjevernome djelu Splavnice – ulica Pod zidom, u srijedu 23. siječnja

Prema medijskim navodima, u policijskome su postupanju presudnu ulogu odigrale prikupljene video-snimke šireg poprišta napada. Na njima se navodno prilično jasno vidjela jedna muška osoba, koja se približila spomeniku bana Jelačića i odložila eksplozivnu napravu. Mediji tu donose i daljnje detalje – samu bombu na Trgu navodno su počinitelji prekrili i sitnim šljunkom iz obližnjih koševa za smeće (iz njihova dijela namijenjenog gašenju opušaka), a sve to “s ciljem povećanja razornog djelovanja” naprave. Po toj je varijanti eksploziv aktiviran električnom strujom, putem kablova koje su počinitelji razvukli do svoga skloništa u prolazu Harmica. Kablove su ondje spojili na bateriju, detonirali napravu, skupili ostatak žica te otrčali s mjesta napada. U tom je trenutku registrirana skupina od četiri muške osobe, koja se žurno udaljila iz ulice Pod zidom motornim vozilom – navodno, tamnom VW Golf model 1. Jedan od njih je izgleda, prije ulaska u automobil, u obližnji kontejner odbacio i neki predmet – kojeg su onda kasnije tražili pirotehničari. Kako bilo da bilo, spomenuti je automobil navodno identificiran još istoga dana, da bi policija onda krajem tjedna krenula i po osobe koje su ga u koristile u vrijeme napada.

Hvatanje osumnjičenih

U petak, 25. siječnja, počela su privođenja osumnjičenih, prvo na obavijesne razgovore – gdje su oni, navodno nakon početnoga negiranja povezanosti s eksplozijom, “propjevali”. Osumnjičeni mladići iz Vodica, formalno uhićeni u petak navečer, otkrili su policiji da napad planiraju još od početka prosinca 2012. – dakle, neovisno od prve dvije eksplozije u Zagrebu, te itekako ranije i s predumišljajem. Tada je i broj osoba osumnjičenih za eksploziju u Zagrebu narastao na šest, budući se doznalo i o ulozi u napadu oca jednoga od mladića. Tu osobu, koja je navodno pribavila “tri komada vojnoformacijskog visokobrizantnog eksploziva” te podučila buduće bombaše njegovu korištenju, mediji opisuju kao građevinskog poduzetnika Ivu Šprljana (rođen 1954. godine, otac osumnjičenog Domagoja). Njega će se u najboljem slučaju teretiti tek za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari (članak 331. Kaznenog zakona), te pomaganje grupi mladića pri počinjenju djela za koje će ih se teretiti. Od policije se o osumnjičenim mladićima čulo i da “nakon što su od jednog osumnjičenog nabavili eksploziv, od prosinca su isprobavali napad“, konkretno – negdje na prostoru šireg šibenskoga područja. Mediji tu kao mjesto probnih eksplozija spominju jednu od plaža u Vodicama, tijekom 22. i 23. prosinca prošle godine.

Nakon što su u subotu pretraženi stanovi osumnjičenika (otac Tomislava Duvnjaka je novinarima potvrdio pretres obiteljske kuće u Vodicama, te sinovoga stana u Zagrebu), oko podneva u nedjelju, 27. siječnja, osumnjičeni su privedeni na ispitivanje u Županijsko državno odvjetništvo. Tog smo istoga dana na izvanrednoj konferenciji za medije od Gorana Burušića čuli i još: “Osumnjičeni su sada u nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva. Naime, već u srijedu policija je znala tko su oni. Dvojica su privedena u Zagrebu, trojica na području Šibensko-kninske županije, a jedan na graničnom prijelazu u Metkoviću“. Kod osobe uhićene na granici s BiH radi se izgleda o Tomislavu Strikomanu, koji je s društvom putovao na svadbu u Široki Brijeg, kada su ga prepoznali i zadržali na graničnome prijelazu. Upravo se njega spominje i u vezi s još dvije okolnosti slučaja – Strikoman i Duvnjak su prije oko četiri godine (također tijekom studija) bili spominjani u slučaju pripitoga sukoba s policijom u Zagrebu, dok se u noći eksplozije navodno slavila upravo predstojeća diploma povijesti Tomislava Strikomanova, najmlađega u grupi – gdje su roditelji nekih od osumnjičenih opet spominjali obilnu konzumaciju alkohola.

Goran Burušić, načelnik PU zagrebačke i Danijel Žugel, načelnik Sektora kriminalističke policije, na konferenciji za medije 27.siječnja

Na istoj toj konferenciji za tisak policija je izašla i s pomalo nevjerojatnom tvrdnjom o motivima koji su navodno potakli grupu iz Vodica na detoniranje bombe u centru Zagreba. Naime, “Motiv za detoniranje eksplozivne naprave na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu je čista obijest, suluda ideja pojedinaca, odnosno grupe, koji od lagodnog života ne znaju što bi sa sobom, pa rade ovakve stvari“, kazao je načelnik PU zagrebačke Goran Burušić. Donekle se to uklapa i u izjave Ante Duvnjaka, oca pritvorenog Tomislava Duvnjaka, koji je motivaciju mladića novinarima opisao riječima “U pitanju je njihov nestašluk. Društvo je bilo vani, popilo se, ali nije im ovo trebalo“. Na kraju, treba napomenuti da je istražni sudac zagrebačkog Općinskog suda šestorici muškaraca uhićenih zbog povezanosti s eksplozijom na glavnom zagrebačkom trgu 23. siječnja ove godine odredio jednomjesečni istražni zatvor – prvenstveno zbog mogućnosti utjecanja na svjedoke, dok je DORH podnio zahtjev i zbog opasnosti od ponavljanja djela (kako je sudac istrage to odbio, tu se državni odvjetnici navodno planiraju žaliti).

Pravna podloga progona

Policija u slučaju eksplozije na Trgu bana Josipa Jelačića, 23. siječnja ove godine, za petoricu mladića i dalje prvenstveno spominje kazneno djelo Dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. Kaznenog zakona, koji glasi:

(1) Tko požarom, poplavom, eksplozivom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ne postavi propisane naprave za zaštitu od požara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih plinova, nuklearne energije, ionizirajućih zračenja ili za zaštitu na radu ili te naprave ne održava u ispravnom stanju, ili ih u slučaju potrebe ne stavi u djelovanje, ili uopće ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega.

(3) Tko kaznena djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Za šestog osumnjičenog, 58-godišnjeg Ivu Šprljana, spominje se kazneno djelo Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari (članak 331. Kaznenog zakona), te kazneno djelo Dogovora za počinjenje kaznenog djela (članak 327. Kaznenog zakona) – dakle, i za Dogovor za počinjenje već spomenutoga djela Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari – kao i djelo Pomaganje (članak 38. kaznenog zakona) u počinjenju kaznenog djela Dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

Dileme oko “Bombaša s Trga”

Zvonko Bušić se tek u srpnju 2008. godine vratio u Hrvatsku iz SAD, gdje je odslužio 32 godine zbog otmice zrakoplova i podmetanja bombe (sa smrtnom posljedicom)

Pa ipak, mnogo je tu nejasnih stvari. Kao prvo, budući se očigledno radi o djelu koje je duže vremena pripremano, promišljano i uvježbavano u šibenskome kraju, teško je vjerovati u službenu verziju koja kao motiv postavlja tek obijest i besposlenost počinitelja. Nije bez značaja ni činjenica da je Tomislav Strikoman aktualni član Gradskog odbora HDZ-a Vodice, a ujedno vjerojatno i upravo onaj član Mladeži HDZ-a kojeg je u svojim subotnjim izjavama spominjala gradonačelnica Vodica Branka Juričev-Martinčev. Osim toga, dvojica od ukupno šest osumnjičenika (otac i sin Šprljan) su i u rodbinskoj vezi sa Zvonkom Bušićem, hrvatskim desnim disidentom koji je svojevremeno bio u inozemstvu osuđen zbog terorizma – dok ta činjenica sam po sebi tek indicira određeno pripadanje jednom kulturološkome krugu, ipak je ne treba zanemariti. Sve te činjenice čitavome događanju iz ranih jutarnjih sati 23. siječnja, na Trgu bana Jelačića, daju i jednu izrazitu političku notu, koja je vidljivo nedostajala u dvjema eksplozijama s početka siječnja.

Kao drugo, iako se u medijima i javnosti općenito o počiniteljima pričalo gotovo kao o dječacima, radi se o potpuno zdravim i odraslim ljudima – koji imaju između 27 i 30 godina, dok im pomagač ima navršenih 58 godina života. To bi moralo značiti i da obijest, dosada, mladost ili nekakvo nesnalaženje u svijetu – što sve policija navodi kao svojevrsne motive djela – vrijede upitno, a zasigurno nisu osobine koje bi trebale biti smatrane ikakvim posebnim olakotnim okolnostima. Kao treće, prema izjavama iz policije i navodima iz medija – kod podmetanja bombe kućne izrade na Trg bana Jelačića, 23. siječnja, ne radi se o spontanome aktu ili djelu počinjenom na mah. Počinitelji su tu dobro proučili što planiraju raditi, tjednima su se spremali, nabavljali potrebnu robu i učili njome sastavljati eksplozivnu napravu – s kojom su navodno onda izveli čak i više probnih eksplozija. Time se tu definitivno radi o planiranome djelu, počinjenom s predumišljajem – za koje je, od početka pripremanja pa do samoga trenutka počinjenja, bilo i vremena i prilike promisliti o svim okolnostima te posljedicama ovakve radnje.

Analiza ostataka eksplozivne naprave ukazala je na korištenje vojnog eksploziva

I konačno, kao četvrto, kako je ispalo da su tijekom priprema grupe u Vodicama u Zagrebu eksplodirale dvije bombe na zapadu grada – bilo je vidljivo da postoji bitna uznemirenost javnosti. Ova je činjenica, osim u Zagrebu, bila vidljiva te medijima prenesena i kroz čitavu Hrvatsku. Time su bombaši iz Vodica imali priliku odustati od svoga plana ili barem postati svjesni da će i njihova eksplozivna naprava biti promatrana u jednom novome svjetlu – kroz prizmu sad već trećega u nizu bombaških napada na građane Zagreba. Ovo je bitno, budući da upravo namjera ozbiljnog zastrašivanja stanovništva predstavlja i jedan od osnovnih preduvjeta za postojanje kaznenoga djela terorizma (kako ga definira članak 97. Kaznenoga zakona). Spomenuto je to u 1. stavku ovoga članka, koji glasi:

(1) Tko s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učini ili ne učini, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije, počini jedno od sljedećih djela koje može ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji:

1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt,

2. napade na tijelo drugoga,

3. otmicu ili uzimanje talaca,

4. uništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture uključujući i informacijske sustave, nepokretne platforme na epikontinentalnom pojasu, javnog mjesta ili privatne imovine koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku štetu,

5. otmicu zrakoplova, broda ili drugih sredstava javnog prijevoza ili prijevoza robe,

6. izrada, posjedovanje, pribavljanje, prijevoz, opskrba ili uporaba oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja, kao i istraživanje i razvoj nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja,

7. ispuštanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava, čime se ugrožava život ljudi,

8. ometanje ili obustava opskrbe vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim resursom, čime se ugrožava život ljudi, ili

9. posjeduje ili koristi radioaktivne tvari ili izrađuje, posjeduje ili koristi uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili ionizirajućeg zračenja, koristi ili ošteti nuklearni objekt tako da dođe do ispuštanja ili opasnosti od ispuštanja radioaktivnog materijala, ili upotrebom sile ili prijetnje zahtijeva radioaktivni materijal, uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili nuklearni objekt,

kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

Dakle, osim što bi uvođenjem pojma terorizma u razmatranje radikalno skočila minimalna zapriječena kazna (sa šest mjeseci zatvora, na najmanje tri godine), poprilično bi porastao i mogući maksimum izrečene kazne (sa 5 na petnaest godina zatvora). Pri tome, ne treba zaboraviti da bi tada u igru zasigurno ušla i neka dodatna kaznena djela – recimo, Obuka za terorizam (članak 101. Kaznenog zakona), stvaranje Terorističkog udruženja (članak 102. Kaznenog zakona), a možda i djelo Novačenja za terorizam (članak 100. Kaznenoga zakona). Sve to možda na prvi pogled može izgledati okrutno, ali nije i neosnovano.

Upravo zato – zbog postojanja naznaka političke podloge podmetanja bombe 23. siječnja na Trgu bana Josipa Jalačića – bombe koja je lako mogla izazvati ljudske žrtve, i koja je definitivno izazvala bitnu uznemirenost (ako već ne i strah stanovništva) – ovo bi djelo trebalo biti shvaćeno ozbiljno, istraženo temeljito i sankcionirano oštro. Pri tome, postupanje bi po njemu u svojim osobinama moralo biti barem jednako ili usporedivo onome oko eksplozija od 9. i 11. siječnja – a ne da su tu na djelu pojave razlike kakve smo gledali po pitanju odnosa nadležnih u slučajevima “Pozaić” i “Komandir Šamil”, koje smo opisali na početku ovoga teksta. Tek tada će brzo i efikasno postupanje policije, kakvo smo gledali ovoga siječnja, zaista biti okrunjeno porastom razine javne sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj kao cjelini.

Poprište eksplozije je na oko 700 metara zapadno od područja bolnice Vrapče (označeno crvenim)

Noćas, oko 15 minuta nakon ponoći, ponovo  je odjeknula eksplozija na zapadu Zagreba. Mjesto eksplozije bilo je nedaleko od križanja Aleje Bologne i Gospodske ulice, na autobusnome stajalištu uz prometnicu. Iako dvije lokacije dosadašnjih eksplozija dijeli tek oko četiri kilometra udaljenosti, današnji je događaj donekle drugačiji od onoga u srijedu – osim što neposrednom metom nije bila željeznička pruga, već autobusno stajalište udaljeno desetak metara od kolosjeka, ovoga je puta i ozlijeđena jedna osoba koja se u trenutku detonacije zatekla ondje. Ipak, policija i ovo današnje podmetanje eksploziva tretira kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine, jednako kao i incident od srijede rano ujutro.

Ozlijeđeni muškarac (53) ima lakše ozljede lica i ekstremiteta, a zbrinut je u KBC Sestara milosrdnica. Budući da njegove ozljede navodno ukazuju da je bio iznimno blizu samoj eksploziji, on se smatra svjedokom. Policija ga posebno čuva u bolnici, a izvršen je i pretres njegova stana. Na prostoru današnje eksplozije nisu ustanovljena oštećenja na okolnim zgradama – prema izvorima iz policije, kako se ovdje eksplozija dogodila na ravnoj površini nije došlo do stvaranja sekundarnih gelera, pa ni šteta nije istovjetna onoj od prve bombe.

Prema iskazima okolnog stanovništva, policija je brzo stigla na poprište događaja, a uviđaji su trajali do oko 11 sati. Tijekom dobrog dijela tog vremena bila je zatvorena željeznička pruga između Zaprešića i Zapadnog kolodvora, a sama Aleja Bologne bila je blokirana od Vrapča pa sve do Škorpikove do 8.40 sati, kada je ta bitna prometnica ponovo otvorena za promet. Tada su i gradski autobusi počeli normalno voziti tom trasom, osim što ne staju u zoni Gospodske, na poprištu noćašnje eksplozije.

Dok  će se policija službeno očitovati tko je počinitelj ova dva napada (koja su dovoljno slična da ima smisla spekulirati o jednome počinitelju), u medijima se provlače naznake da bi upravo ranjena osoba mogla biti bombaš, kojem se improvizirana eksplozivna naprava preuranjeno aktivirala pri njenome postavljanju na željeno mjesto napada. Ako tome i je tako – taj razvoj situacije ne bi bio čudan ili neuobičajen, budući da improvizirane naprave znaju biti vrlo nepredvidive čak i u stručnim rukama.

Samo dan nakon eksplozije naprave podmetnute pod željezničku prugu nedaleko Podsuseda, o čemu smo već rudimentarno javili jučer, o čitavoj se stvari oglasilo i Ministarstvo unutarnjih poslova – konkretno, Policijska uprava Zagrebačka. U njihovu se priopćenju tek navodi:

“Očevidom na mjestu događaja utvrđeno da je na sjevernom kolosijeku u blizini željezničke postaje Podsused, u trenutku prolaska teretnog vlaka na relaciji Ranžirni kolodvor Zagreb-Varaždin kojim je upravljao strojovođa 39-godišnjak, došlo do aktiviranja eksplozivnog sredstva. Nije bilo ozlijeđenih osoba, već je nastala samo materijalna šteta na vlaku, pruzi i na pet obiteljskih kuća u neposrednoj blizini u vidu oštećenja stakla na prozorima te oštećenja tri osobna automobila (oštećeno stražnje svijetlo, vjetrobransko staklo i poklopac). Zbog obavljanja očevida u vremenu od 5 do 17 sati u potpunosti je bio obustavljeni željeznički, a u vremenu od 5 do 8,40 sati cestovni promet Alejom Bologne u oba smjera“.

A tim je priopćenjem tek ponešto dopunjeno ono jučerašnje, koje je kratko glasilo:

“Danas, 9. siječnja oko 3,50 sati u Susedgradu, Aleja Bologne, oko 50 metara zapadno od željezničke postaje Podsused, u trenutku prolaska teretnog vlaka, kojim je na relaciji Ranžirni kolodvor Zagreb-Varaždin upravljao 39-godišnji strojovođa, došlo je do eksplozivne reakcije te je nastala materijalna šteta dok ozlijeđenih osoba nije bilo. Očevid je u tijeku. Zbog obavljanja očevida u potpunosti je bio obustavljen željeznički i cestovni promet Alejom Bologne u oba smjera. Cestovni promet Alejom Bologne pušten je 8,40 sati“.

Uz to, u medijima se moglo čuti i ministra unutarnjih poslova RH, Ranka Ostojića, koji je službeno razriješio i dilemu što je jučer aktivno morila Hrvatsku: “Je li događaj na Podsusedu bio akt terorizma ili nije?” Konkretno – službeni je stav tu:

“Ne može se govoriti o terorističkom napadu jer nedostaju elementi poput prethodne najave terorističkog napada, kao i preuzimanje odgovornosti nakon napada“,

što se poklopilo i s prethodnim gledanjem na stvari portala obris.org. Umjesto toga, objavljeno je da će se situaciju tretirati kao “radnju kojom se dovodi u opasnost život i imovina općeopasnom radnjom ili sredstvom” – za što je policija navodno formirala i poseban stožer, u čijem radu sudjeluju i predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). No, pogledajmo čitavu stvar malo detaljnije.

Podsused – poprište događaja (crveno označava 50m od stanice)

Eksplozija, za koju se neslužbeno saznaje kako je izazvana improviziranom napravom zasnovanom na privrednome eksplozivu, oštetila je prugu u duljini od oko 30 centimetara (ali nije bila dovoljno snažna da prekine tračnicu), jednako kao i podvozje vlaka, a tek su manje štete pretrpjeli okolni objekti i vozila. Činjenica da vlak izgleda nije iskočio iz tračnica, te vrlo umjeren opseg šteta (posebice s obzirom na blizinu mjesta eksplozije stanici i kućama), jasno indiciraju da je naprava bila male razorne snage. Jučer je to zorno prikazao i jedan od stručnjaka za sigurnost, koji je na upit medija skrenuo pažnju na činjenicu da je staklo na puknutim prozorima ispalo prema van, na ulicu, dok bi pri jačoj eksploziji bilo za očekivati da ga udarni val ubaci u prostorije. Dakle, ništa od popucalih prozora u krugu od 400 metara ili kamenja koje je letjelo oko 300 metara, kako je to naveo jedan visokotiražni dnevni list.

Stanka u voznom redu od gotovo 5 sati poslužila je za “pripremu terena”

Mjesto eksplozije, iako blizu stanici i uređenom pješačkome pothodniku, nije iznimno prometno, posebice ne u noći. Iako se tu radi o dijelu trase tzv. X. koridora, inače najprometnijeg hrvatskog željezničkog magistralnog pravca, kojim uz međunarodne i domaće putničke i teretne vlakove prometuje i prigradska željeznica – radnim danom ukupno i do 86 gradsko-prigradskih putničkih vlakova, 35 lokalnih putničkih vlakova te 10 međunarodnih putničkih vlakova, uz još ukupno 8 do 10 teretnih vlakova. Posljednji vlak koji je tom trasom prošao prije jutarnje eksplozije navodno je s Glavnog kolodvora Zagreb krenuo u utorak u 22.44 sati. Budući mu je do Podsuseda trebalo između 15 i 20 minuta, ondje je prošao oko 23.05 u utorak naveče. I onda je bio mir do 3.50 u srijedu ujutro, do prvog jutarnjeg prolaska i eksplozije. Upravo tih gotovo 5 noćnih sati su vrijeme tijekom kojeg je i postavljena spomenuta improvizirana naprava.

Prema izvorima iz HŽ Cargo-a, vlak koji je naišao na bombu bio je sastavljen od lokomotive (HŽ serija 2062, dizel-električna lokomotiva mase od oko 103 tone) te četiri vagona – dva teretna vagona koja su bila prazna, jedan natovaren crijepom i jedan službeni vagon u kojem su bili vlakovođa i manevrist. Pri eksploziji i naglom kočenju koje je uslijedilo nitko od njih nije ozlijeđen, no strojovođa je završio u stanju šoka te je hospitaliziran.

Uglavnom, dok izbor mjesta, vremena i cilja ovog “dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom” ukazuje na određenu pažljivost pri pripremi samoga djela, ujedno treba primijetiti kako je očito bilo na stvari i namjerno minimiziranje učinaka ovoga napada. Zato, dok je nedvojbeno da se radi o određenome slanju poruke, izostanak šire političke podloge te širenja masovnoga straha u populaciji ipak ukazuje da tu nije riješ o terorizmu, već nečem drugom.

HŽ Cargo – dugovi, višak zaposlenih, a sad i misteriozna eksplozija

Tek ostaje za ustanoviti, je li podloga za djelo možda i osobna (nije potpuno nezamislivo da se radi o aktu usmjerenom ka posadi vlaka koji je na bombu naišao), ekonomska (vezana uz neka najavljena ili započeta prestrojavanja unutar sustava HŽ), ili pak nešto sasvim treće. Sve su to izazovi koji tek očekuju posebnu radnu skupinu koju je formirao ministar Ranko Ostojić povodom jučerašnje eksplozije kod Podsuseda.

Izvidi na mjestu eksplozije traju od ranoga jutra

Jutros oko 3.45 došlo je do eksplozije na željezničkoj pruzi kod Aleje Bologna BB, oko 50 metara zapadno od željezničke postaje Podsused. U trenutku eksplozije, tuda je prolazio teretni vlak  na relaciji Ranžirni kolodvor Zagreb-Varaždin. Vlak nije iskočio iz tračnica, a nema ni ozlijeđenih. Materijalna  šteta je umjerena – osim oštećenja na samoj kraćoj kompoziciji, stradala su stakla na ponešto obližnjih kuća.

Policija je brzo zatvorila širi prostor eksplozije, što je tijekom jutra stvorilo brojne prometne probleme na pravcu koji je bitan ulaz u grad iz pravca zapada. Osim gradskoga autobusnog prometa, u prekidu se našao i željeznički promet – posebice međunarodne željezničke linije broj 212 i 158. Njihovi se putnici prevoze autobusima i elektromotornim vlakovima do kolodvora Dobova, odakle će nastaviti vožnju vlakom Slovenskih željeznica prema Villachu, odnosno Beču. Putnici međunarodnog vlaka broj 499 (München – Zagreb) elektromotornim vlakom prevoze se do Savskog Marofa te će od Savskog Marofa do zagrebačkog Glavnog kolodvora biti prevezeni autobusima”, izvijestili su iz HŽ-a.

Iako su svjedoci u prvo vrijeme pričali o jakoj eksploziji, o više metara oštećenih tračnica, te o širem krugu uništenja stakala (pa i do 400 metara), izgleda da su pravi učinci ove eksplozije zapravo bitno skromniji. Dok je već sada jasno da je eksplozija bila manje snage – bilo zbog malog eksplozivnog punjenja naprava, nestručnog postavljanja bombe ili njenog zatajenja – za detalje će trebati pričekati detaljnija službena izvješća. Ipak, s obzirom na učinke napada, teško da se ovo djelo može zvati terorizmom.