Ministarstvo obrane RH je jučer, 15. siječnja, bilo domaćin drugog sastanka Koordinacijske grupe za dronove i protudronske sustave koju predvode Hrvatska, Nizozemska i Latvija. Uz hrvatske predstavnike i izaslanstva Europske komisije, Europske obrambene agencije (EDA-e), Vojnog stožera Europske unije (EEAS-a) i EUMS-a na sastanku su sudjelovali predstavnici Norveške i Velike Britanije, te predstavnici 17 članica Europske unije koje su do sada iskazale interes za sudjelovanjem u ovom području sposobnosti. Zasad su to Belgija, Češka, Danska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Litva, Latvija, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Švedska. Zemlje sudionice zagrebačkog sastanka u Zagrebu zainteresirane su za razvoj ovih sposobnosti ili kroz nabavu opreme ili za uspostavu inovacijskih i testnih centara. Sve sudjelujuće države imale su priliku predstaviti svoje aktivnosti i kapacitete u ovom području, a s hrvatske strane prezentacije su održali predstavnici tvrtki Orqa i Končar-Digital. Intencija je da Hrvatska bude vodeća nacija u proizvodnji FPV dronova i zajedničkim nabavama, napominje u priopćenju Ministarstvo obrane.

Na sastanku se razgovaralo o dosadašnjim postignućima, ciljevima i daljnjim koracima u ovom području sposobnosti, a svoj strateški osvrt dali su i predstavnici NATO-ovih i EU-ovih tijela.

Prvi sastanak održan je 15. listopada 2025. u Amsterdamu na kojem se razgovaralo o ciljevima i dinamičkom planu aktivnosti za naredno razdoblje. Koncept su-vodećih nacija (co-lead nations) osmislila je Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA) kao potporu u odgovoru na utvrđene nedostatke u sposobnostima za devet prioritetnih područja sposobnosti (Priority Capability Areas – PCA), koje je definiralo Europsko vijeće u svojim zaključcima iz ožujka 2025.

Sastankom su predsjedali ravnateljica Uprave za obrambenu politiku MORH-a Nikolina Volf i načelnik Sektora za naoružanje brigadni general Davor Tretinjak.

*Photo: MORH/T.Brandt

Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić sudjelovao je na sastanku Vijeća za vanjske poslove EU-a (FAC Defence) u formatu ministara obrane te na sastanku Upravljačkog odbora Europske obrambene agencije (EDA), koji su održani u utorak, 20. svibnja, u Bruxellesu. Teme sastanaka bile su vojna pomoć Ukrajini te jačanje obrambene spremnosti članica Europske unije u sklopu plana ReArm Europe, priopćilo je Ministarstvo obrane. Anušić je rekao da je Hrvatska  iskazala interes za preuzimanje vodeće uloge u proizvodnji i zajedničkoj nabavi malih dronova.

“Razgovarali smo o specifičnim obrambenim sposobnostima koje države članice mogu razvijati i u kojima mogu biti vodeće. Hrvatska ima veliki potencijal u području proizvodnje dronova te može preuzeti ulogu lidera u zajedničkim nabavama u ovom segmentu. Više hrvatskih domaćih tvrtki može sudjelovati u ovom važnom procesu, a to je prilika za jačanje domaće industrije i pozicioniranje hrvatskih proizvoda na europskoj i svjetskoj sigurnosnoj karti. Razgovarali smo i o daljnjoj pomoći  Ukrajini u borbi za slobodu i postizanje trajnog mira, kao i o zajedničkim nabavama naoružanja i streljiva kroz plan ReArm Europe,”

objavio je Anušić na  društvenim mrežama.

Ivan Anušići Boris Pistorius, novi-stari njemčki ministar obrane

“Prva tema bila je daljnja pomoć Ukrajini s razine Europske unije. Sve su članice predane i dalje pomagati žrtvi ruske agresije. Ukrajina pokazuje iznimno veliku žilavost i hrabrost u ovom agresorskom ratu. O drugoj se temi prvi put govorilo. Riječ je o specifičnim obrambenim sposobnostima članica Europske unije i jačanju tih sposobnosti u sklopu plana o naoružavanju Europe. To znači da bi se zajednička nabava kojom bi se postigle te sposobnosti financirala iz instrumenata ReArma. U tom je kontekstu Hrvatska inicijalno iskazala interes i istaknula jednu svoju sposobnost u kojoj bismo mogli imati vodeću ulogu u EU-u, a to je proizvodnja malih dronova. S obzirom na kapacitete i sposobnosti domaće obrambene industrije, Hrvatska je iskazala interes i istaknula da bismo mogli preuzeti ulogu u proizvodnji i zajedničkoj nabavi malih dronova na području Europe”,

poručio je ministar Anušić iz Bruxellesa. Objasnio je kako je riječ o više domaćih obrambenih tvrtki koje imaju sposobnost proizvodnje malih dronova. Dronovi bi se proizvodili u hrvatskim tvrtkama i u potpunosti bi bili izrađeni od komponenti s područja Hrvatske i Europe.

“Hrvatske tvrtke već ove godine bi mogle proizvesti pola milijuna malih dronova. Ta brojka, bude li Hrvatska u poziciji da ima vodeću ulogu u tom segmentu, može se i povećati”,

naglasio je ministar Anušić.

Dronovi, naime, spadaju u projekte koji bi mogli biti označeni kao projekti od zajedničkog interesa i čija bi zajednička nabava mogla biti financirana u sklopu plana ReArm. Zajedničke nabave u sklopu plana naoružavanja Europe poticat će se kao oblik postizanja ključnih obrambenih sposobnosti članica EU-a, navodi MORH.

U okviru te teme ministar Anušić naglasio je kako provedba Bijele knjige i Plana ReArm mora biti ambiciozna, brza i pragmatična. Hrvatska je svjesna da su povećana nacionalna izdvajanja za obranu ključna stavka svih napora. Ove godine Hrvatska je dosegnula dva posto BDP-a izdvajanja za obranu, uz planove daljnjeg povećanja na dva i pol posto BDP-a do 2027. te na tri posto do 2030. godine. Hrvatska je također zainteresirana da kroz zajedničku nabavu na razini EU-a kupi radarske sustave, sustave protuzračne obrane i tenkove. “Hrvatska u ovom trenutku radi na tome i planira nabaviti to naoružanje za što bi se mogla koristiti Europska obrambena agencija“, rekao je Anušić.

Inače, u proizvodnji dronova i programa za njih Hrvatska ima kapacitete a na nedavno održanom sajmu ASDA 2025 tako se primjerice predstavila osječka firma Orqa, koja je hrvatski predvodnik u proizvodnji dronova, o čemu je pisao i portal Obris. org.

Današnji sastanak podudara se i s novim, 17-tim po redu paketom sankcija EU te Velike Britanije prema Rusiji. Kako se navode u priopćenjima, cilj je dalje oslabiti mogućnost Rusije da financira agresiju na Ukrajinu te prihvati prekid vatre i mirovne pregovore.

*Photo: EU

Na današnjoj 207. sjednici Vlade RH usvojena je značajna odluka o osiguranju novaca za kupovinu granata za PzH 2000. Tu je točku dnevnog reda pod nazivom „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2024. godini za nabavu streljiva putem Europske obrambene agencije“ obrazlagao novi ministar obrane Ivan Anušić:

„Započet ću, naravno, objašnjenje i predstavit ću točku koja je danas na Vladi. Narušena europska sigurnosna arhitektura izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu dodatno je istaknula važnost podizanja spremnosti i daljnjeg razvoja obrambenih sposobnosti za članice Europske unije radi jačanja europske i transatlantske sigurnosti. Na temelju iskaza potrebe država članica Europske unije, Europska obrambena agencija predložila je pokretanje projekta za zajedničku nabavu obrambenih proizvoda. Europska obrambena agencija prihvatila je ulogu agencije za nabavu koja u ime država članica Europske unije provodi natječaj, evaluaciju, ponudu te nabavu obrambenih proizvoda. Takvo postupanje omogućuje brzu isporuku obrambenih proizvoda, povoljnije jedinične cijene nabave zbog veće zajedničke narudžbe, kao i izuzeće plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

Oružane snage Republike Hrvatske inicirale su zajedničku nabavu  obrambenih proizvoda koja je iznimno značajno za popunu zaliha i održavanje spremnosti, te implementaciju NATO Ciljeva sposobnosti. Europska obrambena agencija provela je natječaj i sklopila okvirni ugovor za nabavku streljiva 155 mm za haubice Panzerhaubice 2000. Obveza Ministarstva obrane za ugovor za ovu nabavu u 2023. godini je 3,118 mil eura, koja će biti plaćena predujmom,  a u 2024. godini preuzimanje obaveza plaćanja u iznosu od 7,625 mil eura, za koju se predlaže ova  odluka. Navedena financijska sredstva planirana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske na razdjelu Ministarstva obrane“.

PzH u NATO aktivnosti u Poljskoj

Anušić je više-manje sve rekao – MORH će za ovu godinu platiti predujam u iznosu od 3.118.200,00 eura, dok je Vlada dala dozvolu da se u sljedećoj godini rezervira ostatak od 7.625.800,00 eura. Ukupno će Hrvatska nabavu granata 155 mm za PzH 2000 platiti 10,744 milijuna eura. Potrebna sredstva za 2023. godinu osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. i projekcijama za 2024. i 2025. godinu na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2504 „Opremanje, modernizacija i izgradnja“, aktivnosti A545049 „Opskrba materijalnim sredstvima“, na računu 32 „Materijalni rashodi“. Potrebna sredstva za 2024. godinu osigurat će se u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. i projekcijama za 2025. i 2026. godinu, u okviru limita koji su Ministarstvu obrane dodijeljeni Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje 2024. – 2026. godine.

Streljivo će se nabaviti od talijanske tvrtke „Simmel Difesa S.p.a.“, s kojom je Europska obrambena agencija sklopila Okvirni sporazum za nabavu streljiva 155 mm za PzH 2000. Riječ je o najvećem talijanskom proizvođaču streljiva, čija tradicija datira od 1912. godine, a u današnjoj formi postoji od 1948. godine. Od 2014. godine je „Simmel Difesa S.p.a.“ dio francuske Nexter Grupe, odnosno njenog dijela „Nexter Arrowtech“ specijaliziranog za streljivo.

PzH 2000 – gađanje na Slunju u svibnju 2021.

Na nedostatak ove vrste streljiva u OS RH višekratko je upozoravao predsjednik Zoran Milanović, a posebno uoči slanja PzH 2000 u Poljsku u aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti NATO-a. Krajem 2022. Milanović je bio protiv slanja „obiteljskog srebra“ u Poljsku zbog njihovog lošeg stanja u OSRH, ali i zbog nedovoljne količine streljiva za njih: „Mi ih imamo 7, ne znam jel’ imamo 10 … vrlo malo s vrlo malo ili nikakvom količinom streljiva“. Portal Obris.org je već ranije pisao o problemima s kojima se OS  RH suočavaju pri njihovom održavanju i nabavi streljiva, i tada smo zaključili da je njihovo slanje u NATO misiju dobro jer će se nužno morati investirati u njihovo održavanje, popravak, te nabavu rezervnih dijelova i streljiva. Deset mjeseci nakon toga ispostavilo se da smo bili u pravu – konačno će se nabaviti i nešto streljiva za ovo vjerojatno najmoćnije topničko oružje u OS RH.

Vlada RH na današnjoj 251. sjednici donijela je „Odluku o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza nateret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2024. godini za nabavu jednokratnog protuoklopnog prijenosnog raketnog sustava RGW 90“. Obrazlagatelj je bio ministar obrane Mario Banožić:

„Vlada i Ministarstvo obrane odlučni su u daljnjem unapređenju i modernizaciji sposobnosti Hrvatske vojske jer to… izravnu ulogu u potpori i implementaciji NATO Ciljeva sposobnosti. Ova odluka odnosi se na nabavu jednokratnih protuoklopnih prijenosnih raketnih sustava RGW 90 kratkoga dometa. Navedeni raketni sustav u potpunosti zadovoljava potrebe Hrvatske vojske u pogledu zahtjeva za opremanjem postrojbi prijenosnim jednokratnim protuoklopnim raketnim sustavima te… dugoročno sigurnosno i obrambeno važno za Republiku Hrvatsku. Ovom nabavom u potpunosti bi se zadovoljili zahtjevi za opremanje lakih pješačkih postrojbi, postrojbi iskrcajnog pješaštva i specijalnih postrojbi. Ukupna vrijednost nabave ovog raketnog sustava, uključujući PDV, iznosi oko 3 milijuna 879 tisuća eura, za što su sredstva planirana u Državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane za 2023. i 2024. godinu“.

Banožić je ovdje govorio o ukupnoj vrijednosti nešto višoj od 3,8 milijuna eura za kupovinu sustava RGW 90, iako je Vlada odlučivala samo o sredstvima planiranim za sljedeću godinu u iznosu od 2,6 milijuna eura.

U popratnom Vladinom dokumentu za ovu točku dnevnog reda stoji da je Ministarstvo obrane provelo nabavu u skladu s odredbom članka 41. stavka 1. točka 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, br. 120/16. i 114/22.) kao pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje te je postignut dogovor s tvrtkom Dynamit Nobel Defence GmbH iz Savezne Republike Njemačke koja je i originalni proizvođač raketnog sustava RGW 90. Provedbom nabave predmetnog raketnog sustava s originalnim proizvođačem postignuta je najpovoljnija jedinična cijena kroz zajedničku nabavu velike serije te je postignut skraćeni rok isporuke. Ukupne obveze Ministarstva obrane iznose 3.878.697,50 eura, odnosno po godinama: u 2023. godini 1.241.183,20 eura, te u 2024. godini još 2.637.514,30 eura.

Potrebna sredstva za 2023. i 2024. godinu osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. i projekcijama za 2024. i 2025. godinu na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2504 „Opremanje, modernizacija i izgradnja“, aktivnosti A545042 „Opremanje materijalno tehničkim sredstvima“, na računu 42 „Rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine“.

RGW 90 (Recoilless Grenade Weapon), poznatiji kao Matador, zajednički je razvoj Njemačke, Izraela i Singapura, i spada među najlakše sustave u ovoj  klasi, namijenjene za borbu protiv oklopnih transportera i lakih tenkova, kao i raznih fortificiranih struktura. Tijekom 2022. godine ovaj se sustav pojavio u Ukrajini, što je bila njegova prva borbena uporaba (iako Izrael to sredstvo navodno u vježbama koristi za probijanje građevinskih prepreka u urbanom ratovanju). Ukrajina je 5.100 komada RGW 90 kupila od Njemačke u ožujku 2022. godine za oko 37,6 milijuna USD  (isporuka prvih 2.650 komada odmah u ožujku, a onda još 2.450 u svibnju iste godine), da bi još 2.900 primjeraka bilo dokupljeno u lipnju iste godine. Iako se o tom sustavu na ukrajinskim bojištima manje čulo u široj javnosti, ukrajinski vojnici su ih opisivali kao iznimno lako prenosnu tehniku, jednostavnu i praktičnu, pogodnu da pojedini borac nosi i više komada ovog oružja. Iako se RGW 90 pokazao sposobnim za proboj lakih oklopa oklopnih transportera (APC) i borbenih vozila pješaštva (IFV), navodno je imao problema s protivničkim tenkovima opremljenim reaktivnim oklopom. Dakle, Hrvatska ovdje opet pregovaračim postupkom bez šireg natječaja (i transparentnosti te svih prednosti aktivnog tržišnog natjecanja) kupuje jeftinu te dostupnu opremu ograničene borbene sposobnosti.

Inače. ove sustave u Europi koriste belgijska, slovenska, švicarska i njemačka vojska.

Istovremeno na Saboru …

Ono što nije bilo na Vladi bilo je jutros na sjednici saborskog Odbora za obranu. Sjednica je bila zatvorena za javnost s glavnom točkom dnevnog reda pod nazivom „Zajednička nabava obrambenih proizvoda projekata EDA-e“, a iz priopćenja Ministarstva obrane daje se razabrati da se zapravo raspravljalo o nastavku zajedničke nabave streljiva i druge opreme u okviru projekta Europske obrambene agencije.

Zatvorena sjednica saborskog Odbora za obranu (Photo: MORH/F.Klen)

Na sjednici su sudjelovali ministar obrane Mario Banožić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj sa suradnicima, a Banožić je pred članovima Odbora rekao:

„Republika Hrvatska pravovremeno je prepoznala važnost popune zaliha vojne opreme te se pridružila europskoj inicijativi u uspostavi ovog projekta zajedničke nabave streljiva i druge opreme u okviru projekta Europske obrambene agencije. To je i izravan poticaj obrambenoj industriji“.

Riječ je o implementaciji Projektnog sporazuma o zajedničkoj nabavi streljiva u okviru Projekta kategorije B Europske obrambene agencije kojeg je na marginama sastanka Vijeća za vanjske poslove u formatu ministara vanjskih poslova i ministara obrane u Bruxellesu u ožujku 2023. godine za Republiku Hrvatsku potpisao sam Mario Banožić. Prema tadašnjim dogovorima, koji su finalizirani u svibnju ove godine, do ožujka 2024. bi EU trebala u Ukrajinu isporučiti milijun komada granata kalibra 155 mm – ali iz nacionalnih zaliha država članica (uz nakanade do ukupne vrijednosti od milijardu eura). Taj bi se napor onda barem djelomično nadomjestio zajedničkim EDA projektom vrijednim još milijardu eura – dok je oko 500 milijuna eura dodatno odvojeno za poticanje europske vojne industrije koja bi to streljivo trebala proizvesti. Ovoj shemi zajedničke proizvodnje streljiva su do lipnja 2023. priključilo 26 država (osim Bugarske i Irske iz EU-okvira, ali s Norveškom), da bi onda ljetos i Bugarska najavila svoje uključivanje.

Do sredine kolovoza je u Ukrajinu bilo ukupno otposlano tek 223.800 komada streljiva u ovom projektnom okviru, iako je vrijednost robe prešla 1,1 milijardu eura. Iako je EU naknadila samo dio toga, već se tada jasno vidjelo da prvotno predviđena financijska sredstva vjerojatno neće biti dovoljna – pa će ih trebati povećavati, za što treba i nacionalna privola pojedinih država uključenih u posao. Kako se zaključivanje konačnih ugovora s odabranom industrijom očekivalo do kraja rujan ove godine – vjerojatno se upravo ta financijsko-industrijska tematika našla i na današnjoj sjednici relevantnog saborskog odbora. Kako bilo da bilo, Odbor za obranu Hrvatskog sabora jednoglasno je podržao prijedlog Ministarstva obrane.

Danas, u ponedjeljak 20. ožujka, 18 država potpisalo je projekt Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA) kako za zajedničku nabavu streljiva za Ukrajinu, tako i za obnovu vlastitih nacionalnih zaliha streljiva pojedinih država članica. Ovaj projekt otvara put da EU članice i Norveška krenu u dva postupka: (1) dvogodišnju ubrzanu proceduru nabave granata kalibra 155 mm, te (2) sedmogodišnju proceduru nabave raznih tipova streljiva.

Ovaj EDA projekt za sada su potpisale Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Luxembourg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovačka, Švedska i Norveška. Uz to, pojedine od preostalih država članica EU izrazile su namjeru naknadnog pridruživanja ovoj skupini država, ali nakon što o tome okončaju potrebna nacionalna postupanja.

Hrvatska uloga

U ime Republike Hrvatske, koja od početka aktivno sudjeluje u uspostavi ovog projekta EU zajedničke nabave, u spomenutim je aktivnostima sudjelovalo Ministarstvo obrane – a kad se u Bruxellesu 20. ožujka sazvalo Vijeće za vanjske poslove u formatu ministara vanjskih poslova i ministara obrane – nacionalnu delegaciju su predvodili Gordan Grlić-Radman te Mario Banožić. Baš je Banožić kao ministar obrane na marginama tog sastanka i potpisao tzv. „Projektni sporazum o zajedničkoj nabavi streljiva u okviru Projekta kategorije B Europske obrambene agencije“ – kao djelatni okvir za nastavak procesa zajedničke nabave streljiva kako za potrebe država članica, tako i Ukrajine.

Dok Predsjednik RH Milanović već duže javno upozorava na kritično stanje zaliha streljiva u OS RH, sada se i iz MORH-a čulo da je Republika Hrvatska „pravovremeno prepoznala važnost popune zaliha streljiva te se u tom kontekstu pridružila europskoj inicijativi čija je namjera olakšati i ubrzati popunu zaliha država članica“. Ili, kako je to objasnio Banožić – „Ministarstvo obrane kontinuirano prati stanje zaliha streljiva i sukladno s potrebama Oružanih snaga traži najbolje i najefikasnije načine popunjavanja. U vrijeme kada je zbog globalnih okolnosti otežana opskrba kako naoružanjem tako i streljivom, važno je da su skladišta adekvatno popunjena i da se održavaju sposobnosti Oružanih snaga“. Dodatno je zgodna i činjenica kako izgleda da će se taj isti mehanizam ujedno korisititi i za daljnju podršku Ukrajini, kojoj topničko i drugo streljivo predstavlja kritično bitni resurs u tekućoj obrani od ruske agresije.

Europski napor

EDA je projekt „Zajedničke nabave streljiva“ uspostavila u rekordnom roku ne bi li odgovorila na pozive da se grupno te ubrzano kupuje streljivo kroz okupljanje, koordinaciju i usklađivanje potrebnih ugovora s europskom obrambenom industrijom, Ovaj EDA projekt pruža čvrstu osnovu i za namjeru niza država EU članica da pod hitno zajedničkim postupkom pribave i streljivo koje je nužno potrebno Ukrajini. Time ovaj projekt šalje i vrlo jasnu poruku europskoj vojnoj industriji, a ujedno i jača EU podršku Ukrajini u okolnostima ruske agresije. Naime, zajednička nabava je najbolji put da se skupnom količinom nabavljanih roba ostvari i najveće moguće smanjenje cijena po komadu, dok se državama članicama omogućava da streljivo kupuju prema vlastitim nacionalnim potrebama i svojim planovima podrške Ukrajini. Ovaj sporazum, koji je po svojoj prirodi fleksibilan i uključiv, omogućava i svim ostalim EDA članicama da se u nekom kasnijem trenutku pridruže tom mehanizmu. Čelnik agencije EDA, Josep Borrell, je objasnio:

„Danas smo napravili korak naprijed. Ispunjavamo naša obećanja da ćemo osigurati Ukrajini dodatno topnčko streljivo. S današnjim potpisom, 18 država se izjasnilo da će skupno izrađivati i podnositi svoje narudžbe, i onda ih zajedno podnositi industriji kroz Europsku obrambenu agenciju. Ukrajinske vlasti su bile jasne o svojim potrebama i ovaj EDA projekt je dio europskog odgovora. Nabavljajući zajedno kroz ovaj EDA-okvir, i mobilizirajući podršku kroz Europski instrument za mir (European Peace Facility – EPF), mi ćemo u Ukrajinu isporučivati više roba i brže. Mi ovime ponovno lomimo predrasude i otvaramo potencijal EU suradnje u zajedničkoj nabavi“.

(1) Ubrzana procedura za topničko streljivo 155 mm

Tijekom priprema za neformalni sastanak Vijeća ministara obrane, koji se održao u Stockholmu 7. i 8. ožujka, Borrell je predstavio tri usporedna modela za što masovniju i bržu isporuku topničkoga streljiva: (1) da se pomogne državama članicama u slanju takvog streljiva iz nacionalnih zaliha ili temeljem postojećih narudžbi, (2) da se ujedini potražnja i brzo krene u zajedničku nabavu za kalibar 155 mm, (3) da se poveća proizvodne kapacitete europske obrambene industrije.

Ovaj EDA projekt osigurava put za ostvarivanje drugog od navedenih modela, pružajući ubrzanu proceduru i omogućavajući pojednostavljivanje nabavnih procedura te ubrzano sklapanje ugovora. Države članice mogu za to povlačiti i naknade putem Europskog instrumenta za mir (EPF), europskog izvanproračunskog instrumenta za podršku EU Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (EU Common Foreign and Security Policy – CFSP).

(2) Sedmogodišnji projekt za razne tipove i kalibre streljiva

EDA još od studenog 2022. radi na tri područja za zajedničku nabavu: (1) streljivo, (2) osobna oprema vojnika, (3) zaštitna oprema za nuklearne, biološke, kemijske i radiološke (NBKR) prijetnje – sve to temeljem rada na identificiranju najvećih manjkova koji je izvela Zajednička namjenska skupina s državama članicama. Projekt „Zajednička nabava streljiva“ pruža sedmogodišnji okvir za države članice da zajedno pribavljaju razne tipove i kalibre streljiva (od 5,56 do 155 mm), ne bi li time nadopunjavale svoje nacionalne zalihe. Kako je to objasnio Jiří Šedivý, izvršni direktor EDA:

„Ovo je značajan trenutak za EU potporu Ukrajini, europsku obrambenu suradnju i EDA. Raspoloživost streljiva, kao i time pridruženo pitanje zaliha, predstavlja kritični ustanovljeni manjak koji utiče na spremnost oružanih snaga država članica te njihovu sposobnost ispunjavanja zadanih misija, dok istodobno podržavaju i Ukrajinu. EDA je stvorila fleksibilan i otvoreni projekt koji državama članicama omogućava da se pridruže, ako tako odluče, i ja očekujem prilazak i dodatnih država tijekom ovoga tjedna. Danas imamo okvir za isporuku – sada je na državama članicama da ga iskoriste, te za industriju da bude u stanju na njega odgovoriti“.

Kako navode mediji, Europska unija je do sada identificirala 15 odgovarajućih proizvođača u 11 država članica, te je Thierry Breton kao povjerenik Europske komisije zadužen za promicanje domaće proizvodnje tim povodom već započeo svojevrsnu turneju po zemljama EU. Cilj njegovih sastanaka su konzultacije s nositeljima pojedinih državnih vlasti i kontinentalne vojne industrije ne bi li se započelo pregovore s potencijalnim sudionicima ovog EDA projekta. Ujedno se i iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj čulo kako povjerenik Breton u nekom trenutku  planira posjetiti i Hrvatsku – no još nije jasno kojim bi se to resursima RH tu mogla uključiti u ovaj veliki industrijski poduhvat.

Zagrebačka tvrtka Utilis razvila je simulator za pripremu osoblja za borbu protiv hakera pod nazivom Cyber Conflict Simulator (CCS) – radi se o prototipu interaktivnog sustava koji će obuku i testove znatno pojednostaviti i pojeftiniti, a simulacije kibernetičkih napada učiniti dostupnima svima zainteresiranima. Naime, Cyber Conflict Simulator (CCS) je softverski sustav namijenjen osobama zaduženima za upravljanje kibernetičkim incidentima u gospodarstvu, javnom i vojnom sektoru. Nastao je kao odgovor na potrebe pripremanja za obranu od kibernetičkih napada tvrtki i organizacija, te za postizanje usklađenosti sa zakonima i regulativama (uključivo sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga, te EU NIS i NIS2 direktivama).

Sustav omogućava definiranje virtualnog kibernetičkog okruženja sastavljenog od različitih objekata, dok okruženje predstavlja tvrtke i institucije, njihovu infrastrukturu (mrežnu opremu, servere, računala, softver…), poslovne servise i proizvodne kapacitete te ljude koji rade u njima. Prijetnju predstavljaju različiti napadači – države, kriminalne skupine ili pojedinci – svaki s različitim resursima na raspolaganju, što utječe na samu simulaciju napada. Nastalu štetu moguće je izraziti financijskim pokazateljima, nedostupnošću resursa, nemogućnošću pružanja usluga, gubitkom povjerenja i drugim parametrima.

Radom na CCS-u vježbenici stječu korisna iskustva u realističnom okruženju, pri čemu njihove tehničke vještine nisu presudne. Moguća je suradnja više skupina vježbenika koje sudjeluju u različitim ulogama (primjerice, ICT skupina i menadžerska skupina). Sve potrebno za provođenje vježbe može pripremiti tim stručnjaka Utilisa i FER-a, a organizacija koja će vježbu provoditi može definirati razinu vlastitog angažmana. „Kao primarne korisnike vidimo tvrtke i institucije koje se najčešće mete napada, primjerice banke i druge financijske institucije, tvrtke koje u poslovanju koriste IT sustave, operatere ključnih usluga na kritičnoj infrastrukturi poput energetike, prometa i zdravstva, državna upravu i vojsku“, rekao je Zdenko Ćorić, voditelj projekta.

CCS je djelo domaćih stručnjaka i rezultat uspješne Utilisove suradnje sa zagrebačkim Fakultetom elektrotehnike i računarstva (FER). U istraživanju i razvoju su sudjelovali doc. dr. Stjepan Groš, doc.dr. Ante Đerek i tim znanstvenih novaka.

Sustav je trenutno u fazi funkcionalnog prototipa s kojim je već proveden niz vježbi i demonstracija. Do kraja 2022. godine CCS će biti dodatno testiran u suradnji s partnerima.

Prezentacija u MORH-u 2017. godine

Dosadašnje ulaganje u ovaj istraživačko-razvojni projekt je 4.121.758,70 kuna. Oko 80 posto tog iznosa pristiglo je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), dok je Utilis uložio znanje i 20 posto sredstava. CCS je kao projekt započeo u formi prijave na EDA natječaj za projekte dualne namjene koji bi mogli aplicirati za ESIF fondove. U natječaju se odabranim projektima nudila tehnička podrška za izradu dokumentacije potrebne za prijavu na ESIF natječaje. Taj natječaj je objavljen na nivou EU, i MORH je bio koordinator u izboru projekata koji su bili poslani iz Hrvatske – radna skupina MORH-a je na poziv Europske obrambene agencije 2015. godine provela natječaj na kojem je izabrano 8 projektnih prijedloga hrvatskih tvrtki, među kojima je bila i tvrtka Utilis.d.o.o.

Dvije godine kasnije, na EDA natječaju, projekt CCS je bio izabran među prvih 10 – tadašnji predsjednik Europske obrambene agencije Jorge Domecq istaknuo je kako je ovaj projekt od velikog značaja za europsku obranu i obrambenu industriju općenito, jer je po prvi put odobreno izravno ulaganje u EU projekt čiste obrambene namjene. Za razvoj projekta predviđeni troškovi iznosili su tada 600 tisuća eura, a kao primaran cilj projekta navodila se cyber-zaštita MORH-a, te simulacije prilikom provedbe međunarodni vojnih vježbi. Na poziv tadašnjeg ministra obrane i potpredsjednika Vlade RH Damira Krstičevića prezentacija projekta Cyber Conflict Simulator održana je 16. studenog 2017. godine u MORH-u. Kako je tom prilikom naglašeno – radi se o prvom projektu koji se odnosi na pružanje podrške obrambeno-sigurnosnom sektoru, a s odobrenim sufinanciranjem sredstvima Europske unije – iz ESI Fondova. To je financiranje bilo omogućeno putem Javnog poziva Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta – IRI (Poticanje ulaganja poslovnog sektora u aktivnosti istraživanja i razvoja a u cilju razvoja novih proizvoda i usluga). Tijekom razvoja CCS-a Utilis je bio uključen u pripremu vježbe „Kibernetički štit 2020“ koju je koordiniralo Ministarstvo obrane. CCS je bio uključen u vježbu kao alat za simulaciju i prezentaciju predviđenih scenarija. Održane su sve probe i testiranja za održavanje vježbe, no nažalost u zadnjem tjednu vježba je otkazana zbog korona krize u ožujku 2020. godine.

Po završetku projekta, u Ministarstvu obrane je bila održana demonstracija rada i sposobnosti CCS-a, nakon koje je brigadni general Ante Tolić, načelnik Uprave za komunikacijsko informacijske sustave GS OS RH, imao samo riječi pohvale: „Cyber Conflict Simulator je odličan alat koji može pridonijeti obuci osoblja Oružanih snaga RH. Glavna prednost CCS-a je što popunjava prazan prostor koji postoji u razvoju kibernetičkih sposobnosti između tehničke i upravne razine. Funkcionalnosti CCS-a omogućuju jedinstven pristup istodobnoj obuci širokog spektra osoblja svih razina. Veselimo se daljnjoj suradnji“.

Civilne uporabe sustava

Cyber Conflict Simulatorom jednako su zadovoljni i civilni korisnici, ponajprije oni iz bankarskog sektora koji je posljednjih godina, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, pod učestalim cyber-napadima. I oni su u svojim vježbama koristili CCS: „Provođenje vježbe bilo je izuzetno korisno. Sve funkcionalnosti su iznenađujuće dobro koncipirane. Imamo interes za periodičko provođenje vježbi različitih scenarija dinamikom jednom do dva puta godišnje. Kao najveće koristi od provođenja vježbe naveo bih stjecanje iskustva u upravljanju odgovorom na kibernetički incident, poput Flight simulatora. Ponovljenim vježbama postigli bi efikasan i optimalan odgovor za pojedine vrste cyber događaja“,  istaknuo je Srećko Bartol, voditelj sigurnosti informacijskog sustava Kentbank d.d. „Provedba vježbi ovog tipa znatno unapređuje sposobnosti tima za odgovor na kibernetičke incidente organizacije. Više puta sam sudjelovao u raznim tipovima vježbi odgovora na kibernetičke incidente. Nakon vježbe s CCS-om došlo je do unaprjeđenja komunikacije, potrebe izrade tehničkog popisa za provjeru u slučaju incidenta, potrebe daljnjeg vježbanja tima, važnost uloge uprave u rješavanju incidenta…“, naglasio je Dalibor Uremović, konzultant za informacijsku sigurnost u tvrtci Alterinfo d.o.o.

Utilisovi stručnjaci razvili su novi alat za cyber-defence

U Utilisu aktivno rade na unaprjeđivanju CCS-a, te planiraju sljedeću fazu razvoja iz prototipa u komercijalni proizvod namijenjen međunarodnom tržištu, što zahtijeva i zapošljavanje novih stručnjaka.

U Utilisu vjeruju kako će implementacija CCS-a dovesti do povećanja broja zaposlenih u konzultantskim tvrtkama koje će sudjelovati u implementaciji ili koristiti sustav za provedbu vježbi, kao i razvoj vlastitih usluga temeljem CCS-ovih značajki i mogućnosti.

„Za Hrvatsku je ovaj projekt dodatno značajan jer stvara temelj za daljnji razvoj i zapošljavanje stručnjaka u industriji s visokom dodanom vrijednošću“, rekao je Goran Polonji, tehnički direktor projekta, koji ujedno poziva i sve tvrtke te organizacije zainteresirane za testiranje CCS-om da se jave u Utilis.

*Photo: Utilis d.o.o. i OSRH/ Stjepan Brigljević

Dok se proteklog tjedna, za posjete ministra Banožića Mađarskoj, tek kratko čulo kako je pohvaljena suradnja „po pitanju EU tematike gdje Hrvatska i Mađarska surađuju kroz tri PESCO projekta“, nije tu bilo nikakvih spomena vrijednih detalja. Dapače, PESCO se u izvorima Ministarstva obrane RH zadnje vrijeme općenito rijetko spominje. No, zapravo i nije da se baš nema što spomenuti.

Naime, kako je prije samo desetak dana objavila Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA), baš je 21. siječnja ove godine operativno zaživio PESCO projekt uspostave sustava „Nadzora kemijskih, bioloških i nuklearnih prijetnji kao usluge“ (Chemical, Biological, Radiological Nuclear Surveillance as Service – CBRN SaaS). Riječ je o zajedničkoj inicijativi 4 zemalje Srednjoeuropske obrambene suradnje (Central European Defence Cooperation – CEDC), zajedno s dvije države u statusu promatrača, koje su svoju zamisao predložile Tajništvu Stalne strukturirane suradnje (PESCO) u srpnju 2018. godine.

Dok se o novom projektu već i ranije moglo čuti u drugim državama inicijative, novi je PESCO projekt za hrvatsku javnosti prvi puta spomenuo tadašnji ministar obrane Krstičević u kolovozu 2018. godine, kada smo to popratili i na portalu Obris.org. Već tada je bilo napomenuto kako treba jačati suradnju u obrambenoj industriji, ne bi li se dobilo što više tome namijenjenih sredstava iz okvira Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF), što je vjerojatno bio i smisao prošlotjedne kriptične izjave ministra Banožića o potencijalima suradnje koji postoje “i unutar budućeg Europskog obrambenog fonda“. Paket novih PESCO projekata, među njima i „CBRN Saas“ („CBRN Surveillance-as-a-Service“) ministri obrane EU usvojili su u studenom 2018. godine, od kada se o njemu u RH više nije čulo. No, to nipošto nije bio kraj priče.

Projekt „CBRN Saas“ je 12. prosinca 2019. prešao u okrilje Europske obrambene agencije, kako su se države osnivačice prvotno i nadale, a njegov je provedbeni ugovor onda i potpisan 19. studenog 2020. godine. Potpisnice su bile EDA (u ime država sudionica) i Austrijski institut za tehnologiju (Austrian Institute of Technology – AIT) u ime konzorcija poslovnih subjekata koji će provoditi ideju razvoja senzorske mreže besposadnih letjelica (UAS) i besposadnih kopnenih vozila (UGS) za prikupljanje podataka i stvaranje 24/7 situacijske slike u slučaju nuklearnih, bioloških ili kemijskih prijetnji (NBKO). Nakon toga je u prosincu 2020. održan i prvi sastanak EDA i AIT, da bi 21. siječnja ove godine bio održan i sastanak predstavnika spomenutog industrijskog konzorcija. Naravno, kako su na snazi posebni uvjeti povodom pandemije bolesti Covid-19, skup tvrtki iz četiri srednjeeuropske države članice bio je održan virtualno.

Industrijski konzorcij

Iako se spominje kako je projekt „CBRN Saas“ sada otvoren za sve države članice EDA-e, a bilo je govora i o Slovačkoj i Češkoj kao zemljama promatračima, za sada se u okviru konzorcija industrijskih sudionika ipak govori samo o subjektima iz uskog kruga država osnivača – Austrije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Konkretno, riječ je o 5 pravnih osoba iz Austrije, jednoj iz Hrvatske, dvije iz Mađarske, te još 4 iz Slovenije. Iz Austrije su tu (1) AlT Austrian Institute of Technology GmbH koji su i voditelji konzorcija, (2) Rosenbauer International AG, (3) CNS-Solutions & Support GmbH, (4) Schiebel Elektronische Geräte GmbH i (5) MUSE Electronics GmbH. Iz Hrvatske je spomenuto poduzeće DOK-ING d.o.o. kao sudionik. Iz Mađarske su tu (1) GAMMA Technical Corporation i (2) BHE Bonn Hungary Electronics Ltd. kao sudionici, a iz Slovenije se spominju: (1) C-Astral d.o.o, (2) lOS Institute for Environmental Protection and Sensors d.o.o, (3) MIL SISTEMIKA d.o.o i (4) OneDrone d.o.o kao sudionici konzorcija.

Voditelji konzorcija iz austrijskog AIT proveli su opsežne pregovore s poduzećima koja sudjeluju, ne bi li se uspjelo zadovoljiti unaprijed zadane okvire projekta „CBRN Saas“. Glavni proizvod ovog projekta katalogiziranog pod „EDA Cat B“ trebao bi biti tehnološki demonstrator operativnog modula ugrađenog na neimenovane kopnene i zračne besposadne uređaje, opremljen raznolikim senzorima za NBKO nadzor i detekciju u stvarnom vremenu, podobnih za stvaranje NBKO slike stanja za civilne i vojne svrhe. Time bi takva nova oprema predstavljala bitni dodatak postojećim sposobnostima država konzorcija za buduće korištenje u okvirima NATO, UN te Zajedničke obrambene i sigurnosne politike Europske unije. Sada predstoji rad na brojnim segmentima proizvodnje tehnološkog demonstratora, posao koji je podijeljen među sudionicima konzorcija. Ideja je dovršiti spomenuti tehnološki demonstrator do proljeća 2023. godine, ne bi li ga se onda tijekom 2023. testiralo u svakoj od država konzorcija, prema raznolikim scenarijima izazova. Dovršetak čitavog „CBRN SaaS Cat. B“ projekta očekuje se do 1. prosinca 2023. godine.

Na marginama ovotjednog zasjedanja Upravnog odbora Europske obrambene agencije (EDA) 22 države-članice (Austria, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka Republika, Estonija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska) i EDA potpisale su u utorak, 14. svibnja, novi program koji će olakšati izdavanje dozvola za prekogranična kretanja na kopnu i u zraku. U ime Hrvatske program je potpisao pomoćnik ministra obrane Petar Mihatov. Ovaj je program razvijen u okviru rada EDA-e po pitanju vojne mobilnosti, te implementira važan dio „Akcijskog plana za vojnu mobilnost“, predstavljen od Visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom parlamentu i Vijeću 28. ožujka 2018. godine. Vojna mobilnost je također posebno istaknuta u Zajedničkoj deklaraciji EU-NATO, koja je bila potpisana u Varšavi 2016. godine, a Savez je ovo pitanje preponao kao ozbiljan problem koji se postavlja pred savezničke snage tijekom većine ozbiljnijih aktivnosti širom Europe.

Svrha potpisanog Programa je u harmoniziranju različitih nacionalnih propisa uključenih zemalja članica. On bi trebao omogućiti zemljama članicama smanjivanje administrativnog tereta povezanog s različitim izdavanjima dozvola i time bitno skratiti vrijeme potrebno za izdavanje dozvola za prekogranična kretanja na kopnu i u zraku. Ovaj program postavlja osnovu za niz važnih aktivnosti na tehničkoj i proceduralnoj razini, ne bi li se razvilo uređenje nužno za prekogranična kretanja, transport tijekom kriza, pripreme za savladavanje kriza, obuku i svakodnevno poslovanje. Ova uređenja pokrivaju kretanja kopnom (ceste, željeznice i unutarnje vodene putove) i zrakom (daljinski upravljani zračni sustavi, borbeni zrakoplovi ili helikopteri), a očekuje se da će biti finalizirana u 2020. godini.

„Vojna mobilnost tiče se poboljšavanja manevra vojnog osoblja i robe kroz i preko granica EU. Velik broj država članica koje sudjeluju u tom novom programu po pitanju prekograničnih dozvola za kretanje pokazuje potrebu za ublažavanje administrativnog tereta uz puno poštovanje suvereniteta država članica,“ kazao je Jorge Domecq, izvršni direktor EDA-e.

Vojna mobilnost

Pojam vojne mobilnosti pokriva kretanje vojnog osoblja i imovine s jednog mjesta na drugo, uključujući prelaske granica uporabom raznih vidova transporta. To je posebno važno za međunarodne operacije. Sposobnost osiguravanja glatkog i učinkovitog kretanja vojnog osoblja i imovine preko i izvan granica EU osigurat će spremnost EU za odgovore na krize. Vojna mobilnost je velika tema i u okviru PESCO projekata, a trebala bi omogućiti zemljama članicama EU da djeluju brže, usklađeno sa svojim obrambenim potrebama i odgovornostima, kako u kontekstu misija i operacija  Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, tako i u okviru nacionalnih i međunarodnih aktivnosti.

Uloga EDA-e u implementaciji Akcijskog plana

Akcijski plan o vojnoj mobilnosti nadograđuje se na dokument „Put prema vojnoj mobilnosti“ (Roadmap on Military Mobility), kojeg je razvila ekspertna radna skupina EDA-e, uspostavljena na traženje zemalja članica EDA-e u rujnu 2017. godine. Zemlje članice su ustanovile da EDA treba rješavati pitanje vojne mobilnosti kroz 4 glavna područja. Kao prvo, tu su dozvole za prekogranično kretanje, koje se tiču procedura za pribavljanje dozvola za prelazak granica, i to je područje na kojem EU države mogu dodatno unaprijediti usklađenost i efikasnost svojih procedura. Ovaj EDA program potpisale su 22 zemlje članice 14. svibnja 2019 godine. Temeljem procjene svojih nacionalnih zakonodavstava, države članice tu trebaju ustanoviti “uska grla”, te predložiti načine njihova rješavanja. Uz to, na EU razini će biti razvijena i dva tehnička sporazuma (Technical Arrangements – TA). Ti sporazumi će postaviti okvire administrativnih procedura za redovni transport, transport tijekom kriza, u pripremi za savladavanje kriza, u obuci i tijekom svakodnevnog poslovanja. Oba tehnička sporazuma opisuju standardne situacije u kojima je učinak na zemlju domaćina smanjen na apsolutni minimum i potrebna podrška je minimalna ili čak nije ni potrebna, što može voditi i izdavanju prethodnih dozvola za takva kretanja (pre-grant) ne bi li se time ustanovilo prethodne dozvole za takve situacije i odvojilo procedure kada nije moguće izdati prethodnu dozvolu. Također, oba ova tehnička sporazuma uključivat će procedure izdavanja diplomatskih propusnica (Diplomatic Clearance).

Kao drugo, podrška Agencije zemljama članicama obuhvaća i druge programe vezane uz harmonizaciju vojnih zahtjeva po pitanju carina te obračuna poreza na dodanu vrijednost. Naime, zahtjevi za vojni transport preko i izvan EU podliježu carinskim propisima. To je područje na kojem su razvijene zajedničke standardne procedure i gdje se nastoji uskladiti različita nacionalna tumačenja međunarodnih propisa. Ujedno, nastoji se ujednačiti porezne aspekte prekograničnih vojnih djelovanja, ne bi li se uz smanjenje zastoja osiguralo i manje troškove za takve vojne aktivnosti. Ovaj EDA program je snažno povezan s Europskom komisijom, i bit će izvršavan u skladu sa carinskim kodeksom EU (EU Customs Code), gdje će prvi rezultati biti integrirani od rujna 2019. nadalje. Kao sljedeći korak predstoji digitalizacija komunikacije između pojedinih nacionalnih oružanih snaga i pojedinih carinskih institucija, što će dovesti do bržeg procesa odobravanja  te smanjivanja administrativnog tereta.

Trans-europska transportna mreža (TEN-T), u kojoj RH tek rubno sudjeluje

Konačno, kao treće, tu je pitanje prilagodbe još pravnih pravila ali i infrastrukture – od preduvjeta za siguran transport osoblja i vojne opreme (uključujući tu i transport opasnih roba) i pitanja odgovornosti (uključivo i za okolišno zakonodavstvo, za fizičku i pravnu zaštitu osoblja), sve do pitanja raspoloživosti i prikladnosti europske transportne infrastrukture. Budući da se pravni okviri razlikuju među državama članicama, važno je istražiti mjere koje bi trebalo poduzeti za poboljšavanje procesa i procedura za vojne snage, uz puno poštovanje suverenosti država članica, i u skladu s EU ugovorima i propisima. EDA provodi dva ispitivanja stanja po pitanju opasnih roba (čiji se vojni aspekt definira usko nacionalno, dok je u civilnoj sferi reguliran međunarodno), te širih pravnih aspekata. Njihovi rezultati su bili raspravljani s državama članicama i bit će predani na razmatranje Europskoj komisiji prije ljeta 2019. Uz to, posebno se promatra tehnička tematika podobnosti europske infrastrukture za potrebe vojne mobilnosti. Definiranje potreba ovdje je stavljeno u načelnu nadležnost Vanjskoposlovne službe Europske unije (EEAS), uz konzultiranje NATO saveza po potrebi, a ono obuhvaća dubinsku analizu postojeće transportne infrastukture iz okvira Trans-europske transportne mreže (TEN-T) u svjetlu vojnih potreba. Ovaj proces unutar EU trebao bi dovršiti do kraja 2020. godine, i unutar njega bi Komisija trebala procijeniti nedostatke koji budu uočeni kad se postojeću TEN-T procijeni prema vojnim potrebama. S druge strane, zemlje članice bi trebale ustrojiti svoje nacionalne točke za vezu po pitanju nacionalnih transportnih sustava, te uzeti vojne potrebe u obzir i pri planiranju izgradnje buduće, nove transportne infrastukture. Naglasak se tu stavlja na uspostavljanje infrastrukture dvojne namjene (civilne i vojne), ne bi li time ujedno bio poboljšan i ukupni kapacitet za promet ljudi i roba na prostorima Europske unije.

*Photo: EDA

Na sastanku EU Vijeća za vanjske poslove (FAC) u formatu ministara obrane, održanom 18. svibnja u Bruxellesu – prvom na kojem se počinje osjećati smanjivanje političkog utjecaja Velike Britanije – Europska unija je polagano krenula prema višim razinama obrambene integracije. Kao prvo, na repertoaru skupa se našla provedba prošlogodišnje Globalne strategije EU u području sigurnosti i obrane, odnos EU i NATO, a onda i pitanja obrambenog funkcioniranja same Europske unije. Ovome je sastanku prethodio Upravljački odbor Europske obrambene agencije, organizacije na koju EU itekako računa u budućim planovima razvoja obrambenog sektora EU.

Zasjedanje Upravljačkog odbora EDA je otvorilo teme dana – ministri su podržali EDA Dugoročni pregled rada (Long Term Review – LTR), kojim se ovu Europsku agenciju planira jačati za provedbu spomenute Globalne strategije EU, budući je ona nositelj i niza tu planiranih aktivnosti. Uz to, ojačana je i uloga EDA kao središnje točke europskih obrambenih integriranja, kako po pitanju razvoja vojne tehnologije, tako i organizacijski (pa i u financiranju suradnje). Ujedno, razmotreni su i razvojni projekti koje ova agencija vodi – posebice “Dopuna gorivom u zraku”, “Bespilotni sustavi” (Remotely Piloted Aircraft Systems – RPAS), “GovSatCom” i “Kibernetička obrana” – koji su tek dio od oko 50 projekata razvoja sposobnosti koje EDA trenutno vodi.

Spomenuta Globalna strategija EU još je itekako “work in progress”, za čije su daljnje aktivnosti ministri usvojili Zaključke o provedbi, zajedno sa smjernicama za daljnja djelovanja. Ministar Krstičević je po pitanju Globalne strategije EU za područje sigurnosti i obrane posebno istaknuo i važnost autonomnosti država članica u donošenju odluka, ocijenivši korisnim i izradu Koordiniranog godišnjeg pregleda obrane EU (Coordinated Annual Review on Defence – CARD), u čijem donošenju (koje bi trebalo probno započeti ove jeseni) bitnu ulogu igra i EDA. Jedan od važnih aspekata njene provedbe je i suradnja Europske unije s drugim međunarodnim organizacijama – UN, Afričkom unijom, Ligom arapskih država, OESS, ASEAN i, posebno bitno – NATO. Upravo se u radu s NATO savezom posebno definiralo aktivnosti na kojima suradnja napreduje, ali bi se mogla razvijati i bitno bolje (u okviru 42 konkretna aspekta suradnje u 7 zasebnih područja, kako je to 8. srpnja 2016. definirano zajedničkom EU-NATO deklaracijom), a posebno po pitanju suočavanja s hibridnim i kibernetičkim prijetnjama, održavanju koordiniranih i paralelnih vježbi, jačanju otpornosti i izgradnji sposobnosti partnera – uz posebnu potrebu koordinacije na području Mediterana, gdje paralelno djeluju NATO misija Sea Guardian i operacija EU Sophia.

Od Europske komisije se očekuje da početkom lipnja predloži izdvajanje oko 400 milijuna eura iz zajedničkog proračuna Unije, u okvir prošle godine usuglašenog Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF). Ova bi sredstava prvenstveno trebala biti utrošena za istraživanje te razvoj novog europskog naoružanja i vojne opreme – što bi trebalo biti uvod u izdvajanje možda i oko 3,5 milijardi eura za obranu iz proračuna Unije u periodu 2021. do 2027. godine. Takvo izdvajanje zajedničkih sredstava za obranu bilo bi novina, izvedena po prvi put od postojanja EU, a za korištenje takvih razvojnih sredstava pojedini razvojni projekt morale bi predložiti barem po tri članice EU. Kao jedan od prvih potencijalnih projekata spominje se razvoj novih europskih bespilotnih letjelica. Uz takve naznake, o nekoliko pojedinačnih mehanizama i organizacijskih promjena u Bruxellesu se govorilo poprilično detaljnije, a to treba i detaljnije pogledati.

Zajednički fond za obranu

Kao prvo, usuglašena je uspostava zajedničkog financijskog fonda za obrambene svrhe, nazvanog Kooperativni financijski mehanizam (Cooperative Financial Mechanism – CFM), kojim bi operativno upravljala Europska obrambena agencija (EDA), kao svojim “Ad-Hoc Cat A programom”. Ovaj bi fond predstavljao dodatak planiranoj cjelini EU financiranja obrambenih stvari – uz dosad prisutna (1) sredstva koja će se za obrambene svrhe odvajati iz ukupnog, zajedničkog proračuna EU, te krajem prošle godine usuglašena dva aspekta spomenutog Europskog obrambenog fonda – (2.1) osnivanju istraživačke ustanove pod nadzorom Europske komisije (istraživački okvir EDF), te (2.2) zajedničkom razvoju i kupovini obrambene opreme (okvir EDF za razvoj sposobnosti članica).

Iako za sada nisu dane nikakve brojčane vrijednosti, o spomenutom bi namjenskom CFM fondu skup od 19 članica EU (uključujući Francusku, Njemačku, Italiju i Španjolsku) trebao započeti konkretne pregovore tijekom idućega mjeseca. Načelni plan je da u CFM fond članice doprinose dragovoljno, ne bi li se “potaklo obrambenu suradnju kroz nadilaženje nedostatka proračunske sinhronizacije” – odnosno, njime bi se financiralo početke pojedinih projekata suradnje u vrijeme dok pojedine za njih zainteresirane države još rješavaju svoje konkretne proračunske udjele. U ovu se svrhu odlučilo započeti s pregledom mogućnosti za zajedničko financiranje, putem Atenskoga mehanizma, kojem je još uvijek članica i Velika Britanija. Prema Mogherini: “Tu se radi o likvidnosti. Previše često projekti ne mogu ni započeti ili ih se odgađa, jer države za njih nemaju raspoloživa sredstva. Ovo bi odvojilo sredstva namjenski za obranu“. Očekuje se da bi ovaj mehanizam trebao operativno biti u rukama svog kruga zemalja članica, a da bi funkcionirao slično Europskom mehanizmu za stabilnost (European Stability Mechanism), sustavu kojim se osigurava stabilnost gospodarstava eurozone. S radom bi spomenuti Kooperativni financijski mehanizam trebao započeti tijekom iduće godine, a njegova uspostava navodno bi predstavljala najveći pomak po pitanju obrambenih istraživanja i financiranja obrane u EU tijekom zadnjih desetljeća.

Stalna strukturirana suradnja

Uz zajedničko financiranje obrambenih projekata, naveliko je riječ bila i o jačanju obrambene suradnje zemalja članica EU. Ovdje se posebno spominjala uspostava sustava Stalne strukturirane suradnje (PESCO) – koji bi omogućio uže ugovorno povezivanje pojedinih nacionalnih obrambenih sektora, uz započinjanje projekata vojne suradnje i bez čekanja da se o njima sakupi konsenzus svih zemalja članica. Prema Federici Mogherini: “Vijeće se usuglasilo o ovom ambicioznom ali i vrlo pragmatičnom putu za napredak; tako su usuglašene osnovne crte sustava PESCO… Očigledno, to ne znači da upravo sada pokrećemo Stalnu strukturiranu suradnju, već znači da su se države članice usuglasile oko sustava kojeg za to treba razviti“.

Ujedno, Mogherini je najavila kako očekuje da europske nacije svoje prve PESCO projekte predlože do kraja tekuće godine, napomenuvši i činjenicu kako bi kombiniranje vojnih proračuna svih EU članica jače istaknulo i činjenicu da se tu radi o ukupno drugoj po veličini obrambenoj kvoti na svijetu, odmah iza ipak teško dostižnih Sjedinjenih Američkih Država – “Veliki je potencijal ako krenemo trošiti zajedno, a to je ono za što je PESCO (namijenjen)“. Iako će o temi obrambenog integriranja biti dalje govora na EU sumitu u lipnju, Mogherini je, zadovoljna dosadašnjim pomakom, konstatirala kako i nema potrebe dalje politički raspredati teme jučerašnjega skupa.

Novosti u konceptu EU borbenih skupina

Kako stvari stoje, izgleda da se barem u teoriji zajedničko financiranje obrambenih projekata zapravo misli shvatiti prilično široko – među ostalim i u smislu zajedničkog financiranja aktivnosti Borbenih skupina EU (EU Battlegroups). Naime, za razliku od dosadašnjeg sustava, u kojem se svaki nacionalni doprinos u ovakve skupine i financirao od nacije pošiljatelja (osim ako bi se sve članice konsensusom složile o zajedničkom financiranju), jučer se u Bruxellesu krenulo raspravljati o oblicima redovitog zajedničkog financiranja ovakvih aktivnosti – kao sredstva za osiguravanje više spremnosti i uporabljivosti postrojbi, te pojačanog interesa država članica za sudjelovanje.

No, dok se od Federice Mogherini o EU borbenim skupinama tek čulo: “Mi ih imamo već 10 godina, i one nikad nisu bile raspoređene; to je pretežito zbog teškoća u mehanizmu financiranja. Vijeće je odlučilo da nadrasti ove teškoće i tijekom narednih mjeseci razmotriti moguće promjene Atenskog mehanizma po pitanju EU borbenih skupina, ne bi li time osigurali brzo financiranje kroz prilagodbu za to vezanih odredbi, kako bi postigli efikasno raspoređivanje borbenih skupina“, iz talijanskog se izvora čulo i nešto više pojedinosti o korištenju tog novog zajedničkog fonda za obrambene svrhe. Naime, navodno je potpisana zajednička smjernica kojom se namjerava skupno plaćati brze rasporede ovakvih snaga iz sredstava već spomenutog budućeg CFM fonda.  Zajedničkim financiranjem, bez posebne odluke Vijeća, tako bi se prvenstveno pokrivalo neke “potporne elemente” borbenih skupina, kao što su opskrba i taktički transport. Za ovaj novi sustav financiranja očekuje se da u praksi zaživi do kraja ove godine. Želja je postizanje rasporedivosti ovakvih EU borbenih skupina unutar razdoblja od dva do tri mjeseca – dok danas za to treba i više od godine dana. Pri tome, Mogherini ustrajava u tvrdnjama kako bi pojedine nacije ipak zadržale kontrolu nad svojim nacionalnim kontingentima, tvrdeći kako se ovdje ne radi o nekoj posebnoj “militarizaciji EU”. Uz sve to, iz izvora bliskih EEAS, čulo se spomena i formiranju niza tzv. “Battlegoup plus” formacija, koje bi za slučaj raspoređivanja imale trenutno na raspolaganju i određene dodatne module sposobnosti – kao mornaričke elemente ili podršku iz zraka.

Uz sve ove planove, zapravo se malo čulo o stvarnoj spremnosti tako nanovo ustrojenih ili financiranih snaga, budući da novac ili sposobnosti ni do sada nisu bili glavne prepreke širem korištenju EU borbenih skupina. Ovdje se tek uvođenjem zajedničkog transporta, zapovjedništva, komunikacijskih mreža i medicinskih sustava želi podići načelna spremnost, odvojivši diskusije o materijalnim preduvjetima takvog rasporeda od čistog pitanje političke spremnosti pojedinih država članica za djelovanje.

Novi EU stožer u Bruxellesu

Jussi Niinistö i Timo Soini, finski ministri, general Esa Pulkkinen, i Jyrki Katainen, dopredsjednik EU Komisije

Među ostalim, u Bruxellesu su ministri obrane 18. svibnja usvojili i odluku o prenošenju upravljanja i zapovijedanja europskim misijama s vijeća nacionalnih čelnika na poziciju “generalnog direktora” novog, centraliziranog vojnog stožera EU u Bruxellesu. Taj stožer, zadužen za funkciju Vojnog planiranja i sposobnost provedbe (Military Planning and Conduct Capability – MPCC), sada se uspostavlja usprkos dugom i aktivnom protivljenju Velike Britanije, sa svrhom da “preuzme odgovornosti na strateškoj razini, za operativno planiranje i provedbu EU ne-izvršnih vojnih misija“. Na čelu ovog novog vojnog tijela trebao bi biti Finac, general pukovnik Esa Pulkkinen (čelnik već postojećeg EU vojnog stožera), koji bi u idućim danima trebao preuzeti vođenje tzv. ne-izvršnih misija EU – aktivnosti koje ne obuhvaćaju borbene ovlasti i u kojima se odluke ne mogu donositi neovisno od nacija domaćina. Trenutno Europska unija ima tri takve misije: u Somaliji (EUTM Somalia), u Srednjeafričkoj Republici (EUTM RCA) i Maliju (EUTM Mali) – od kojih ni jedna do sada nije obuhvaćala raspored čitave borbene skupine EU. Za razliku od njih, postojeće misije EU koje obuhvaćaju i korištenje sile (izvršne operacije), Sophia na Mediteranu i ATALANTA pred obalama Somalije, i dalje će zadržati svoje odvojene stožere, odvojene od MPCC. Svrhu ovog novog vojnog tijela sažela je Mogherini u izjavi: “Uspostava ove sposobnosti vojnog planiranja i provedbe će nam omogućiti da imamo više ujedinjen, racionalniji i efikasniji pristup postojećim vojnim misijama za obuku, i mislim da će to biti velik korak naprijed“.

Još jako daleko…

Iako je u ožujku već postignut načelni dogovor o uspostavi ovoga vojnog zapovjednog tijela, pretakanje te političke odluke u pravni tekst pokazalo se izuzetno teškim. Među ostalim, Velika Britanija se protivila nazivu “Operativno zapovjedništvo” i kako se čulo iz EU izvora “Mi i dalje nastojimo postići kompromis s našim Britanskim prijateljima, po pitanju pravnog definiranja, ne bi li uspjeli ustrojiti ovu strukturu“. No, očigledno je da tu ima i dodatnih problema – gdje Velika Britanija navodi kako ne misli usporavati suradnju svih ostalih (što bi po ovome pitanju bila novost), te samo traži odgovarajući rječnik, dok EU apelira protiv situacije gdje neki ministri vanjskih poslova ili obrane ne ulažu “jednaku energiju u operacionalizaciju ovoga” kao većina, ili “postavljaju prepreke između političke odluke i njene provedbe“. Po Mogherini, ova “politička odluka je finalizirana“, a za “nekoliko dana” bi taj novi stožer trebao biti i “službeno zasnovan“, budući se moglo čuti kako je kompromis s Velikom Britanijom zapravo pronađen, iako još nije i objavljen. Za početak bi nova struktura trebala biti smještena u istoj zgradi koja i danas u Bruxellesu udomljava vojne strukture (EU Military Staff – EUMS) pod širom nadležnošću Federice Mogherini.

BREXIT i obrana EU

Pri svemu tome, nije se moglo izbjeći i raspravu o budućoj ulozi Velike Britanije u obrani i sigurnosti Europske unije, bez obzira što po sadašnjem stanju stvari treba računati na činjenicu da sadašnja prva vojna sila Unije iz ove organizacije planira izaći 2019. godine. Nasuprot očekivanjima iz službenog Londona, predstavnici EU jasno su stavili na stol stav kako Velika Britanija neće moći koristiti vojnu suradnju kao element u postizanju pregovaračkih prednosti na drugim poljima predstojećih BREXIT pregovora.

Prema Federici Mogherini, Ujedinjena Kraljevina će i ubuduće biti pozvana sudjelovati i doprinositi u EU misijama, iako nakon izlaska iz EU više neće moći sudjelovati u procesima donošenja odluka. No, “Mi ćemo zajedno definirati kakvi će to biti budući odnosi na ovome polju, ali ovo nije područje na kojem bi se jedna strana mogla doživljavati jačom od druge – baš suprotno“. Pri tome, “Ujedinjena Kraljevina je važan vanjskopolitički, sigurnosni i obrambeni igrač, ali nije ništa u usporedbi s preostalih 27 zajedno. Dakle, tu nema zamislivih popuštanja“. Ovo je samo još jedna od naznaka kako bi Veliku Britaniju po pitanju BREXIT-a mogli čekati vrlo tvrdi pregovori s malo popusta – što je postalo još i jasnije u nastavku. Naime, po pitanju konkretnih doprinosa Velike Britanije na ovim poljima u okviru Europske unije Mogherini je dodala: “Ujedinjena Kraljevina doprinosi našim civilnim misijama oko 3 posto, a vojnim operacijama oko 5 posto, i to je pretežito putem svog stožera u Norfolku (vjerojatno misleći na Northwood u Velikoj Britaniji, op.a.). I, očigledno, ubuduće zapovjedništvo neće biti u državi koja nije članica. Dakle, nema tu nekog posebno bitnog doprinosa našim misijama i operacijama koje bi UK moglo staviti na stol“.

Za kraj, spomenimo da se 18. svibnja u Bruxellesu hrvatski ministar obrane Damir Krstičević susreo i s Jensom Stoltenbergom, glavnim tajnikom NATO-a. Teme njihovog razgovora navodno su se vrtjele oko sudjelovanju pripadnika OS RH u NATO operacijama, s posebnim naglaskom na hrvatsko sudjelovanje u konceptu ojačane Prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence) u Republici Litvi i Republici Poljskoj, a Stoltenbergu je upućen i poziv da posjeti Republiku Hrvatsku. Kako je izvijestio MORH, Krstičević se onda još susreo i s Federicom Mogherini, Visokom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a – koja je tom prilikom najavila svoj skorašnji posjet Ministarstvu obrane RH.

Bosna, Kosovo, Afganistan, Irak… Period nakon Hladnog rata svjedočio je angažiranju europskih vojnih snaga u širokome rasponu operativnih zaduženja širom svijeta, bitno šireći skup misija koje one moraju provoditi. “Danas vojnici često rade među civilnim stanovništvom, u misijama čiji opseg ide od humanitarne pomoći u slučaju hitnih situacija, od kontrole mnoštva i suzbijanja nereda, do suzbijanja ustanaka i razdvajanja zaraćenih strana“, ističe Jean Michelin, stručnjak pridodan u EDA (European Defence Agency) iz Francuske, na dužnosti voditelja projekata. No, u tim kompleksnim i zahtjevnim situacijama, vojnici na terenu se više ne mogu osloniti samo na svoje oružje žele li izbjeći katastrofalno eskaliranje nasilja; negdje u širokome spektru zahtijeva koji su pali na ramena modernih oružanih snaga pojavila se i potreba za neubojitim sposobnostima (Non-lethal Capabilities – NLC).

Lekcije s Kosova

Za zapadne oružane snage konflikt na Kosovu djelovao je kao iskustvo koje je otvorilo oči, i to tako da “U 1999./2000. smo morali pribjeći korištenju neubojitih sredstava tijekom naše misije u gradu Mitrovici, gdje su austrijske jedinice bile raspoređene unutar njemačkih, britanskih i francuskih postrojbi, ne bi li spriječili eskalaciju nereda“, objašnjava brigadir Erich Weissenböck, zamjenik načelnika Odjela za razvoj snaga pri austrijskom Ministarstvu obrane. “Dok se vojnike napadalo kamenjem i eksplozivom, oni su koristili žičane prepreke i druge taktike, ne bi li nastojali ograničiti prijetnju. Ali, na kraju su oni morali koristiti i suzavac, sačmarice, pa i snajpere, ne bi li zaustavili demonstrante“.

S današnjim iskustvom s raznih područja operacija širom svijeta, neubojite sposobnosti bi se mogle smatrati logičnim korakom naprijed za vojne ekspedicijske snage, posebno kada se djeluje pod zastavom UN i plavim kacigama – pa ipak, nekako, njihov je razvoj ispao vrlo polagan. Trenutno, mimo perioda primjetnih iskustava pri situacijama kontrole mnoštva i suzbijanja nereda u okviru NATO snaga na Kosovu, ona su praktično nepostojeća u kopnenim snagama širom svijeta, bez obzira na to što je prepoznat njihov nedostatak.

“Ne bi li osigurali da potencijalna prijetnja ne uđe u granice zaštićenog perimetra, ili da bi odgovorili bijesno mnoštvo od prilaska smještajnoj točci, stvari se često svedu na korištenje hitaca upozorenja, što je u većini slučajeva nepraktično i opasno, a ne zaboravimo i da može dovesti do kolateralnih žrtava“, istaknuo je Jean Michelin, koji je također i časnik francuske kopnene vojske, s opsežnim iskustvima iz operacija. “Štoviše, korištenje konvencionalnog naoružanja na neubojiti način obično će odvratiti potencijalno opasne aktivnosti pojedinca, ali njihov je utjecaj na mnoštvo manje pouzdan, posebice kada postoji opasnost od eskalacije nasilja“, dodao je.

Mornarička domena djelovanja

Velika su očekivanja od neubojitih oružnih sustava temeljenih na svjetlu i zvuku (NLOAS)

Kopnene snage nisu jedine koje bi mogle profitirati od razvoja NLC sredstava. Operacija Atalanta, koja se protiv pirata provodi pod EU-vodstvom pred obalama Somalije, demonstrirala je potrebu kako i mornaričke snage imaju za neutralizacijom potencijalnih pirata prije nego oni budu u mogućnosti napada na koji od obližnjih trgovačkih brodova. “U kombinaciji sa zvučnim ili vizualnim upozorenjima, neubojita oružja pružaju sredstvo svojevrsnog dodatnoga odmaka od prijetnje, time omogućujući identifikaciju pravih namjera potencijalnoga protivnika“, pojasnio je brigadir Weissenböck.

S identificiranim manjkom u sposobnostima s jedne strane, i dokazanom operativnom potrebom s druge strane, deset zemalja članica (Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Finska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska) izrazilo je u listopadu 2007. volju za uspostavom namjenskog NCL projektnog tima, u okviru Europske obrambene agencije. Tijekom proteklih sedam godina, i pod vrlo aktivnim predsjedanjem Austrije, taj se projektni tim fokusirao na četiri glavna smjera rada, započevši s razvojem NCL koncepta od strane EU Vojnog stožera (EU Military Staff – EUMS), u sinergiji sa sličnim naporima koje se i prije provodilo unutar NATO okvira.

Taj se projektni tim također pozabavio i razmjenom informacija među zemljama članicama, ne bi li im osigurao raspravni forum kojim bi one mogle ostati informirane o pojedinim nacionalnim inicijativama po pitanju nabave, potencijala za suradnju, interoperabilnosti, te istraživanja i tehnologije (R&T). Istraživani su i efekti neubojitih sredstava, s posebnim naglaskom na pravna pitanja i medicinske učinke NLC sredstava.

Budući sustavi

Oružni sustavi na temelju mikrovalova (HPM)

Kao možda javno najvidljiviji proizvod rada ove projektne skupine na području NLC, provedene su dvije R&T studije, ne bi li se ocijenilo tehnologije raspoložive za buduće neubojite oružne sustave. “Zasnovano na operativnim iskustvima, već je identificirana i potreba za sposobnostima većeg dometa djelovanja“, objašnjava brigadir Erich Weissenböck, koji je ujedno i predsjedavatelj EDA-inog NLC projektnog tima. “Dodatne primjene, kao što je zaštita vozila i konvoja, također moraju biti obuhvaćene istraživanjima“, ističe brigadir. Dok se jedna od studija fokusirala na NLC sustave zasnovane na korištenju mikrovalova (HPM), druga istražuje optička i akustična rješenja (NLOAS).

Ove dvije studije pomažu u zadobivanju jedne opsežne slike trenutnoga stanja stvari po pitanju razvoja NLC tehnologija, kao i izazova koji se pojavljuju tijekom njihova istraživanja. “Na primjer, već postoji tehnologija usmjeravanja neubojitih energetskih zraka prema neprijateljskim pojedincima“, podcrtava Jean Michelin. “Pa ipak, ona je još daleko od razina tehnološke spremnosti potrebne za njenu integraciju u prenosive, lagano rasporedive, autonomne i na terenske uvjete otporne uređaje kakvi bi zadovoljavali osnovne operativne zahtjeve“, dodaje Michelin.

Mogućnosti za opremanje

Iako je još u fazi diskusija, idući korak ovog projektnog tima mogla bi biti identifikacija NLC pojedinih mogućnosti koje za zemlje članice pruža NLC opremanje, kao i postavljanje skupa zajedničkih zahtjeva zasnovanih na dostupnim tehnologijama i usuglašenom konceptu operativnog djelovanja. “To bi, pak, opet moglo voditi uspostavi zajedničkog projekta, čiji bi točan opseg tek trebao biti odlučen od zemalja članica“, istaknuo je Jean Michelin.

Konačan je cilj osiguravanje europskim vojnicima zajedničke taktičke doktrine, pa čak i zajedničkog kompleta alata za slučaj djelovanja u NLC operacijama, čime bi se uvelike povećala njihova efikasnost i interoperabilnost. Ali to sve neće biti postignuto nabrzinu. “Kod trenutno aktualnih operacija, kao i pri suradnji u razvoju sposobnosti, trajnija dostignuća traže posvećenost, oprez, vrijeme i napor“, ističe ovaj časnik francuskih kopnenih snaga. “Kroz male pobjede i odlučnost uspjet ćemo u dostizanju naših ciljeva, koliko god daleko oni izgledali“.

Original ovoga teksta objavljen je 2. travnja 2015. godine pod naslovom “Demand grows for non-lethal capabilities”, na internetskoj stranici www.eda.europa.eu i u broju 7 EDA magazina “European Defence Matters”. Njegov je autor Guillaume Steuer. U originalu je tekst dostupan na adresi: http://www.eda.europa.eu/home/2015/04/02/demand-grows-for-non-lethal-capabilities?utm_source=EDA+e-newsletter&utm_medium=newsletter&utm_campaign=April+2015