Tri i pol godine nije se sastalo Vijeće za obranu, već gotovo 6 mjeseci nema Dugoročnog plana razvoja OS RH,  a danas je u samo sat i pol dogovoreno ono što je bilo točka prijepora između predsjednika i premijera zadnjih godina. Premijer Plenković godinama je odbijao sjesti za isti stol s predsjednikom Milanovićem, međusobno su se častili brojnim uvredama, na posljednjoj sjednici Vijeća za obranu – održanoj u studenom 2021. godine – dvije zaraćene strane nisu se mogle dogovoriti niti o zapisniku niti o zajedničkom priopćenju, da bi sada sve misteriozno bilo pometeno pod tepih.

Vijeće za obranu počelo je danas točno u podne, a o ishodu sjednice prvo se priopćenjem oglasio Ured predsjednika. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Sjednica Vijeća za obranu održana je u petak 23. svibnja u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. Na sjednici Vijeća za obranu razmotreni su strateški dokumenti iz područja obrane te su doneseni zaključci i preporuke iz područja obrane:

• Prihvaćen je nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.
• Prihvaćen je nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2025. do 2036. i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.

U skladu sa Zakonom o obrani, sjednicu Vijeća za obranu zajednički su sazvali predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Na sjednici su bili svi članovi Vijeća za obranu: predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid, predsjednik Odbora za obranu Hrvatskog sabora Arsen Bauk i savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić.

Vijeće za obranu je koordinacija tijela državne vlasti za usklađivanje stavova i donošenje zaključaka i preporuka iz područja obrane.”

Istovjetnim priopćenjem potom se oglasila i Vlada RH.

Bauk: “ne mogu se sjetiti da je bilo značajnijih razmimoilaženja”

O današnjoj sjednici Vijeća za obranu nešto više rekao je tek predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk, koji je po završetku Vijeća u Hrvatskom sboru održao mini press-konferenciju. Bauk je prvo ustvrdio da atmosfera na sjednici Vijeća za obranu nije bila onakva kakva je bila prije 3,5 godine, kao i da je načelno dogovoren tekst dvaju strataeških dokumenata o kojima se danas raspravljalo – preostaje još konačno usuglašavanje prijedloga Strategije obrane i Dugoročnog plaana razvoja OS RH i javno savjetovanje, nakon čega će ta dva dokumenta biti upućena  u saborsku proceduru.

“U Dugoročnom planu razvoja predviđeno je također da Vlada u roku od 90 dana donese i odluku o provedbi tog Dugoročnog plana, koja će biti nešto detaljnija i  za javnost nešto interesantnija jer će tamo biti, pretpostavljam, navedeni i odeđeni tipovi vojne opreme i ono što će biti nabavljano za Oružane snage Republike Hrvatske. A također je u Planu razvoja predviđeno i da će se u sklopu Godišnjeg izvješća o obrani – koje je za 2024. primjerice već stiglo u Hrvatski sabor – kojeg Sabor redovno raspravlja, posebna točka biti i provedba Dugoročnog plana razvoja, jer zadnja dva koja su donesena nisu imala neki veliki utjecaj na to što se događalo u Oružanim snagama,”

rekao je Bauk. Pod točkom razno dotaknute su još neke teme, primjerice održavanje mimohoda i temeljno vojno osposobljavanje, no ni po tom pitanju nije bilo nekih značajnih razlika u pristupu između Vlade i Predsjednika RH. Daatum mimohoda povodom 30-obljetnice VRO Oluje je načelno dogovoren (spominje se 31. srpanj), ali prije službene objave još mora biti iskomuniciran i s Gradom Zagrebom. Bauk pretpostavlja da će se o temeljnom vojnom osposobljvanju ozbiljno razgovarati na sljedećoj sjednici Vijeća za obranu, nakon što Vlada obznani tekst izmjena Zakona o obrani:

“Čini mi se da – što se tiče samog trajanja i ostaloga – da je tu više-manje postignuta suglasnost. A što se tiče ciljeva, vjerujem da se radi o tome – i ono što sam javno komunicirao dosad – da želimo da i brojčani sastav Oružanih snaga, a i pričuve, dođu na razinu koja bi bila prihvatljiva jer trenutno – obzirom na manji broj građana ili mladih muškaraca i žena koji bi pristupili dragovoljnom služenju vojnog roka – taj broj trenutno nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti.”

Na dokumentima o kojima se danas razgovaralo na sjednici Vijeća za obranu ranije su radili predstavnici i Vlade i Ureda predsjednika, pa je Vijeće sazvano tek kada su ti dokumenti u najvećoj mjeri usuglašeni. Bauk očekuje da će u velikoj mjeri takvo suglasje vladati i u Saboru,bez obzira kada do rasprava dođe – bilo u naredna 2 mjeseca, koliko je preostalo do saborske ljetne pauze, bilo na jesen, što je vjerojatnije.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Filip Glas

Sada je već sasvim izvjesno – Vijeće za obranu konačno će se održati, i to u petak, 23. svibnja. Na dnevnom redu će biti rasprava o prijedlozima nekih strateških dokumenata u obrani, ali i prijedlog o uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja. Nakon 4 godine za isti će stol sjesti donedavni politički neprijatelji – predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, koji su još donedavno zagađivali javni prostor međusobnim najnižim uvredama, a Oružane snage rastezali do mile volje natječući se tko je jači. No sve je to tajanstveno nestalo nakon zadnjih predsjedničkih izbora, pa je pomalo tragikomično  gledati kako su se ovih dana razni dužnosnici krenuli natjecati u što pomirljivijim izjavama.

Danas su u tome prednjačili predsjednik Sabora Gordan Jandroković i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved. Jandroković je nakon sastanka vladajuće koalicije rekao da je pozitivna već sama činjenica da će se sjednica Vijeća za obranu održati nakon dugog razdoblja:

“Dogovorene su dvije teme: Strategija obrane i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga. Očekujem konstruktivan razgovor i pozitivan zaključak”,

poručio je predsjednik Sabora potvrdivši da rasprava o ovlastima Predsjednika Republike nije na dnevnom redu jer “vremena su vrlo složena i traže odgovornost od svih izabranih dužnosnika“.

Potpredsjednik Vlade Tomo Medved u današnjoj emisiji HRT-a “A sada Vlada” također je zazivao “meku” kohabitaciju premijera i predsjednika:

“Nadam se da će razdoblje pred nama biti usmjereno na kvalitetnu koordinaciju. Moramo zajednički odgovarati na sigurnosne izazove, osobito u ovom složenom geopolitičkom trenutku.”

Medved je pritom podsjetio na porast izdvajanja za obranu:

“Od 2016. godine Vlada snažno investira u sektor obrane. Tada smo na raspolaganju imali 534 milijuna eura, a danas ulažemo 1,5 milijardi eura”,

rekao je Medved, naglasivši kako više od 20 posto tih sredstava ide za modernizaciju i opremanje. Upravo će novi strateški dokumenti usmjeriti ta ulaganja i postaviti okvir za novu fazu razvoja sektora obrane, smatra Medved, nakon čega će uslijediti izmjene Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama. I on je potvrdio da se pritom neće dirati u ovlasti Predsjednika:

“Ne govorimo o redefiniranju uloge predsjednika Republike, već o stvaranju preduvjeta za uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja mladih. Moramo imati ljude spremne za profesionalne postrojbe, ali i sposobne za pričuvu.”

Zakoni će tijekom lipnja biti upućeni u javno savjetovanje, a Medved očekuje širu društvenu raspravu te podršku i s Pantovčaka:

“Vjerujem da će predsjednik Milanović podržati prijedloge na sjednici Vijeća, te da će oni biti podržani i kroz daljnju raspravu u Saboru.”

Iako je godinama tražio od predsjednika Milanović da se ispriča zbog vrijeđanja HDZ-a i njenih članova, kao i njega osobno, što je bio uvjet da  se uopće razgovara o ključnim pitanjima, premijer Andrej Plenković sve je to zanemario. Jučer je iz Ženeve poručio:

“Očekivanja su da raspravimo dvije teme koje su na dnevnom redu. Jedna je Strategija obrane koju smo dostavili Uredu predsjednika prije više od nekoliko tjedana. Druga je Dugoročni plan razvoja obrane. I jedan i drugi dokument mislim da su kvalitetno pripremljeni i mislim da će se oni prihvatiti, odnosno raspraviti, a kasnije ih Vlada šalje u daljnju proceduru. (…) Ne vidim da će biti nekih velikih prijepora oko ova dva dokumenta”.

Plenković je i danas u Karlovcu  najavio da će osnova Vijeća za obranu biti dva strateška dokumenta, te da se još uvijek poliraju neke sitnice: “Dokumenti su pripremljeni, vode se konzultacije oko nekih sitnih detalja.”

“Bolje ikad nego nikad“, komentirao je danas u Brelima predsjednik Zoran Milanović. Nedavno je, rekao je predsjednik RH, dogovoreno da se sjednica Vijeća za obranu održi između dva kruga lokalnih izbora kako bi se raspravili određeni dokumenti s područja obrane i sada je došlo to vrijeme:

Zoran Milanović u Brelima (Photo: UPRH/Filip Glas)

“Neki dokumenti su i u mojoj ingerencije, a neke Vlada, odnosno vladajuća većina, može donijeti formalno i bez mene, ali bilo bi dobro da se dogovorimo jer kasnije to može imati daljnje reperkusije na upravljanje vojskom. Tu je potreban neprestani razgovor i dogovor ako je moguće. Ja ne mogu odrediti kolika će biti izdvajanja za obranu u Hrvatskoj, to radi Vlada, ali onda preuzima i odgovornost za uspjeh ili neuspjeh“.

Predsjednik Milanović potvrdio je da bi se trebalo razgovarati i o ponovnom uvođenju vojnog roka, „ali sa svim ograničenjima koja nameće hrvatski Ustav“, dodavši da se svatko od toga može izuzeti i tražiti civilnu formu služenja vojnog roka: „Mislim da je ovo kako je zamišljeno bolje od onoga što imamo trenutno. Trenutno nemamo ništa“.

Pritom je istaknuo zabrinutost zbog trenutnog stanja pričuve:

“Mislim da ostajemo bez pričuve, a pričuvnici su ljudi koji su imali neku vojnu obuku. Zadnja vojna obuka je bila bazična 2007. godine. Dakle, to su ljudi koji su sad 18 godina stariji i uskoro neće biti za ono što vojska zahtijeva. Potrebno je motivacijom i pozivom nagovoriti jedan veći broj ljudi da se uključe u obuku koja bi trajala dva mjeseca. Kraće ne može i to je prekratko. Ali, i to je bolje nego što je bilo do sada“.

Milanović je usput komentirao i najave o mogućem povećanju izdvajanja za obranu na čak 5 posto BDP-a:

Ministar obrane Ivan Anušić i načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid – u očekivanju Vijeća za obranu

„To nije zakon. Dakle, ako NATO donese takvu odluku na sljedećem samitu, to nema zakonski karakter. Hrvatska se sigurno neće protiviti takvim zaključcima, ali da ćemo ih biti u stanju provesti – nećemo. To je previše. Trenutno trošimo manje od dva posto. A dva posto je trenutno dvije milijarde dolara. A sad pazite što je pet posto, to je pet milijardi jer, prema zadnjim podacima, naš ukupni nominalni BDP je praktički 100 milijardi dolara. Dakle, zvuči jako puno, ali pitanje je što s tim možeš kupiti.“

Oprema je, kaže Milanović,  užasno skupa, a i ne može se više dobiti u nekom kraćem roku, kao što je bilo prije rata u Ukrajini:

“Mi ne možemo kupovati od Kineze ili od Rusa, to je kraj priče. Onda smo na jako suženom tržištu. A jako suženo tržište znači monopol i mogućnost svakog odsustva kompetitivne utakmice. A to na kraju netko treba platiti, a to plaćaju hrvatski ljudi, građani, porezni obveznici. I nema tu Vlada nekakav manevarski prostor, ali ono što može je da cijelo vrijeme vodi računa o tome da to ne preplaćujemo jer cijene su nezamislive s obzirom na to što sustavi pružaju i što potencijalni protivnik može imati da ih neutralizira i uništi. Ogromni su to novci.”

I tako se u općem suglasju dočekuje sjednica Vijeća za obranu kada će “plameni jazavac”, “54-godišnji  šmrkavac”, “herojski zec” i  “korumpirani ludonja” napokon sjesti za isti stol i razgovarati kao odrasli ljudi.

Nakon višegodišnjeg mudrovanjaa, čekanja i pregovaranja, nacrti Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja OS RH konačno su dospjeli u fazu da mogu biti poslani iz Vladine radionice u Ured predsjednika  RH. O tome je  danas poslijepodne stiglo kratko priopćenje iz Vlade RH, u kojem se navodi:

“Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske, uz prijedlog da se o tim dokumentima raspravi na sjednici Vijeća za obranu.

Nakon toga, ovi dokumenti bit će upućeni u formalnu proceduru donošenja, u skladu sa Zakonom o obrani.

Predsjednik Vlade u dopisu je predložio da predstojnici ureda u izravnoj komunikaciji dogovore precizan termin sjednice, kao i druge teme koje se mogu raspraviti na sjednici Vijeća za obranu.”

Time su usvojena dva od tri prijedloga Zorana Milanovića nakon što je u siječnju ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima. On je, naime, tada zatražio sazivanje 16. sjednice Vijeća za obranu na kojoj bi prva tema bila”priprema i usvaajanje Strategije obrane RH, druga – priprema i usvajanje DPR OS RH, a treća – razmatranje potrebe i provedbe uvođenja obveznog vojnog roka u RH.

Do sada je predsjednik Milanović isticao da se nema namjeru očitovati o dokumentima koji su pripremljeni jednostrano, bez sudjelovanja Ureda predsjednika. Hoće li i u ovom slučaju biti tako, saznat ćemo možda već i večeras ako Ured predsjednika na Vladino priopćenje dogovori vlastitim priopćenjem. Ili su “zbog mira u kući” radili tajni pregovarački kanali koji su usuglasili ova dva neophodno potrebna dokumenta, i ujedno odustali od zadiranja u predsjedničke ovlasti kroz izmjene Zakona o obrani koje su još nisu našle na dnevnom redu.

Prošloga tjedna brojni izvori koji se bave tzv. OSINT-informacijama ili „tragači za oružjem“ (tzv. „weapon tracker“) uočili su hrvatsku donaciju opreme za Ukrajinu. Jedna od najpoznatijih takvih stranica Oryx u subotu, 13. kolovoza, objavila je  dorađenu listu međunarodne vojne opreme poslane ili obećane ukrajinskoj vojsci na kojoj se po prvi puta pojavila i Hrvatska, i to sa donacijom 15 (ili više) vučenih topova M-46 130 mm. Uz napomenu kako se radi o sovjetskom oružju iz doba Hladnoga rata nema nikakvih detaljnijih informacija o pojavi ovog topa na ukrajinskom bojištu, iako je jasno da se tog oružja već ranije itekako nalazilo u ukrajinkskom arsenalu.

Hrvatska pošiljka na odmorištu (Izvor: Oryx)

Ipak, time se izgleda razriješila misterija oružane pošiljke koja se 8. kolovoza pojavila na graničnom prijelazu Macelj/Bregana. Tog je dana na FB stranici pod nazivom „Policija zaustavlja-Krapinsko zagorska županija“ veliki interes izazvala neuobičajena objava. „7.12 Dobro jutro. 12 komada šlepera natovareni sa haubicama i topovima na Macelju“ Osim teksta, bio je priložen i kratak video, očito snimljen mobitelom, koji prikazuje labudice na kojima se zaista vidi polupokriveno naoružanje. No video je ubrzo uklonjen, i ostao je samo tekstualni dio poruke. Prema „screenshotovima“ priložene video-snimke, dalo se zaključiti da se radi o tegljenom topničkom oružju. Sličan teret vidljiv je i na fotografiji koju je objavio Oryx, samo što labudica s topovskim teretom stoji na odmorištu.

————————

————————

Testiranje UbS-a na Zečevu 2015. godine (Photo: MORH/Tomislav Brandt)

Prema Dugoročnom planu razvoja OS RH za razdoblje od 2006. do 2015. Hrvatska vojska raspolagala je s 83 topa M46 (M46 H1), od čega je 36 komada bilo potrebno za djelatni sastav i pričuvu. Već u sljedećem DPR-u, koji je još uvijek važeći, konstatira se da su postojeća topnička oruđa ((kalibara 105 mm, 120 mm, 122 mm, 130 mm, 152 mm, 155 mm) tehnološki zastarjela zbog čega je potrebno započeti process opremanja topničkim sustavima NATO kalibra 155 mm. U javno dostupnim izvorima M46 spominje se periodički – kao npr. u listopadu 2015. godine, kada je Zapovjedništvo za potporu organiziralo nadzorno-tehničko gađanje na poligonu “Zečevo”. Riječ je bila o redovitoj godšnjoj aktivnosti nadzorno-tehničkog gađanja s unutarnjim i vanjskim balističkim mjerenjima značajki UbS-a streljivom 105 mm za haubice H M2A1 B1 i streljivom 130 mm za top M46 H1. Kako je izvijestio Hrvatski vojnik, “Iz topa M46 H1 ispaljeno je 40 trenutno-fugasnih granata, a gađalo se na udaljenost od 16 400 m, dok se iz haubiceH M2A1 B1 gađalo na udaljenost od 11 200m, a ispaljeno je 56 tempirnih i trenutno-fugasnih granata. Kod gađanja iz haubice ispitivalo se sedam, a iz topa pet serija laboracije streljiva”. Slično nadzorno-tehničko gaađanje bilo je provedeno i prošle godine, i to iz minobacača M75, iz haubice LH33 CITER kalibra 155 mm, te iz topa M46.

U aktualnim strateškim dokumentima top M46 uopće se više ne spominje, pa nije ni čudo ako su početkom kolovoza ovi topovi iz VSK “Jasikovac” krenuli put Ukrajine.

————————

————————

Danas prijepodne u Ministarstvu obrane održan je događaj po principu „2 u 1“ – prezentiran je Plan nabave za ovu godinu, te su ujedno predstavnicima domaće obrambene industrije uručeni ovogodišnji ugovori za opremanje OS RH. Iako se tu inače radi o dva tradicionalno odvojena događanja, koja Ministarstvo obrane oba upriličuje početkom svake godine, ove je godine sve završilo kombiniranim događanjem koje je po mnogo čemu bilo posebno. Jasno se tu mogao vidjeti i utjecaj epidemije: bolest COVID-19 pojela je broj sudionika, potpuno je ukinula javno podnošenje izvješća o lanjskoj nabavi, a radikalno je skratila i sva izlaganja o planovima za provedbu budućih javnih nabava MORH-a.

Za razliku od svih prethodnih godina, u potpunosti se odustalo i od pozivanja predstavnika nadležnih saborskih tijela te nevladinih udruga, a isto je tako vidljivo smanjen i novac s kojim Ministarstvo raspolaže, kao i opseg nabava koje misli provesti. Ovo je godine – po prvi puta dosad – Plan nabave obrazlagao ministar Banožić osobno, dok je šef MORH-ove službe za nabavu Ivica Devčić sve to gledao iz publike. Izostala je i cijela svita ministrovih suradnika, koja je proteklih godina običavala nazočiti ovakvim prezentacijama, tako da su jutros u publici bili tek načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj, i Roman Mikulić, obnašatelj dužnosti ravnatelja Uprave za materijalno opremanje. Iako se ovakva prezentacija ranije radila pred tijelima parlamentarnog nadzora – što je uvelike bio i smisao ovakvih događanja – danas u MORH nisu pozvani ni predstavnici saborskog Odbora za obranu, ni Nacionalnog vijeća za borbu protiv korupcije, kao ni bilo koje od udruga makar deklarativno zabavljenih pitanjima transparentnost. Jedino što je ostalo je nula posto klasificiranih nabava.

Ove godine je MORH potpisao ukupno 38 ugovora te okvirnih sporazuma s predstavnicima domaće obrambene industrije, no njih svega 8 jutros je bilo prisutno na uručenju spomenutih dokumenata. Smanjena je i vrijednost ugovora – dok su prošlogodišnji ugovori s hrvatskim proizvođačima vojne opreme težili oko 457 milijuna kuna, ove godine je njihova vrijednost gotovo upola manja, i iznosi oko 284 milijuna kuna. Nešto je manji pad ukupne vrijednosti javne nabave u ovoj godini – s prošlogodišnje 2,2 milijarde kuna, javna nabava je ove godine pala na 1,8 milijardi kuna. No i tu ima jedan „ALI“ – kako je pojasnio sam ministar Mario Banožić, „Plan nabave za ovu godinu sadrži 865 predmeta nabave u vrijednosti od oko 1,2 milijardi kuna, odnosno ako tome priključimo višegodišnje ugovore to je onda u vrijednosti od oko 1,8 milijardi kuna“. I sam broj predmeta nabave je manji – od prošlogodišnjih oko 1.000 postupaka ove godine kroz javnu nabavu proći će oko 865 postupaka (što je smanjenje od frapantnih 13,5 posto na godišnjoj razini, ako se uopće i uspiju ispuniti svi planovi).

Ministar obrane Banožić i načelnik GS admiral Hranj (s leđa)

„Opće je prihvaćena činjenica da imamo pad gospodarskih rezultata“, konstatirao je ministar obrane Banožić, i sukladno tome su pali i mnogi projekti: „2020. godina je od onih planiranih sredstava dovela do toga da revidiramo proračun za više od 500 milijuna kuna. Mi smo to napravili jednostavno na način da smo određene projekte pomakli za određeno razdoblje“. Ti bi se projekti trebali vidjeti u novom Dugoročnom planu razvoja OS RH, kao i u određenim novim strateškim projektima. Zato u ovogodišnjem Planu nabave nema ni višenamjenskog borbenog aviona koji bi se, prema ministrovim riječima, trebao skupa sa svojim financijskim iznosom vidjeti u budućem Dugoročnom planu razvoja OS RH, kad on jednom i doista dođe u javnu raspravu te pripadajuću zakonodavnu proceduru. Ovogodišnji Plan nabave tako se uglavnom bavi starim projektima koji se protežu kroz nekoliko godina, projektima redovitog održavanja, te nabavom svakodnevnih potrepština i opreme za vojsku. „Cilj nam je ove godine zadržati razinu opremanja koja će omogućiti redovito funkcioniranje sustava i provedbu Ustavom definiranih misija i zadaća Hrvatske vojske“, rekao je uvodno Banožić, prije nego je počeo nabrajati sve ono što bi kroz javnu nabavu trebalo osigurati redovito funkcioniranje.

Što će se nabavljati u 2021. godini?

O nabavama veće vrijednosti u ovoj godini već smo nedavno pisali temeljem dosadašnjih objava u Elektroničkom oglasniku Narodnih novina. Od onih koje je sada izdvojio Banožić, najveća je novost nabava puškostrojnica:

Mario Banožić i Željko Pavlin (HS Produkt)

„Planira se sklapanje ugovora na 7 godina za nabavu 685 puškostrojnica u kalibru 5,56*45 mm, te 11 puškostrojnica u kalibru 7,62*51 mm. Nabava puški i snajperskih puški i pištolja tijekom 2021. – planirana je nabava 587 pušaka model D2 i 100 pušaka K2 u kalibru 5,56*45 mm, te nabava 40 snajperskih pušaka različitih kalibara i nabava 25 pištolja kalibra 9 mm“.

Nabavu pješačkog naoružanja slijedi i nabava ubojnih sredstava: „Od većih nabava izdvojio bih nabavu 3.000 mina 82 mm čija je vrijednost 2,5 milijuna kuna, nabava 1.500 modularnih barutnih punjenja za streljivo 155 mm za Panzirhaubicu u vrijednosti od oko 3,5 milijuna kuna, i nabavu 976 komada metaka 30*173 mm vrijednosti oko 3,4 milijuna kuna“. najavio je ministar obrane. Što se Hrvatske kopnene vojske tiče, tu je još i beskrajno otegnuti višegodišnji projekt opremanja BOV Patria s novim oružnim stanicama:

„Nakon nabave 8 DUOS stanica Oružane snage su iskazale potrebu za nabavom još jedne stanice DUOS u vrijednosti od 15 milijuna kuna. Također nabavljamo i simulator DUOS koji će smanjiti troškove obuke. Navedena nabava planirana je da se realizira kroz 3-godišnje ugovore u vrijednosti od oko 19,9 milijuna kuna. Također, modifikacija borbenog oklopnog vozila Patrie – navedena nabava započinje postupak modifikacije Patrie s ABG–om 40 mm“.

Kako je kasnije ministar Banožić pojasnio, isporuka novih oružnih stanica kasnila je zbog epidemije koronavirusa, i tek je sada pri završetku: „Ostao je još jedan mali dio i to ćemo zatvoriti vrlo brzo. Kako ste vidjeli, idemo u nabavku još jedne. I zato je bio ovdje nedavno i izraelski veleposlanik i to je bila jedna od naših tema kako bi što prije zatvorili tu situaciju“.

U novi DPR uvrstit će se i projekt M2A2 Bradley s jasnim višegodišnjim izvorom financiranja, rekao je Banožić, najavivši da će se zahvaljujući nabavi tih oklopnih vozila stvoriti uvjeti za formiranje još jedne brigade unutar Kopnene vojske (?!?). Kakva će biti uloga slavonskobrodske kompanije „Đuro Đaković“ u modernizaciji tih vozila, Banožić nije mogao sa sigurnošću reći budući da se radi o poslovnom odnosu „Đure“ i američkih partnera, no nada se da će udio naše tvrtke u tom poslu biti što veći, pri čemu će Ministarstvo obrane navodno pomoći koliko god može.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo može računati na kupovinu još jednog obučnog aviona ZLIN 242L u vrijednosti od 5 milijuna kuna, ne bi li njime nadoknadilo letjelicu koja se tragično srušila 7. svibnja lanjske godine. Uz to, spominje se i ulaganja u bazu Lučko u kojoj stoluje Eskadrila višenamjenskih helikoptera. Iako je u aktualno važećem Dugoročnom planu razvoja OS RH ta vojarna bila proglašena neperspektivnom, u mandatu bivšeg ministra Damira Krstičevića došlo je do promjena, pa je Lučko ipak ostalo perspektivno. Perspektivu će vidjeti i u narednom dvogodišnjem razdoblju – već ove godine u vojarnu bi trebalo biti uloženo oko 50 milijuna kuna, i to 10 milijuna za adaptaciju postojećeg hangara, te 40 milijuna za izgradnju novog hangara u kojem će od 2022. godine biti smješteni novi hrvatski helikopteri UH-60M Black Hawk. Ove godine završava se i projekt ASBE na Plesu, pa će se za opremanje prostora tu dodatno potrošiti 1,4 milijuna kuna. Višegodišnji  projekt je i izgradnja kompleksa delaboračnice na VSK Debela Glava (Slunj) – 31 milijun kuna utrošenih kroz 3 godine. Za održavanje oko 600 građevina na vojnim lokacijama, kao i pripadajuće infrastrukture namijenjeno je 50 milijuna kuna, a za završetak izgradnje proširenja vojarne 204. brigade u Vukovaru – 2,6 milijuna kuna. „Time će se stvoriti uvjeti za razmještaj cijele jedne bojne iz Vinkovaca u Vukovar“. najavio je ministar obrane. Naravno, kao i do sada, time je ostavljeno otvoreno pitanje smisla izmještanja čitave jedne takve postrojbe praktično na državnu granicu.

Za redovno funkcioniranje vojske potrebne su odore, gaće, čarape, čizme…

„Tijekom 2021. godine planira se nabaviti 3.700 kompleta borbenih prikrivnih odora u vrijednosti od oko 14,9 milijuna kuna i vodonepropusnih 1.260 kompleta u vrijednosti od oko 5,5 milijuna kuna. Nabava službenih i svečanih odora – planirani iznos je 6,6 milijuna kuna, odnosi se na nabavu službenih i svečanih odora, košulja jakni, službene i svečane kape i šeširi. Također nabava vojničke obuće – planirani iznos za nabavu vojničke obuće je 10,3 milijuna kuna“,

najavio je Banožić projekte redovnog opremanja. Za nabavu borbenih odora zadužena je Zajednica proizvođača: Čateks (Čakovec), Hemco (Đakovo), Kroko i URIHO (oboje Zagreb), a za nabavu obuće za potrebe pripadnika OS RH – Borovo (Vukovar) i Jelen Profesional (Čakovec).

Ugovor o isporuci raznih vrsta naoružanja, kao i svake godine, Ministarstvo obrane sklopilo je s karlovačkim HS Produktom, a o nabavi borbenih kaciga i zaštitnih maski – s tvrtkom Šestan-Busch iz Preloga. Od ostalih domaćih tvrtki, za opremanje i opskrbu Oružanih snaga RH ove godine bit će zaduženi Croatia osiguranje, ZTC (remont), INA, Podravka, Pleter usluge (prehrana), Đuro Đaković (revizija tenkova), Kap-ko i Šešir, Jadran čarape, Galeb (donje rublje), Davor pletačka trikotaža (vojničke veste), Skiplet (časničke veste), Mativo (vojničko posteljno rublje), Vuka trgovina (deke) i Rost šport (sportska odjeća). Ovo posljednje je vjerojatno sve što je preostalo od kupovina sportske opreme, koje su prethodnih nekoliko godina predstavljale propagandnu perjanicu svakovrsnih ideoloških nastojanja, gdje se javnu nabava te pretežito tekstilne roba isticalo i ispred suštinski bitnih važnijih stavki.

I dok se opet spominje revizija tenkova koja je već trebala biti dovršena, nema ni traga remotorizaciji raketnih topovnjača motorima iz ruskih izvora. Dapače, Hrvatskoj ratnoj mornarici, čini se, ništa ne treba, jer je sve svoje potrebe zaokružila već započetom izgradnjom OOB-ova, i to jedan ove godine, dva sljedeće godine i posljednji 2023. godini. Zaključno, što se tiče višenamjenskog borbenog aviona, ministar Banožić je poručio – idućih nekoliko tjedana je ključno!

Jučer je u Hrvatskom saboru tijesnom većinom – 76 zastupnika „ZA“ i 50 „PROTIV“ izglasan rebalans proračuna za ovu godinu, dok će rasprava i usvajanje proračuna za 2021. na dnevni red Sabora doći sljedeći tjedan. Proteklih je dana u nekoliko navrata ministar obrane Mario Banožić najavljivao kako će u narednim godinama biti čvrstog vezanja obrambenog proračuna uz projekte opremanja i modernizacije OS RH. Iako se ovi ciljevi spominju i u Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030. godine, osnovni konkretni alat za to trebao bi biti novi Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga (DPR), dokument na kojem se radi posljednjih nekoliko godina.

Bivši ministar obrane Damir Krstičević još je u studenom 2018. pred saborskim Odborom za obranu najavio izradu novog DPR-a do kraja iste te 2018. Potom se najavljivalo da će DPR OS RH biti izrađen do kraja 2019., a onda i do kraja 2020. godine. Krstičevićev nasljednik Banožić u prvim je izjavama rekao kako mu je novi DPR jedan od glavnih ciljeva. U razgovoru za Večernji list od 11. kolovoza ove godine Banožić je izjavio: „Dugoročni je plan razvoja Oružanih snaga u izradi i očekujem da će do kraja godine biti upućen u saborsku proceduru. Dokument je to koji će pratiti jasni izvori financiranja i opremanja u Hrvatskoj vojsci. Cilj nam je modernizacija i opremanje svih triju grana Oružanih snaga, podizanje razine obuke, kao i štićenje dosadašnjih prava koje Hrvatska vojska ima. Tim dokumentom stvorit ćemo desetogodišnji plan opremanja s jasno navedenim izvorima financiranja“.

Naravno, ne treba spominjati da je kraj godine na vidiku, te da itekako curi vrijeme ako se ministar namjerava držati tog fantomskog roka „do kraja godine“. No prošloga je tjedna u dva navrata ministar Banožić pojašnjavao što to zapravo znači. Najprije je na 30. obljetnici „Tigrova“, u četvrtak 5. studenog, izjavio kako se od projekata opremanja i modernizacije nije odustalo, unatoč okolnostima među kojima je i smanjenje obrambenog proračuna:

30. obljetnica ustrojavanja 1. gardijske brigade Tigrovi (Photo: MORH/J. Kopi)

„Mi smo imali u ovoj godini ambiciozno planirani proračun na 5,3 milijarde. 530, odnosno 540 milijardi (greška, riječ je o milijunima, op.a.) je na kraju rebalansom išlo, ne na način da se odustaje od projekata nego su se oni pomakli za malo raniju fazu, prvenstveno zato što ni sama njihova spremnost možda u ovom trenutku nije bila najbolja. Nastavljamo dalje raditi na projektiranju. Riječ je o infrastrukturnim projektima koji se najčešće odnose na smještaj budućih letjelica koje ćemo imati. Na taj način završavamo projektiranje, nešto ćemo – ja bih to rekao kada bi gledali na nekakvoj vremenskoj crti – pomakniti malo udesno, znači ići prema drugim godinama, ali ono što je bitno da one stoje u budućem Dugoročnom planu razvoja i na taj način se radi na modernizaciji Hrvatske vojske. Da bi bilo ljepše da u ovom trenutku imamo projekte, da imamo novce da možemo izvršiti to i to…“.

Dakle, već činjenica da je nešto na papiru predstavlja modernizaciju – što je, doduše, princip prema kojem bi OS RH od donošenja prvog DPR do danas trebale biti međunarodni uzor modernosti. No dan kasnije, gostujući u podcastu Večernji TV, Banožić je konkretno pokušao i dodatno objasniti kako će se kroz novi DPR vezati kretanje obrambenog proračuna, te projekti opremanja i modernizacije.

„Ono što će pratiti 2022. godinu pa nadalje je Dugoročan plan razvoja Oružanih snaga – to je dokument koji će biti po prvi puta izrađen na način da ćete vi u njemu imati konkretne projekte koje će pratiti modernizacija i opremanje Hrvatske vojske, znat će se tko je njen nositelj, što se u njemu konkretno događa, koja je njihova namjena, i znat će se financijska vrijednost, odnosno procjena financijska vrijednost, koja će biti podijeljena na jednu, 2, 3, 4, 5, 6 do 10 godina, koje se odnose za programsko razdoblje. Na taj način mi u biti stvaramo jasan izvor financiranja i jasan projekt. Znači, ako je taj dokument – a mora biti izglasan u Saboru – on je na takav način usvojen, onda ne možemo mi donositi drugačiji proračun. Niti sutra bilo koji drugi ministar ne može donositi drugačiji proračun“.

Kako je Godišnje izvješće za 2012. predstavilo pridržavanje odredbi prvog DPR-a iz 2006. godine (83. str.)

Jer stvarno, bilo bi potpuno nezamislivo da se u Republici Hrvatskoj bilo provode vojni projekti kojih nema u Dugoročnom planu, ili još gore – da se u hodu državni i obrambeni proračun kasapi prema aktualnim potrebama, ako je u DPR-u bilo zapisano nešto drugačije. To doživljavanje Dugoročnog plana kao u kamen uklesane osnove za Banožića podrazumijeva da se financiranje ne može mijenjati samo tako, ali i da će ostati manje nepotrošenih novaca u MORH-ovoj kasi na kraju godine: „Znači, mi ako sada ubilježimo, ja sam jasno rekao, 2022.-2032. godine nabavit ćemo to, to, to i to, mi vidimo sada već u drugoj ili trećoj godini se mijenja iznos financiranja, kao što je to sad slučaj, tada vi dalje morate mijenjati DPR, Dugoročan plan razvoja. Znači, ako ga on prati, prati ga i proračun“. Naravno, budući da DPR donosi Sabor, upravo bi kroz proceduru u tom tijelu trebale ići i njegove potencijalne promjene – što nije palo na pamet ni jednom od šest prijašnjih punih ministara obrane, nego su oni svi radije tiho odustajali od pojedinih točki dosadašnjih DPR-ova, umjesto da se bakću s izmjenama tog ionako ne previše ozbiljno shvaćenog dokumenta.

Većina projekata Ministarstva obrane je višegodišnjeg trajanja, pa je takvo i njihovo financiranje, dodao je Banožić. To je pravilo kojeg bi se trebali držati i ministri obrane koji dođu nakon njega, kako projekti opremanja i modernizacije OS RH ne bi doživljavali nagle preokrete i zaokrete:

„Znači, ako smo se mi pripremili, i rekli smo da ćemo 2022. godine napraviti 3 hangara, 2 marine, jednu uzletnu stazu ili, ne znam, nabaviti 5 Patria vozila, opremiti 70 Bradley vozila, ako smo rekli da ćemo opremiti 4 Black Hawk helikoptera, onda se zna koja to osoba radi, i naši su svi kolegiji i brifinzi podređeni tome zato što je novac osiguran u proračunu. A ne možemo zaključiti da se to dogodi na kraju godine. Ili što nam se događalo, s obzirom da je to nekakva praksa u Hrvatskoj, to ja nisam pobornik toga, a to je da nemate kontinuitet ulaganja. Znači, nema projekta gdje vi možete izvršit nabavku i u godinu dana to riješiti. Ali, ako ste vi to se odlučili i rekli – ‘Ovo je dobro za Hrvatsku vojsku’, znači ne radi ministar ovaj DPR, rade ga ljudi koji su stručni, koji su unutar Hrvatske vojske, na meni je kao managementu bilo da osiguram okvir u kojem će se to najlakše prezentirati i uvjeriti da je to dobro, u tom slučaju ministar koji dođe poslije mene može samo podvući crtu i reći: ‘OK, do ovdje smo stigli. Al ne može doć i reći: ‘Ovo ništa ne valja, ajmo sve ispočetka!’ E to mislim da je najveći problem zašto smo mi došli nakon toliko godina da nama pojedinim resursima ističe… evo sad recimo nabavka višenamjenskih borbenih aviona… Težak trenutak. Težak je bio svaki za takvu… Ali realno, da li smo ga mogli riješiti u prijašnjem razdoblju? Imali smo gospodarsku krizu zadnju tamo 2009. pa 2011. godina, ali od onda smo dobri…“.

Helikopteri OH-58D – jedan od velikih projekata nabavljenih i plaćenih mimo DPR-a

Toliko smo bili dobri nakon 2011. godine da je Hrvatska tek krajem 2015. i u 2016. godini po prvi put zabilježila dva kvartala uzastopnog rasta od prosječno dva posto rasta (što je onda bilo izvorom i novog problema, budući se tu radilo o „točki odmrzavanja“ rasta plaća u javnome sektoru, kojeg su sindikati dogovorili još u vrijeme Sanaderove vlade 2009. godine). A Hrvatska će sada  u DPR-u imati čvrsto definirane projekte i prioritete modernizacije, „po prvi puta“ od 2014. jer, kako su govorili zli jezici, u „Dugoročnom planu razvoja OS RH za razdoblje od 2015. do 2024. godine“ upravo se i odustalo od navođenja konkretnijih projekata ne bi li se izbjeglo ponoviti neugodnu situaciju iz DPR 2006.-2015. gdje su jasno navedeni projekti ostali izrijekom pobrojanim mrtvim slovima na papiru.

Nama susjedna Slovenija je, kako smo već pisali, krenula drugim putem – da bi osigurala financijska sredstva za opremanje i modernizaciju Slovenske vojske, krenula je u izradu „Zakona o osiguravanju sredstava za investicije u Slovenskoj vojsci u godinama 2021.-2026.“, kako bi osigurala da obrambeni proračun kroz godine kontinuirano prati projekte nabave nove opreme za vojsku. U izradi slovenskog zakona sudjelovalo je i Ministarstvo financija RS, što je nužna pretpostavka za uspjeh ovog novog zakonskog čeda.

Već u narednih godinu do dvije bit će zanimljivo promatrati tko je napravio pametnije – Hrvatska s novim DPR-om ili Slovenija s novim popularno nazvanim „Zakonom o obrambenim investicijama“. Ili će kriza, gospodarska i društvena, jednako porezati sve ambicije o velikim vojnim ulaganjima s obje strane državne granice.

Vlada je na prošlotjednoj 35. sjednici usvojila zaključak o izradi novih strateških dokumenata na području obrane. Točnije, riječ je o Strateškom pregledu obrane i Dugoročnom planu razvoja OS RH. Ministar obrane Damir Krstičević u kratkom obrazloženju jasno je naveo rokove u kojima bi taj posao trebao biti gotov, naravno – pod uvjetom da nema novih većih političkih potresa ili izbora.

„Mi smo imali sjednicu Vijeća za obranu, prvu u ovom sastavu, i u kontekstu izrade Strategije nacionalne sigurnosti i uspostave sustava domovinske sigurnosti RH, ovim prijedlogom zaključaka predlaže se započeti s procesom Strateškog pregleda obrane, izraditi Strateški pregled obrane koji donosi Vlada RH, te započeti rad na reviziji, odnosno izraditi novi Dugoročni plan razvoja OS RH, koji donosi Hrvatski sabor. Ministarstvo obrane izradit će prijedlog Strateškog pregleda obrane do prosinca 2017. godine, a nacrt Dugoročnog plana razvoja OS RH do prosinca 2018. godine. Isto tako, ovim zaključkom zadužuju se nadležna državna tijela da pruže potporu Ministarstvu obrane pri izradi navedenih strateških dokumenata s područja obrane.“

Sjednica Vijeća za obranu održana je početkom travnja, a u priopćenju nakon nje jasno je rečeno da je upravo ministar obrane predložio revidiranje strateških dokumenata s područja obrane, te da se Vijeće s time složilo. Na nedavno održanoj tribini o HRM-u (održanoj početkom ožujka na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu) direktor GS OS RH kontraadmiral Robert Hranj naznačio je da je započet proces revizije DPR-a, za kojeg se sada ustvrdilo da je bio zastario već u trenutku njegovog donošenja, na samom kraju 2014. godine.

Strateški pregled obrane donesen je još godinu dana ranije, 25. srpnja 2013., nakon što se više godina o njemu uopće nije govorilo. Bude li novi SPO zaista gotov do kraja ove godine, to će definitivno biti jedan od najbrže izrađenih ovakvih dokumenata na području obrane u Republici Hrvatskoj do sada. Treba se nadati kako kvaliteta ipak neće previše trpjeti u svoj toj brzini.

Današnja oblačna i tmurna subota lako bi mogla biti jedan prilično bitan dan za Oružane snage Republike Hrvatske. Naime, na prostorima objekta “Pampas”, poznatog vojnog strelišta u Osijeku, danas je po prvi put u proteklih gotovo 20 godina ponovo postrojena jedna postrojba pričuvnog sastava OS RH – 1. pješačka bojna 2. pješačke pukovnije Hrvatske kopnene vojske. U njenom je sastavu pred izaslanicom ministra obrane Sunčanom Vukelić (ujedno i pomoćnicom ministra za kadrovska pitanja), te generalima Dragom Lovrićem (načelnik GS OS RH), Matom Ostovićem (zapovjednik HKoV) te Mirkom Šundovom (glavni inspektor obrane) osvanulo ukupno 590 pričuvnika – od toga, 584 muškaraca i 6 žena. Pa ipak, za punije razumijevanje značaja današnjeg događanja treba se vratiti ponešto u prošlost.

Nakon brojnih godina postojanja pričuve samo na papiru – bez da se ljude ikad pozvalo i postrojilo, a kamoli uvježbavali ili praktično koristilo – proteklih je godina postalo jasno da pričuva OS RH zapravo ne postoji. Dok smo o tome već pisali na portalu Obris.org, spomenimo da su praktični koraci za promjenu ovoga stanja krenuli početkom ove, 2014. godine. Naime, u ožujku ove godine je konačno bio propisan novi mobilizacijski razvoj OS RH, u kojem je predviđena i pričuva. Tim temeljem su onda krenule u praksu i nove knjige ustroja, u kojima je predviđena veličina te nove pričuve od maksimalno 20 tisuća ljudi, da bi njen sastav bio definiran kroz ukupno 12 postrojbi – 6 pješačkih pukovnija (sa po 5 pješačkih bojni svaka), dvije topničko-raketne pukovnije, jedna pukovnija PZO, logistička pukovnija, te još po samostalna bojna inženjerije i veze.

Za popunu ove željene strukture krenulo se u reviziju postojećih vojnih evidencija, kojom je trenutno pronađeno oko 18 tisuća vojnih obveznika koje se planira uvrstiti u pričuvu OS RH. Kako stvari stoje, prema podacima dostupnim za prve 2 od ukupno potrebnih 30 pješačkih bojni, izgleda da tu oko 50 posto procjenjivanog ljudstva zadovoljava aktualne kriterije i zapravo dolazi u obzir za stvarno pozivanje u pričuvu. U slučaju današnjeg postrojavanja u Osijeku navodno se prvotno razmatralo ukupno 1245 vojnih obveznika, da bi onda njih 651 (52,3 posto) i zaista bilo pozvano na postrojavanje. Od tog se broja odazval0 593 osoba (91,1 posto), da bi na kraju bilo postrojeno spomenutih 590 ljudi (90,6 posto) – što i nije loše za aktivnost koja tek kreće, uz brojne nepoznanice. Za predstojeće postrojavanje druge po redu bojne, one u Dubrovniku, u razmatranje se uzelo ukupno 1085 vojnih obveznika, dok se na samo postrojavanje krenulo zvati opet 651 pričuvnika – kakav će tu biti odaziv znat će se krajem mjeseca, kad ta aktivnost dođe i u svoju praktičnu provedbu.

Pri tome, nedvojbeno je da se za popunu ljudstva ovih pričuvnih bojni biralo obveznike oko 35 godina starosti, dobroga zdravlja, po mogućnosti nezaposlene, te s obavljenom obukom i  službom u OS RH. Za časnički i dočasnički kadar su uvjeti bili slični, jedino uz prosječnu starost od 55 godina. Što se opreme takvih pričuvnih postrojbi tiče, njihovi su pripadnici iz vojnih skladišta zadužili nove vojne odore starog maskirnog uzorka, nove čizme i ponešto dodatne opreme – dok je današnje postrojavanje održano bez podjele ručnog naoružanja. Iz vojnih izvora se ipak saznaje da je njihovo oružje pripremljeno – i da se tu radi o jurišnim puškama AK-47, pohranjenima u vojnim skladištima. Dakle, radi se tu o opremi i naoružanju s kojim bi pripadnici ovakvih pričuvnih postrojbi trebali biti načelno upoznati – što će za sada omogućiti i ponešto skromniji raspon obuke ove nove pričuve. Naime, iako će se postupno krenuti i s programom obuke pričuvnih postrojbi, u prvo vrijeme tu treba očekivati tek kratko osvježavanje starih znanja i vještina za ključno osoblje novoustrojene rezerve – gdje se spominje po 7 dana obuke za njene časnike i dočasnike. Plan je da takva obuka ukupno košta oko 110 kuna po danu, no to je tek dio ukupnih troškova, koji će zasigurno i rasti s aktiviranjem daljnjih dijelova planiranog sustava pričuve OS RH.

Brigada Nacionalne garde iz Wisconsina, oko 3200 ljudi u 8 skupina razine bojne

Ukupni troškovi obnove ovoga dijela obrambenog sustava RH bi se trebali kretati unutar iznosa od 50 do 100 tisuća kuna po pojedinom postrojavanjima pričuvnika. Pri tome, uz naknade samim pričuvnicima (putni troškovi, a možda i dnevnice), riječ je tu i o nizu ugovora koje će Ministarstvo obrane sklapati s poslodavcima pričuvnika – ne bi li oni tijekom pozivanja u pričuvu dobivali svoj redoviti osobni dohodak, s normalnim obračunom i radnog te mirovinskog staža, što bi sve onda MORH nadoknadio poslodavcima. Upravo da bi se smanjilo takve troškove je i ovo današnje postrojavanje organizirano u subotu – ne bi li se smanjio broj ljudi koje tog dana rade, a onda i broj spomenutih naknada poslodavcima – dok će konkretni troškovi današnje pričuvne aktivnosti biti poznati uskoro, kad se prikupe računi, i obračunaju spomenute naknade.

Kako bilo da bilo, s vrha OS RH smo za portal Obris.org saznali da je postrojavanje u Osijeku prošlo iznimno dobro, dok se očekuje da će tako postrojena vojna jedinica od danas biti spremna i za moguća skora djelovanja pri suzbijanju elementarnih nepogoda ili drugih prijetnji. Pri tome, očekuje se da će za njihovo ponovno okupljanje biti potrebno između 6 i 10 sati – što zvuči prilično optimistično, svrstavajući spomenutu 1. pješačku bojnu 2. pješačke pukovnije gotovo pa među snage brzog odgovora.

———————————————-

Za kraj spomenimo i činjenicu da nije bilo veliko čudo da se pričuvu krenulo uspostavljati kroz postrojbe razine bojne. To je razina koja već neko vrijeme formalno predstavlja osnovu Oružanih snaga RH – kako u tuzemsvu, tako i u vojnim misijama van RH. Pa ipak, nije baš jasno zašto se te pričuvne bojne odlučilo na višoj razini ustrojavati u administrativne jedinice razine pukovnije, a ne u sustav pričuvnih brigada. Naime, iako je jasno da se tu radi tek o administrativnim postrojbama, i da je tzv. pukovnijski sustav donekle tradicionalan na prostoru Hrvatske, posljednjih je godina izgledalo da je taj oblik vojne organizacije u RH bio prevladan te zamijenjen modernijim tzv. brigadnim sustavom osnovne vojne organizacije. Naravno, imajući u vidu praksu OS RH, ovo je uvelike jedno teorijsko pitanje – budući su to oružane snage u kojima su se svi oblici organskih postrojbi uvelike pokazali tek formom na papiru, dok ionako sve stvarne poslove rade svakojake “namjenski organizirane snage” (NOS) – koje se iznova sklapa za gotovo svaku konkretnu aktivnost.

Nepuna dva tjedna nakon okončanja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću po pitanju nacrta Dugoročnog plana razvoja 2015.-2024., u MORH-u rade punom parom. Tijekom trotjedne javne rasprave i otvorenog internetskog savjetovanja, MORH je zaprimio 11 prijedloga i primjedbi, poslane od strane institucija, skupina i pojedinaca. Prijedlozi, primjedbe i komentari odnose se na različita područja DPR-a – neki samo na jedno područje, dok drugi zahvaćaju cjelinu dokumenta, odnosno više različitih područja. Trenutno se obrađuju svi pristigli prijedlozi i primjedbe, koji će nakon obrade biti javno objavljeni. Javno će biti objavljeni i odgovori i obrazloženja Ministarstva obrane, iz kojih će se vidjeti koji prijedlozi su prihvaćeni, a koji nisu. Prihvaćene primjedbe trebale bi biti inkorporirane u konačni prijedlog Dugoročnog plana najkasnije do 31. listopada, odnosno do kraja ovog tjedna.

Ovako provedena javna rasprava o jednom od strateških dokumenata obrambenog sustava je način kako prikupiti što više relevantnih ideja i prijedloga, a u cilju postizanja što kvalitetnijeg konačnog rješenja, drže u MORH-ovoj Samostalnoj službi za odnose s javnošću. Ministarstvo obrane javnu je raspravu organiziralo i vodilo u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“ 40/09), koji ističe: „Očitovanja zainteresirane javnosti, kao i sažeto objedinjeno obrazloženje neprihvaćenih primjedbi na određene odredbe nacrta, javno se objavljuju na internetskoj stranici tijela nadležnog za njegovu izradu ili na drugi odgovarajući način, kako bi se vidio učinak savjetovanja u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.“

U Ministarstvu obrane nadaju se da će u idućih 20-ak dana Vlada RH usvojiti nacrt prijedloga DPR-a, kako bi potom ušao i u saborsku proceduru. Cilj je da se do kraja ove godine usvoji novi DPR, ne bi li stupio na snagu početkom 2015., kako mu piše već i u samom naslovu.

U nacrtu Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga RH 2015.-2014. planira se razvijanje novih sposobnosti u nekim granama Oružanih snaga, među kojima se navodi razvoj i sposobnosti mornaričkog presretanja. Sposobnost presretanja malih i vrlo brzih brodica raznih opasnih uljeza preduvjet je uspješnog djelovanja Obalne straže RH.

Presretanje prijestupnika u zraku, na cestama ili na moru može se obavljati zrakoplovima, automobilima ili brodovima koji su brži od najbržih potencijalnih prijestupnika koje se progoni. Te brze i agilne letjelice, vozila i brodovi spadaju u kategoriju presretača (Interceptors). HRM i Obalna straža sada nemaju razvijene sposobnosti presretanja krijumčara i opasnih uljeza na hrvatskom moru. Prijedlog nacrta dokumenta DPR 2014. predviđa razvijanje takvih sposobnosti koje se temelje prvenstveno na brzim brodovima, presretačima na moru, koji mogu sustići, odvratiti i spriječiti opasne uljeze u malim i vrlo brzim brodicama. To je nemoguće obavljati s tipskim ophodnim brodovima, koji bi se uskoro mogli graditi u hrvatskim brodogradilištima.

U odnosu na sadašnja djelovanja Obalne straže RH, ti novi ophodni brodovi neće donijeti nove funkcionalne mogućnosti, posebice ne sposobnosti mornaričkog presretanja. Ophodni brodovi gradit će se prema projektu Brodarskog instituta iz Zagreba. Duljina novog ophodnog broda OOB 39 je oko 40 metara, a maksimalna brzina 30 čvorova. U obrazloženju Odluke Vlade RH o gradnji tih pet ophodnih brodova za Obalnu stražu, nema ni spomena o zadaćama suzbijanja i sprječavanja krijumčarenja, terorizma, organiziranog međunarodnog kriminala ili piratstva. Od ustroja Obalne straže RH do sada, ophodnju ZERP-om obavljalo je šest starih i razmjerno sporih brodova, koji bi, ploveći nasumice pučinskim prostranstvima, ponekad poduzeli akciju prema nekoj velikoj koči koju je naznačio neki obalni VTS radar iz mreže nadzora pomorskog prometa ili stari navigacijski radar GEM u sastavu HRM-ove obalne mreže. Ni novi ophodni brodovi neće bitno poboljšati takva djelovanja, posebno neće prema brzim brodicama krijumčara i njima sličnim.

U radikalnoj varijanti – XSR INTERCEPTOR, presretanje sa 58 do 80 čvorova

U Slobodnoj Dalmaciji, u siječnju 2013. godine, objavljen je intervju naslova „Nama trebaju brzi presretači“, u kojemu se analizira nužnost nabavke vrlo brzih brodova-presretača i njihova djelovanja u kombinaciji s razmjerno sporim obalnim ophodnim brodovima i učinkovitom radarskom mrežom obalnog motrenja „More“. Scenarij djelovanje takve kombinacije prema ugrozama u ZERP-u ne predviđa dugotrajne ophodnje, već pretpostavlja žurno isplovljavanje brodova-presretača iz luka baziranja na temelju najave informacijske mreže o pojavi sumnjivog plovila na određenoj poziciji morske pučine. Djelovanje s presretačima prema točno određenim lokacijama na ZERP-u pretpostavlja puno operativno djelovanje radarske mreže „More“, za sada s četiri vojna radara, a u bogatijoj budućnosti s još dva, na krajnjem sjevernom i krajnjem južnom dijelu ZERP-a. Takva bi plovila bila optimalno sredstvo Obalne straže RH za suprotstavljanje brzim krijumčarima, teroristima i piratima, posebice na uskom ZERP-u s nizom isturenih otoka.

Novi hrvatski presretači?

Malo koristi od novih Obalnih ophodnih plovila (OOB)

Dakle, u odnosu na sadašnja djelovanja Obalne straže RH, novi ophodni brodovi neće nuditi ništa više niti ništa novoga – osim nešto veće brzine, više pouzdanosti brodske strukture i strojeva, te udobnijeg smještaja posade. To i nije loše, budući da se u mirnodopskim okolnostima vrednovanje snaga obalne straže ne mjeri većom ili manjom vatrenom moći, već boljom ili lošijom učinkovitosti traženja i otkrivanja plovila uljeza, te identifikacijom istih.

Činjenicu o uskom ZERP-u treba imati na umu kada se razmatraju vrste brodova i letjelica za Obalnu stražu, te načini njihova djelovanja pri suprotstavljanju opasnim uljezima. Naime, uski ZERP, najveće širine oko 80 km, i daleki pučinski otoci pružaju posebne pogodnosti ustroja, opremanja i djelovanja Obalne straže RH , koji se znatno razlikuju od onih obalnih straža koje nadziru gospodarski pojas širine 370 km. Nadzor širokog gospodarskog pojasa obavlja se velikim ophodnim brodovima (OPV) dalekog doplova i dugotrajne izdržljivosti na moru, te sve više ophodnim letjelicama, dok, s druge strane, duga i uska traka hrvatskog ZERP-a traži razmjerno male i vrlo brze brodove, koji će tek na dojavu iz informacijske mreže djelovati prema označenoj ugrozi.

Usporedba: RTOP-41 i namjenski presretači

Brodovi-presretači se konstruiraju u mnogim brodogradilištima diljem svijeta, od lakih i čvrstih materijala, te uz ugradnju vrlo moćnih brodskih motora postižu znatne brzine. To su brodovi istisnina do 100 tona i brzina većih od 45 čvorova. Imajući u vidu takva saznanja o neophodnim svojstvima i sposobnostima brodova-presretača, iznenađuje u DPR-u jedna stavka u tablici „Prikaz projekata i modernizacije Hrvatske ratne mornarice“, koja uključuje i Obalnu stražu. Naime, u planskom razdoblju do 2020. godine planirano je „Opremanje i rekonstrukcija RTOP 41 i 42 za operacije presretanja na moru“. To su raketne topovnjače „Vukovar“ i Dubrovnik“ iz klase Helsinki, koje su kupljene u Finskoj, gdje su i izgrađene 1985. godine. Istisnina tih brodova je 300 tona, duljina 45 metara, maksimalna brzina 32 čvora uz 30 članova posade. Uspoređujući te brodove s namjenski konstruiranim presretačima, RTOP-41 i RTOP-42 su tromi i nezgrapni gorostasi neprikladni za brze jurnjave za krijumčarima i drugim opasnim uljezima.

Budući da u DPR-u nema detaljnijih naznaka o namjenama tih budućih presretača, o područjima njihova djelovanja i pretpostavljenim sposobnostima prijestupnika bilo koje kategorije, to autor ovog članka može, za sada, izraziti samo iznenađenje i čuđenje. Budući da još nije usvojen konačni tekst novog DPR-a 2014., za nadati se da će autori DPR-a ugraditi dodatna pojašnjena vezana uz ove nove najavljene sposobnosti mornaričkog presretanja.

Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave te elektroničko ratovanje, u mirovini.