Još jučer, u petak 23. lipnja, sukob Jevgenija Prigožina i ruskih obrambenih struktura (Ministarstvo obrane i Glavni stožer OS RF) izgledao je dubok, ali savladiv. Na dotadašnje probleme nadovezao se oduži video-intervju Jevgenija Prigožina u kojem je on još jednom objasnio svoje gledanje na rat u Ukrajini, njegove uzroke, ali i ulogu Sergeja Šojgua (ministra obrane RF) te Valerija Gerasimova (načelnika GS). Među ostalim, on je tom prilikom pozvao i ruska istražna tijela da se pozabave Šojguom i Gerasimovom koje je smatrao „odgovornima za genocid i ubojstvo desetaka tisuća ruskih građana, te prepuštanje teritorija neprijatelju“.

Samo nekoliko sati kasnije počele su se na društvenim mrežama širiti vijesti kako se ruska vojna zapovjedništva spremaju za nekakav nasilni potez protiv Prigožina i postrojbi Wagner budući da su oni odbili potpisati ugovor s Ministarstvom obrane RF i time „legalizirati svoj status“. Na sve to jučer rano navečer nadovezale su se i vijesti o nekakvom raketnom napadu na pozadinske baze Wagnera (potkrijepljene jako upitnim video materijalom) – na koje je Prigožin brzo reagirao bijesnom tonskom porukom:

„Nas su podlo obmanuli. Pokušali su nas lišiti sposobnosti da branimo svoje domove i krenuli su raspršiti privatno poduzeće Wagner. Mi smo bili spremni popustiti Ministarstvu  obrane, predati oružje i naći način kako bi i nadalje štitili našu zemlju. Ali ti smećari … oni nisu popustili. Vidjevši da nismo slomljeni, oni su danas izveli raketni napad na naše pozadinske baze. Ogroman broj naših drugova i braće po oružju je poginuo. Mi ćemo još donijeti odluku kako odgovoriti na ovo zlodjelo. Idući potez je naš!“.

Na daljnju odluku nije trebalo dugo čekati:

„Savjet zapovjednika privatnog poduzeća Wagner donio je odluku: zlo koje provodi vojno vodstvo države mora biti zaustavljeno! Oni zanemaruju živote vojnika. Oni su zaboravili značenje riječi ‘pravda’, i mi ćemo to vratiti. Oni koji su danas pobili naše momke, koji su uništili desetke tisuća života ruskih vojnika, bit će kažnjeni. Tražim: neka nam se nitko ne opire. Svakoga tko će se pokušati opirati mi ćemo smatrati opasnošću i uništiti ćemo ga odmah, uključujući bilo kakve kontrolne točke na našem putu. Jednako tako i zrakoplovstvo koje uočimo nad našim glavama. Pozivam sve da ostanu mirni, da ne podlegnu provokacijama, i da ostanu u svojim kućama. Idealno, oni koji se nađu na našem putu – neka ne  izlaze na ulicu. Nakon što dovršimo što smo započeli, mi ćemo se vratiti na bojišnice kako bi štitili našu majku domovinu. Predsjednička vlast, vlada, Ministarstvo vanjskih poslova, Rosgvardija, i ostale strukture nastavit će djelovati kao i prije. Mi ćemo se obračunati s onima koji uništavaju ruske vojnike i vratit ćemo se na bojište. Pravda u vojsci bit će obnovljena i nakon toga pravda za cijelu Rusiju“,

objavio je bjesni Jevgenij Prigožin u petak kasno navečer.

No dok je rusko Ministarstvo obrane krenulo i službeno demantirati Prigožinove tvrdnje o raketnom napadu, iz Wagnerovih izvora čulo se o lošem ishodu večernjeg posjeta Sergeja Šojgua zapovjedništvima u Rostovu na Donu.

„Šojgu  je upravo kukavički pobjegao iz Rostova. U 21:00 sati on je pobjegao, kukavički, kao žena, ne bi li izbjegao objasniti zašto je digao helikoptere da unište naše ljudstvo, zašto nas je napao raketnim udarima. Ova ništarija bit će zaustavljena!“.

Iako je u tim večernjim satima situacija bila iznimno nejasna, neki su već došli do svojih zaključaka oko pravog stanja stvari – tako se bilježila izjava Igora Girkina:

„U tijeku je pokušaj vojnog udara!“, što je on ubrzo i nadopunio: „Ako ovo nije lažno (a moglo bi biti), započeo je vojni udar. No ako to nije laž, tada je situacija po pitanju konfrontiranja Ministarstva obrane i Wagnera van  kontrole i traži brzo uključivanje Predsjednika. Ako ga još uopće imamo…“

Oko 23:15 sati po moskovskom vremenu čulo se još objašnjenja iz press-službe Prigožina: „Pojavljuju se detalji. Ministar obrane hitno je stigao u Rostov ne bi li naredio provedbu operacije uništenja ljudstva vojnog poduzeća Wagner. Za to je potajice iskoristio topnike i pilote helikoptera da nas uništi.“ Ubrzo se čulo i o brojnim sastancima s državne strane – u uredima na ulici Fruzeskaya (sjedište Ministarstva obrane RF u Moskvi) gdje su se sastala vrhovna vojna tijela. Na društvenim mrežama čulo se i o podizanju spremnosti te naoružavanju pojedinih postrojbi Rosgvardije. U tim noćnim satima još je bilo nejasno što se zapravo događa i mnogi su se nadali da je riječ samo o nesporazumu ili da se borci poduzeća Wagner zapravo neće svrstati uz riječi svoga gazde. O svemu je bio obaviješten i Vladimir Putin, dok su  se od Prigožina čule daljnje optužbe:

„Većina vojske nas srdačno podupire. Dobili smo poruke: ‘Konačno, doći će do pravde u vojsci! Konačno, osigurat ćete da dobijemo streljivo i ne budemo bacani samo kao meso.’ Upravo sada dobili smo informaciju: u mrtvačnici u Rostovu ministar obrane je naredio sakrivanje 2000 tijela koja ondje čuvaju ne bi li izbjegli pokazivanje opsega gubitaka,“

objasnio je Prigožin u večernjem nizu kratkih tonskih obraćanja na društvenoj mreži Telegram.

Već tijekom noći postalo je jasno da se mnogo razne vojske rasporedilo na ulicama u Rostovu na Donu, dok se ruska javna  scena počela dijeliti na one sklone stabilnosti i režimu nasuprot pristalicama poduzeća Wagner. Naravno, nije trebalo dugo čekati ni na objave  iz redova pro-ukrajinskog Ruskog dobrovoljačkog korpusa (RDK) koji su Prigožina nazvali „pravim ruskim patriotom, bez ironije“.

Na suprotnoj strani Wagneru i Prigožinu odmah se našao i Igor Girkin/Strelkov s objavom: „Nadam se da nitko nije zaboravio onoga koji je već mnoge mjesece ustrajno upozoravao o nadolazećoj NEIZBJEŽNOJ izdaji Crnog klauna,“ misleći tu naravno na sebe i svoja dosadašnja sukobljavanja s Prigožinom. Samo nekoliko sati kasnije već se izričito počelo spominjati „marš pravde“ privatnog vojnog poduzeća Wagner kao karmičku kaznu za Gerasimova i Šojgua kojima se u grijehe brojilo zatajivanje prisutnosti Wagnera kod grada Khasham u Siriji 2018.,  nedostatak streljiva tijekom borbi za Bahmut, jučerašnji napadi na pozadinske baze, ali i nagrađivanje nesposobnih zapovjednika nakon nedavnih borbi kod Vugledara te istjerivanje „stvarno poštenih“ generala iz vojnih redova. Tijekom noći su primijećeni i prvi ozbiljni apeli za smirivanje stanja, od kojih je posebno odjeknula video-snimka generala Sergeja Surovikina, kojeg je Prigožin do sada kovao u nebo.

„Ja sam se tek vratio prema naredbi Ministarstva obrane s prve crte, gdje naše snage, naši zapovjednici, naši vojnici, dragovoljci, izvršavaju zadatke, boreći se na smrt sa superiornim protivnikom, podnose žrtve, ali ostaju na svojim položajima. Apeliram na vodstvo, zapovjednike i borce vojnog poduzeća Wagner: zajedno s vama, mi smo išli teškim putem. Zajedno s vama, mi smo se borili, riskirali, gubili, ali sve smo to nadišli zajedno. Mi smo iste krvi. Mi smo ratnici. Pozivam vas da stanete. Neprijatelj čeka da se naša unutarnja politička situacija pogorša. Ne bi trebali igrati na ruku neprijatelju u ovo teško vrijeme. Treba poduzeti prije nego što postane prekasno: poslušati volju i zapovijed od građana izabranog predsjednika Ruske Federacije. Zaustavite kolone, i vratite ih na njihove stalne pozicije i mjesta koncentriranja. Treba rješavati sve probleme civilnim  sredstvima, samo pod vodstvom Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Rusije.“

Na ovaj apel ubrzo je stigao i odgovor iz Wagnera: „Svi generali koji su drhtavim rukama apelirali na ‘muzičare’ da stanu zapravo su faktično potpisali svoju presudu. Neizostavno će biti tribunal (sudište). Surovikin će dogovarati za predaju Hersona.“ Prigožin je na isti način odgovorio i pozivima snagama Rosgvardije da se pridruže poduzeću Wagner i njihovom „pohodu pravde“, dok se iz samog poduzeća da puka ostavka ministra Šojgua neće biti dovoljna: „Samo hoholi (Ukrajinci) su sada jako zabrinuti za tuvanskog degenerika. Uostalom, nakon njegove ostavke rat će početi zaozbiljno.“ Iako je službeni odgovor s ruske strane još bio zbunjen i nejasan, pojavili su se navodi da će Prigožinu biti suđeno.

Oko 3:30 sati po moskovskom vremenu, Prigožin je objavio da je general Gerasimov „izdao zapovijed da vojni avioni bombardiraju kolone Wagnera u kretanju“:

„Baš sada čelnik Glavnog stožera izdao je zapovijed za dizanje vojnih aviona i otvaranje vatre na kolone u kretanju, civilna vozila i kamione. Njega ne brine koga će ubiti, oni ubijaju vlastite civile već godinu i pol umjesto da se bore s neprijateljem. Želim se zahvaliti pilotima koji su, kako smo upravo saznali, odbili poslušati kriminalne zapovijedi.“

Otprilike sat vremena kasnije Prigožin je još jasnije fokusirao osobe s kojima je nezadovoljan:

„Načelnik Glavnog stožera se ne smiruje: greška svakog afričkog diktatora je izvođenje zračnog udara po civilnim područjima. Upravo sada su u zraku 2 aviona, službenih oznaka 523 i 546, koji upravo pokušavaju izvesti te udare. Zapamtite, momci! Majka domovina vam neće oprostiti udare po vašem vlastitom prostoru. Trebali bi imati hrabrosti da udarite po neprijateljskim teritorijima kad naše pješaštvo kreće. Dakle, ta nagađanja koja govore da mi ometamo neke koji se bore na bojištu su samo nagađanja. Mi ništa ne ometamo. Mi ometamo samo kriminalce koji spašavaju svoje stražnjice, koji su uništili oko 100.000 ruskih vojnika. Gerasimov i Šojgu.“

Sve to konačno je jutros dovelo i do reakcije ruskog predsjednika Putina. U video-izjavi on je rekao:

„Apeliram na građane Rusije, na osoblje Oružanih snaga, pravosuđe i sigurnosne službe, borce i zapovjednike koji se trenutno bore na svojim položajima, koji odbijaju neprijateljske napade, čineći to herojski… Ja sam jučer navečer razgovarao sa zapovjednicima svih smjerova. Apeliram i na one koje su na prevaru uvukli u kriminalnu avanturu, gurnuli prema ozbiljnom zločinu oružane pobune. Rusija danas vodi najteži mogući rat za svoju budućnost, odbijajući agresiju neonacista i njihovih nalogodavaca. Protiv nas postrojene su čitave vojske, ekonomske i informacijske mašine Zapada. Borimo se za živote i sigurnost naših ljudi. Za našu suverenost i neovisnost. Za pravo da ostanemo Rusija, država s 1000 godina povijesti. To je bitka u kojoj se odlučuje o sudbini našeg naroda i to traži ujedinjenje svih naših snaga, jedinstvo, konsolidaciju i odgovornost. Sve drugo što nas slabi mora biti stavljeno na stranu. Naši vanjski neprijatelji koriste svaki argument da bi nas potkopali iznutra. Dakle, svi potezi koji cijepaju naše jedinstvo su izdaja našeg naroda, naše borbene braće koja se sada bori na bojišnici. To je udarac u leđa našoj zemlji i našem narodu. Točno takav udarac bio je izveden 1917. Kada je zemlja bila u Prvom svjetskom ratu, ali njena pobjeda je bila ukradena. Intrige i svađe iza leđa vojske pokazale su se najvećom katastrofom, razaranjem vojske i države, gubitkom velikih teritorija, a rezultirale su i tragedijom te građanskim ratom. Rusi su ubijali Ruse, braća su ubijala braću. Ali korist iz svega toga izvukli su samo razni politički plaćenici i strane sile koje su podijelile zemlju, i rastrgale ju na komade. Nećemo dopustiti da se to dogodi.

Zaštitit ćemo naše ljude i državu od svih prijetnji, uključujući tu i unutarnju izdaju. To s čime smo suočeni je baš unutarnja izdaja. Izvanredne ambicije i osobni interesi doveli su do veleizdaje. Veleizdaje njihove vlastite države i naroda, i svega onoga zbog čega su borci Wagnera ginuli pored naših vojnika. Heroje koje su oslobodili Soledar i Artemovsk, gradove i mjesta Donbasa. Oni su se borili i polagali živote za Novorosiju i jedinstvo ruskog svijeta. Njihova imena i slava izdani su od onih koji su pokušali pokrenuti pobunu, gurajući državu u anarhiju i bratoubojstvo, u poraz i na kraju u kapitulaciju. Ponavljam: svaka unutarnja pobuna je smrtna prijetnja našoj državi, nama kao naciji. To je udar na našu naciju, na naše ljude. I naši potezi za obranu domovine od takve prijetnje bit će brutalni. Svatko tko je svjesno krenuo na put izdaje, tko je pripremao oružanu pobunu, tko je zašao na put ucjene i terorističkih akata, dobit će neizbježnu kaznu. Oni će odgovarati pred zakonom i našim narodom. Oružane snage i ostale institucije o tome su dobile odgovarajuće upute. Posebne antiterorističke mjere sada se primjenjuju u Moskvi, moskovskoj regiji i u više drugih regija. Odlučni potezi bit će poduzeti za stabilizaciju situacije u Rostovu na Donu. To ostaje složeno. Djelovanje civilnih i vojnih institucija vlasti je praktično blokirano. Kao predsjednik Rusije i vrhovni zapovjednik, kao građanin Rusije, napravit ću sve da obranim državu, zaštitim Ustav, živote i sigurnost, slobodu građana. Oni koji su pripremali vojnu pobunu, koji su podigli oružje protiv svoje braće u borbi, izdali su Rusiju i za to će platiti! A oni koje se povuklo u zločin, ja ih pozivam da ne čine tu ključnu, tragičnu, nepopravljivu grešku. Donesite onaj jedan pravi izbor – prestanite sudjelovati u zločinačkim aktivnostima. Vjerujem da ćemo obraniti i očuvati ono što nam je sveto. I zajedno s majkom domovinom mi ćemo nadići sve izazove i postat ćemo još jači.“

Wagnerov odgovor nije trebalo dugo čekati: „Pipa (Putin) donio je krivu odluku. Tim gore po njega. Uskoro ćemo imati novog predsjednika.“ S takvim su se gledanjima uskoro solidarizirale i pojedine jurišne postrojbe „Štorm-Z“, također sastavljene od kažnjenika:

„Samo zovi, kad god treba, i mi ćemo doći razvaliti ove pozadinske štakore u njihovim uredima. Već je odavno te smradove trebalo izbaciti. Ženja (Jevgenij), mi smo s tobom do kraja. Samo nam javi i mi ćemo doći! Svi Štorm-Z su za tebe. Već je odavno trebalo zgaziti te insekte.“

Za razliku od toga, mnogi ruski dužnosnici ostali su odani režimu i predsjedniku Putinu, pozivajući  Wagner da „poslušaju glas razuma“.

FSB je otvorio kazneni postupak „zbog činjenice pozivanja na oružanu pobunu“ (članak 279. Kaznenog zakona). „Pozivamo borce PVK da ne čine nepopravljivu pogrešku, da prestanu s bilo kakvim nasilnim akcijama protiv ruskog naroda, da ne izvršavaju Prigožinove zločinačke i izdajničke naredbe i da poduzmu mjere za njegovo pritvaranje“, stoji u priopćenju FSB-a.

Do tog trenutka Wagner je već zauzeo bitnije vojne objekte u Rostovu na Donu, a stavovi su se dodatno zaoštrili:

„Pipa je potegnuo okidač građanskog rata. Umjesto da jednog ili dva degenerika pošalje u mirovinu, on je izdao zapovijed da se neutralizira borbeno najviše spremna postrojba u Rusiji. Životi jednog ili dvojice izdajnika stavljeni su ispred 25.000 heroja. Tko je negativac u tom sukobu, već je očigledno. Pobjeda će pripasti vojnom poduzeću Wagner.“

Uz to, jednako se oštro iz poduzeća Wagner odgovorilo i pojedinim protivnicima, posebno Igoru Girkinu:

„Zabavno je gledati kako su svi vojni štakori odmah prešli na stranu tuvanskog degenerika i misle da su donijeli dobru odluku nakon Pipinog apela. A što ako nisu? Strelkov si je već potpisao svoju vlastitu smrtnu presudu.“

Izgleda da su time bila zatvorena vrata mirnom rješavanju čitave ove situacije, a stvari na području Ruske Federacije nepovratno su eskalirale.

U večernjim satima petka, 15. srpnja ove godine, dio turske vojske pokušao je izvesti državni udar. Većina njihovih napora bila je ograničena na gradove Ankaru te Istanbul, iako je izgleda u pokušaju puča sudjelovalo i ponešto zapovjednika te vojske s raznih drugih lokacija u državi. Unutar 5 sati od početka ove akcije postalo je jasno da stvari definitivno ne idu po planu pobunjenih časnika, da bi onda tijekom jutra u subotu, 16. srpnja, započelo i opće gušenje sada već nedvojbeno propalog državnog udara. Borbe su načelno bile okončane te subote do ranih popodnevnih sati, a čitava je zbrka u Turskoj trajala manje od 24 sata. No, kako je postalo jasno već u smiraj tadašnjih sukoba – pravi obračun predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana s njegovim protivnicima tek je počinjao.

General zbora Akın Öztürk, do ljeta 2015. na čelu Ratnog zrakoplovstva Turske

Uhićenja vojnika direktno umiješanih u pokušaj državnog udara započela su još tijekom noći od petka na subotu, kada su mase građana vjernih Erdoğanu gazile pojedine točke zauzete od strane nasilnih pučista. Nakon toga su nastavljena uhićenja i dodatnih pripadnika Oružanih snaga Turske, za koje se smatralo da imaju veze s neuspjelim državnim udarom. Do utorka, 19. srpnja, u zatvorima se navodno skupilo preko 6.300 pripadnika vojske, a od ukupno oko 360 djelatnih osoba s činom generala ili admirala njih je oko trećina završila u zatvoru (među njima i general Akin Öztürk, za kojeg se nagađa da je vodio pokušaj državnog udara). Uz ova uhićenja, velik je broj ljudi dodatno suspendiran s posla, ili su im povučene državne licence za rad, navodno vezano uz val suzbijanja utjecaja propovjednika Muhammeda Fethullaha Gülena – osobe koju su turske vlasti proglasile začetnikom neuspjelog državnog udara. Upravo je njegova organizacija, čiju je pomoć Erdoğan obilno koristio od dolaska na vlast 2003. godine, već dugo bila poznata po aktivnoj infiltraciji državnih službi u Turskoj – što nije bio problem u doba aktivnog sukobljavanja s turskim sekularistima, ali je postalo akutna bolna točka od 2013. godine, i tadašnjeg razlaza između Erdoğana i Gülena.

Fethullah Gülen – od saveznika do neprijatelja

Ukupno gledano, posljednjih se dana čuju informacije o tome da vlasti u Turskoj procjenjuju kako je ukupno oko 100.000 građana bilo na direktan ili indirektan način uključeno u provedbu državnoga udara proteklih dana – što brojem zasigurno poprilično odskače od svega onoga što se moglo vidjeti ili naslutiti na vijestima koje su tih dana dolazile iz Turske.

Širenje čistki u Turskoj

Na listama za suspenziju našlo se i oko 9.000 policajaca, iako je na prvi pogled upravo policija ostala uvelike vjerna režimu, te predvodila akcije zaustavljanja spomenutog pokušaja državnog udara u Turskoj. Pri tome, neki izvori dodatno specificiraju ovu brojku, navodeći da je u njoj sadržano barem oko 7.900 policajaca, oko 240 službenika u ovim djelatnostima, ali i oko 615 pripadnika Žandarmerije, te 18 ljudi iz Obalne straže (koje u doba mira uvelike spadaju u resor unutarnjih poslova). Među suspendiranima se u Turskoj našlo oko 3.000 sudaca, od kojih je glavnina suspendirana odlukom Vrhovnog vijeća sudaca i državnih odvjetnika (Hâkimler ve Savcılar Yüksek Kurulu – HSYK), donesenom nakon zasjedanja u subotu, 16. srpnja popodne. Pojedini izvori spominju da je uz 2.745 civilnih sudaca i tužitelja suspendiranih u subotu, 16. srpnja, ovom mjerom kasnije dodatno zahvaćeno i više od 260 vojnih sudaca i tužitelja – gdje su svi oni zajedno okarakterizirani kao “pripadnici paralelne države“.

Škole i sveučilišta postale su političko bojište

No, val obračuna nije stao ovdje, već se posljednjih dana krenuo aktivno širiti. U velikoj mjeri njime se našao pogođen obrazovni sustav Turske, u kojem se do utorka, 19. srpnja, već govorilo i o 15.000 suspendiranih obrazovnih djelatnika, da bi idućih dana ta brojka dodatno bila povećana za još oko 6.500 ljudi, koje je tamošnje Ministarstvo nacionalnog obrazovanja optuživalo za veze s Fethullahom Gülenom. Uz ove zahvate u javno školstvo, u okvirima privatnog školstva ukinute su državne obrazovne licence za još oko 21.000 ljudi. Ukupno gledano, do srijede, 20. srpnja, Ministarstvo nacionalnog obrazovanja u Turskoj je zatvorilo oko 626 privatnih škola i sličnih institucija, za koje se smatralo kako imaju veze s Fethullahom Gülenom, ne bi li se ondje pokrenule istrage radi “zločina protiv ustavnog poretka“. Što se tiče sveučilišne razine, navodno je oko 1.570 djelatnika (mediji spominju dekane) natjerano na podnošenje ostavki, dok je tursko Vijeće za visoko obrazovanje u srijedu, 20. srpnja, djelatnicima akademskih institucija ujedno privremeno zabranilo napuštanje države (a one u inozemstvu pozvalo na brzi povratak kući). Ove su mjere opravdavane smanjivanjem rizika od bijega “navodnih suradnika koje su sudionici državnog udara imali na sveučilištima“.

Ponešto manji val otkaza pogodio je i pojedina druga ministarstva u državnome sustavu Turske. Tako se moglo čuti i o 1.500 ljudi koji su izbačeni iz Ministarstva financija, 393 iz Ministarstva obitelji i socijalne politike, 245 iz Ministarstva mladih i sporta, dok je Predsjedništvo za vjerske poslove (Diyanet İşleri Başkanlığı) navodno otpustilo oko 490 ljudi. Uz to, mediji su spominjali još i otpuštanje oko 260 ljudi iz Ureda turskog premijera, kao i provođenje dodatnih istraga protiv oko 370 ljudi s javne televizije TRT (Türkiye Radyo ve Televizyon Kurumu) – oko čijeg se emitiranja vodila aktivna borba vlasti i pobunjenika u noći od petka na subotu 16. srpnja.

Izvanredno stanje u Turskoj

Zarobljeni visoki časnici nakon propasti puča

U provođenju ovakvih istraga turskim će vlastima zasigurno biti lakše nakon što je jučer, 20. srpnja, u Turskoj uvedeno izvanredno stanje. Riječ je o mjeri zasnovanoj na članku 120. turskog Ustava, koji omogućava da se u slučajevima široko rasprostranjenog nasilja usmjerenog na ukidanje demokratskog poretka ustanovljenog Ustavom, ili ograničavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, ili ozbiljnog narušavanja javnoga reda i mira aktima nasilja – Vijeće ministara pod predsjedanjem Predsjednika Republike, a nakon konzultacija s Vijećem nacionalne sigurnosti, može proglasiti izvanredno stanje u jednoj ili više regija, na period ne duži od 6 mjeseci. Ova mjera u praksi vlast u Turskoj koncentrira u civilnoj Vladi predvođenoj osobom predsjednika, čije ukaze naknadno treba potvrđivati i parlament u hitnom postupku.

Erdoğan objavljuje izvanredno stanje

Konkretno, proglašenje izvanrednog stanja rezultat je jučerašnje sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti (Milli Güvenlik Kurulu – MGK), koja je prethodila dodatnoj sjednici kabineta Vlade – na kojoj se krenulo u praksu provoditi prijedloge ovog visokog savjetodavnog tijela. Usprkos činjenici da su najave govorile tek o uspostavi posebnog suda za sudionike državnog udara, te o osnivanju posebnoga zatvora za njih – na kraju je tu bilo odlučeno i o uvođenju tromjesečnog izvanrednog stanja u čitavoj Turskoj. Prema članku 121. turskoga Ustava, takvo izvanredno stanje sada mora biti objavljeno u službenom glasniku Turske, da bi onda njegovu primjenu naložio za tu svrhu sazvan turski parlament (Türkiye Büyük Millet Meclisi – TBMM) – što se očekuje još tijekom današnjega dana. Prema Erdoğanu, koji je jučer kasno navečer široj javnosti objavio uvođenje ove mjere, njeno bi proglašenje tijekom iduća tri mjeseca omogućilo “poduzimanje najefikasnijih koraka” za uklanjanje ovih prijetnji.

Iako je do sada takvo izvanredno stanje bilo uvođeno za jugoistok Turske (od 1987. do 2002. godine), zapravo nije jasno kako će njegova konkretna provedba izgledati na prostoru čitave države. Osim što se njime Vladi i Predsjedniku daje mogućnost suspendiranje prometa i javnih okupljanja, time će vjerojatno biti olakšano i provođenje pretresa i zapljena u potrazi za dokazima o sudjelovanju u državnom udaru. Uz to, moguće je i ograničavanje djelovanja medija – posebno tiska i audio-vizualnih medija – ali i svako izvođenje javnih kulturnih priredbi. Provedbu svekolikih mjera vjerojatno će kontrolirati posebno koordinacijsko tijelo, čije se osnivanje još očekuje. Prema navodima novinske agencije Anadolu se subote 23.srpnja spominjao prvi od predsjedničkih dekreta – kojim je omogućeno zatvaranje 1.043 privatne škole, 1.229 zaklada i fondacija, 19 sindikata, 15 svučilišta i 35 zdravstvenih ustanova, sve zbog pretpostavljene povezanosti s pokretom Fethullaha Gülena.

Suzbijanje puča tijekom 16. srpnja tek je započelo obračune

Kako stvari sada stoje u Turskoj, neuspjeh pokušaja državnog udara od prije šest dana zaista je za Recepa Tayyipa Erdoğana predstavljao “božji dar” (kako je on to izrazio u subotu, 16. srpnja iz 3 ujutro, tijekom govora masi pristalica na istambulskome aerodromu). No, izgleda da taj incident na kraju neće biti samo “razlogom da pročistimo našu vojsku” – za koju se priča o uvođenju dodatnih mjera civilne kontrole – već će promjene zahvatiti tursko društvo u ponešto opsežnijem dosegu (gdje kritičari spominju čak i uvođenje jednostranačke vlasti). Što će od toga zapravo zaživjeti u svakodnevnici, tek ostaje za vidjeti.

Nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj, na udaru snaga aktualne vlasti našli su se zapovjednici turskih oružanih snaga, kao i vojne baze u kojima su oni radili, ili za koje se sumnja da su na neki način imale dodira s pučistima. Za razliku od vojarni u Ankari i Istanbulu, ili vojne baze Incirlik, koje su preplavile turske snage reda, vojna baza u Izmiru gotovo da nije osjetila posljedice puča. Da podsjetimo, riječ je o NATO bazi, odnosno tamo smještenom zapovjedništvu, o kojem je nedavno bila riječ i na portalu Obris.org. Naime, prije nepuna tri tjedna ondje je dočasnik OS RH, nadnarednik Kristijan Njavro, stacioniran pri Zapovjedništvu kopnenih snaga NATO saveza (Allied Land Command – LANDCOM) primio visoku nagradu „SACEUR Recognition Award“. Nadnarednik Njavro na dužnost u LANDCOM-u u Izmiru raspoređen je u rujnu 2013. godine.

Nadnarednik Njavro – jedan od dvojice hrvatskih vojnika u Izmiru

Prema podacima Ministarstva obrane RH, u Turskoj su trenutno raspoređena ukupno 3 pripadnika OS RH – jedan od njih, u statusu hrvatskog vojnog izaslanika (brigadir Ivan Veingartner) smješten je u Ankari, te još dvojica u NATO zapovjedništvo u Izmiru. Od dvojice pripadnika OS RH stacioniranih u Izmiru, jedan je trenutno na sigurnome, na svom godišnjem odmoru u Hrvatskoj, dok je drugi i dalje u Turskoj na dužnosti. Iako baza u Izmiru nije predmet interesa turskih vlasti u potrazi za sudionicima te zagovornicima nesuđenog državnog udara, Ministarstvo obrane RH u stalnom je kontaktu s tamo raspoređenim pripadnikom OS RH, baš kao i s vojnim izaslanikom RH u Ankari.

Bude li potrebno, odnosno pogorša li se sigurnosna situacija u Turskoj, za daljnje poteze, kao i za eventualno povlačenje diplomatskog osoblja (koje uključuje i vojnog izaslanika) nadležno je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske. Što se tiče pripadnika OS RH u Izmiru, u NATO zapovjedništvu, oni su pod brigom Saveza – pa je tako i izrada planova za eventualno povlačenje tamošnjeg NATO osoblja u nadležnosti spomenutog NATO zapovjedništva, naravno, u koordinaciji s državama članicama Saveza. No, nisu svi turski vojni kompleksi koje NATO koristi za sada prošli tako mirno.

Blokada zračne baze Incirlik

Zračna baza Incirlik

Dok, srećom, u NATO zračnoj bazi Incirlik nema niti jednog hrvatskog vojnika, taj je vojni kompleks od subote 17. srpnja popodne bio blokiran. Turske su vlasti zatvorile tamošnji zračni prostor, zaustavile su kopneni pristup bazi, a od subotu oko 7:30 ujutro prekinuta je bila i vanjska opskrba strujom – čime je dovedeno do privremenog suspendiranja svih aktivnosti ondje stacioniranih američkih zračnih snaga. Nakon razgovora i pregovora s turskim predstavnicima, jučer je otvoren zračni prostor iznad baze, i nakon više od 24 sata prekida ponovno su započele zračne operacije anti-ISIS koalicije. Pa ipak, pristup internetu izgleda da je ostao radikalno usporen, a napajanje električnom energijom ostalo je oslonjeno na američke interne izvore. Prvi letovi prema položajima ISIS-a u preko 120 kilometara udaljenoj Siriji ponovno su započeli u nedjelju oko 14:30 poslije podne, nekoliko sati nakon što je Turska odobrila otvaranje zračnog prostora. Pentagonov glasnogovornik Peter Cook rekao je kako je zračni prostor nad Incirlikom bio zatvoren kako bi se spriječio eventualan bijeg pučista, kao što je u subotu bio slučaj s helikopterom Black Hawk i 8-ero putnika, koji su iz Turske preletjeli u Grčku i tamo zatražili azil. Stupanj sigurnosti u bazi podignut je na najvišu razinu, DELTA, za američko osoblje uvedena su ograničenja unutar baze, dok je „lokalcima“ zabranjen pristup.

Uhićenje zapovjednika baze Incirlik

U nedjelju rano ujutro objavljeno je kako je uhićen turski zapovjednik baze, general Bekir Ercan Van, zajedno s još 11 niže rangiranih pripadnika Oružanih snaga Turske i jednim policijskim službenikom. Američki dužnosnici potvrdili su da im je prije uhićena pristupio zapovjednik baze, i zatražio azil – koji mu ipak nije bio dodijeljen. Dva zamjenika glavnog državnog odvjetnika i 7 tužitelja/istražitelja upala su u bazu Incirlik, tražeći dokaze o vezi s pučistima. Posebno im je na meti 10. tankerska baza, za koju se sumnja da je služila za nadopunu gorivom pučističkim letjelicama. Tako je došlo i do uhićenja u Incirliku – nakon što su zrakoplovi F-16, kojima su u noći pokušaja državnog udara pilotirali piloti-pučisti, pokušali dotočiti gorivo iz zrakoplova-tankera kojima se rukovodilo iz turskog dijela baze.

Američki ministar obrane Ash Carter i zapovjednik general Bekir Ercan Van krajem 2015. godine

U turskoj se javnosti posljednjih dana spominje i „umiješanost SAD-a u organizaciju puča“, pa nema sumnje da će napeto stanje u Incirliku utjecati i na bilateralne vojne odnose između Turske i SAD-a. Gotovo nimalo tome nije pomogla ni izjava američkog veleposlanika u Turskoj, Johna R. Bassa, koji je ustvrdio da su „spekulacije da su SAD podržale pokušaj puča potpuno neistinite i narušavaju desetljećima dugo prijateljstvo“. Osim što SAD ovu bazu koriste za vođenje napada na Islamsku državu, u Incirliku Amerikanci skladište i dio svog taktičkog nuklearnog oružja (B61 termonuklearne bombe), pa pojedini zapadni stručnjaci već savjetuju da se ono premjesti u neku sigurniju te politički manje trusnu zemlju.

Nakon pune noći nasilja u Turskoj, do jutra 16. srpnja postalo je jasno kako pokušaj vojnog udara u toj državi nije uspio. Kako izgleda, prijelomni elementi događanja su bile činjenice da (1) pučisti nisu uspjeli izolirati predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana od njegovih pristalica, i da se (2) njihovom pokušaju državnoga udara pridružilo relativno malo pripadnika Oružanih snaga. Ako stoje tvrdnje da je držani udar prvenstveno izvođen od strane pristalica Fethullaha Gülena, to bi (3) čitavo događanje uveliko svelo na obračun među širim frakcijama turskih islamista. U prilog ove tvrdnje idu i vijesti o suzdržanosti koju su početkom državnog udara pokazale sekularne oporbene stranke (prvenstveno Republikanska narodna stranka, Cumhuriyet Halk Partisi – CHP). Ipak, ove su okolnosti omogućile turskome predsjedniku da na ulice pozove mase svojih pristaša, a kada su se oni odazvali takvome pozivu – (4) pobunjene trupe više nisu imale dovoljno snage za čisto nasilno nametanje svog proglašenog vojnog režima. Da se stvari definitivno okreću protiv vojnih pobunjenika bilo je vidljivo već danas iza 3 sata ujutro, kada je Erdoğan uspješno sletio u zračnu luku Istanbul, gdje se i osobno stavio na čelo mase pristalica.

Broje se mrtvi, ranjeni i uhićeni

Pri tome, noćašnji pokušaj vojnog udara u Turskoj nipošto nije prošao mirno. Mediji javljaju o više od 265 mrtvih (od toga barem 104 vojnika-pučista i 161 civila i policije – od čega je barem 41 policajac), dok je premijer Yildrim izjavio da je, prema dosadašnjim informacijama, više od 1.440 ranjenih. Ujedno, u tijeku su hapšenja pripadnika vojske osumnjičenih za sudjelovanje u pokušaju državnog udara, a turski premijer govori o više od 2.839 vojnih uhićenika širom Turske. Dobar dio njih je u postupku bio pretučen od bijesnih demonstranata, a ima i vijesti o okrutnim pogubljenjima sudionika neuspjelog državnog udara rukama građana lojalnih  Erdoğanu – izgleda na licu mjesta, gdje su oni prethodno pucali na nadolazeće mase demonstranata. Vijesti iz Turske govore i o interventnoj smjeni barem 5 generala i 29 pukovnika radi sudjelovanja u noćašnjim događanjima.

Pri tome, nije do kraja jasna ni sudbina većeg broja visokih časnika koji su navodno ostali lojalni turskoj Vladi i predsjedniku Erdoğanu, a tu među ostalim spada i pitanje generala Hulusi Akara, načelnika tamošnjeg Glavnog stožera, koji u vrijeme rata i izvanrednih događanja ima i velike institucionalne ovlasti. Dok se moglo čuti da se on našao zarobljen u jednoj od turskih vojnih baza (vjerojatno u zračnoj bazi kraj Ankare), odakle je kasnije i spašen i prebačen u krizni centar uspostavljen u premijerovoj palači Cankaya, javnost je mogla uočiti da je na njegovom mjestu osvanuo novopostavljeni “vršitelj dužnosti” general Umit Dundar – koji je za državni udar optužio pripadnike Ratnog zrakoplovstva, te dijela Kopnene vojske i Vojne policije. Ujedno, on je ustvrdio kako je “Turska zauvijek zatvorila poglavlja koja se tiču pučeva, i nitko tko izda svoju zemlju neće proći nekažnjeno“. Krivce za nasilje se tu karakterizira kao “pripadnike paralelnih struktura“, a uspjeh lojalista veže se za brzu reakciju policije i državnih odvjetnika. Turska državna agencija Anadolu kao vođu puča imenovala je pukovnika Muharrema Kösea, nedavno smijenjenog šefa vojnog odjela za pravnu pomoć. Vlast i dalje poziva građane Turske na ulice, strašeći ih novim mogućim pokušajima državnog udara.

Počelo “čišćenje” pučista i ostalih

Demonstranti se osvećuju zarobljenim sudionicima vojnog puča

Dok upravo traje obraćanje javnosti premijera Turske Binalija Yilidrima, za 13 sati po hrvatskom vremenu zakazana je i izvanredna sjednica turskoga parlamenta kojoj će Yilidrim i predsjedati. Posebnu sjednicu je zakazalo i Vrhovno vijeće sudaca i državnih odvjetnika (Hâkimler ve Savcılar Yüksek Kurulu – HSYK), tijela od kojeg vlasti očekuju brzo te izvanredno pravosudno postupanje protiv “pripadnika paralelne države” – prvo iz redova sudaca, a onda i šire. Na spomenutoj sjednici, HSYK je oko 13:50 po hrvatskome vremenu prvo odlučilo o smjeni 5 članova vlastitoga sastava, da bi onda donijelo odluku i o otpuštanju s posla 2.745 turskih sudaca (36 posto od ukupno 7.604 suca u Turskoj). Mediji ujedno posebno ističu i navodnu odgovornost za veleizdaju bivšeg zapovjednika zračnih snaga Turske, generala Akina Ozturka, te zapovjednika Odjela za obuku i doktrinu kopnenih snaga turske vojske, generala Metina Iyidila. Dok u Turskoj traje obračun vlasti s neuspjelim pučistima, iz Grčke su oko podneva po hrvatskom vremenu došle vijesti o pristizanju pojedinih pučista (vojnika i civila), koji će ondje vjerojatno tražiti azil.

Navodno se radi o ukupno 8 ljudi, od kojih je jedan civil, dok su ostali pripadnici vojske, koji su po ulasku svog helikoptera u grčki zračni prostor poslali poziv u pomoć i zatražili slijetanje. To im je odobreno, a do Alexandroupolisa (mjesta gdje su slijetjeli) dopratila su ih dva F-16 iz sastava grčkog Ratnog zrakoplovstva. Prema posljednjim vijestima, 8-orica putnika zatražila su azil u Grčkoj, a turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu zatražio je od susjedne Grčke da vrati “8 izdajnika koji su prebjegli vojnim helikopterom i zatražili azil“. Oko 14 sati po hrvatskome vremenu je objavljeno da će Grčka ipak razmotriti njihove zahtjeve za azilom, dok će turski UH-60 Black Hawk kojim su oni prispjeli biti vraćen u susjednu državu čim to bude moguće.

Blokada na ulazu u pomorsku bazu Gölcük

Uz to, pozivajući se na grčke vojne izvore, turski mediji spominju i pobunjeničko zauzimanje fregate u pomorskoj bazi Gölcük (na Mramornome moru, osamdesetak kilometara jugoistočno od centra Istanbula), gdje je navodno bio zarobljen i zapovjednik turske flote. Spomenuta pomorska baza trenutno je opkoljena civilima, pristalicama predsjednika Erdoğana, koji su i građevinskim strojevima blokirali sam ulaz u ovaj vojni kompleks.

Iz turske Nacionalne obavještajne organizacije (Millî İstihbarat Teşkilatı – MIT) čulo se oko 13:20 po hrvatskome vremenu da još uvijek traju “ciljane operacije protiv pobunjenika, podržavatelja i sudionika pokušanog državnog udara u Turskoj” u više vojnih postrojbi, no da će to vjerojatno završiti danas, unutar nekoliko nadolazećih sati. I zaista, turski su mediji izvijestili kako se oko 15:35 predala i zadnja grupa pobunjenih vojnika u Ankari, što je ozbiljan korak prema okončanju čitave ove nesretne situacije.

Pučisti – “gulenovci”, pro-Kurdi ili općenito “anti-erdoganci”?

Vojnici uhićeni u Sirnaku

Tijekom poslijepodneva uhićeno je 490 vojnika u gradu Sirnaku, na tromeđi Turske, Sirije i Iraka. Njih se optužuje da su kao pristaše kurdske PKK (Partiya Karkerên Kurdistanê – Kurdska radnička stranka) podupirali puč. Tko ih je zapravo uhitio – nije poznato, budući da je na fotografijama primjetno kako oko uhićenih vojnika kruže naoružane osobe u civilnoj odjeći. U Sirnaku je uhićen i general zbora Adem Huduti, zapovjednik 2. Armije iz sastava Kopnene vojske, te zapovjednik Stožera 2. armije general bojnik Avni Angün. Osim njih, uhićeno je još nekoliko nižih časnika iz sastava 2. Armije. Uhićeni su i bivši zapovjednik zračnih snaga Turske, general Akin Ozturk, te zapovjednik Odjela za obuku i doktrinu kopnenih snaga turske vojske, general Metin Iyidil, koje su mediji jutros prozivali za veleizdaju. Vojnici koji su uhićeni u Glavnom stožeru prevezeni su do zatvora sredstvima javnog prijevoza, a antiteroristička policija ušla je u zgradu Stožera radi detaljne pretrage. U gradu Hakkari uhićen je zapovjednik 2. brigade komandosa, brigadir İsmail Güneşer. Predvečer je službeno potvrđeno i uhićenje generala Erdala Ozturka, zapovjednika 3. armije.

Od ranog poslijepodneva društvenim mrežama šire se slike vojnika koji su se predali, dok ih okupljena masa zlostavlja i tuče nogama i remenjem. Takve su se fotografije pojavile i u vijestima brojnih međunarodnih novinskih agencija, a čini se da su najlošije prošli vojnici na Istanbulskom mostu, koje je masa tukla do krvi. Situacije u kojima policija štiti uhićene vojnike od razularene mase spominju se kao iznimke, a ne kao pravila. Zanimljivo je da većina osoba koje privode uhićenike nije ni u kakvoj uniformi, već su odjeveni u civilnu odjeću.

Nakon 16 sati, tenkovi koji su sinoć izašli na ulice Istanbula počeli su se vraćati u vojnu bazu Selimiye. Američko veleposlanstvo u Ankari potvrdilo je da su turske vlasti zatvorile zračnu bazu Incirlik, kao i tamošnji zračni prostor, te da je prekinuta opskrba strujom. Američko zapovjedništvo “Centar” (The United States Central Command – USCENTCOM) priopćilo je da nedostatak struje ne utječe na aktivnosti američkih snaga u Incirliku, jer je opskrba prebačena na interne izvore električne energije, no zbog zatvaranja zračnog prostora obustavljeni su svi zračni udari na ISIS, koji su vođeni iz ove baze. Glasnogovornik Pentagona Peter Cook rekao je da američki dužnosnici pokušavaju s turskim kolegama dogovoriti što je moguće ranije osposobljavanje baze za normalno djelovanje i nastavak zračnih operacija. Turski ministar vanjskih poslova obećao je da će se Incirlik otvoriti i da će se s njega ponovno moći voditi operacije protiv ISIS-a čim turske snage okončaju akcije protiv pučista. Neimenovani turski dužnosnik izjavio je da postoji sumnja da su pučisti koristili bazu Incirlik za popunu svojih letjelica gorivom.

Slavlje u Ankari

Širom Turske provode se uhićenja. Osim više od 3 tisuće pripadnika vojske, te gotovo isto toliko sudaca, kasnije poslije podne uhićen je i zamjenik predsjednika Ustavnog suda Alparslan Altan. Izdano je 140 uhidbenih naloga za članove Vrhovnog prizivnog suda, navodno zbog “povezanosti s Fetullahom Gulenom.” Građani Ankare izašli su na ulice u prilično slavljeničkom raspoloženju, baš kao i građani Istanbula, kojima se oko 17 sati pridružio i predsjednik Erdogan.

U parlamentu – zajedništvom protiv puča

Kasnije popodne, negdje nakon 16 sati, počelo je izvanredno zasjednje Turske nacionalne skupštine, i to minutom šutnje za poginule. Potom je predsjednik svake stranke pojedinačno zastupljene u parlamentu uzeo riječ i osudio pokušaj vojnog udara, uključujući i glavne opozicijske vođe, kao i vođu pro-kurdske stranke HDP ( Halkların Demokratik Partisi, odn. Narodna demokratska stranka).

Uz to, svi predsjednici stranaka su potpisali i zajedničku deklaraciju u kojoj se osuđuje rušenje aktualne vlasti i nametanje novog poretka vojnim udarom. Stranački lideri složili su se, barem je tako rekao premijer Yildirim, s uvođenjem mjera koje će u budućnosti spriječiti čak i mogućnost pokušaja nekog novog državnog udara.

Na izvanrednoj sjednici pojavio se i general Hulusi Akar, do jutrošnji načelnik Generalštaba turskih Oružanih snaga. Premijer Yildirim vojnike koji su sudjelovali u puču proglasio je teroristima.

Predvečer se svojim pristašama u Istanbulu oglasio i sam Erdogan, prozivajući pučiste “tumorom unutar vojske”, koji se upravo “odstranjuje”, usput pozvavši Sjedinjene Američke Države da Gulena izruče Turskoj. Gomila kojom je okružen turski predsjednik traži od njega uvođenje smrtne kazne.

* Ovaj se tekst osvježava, u skladu s trenutnim događajima na terenu…

Jučer, u petak 15. srpnja, nešto iza 21 sat po našem vremenu, iz Turske su krenule dolaziti vijesti o vojnom udaru. Kako izgleda, tom je prilikom vojno “Mirovno vijeće” krenulo u pokušaj ovladavanja državom. Pri tome, pučistički dijelovi vojske zauzeli su više mostova preko Bospora, u Istanbulu, više televizijskih stanica, a izgleda i niz institucija u glavnome gradu Ankari. Pobunjena vojska pozvala je narod da ostane u domovima, proglašen je i policijski sat, a odlasci s istanbulske zračne luke Ataturk bili su suspendirani od 21:31 po hrvatskome vremenu. Kao razlozi puča navedeni su pojačana autoritarnost aktualne državne vlasti u Turskoj, jačanje korupcije, ali i porast terorizma kojeg je vojska odlučila zaustaviti.

Predsjednik Erdoğan u javnost putem Apple FaceTime aplikacije

Turski parlament je opkoljen tenkovima, a dio postrojbi bliskih pučistima je i otvarao vatru – navodno na pojedine lojalne dijelove policije, ali i na skupine građana koji su na ulice izašle u znak podrške predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu. Kako izgleda, nije jasno ni tko točno vodi vojni puč koji je u tijeku, no vrlo je moguće da se nisu kompletne Oružane snage pridružile puču, budući da se u medijima i na socijalnim mrežama čulo da je dio visokih časnika pritvoren u Glavnome stožeru, dok i pojedine grane i postrojbe još važu kako će se postaviti u ovoj novoj situaciji. Dok se na brojnim mjestima vidi raspored mehaniziranih i oklopnih vojnih postrojbi, a ima dojava i o borbenim djelovanjima iz zraka (uglavnom helikopteri), predstavnici vlasti naglašavaju da prevrat navodno vodi omanja, ali široko raspoređena skupina pukovnika turske vojske i žandarmerije (prema nekima bliska vjersko/političkome pokretu Fethullaha Gülena). Pri tome, tijekom noći sam Gülen oglasio se iz svog progonstva u Sjedinjenim Američkim Državama, osudivši vojna djelovanja u turskoj politici i nasilje, te opovrgnuvši glasine o svojoj navodnoj ulozi u noćašnjim događanjima.

Vojaka na turskoj državnoj televiziji

Turski predsjednik, protiv kojeg su se pučisti i digli, posljednjih je dana bio na godišnjem odmoru u obalnome mjestu Bodrum, na jugozapadu Turske, oko 460 kilometara južno od Istanbula. Po izbijanju puča, on se uspio javnosti obratiti putem niza lokalnih televizija, koje su direktno u program prenosile njegove izjave dane u kameru mobilnog telefona. Dok je Erdoğan navodno krenuo u Istanbul, on je sebi vjernu javnost pozvao da izađe na ulice, okupi se i onda masovno suprotstavi vojsci. Budući su ga mnogi i poslušali, vojska je u Istanbulu pucala na kolone lojalista na gradskim mostovima, a navodno je do sukoba došlo i oko trga Taksim – još jednog okupljališta lojalista. Uz to, kretanje kolona lojalista uočeno je i u smjeru tamošnje zračne luke – još jedne točke koju je predsjednik Erdoğan izričito naveo kao mjesto masovnog okupljanja.

Eksplozije u Ankari

Pri tome, barem gledano izdaleka, sukobi izgledaju najžešći u Ankari, gdje se čulo žestoke razmjene vatre iz težeg naoružanja, a zabilježeno je i više jakih detonacija. Ovdje se čulo i o zračnome napadu na kompleks Nacionalne obavještajne organizacije (Millî İstihbarat Teşkilatı – MIT), za koji nepotvrđeni izvori tvrde kako je noćas i uništen. U zračnom napadu na policijskih obučni centar specijalnih jedinica u Gölbaşıju nedaleko Ankare (koji se nalazi u sklopu Policijske akademije) ubijeno je 17 policajaca.

Oko ureda turskoga premijera u Ankari raspoređeni su tenkovi. No, kako se situacija u Turskoj postupno zaoštrava izlaskom na ulice sve većeg broja turskih građana lojalnih vlastima – oko 30 minuta iza ponoći se čulo i da je vojska otvarala vatru na lojaliste oko turskoga parlamenta i predsjedničkog kompleksa u centru Ankare, te oko istanbulske zračne luke. Na parlament, odnosno Tursku nacionalnu skupštinu, bačene su barem 3 bombe, pri čemu je poginulo 12 policajaca. Na istanbulskom trgu Taksim došlo je do sukoba pučista i prosvjednika-Erdoğanovih pristaša, a usprkos naporima pučista taj prostor nije bio ispražnjen od pristalica turske Vlade i Erdoğana. Negdje oko 3 sata u noći (po hrvatskom vremenu) objavljeno je da se predalo 30-ak vojnika s Taksima, predavši naoružanje naoružanim policijskim snagama.

Dio vojne tehnike osvojene od lojalista

Redovi pred bankomatima u očekivanju daljnje krize

Dok je navodno velik broj građana krenuo podizati novce iz bankomata, te nabrzinu kupovati zalihe hrane i goriva, drugi se dio stanovništva odazvao dosadašnjim pozivima predsjednika i premijera Turske – na masovni izlazak njima lojalnih pobornika na ulice. Navodno se i iz niza džamija u Istanbulu moglo čuti glasne pozive na molitvu, iako je ondje još noć i zapravo nipošto nije vrijeme za tako nešto, dok su bile zabilježene i situacije da se iz pojedinih džamija čulo glasno emitirane snimke javnih obraćanja predsjednika Erdoğana. U takvoj situaciji nije ni čudo da se i oko 1 u noći, u jutro 16. srpnja, ponovo čulo o tome da je vojska otvarala vatru na lojaliste, oko istanbulskog aerodroma i na pojedinim mostovima preko Bospora.

Mase lojalista okupljenih na trgu Taksim u Istanbulu

Oko 1 u noći, pojedini mediji izvještavaju i o sukobima među pojedinim vojnim jedinicama, gdje se navodi navodno rušenje pučističkog vojnog helikoptera od strane borbenog zrakoplova F-16 iznad Ankare, kao i o hapšenju pojedinih vođa vojnoga puča. Pri tome, iz Ankare oko 2 ujutro dolaze vijesti o borbama oko parlamenta (izgleda više puta bombardiran iz zraka, kada je i ranjeno najmanje 12 policajaca) te Glavnoga stožera turske vojske, dok se eksplozije i paljba iz vatrenog oružja čuju i u Istanbulu, gdje je na ulicama prisutno veliko mnoštvo građana lojalnih predsjedniku Erdoğanu. U to se doba Turskom šire glasi o njegovom mogućem slijetanju na istanbulski aerodrom Ataturk – za što se poziva i njegove pristalice na tamošnji “domaći” terminal – a lojalisti su oko 2 sata ujutro ponovo preuzele i državnu televiziju TRT, koja je uskoro počela iznova emitirati.

Recep Tayyip Erdoğan pred mnoštvom pristalica

Za razliku od turskog premijera Binali Yildirima, koji je čitave večeri bio u Ankari, Recep Tayyip Erdoğan je oko 2:25 sletio u Istanbul, čime su konačno opovrgnute glasine o njegovome pokušaju bijega iz države. Oko 3:10 on se pred zračnom lukom  i obratio svojim pristašama porukom: “Niti jedna sila nije iznad volje narode“. Uz najavu: “Ovaj nam je ustanak božji dar, jer će to biti razlogom da pročistimo našu vojsku“, Erdoğan je najavio oštar odgovor za odgovorne (tijekom večeri se spominjalo suđenja za veleizdaju), koje je i on prepoznao u redovima pristalica Fethullaha Gülena. Turski je predsjednik ujedno javnost obavijestio i o bombardiranju iz zraka kojem je bila podvrgnuta rezidencija u mjestu Marmaris (jugozapad Turske) – u kojoj je on boravio na odmoru, i koju je napustio nedugo prije napada.

Navodni sudionici vojnog puča, prema agenciji Anadolu

Malo iza 3 ujutro 16. srpnja se i iz napadima potresene turske Nacionalne obavještajne organizacije (MIT) moglo čuti o polaganom lojalističkom ovladavanju situacijom – gdje se pučiste opisalo izoliranima i podijeljenima na rasute “džepove otpora”. Prema izjavama Nuh Yilmaza, njihova glasnogovornika, “Narod maršira na te skupine. Svi ljudi koji su sudjelovali u ovom pokušaju bit će suđeni za izdaju. Trenutno nema problema“. Po ovim vijestima se oko 3:40 medijima proširila informacija o barem 120 uhićenih pučista, što zasigurno neće biti i konačna brojka, uz za sada nepoznat broj mrtvih i ranjenih na obje strane. Kako bilo da bilo, pravo stanje stvari još nije jasno i vjerojatno ni neće biti jasno barem dok ne svane novi dan nad Turskom, državom koja danas definitivno neće više biti slična onoj jučerašnjoj.