Brigadni general Miroslav Kovač od danas je novi zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane. Svečana primopredaja dužnosti između dosadašnjeg zapovjednika general-bojnika Dražena Ščurija i njegovog nasljednika Kovača održana je u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu van očiju javnosti i medija, ali zato pred vrhom Ministarstva obrane i GS OS RH. Generalu Kovaču situacija u HRZ-u nije nepoznata, budući da na mjesto zapovjednika dolazi s dužnosti načelnika Stožera – ujedno i zamjenika zapovjednika HRZ i PZO, koji je neko vrijeme bio praktički i zapovjednik dok je general Ščuri iz zdravstvenih razloga bio onemogućen u obavljanju dužnosti.

„Čast mi je što ću voditi ovu vrlo zahtjevnu granu i trudit ću se da ona što bolje i efikasnije funkcionira“,

istaknuo je novi zapovjednik HRZ-a u svom nastupnom govoru. Vrlo skoro Kovača očekuje borba za očuvanje nadzvučne komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a uz nešto sreće onda i izbor novog borbenog zrakoplova za HRZ i OS RH.

Brigadni general Miroslav Kovač, novi zapovjednik HRZ i PZO

Kovačevo imenovanje na čelo HRZ-a nije nikakvo iznenađenje – još 2014. godine glasno se spekuliralo da će naslijediti Ščurija, za kojeg je tada, navodno, bilo rezervirano mjesto u Glavnom stožeru. Kovač je, baš kao i svi dosadašnji zapovjednici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, „helikopteraš“ – u ratu je letio na transportnim helikopterima i zaradio nekoliko odličja. Rodom iz Galovca kod Zadra, Kovač je 1985. završio Zrakoplovnu vojnu akademiju u Zadru, odakle je potom u činu poručnika raspoređen na dužnost pilota u Protupodmorničkoj eskadrili u Splitu. Zboru narodne garde priključuje se u kolovozu 1991. godine, a u i nakon Domovinskog rata obnašao je niz dužnosti – počevši od zapovjednika voda za bojno djelovanje, zamjenika zapovjednika eskadrile, zapovjednika eskadrile do zapovjednika 93. zrakoplovne baze u Zemuniku. Tada je ujedno i punih 5 godina bio na dužnosti zapovjednika Protupožarnih namjenskih snaga. Svojedobno ga je pratio glas da navodno uživa veliko povjerenje bivšeg zapovjednika HRZ-a generala Vlade Bagarića, ali i „najviših političkih sfera“. U srpnju 2012. Kovač je imenovan za načelnika Stožera – zamjenika zapovjednika HRZ i PZO-a. U čin brigadnog generala Kovač je promaknut 01. lipnja 2014.

Dosadašnji zapovjednik HRZ-a obnovio je eskadrilu nadzvučnih zrakoplova

Zanimljivo je da je dosadašnji zapovjednik HRZ, general Dražen Ščuri prije točno godinu dana, dakle 18. veljače 2015., hospitaliziran zbog srčanih tegoba. Unatoč oporavku, bolest je ipak poremetila neke planove za napredovanje, zbog čega se već neko vrijeme Ščuriju predviđa premještaj u Kinu na mjesto vojnog izaslanika (umjesto Joze Miličevića), ili pak odlazak u mirovinu. Na mjesto zapovjednika HRZ-a general Ščuri bio je od svibnja 2011., naslijedivši na tome mjestu generala Vladu Bagarića, smijenjenog nakon sudara i pada dvaju MiG-ova nedaleko Slunja.

Dok se još prije nekoliko godina na Kosovu moglo zateći helikoptere više zemalja, u posljednje vrijeme ovaj globalno ne baš česti resurs u NATO mirovnu misiju KFOR daju Hrvatska i Sjedinjene Američke Države. I dok je od ukupno 31 ondje prisutne države SAD ujedno i pojedinačno najveća zemlja sudionik misije KFOR (prema zadnjim dostupnim podacima 713 od ukupno 4687 ljudi u misiji), hrvatski je doprinos bitno manji (u svibnju ove godine ukupno 27 ljudi, ali sa 2 letjelice). A upravo su helikopteri UH-60 Black Hawk iz sastava američkih kopnenih snaga posljednjih dana postali učestali gosti u Hrvatskoj, budući su SAD krenule u izmjenu dijela svojih u misiju KFOR raspoređenih letjelica.

Goste su službeno pozdravili zapovjednik HRZ i vojni izaslanik SAD u Hrvatskoj

Prvo je 29. svibnja šest letjelica UH-60L preko Hrvatske odletjelo put Kosova, uz usputna stajanja u Zagrebu, gdje su jednoj od njih bili otklonjeni manji tehnički problemi, a onda i u Splitu. Tim je helikopterima pilotirala skupina pilota iz sastava američke 12. Combat Aviation Brigade pod zapovjedništvom bojnika Patricka DeForesta, koji je sa svojim ljudima po isporuci svježih letjelica na Kosovu krenuo natrag put njemačkoga Wiesbadena, centra tamošnje savezne pokrajine Hessen – načelno istim putem (uz stajanje i u Zadru), prevozeći u Njemačku šest helikoptera UH-60A. Budući se od posada helikoptera saznalo da ukupan let Kosovo-Njemačka Black Hawk nikako ne može savladati u jednome navratu, bilo je dobro vidjeti i njihovo stajanje u Zagrebu.

Te su letjelice na Pleso pristigle jučer, 1. lipnja oko 17:35, da bi svoj put iz Hrvatske nastavile danas oko 8 ujutro. Nakon njihova dužeg korištenja na Kosovu, ove helikoptere čeka transport u Njemačku, te nakon toga vjerojatno i povratak u SAD, na remont i modernizaciju. Iako su jasne razlike u performansama, učinku, a onda i cijeni između spomenutih varijanti A i L helikoptera UH-60 – upitani Amerikanci su njihove razlike za pilote opisali kao neznatne: “Za nas je to prvenstveno tek pitanje nekih ograničenja – ograničenje temperature ili tlakova, koje se mijenjaju od jednog do drugog tipa. Ali, sve u svemu, nije tu mnogo razlika između modela Alpha i Lima“.

Upoznavanje s osnovnim karakteristikama helikoptera UH-60A, Pleso, 1. lipnja 2015. godine

Oko 15 sati boravka u Zagrebu ovih šest helikoptera UH-60A bilo je sjajno iskorišteno. Nakon dočeka od strane visokih vojnih i vojno-diplomatskih dužnosnika, pružena je prilika da se pojedinim predstavnicima obrambenog sustava RH (među kojima je i delegacija iz Ureda predsjednice RH) dodatno prezentira ovu zrakoplovnu tehniku, a i domaćim je medijima bilo organizirano upoznavanje s ovim tipom vojnih transportnih helikoptera. To je posebno bitno ako imamo u vidu da se već mjesecima javno nagađa o mogućoj kupovini ovih helikoptera za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – što je rezultiralo i sudjelovanjem tvrtke Sikorsky na sajmu vojne opreme ASDA 2015 u Splitu prije nešto više od mjesec dana, kao i nizom spekulacija o njihovoj mogućoj cijeni te modalitetu pribavljanja.

Povratak skupine koja je vozila goste i novinare na probni let

U tu su svrhu oko pola sata po pristajanju skupine u Zagrebu četiri novopristigla Black Hawk helikoptera opet krenula u zrak, na kraći kružni pokazni let (preko Velike Gorice, prema Turopolju i natrag). Dok su time ukrcanim hrvatskim novinarima bile prikazane neke od mogućnosti ovih letjelica, ujedno im je bila dana i prilično široka mogućnost snimanja ovoga leta te gostujućih američkih letjelica. Nakon toga, po povratku na Pleso, posade su prvo stajale na raspolaganju novinarima, da bi se onda posvetile i provođenju klasičnog PMD pregleda (Preventive Maintenance Daily), kojeg se radi svakodnevno kada se leti ili na svakih sedam dana ako letjelice miruju na tlu.

Starije verzije helikoptera UH-60 karakterizira i analogni cockpit

Posebno je zanimljivo za spomenuti i da se u ovom aktualnom preletu preko Hrvatske za Njemačku radilo upravo o letjelicama tipa UH-60A, koje su na Kosovu služile pretežito za prijevoz i kontrolu nemira, te nisu bili aktivno naoružavane – kao što je to za UH-60 tipično u ratnim područjima, recimo Afganistana. Te UH-60A su SAD u posljednje vrijeme navodno krenule masivnije povlačiti iz službe, a za njihovu se cijenu pretpostavlja da bi mogla biti i do 4 puta niža od one za sada aktualnu varijantu Black Hawk helikoptera UH-60M.

Partnerstvo na djelu!

Pri tome, helikopterima UH-60M se jediničnu nabavnu cijenu za potrebe vojnih korisnika iz SAD-a u fiskalnoj godini 2015. definiralo na oko 16,96 milijuna USD, što navodno predstavlja i svojevrstan pad prema fiskalnoj 2014. godini, kada je ovaj jedinični trošak iznosio 17,44 milijuna USD. Pri tome riječ je o dugogodišnjim ugovorima o nabavi, kod kojih se za 2015. procjenjuje da sam zmaj letjelice košta 11,89 milijuna USD, komplet pripadajuće avionike još 662 tisuće USD, motori T700-GE-701D su po 739 tisuća USD (ukupno 1,48 milijuna USD), dok ostali troškovi po letjelici tu dodaju još 2,93 milijuna USD na konačni trošak od spomenutih oko 17 milijuna USD.

Bilo kako bilo, jučer su u Zagrebu bili praktično prezentirani helikopteri američke kopnene vojske UH-60A Black Hawk, za koje se od zapovjednika HRZ-a general bojnika Dražena Šćurija moglo čuti tek: “Volio bi vidjeti ovakve letjelice u našoj floti, no trenutno se rade financijske studije nakon kojih će se znati je li to isplativo“. Hoće li i njihovo pribavljanje postati dio već dosad opsežne obrambene suradnje RH i Sjedinjenih Američkih Država, još je itekako otvoreno pitanje.

—————————

—————————

Devet dana nakon što je zapovjednik HRZ i PZO, general Dražen Ščuri, završio u bolnici zbog srčanih tegoba, priupitali smo MORH kako teče njegov oporavak. Pristigli službeni odgovor je optimističan:

„Možemo Vas izvijestiti kako je general Ščuri otpušten iz bolnice, te je njegovo stanje stabilno“.

Neslužbeno se može čuti da je general Ščuri podvrgnut trostrukoj ugradnji koronarnog stenta kako bi se osiguralo otvaranje i uspostavljanje normalnog protoka krvi u i iz srca.

Dok će za potpuni oporavak bolesnome generalu očigledno trebati još vremena, obveze zapovjednika i dalje privremeno obavlja brigadni general Miroslav Kovač, koji je načelnik stožera HRZ i PZO, te ujedno i formalni zamjenik zapovjednika HRZ i PZO. Tijekom tog perioda se sve aktivnosti HRZ i PZO nastavljaju odvijati redovito, poručuju iz MORH-a.

Kako je danas tijekom dana priopćilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, u noći na srijedu 18. veljače je u Zagrebu hospitaliziran aktualni zapovjednik HRZ i PZO. General bojnik Dražen Ščuri se u Kliničkom bolničkom centru Zagreb našao rano jutros zbog srčanih tegoba, a odmah po prijemu krenulo je i njegovo aktivno liječenje invazivnim metodama. Iako je očigledno riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, ovi su zahvati navodno uspjeli stabilizirati njegovo zdravstveno stanje.

Prema navodima iz MORH-a, dnevne aktivnosti HRZ i PZO se ipak odvijaju redovito. Sve obveze zapovjednika je u njegovoj odsutnosti preuzeo brigadni general Miroslav Kovač, inače načelnik Stožera HRZ i PZO, te ujedno i zamjenik zapovjednika HRZ i PZO.

Napokon se dogodilo i to – u pauzi između kava s građanima, obilaska makar i najmanjih hrvatskih općina te druženja s košarkašima, hrvatski je predsjednik i vrhovni zapovjednik OS RH Ivo Josipović konačno jučer, u ponedjeljak 25. kolovoza, našao vremena za posjet Zapovjedništvu HRZ-a i PZO-a. Kako su priopćili  MORH, OS RH i Ured Predsjednika RH, prilikom obilaska Eskadrile borbenih aviona Josipović se upoznao s tijekom remonta zrakoplova MIG-21, pri čemu mu je rečeno da je 5 letjelica testirano i spremno za upotrebu, još 4 čekaju testiranje, a sljedećeg se mjeseca očekuje dolazak još jednog, desetog po redu aviona iz Ukrajine, te posljednja dva do kraja godine.

„Mi se nadamo da ćemo do kraja godine imati kompletnu eskadrilu, da će biti u operativnom stanju, i naša ambicija je maksimalno povećati broj naleta i danju i ono što je najvažnije – i noću“,

rekao je ministar obrane Ante Kotromanović. Da se s naletima ne stoji dobro, potvrdio je i zapovjednik HRZ-a Dražen Šćuri:

„I sami znate da smo dežurni borbeni dvojac držali 8 mjeseci s dva aviona. S dva aviona ne možete biti u sustavu dežurstva i raditi obuku. Obuka se nije provodila u mjeri u kojoj je trebala. Međutim, uspjeli smo održati sposobnosti. Trenutno, dva aviona dvosjeda su spremna i nastavljamo s obukom.“

Posjetio je dežurni borbeni dvojac HRZ i PZO u sustavu zaštite zračnog prostora, a zapovjednik HRZ-a, general Dražen Šćuri održao je prezentaciju o stanju i resursima HRZ-a.  „Do 2024. imamo zaštićen naš zračni prostor,“ zadovoljno je ustvrdio Vrhovni zapovjednik, dodajući kako će se zalagati da Hrvatska održi sposobnost ratnog zrakoplovstva:

„Ja sam uvjeren, i osobno ću se zalagati za to, da Hrvatska zadrži, i zadržat će sposobnost ratnog zrakoplovstva, što znači da ćemo i pitanje aviona riješiti na odgovarajući način, bilo potpuno samostalno, što bi bila najbolja opcija, bilo zajedno s nekim od partnera u NATO savezu“.

O budućnosti hrvatskog ratnog zrakoplovstva razgovarat će se i sljedećeg ponedjeljka, prvog dana rujna, za kada je sazvana sjednica Vijeća za obranu. Tada će se pred članovima Vijeća prvi puta prezentirati i prvi preliminarni rezultati istrage o padu MiG-a 21 na Dan pobjede.

„Pričekajmo rezultate istrage i onda ćemo moći reći u kakvom su stanju zrakoplovi, je li riječ o tehničkoj pogrešci, teoretski možda i o ljudskoj pogrešci, ili je riječ o nepredviđenom događaju“,

rekao je Josipović. Da je bio u posjetu HRZ-u, pohvalio se Predsjednik i na svojoj Facebook stranici, uglavivši u cijeli događaj i jedan bitan, ili možda čak i najbitniji element – financije:

„Unatoč znanim financijskim problemima koji, za sada, ne dozvoljavaju nabavku novih borbenih aviona, sve zadaće u zaštiti zračnog prostora RH se izvršavaju. Ljudi, naši zrakoplovci, najjači su dio sustava i njihova profesionalnost i požrtvovnost zaslužuje svako priznanje. (…) I vladajuće i oporbu pozvao sam da konsenzusom donesemo odluku o budućnosti borbenog zrakoplovstva. Nacionalni je interes, uvažavajući financijske mogućnosti državnog proračuna, da naše nebo ostane sigurno, pod nadzorom našeg zrakoplovstva.“

Obrana – novi resor ministra financija

Tu počinju i problemi s predsjednikovim prijepodnevom (ili točnije – ta nepuna dva sata) provedenim na Plesu. Taj posjet kasni minimalno godinu dana – logično bi bilo da se on dogodio ranije, u trenutku kada su ponude o nabavi novih borbenih zrakoplova još bile na stolu, ili neposredno prije negoli je donesena odluka da se ide u remont hrvatskih oldtimera. Nažalost, to se nije dogodilo, već je do posjeta došlo usred još uvijek neslužbene, ali vrlo žustre predizborne kampanje, u koju se uključio i sam ministar obrane Kotromanović, polemizirajući s još uvijek neslužbenom predsjedničkom kandidatkinjom HDZ-a. Iako je neprijeporno da su pitanja obrane i nacionalne sigurnosti dio predsjedničkih ovlasti, neugodna je činjenica da se Vrhovni zapovjednik za ratno zrakoplovstvo počeo zanimati tek kada je o tome progovorila i Kolinda Grabar Kitarović, stavljajući obrambenu problematiku te pitanje hrvatskih Oružanih snaga u epicentar predizborne kampanje. To posebno upada u oči pogleda li se dosadašnje Josipovićevo zanimanje za obrambenu problematiku.

Aktivnosti Vrhovnog zapovjednika do sada su se svodile ponajviše na protokolarne aktivnosti prilikom obilježavanja Dana OS RH i proslava Novih godina, promaknuća i umirovljenja časnika i dočasnika, te ukupno dva posjeta hrvatskim vojnicima u međunarodnim misijama. Zanimljivo je da su se Josipovićeve posjete hrvatskim kontingentima u misijama poklapale s obljetnicama njegovog predsjedničkog mandata, pa je tako pripadnike OS RH u misiji ISAF u Afganistanu posjetio u veljači 2011. godine, a vojnike u UN-ovoj misiji na Golanu godinu dana kasnije, u veljači 2012. godine (podsjetimo da je ceremonija svečane predsjedničke prisege održana 18. veljače 2010. godine, dok je na dužnost predsjednika RH Ivo Josipović stupio u ponoć, 19. veljače). Prošle godine prekinuo je tu tradiciju, posjetivši hrvatske vojnike u misiji KFOR na Kosovu početkom rujna, tijekom svoje balkanske turneje započete u Crnoj Gori. Ove godine Josipović nije posjetio niti jedan hrvatski kontingent, ali je po prvi puta tijekom svog petogodišnjeg predsjedničkog mandata posjetio bazu HRZ i PZO-a na Plesu.

Pred obrambeno-vojnim vrhom (Kotromanović-Lovrić-Šćuri) te na Plesu nazočnim novinarima, Vrhovni je zapovjednik obećavao očuvati ratno zrakoplovstvo, dok je na Facebooku bio hrabriji, dometnuvši tu i ključni dodatak – „uvažavajući financijske mogućnosti državnog proračuna“. Time je Josipović pitanje obrane i nacionalne sigurnosti ponovo olako prebacio u domenu ministra financija. Istini za volju – po tom bi se obrascu moglo ukinuti i pola Vlade, jer jedini koji bi ubuduće trebao odlučivati o zdravstvenoj ili obrazovnoj politici je Boris Lalovac, zaokružujući odgovor „DA“ ili „NE“ na pitanje „Imamo li mi za to novaca“. Osim toga, kao osoba koja je proteklih dana vrlo sitničavo ispravljala navodno netočne tvrdnje potencijalne predsjedničke kandidatkinje, zanimljivo je da Josipović govori o „zadržavanju sposobnosti ratnog zrakoplovstva“, što je mnogo šire od spora oko sudbine samo njegove nadzvučne komponente. Treba se nadati da je ipak riječ tek o lapsusu, a ne zaista o ogradi pred razmišljanjima o ukidanju i cjelokupne podzvučne komponente HRZ-a (njegovih transportnih kapaciteta, te protupožarnih i obučnih zrakoplova).

Tijekom svog gotovo petogodišnjeg mandata, Vrhovni zapovjednik bavio se socijalnim pitanjima i regionalnim razvojem, vanjskom politikom i gospodarskim lobiranjem, ali se niti jednom nije suštinski pozabavio obranom i vojskom. Tu njegov interes nije išao van nužnih aktivnosti, a ponekad je nekim svojim potezima radio i štetu za OS RH. U tom kontekstu treba gledati i trenutno zanimanje za stanje ratnog zrakoplovstva – nije to interes zbog te vojne grane, već više zbog privida upućenosti u temu o kojoj se traži (barem deklarativno) nacionalni konsenzus. U tome leži i odgovornost ministra obrane koji se, umjesto što se priključio predizbornoj kampanji mimo konačne odluke svoje stranke o predsjedničkom kandidatu, trebao pobrinuti da Oružane snage RH ne postanu sredstvo predsjedničke predizborne borbe.

Jutros su u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik pressicu zbog jučerašnje nesreće MiG-a 21 održali ministar obrane Ante Kotromanović, načelnik GS OS RH Drago Lovrić i zapovjednik HRZ-a Dražen Šćuri. Sva trojica branila su odluku o produženju resursa jučer paloj 121-ici, pri čemu je načelnik Lovrić rekao kako je to bio „potez iz nužde“, kako bi se ispunili traženi standardi NATO-a. Kako se moglo čuti i na jučerašnjoj izvanrednj pressici, drugi razlog za produženje vremenskih resursa bilo je i kašnjenje remonta u Ukrajini.

Ministar obrane Kotromanović još je jednom pohvalio pilota Stanka Hrženjaka:

„Strepimo već 3 godine od mogućih ovakvih događaja, zato što imamo sredstva kakva imamo. Želim pohvaliti pilota, pukovnika Stanka, koji jako dobro radi svoj posao, koji je izvrsno razmišljao u situaciji kada je trebalo imati hladnu glavu.“

Svjestan je Kotromanović i da se zbog ovog nemilog događaja traže glave i postavlja pitanje odgovornosti:

 „Ja ne mogu tražiti odgovornost od pilota zato što leti na sredstvu koje ima. Ne mogu tražiti odgovornost ni od zapovjednika kad zapovijeda sredstvima koje imamo. Zna se tko je najodgovorniji u Ministarstvu obrane – to je ministar obrane. Ja sam spreman čak i dati ostavku i za manje stvari od ovoga – za kvar tenka na cesti – zato što sam bio vojnik. Al ovo je stvar koja me čekala, dublja je nešto, i meni je žao što uopće moramo govoriti o prošlosti, žao mi je što se nije imala hrabrosti donijeti nekakva odluka ranije da imamo drugačiji pristup svemu. I kao takav smatram da moja odgovornost i odgovornost ministara koji su bili prije mene apsolutno je najveća.“

„Imamo to što imamo“

Za istragu jučerašnjeg pada MiG-a 21, oznake 121, formirano je 8-člano povjerenstvo, na čelu s pukovnikom (valjda pilotom Hrženjakom, op.a.), koje u roku od 30 dana treba utvrditi sve okolnosti pada zrakoplova. „Mi mislimo da je to bio tehnički kvar“, rekao je Kotromanović, i na izričito pitanje o tome je li spreman podnijeti ostavku – dodao:

„Rekao sam da sam spreman podnijeti ostavku i kad zašteka puška na vojniku. Porazgovarat ću o ostavci sa svoja 2 šefa, pričekati povjerenstvo, i onda vas izvijestiti.“

Kotromanović je podsjetio i da je obrambeni proračun od 2008. godine do danas pao za više od milijardu kuna, ali:

„mi imamo to što imamo. (…) Vojska nije ni igra ni šala, to nije zafrkancija. (…) Ljudi žive i rade u svim uvjetima, trude se i jesu najbolji!“

Iako se do 2016. mora donijeti odluka o budućnosti hrvatskog ratanog zrakoplovstva, činjenica je, rekao je Kotromanović, da za borbenu eskadrilu novijeg tipa RH nema novaca. Nije izgledno ni da će ga imati za dvije godine, jer „promislite kakav će biti gospodarski rast“. Za rješenje kakvo imaju Mađari Hrvatskoj bi trebalo oko 100 milijuna eura, a tih novaca nema, pesimistično je izjavio ministar obrane. Odluka o remontu u Ukrajini donesena je u vrlo kratkom periodu jer su se do posljednjeg trena tražila neka nova rješenja. Još prije godinu i pol Hrvatska je kroz „smart defence“ počela razmišljati o zajedničkom air policingu s više zemalja. U toj inicijativi su i Česi i Mađari, koji imaju vlastito zrakoplovstvo, te Slovaci koji trenutno traže neka nova rješenja. Kotromanović je pozvao i poziciju i opoziciju da sjednu zajedno za stol i hladne glave, bez politiziranja, donesu zajedničku odluku o budućnosti hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

135 prizemljena do daljnjeg

Uz naglašavanje kako niti jedan pilot ne bi ušao u zrakoplov koji nije ispravan, zapovjednik HRZ-a general Dražen Šćuri najavio je da će jedan od MiG-ova koji su stigli s remonta iz Ukrajine, onaj s oznakom 135, ostati u Zemuniku radi daljnjih provjera – zbog jučerašnjih problema s izvlačenjem stajnoga trapa.

„To je bio izvanredni slučaj u letu, nije mu se upalila lampica – lampica indikatora spuštenosti kotača stajnog trapa. (…) Postupak u tom slučaju je slijedeći (onako kako je on napravio): nadlijetanje, traženje potvrde sa zemlje da li je trap vani ili nije, dobio je potvrdu – trap je bio vani, ali lampica nije sijala. Znači, on je napravio slijedeći krug, uvukao trap, izvukao trap ponovno – onda je sve bilo u redu, i sletio je normalno.. Ali lampica nije svijetlila. Mi ćemo taj avion dignuti na dizalice hidro-agregatom provjeriti stajni trap, da vidimo što nije bilo u redu, i taj avion do tada neće letjeti“,

rekao je Šćuri, dodavši kako su se zrakoplovi s oznakama 131 i 121 nakon sudjelovanja na svečanostima u Kninu i Zemuniku morali vratiti u Zagreb jer su bili dežurni dvojac. Pilot Hrženjak bio je u planu za taj prelet, i tu nije bilo ničeg izvanrednog. Kao osoba koja posljednja u lancu odobrava letenje na nekom od zrakoplova, dodao je Šćuri, smatra se odgovornim za sve što se događa u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

Trenutno su ispravna 4 MiG-a, dva dvosjeda su još u HRZ-u na prijemu, dok se sljedećeg ponedjeljka očekuje dolazak još jednog jednosjeda iz Ukrajine u Hrvatsku. Pala 121-ica bila je posljednji zrakoplov na popisu za otpis, te HRZ za sada nema više niti jednog kojem se bliži smrtni čas. Kotromanović je još dodao da se nada da će se do kraja godine kompletirati eskadrila od 12 aviona, spremna za nadzor hrvatskog zračnog prostora. Odmah nakon pressice, dva MiG-a 21 krenula su iz Zemunika za Zagreb.

Jedini koji se za sada nije oglasio o jučerašnjem padu MiG-a, kao i o stanju u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, je Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, Ivo Josipović – osoba koja je proteklih godina bila jedan od najžešćih zagovaratelja remonta postojećih umjesto nabave novih letjelica. Uz to, teško se oteti i riječima koje se iz njegova ureda čulo 16. srpnja, povodom neuobičajenog sijela koje je Predsjednik RH organizirao na temu predstojećeg NATO-summita i obrane općenito:

„Tijekom stručne rasprave rečeno je kako smo svjesni naših gospodarskih i razvojnih problema, te da je stoga ključno na maksimalno racionalan način sagledati naše mogućnosti na planu izgradnje sigurnosnog i obrambenog sustava te realno planirati izdvajanja za obranu“.

Nažalost, dosadašnje je „realno planiranje“ izdvajanja za obranu, kombinirano s „maksimalno racionalnim sagledavanjem naših mogućnosti“ trošenja novca za sve osim obrane – upravo i dovelo do situacije da nadležni ministar i vrh HRZ već godinama pod normalno strepe od padova vremešnih nam borbenih zrakoplova.

Na poslijepodnevnoj izvanrednoj pressici u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, načelnik HRZ i PZO-a, netom promaknuti general bojnik Dražen Šćuri i službeno je potvrdio vijest o današnjem padu hrvatskog zrakoplova MiG-21, oznake 121. Avion se vraćao iz Zadra (odnosno Zemunika) kao pratilac MiG-a oznake 135, gdje su oba sudjelovala na Danu otvorenih vratiju u sklopu proslave Dana pobjede.

„Let je prošao u redu, a prilikom prilaska za slijetanje došlo je do problema u hidraulici prilikom otvaranja stajnog trapa. Pilot je to uspio napraviti ručnim putem, znači mehaničkim putem, međutim u tom trenutku je došlo do požara na motoru. To nije uobičajena situacija, to se rijetko dešava, ali eto dešava se“,

rekao je uvodno general Šćuri, dodavši kako je vrlo iskusan i nadasve priseban pilot Stanko Hrženjak postupio po svim pravilima struke, i prizemljio avion spasivši svoj život, ali i živote ljudi na zemlji.

Pukovnik Stanko Hrženjak, pilot aviona MiG-21, oznake 121

I pilot Hrženjak, koji je na press-konferenciju došao nakon bolničkog pregleda, potvrdio je da je došlo do otkaza osnovnog hidro-uređaja, nakon čega je, u skladu s procedurom, pokušao izvući stajni trap načinom za izvanredno izvlačenje trapa:

„Kad sam to uspio, došlo je do otkaza pomoćnog hidro-sustava, to kad vas krene onda vas krene. Najbližim i najkraćim putem sam htio ići na slijetanje, izbjegavajući u cijeloj priči područje Velike Gorice, Gradića i ostalog, i već pri samom ulasku u pravac došlo je do eksplozije u motoru, u kabini je nastao dim, došlo je do crvenila – postoji jedan signalizator opasnih režima koji je počeo izvanredno blještiti. Na T-10 ploči pojavila se signalizacija požara, u tom trenutku ja sam već bio na nekih 500 metara, s brzinom otprilike 400 km i falilo mi je još možda 10 sekundi leta da uđem potpuno u pravac i 15 da sletim.“

Kako su u tom trenutku ispod njega bile kuće, pričekao je da ih prođe, te se potom katapultirao na visini od 200 metara:

„Pao sam 20-30 metara od aviona. Prvo što sam pogledao di je pao avion, da vidim da nije pao na nečiju kuću. Za sad je sve OK, a što se tiče ovog ostalog ima povjerenstvo koje će utvrditi zašto i kako se to desilo.“

Odmah su formirana dva povjerenstva – jedno stručno, koje će se baviti razlozima otkaza rada motora, te drugo koje je osnovao Glavni stožer i čija je zadaća da ustanove da li je bilo nekih pogrešaka u zapovjednom lancu. Kada izvješća budu dovršena, oba će biti javno objavljena, obećao je Šćuri.

Jedna od zadnjih fotografija 121-ice, prije popodnevnog polijetanja sa Zemunika

Zrakoplov kojim se Hrženjak vraćao u Zagreb, sada već pokojna 121-ica, stari je avion, pred istekom resursa, ali potpuno ispravan u trenutku kada je polijetao iz Zadra. U trenutku kada su otkazale obje hidraulike, avion je postao potpuno neupravljivim, i nije postojala druga mogućnost nego srušiti ga što bezbolnije po okolinu. Kako bi smanjio rizik, pilot je pokušao potrošiti što više goriva. No čini se da je pilot Hrženjak danas potpuni pehista – u Zadar je doletio na MiG-u oznake 135, kojem je današnji prelet preko Knina i pokazivanje u Zemuniku bila premijera nakon remonta u Ukrajini. Prilikom slijetanja u Zemunik, Hrženjak nije bio siguran je li se 135-ici spustio stajni trap:

„Ja sam isto letio na tom 135 avionu, tako da vam mogu potvrditi da je taj avion koji je došao s remonta potpuno ispravan i potpuno spreman za letenje. Ono što se desilo u Zadru – da odmah budemo na čistom – je trenutak u kom sam ja samo tražio od startne (zato postoji startna) da mi provjeri, jer nisam imao signalizaciju u kabini, izvučenosti noge, da mi provjeri da li je noga izašla ili nije. Kad mi je on to reko, a da bi to mog’o – morate ga nadletit’, morate proć’ iznad njega…nakon toga on mi je rek’o, ja sam napravio novi krug, sletio i sve OK.“

Za razliku od gotovo pa „nove“ 135-ice, stara 121-ica (avion generacije ’78’. do ’81.) trebala je za koji dan ići u otpis, što je ujedno i razlog zbog kojeg nije slana u Ukrajinu na remont. No zbog kašnjenja MiG-ova s remonta u Ukrajini, a kako bi se osigurala zaštita zračnog prostora RH, zrakoplovu oznake 121 u nekoliko navrata su se produžavali vremenski resursi, priznao je načelnik HRZ-a Dražen Šćuri:

„Vremenski resursi su istekli u 11. mjesecu prošle godine i produženi su do 15. 08. ove godine, u tri navrata. Znači, produžuju se dio po dio – nakon svakog isteka perioda koji se produžava radi se pregled na avionu. Ukoliko je sve ispravno – odobrava se određeni vremenski period.“

Da su istekli radni resursi, 121-ica ne bi mogla biti u zraku – pomalo je kriptično objasnio general bojnik Šćuri:

„Ukoliko radni resursi pređu dozvoljeno, tu nema produžavanja resursa, znači radni resursi su zakon. Ukoliko radni resursi nisu prešli, a vremenski resursi jesu, u određenim mjerama može se produžiti vremenski resurs, ali ne preko ovih radnih resursa. Ovom avionu jesu istekli vremenski resursi, ali ne i letni… otprilike 60-70% svog naleta koji je mogao naletit. U skladu s Pravilnikom o održavanju zrakoplova, ovo produženje resursa je dozvoljeno, jer radi se u skladu s tim pravilima.“

Šteta je, dodao je Šćuri, „ne iskoristiti preostali resurs, te izbaciti avion ukoliko još može letjeti“.

Unatoč današnjem nemilom događaju, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i dalje će brojati eskadrilu od 12 MiG-ova, jednom kada se svi vrate s remonta u Ukrajini. Kako 121-ica nije bila predviđena za remont već za otpad, ona se od 15. kolovoza ne bi ni brojila u raspoloživi broj hrvatskih nadzvučnih zrakoplova.

Brigadir Ivan Selak, probni pilot HRZ-a

Na izvanrednoj press-konferenciji održanoj danas u Ministarstvu obrane, probni pilot HRZ-a brigadir Ivan Selak opovrgnuo je napise Večernjeg lista o tome da je „legendarni pilot Ivan Selak čudom spasio MiG i život“.

„Vjerovali ili ne – to je u redovnom letenju nenormalna situacija. Na probnom letu, ponavljam – vjerovali ili ne, to je normalna situacija. Ne događa se, ali se dogoditi smije. I dogodilo se – došlo je do ulaza nadzvučne struje u uvodnik zraka gdje ona ne smije biti. I došlo je do tzv. pumpanja uvodnika zraka, do strahovito velike buke, udaranja, i do stajanja naravno, do stajanja motora. Ja sam samo odradio izvanredni postupak koji se u toj situaciji radi, a to je da sam spustio avion na visine na kojima je moguće izvršiti pokretanje motora. Da li je remont dobar ili nije – pa motor se pokrenuo, mislim da to dovoljno govori. I nakon toga sam prizemljio avion na zračnu luku Pleso“,

objasnio je Selak što se točno dogodilo u subotu, 5. lipnja, o čemu je priopćenjem javnost izvijestilo i Ministarstvo obrane. Na visini od 13 tisuća metara i pri brzini od 2 maha došlo je do tzv. nepredviđene situacije pumpanja uvodnika zraka motora, potvrdio je Selak dodavši da se upravo zbog takvih situacija rade probe motora u najnepovoljnijim uvjetima rada za motor – u ovom slučaju na nadzvučnoj brzini i na velikoj visini. I na drugim probnim letovima bilo je raznih nepredviđenih situacija, jer da ih nije bilo – većina od 7 zrakoplova tipa MiG-21 pristiglih iz Ukrajine već bi bila primljena u službu u OS RH.

U Hrvatskoj se trenutno nalazi ukupno 7 zrakoplova iz tzv. “ukrajinske kvote”: 5 zrakoplova MiG-21 jednosjeda, i 2 MiG-21 dvosjeda. Zrakoplovi se testiraju kroz 4 probna leta: (1) testiranje upravljivosti, uravnoteženosti, sigurnosti, stabilnosti i po motoru, (2) testiranje nove i stare opreme, (3) vrši se probni let na velikoj visini pri maksimalnoj nadzvučnoj brzini, i (4) posljednji probni let je proba radara. Od MiG-ova pristiglih u Hrvatsku, jedino je zrakoplov oznake “135” prošao kompletna testiranja. Zadnji probni let aviona oznake “131” trebao je biti danas, no zbog izvanredne konferencije za medije on je prebačen za sutra, kada bi se u zrak posljednji put probno trebao vinuti i zrakoplov oznake “133”. Zrakoplovi “132”, kao i dvosjed popularno zvan „kockica“ na redu su sljedećega tjedna, a zrakoplov oznake “164” idući ili čak tjedan iza.

Praktični problemi

Inspekcija remonta u Ukrajini u studenom 2013.

Najveći problem, priznao je brigadir Selak, predstavlja činjenica da se u Ukrajini nisu mogla provesti sva potrebna testiranja. Naime, zbog ukrajinskih propisa ondje nije bilo moguće vršiti testiranje radara u punom obimu (što znači da postoji cilj u zraku), nije bilo moguće testiranje radio visinomjera (jer u Ukrajini nije dozvoljeno letenje ispod 400 metara), te nije bilo moguće izvršiti testiranje na visokim nadzvučnim brzinama i na velikim visinama. Zbog toga se u Hrvatskoj provode testiranja sukladna programu testiranja dobivenom od proizvođača MiG-21. Tim iz ukrajinskog Remontnog zavoda u Odesi također je u Hrvatskoj i sudjeluje u otklanjanju nedostataka, no niti to ne prolazi bez problema jer oni nisu došli sa svom potrebnom opremom za testiranje.

I prilikom sklapanja ugovora o remontu i modernizaciji MiG-ova iz sastava HRZ i PZO bilo je jasno da ukrajinski propisi ograničavaju razinu potrebnih probnih letova. Upravo zato, objasnio je general Dražen Ščuri, zapovjednik HRZ i PZO, u samom ugovoru stoji da se u Ukrajini radi preliminarni prijem, dok će se završno testiranje i završni prijem remontiranih te moderniziranih borbenih zrakoplova napraviti u Hrvatskoj, nakon što se potvrdi apsolutna ispravnost MiG-ova. Kako to do ovoga časa nije ostvareno (osim za jedan zrakoplov), radi se na otklanjanju uočenih nedostataka, zbog čega kasni prijem novih/starih MiG-ova u Oružane snage RH.

Penali i ostale dvojbe

Press-konferencija u MORH-u: Dražen Ščuri, Ivan Selak, Branko Pribolšan i Viktor Koprivnjak

I pomoćnik ministra obrane Viktor Koprivnjak te načelnik Samostalnog sektora za javnu nabavu Branko Pribolšan ponovili su stav Ministarstva obrane da će preuzeti isključivo potpuno ispravne nadzvučne letjelice, te da će zbog kašnjenja naplatiti penale, kako stoji i u ugovoru s Ukrajincima. Pribolšan, međutim, nije želio reći koliko je novčane kazne obračunato do današnjeg dana, već je na novinarsko insistiranje procijedio tek da se radi o „0,4 posto dnevno“ (vjerojatno od ukupne vrijednosti posla). Također, potvrdio je da, prema ugovoru, bez obzira na dužinu kašnjenja, penali ne mogu biti veći od 400 tisuća eura ukupno, ali je dodao da to nije jedina ugovorna kazna:

„Mi imamo i garanciju banke… u svrhu urednog ispunjenja ugovora. Nemojte zaboraviti na jamstvo za uredno izvršenje posla – to je najveće jamstvo.“

Pribolšan je demantirao i napise da su do sada pristigli MiG-ovi upravo zbog raznih svojih problema transportirani do Hrvatske kopnenim putem. Ugovor je, kazao je Pribolšan, dopuštao obje mogućnosti – transport i kopnom i zrakom, no nije objasnio zašto je odlučeno da MiG-ovi dođu dužim, kopnenim putem, pa ostaje za vjerovati da se tome pribjeglo prvenstveno iz sigurnosnih razloga, dok ostaje i činjenica kako se time uštedjelo i na troškovima transporta te novostečenim letnim satima.

Manji troškovi, složili su se i Pribolšan i Selak, išli su i u prilog konačnoj odluci Ministarstva obrane da se remont i modernizacija postojećih hrvatskih MiG-ova napravi u Ukrajini – ušteda u odnosu na ponudu rumunjskog Aerostara bila je čak 40 milijuna kuna. No, dodao je Selak, razlike između remonta svojedobno obavljenog u Rumunjskoj i aktualnog u Ukrajini su ogromne, i još uvijek idu u korist ukrajinske strane.

„Ja sam prijatelj s g. Buhaijem, koji je direktor Zrakoplovno- tehničkog zavoda Aerostar, kojem sam osobno rekao: ‘G. Buhai, genetski ja sam ćelav. Ali ove sijede što imam je zbog vašeg remonta.’ Toliko o njihovom remontu!“,

plastično je Selak pojasnio nevolje s rumunjskim remontom.

Iako su u Ministarstvu obrane očekivali određene probleme s ukrajinskim remontom, Viktor Koprivnjak priznao je da nisu zadovoljni s tolikim kašnjenjem cijeloga posla. No to ipak ne umanjuje žalosnu činjenicu da Republika Hrvatska i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo trenutno posjeduju tek dva operativna nadzvučna aviona.

Nakon niza više ili manje alarmantnih vijesti iz građanskim nemirima potresene Ukrajine, konačno se po pitanju stanja ondje zarobljene glavnine hrvatskog borbenog zrakoplovstva oglasilo i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Na do sada neuobičajen način, u ranim popodnevnim satima, mediji su sazvani na tematski sastanak, nakon kojega je održana i izvanredna konferencija za tisak. Na njoj je u ime Ministarstva istupio Viktor Koprivnjak, pomoćnik ministra obrane zadužen za materijalne resurse, kojem je stručnu podršku pružio i voditelj projektnog tima za remont MIG-ova, pukovnik Željko Šimić iz sastava HRZ i PZO.

Tom je prilikom Koprivnjak napomenuo da u Odesi trenutno nema nemira, a da se posao remonta MIG-ova odvija redovito (što god to značilo u vrijeme ovakvih evidentnih kašnjenja isporuke pojedinih borbenih zrakoplova), ali i umirujući ustvrdio:

“U ovom trenutku nema razloga za prekidanjem posla remonta, a ukoliko se situacija pogorša, bit ćemo spremni reagirati na primjeren način“.

Tom je prilikom istaknuto i da MORH s ukrajinskim Ukrspecexportom ima potpisan valjan međunarodni ugovor, sklopljen u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi i usklađen s relevantnim europskim direktivama, koji ima zaštitne mehanizme (među ostalim i položenu bankovnu garanciju). Pri tome, trenutno stanje u Ukrajini predstavlja i svojevrsnu “višu silu” – budući da je stanje u Ukrajini bilo mirno u trenutku provođenja postupka javne nabave i sklapanja ugovora o remontu s zrakoplovnim zavodom za kojeg se danas u MORH-u moglo čuti kako je još za vrijeme SSSR-a bio referentni zavod za sve MIG-ove.

A onda malo konkretnije

Tehničke razloge kašnjenja povratka u Hrvatsku remontiranih borbenih zrakoplova MiG-21 s remonta pojasnio je “voditelj projektnog tima za remont MIG-ova”, pukovnik Željko Šimić:

“U remontnom zavodu se, osim remonta, provodi i modernizacija, što obuhvaća  ugradnju i sasvim nove opreme, što je slučaj i s navigacijskom opremom, za koju je zadužena češka tvrtka ČLS. Prvi put u MIG-ove se ugrađuje sustav koji zahtijeva pretvorbu analognog signala u digitalni i sada se radi na integraciji tog sustava“.

Uz to je pukovnik Šimić napomenuo i da stav MORH-a ostaje isti – u Hrvatsku moraju doći apsolutno ispravni i sigurni borbeni zrakoplovi.

U svojoj osnovi, ova izjava sadržajno odgovara prošlotjednome istupu brigadnog generala Dražena Ščurija, zapovjednika HRZ i PZO-a, zabilježenom prilikom primopredaje u vojne ruke prva dva od ukupno 6 remontiranih helikoptera Mi-8 MTV. Dok je remont samih zrakoplova i njihovih motora navodno protekao gotovo u skladu s dogovorenim terminima, kao glavnu prepreku povratku MiG-ova u Hrvatsku i general Ščuri je također spomenuo problem u integraciji navigacijskog sustava – djela tvrtke “Česká letecká servisní a.s.” ili kraće „ČLS“, sa sjedištem na prostoru zračne luke Kbely na sjeveroistoku Praga.

Tom smo prilikom saznali da je ČLS u ponudi imao gotovo rješenje za integraciju (navedeno i na njihovoj internetskoj stranici pod nazivom “MiG-21MF – integration of NAV, DME, GPS with NPP indication”). No, to je rješenje navodno bilo zasnovano na podsustavima inače korištenima za transportne avione i transportne helikoptere – za koje se onda u praksi pokazalo da ne rade na borbenim avionima, na kojima tijekom leta ugrađena oprema trpi puno veća opterećenja. Ili konkretnije – uočeno je da pri velikim vertikalnim i horizontalnim evolucijama dolazi do pokazivanja greške na kabinskome indikatoru navigacijskoga sustava.

Ruski analogni kabinski navigacijski pokazivač NPP 1485-MK

Ako pogledamo detaljnije ovu češku ponudu, vidimo da ČLS navodi kako je bio sistem-integrator i isporučitelj opreme za modernizacijski program MiG-21MF (vjerojatnije MiG-21MFN, odnosno češko opremanje NATO kompatibilnom elektronikom originalnih MiG-21MF, poznatih kao Izdeliye 96F ili NATO “Fishbed-J”). Uglavnom, tada je bila instalirana navigacijska oprema američke tvrtke Rockwell Collins (isporučitelja digitalnog kontrolora navigacijskog zaslona ProLine II CTL-32,  ProLine II navigacijskog VOR/LOC prijemnika VIR-32, te ProLine II DME primopredajnika DME-42, kao i zasebnih indikatora za te uređaje), uz dodatak još i GPS prijemnika – izgleda proizvoda američke tvrtke FreeFlight Systems (2101 I/O Approach Plus). Navigacijski podaci iz ove nove digitalne opreme prilagođeni su na svojoj signalnoj razini putem integracijskoga bloka BPK (BKP-21), ne bi li onda bili prikazani i na ruskom analognom navigacijskom indikatoru NPP 1485-MK, ugrađenom na komandnoj ploči zrakoplova.

Iako je danas, barem prema vijesti sa službene stranice MORH-a, pukovnik Šimić spomenuo analogno-digitalnu transformaciju signala, vjerojatnije je da su problemi nastali u drugome smjeru – na zadnjoj stanici puta, pri pretvaranju digitalnih navigacijskih signala iz nove opreme u njihovu analognu formu ruskoga standarda – ne bi li onda analogni kabinski pokazivač na kraju završio pokazujući nešto čudno i krivo. Tom problemu ČLS sada navodno traži rješenje, koje će najvjerojatnije obuhvaćati korištenje nekih drugih interface-uređaja, pogodnih za borbene avione i veća opterećenja. Pitanje je samo hoće li to biti izvedivo u cjenovnome okviru sadašnjeg ugovora – koji je i sada za Hrvatsku itekako referentan, budući je vjerojatno zaključen “u paket formi” i s krajnjim rezultatom modernizacije u vidu (a ne nakon nekog samostalnog biranja pojedinih konkretnih sastavnica željenog navigacijskog paketa opreme).

Prva dva od ukupno 6 helikoptera Mi-8 MTV, koliko ih je završilo na remontu u Zrakoplovno-tehničkom centru (ZTC), jučer, 21. veljače, konačno su predana Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Dok se svojedobno od ministra Kotromanovića moglo čuti da očekuje zaprimanje prvih Mi-8 još do kraja siječnja, po priznanju zapovjednika HRZ i PZO-a brigadnog generala Dražena Ščurija, primopredaja je kasnila 14 radnih dana, ili gotovo 3 tjedna, ali:

„Najvažnije je da je posao odrađen kvalitetno i sigurno. Sigurnost i dobar rad su na prvom mjestu“,

rekao je Ščuri. Remont izvodi velikogorički ZTC u suradnji s partnerima iz Ukrajine (Ukrspecexport). Svaki od ukupno šest helikoptera, koliko ih je na remontu, rasklapa se u ZTC-u na 583 dijela, manji dio dijelova remontira se u Ukrajini, a veći u ZTC-u, gdje se odvijaju i završni radovi te sklapanje svih komponenti helikoptera. Kako smo već pisali, ukupna cijena remonta svih šest helikoptera s PDV-om iznosi oko 84 milijuna kuna (s PDV-om), a trebala je biti okončana zaključno do 15. travnja ove godina. No, kasnije se govorilo i o skraćivanju ovoga roka – budući je ministar Ante Kotromanović krajem siječnja izjavio da svih 6 (2+4) helikoptera očekuje do 1. travnja – ne bi li se tijekom godine krenulo i u drugu fazu modernizacija, koja bi trebala obuhvatiti daljnja 4 helikoptera.

Zanimljivo je da se MORH i OS RH ne mogu dogovoriti koliko je helikoptera jučer predano – u priopćenju na MORH-ovim web-stranicama govori se o 2 helikoptera, dok na web-stranicama OS RH piše da je „po provedenom kapitalnom remontu s ciljem produženja životnog vijeka helikoptera Mi-8 MTV1 Zrakoplovno Tehnički Centar predao Oružanim Snagama RH prvi remontirani helikopter Mi-8MTV1.“ Bit će ipak da je MORH tu bolje izbrojao, jer se i zapovjednik HRZ-a Ščuri nada da će preostale 4 letjelice uskoro biti u njegovim rukama:

„Očekujem da će iduća 4 helikoptera biti vrlo brzo gotova i da će doći s remonta, i da upotpunimo operativne sposobnosti u potpunom smislu“.

Darko Cigrovski, predsjednik Uprave Zrakoplovno-tehničkog centra, kašnjenje remonta helikoptera objasnio je određenim administrativnim poteškoćama:

„Kao što znate, Hrvatska je ušla u Europsku uniju. Dok smo se mi uskladili, ZTC prema carini, trebalo nam je vremena, a jasno da je to trebalo i ukrajinskoj strani“.

Tako je to u slučajnim državama, gdje se o ulasku u EU zna samo posljednjih nekoliko godina.

A što je s MiG-ovima?

Za razliku od helikoptera, situacija s remontom MiG-ova 21 daleko je složenija, i u bitno većem kašnjenju. Za HRZ i PZO relevantan je samo problem nastao kod integracije navigacijskog sustava, koju radi češka tvrtka „ČLS“. Kako je rekao general Ščuri, remont samih zrakoplova i motora protekao je gotovo u skladu s dogovorenim terminima,  pa su do kraja prošle godine tri aviona bila spremna za isporuku. Češka tvrtka „ČLS“ imala je gotovo rješenje za integraciju koju su koristili za transportne avione i transportne helikoptere, ali se pokazalo da taj sustav ne radi na borbenim avionima na kojima su puno veća opterećenja, te je pri velikim vertikalnim i horizontalnim evolucijama došlo do pokazivanja greške na navigacijskom sustavu.

„ČLS“ sada traži rješenje, a najvjerojatnije je da će koristiti drugi uređaj, pogodan za borbene avione, odnosno pogodan za veća opterećenja. Stav hrvatske strane je čvrst – neće primiti niti jedan zrakoplov dok ne bude potpuno ispravan, te do tada neće ni izvršiti ugovorena plaćanja. Dok se do sada službeno čulo da Hrvatska razmišlja o naplati penala, bilo bi za očekivati da se na Krešimirovom trgu pažljivo zbrajaju dani kašnjenja i pripadajuće novčane kazne.