Dok se u srijedu, 19. kolovoza, bilježi 173. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu, situacija ondje je sve samo ne mirna. Kao prvo, u noći s nedjelje na ponedjeljak, 17. kolovoza, istekao je formalni rok od 60 dana za pregovore, zadan potpisima s iranske i američke strane sredinom lipnja. No već i dosta prije toga bilo je jasno da američki predsjednik Donald Trump kompletne pregovore i primirje utanačeno „Memorandumom o razumijevanju“ od 17. lipnja ne doživljava baš ozbiljno. Pritom, svi oni koji su se posljednjih dana pitali što će biti u Iranu (i okolnim krajevima te šire regije) nakon isteka ovoga roka – izgleda da su zaboravili činjenicu da je Trump još 10. srpnja na svojoj društvenoj mreži Truth Social poručio: „Islamska Republika Iran nas je molila da nastavimo ‘razgovore‘. Mi smo pristali na to, ali Sjedinjene Države su im poručile, na vrlo izričit način, da je primirje GOTOVO! Hvala na pažnji. Predsjednik Donald J. Trump“. Stvari su još i jasnije ako sagledamo činjenicu kako je ta ista američka administracija tog istog petka, 10. srpnja, u Senat poslala i pismeno obrazloženje nove/stare vojne akcije u Iranu (formalno u suglasju s odredbama Rezolucije o ratnim ovlastima iz 1973. godine) stvarno započete 6. i 7. srpnja – i nastavljene žestoko idućih tjedana. Time je vjerojatno započeo novi rok od 60 dana da predsjednik SAD-a i Pentagon mogu slobodno ratovati u Iranu i regiji, bez da ta tema dođe pred Kongres na ikakvo ozbiljnije razmatranje.

Kao drugo, Trump je 13. srpnja na mreži Truth Social objavio i obnovu pomorske blokade Irana (koju je Ratna mornarica SAD-a počela primjenjivati od utorka, 14. srpnja, u 22 sata po hrvatskom vremenu) – ujedno objašnjavajući kako su Sjedinjene Države „čuvari Hormuškog tjesnaca“ koji će za svoje usluge naplaćivati 20 posto vrijednosti ondje transportiranih tereta. Kako za sada stoji, prema Trumpovim riječima nazvana „iranska blokada“ itekako se do danas primjenjuje, osim što je od 12. kolovoza naziva „zidom od čelika“. Prema američkim vojnim podacima, u malo više od mjesec dana ponovnog izvođenja, do ponedjeljka, 17. kolovoza, u tom mornaričkom djelovanju na okrete je bilo prisiljeno 64 plovila, tri su bila onesposobljena, a na još dva je bilo izvedeno i desantiranje snaga. Doduše, 17. kolovoza čulo se kako je i Iran izveo svoje prvo brodsko iskrcavanje radi odbijanja plovidbe iranskom rutom kroz Hormuz, i to na tanker u vlasništvu Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Promet kroz Hormuz i vezane zarade

Ipak, SAD na kraju nisu krenule naplaćivati prolaz, budući da je Trump već 14. srpnja svijet obradovao objavom kako je „zasnovano na vrlo produktivnim razgovorima s vodstvima Bliskog istoka, odlučio zamijeniti 20 % SAD-naknade s trgovinskim i investicijskim poslovima koje će razne zaljevske države pokretati u Sjedinjenim Državama“. Umjesto toga, Iran je početkom kolovoza krenuo intenzivnije pregovarati sa susjednim Omanom o novom režimu prometa kroz Hormuz, gdje je naplata prolaza (pod bilo kojim imenom za konkretno davanje) ostala u zraku – između iranskog prijedloga o naplati 5 do 7 posto te stava Omana o naplati 3 posto vrijednosti tereta u prolazu. Iako ta oba navoda izgledaju bitno povoljnije od Trumpovih najava, treba napomenuti da bi – prema procjenama stručnjaka – iranski sustav od 7 posto godišnje nosio do 150 milijardi USD, odnosno oko 385 milijuna USD dnevno, od čega bi zapravo na troškove otpadalo oko 3 posto novca, a preostalih oko 97 posto bio bi čisti prihod. Prema takvim izračunima, promet kroz Hormuz bi za Iran nosio novac usporediv s američkom tvrtkom Alphabet (vlasnici Googla) koja je 2025. bilježila prihod od 132 milijarde USD, a više od poduzeća Nvidia (120 milijardi u fiskalnoj 2026. godini) ili američkih kompanija Apple i Microsoft (preko 100 milijardi godišnje) ili pak saudijskog energetskog koncerna Aramco (oko 105 milijardi USD na godinu) – te čak 15 do 20 puta više od usporedivih godišnjih prihoda Sueskog kanala.

Kada stvari pogledamo na taj način, postaje i dodatno jasno kako se Hormuz za Islamsku Republiku Iran zadnjih mjeseci pokazao bitnijim od nuklearnog programa i naoružanja – što i Sjedinjene Američke Države onda jasno tjera na zadržavanje tog tjesnaca u statusu slobodnog međunarodnog prometnog pravca (koji je bio faktično stanje do 28. veljače ove godine i početka intervencije SAD-a i Izraela u Iranu). Među ostalim, tu treba tražiti i razlog za novu prijetnju Trumpa prema Sultanatu Oman, arapskoj zemlji s kojom su Sjedinjene Države njegovale suradnju još od 1833. godine (što je produbljeno i 1980. godine sporazumom o pristupu tamošnjim vojnim i civilnim postrojenjima te brojnim drugim kasnijim sporazumima). Ipak, kada se prvi put čulo da bi Oman mogao s Iranom samostalno pregovarati o Hormuzu (čiju južnu obalu drži) – Trump je još 27. svibnja reagirao izjavom: „Oman će se ponašati kao i svi drugi, ili ćemo ih morati dići u zrak“. Iako su tada vlasti u Muscatu naglo reterirale – nove naznake o pregovorima Irana i Omana o režimu prolaza kroz Hormuz pojavile su se početkom kolovoza. Trumpova reakcija opet je bila žestoka pa je za Fox News 17. kolovoza slikovito objasnio da „ako se Oman nađe na putu, bit će bombardiran“ („If Oman gets in the way, we‘ll bomb the shit out of them!“) – što je onda nešto kasnije i ublažio kada su ga pitali je li gubi strpljenje s Omanom kao strateškim partnerom, a on je kazao: „Ne. Ne mislim da su se ponašali jako dobro, ali mi ćemo ih odraditi vrlo jednostavno, kao što rješavamo i druge stvari“. Dakle, teško da će biti mnogo od režima u kojem bi Iran kontrolirao koridor za ulaz u Perzijski zaljev, a Oman kontrolirao put za izlaz, dok bi se prihodi nekako dijelili (koliki god oni na kraju bili).

Što se tiče uspješnosti pojedinih aktualnih režima za prolaz Hormuzom, tu vlada poprilična zbrka s mnogo nejasnoća. Za razliku od prvih mjeseci rata, kada se prilično točno moglo pratiti prolaze kroz Hormuz čak i putem javnih izvora, zadnji tjedni doveli su do poprilične promjene, budući da sve više brodova pri prolazu gasi sustave za identifikaciju i onda prolazi „u mraku“ – tako da budu identificirani ili tijekom incidenata u tjesnacu, ili nakon uspješnog prolaza (bilo ubrzo ili po kasnijem dolasku u luke odredišta). Usprkos tome, pojedini komercijalni izvori daju si velikog truda pratiti takve plovidbe kroz tjesnac – redovito kombinirajući podatke iz brodskih identifikacijskih sustava (ako su ostali upaljeni) te satelitskih snimaka tjesnaca s vidljivim brodovima u prolazu. Iako su ovakva brojanja dulje bila smatrana prilično pouzdanima (i pokazivala su priličan novi zastoj prometa u srpnju te manje oživljavanje od početka kolovoza) – zadnjih su dana službeni američki civilni i vojni izvori stvorili novu pomutnju. Dok je već postalo standardno da Trump svako malo opisuje Hormuz kao tjesnac pod kompletnom američkom kontrolom kojim je promet slobodan (a očigledno nije), 11. kolovoza američki ministar energetike Chris Wright dodatno je izjavio da je tamošnji izvoz nafte u prvih 10 dana kolovoza gotovo pa dostigao predratne razine, doduše sada kombinacijom kopnenih izvoznih smjerova i pomorskog prometa kroz tjesnac. Iako su komercijalni promatrači bilježili tek do 90 prolaza u tjedan dana (za razliku od predratnih oko 134 dnevno) – američke tvrdnje o izvozu oko 9 milijuna barela dnevno kroz sam Hormuz opravdavale su se preciznijim vojnim podacima o prolascima tankera s isključenim identifikacijskim sustavima po ruti uz omansku obalu (tzv. „omanskom rutom“ pod potencijalnom američkom zaštitom). Iako takvi navodi i dalje ukazuju na skupni promet oko 13 do 15 milijuna barela dnevno (mjesto predratnih oko 23 do 25 skupno kopnom i morem), u tjednu koji je uslijedio komercijalni promatrači nisu bitno korigirali svoje dotadašnje procjene, iako se moglo čuti i da bi promet Hormuzom zaista mogao biti veći od dotadašnjih civilnih objava – ostavljajući prostora za bitnije korekcije ako se u idućim tjednima bitno više arapske nafte iz Zaljeva počne bilježiti u rafinerijama te pretovarnim točkama širom svijeta.

No, već su i ovakve vijesti potaknule pojačane iranske napade na plovila u Hormuzu i istočnom izlasku iz tjesnaca (barem sedam napada tijekom ovog mjeseca, dok neki izvori navode i barem po jedan napad svakog od proteklih 16 dana), ali sada bez uzvratnih američkih napada po Iranu i tamošnjoj vojnoj te civilnoj infrastrukturi. Ipak, kao određenu reakciju treba brojati i glasine od nedjelje, 16. kolovoza, kako SAD razmatraju korištenje nuklearnog oružja u Iranu, te izjave i samog Trumpa – koji je na dotadašnje ideje o iranskom plaćanju ratnih reparacija SAD-u od prije desetak dana u nedjelju, 16. kolovoza, dodao podršku vojnom povezivanju Turske, Saudijske Arabije i Pakistana (iako je to vijest iz Meke od 7. kolovoza, i bez ikakve uloge SAD-a u budućem savezu), da bi onda 14. kolovoza medijima najavio, a jučer, 18. kolovoza, i slikovnom objavom potkrijepio navodnu namjeru prikazivanja Hormuza kao nekakvog „novog teritorija SAD-a“ – sve uz objavu da pregovori s Iranom ne teku niti su zakazani, dok je pomorska blokada u punome jeku, Hormuz navodno „otvoren i operativan“, te su sve morske mine bile uklonjene ili detonirane. Iz Irana se još početkom kolovoza moglo čuti o posvećenosti „Memorandumu o razumijevanju“ kao „centru gravitacije budućih međunarodnih odnosa“, no do 17. kolovoza taj se dokument počelo tretirati ne još kao mrtav, nego tek „u komi“, iz koje bi ga mogla vratiti samo promjena američkih gledišta. Ipak, nakon ovogodišnjeg blagdana „Mučeništva imama Reze“, 14. kolovoza, zaoštrili su se i iranski politički te vojni stavovi. Iranski predsjednik parlamenta i glavni pregovarač sa SAD-om Mohammad Bagher Ghalibaf istek 60-dnevnog roka za pregovore iz Memoranduma komentirao je tvrdnjom o iranskoj pobjedi u ratu „kako u vojnoj, tako i u političkoj sferi“ – bez uništavanja američkih ili izraelskih vojnih snaga, ali sa sprečavanjem ostvarenja bilo kojeg od njihovih devet prepoznatih ratnih ciljeva – što se onda pokušalo i diplomatski te politički učvrstiti primjenom „Memoranduma o razumijevanju“ iz sredine lipnja. U međuvremenu, prema izvorima iz Iranske revolucionarne garde, postignuto primirje bilo je iskorišteno za „jačanje sposobnosti, ubrzavanje proizvodnje raketa i poboljšavanje njihove preciznosti“, dok u idućim tjednima slijedi i promjena iranskog obrambenog postava iz defenzivnog u ofenzivni.

Napomenimo i da se sve to događa u svjetlu pražnjenja američkih strateških zaliha nafte (Strategic Petroleum Reserve – SPR), koje je nastavljeno i tijekom zadnjih tjedana – od propasti „Memoranduma o razumijevanju“ početkom srpnja pa do danas. Tu se prije nekoliko dana iz investicijske grane banke Goldman Sachs čulo da je stanje globalno vidljivih zaliha nafte završilo na oko 7.720 milijuna barela (najmanje od početka 2025. godine), dok su američke strateške zalihe, nakon povlačenja oko 6,1 milijuna barela prošlog tjedna, završile na tek oko 293 milijuna barela – čime je nastavljen njihov pad ispod crte od 300 milijuna barela (zadnje viđen 1980-ih godina), te prema kongresno zacrtanoj crvenoj crti od oko 243 milijuna barela kada se potroše sve zalihe prije nekoliko mjeseci otvorene za ublažavanje krize izazvane aktualnom američkom intervencijom u Iranu. Naravno, ovo kretanje zaliha predstavlja dodatan sat koji već mjesecima ustrajno otkucava svjetskom gospodarstvu, čije se cijene energenata redovito stabiliziraju takvim zalihama.

Američki vojni problemi

Dok se u američkim medijima čuje kako zadnjih dana i SAD promišljaju promjenu postava prema Iranu (što je valjda uzrokovalo i već spomenuta spominjanja potencijalne uporabe nuklearnog naoružanja), treba napomenuti da tu SAD zapravo ima popriličnih problema. Kao prvo, nastavak borbenih djelovanja po iranskim ciljevima tijekom srpnja nije postigao ništa bitno i revolucionarno, te definitivno nije uspio slomiti iransku volju za otporom prije nego što je Trump do 2. kolovoza opet popustio molbama „iz Irana i drugih bliskoistočnih država“ da se suzdrži od daljnjih napada, u svjetlu skoro pa postignutog sporazuma (koji je trebao obuhvatiti trenutačno i potpuno otvaranje Hormuza i „kraj iranske nuklearne prijetnje“). Kao drugo, takva su djelovanja dodatno loše utjecala na stanje zaliha američkog preciznog naoružanja dugog dometa – što su pojedini američki mediji 5. kolovoza opisali poprilično alarmantnim brojkama (iskorištene četiri petine zalihe raketa za protuzračni sustav THAAD te pola zalihe raketa za sustav Patriot, kao i većina raspoloživih balističkih raketa ATACMS i PrSM u američkim kopnenim snagama). Iako slično intonirana, tu su ponešto pouzdanija izvješća američkog think tanka CSIS, koji je u svojoj novoj procjeni od 27. srpnja stanje raketa za Patriot stavio na između 769 i 827 od prijeratnih oko 2.300, dok zalihe raketa za sustav THAAD procjenjuje na oko 234 do 278 od predratnih oko 452 na raspolaganju. Naravno, dok se još krajem srpnja predsjednik Trump na društvenoj mreži Truth Social bjesomučno hvalio američkim napadima na Iran, kontrolom Hormuza i najavljenim zapljenama iranskih tankera (sve ilustrirano šarenim slikama iz autorske kuhinje jeftinih umjetnih inteligencija), sve konkretne probleme po pitanju raspoloživosti posebnih streljiva on je izričito negirao svojim objavama – da bi 6. kolovoza u jednome dahu ustvrdio da streljiva ima u izobilju, ali i da zviždače koji su medijima dali takve podatke ipak treba procesuirati kao izdajice.

Dodatno su na vidjelo izašli i logistički problemi po pitanju američkih mornaričkih snaga koje su već gotovo pola godine angažirane u Omanskom zaljevu. Još se 12. ožujka čulo o preko 30 sati dugom požaru na nuklearnom nosaču USS Gerald R. Ford (CVN-78) tijekom njegova borbenog angažmana u Crvenom moru (čije su posljedice krajem ožujka bile interventno uklanjane prvo na Kreti, a onda i u Hrvatskoj) – a ovo je plovilo konačno stiglo natrag u SAD 16. svibnja ove godine. Time je bio okončan njegov rekordni boravak na moru od čak 326 dana, najduži od Vijetnamskog rata (rekord i dalje drži USS Midway (CV-41) s 332 dana na moru). Za vrijeme svojeg borbenog rasporeda USS Ford je prošao preko 57.713 nautičkih milja te izveo preko 12.200 polijetanja raznih aviona – prije nego što je brod konačno 7. srpnja u luci Norfolk krenuo u svoj prvi ciklus velikih održavanja, popravaka i modernizacija. Nažalost, time nisu ni izbliza bili gotovi američki mornarički problemi pred obalama Irana. Naime, još sredinom travnja čulo se o lošoj opskrbi hranom posada na desantnom nosaču USS Tripoli (LHA-7) i nuklearnom nosaču USS Abraham Lincoln (CVN-72), što je očigledno eskaliralo posljednjih mjeseci njihova neprekidnog djelovanja u provedbi pomorske blokade Irana. Konačno se u utorak, 11. kolovoza, u specijaliziranim medijima prvo čulo o spriječenom pokušaju mornara da skoči s letne palube nosača, da bi se samo dan kasnije, u srijedu, 12. kolovoza, čulo i za još jedan takav incident koji se navodno dogodio desetak dana ranije, u ponedjeljak, 3. kolovoza – kada je jedan od mornara, iscrpljen predugim operativnim boravkom na moru (te svakodnevnim žestokim radom bez ikakvih pauza ili odmora), svoje probleme stvarno pokušao okončati skokom s broda, ali je ipak bio na vrijeme spašen nakon dužeg boravka u moru.

US Navy u fokusu

USS Abraham Lincoln svoju je aktualnu plovidbu započeo 21. studenoga prošle godine, do Arapskog mora doplovio je 26. siječnja ove godine (u vrijeme kada je Trump još uvijek navodno promišljao intervenciju SAD-a u Iranu), a čitavo je djelovanje trebao okončati tijekom svibnja – što je onda bilo produženo do daljnjega. Od dosadašnjih 272 dana djelovanja – njih preko 200 provedeno je uzastopno na moru, bez ikakvog povratka u luke i pod borbenim opterećenjem – što je navodno još jedan rekord. Sve je to posljedica izuzetno neugodne činjenice da se Ratna mornarica SAD-a, projektirana za logistički oslonac na saveznike ili bliske opskrbne baze, zadnjih mjeseci našla u posve drukčijim operativnim okolnostima. Naime, aktualna pomorska djelovanja pred obalama Irana u Arapskom moru i Omanskom zaljevu odvijaju se u okolnostima blokade većine tamošnjih američkih pomorskih baza te ugroženosti svih regionalnih opskrbnih čvorišta (gdje je Iran 20. ožujka balističkim raketama dugog dometa pokušao gađati čak i bazu SAD-a na otočju Diego Garcia, udaljenom gotovo 3.800 km od Irana). Dakle, relativno malobrojni američki opskrbni brodovi svu hranu, gorivo, streljivo i drugo moraju dovoziti bilo iz istočne Azije ili iz dalekih krajeva Afrike – što je sve itekako usporilo svaku opskrbu (ujedno svedenu tek na najbitnije stvari). Naravno, uz bjesomučni radni ritam, zamor brodske infrastrukture i nedostatak svježe hrane te higijenskih potrepština zacijelo su doprinijeli zamoru američkog ljudstva na angažiranim vojnim brodovima – što se ipak ponešto manje uočava na širem krugu pratećeg brodovlja (koje se ipak redovitije rotiralo), a više na ključnim nosačima aviona koji su osnova borbene prisutnosti Sjedinjenih Država kod Irana.

Svemu tome nije mogla u hodu doskočiti zadnjih desetljeća radikalno smanjivana flota američkih vojno-logističkih plovila, pa onda tu možemo govoriti o još jednoj u nizu posljedica ukupno loše prethodne pripreme za ovu američku vojnu intervenciju. Nipošto tu nisu pomogla ni negiranja problema s vrha američke civilne i vojne hijerarhije, dok se s posjeta brodu admirala Brada Coopera, zapovjednika američkog „Središnjeg zapovjedništva“ (CENTCOM), čulo tek da je „udarna skupina nosača Lincoln jak tim vrhunskih Amerikanaca, koji ponosno stoje sa svojim velikim opravdanim ponosom na sve što postižu“, dok je aktualnu misiju broda opisao kao „jednu od operativno najintenzivnijih i najbitnijih u moderno doba“. Ipak, čudno je zazvučala njegova izjava od 16. kolovoza da (uz sve to) USS Abraham Lincoln trenutačno ima „među najnižim brojevima slučajeva povezanih s psihološkim zdravljem posade“ među ukupno 11 američkih velikih nosača zrakoplova. Stanje su proteklih dana ponešto konkretizirali i djelatnici za odnose s javnošću CENTCOM-a koji su krenuli demantirati izvješća američkih medija, uz tvrdnje kako je brod u svojih „preko 260 dana na moru“ ostvario i preko 10.000 polijetanja raznih zrakoplova, uz utrošak preko 680 tona ubojnih sredstava, sve bez ljudskih žrtava (uz napomenu i o spašavanju mornara spominjanog za incident od 3. kolovoza). Ipak, zanimljivo je tu onda sjela i vijest da je prema obalama Irana poslan nosač zrakoplova USS George Washington (CVN-73), koji je inače od kraja studenoga 2024. bio stalno baziran u japanskoj luci Yokosuka, a 13. kolovoza je u pratnji krstarice USS Robert Smalls (CG-62) i razarača USS Shoup (DDG-86) krenuo prolaziti Molučkim tjesnacem na putu prema Iranu, gdje ga željno očekuju krajem ovoga tjedna. Usprkos činjenici da se tu promjenu rasporeda pokušalo predstaviti kao unaprijed planiranu, ostaje činjenica da time nakon dužeg vremena SAD više do daljnjega nemaju ni jedan veliki nosač zrakoplova na zapadnom Pacifiku za slučaj potreba u regiji Koreje, Japana i Kine. Ujedno, već u nedjelju, 16. kolovoza, u javnost su počele s tog broda dolaziti i slike iznimno lošeg stanja brodske infrastrukture – što je posebno neočekivano na plovilu koje je 25. svibnja 2023. u brodogradilištu Newport News dovršilo svoju nestandardno šest godina dugu „kompleksnu obnovu radi dopune goriva“ (Refueling Complex Overhaul – RCOH) započetu 4. kolovoza 2017. godine – od koje se ujedno očekivalo i temeljito sređivanje radnih te životnih uvjeta na brodu. Dok se o takvim problemima na brodu navodno već provodilo posebne istrage, riječ je o okolnostima koje zasigurno neće biti od pomoći u ekstremnim djelovanjima kod Irana, bez roka za okončanje posla ili naznaka kvalitetnog vojnog planiranja pod kormilom američkog „ministra rata“ Petea Hegsetha.

Paralela Iran – Južna Koreja

U svjetlu svih nabrojenih događanja, ne treba iz vida ispustiti i činjenicu da primirje oko Irana apsolutno nije i jedino koje američki predsjednik Trump svojim potezima i ponašanjem dovodi u pitanje zadnjih dana. Naime, treba tu još spomenuti i primirje sklopljeno 27. srpnja 1953. godine – koje je osiguralo mir na Korejskom poluotoku, ali do danas bez sklapanja punog mirovnog sporazuma koji bi okončao rat između dviju Koreja vođen još od kraja lipnja 1950. godine. Iako odnosi Sjeverne i Južne Koreje već neko vrijeme nisu na rubu momentalnog ratnog sukoba – oni su sve samo ne mirni i opušteni. Dobro je to demonstrirao i zadnji sjevernokorejski raketni pokus zabilježen 12. kolovoza ove godine, samo šest dana od prethodnog lansiranja prema moru istočno od poluotoka, kojim je bila demonstrativno okončana pauza duga oko 40 dana. Uz to, posljednje vrijeme bila su provođena i razna testiranja drugih sjevernokorejskih oružnih sustava (među ostalim višecijevnih sustava kalibra 240 mm, samohodnih haubica kalibra 155 mm i taktičkih balističkih raketa) vjerojatno temeljem ruske tehnološke pomoći i vlastitih nedavnih borbenih iskustava. Kao jednim od razloga ovakvog jačanja nervoze sjeverno od 38. paralele spominjalo se i za ponedjeljak, 17. kolovoza, zakazan početak velikih godišnjih vojnih vježbi Južne Koreje i SAD-a, koje se sada održavaju pod nazivom „Ulchi Freedom Shield (UFS) 2026“ – aktivnosti koja je trebala trajati do petka, 27. kolovoza, ove godine. No, kao i u mnogim drugim situacijama, samo dan pred početak ovih dugo pripremanih vojnih aktivnosti, američki predsjednik Trump posegnuo je za svojom društvenom mrežom Truth Social. U objavi u kasnim satima nedjelje, 16. kolovoza, napomenuo je da „temeljem svojih vrlo dobrih odnosa s Kim Jong Unom iz Sjeverne Koreje“ on uopće nije sretan s činjenicom da SAD već dugi niz godina provode takve neke vojne vježbe – koje su „ne samo skupe, s velikim dijelom troškova koje snose Sjedinjene Američke Države (kao i obično), već šalju i signal koji je potpuno nepriličan i neprijateljski prema zemlji koja je, otkako je Donald J. Trump predsjednik, bila neprijeteća i puna poštovanja“ prema njemu kao osobi. Zbog svega toga Trump (bez konzultacija s Južnom Korejom) od svog ministra rata Hegsetha zatražio je „bitno smanjivanje združenih vojnih vježbi“ – što se u praksi do danas prenijelo u hitno skraćivanje planiranih aktivnosti za tjedan dana. Time će vježba „Ulchi Freedom Shield (UFS) 2026“ završiti već 21. kolovoza, odnosno šest dana prije ranije planiranog roka – gdje se potpuno odustalo od provedbe drugog dijela vježbe u kojem se simulirao odgovor na široki napad iz Sjeverne Koreje (što je redovito izazivalo posebne prosvjede Pjongjanga).

Dok je Trump već u svojoj objavi od 16. kolovoza na kraju natuknuo da je on nedavno predsjednika Južne Koreje pozvao na sudjelovanje u „denuklearizaciji Islamske Republike Iran“ – što je Korejac pristojno odbio – na pitanja novinara u ponedjeljak, 17. kolovoza, svoja je gledanja dodatno pojasnio: „Gledajte, Južna Koreja je od nas štićena kroz mnogo, mnogo godina. I, tijekom mog prvog mandata, oni su pristali plaćati gotovo 3 milijarde USD godišnje za zaštitu… jer mi ne… znate, oni suštinski nisu bili prisutni. I ja sam ih to tražio, na moj zahtjev. Rekao sam, to nije dobro. Nisu bili sretni s time, ali su pristali. Tražio sam 10 milijardi dolara i oni su bili jako nezadovoljni. Ali, dogovorili smo se, na kratki rok, da će to biti 3 milijarde USD, i da će to iduće godine rasti, i onda će i iduće godine dalje rasti. Dakle, oni počinju plaćati za svoju zaštitu. Kada su onda bili namješteni izbori, i ja sam završio gledajući sve tijekom četiri godine, i onda sam se vratio – gledao sam Bidena kako opoziva tih 3 milijarde dolara, iz kojeg god razloga. Kad sam ih ja nedavno zvao, predsjednika Južne Koreje kojeg ja volim… mislim da je vrlo drag, zapravo… Ali, ja sam ga zvao i rekao: ‘Biste li nam željeli malo pomoći? Mi ne trebamo pomoć s Iranom, ali ako hoćete, pomozite nam s Iranom.‘ On je rekao: ‘Ne, hvala!‘ A ja sam rekao, čekaj malo, mi ondje imamo 39.000 vojnika koji vas čuvaju od Kim Jong Una, vašeg neposrednog susjeda, a vi nam nećete pomoći u vrlo laganoj vojnoj operaciji u Iranu? To je čudno. ‘Ne, ne. Mi se radije ne bismo miješali.‘ Vidim. Dakle, zašto smo mi umiješani u pomaganje vama? I ja im želim pomoći, ali, znate, kad nekoga pitaš ‘Bi li mi pomogao?‘ – a oni kažu ‘ne, hvala‘, a onda mi čuvamo njih od jedne države i plaćamo milijarde… To nas košta milijarde i milijarde dolara, da štitimo ne samo njih, nego i druge države… Pogledajte NATO. Mi trošimo stotine milijardi dolara štiteći Europu od Rusije, stotine milijardi… pretežito od Rusije, ali i od drugih stvari. I onda oni kažu, dakle, da se ne žele umiješati… u čuvanje tjesnaca. Iz kojeg dobivaju većinu svoje nafte, oni dobivaju 50 posto svoje nafte, i ne žele se umiješati. Zašto mi to onda radimo? Dakle, sve što želim je pošten odnos… i Južna Koreja, ja se s njima čisto dobro slažem, ali oni su plaćali 3 milijarde godišnje. I onda su uvjerili Bidena da sam ja valjda loša osoba i da to ne bi trebali. I on je odmah opovrgnuo taj moj nalog. Dakle, mi smo bili plaćeni. Bili bismo plaćeni još i mnogo više, ali ne možemo tek tako ići naokolo i štititi sve te države. Posebno kad one nisu pri ruci kada nam treba pomoći.“ Dakle, iako većina činjenica iz ovog svjetonazora činjenično ne stoji, iz ove Trumpove tirade jasno se nazire jedan širi stav prema saveznicima SAD-a.

Uz plaćanje kako se Trumpu svidi još treba biti i potpuno poslušan – bez obzira na okolnosti, vlastito stanje ili međunarodno pravo – dok ikakav znak samostalnosti nosi sankcije. I nije tu bitno je li u pitanju EU, NATO, Ukrajina, Južna Koreja, Oman ili neki drugi partneri i saveznici. Nije bitno ni plaća li se novac ili kupuje oprema (čija isporuka onda ovisi o sreći i političkim igrama), ili je situacija posebno bolna i neugodna – jer to samo daje dodatnog prostora za pritiske, ucjene i prisilu. Sve to potpuno je strano za SAD kakve je svijet poznavao od Drugog svjetskog rata do nedavno, i potpuno blisko administracijama Trumpa od 2016. do 2019. te od 2025. do 2028. godine – pa tko preživi, pričat će…

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 19. kolovoza 2026. pod nazivom “Malo je nade da će se smiriti situacija s Iranom, a svijet je, čini se, dobio još jedno žarište” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-blokada-irana-prijetnje-omanu-borba-za-hormuz-kriza-nafte-15738423

Ministarstvo obrane SAD-a ubrzava proizvodnju sustava za proturaketnu obranu sklapanjem okvirnih sporazuma s tvrtkama Lockheed Martin i Northrop Grumman radi proširenja proizvodnih kapaciteta za komponente koje se koriste u dva konkretna oružna sustava. Cilj je tih sporazuma učetverostručiti proizvodnju strukturnih komponenti za rakete presretače sustava THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) te podržati trostruko povećanje proizvodnje raketa Patriot Advanced Capability-3 Missile Segment Enhancement (PAC-3 MSE), navodi se u priopćenju Ministarstva obrane SAD, objavljenom u ponedjeljak 3. kolovoza. „Izgradnja ‘Arsenala slobode’ zahtijeva snažne i dinamične lance opskrbe na svim razinama industrijske baze”, napisao je u izjavi Michael Duffey, podtajnik za nabavu i održavanje, dodavši: „Okvirni sporazumi s dobavljačima komponenti za streljivo, poput tvrtke Northrop Grumman, ključni su za ubrzanje procesa trostrukog povećanja proizvodnje raketa PAC-3 i učetverostručenja proizvodnje presretača za sustav THAAD.”  Ministarstvo je izjavilo da će sporazumi dobavljačima potvrditi dugoročnu potražnju koja je preduvjet ulaganja u alate, nadogradnju postrojenja i razvoj radne snage.

Donald Trump tvrdi da svega ima “dovoljno”

Financijski uvjeti i vremenski okvir proizvodnje nisu bili uključeni u objavu Ministarstva obrane, ali Northrop Grumman je izjavio da je sklopio sporazume vrijedne ukupno 3 milijarde dolara. Sporazumi uključuju ugovor od 2 milijarde dolara za isporuku raketnih motora i raznih uređaja te ugovor od milijardu USD za povećanje isporuka komponenti THAAD-a. „Naša dugoročna ulaganja u revolucionarne proizvodne tehnologije i otporne lance opskrbe omogućuju nam da se prebacimo sa stabilne proizvodnje na porast proizvodnje u rekordnom roku“, poručio je u izjavi potpredsjednik Northrop Grummana Ben Davies, dodavši: „Kao jedan od vodećih američkih proizvođača raketnih motora na kruto gorivo, podržavamo napore administracije da ubrza proizvodnju streljiva. To je ključan skok naprijed koji osigurava da američka obrambena prednost ostane oštrija, brža i bitno ispred globalnih prijetnji“, nastavio je Davies. Northrop je objavio da je uslijed povećanog ulaganja od 2021. godine udvostručio kapacitet isporuke raketnih motora na kruto gorivo u svojim pogonima u saveznoj državi Utah, gotovo utrostručio kapacitet u Balističkom laboratoriju Allegany u Zapadnoj Virginiji i povećao kapacitet isporuke raketnih motora na kruto gorivo za 25% u svom pogonu u Elktonu, savezna država Maryland. To će podržati planove američke vojske za povećanje godišnje proizvodnje projektila PAC-3 MSE s oko 600 komada na 1.000 za američke snage i savezničke zemlje. Sporazum uspostavlja drugi izvor za takve raketne motore na kruto gorivo i povećava proizvodnju sigurnosnih sklopova za paljenje (Ignition Safety Device – ISD). Pentagon je izjavio da bi dodavanje još jednog dobavljača tih raketnih motora povećalo konkurenciju i smanjilo rizike u lancu opskrbe. Prema sporazumu za THAAD, Northrop će povećati mjesečne isporuke strukturnih komponenti, uključujući oplate sredine trupa, zaštitne kape lansirnih kontejnera i sklopove raketnih vodilica u kontejneru. Tvrtka isporučuje komponente za sustav raketne obrane od 2002. godine. Northrop je izjavio da je od 2019. uložio više od 2 milijarde dolara u tehnologije i objekte povezane sa streljivom, uključujući više od 1 milijarde dolara za proizvodnju raketnih motora na kruto gorivo.

Lockheed je najavio sedmogodišnju modifikaciju ugovora za do 53,86 milijardi dolara za PAC-3 MSE. Dodjela dovodi ukupnu vrijednost višegodišnjeg ugovora na 58,62 milijarde dolara, nakon što je preliminarni sporazum (Undefinitized Contract Action – UCA) od 4,7 milijardi dolara dodijeljen u travnju za prvu godinu.

Trump bijesan zbog stanja zaliha raketa

Trump je brzo reagirao na tekst iz Washington Posta

Sve se to događa dok američki mediji izvještavaju o nezadovoljstvu predsjednika Trumpa ministrom obrane Hegsethom. Američki predsjednik Donald Trump navodno je prošlog tjedna u Camp Davidu kritizirao ministra obrane Petea Hegsetha zbog manjkavih informacija o stanju američkih zaliha raketa, izvijestio je The Washington Post. Prema pisanju tih novina, do sukoba je došlo na marginama sastanka kabineta, u trenutku kada Washington razmatra mogućnost povratka opsežnijim borbenim operacijama u Iranu. Naime, Donald Trump je u ponedjeljak izjavio da je naredio, a potom opozvao „najveći napad od Drugoga svjetskog rata“, dok se čekaju navodi o novim pregovorima o Hormuškom tjesnacu. Iako su Sjedinjene Države objavile nove sporazume o proizvodnji nekih od najvažnijih vrsta streljiva, poput projektila za protuzračni sustav Patriot, njihova proizvodnja može trajati i do dvije godine, pa trenutačno nema brzog rješenja za nestašice.

Samo u prvom mjesecu sukoba SAD je ispalio više od 850 krstarećih projektila Tomahawk te više od 1.000 projektila sustava Patriot i THAAD. The Washington Post, pozivajući se na dvije osobe upoznate s razgovorom, navodi da je Trump rekao Hegsethu kako je smatrao da je problem nedostatka projektila dugog dometa i presretača već riješen. U istom se izvješću navodi da je Hegseth odgovornost prebacio na svog zamjenika Stephena Feinberga. Bijela kuća je, međutim, u potpunosti odbacila takve tvrdnje. Glasnogovornica Caroline Leavitt izjavila je za The Post: “To je sto posto lažna vijest. To se doslovno nikada nije dogodilo. Predsjednik Trump ima potpuno povjerenje u ministra Hegsetha.” Sličan odgovor stigao je i iz Pentagona. Glasnogovornik Sean Parnell je rekao: “Ministar Hegseth nije nikoga doveo u zabludu glede stanja naših zaliha streljiva niti je krivio zamjenika ministra Feinberga.” Parnell je dodao da su i navodi o iscrpljenim zalihama, unutarnjim nesuglasicama te Hegsethovu stajalištu o Iranu također izmišljeni. Za sada nema dodatnih pojedinosti koje bi potvrdile što se točno dogodilo tijekom sastanka u Camp Davidu, no navode o manjku raketa presretača dobro oslikavaju objave američkog specijaliziranog think-tanka CSIS kako s početka travnja, tako i od 27. srpnja ove godine (gdje navode trenutnu raspoloživost 759-827 raketa za Patriot, te 234-278 raketa za THAAD).

Summit NATO-a u Ankari završio je u srijedu, 8. srpnja, s porukom da NATO ispunjava svoje zadaće te da je unatoč svemu očuvano jedinstvo. U priopćenju na stranicama NATO-a navodi se kako je glavni tajnik Mark Rutte naglasio da rastu ulaganja u obranu, razvijaju se nove sposobnosti, širi se proizvodnja obrambene industrije, te da europske saveznice i Kanada preuzimaju veću odgovornost za vlastitu sigurnost: „Rebalansiramo našu sigurnost nabolje, a upravo to predstavlja NATO 3.0”. Na summitu je naglašena sve veća važnost suradnje s industrijom u jačanju NATO-ovih sposobnosti odvraćanja i obrane. U okviru Foruma obrambene industrije, održanog tijekom summita, vlade i industrija najavile su nove velike obveze, uključujući nove ugovore o nabavi vrijedne više od 50 milijardi eura. Saveznice su također pokrenule inicijativu „NATO’s Drone Edge”, veliki novi projekt u sklopu kojeg će se tijekom sljedećih pet godina uložiti 40 milijardi američkih dolara u sustave za suzbijanje bespilotnih letjelica, objavljeno je na stranicama.

Trump u glavnoj ulozi

U najavi ovog skupa na stranicama našeg portala objavili smo da će to biti važan sastanak. U glavnoj ulozi bio je, očekivano, američki predsjednik Trump koji nije zaboravio kritizirati europske članice saveza zbog Grenlanda, Irana i nedovoljnog izdvajanja. Otišao je toliko daleko da prekida političke i trgovačke odnose s Španjolskom koja je veliki kritičar njegove vanjske politike, ali i koja je odbila preuzeti na sebe obvezu izdvajanja za obranu u iznosu od 5% BDP-a. Međutim, na sastanku s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim objavio je davanje licence Ukrajini za samostalnu proizvodnju raketa za PZO sustav Patriot, prijeko potreban Ukrajini. Naravno, tu je i bombastična vijest o prekidu primirja s Iranom i početak ponovne eskalacije sukoba.

No bez obzira što je sve bilo podređeno Donaldu Trumpu, uključujući i trajanje summita koje je bilo malo skraćeno jer Trump nema živaca ni koncentracije za dugačke sastanke, čini se da je raspoloženje NATO čelnika prema mušićavom i svojeglavom američkom predsjedniku ipak drugačije nego je bilo na prošlogodišnjem summitu u Haagu. Nobelovac Paul Krugman to je opisao kao proces deamerikanizacije koji se jasno vidio na NATO summitu: “Ta spremnost na deamerikanizaciju djelomično odražava shvaćanje da je Trump ono što jest, te da se naciji koja ga je dva puta izabrala jednostavno više ne može vjerovati. Europsko okretanje od Trumpa također odražava i pad percepcije o njegovoj moći. U jednom se trenutku svijet bojao Trumpa iako ga nikada nije poštovao. Tišina koja je dočekala njegov obnovljeni zahtjev za Grenlandom pokazuje da ga svijet više ne shvaća ozbiljno.” Krugman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, smatra da je – zahvaljujući Trumpu – SAD doživio pad svog globalnog utjecaja, i to iz tri razloga: (1) debakl u Iranu, (2) Trumpov neuspjeh da Ukrajinu isporuči Vladimiru Putinu, te (3) slabljenje američke globalne ekonomske moći i neuspjeh pretvaranje međunarodne trgovine u oružje. “Kombinirani učinak ovih poniženja za Trumpa i njegove poslušnike bilo je drastično preuređenje američkog položaja u svijetu. Većim dijelom prošle godine strani su čelnici očajnički pokušavali umiriti Trumpa. Ovih dana uglavnom mu se samo ugađa, a gradi se svijet u kojem on neće više biti važan,” zaključuje Paul Krugman u svom tekstu objavljenom na Substacku.

Europa sve samostalnija

U ocjeni skupa u Ankari portal Politico napisao je kako su europski saveznici dali su sve od sebe kako bi Donalda Trumpa dobro oraspoložili na summitu NATO-a. Taj je trud polučio polovičan uspjeh, no to im ionako više nije glavni prioritet. Europske zemlje i Kanada sve se više udaljavaju od politike bespogovornog popuštanja i straha od američkog predsjednika te prelaze na odmjereniji pristup; iskustvo s njegovim opetovanim prijetnjama ulijeva im više samopouzdanja u ophođenju s njim, a to dodatno osnažuju i vlastitim povećanim ulaganjima u obranu. U središtu te promjene nalazi se drukčija poruka: više novca za obranu izdvajamo zbog sebe, a ne zbog vas.

„Nisam došao ovamo da bih udovoljio Trumpu… ako sam došao, to je bilo jednostavno zato da preuzmem odgovornost za sigurnosnu situaciju usmjerenu na odvraćanje”, rekao je za POLITICO luksemburški ministar vanjskih poslova Xavier Bettel. „Učinili smo ono što smo morali. (…) Sit sam te panike oko Trumpa”, dodao je jedan visoki diplomat NATO-a, kojem je – kao i drugima koji su govorili za Politico – zajamčena anonimnost kako bi mogao slobodno govoriti. Nakon godine dana nezapamćenih napetosti unutar Saveza, tijekom koje je Trump prijetio preuzimanjem Grenlanda, najavljivao povlačenje tisuća vojnika iz Njemačke i dovodio u pitanje NATO-ov pakt o uzajamnoj obrani, zemlje saveznice su u Ankaru stigle s namjerom da izbjegnu novu krizu, smatra taj ugledni portal. U srijedu su čelnici 32 članice Saveza potpisali izjavu kojom se obvezuju na ulaganje u nove vojne sposobnosti, poput bespilotnih letjelica, istaknuli da Iran nikada ne smije doći u posjed nuklearnog oružja, te predstavili nove ugovore o nabavi vrijedne više od 50 milijardi dolara – a sve su to mjere kojima se uglavnom nastojalo odgovoriti na dugotrajne Trumpove zahtjeve. Do kraja summita Trump je djelovao zadovoljno, ocjenjuje se. „Jedna riječ obilježava ovaj dan – ujedinjenje”, rekao je američki predsjednik novinarima nakon skupa, opisavši ga kao „sjajan sastanak” i pohvalivši „ljubav” koju su zemlje pokazale tijekom razgovora. Štoviše, na sastanku održanom iza zatvorenih vrata, Trump je također izjavio i da je SAD spreman nastaviti s prodajom oružja saveznicima neovisno o načinu na koji će se ono koristiti, te je čelnicima NATO-a poručio: “Želimo ostati uz vas“.

Hrvatska : Oprečne ocjene sastanka

Hrvatska politika prema i oko NATO-a ponovo je pokazala svu podvojenost. Tako je predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u Ankari izjavio da …

„hrvatska pozicija je biti lojalan i fer prema članicama NATO-a, ne raditi ništa iza leđa, što ni ne radimo, ali gledati čvrsto razvoj situacije i svoje interese. To znači da nas nema u Koaliciji voljnih, to sam ovdje ponovio svima. Hrvatska je dosta u povijesti plaćala tuđe račune, nekada i sama za sebe loše obračunavala, ali se sada nadam da je došlo razdoblje u kojem ćemo koristiti benefite onoga što je najvažnije, a to je pozicija. Hrvatska pozicija je dobra i ne treba nas biti tamo gdje nas ne treba biti“,

izjavio je Milanović nakon sastanka na vrhu NATO-a u Ankari.

U izjavi za medije nakon sastanka predsjednik Milanović kazao je da je u ovom formatu najiskreniji bio predsjednik Donald Trump koji „ovdje dolazi kao jedan potpuno determinirani trgovac oružjem i tom smislu zastupa američke interese“. „S punim poštovanjem govori o Putinu, Xiju kao i oni o njemu. Drugi lideri govore drugom retorikom“, rekao je Milanović. Istaknuo je da su Koaliciju voljnih spominjali predsjednici Emmanuel Macron i Keir Starmer, „ljudi koji su to osmisli, ali bez forme i jasnoće“: „Zato unutra i ne možemo biti. Ta ideja o zapadnom prisustvu u Ukrajini nakon nekakvog mirovnog sporazuma koji će doći vrlo je opasna, nerazrađena i nesigurna”, smatra predsjednik Milanović. Potvrdio je novinarima i da je na sastanku NATO čelnika govorio i o situaciji u hrvatskom susjedstvu.

“Spomenuo sam i ono što u zadnje vrijeme izvodi Srbija s naoružavanjem i kupovinom razno raznih sustava. Srbija se ponaša čudno. Nadam se da neće nabaviti nosač aviona na kotačima jer mora nemaju. Pitanje koje se uvijek mora postaviti je što će ti to? Zašto to nabavljaš? Koja ti je procjena prijetnji i kako to misliš iskoristiti?“,

rekao je predsjednik Milanović ističući da ćemo se kao država tome morati suprotstaviti „tako da se opremimo nešto sličnim“. „NATO to mora znati i o tome treba razgovarati. Moja dužnost je da o tome govorim“,

Očekivano, njegove izjave dobile se salvu kritika premijera Andreja Plenkovića. Komentirajući aktualna politička i sigurnosna pitanja, predsjednik Vlade Andrej Plenković poručio je da Milanovićeve odluke i izjave narušavaju međunarodni ugled Hrvatske, suradnju s partnerima i vjerodostojnost zemlje. Na stranicama Ministarstva obrane priopćeno je da je ministar Anušić u Ankari je istaknuo kako je NATO iz ovog susreta izašao još jači i ujedinjeniji. “Sve saveznice potvrdile su svoju predanost većim ulaganjima u obranu, daljnjem jačanju zajedničkih obrambenih sposobnosti, jačanju obrambene industrije unutar Saveza te daljnjoj čvrstoj potpori Ukrajini u njezinoj borbi za neovisnost i pravedan mir. To su ključne odluke koje naše zemlje čine sigurnijima u vremenu sve izraženijih geopolitičkih izazova i nestabilnosti”, poručio je ministar obrane.

*Photo: NATO

U sjeni poljuljanih transatlantskih odnosa i globalne nestabilnosti čelnici država NATO-a okupit će se u utorak i srijedu u Ankari na sastanku na vrhu na kojem se očekuje da europske članice preuzmu snažniju ulogu u obrani europskog kontinenta. Prema ocjenama promatrača, ovaj summit održava se usred pritiska i kritika američkog predsjednika Donalda Trumpa da Europa poveća izdvajanja za obranu te nakon višemjesečnih transatlantskih napetosti povezanih s pitanjem Irana i Grenlanda. Česte kritike NATO-a od strane američkog predsjednika, popraćene najavama povlačenja dijela američkih snaga iz Europe i šestomjesečnom revizijom američke vojne prisutnosti na tom kontinentu, potaknule su neizvjesnost unutar Saveza, ocijenjuje Reurtes.

Američki CNBC pak ocjenjuje kako se NATO ovog tjedna suočava s ključnim testom svoje vjerodostojnosti i buduće održivosti, a novi europski ciljevi u pogledu izdvajanja za obranu podvrgnuti su dosad nezabilježenom nadzoru Bijele kuće. Na ovotjednom summitu, koji počinje u utorak svečanom večerom koju priređuje turski predsjednik Erdogan, razmotrit će se može li Europa dovoljno brzo pretvoriti povećane proračune u vojnu moć kako bi zadržala angažman predsjednika Donalda Trumpa, istovremeno se pripremajući za budućnost u kojoj će Washington imati manju ulogu u sigurnosti kontinenta. Prošlogodišnji summit u Haagu smatrao se prekretnicom nakon što su se saveznici obvezali da će do 2035. godine izdvajati 5 % BDP-a za obranu, uključujući 3,5 % za temeljne obrambene potrebe i 1,5 % za šire sigurnosne potrebe. Međutim, stav je upućenog CNBC-a, očekuje se da će ovogodišnji summit u Ankari pomaknuti fokus rasprave s obećanja na njihovu provedbu. To uključuje pitanja o nabavi, industrijskim kapacitetima, potpori Ukrajini i političkoj arhitekturi onoga što je Trumpova administracija nazvala „NATO 3.0”.

Glavni Rutteov zadatak – smirivati Trumpa (Photo: NATO)

Također, mediji se pitaju može li NATO zadržati angažman SAD-a dok istovremeno prebacuje veći dio odgovornosti na Europu? Europske vlade uvelike su prihvatile činjenicu da moraju više ulagati, više proizvoditi i preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost, nakon pritiska iz Bijele kuće. No, NATO je već 77 godina ustrojen oko američke moći, zbog čega je to pitanje jednako političke koliko i vojne prirode, izjavio je Max Bergmann, direktor Programa za Europu, Rusiju i Euroaziju pri Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu. Ako se Washington povuče čak i bez potpunog izlaska iz saveza, pred Europom se postavlja teže pitanje, rekao je novinarima na brifingu prošlog tjedna: kako organizirati obranu bez SAD-a u središtu. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte usredotočio se na zadržavanje Trumpova angažmana uz istovremeno provođenje planova za preraspodjelu tereta. Ipak, Bergmann ističe kako se vrlo malo raspravljalo o „planu B” za slučaj da SAD odluči kako više ne želi ostati duboko uključen.

I ovogodišnji summit vrtjet će se oko američkog predsjednika, čak i više nego prošle godine. No dok su se na prošlogodišnjem summitu u Haagu čelnici NATO država natjecali tko će više ugoditi Donaldu Trumpu, na ovom summitu Trump bi se mogao iznenaditi – posebno zato što posljednjih tjedana vodi otvoreni sukob s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni. Američki dužnosnici najavljuju da će Trump u Ankari imati niz sastanaka – od onog s domaćinom Erdoganom i sirijskim predsjednikom Ahmedom al-Šarom, pa do novog sastanka s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim. Također se očekuje i da će tijekom summita biti objavljeni novi obrambeni sporazumi vrijedni milijarde dolara, rekao je dužnosnik Trumpove administracije. Ili će sve to biti bačeno u drugi plan s obzirom na najnoviju Trumpovu opsesiju Svjetskim nogometnim prvenstvom.

Poruka bivšeg prvog čovjeka NATO-a

Bivši glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg ima poruku za sudionike ovogodišnjeg summita: Pokažite Donaldu Trumpu da obrambena potrošnja raste, nastavite podržavati Kijev i naglasite ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da je rat u Ukrajini bio “strateški neuspjeh”. Iako Trump redovito napada članice NATO-a, osuđujući ih zbog niske obrambene potrošnje i nepomaganja u ratu protiv Irana, Stoltenberg je, u nedavnom intervju za Politico naglasio da saveznici trebaju argumentirati da sigurnost SAD-a ovisi o Savezu. “Nadam se da će summit biti snažan znak jedinstva u NATO-u. Da smo, unatoč razlikama, sposobni zajedno se suprotstaviti ključnim prijetnjama i izazovima s kojima se suočavamo“, rekao je Stoltenberg, sada norveški ministar financija. Upitan brine li se da bi to moglo biti još jedno javno pokazivanje razlika unutar Saveza – odgovorio je da se nada da to može biti snažan izraz jedinstva NATO-a. “Unatoč razlikama i neslaganjima možemo nastupiti zajednički u suočavanju s glavnim prijetnjama i izazovima s kojima se suočavamo, te istovremeno poslati poruku potpore Ukrajini“, smatra bivši prvi čovjek saveza.

Uoči summita, NATO je objavio nove podatke o napretku

A Hrvatska ?

Ankara je spremna za summit (Photo: Oana Lungescu/X)

Unatoč teškim riječima i retorici koju smo tijekom prošloga tjedna čuli između Vlade i Predsjednika Republike, i ministar obrane Ivan Anušić i predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovat će na ovom NATO summitu. Tako je Ministarstvo obrane RH objavilo da će potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić u sklopu programa sudjelovati i na NATO Summit Defence Industry Forumu posvećenom transatlantskoj obrambenoj industriji, ulaganjima i inovacijama. Na summitu NATO-a u Ankari raspravljat će se o napretku od posljednjeg summita u Haagu prošle godine, obrambenim izdvajanjima, obrambenoj industriji i potpori Ukrajini, objavio je MORH. I Ured predsjednika objavio je da će Predsjednik Republike sudjelovati na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća za šefove država i vlada članica NATO-a, kao i na svečanoj večeri koju za šefove država i vlada članica NATO-a upriličuju predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan i supruga predsjednika Republike Turske Emine Erdoğan. Milanović se već prošloga tjedna žalio da na samom summitu ima tek 3 minute za izlaganje što mu je prekratko za sve što im želi reći. Uglavnom, mi ćemo pratiti njihove izjave tijekom ovog summita, kao i ocjene stručnjaka.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u srijedu, 25. lipnja iskoristio je sastanak u Bijeloj kući kako bi pokušao uvjeriti američkog predsjednika Donalda Trumpa da Savez ispunjava svoje obveze u pogledu obrambenih troškova i stvara ekonomske koristi za SAD, istovremeno se suprotstavljajući Trumpovim kritikama saveznika. Trump i visoki dužnosnici njegove administracije dugo se već žale da europski saveznici nisu pomogli SAD-u u izvođenju početnih udara u ratu s Iranom te su otvoreno razmatrali smanjenje američkih doprinosa NATO-u ili čak potpuno propitivanje članstva u Savezu.

Rutteov posjet Washingtonu dolazi dva tjedna prije godišnjeg summita čelnika NATO-a u Ankari u Turskoj, što dodatno vrši pritisak na glavnog tajnika da smiri Trumpov bijes. Inače, o tome smo već pisali, Mark Rutte – od ranije poznat kao “šaptač Trumpu” – od početka mandata na čelu NATO-saveza u dijelu europske javnosti slovi kao netko tko se ulizuje Donaldu Trumpu, a dio medija i stručne javnosti nije mu mogao oprostiti njegovo slavno oslovljavanje američkog predsjednika s „Tatice“ (Daddy).

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte otkriva ono što naziva “Trumpov bilijun”, pripisujući predsjedniku Trumpu zasluge za poticanje europskih saveznika na povećanje obrambene potrošnje. Rutte je rekao Trumpu i novinarima da su Europa i Kanada dodale otprilike 1,2 bilijuna dolara obrambene potrošnje otkako je Trump prvi put stupio na dužnost, a istovremeno su naručile stotine milijardi dolara vrijednu opremu od američkih obrambenih tvrtki. “Ovo je vaš dokaz“, rekao je Rutte, pokazujući na pripremljene brojke i grafikone dok je tvrdio da se Savez približava podjeli obrambenog tereta sa Sjedinjenim Državama. Ako je vjerovati medijskim informacijama Rutte je u svom stilu rekao: „Znam da je bilo izoliranih slučajeva zbog kojih ste stvarno razočarani, ali općenito govoreći, vaši europski saveznici bili su uz vas,“ odgovorio je Rutte na frustraciju američkog predsjednika zbog izostanka potpore Ratu u Perzijskom zaljevu. Trump navodno nije djelovao uvjereno, ponekad je prekidao Ruttea izražavajući neslaganje, iako je pohvalio njegovo vodstvo Saveza.  “Stvarno ste odradili dobar posao i mislim da je itko drugi bio na ovoj poziciji – mi se danas ne bismo ni sastajali iskreno s Vama, jer smo bili iznevjereni“, rekao je Trump.

Od Trumpova povratka u Bijelu kuću prošle godine, jedna od Rutteovih glavnih uloga bila je upravljanje predsjednikovim neprijateljstvom prema Savezu i sprječavanje da napeti trenuci, uključujući Trumpov pokušaj stjecanja Grenlanda, prerastu u trajne krize. Pred summit u Istanbulu očekuje se još diplomatskih i političkih aktivnosti.  Na summitu u Haagu, čelnici NATO-a podržali su znatno povećanje obrambene potrošnje koje SAD zahtijeva od njih. Namjera je da u roku od deset godina države izdvajaju pet posto BDP-a na obranu unatoč otvorenom protivljenju nekih članica NATO-a.

No Rutteovi pokušaji umiljavanja Donaldu Trumpu nisu dobro sjeli našim susjedima Talijanima. Uoči sastanka s američkim predsjednikom, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je na FOX Newsu da je oko 500 američkih letova poletjelo iz baza u Italiji u znak podrške Operaciji Epski bijes. Kao odgovor, talijansko Ministarstvo obrane izrazilo je iznenađenje što Rutte, “koji nema nikakve veze s Operacijom Epski bijes“, daje takve “potpuno obmanjujuće” primjedbe koje brkaju vrste odobrenih letova iz baza u Italiji: “Italija odobrava samo letove koji su predviđeni ugovorima i potpuno isključuje kinetičke aktivnosti“.  “Samo tehničke i logističke, nekenetičke aktivnosti odobrene su u okviru postupaka utvrđenih postojećim sporazumima. Kad god je podnesen zahtjev izvan ovog opsega, kao što je dobro poznato, Italija nije dala odobrenje,“ navodi se u izjavi Ministarstva obrane Italije. Za Rutteove izjave članovi oporbenih stranaka rekli su da proturječe ranijim izjavama talijanske vlade, te su neki zahtijevali da premijerka Giorgia Meloni podnese izvješće parlamentu o ulozi Italije u američkoj Operaciji Epski bijes.

*Photo: NATO

Dok se iz krugova administracije Donalda Trumpa najavljuje postupno povlačenje američkih snaga iz Europe, europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius upozorio je u utorak 9. lipnja da Europa može popuniti nastalu prazninu samo suradnjom i “velikim ulaganjima”. “Povlačenje ključne vojne imovine SAD-a iz Europe koštat će 500 milijardi eura“, rekao je  povjerenik Kubilius, upozoravajući da Europa mora surađivati ​​i početi proizvoditi “velike proizvode” potrebne za obranu – ili će snositi posljedice.

Više novca za gradnju strateških resursa

„Trenutno se Europska unija suočava s velikim izazovima u obrambenoj industriji“, rekao je Kubilius na predavanju o europskoj sigurnosnoj arhitekturi u think-tanku Martens Centre u Bruxellesu.

„Njemački stručnjaci nedavno su izračunali da će Europljane koštati oko 500 milijardi eura da izgrade te strateške resurse i zamijene američke strateške resurse koji se sada nalaze na europskom kontinentu. Sada nam je potrebna velika promjena naših politika i praksi u obrani“,

ocijenio je Kubilius.

Kako navodi Euronews, povjerenik za obranu utemeljio je svoj argument radom njemačkog Instituta Kiel za svjetsku ekonomiju koji procjenjuje da će se 500 milijardi eura morati potrošiti u sljedećem desetljeću u 10 ključnih područja.

„Značajan napredak prema suverenitetu može se postići u roku od 3 do 5 godina, a visok stupanj autonomije može se postići u većini područja u roku od 5 do 10 godina – pod uvjetom da se to provodi kao politički prioritet kroz usklađeni europski napor“,

tvrdi se u dokumentu. Kubilius je više puta izjavio da bi EU, kako bi se obranila od strane agresije, trebala brže proizvesti više takvih sposobnosti. Bit će potrebna „velika količina novca“, rekao je u utorak.

Procjena broja američkih snaga u Europi (Izvor: Council on Foreign Relations)

Razne europske sigurnosne agencije upozorile su da bi Rusija mogla biti spremna napasti saveznika NATO-a ili državu članicu EU do 2030. Prijetnju je pogoršao američki predsjednik Donald Trump koji je svoj drugi mandat iskoristio kako bi se dodatno povukao iz obrane Europe. Štoviše, nedavno je najavio povlačenje 5000 američkih vojnika iz Njemačke, što je dio veće kampanje povlačenja trupa koja se očekuje tijekom 6-12 mjeseci. Oko 80.000 američkih vojnika stacionirano je diljem Europe pod pokroviteljstvom NATO-a, o čemu smo često pisali na našem portalu.

Napetost između SAD-a i EU-a

Napetosti između SAD-a i ostalih saveznika NATO-a – od kojih su 23 također države članice EU – rasplamsale su se posljednjih tjedana zbog suzdržanosti Europe da podrži Washington u njegovoj vojnoj kampanji protiv Irana. Krajem travnja, njemački kancelar Friederich Merz rekao je da iransko vodstvo “ponižava” pregovarače Bijele kuće, nakon čega je uslijedila objava smanjenja broja američkih trupa u Njemačkoj.

Američki veleposlanik u EU Andrew Puzder nedavno je za Euronews izjavio da je Trump „još uvijek razočaran“ Europom zbog njezina stava o ratu. Sam Trump otišao je dalje i na društvenim mrežama opisao svoje saveznike u NATO-u kao „kukavice“, obećavajući da će se „sjetiti“ kako su odbili zahtjev američke vojske za pomoć na Bliskom istoku. Povjerenju sigurno ne pridonosi i kašnjenje u isporukama američkog visokotehnološkog oružja i streljiva europskim kupcima, o čemu smo također pisali na stranicama portala Obris.org

Može li EU podržati velike projekte?

Unatoč političkoj volji Bruxellesa da se poveća obrambena proizvodnja bloka, ključna pitanja ostaju kako Europa može podržati potrebne ogromne projekte.

Kubiliusovi komentari dolaze dan nakon što su Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron objavili da je vodeći europski obrambeni projekt, francusko-njemački program Future Combat Air System (FCAS), napušten. Program je pokrenut 2017. kako bi zamijenio zrakoplove Rafale i Eurofighter. Na pitanje Euronewsa je li paneuropska obrambena suradnja ostvariva i je li neuspjeh FCAS-a loš znak za buduće projekte, glasnogovornik Europske komisije Thomas Regnier rekao je da izvršna vlast EU neće komentirati konkretne projekte.

SAFE .- ključni projekt EU obrane

Ali Unijine inovativne mogućnosti financiranja, posebno program financiranja nazvan Sigurnosna akcije za Europu (SAFE), pomogle bi, rekao je Regnier, dodavši: „Ovo je glavni prioritet koji je odredio povjerenik Kubilius, kao i sama predsjednica (Europske komisije) Ursula von der Leyen“. Europska komisija je u sklopu programa namijenila otprilike 150 milijardi eura za kredite, s ciljem osiguranja da nacionalne vlade dovoljno troše na svoju obranu. Cilj je osigurati da će Europa biti spremna ako se SAD nastavi povlačiti, a Rusija pokuca na vrata do 2030. godine. „Zajednička nabava je prilično živa i, ponavljam, uspjeh programa SAFE govori sam za sebe“, rekao je Regnier.

Poljska je najveći dobitnik sredstava iz programa SAFE

Komisija je odobrila osamnaest zahtjeva, a pet ugovora o zajmu je finalizirano. Što se nas tiče,  Hrvatska je sredinom prošlog mjeseca potpisala sporazum o zajmu u sklopu programa SAFE, Sigurnosne mjere za Europu, vrijedan čak milijardu i sedamsto milijuna eura, za jačanje svoje obrane. Taj će novac, među ostalim, biti iskorišten za nabavu njemačkih tenkova Leopard i francuskih haubica Caesar. U Banskim dvorima tom prigodom sastali su se premijer Andrej Plenković i povjerenik Europske komisije za obranu i svemir Andrius Kubilius, dok su ministri Ivan Anušić i Tomislav Ćorić s povjerenikom potpisali Sporazum o zajmu u sklopu Instrumenta SAFE.

Sjedinjene Države otkazale su slanje 4000 vojnika u Poljsku kao dio šireg plana Pentagona o povlačenju 5000 vojnika s teritorija NATO-a u Njemačkoj. Potez je to koji je početkom ovog mjeseca najavila američka administracija, a sve usred rastućeg jaza između Washingtona i Berlina, kao i Europske unije. Naime, nakon što je njemački kancelar Fridrich Merz okarakterizirao američko-izraelski rat u Iranu kao loše osmišljen, a i ostali europski čelnici nisu baš odobravali poteze Donalda Trumpa, on je najavio povlačenje dijela američkih vojnika iz Europe. Prvotni plan uključivao je Njemačku, potom možda i Španjolsku, da bi na kraju Trump najavio da će toga biti i “puno više”. Tako je Euronewsu potvrđeno da će SAD povući najmanje 5000 američkih vojnika iz vojnih baza diljem Njemačke tijekom sljedećih šest do devet mjeseci.

Unatoč svečanosti prije odlaska u Europu, rotacija je otkazana (Photo: U.S. Army/Spc. Michelle Lessard-Terry

No, u naglom potezu koji je potvrdio Euronews, SAD je umjesto toga ukinuo rotacijske snage od 4000 vojnika koje su trebale zamijeniti jedinice koje završavaju svoje raspoređivanje u Poljskoj. Svečanost povodom nadolazećeg raspoređivanja 1. konjaničke divizije u Europu radi podrške operaciji “Atlantic Resolve” ​​održana je 1. svibnja u Fort Hoodu u Teksasu. Zapovjednik divizije, general-bojnik Tom Feltey, na svečanosti je čak istaknuo: “Kada se  borbena ekipa oklopne brigade rasporedi naprijed, šalje jasan i nepogrešiv signal. ABCT je utjelovljenje američke kopnene borbene moći.” Vojna oprema već je bila u tranzitu prema Europi, što naglašava koliko je daleko napredovala ova misija prije nego je naglo prekinuta.

Potvrđujući ovaj razvoj događaja, visoki vojni dužnosnik NATO-a ocijenio je da snage za nadopunu “ne utječu na NATO-ove planove odvraćanja i obrane“: “NATO će nastaviti održavati snažnu prisutnost na svom istočnom krilu“.

Poljski predsjednik Nawrocki često ističe svoj dobar odnos s Trumpom

Odluka je već izazvala razočaranje u Varšavi, gdje se tjednima nagađalo da bi se neke od trupa povučenih iz Njemačke umjesto toga mogle premjestiti u Poljsku, zemlju koja se smatra ključnom za zaštitu istočnog boka saveza od Rusije. Tome u prilog išao je i dobar odnos novog poljskog predsjednika Nawrockog s Donaldom Trumpom, ali to, očito, nije bilo dovoljno. Štoviše, poljski predsjednik Karol Nawrocki rekao je da je Poljska „spremna“ primiti dodatne američke vojnike: „Ako predsjednik Trump odluči premjestiti američke trupe iz Njemačke, Poljska je spremna“.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte izbjegao je pitanja o tom pitanju tijekom konferencije za novinare u Bukureštu u srijedu, 13. svibnja. „Kada pogledate američku prisutnost u Europi, ona je i dalje ogromna i masovna“, rekao je Rutte tijekom sastanka takozvane skupine B9 saveznika NATO-a, koja uključuje Poljsku, Rumunjsku i baltičke države.

I poljski zamjenik premijera, ujedno i ministar obrane, Władysław Kosiniak-Kamysz, pokušao je umanjiti važnost tog poteza. U objavi na platformi X u četvrtak (14. svibnja) ujutro rekao je da je američka odluka „povezana s prethodno najavljenom promjenom prisutnosti dijela američkih oružanih snaga u Europi“. „Brzo razvijajuće sposobnosti poljskih oružanih snaga i prisutnost američkih snaga u Poljskoj jačaju istočni bok NATO-a“, napisao je Kosiniak-Kamysz.

Američki vojnici česti su gosti na Slunju

Europski saveznici u NATO-u očekivali su smanjenje broja američkih trupa otkako se Trump vratio na dužnost. I Pentagon i Bijela kuća signalizirali su da će preispitati globalno pozicioniranje američkih snaga, a očekuje se da će to utjecati na teritorij NATO-a. Prema izvorima iz NATO-a, iz Njemačke bi se moglo povući još 1000 vojnika kako bi se dosegla brojka od 5000 koju je Trump najavio ranije ovog mjeseca.

Prema dostupnim podacima, u Europi je stacionirano otprilike između 68.000 i 84.000 američkih vojnika, ovisno o tome računaju li se samo stalno raspoređene snage ili i rotacijske postrojbe. Najveće američke vojne prisutnosti u Europi su u Njemačkoj oko 35–36 tisuća vojnika, Italija oko 12–13 tisuća , UK oko 10 tisuća, itd. Ukupno SAD imaju oko 40 baza i vojnih lokacija širom Europe, uglavnom unutar NATO infrastrukture. Široj javnosti najpoznatije su baze Ramstein i Grafenwehr u Njemačkoj, te Aviano i Sigonella u Italiji. Talijanska premijerka Giorgia Meloni na eventualno povlačenje SAD-a iz baza u Italiji rekla je da na to neće olako pristati.

Inače, Trump je još tijekom svog prvog mandata (2017.–2021.) prijetio reduciranjem broja vojnika u Njemačkoj. U to je vrijeme, nekoliko mjeseci prije odlaska iz Bijele kuće, najavio namjeru da povuče 12.000 od otprilike 35.000 američkih vojnika koji su tada bili stacionirani u Njemačkoj. Nekoliko tisuća njih trebalo je biti premješteno unutar Europe, dok su se ostali trebali vratiti u SAD. Trump je tada taj plan opisao kao kaznenu mjeru za ono što je smatrao nedovoljnim njemačkim izdvajanjima za obranu. Njegov nasljednik Joe Biden zaustavio je te planove nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti, te je čak povećao broj američkih vojnika uslijed ruskih prijetnji sigurnosti Europe.

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur je u ponedjeljak, 20. travnja, izjavio da je SAD pauzirao isporuke naoružanja Estoniji barem do kraja rata u Iranu. Ako sukob potraje duže vrijeme, Estonija bi mogla početi preispitivati ​​svoje prethodne odluke o kupnji oružja, dodao je Pevkur.

Estonska vojska isprobala je prvi puta gađanje iz HIMARS-a u srpnju 2025. (Photo: EDF)

Novinska agencija Reuters izvijestila je prošloga tjedna da su SAD pauzirale isporuke oružja nekim saveznicima. U nedjelju je ERR izjavio da je estonsko streljivo za HIMARS-e najviše pogođeno odlukom. U ponedjeljak, ministar Pevkur je razgovarao s američkim ministrom rata Peteom Hegsethom kako bi raspravljao o situaciji.

Na portalu Obris.org već smo, krajem ožujka, pisali kako je poljuljano povjerenje Europljana u američke isporuke oružja. Naime, u sjeni MAGA politike Donalda Trumpa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati smatrajući ga protivnim postojećim pravnim okvirima – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država da Amerikanci neće ispoštovati dogovore vezane za kupovinu oružja od SAD-a.

Pošiljke vrijednog streljiva na čekanju

“Već smo bili svjesni da su SAD stavile sve pošiljke streljiva na čekanje. Umjesto toga, naše pitanje i razgovor s Peteom Hegsethom odnosili su se na to kakvi bi mogli biti budući izgledi za nastavak isporuka streljiva i ako bi te isporuke ostale obustavljene jako dugo, koje bi onda alternativne mogućnosti mogle postojati za povećanje obrambenih sposobnosti proizvodnjom iz Sjedinjenih Država“, rekao je estonski ministar obrane Hanno Pevkur. Pevkur je naglasio da su glavna pitanja za Estoniju vezana uz streljivo za sustav HIMARS i Javeline. Rekao je da “nema problema” s protutenkovskim streljivom jer zemlja ima “dovoljne količine”.

“U slučaju HIMARS-a, to ovisi o tome koliko dugo će isporuke ostati na čekanju. To će također odrediti kakve će biti naše daljnje odluke“, rekao je ministar Pevkur. No nije želio reći koliko je novca Estonija potrošila na nabavu oružja niti kada je točno trebalo stići. Općenito je rekao da očekuje da će narudžbe iz SAD-a stići ove i sljedeće godine, te da se njihova vrijednost cijenu u “desecima milijuna eura”. “Imamo dugoročne ugovore i prema tim dugoročnim ugovorima, ove će se isporuke streljiva odvijati. Svaka vrsta streljiva ima drugačije vrijeme isporuke“. Američki ministar rata je rekao da više ne možemo očekivati ​​​​streljivo prema izvornom planu, nastavio je Pevkur: “Dobit ćemo ga kada završi rat u Iranu. Ali nitko ne zna kada će to biti. To znači da smo kupili vrlo skupu HIMARS opremu, vrijednu milijarde, ali s kojom u principu ne možemo puno učiniti.” No zato se Pevkur nada da će SAD ovakvo kašnjenje isporuke streljiva nadoknaditi dodatnom količinom, jednom kada streljivo za Estoniju bude spremno.

Pogođene i druge baltičke države

I mediji u susjednoj Litvi su u ponedjeljak, 20. travnja, objavili vijest o kašnjenju isporuka naoružanja. Washington je odgodio isporuke kupljenog američkog oružja europskim zemljama, uključujući baltičke države, izvijestio je Reuters, pozivajući se na pet neimenovanih izvora. Kašnjenja su posljedica rata protiv Irana, koji je počeo smanjivati ​​američke zalihe određenog ključnog oružja. Reuters nije otkrio točno koje su zemlje pogođene, ali njegovi izvori rekli su da se radi o nekim zemljama koje graniče s Rusijom. Pošiljke uključuju “razne vrste streljiva”, bez otkrivanja točne vrste, kupljene u okviru programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS), u kojem države kupuju oružje i opremu proizvedenu u SAD uz odobrenje američke vlade. Washington je pozivao europske zemlje da kupe više američkog oružja, uključujući i u okviru programa FMS. Međutim, “takve isporuke oružja često kasne, što uzrokuje frustracije u europskim prijestolnicama, gdje neki dužnosnici sve više razmatraju sustave naoružanja proizvedene u Europi“, objavio je Reuters. “Litva je od strane dužnosnika Pentagona obaviještena o mogućim kašnjenjima u isporuci streljiva kupljenog od Sjedinjenih Država zbog sukoba na Bliskom istoku“, potvrdilo je litavsko Ministarstvo obrane za LRT.lt. Litvanska premijerka Inga Ruginienė izjavila je da, iako njezina vlada ne vidi „zasad veliki problem“ u vezi s planiranim isporukama američke vojne opreme Litvi, Vilnius je također obaviješten o promjenama u rasporedu isporuke. Latvijska premijerka Evika Siliņa komentirala je da njezin kabinet „još nije službeno obaviješten“ od strane SAD-a o bilo kakvim promjenama u rasporedu isporuke ugovorene opreme.

Nije poznato kada će početi isporuke za Estoniju 

Nije poznato kada će isporuke ponovno početi, ali estonski ministar Pevkur je rekao da će ova pauza “sigurno trajati dulje od tjedana, vjerojatnije mjeseci“. “Početno je shvaćanje da je ovo na čekanju sve dok traje rat u Iranu. Ali ako bi trajalo još dulje, onda bismo sigurno morali preispitati svoje odluke. Ali trenutno je shvaćanje da bi se, nakon što sukob u Iranu završi, isporuke streljiva također trebale nastaviti“, rekao je ministar obrane Estonije. Na pitanje novinara kakav je plan ako se sukob nastavi, Pevkur je rekao da ovisi o tome koliko dugo će rat u Iranu trajati. Rekao je da “nema većih dodatnih mjera” ako završi prije nego kasnije.

“Već gledamo po svijetu i radimo na mogućim alternativama. Danas smo [Pevkur i Hegseth] također razgovarali o raznim alternativnim opcijama za povećanje obrambenih sposobnosti u vezi s američkom opremom. Donijet ćemo te odluke kada se stekne manje-više jasna slika o tome što će se dogoditi sa sukobom u Iranu”,

rekao je Pevkur, napominjući da su njih dvojica također razgovarali o tome kako Estonija može podržati SAD u ratu protiv Irana. Na pitanje je li sigurno da će Estonija pomoći SAD-u na Bliskom istoku, ministar je rekao:

“Ne, ništa nije sigurno u tom pogledu i ništa konkretno nije odlučeno o tome možemo li i kako pružiti podršku, na primjer, u ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.”

Smatra da je stvar “na vojnoj razini” i da se o njoj raspravlja bilateralno.

“Dogovorili smo se kako dalje postupati na vojnoj razini, a kada te odluke budu zrele ili kada ti prijedlozi odluka budu zreli, tada se o njima može dalje raspravljati. Ali trenutno nema ništa konkretnije o čemu bi se moglo raspravljati”,

rekao je Pevkur, zaključivši:

“Naravno, ako to zahtijeva širu raspravu ili ako zahtijeva odluku vlade ili parlamenta, tada će se te odluke također donijeti. Trenutno vam ne mogu reći vremenski okvir.”

I čelnik estonskog parlamentarnog Odbora za obranu Kalev Stoicescu najavio je da postoje alternative, ali da njihova kupovina zahtijeva i odobrenje od SAD-a. „Alternative svakako postoje, jer se višecijevni lansirni raketni sustavi – same platforme i sustavi – proizvode u nekoliko zemalja“, rekao je Stoicescu. „Jasno je da se ne može koristiti bilo koja municija s američkim HIMARS-om, ali kompatibilne alternative postoje.“ Rekao je da je problem i tehnički i politički.

„Jedno pitanje je tehničko. Drugo je bi li se Amerikanci složili da u slučaju nužde skladištimo i kupujemo municiju negdje drugdje. (…) Čuo sam da se takva municija proizvodi u zemljama poput Turske ili Izraela, ali prerano je za detalje.“

Dodao je i da pauza u opskrbi ne bi trebala oštetiti odnosima Estonije sa Sjedinjenim Američkim Državama: „Prilagodbe će se izvršiti bez obzira na sve – ne samo na temelju potreba ili lanaca opskrbe, već i na temelju drugih tekućih odluka“.

Tijekom krhkog primirja SAD-a i Izraela s jedne  i Irana s druge strane, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte sastao se američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, pri čemu je Trump još više zaoštrio svoju retoriku prema Europi i NATO-u. Kako su izvijestili mediji, američki predsjednik bio je “apsolutno razočaran” sastankom s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom u četvrtak, 09. ožujka. Njih dvojica sastala su se u Washingtonu kako bi razgovarali o američko-izraelskom ratu protiv Irana, u kojem saveznici iz NATO-a nisu aktivno sudjelovali. “NATO nije bio tu kada nam je bio potreban, i neće biti tu ako nam ponovno bude trebao“, objavio je Trump na svojoj platformi Truth Social nakon sastanka, s Rutteom.

Prije sastanka, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt potvrdila je da je Trump ponovno raspravljao o povlačenju iz NATO-a. O tome već smo pisali na stranicama portala Obris.org, osobito o stavu američkog predsjednika da je NATO, „ Tigar od papira“. „Mislim da je to nešto o čemu će predsjednik razgovarati za nekoliko sati s glavnim tajnikom Rutteom“, rekla je Leavitt novinarima prije sastanka čelnika. Wall Street Journal izvijestio je da Trump želi kazniti neke članice NATO-a za koje smatra da nisu bile od pomoći tijekom rata s Iranom, i to potencijalnim premještanjem američkih trupa iz njihovih zemalja.

Rutte – posipanje pepelom?

„Ovo je bio vrlo iskren, vrlo otvoren razgovor. Ali i razgovor između dva dobra prijatelja“, rekao je Rutte o sastanku održanom iza zatvorenih vrata u Bijeloj kući. Ruttea, bivšeg premijera Nizozemske, zbog njegove potpore Trumpu, kritiziraju mnogi europski čelnici, kao i dio javnosti. Otvoreno ga se proziva da se ulizuje Trumpu te da mu „drži stranu“. Poznat je po oslovljavanju američkog predsjednika „taticom“ , Rutte je spomenuo pred novinarima da je to nešto što će ga pratiti cijeli život.

Novinar CNN-a pitao je Ruttea je li mu Trump rekao da će se SAD povući iz NATO-a. On nije izravno odgovorio na pitanje, već je prenio razočaranje američkog predsjednika. „Da budem jasan, on je apsolutno razočaran mnogim saveznicima u NATO-u i razumijem što želi reći“, rekao je Rutte. „Ali istovremeno sam mogao ukazati i na činjenicu da je velika većina europskih zemalja bila od pomoći s bazama, logistikom, preletima, osiguravanjem da ispunjavaju obveze“, naglasio je Rutte. Također je ukazao na napore britanskog premijera Kiera Starmera da sazove 34 druge zemlje kako bi istražile načine za održavanje Hormuškog tjesnaca otvorenim za plovidbu.

Rutte je priznao da “neke od njih” nisu prošle test, ali je rekao da je “velika većina europskih zemalja” ipak ispunila svoje obveze prema NATO-u. “Ono što su SAD učinile s Iranom mogle su učiniti jer je toliko europskih zemalja ispunilo te obveze“, nastavio je Rutte. “Ne sve, i potpuno razumijem njegovo razočaranje zbog toga, ali to je stoga nijansirana slika.” Glasnogovornik NATO-a kasnije je na X-u rekao: “Glavni tajnik naglasio je važnost saveznika da nastave jačati kako bi ostvarili jači i pravedniji savez.”

Grenland se opet spominje

Nedavno je Trump ponovo izrazio i frustraciju zbog činjenice da SAD treba danski otok Grenland (o čemu smo također pisali), a “NATO im to odbija”, ta tema ponovo je došla u fokus odnosa SAD i Europa. Govoreći u Washingtonu nakon sastanka s Trumpom u Bijeloj kući, Rutte je naglasio da se rasprave odnose na status Grenlanda, odnosno na ograničavanje utjecaja drugih velikih sila u toj regiji. Rutte je naglasio da postoji ozbiljan rizik jačanja prisutnosti Rusije i Kine na Arktiku, što dodatno komplicira geopolitičku sliku, piše turska agencija Anadolu . „Postoji velika opasnost da će se Rusija i Kina još više uključiti u arktičke događaje. Predsjednik je u pravu kada ističe da se moramo znati braniti“, rekao je Rutte. Izjave čelnika NATO-a dolaze nakon što je danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen upozorio da Trump nije odustao od svojih ambicija vezanih uz Grenland.

Dodatni Trumpov pritisak na NATO saveznike

Ako je vjerovati medijskim izviješćima, američki predsjednik Donald Trump zadužio je glavnog tajnika NATO-a da europskim saveznicima prenese “ultimatum” – zahtjev da u roku od nekoliko dana poduzmu konkretne mjere i počnu slanje ratnih brodova i naoružanja za operaciju u Hormuškom tjesnacu, piše njemački tjednik Der Spiegel pozivajući se na neimenovane izvore. Navodno, poručuje kako politička obećanja više nisu dovoljna i da očekuje konkretnu akciju Europljana u sljedećih nekoliko dana. Trumpov zahtjev zapravo predstavlja ultimatum, reklo je nekoliko europskih diplomata koji su informirani nakon sastanka glavnog tajnika NATO-a s Trumpom. I Berlin je posljednjih dana signalizirao načelnu spremnost za zajedničku misiju u tjesnacu. Također, države koje se ogluše na ovaj zahtjev ili ultimatum, više ne mogu računati na Amerikance jer ih Trump navodno namjerava povući iz baza tih država, pri čemu se posebno spominju Španjolska i Njemačka.

U svakom slučaju situacija je sve napetija i kako to obično piše na kraju epizoda neke serije …to be continuited

Američki predsjednik Donald Trump sve više gubi potporu u svijetu, ali i u samim SAD za svoje poteze i rat na Bliskom istoku. U trenucima frustracije sve više prijeti američkim izlaskom iz NATO saveza. Od kritika i suzdržanosti, odbijanja podrške ratu u Iranu te zabrane preleta američkim zrakoplovimaa i korištenja europskih baza, europski čelnici svaki dan  „dižu tlak“ američkom predsjedniku Trumpu tijekom vojne intervencije u Iranu.

Trump NATO smatra „tigrom od papira“

U nedavnoj izjavi za britanski Telegraph otvoreno je izrazio nezadovoljstvo odbijanjem saveznika da ga podrže u ratu protiv Irana. O tome, a i padu povjerenja Europe u SAD već smo pisali na stranicama portala Obris.org. Naime, očito je kako je narušeno povjerenje Europljana u njega, a time i u SAD, što je dodatno pojačano nakon što je Trump u četvrtak, 2. travnja, ponovio da NATO nije bio uz SAD kada je zatražena pomoć za otvaranje prometa kroz Hormuški tjesnac. Dodao je da Washington ionako neće trebati Savez u budućnosti, nazvavši NATO „tigrom od papira“, dodavši da to zna on, a “zna i Vladimir Putin”.

“Potrošili smo milijarde dolara na NATO. Nismo ga ni trebali, ali iskreno, pitao sam Savez za pomoć da vidim što će učiniti. Raznijeli smo Iran i zadnje što mi je trebalo je da nam taj tigar od papira stane na put. Nazvao sam Francusku, Macrona, prema kojem se supruga ponaša izuzetno loše. Rekao sam mu: ‘Emmanuel, voljeli bismo imati pomoć u Zaljevu, ako biste odmah mogli poslati brodove’. Rekao mi je da ne mogu to učiniti, da mogu doći tek kada rat završi. Rekao sam mu da je tada nepotrebno. Mnogi su ponudili pomoć nakon što rat bude dobiven. I tako sam doznao istinu o NATO-u”,

rekao je Donald Trump.

Reakcije europskih čelnika

Na ponašanje i izjave američkog predsjednika reagirali su brojni europski čelnici. Tako je finski predsjednik Alexander Stubb  objavio da su nužni konstruktivan razgovor i razmjena ideja o NATO-u, Ukrajini i Iranu. “Problemi su tu da se rješavaju, pragmatično“, napisao je Alexander Stubb u objavi na društvenim mrežama. ‘Europskiji’ NATO bit će i na dnevnom redu godišnjeg summita NATO-a u Ankari 7. i 8. srpnja, priopćeno je iz ureda predsjednika Finske.

Poljski premijer Donald Tusk oštro je reagirao na najnovije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o NATO-u, Rusiji i ratu u Ukrajini, poručivši da takva politika ide izravno na ruku Kremlju.

“Prijetnja raspadom NATO-a, popuštanje sankcija Rusiji, velika energetska kriza u Europi, zaustavljanje pomoći Ukrajini i blokada zajma za Kijev od strane Orbána – sve to izgleda kao plan iz snova Vladimira Putina”,

smatra Tusk. I on, ali i drugi regionalni čelnici upozoravaju da bi takav pristup mogao ojačati poziciju ruskog predsjednika Vladimira Putina. Čini se da su Poljaci najglasniji i najjasniji u izražavanju stavova. Tako je i poljski ministar obrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz jasno poručio: “Nema NATO-a bez SAD-a i u našem je interesu da prevlada mir. Ali isto tako nema ni američke moći bez NATO-a.” Naglasio je da održavanje čvrstih veza s Washingtonom ostaje ključno za sigurnost Poljske. “Moramo se oduprijeti emocionalnim napetostima koje proizlaze iz izjava koje su jedan dan ovakve, a već sutra mogu biti drugačije.”

“NATO je paraliziran – ne mogu se čak ni sastanci održavati“, rekao je jedan europski diplomat, koji je kao i drugi sugovornici zatražio anonimnost kako bi mogao slobodno govoriti za potal Politico. “Prilično je jasno da se NATO već raspada“, izjavio je jedan dužnosnik EU, dodajući da Europa mora hitno ojačati vlastitu obranu: “Ne možemo čekati da potpuno umre.” Ova otvorena procjena, koja proizlazi iz razgovora Politica s 24 ministra, dužnosnika i diplomata, zorno oslikava promjenu u poslijeratnom svjetskom poretku. Posljednjih dana Trumpova administracija gurnula je vojni savez u vjerojatno najdublju krizu u njegovoj 77-godišnjoj povijesti. Predsjednik i njegov tim obećali su da će preispitati članstvo SAD-a u NATO-u nakon završetka rata u Iranu, kao osvetu za odluku europskih saveznika da se ne pridruže sukobu.

Europa se ujedinjuje u odnosu na SAD

Donald Trump i Alexander Stubb – partneri u golfu, ali ne i u NATO-u

Politico doznaje da se prošlog tjedna u Helsinkiju deset europskih čelnika sastalo na privatnoj večeri bez svojih dužnosnika i pomoćnika u intimnom okruženju Mannerheim muzeja, doma finskog vođe iz Drugog svjetskog rata, Gustafa Mannerheima. Tamo su, navodno, čelnici zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Finske i Norveške vodili iskrenu raspravu o teškom stanju transatlantskog saveza. Svi su se složili da je Trumpov niz uvreda putem društvenih mreža loš i da se pogoršava. Ipak, odlučili su da ne mogu pristati na zahtjeve američkog predsjednika da se pridruže borbama protiv Irana. “Svi želimo da rat završi, no nismo na istoj valnoj dužini sa SAD“, rekao je jedan dužnosnik upoznat s raspravama. Trump želi pomoć NATO-a, ali čelnici se opiru jer “većina Europljana nije bila unaprijed obaviještena, a Zaljev nema nikakve veze s NATO-om“. Za Europu, ova kriza ima ujedinjujući učinak, ocjenjuje se u analizi Politica. Trump je “uništio” transatlantski odnos i “ujedinio” Europu u protivljenju ovom ratu, rekao je jedan diplomat EU. Drugi visoki europski vladin dužnosnik izjavio je da se Amerikanci sada moraju sami nositi s posljedicama svoje pogreške u napadu na Iran.

I američki senatori protiv izlaska iz NATO-a

Kritike i negativni stavovi američkog predsjednika prema NATO-u nailaze i na kritike u samoj Americi.  U četvrtak, 2. travnja američki senatori Jeanne Shaheen (D-NH), članica Odbora za vanjske odnose Senata, i Thom Tillis (R-NC), supredsjedatelji Senatske skupine promatrača NATO-a, objavili su sljedeću izjavu o prijetnjama predsjednika Trumpa o povlačenju iz NATO-a:

Marco Rubio danas prijeti izlaskom SAD iz NATO-a, a prije 3 godine mislio je sasvim suprotno

„NATO je najjači i najuspješniji vojni savez u povijesti. Promiče ekonomsku stabilnost i štiti naše najvažnije trgovinske odnose. Ključni je multiplikator snage u sve opasnijem svijetu. Naši saveznici, iz godine u godinu, odlučno su se angažirali suočeni s rastućim prijetnjama i složili su se potrošiti pet posto BDP-a na obranu kako bi ojačali raspodjelu tereta. Naši građani znaju da NATO čini Amerikance sigurnijima i prosperitetnijima, zbog čega je naklonost NATO-a među američkom javnošću stalno iznad 60 posto. NATO je stajao uz Ameriku kada smo bili napadnuti i priskočio nam je u pomoć nakon napada 11. rujna. Njihovi vojnici borili su se i umirali uz naše trupe u Afganistanu. Svaki predsjednik koji razmatra pokušaj povlačenja iz NATO-a ne samo da ispunjava najveće snove Vladimira Putina i Xi Jinpinga, već bi i potkopavao vlastite nacionalne sigurnosne interese Amerike.

Budimo jasni, Kongres neće dopustiti Sjedinjenim Državama da se povuku iz NATO-a. Dvostranački zakon koji je sastavio tadašnji senator Rubio, a koji je usvojen, sprječava bilo kojeg predsjednika da to jednostrano učini. Umjesto toga, zakon jasno navodi da samo Kongres može ovlastiti predsjednika da povuče SAD iz NATO-a. To se neće dogoditi. Kongres i američki narod znaju da smo jači kada stojimo uz svoje saveznike. To je osnovna činjenica koju ignoriramo samo na vlastitu štetu“,

objavili su u četvrtak 2. travnja američki senatori.