Tako je, nakon što je saslušao Jakičevo izvješće, i sam Borut Pahor priznao da je spremnost Slovenske vojske u 2013. slabija u odnosu na prethodnu godinu, a glavni krivac tome je smanjenje financijskih sredstava. Usprkos tome, smatra Pahor, Slovenska je vojska ipak spremna za izvršenje većeg dijela planiranih mirnodopskih zadaća, kao i za sudjelovanje u međunarodnim operacijama, te u zadaćama zaštite i spašavanja.

„Slovenska je vojska jedan od onih segmenata države koji je u zadnjih 6 godina najviše pod udarom financijskih rezova, jer su se sredstva tijekom posljednjih 6 godina smanjila za 40 posto, što je dovelo do slabije osposobljenosti, zastoja u modernizaciji, minimalnih sredstava za održavanje, zastarjele opreme. Zato je i krajnji rezultat – smanjenje sposobnosti za obavljanje zadaća“,

rekao je Pahor ocijenivši kako je SV dostigla najnižu razinu operativnih mogućnosti, što bi trebalo uzeti izuzetno ozbiljno.

S Pahorovom ocjenom složio se i ministar Jakič, kazavši kako svi pokazatelji upućuju na to da je smanjenje financija utjecalo na sve segmente rada i života Slovenske vojske u 2013., te da taj trend treba zaustaviti prije nego dosegne crvenu crtu nakon čega će biti teško osigurati sigurnost građana. Drastično smanjenje obrambenog proračuna, složio se Jakič, dovelo je do smanjenih ulaganja i modernizacije, kao i do negativnih trendova u održavanju opreme i kadrovskoj strukturi.

Na Jakiča se nadovezao i načelnik Generalštaba SV general Dobran Božič:

„Manje nije više, a sigurno nije ni bolje. Mi smo vjerojatno blizu one granice kada je naša sigurnost samo još u rukama saveznika. Savezništvo nudi sigurnost, i zbog NATO-a smo danas sigurni“,

No unatoč tome, SV je održala svoje sposobnosti na području međunarodnih operacija i misija, kao i na području sudjelovanja u zaštiti i spašavanju.

General Dobran Božič, načelnik Generalštaba SV

Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, Pahor ima obvezu davanja smjernica za 2014. godinu. Tako je Jakiču i Božiču naredio da osiguraju sigurnost pripadnicima SV u operacijama i zadaćama kod kuće i u inozemstvu, da nastave s osposobljavanjem pojedinaca i postrojbi, te s izmjenama zakonske regulative obrambenog sustava, kako bi se završila transformacija SV.

Zanimljivo je, međutim, da je Jakič najvećim dijelom citirao ocjenu spremnosti slovenskog obrambenog sustava koju je prezentirao i prošle godine za godinu 2012. I tada je predsjedniku države rekao da su „najveći problem niska proračunska sredstva, koja utječu na pripravnost Slovenske vojske i nižu ocjenu od one koja je bila godinu dana ranije“. I predsjednik te vrhovni zapovjednik posegnuo je za uobičajenom frazom, a to je da niža ocjena ipak nije utjecala na pripravnost, osposobljenost i sigurnost pripadnika SV u međunarodnim misijama i operacijama, kao ni na sudjelovanje u zaštiti i spašavanju.

Ljubiša Diković na RTS-u

Srbija će u studenom u mirovnu misiju UN-a u Libanonu (United Nations Interim Force in Lebanon – UNIFIL) poslati 180 vojnika. Najavio je to načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Ljubiša Diković, u razgovoru za RTS, dodavši kako su „pregovori o misiji u Libanonu pri kraju“, te da „osiguravanje mira širom svijeta Srbiji pomaže u procesu europskih integracija“.

Srpski vojnici u Libanonu djeluju u okviru španjolskog kontingenta UN-ovih mirovnjaka, a Diković je o jačanju bilateralne suradnje, pa i kroz jačanje same misije, razgovarao sa svojim španjolskim kolegom, načelnikom Generalštaba obrane Španjolske, admiralom Fernandom Garciom Sanchezom u Madridu početkom srpnja ove godine. Na službenom repertoaru bilateralnih razgovora bilo je zajedničko sudjelovanje u multinacionalnim operacijama i zajednička obuka specijalnih jedinica. U sklopu posjete, Diković je obišao i španjolsko Zapovjedništvo za operacije, Centar visokih studija nacionalne obrane te padobransku brigadu Oružanih snaga Španjolske.

Područje djelovanja UNIFIL-a – neveselo i nesigurno mjesto

Vojska Srbije u UN-ovoj misiji u Libanonu (UNIFIL) sudjeluje od 20. prosinca 2010. godine, s 5 stožernih časnika. Praktično dvije godine kasnije, 25. studenog 2012. godine, dodatno je angažirano 36 pripadnika pješačkog voda i 5 članova elementa nacionalne potpore. Novo pojačanje stiglo je 24. ožujka 2013., kada je tamošnji kontingent Vojske Srbije pojačan za još 2 pripadnika, također raspoređenih na dužnosti stožernih časnika. Ovo najnovije, jesensko pojačanje, 3. je po redu, a stiže upravo u trenutku kada neke druge zemlje, sudionice iste te misije, budno prate sve veće napetosti na području Libanona, te pri tome razmišljaju i o mogućem povlačenju iz ove sve opasnije međunarodne misije.

U tamošnju sigurnosnu situaciju 26. lipnja osobno su se otišli uvjeriti slovenski ministar obrane Roman Jakič i načelnik Generalštaba Slovenske vojske brigadir Dobran Božič. Slovenska vojska u UNIFIL-u održava svoj dosad 14. kontingent, s ukupno 14 pripadnika koji ondje djeluju pod talijanskim zapovjedništvom, u sektoru Zapad. Iako je Jakič ustanovio da je situacija loša, naglasio je po okončanju posjeta da „Za sada nema povlačenja. Trenutna ugroženost na jugu Libanona, gdje su naši vojnici, nije tako velika. Ukoliko ne bude osigurana sigurnost za naše vojnike, jasno je da je opoziv jedna od mogućnosti.“

Možete si zamisliti Sloveniju kao regionalnu silu kada su bespilotne letjelice u pitanju? Vjerojatno ne, ali pitate li tamošnju vlast – pa i onu obrambenu – Slovenija je na dobrom putu da to postane.

U „Srednjeročnom obrambenom programu Republike Slovenije 2013-2018“, dokumentu kojeg je Janšina Vlada usvojila u veljači ove godine, kao jedan od ciljeva navodi se – nabava bespilotnih letjelica različitog dosega. Ta bi se nabava trebala provesti 2015. godine, a osnovna namjena takvih bespilotnih letjelica bilo bi izviđanje, promatranje i otkrivanje ciljeva iz zraka. Načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske, brigadir Dobran Božić, za slovenski je Dnevnik potvrdio da će „Slovenija ili kupiti, ili sama razviti male bespilotne letjelice bez naoružanja. Pojednostavljeno bismo mogli reći da će to biti letjelice na daljinsko upravljanje, ali će svejedno imati nešto moderne opreme za izviđanje“. Iako Slovenija već nekoliko godina razmišlja o bespilotnim letjelicama, tzv. dronovima, činjenica je da je takva nabava proistekla iz obveza članstva države u NATO-savezu. Takve male letjelice, kakve Dežela namjerava nabaviti za 2 godine, u sustavu kolektivne obrane mogle bi poslužiti kao taktička podrška vojnicima na terenu, posebno u međunarodnim mirovnim misijama, ali i kao podrška u sustavu zaštite od prirodnih i drugih nesreća. Ministarstvo obrane Slovenije potvrdilo je novinaru Dnevnika da je u planu kupnja 8 bespilotnih letjelica razreda mini, što bi ih trebalo koštati 2 i pol milijuna eura. U tu cijenu bit će uključeno i osposobljavanje njihovih „pilota“ – operatera.

——————————————————–

Dok je C-Astral u Ajdovščini proizveo UAV BRAMOR bez potpore vlasti, državni novci u Sloveniji baš i nisu imali mnogo vidljivih učinaka

Slovensko je Ministarstvo obrane  još 2006. godine odlučilo da će financijski pomoći razvoj domaćih projekata bespilotnih letjelica, i u tu je svrhu izdvojilo nešto više od milijun i pol eura u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Poduzeće “Politehnika” iz Nove Gorice dobilo je 334 tisuće eura za razvoj prototipa bespilotnog autonomnog sistema na hibridni pogon, Fakultet strojarstva 188 tisuća eura za istraživanje upotrebe bespilotnih zrakoplova u slovenskim oružanim snagama, Fakultet za pomorstvo i promet 120 tisuća eura za analizu tehnologija i studiju uporabe bespilotnih letjelica u civilno-vojnom zračnom prostoru. Poduzeće “AC-Sistemi” je za milijun eura nabavilo poseban senzorski sustav, koji je Ministarstvo obrane naručilo za istraživanje uporabe senzora na bespilotnim letjelicama. Zbog financijskih problema, 2009. je ta istraživačka djelatnost prekinuta, a Ministarstvo obrane Republike Slovenije se opravdalo time da je razvoj tehnologije na tom području iznimno brz, pa postojeće znanje brzo zastarijeva.

“Smart Defence” ili puno para za malo muzike

Slovenskoj javnosti, međutim, nije baš dobro sjela ta priča o novoj nabavi bespilotnih letjelica u ipak pomalo nedefinirane svrhe. Naime, još uvijek se nije stišala ni ljutnja zbog slovenskog udjela u NATO-projektu AGS Europe (“Alliance Ground Surveillance” – AGS). Pod tim se imenom krije nadzor kopna iz zraka, a on obuhvaća 13 europskih država koje su se obvezale nabaviti 5 bespilotnih nadzornih letjelica RQ-4 Global Hawk. Na prošlogodišnjem sumitu NATO-a u Chicagu potpisan je i ugovor s proizvođačem letjelica, kompanijom Northrop Grumman. Među zemljama koje financiraju projekt vrijedan 1,2 milijarde eura je i Slovenija, sa svojim udjelom od 6,8 milijuna eura – dovoljnim za tek 0,0025 posto projekta AGS Europe. No, za uzvrat će slovensko poduzeće ComTrade biti uključeno u projekt kroz razvoj softvera, i ugovor vrijedan 4 milijuna eura. Na sudjelovanje u projektu pozvana su i druga slovenska poduzeća, ali nije poznato jesu li ona uspjela sklopiti ikakve ugovore. Osim Slovenije, u projektu još sudjeluju i Bugarska, Češka, Estonija, Njemačka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Norveška, Rumunjska, Slovačka i SAD, dok su iz njega istupile Poljska, Turska, Danska i Kanada. Naknadno su se Poljska i Danska ponovno uključile.

Potpisivanje ugovora s “Northrop Grummanom”

Tako nabavljeni “Globalni sokolovi” trebali bi se vinuti u zrak 2017. godine, i to ne samo u vojne svrhe, već i za kontrolu granica te područja prirodnih katastrofa. Vlasnik letjelica je NATO-savez, u čijoj je domeni i zapovjedništvo te nadziranje upravljanja, dok će pojedinačne zemlje biti tek korisnici podataka. Parlamentarnu zastupnicu Pozitivne Slovenije Tamaru Vontu zanimali su konkretni razlozi zbog kojih je baš Slovenija, među 28 zemalja-članica NATO-a, izabrana da sufinancira uspostavljanje tog nadzornog sustava. Ministar obrane Aleš Hojs odgovorio je da je to dio koncepta „smart defence“, koji je potencijalnim zemljama-kandidatkinjama za NATO ponuđen na sumitu u Pragu 2002. godine. Slovenska Vlada se obvezala da će pristupiti tzv. „pametnoj obrani“, da bi 7 godina kasnije, 2009., potpisala i svoje sudjelovanje u projektu AGS Europe i njegovo sufinanciranje. Početkom ’90-ih NATO je procijenio da bi projekt kopnenog nadzora iz zraka mogao koštati oko 3,4 milijarde eura, što je ocijenjeno preskupim. No razvojem „smart defence“ koncepta, 2007. su smanjeni ti troškovi, pa je cijena pala na 1,2 milijarde eura, uz gornju granicu od 1,4 milijarde. Glavno operativno središte za AGS bit će NATO-ova baza Sigonella na Siciliji, gdje su Zračne snage SAD-a od kraja 2009. parkirale svoje Global Hawkove, i od kuda američka Ratna mornarica već provodi nadzor širokog pomorskog prostora Mediterana raznim varijantama bespilotnih letjelica.

Zbroje li se sve ove cifre, ispada da je Slovenija na razvoj i nabavu bespilotnih letjelica planira potrošiti gotovo 11 milijuna eura. Od toga, s njih 5 sigurno neće moći raspolagati, a kako je razvoj vlastitih kapaciteta tu završio u ladicama, sve se nade trenutno polaže na kupovini 8 novih mini-dronova. Osim ako će i oni zatrebati NATO-savezu ili Europskoj uniji, i završiti na dužnostima negdje daleko.

U Slovenskoj vojsci trenutno su zaposlene samo dvije osobe s generalskim činom – to su general bojnik Alen Geder i kontraadmiral Renato Petrič, dok od umirovljenih generala najviši čin imaju general pukovnici Albin Gutman i Iztok Podbregar, te general bojnici Ladislav Lipič i Janez Slapar. Od 27. veljače ove godine načelnik Generalštaba SV je brigadir Dobran Božič, koji je na to mjesto došao nakon sudjelovanja u dvije međunarodne misije – KFOR na Kosovu i ISAF u Afganistanu. Upravo je slovensko sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama i operacijama predsjednik države i vrhovni zapovjednik Danilo Türk izdvojio kao veliki uspjeh Slovenske vojske, ali je izrazio i zabrinutost da će zbog financijskih rezova stati daljnji razvoj SV. Na primanju održanom za predstavnike Ministarstva obrane i časničkog zbora SV, 14. svibnja,  Türk je podsjetio na nužnost izmjene Zakona o obrani, što nije bilo napravljeno u minulom mandatu Državnoga zbora. Sa zakonskim izmjenama, stvorila bi se pravna podloga za planirane reforme Slovenske vojske.

Danilo Türk, vrhovni zapovjednik Slovenske vojske, s ministrom obrane Alešom Hojsom, načelnikom Generalštaba Dobranom Božičem i čelnim ljudima Slovenske vojske

U govoru pred vojnicima u Kadetnici, dan nakon prijema kod predsjednika Türka, ministar obrane Aleš Hojs još je bio pod utjecajem tek izglasanog rebalansa proračuna. Posebno je naglasio da je Slovenska vojska u razdoblju od 2008. do 2011. godine u proračunima izgubila više od 250 milijuna eura, dok je ovogodišnji proračun smanjen za više od 100 milijuna eura. Takav nedostatak novaca očitovat će se u tri smjera – u potpunom stopiranju infrastrukturnih projekata, u smanjenju broja pripadnika u međunarodnim misijama, i u obustavljanju razvojnih programa. Inače, ovogodišnji proračun Ministarstva obrane iznosio je prije nedavnog rebalansa 486.048.454 eura, od čega je većina – 397 milijuna 142 tisuće eura – bila namijenjena potrebama Generalštaba Slovenske vojske. Stavovi slovenskog ministra obrane Hojsa, o financijskome stanju nakon proračunskih izmjena, čuli su se još 20. travnja, prilikom Zajedničkog sastanka ministara vanjskih poslova i obrane država članica NATO-a u Bruxellesu.

Povodom svog dana, Slovenska vojska sada već tradicionalno otvara vrata svojih vojarni svim građanima koji žele barem na koji sat vidjeti kako izgleda vojnički život. Tjedan otvorenih vrata počeo je 11. svibnja u ljubljanskoj Vojarni Franca Rozmana-Staneta, a posljednji, ujedno i programima najbogatiji dan bit će u subotu, 19. svibnja, u svih 14 vojarni SV diljem Slovenije.

Aleš Hojs, od veljače ministar obrane Republike Slovenije

Jedan od vrućih krumpira koji je dočekao novog slovenskog ministra obrane Aleša Hojsa po stupanju na dužnost u veljači ove godine zasigurno je i pitanje borbenih oklopnih vozila Patria AMV 8×8 – ili, na lokalnome, “Svarun”. Napomenimo da tu temu ovdje gledamo iz perspektive sektora obrane – gdje nije riječ o optužbama za korupciju, koje se u Sloveniji aktivno procesuira, već o samome tijeku ispunjenja ovog velikog i skupog vojno-industrijskog posla. A ni tu stvari ne idu glatko.

Dok je prije nekoliko godina bilo naručeno ukupno 135 BOV-ova, ovaj će se broj vjerojatno pokazati nedostižnim – posebice što je njime bila nezadovoljna već i prethodna civilna garnitura u slovenskom obrambenome sustavu (djelatnoj vojsci navodno bliska Ljubica Jelušič, iz stranke Socijalnih demokrata Boruta Pahora), a isto se čuje i danas od Aleša Hojsa – iz Nove Slovenije, najmanjeg koalicijskog partnera u Janšinoj vladi. Navodno bi svi oni bili zadovoljne i s brojkom od 50 vozila.

No, pogledajmo trenutno stanje stvari. Kolika god bila narudžba i ugovor, sada je navodno tek 30 Svaruna u slovenskoj službi , a proizvodnja i dobava  već su neko vrijeme zaustavljene. Mandat Ljubice Jelušič na čelu obrambenoga resora završio je podastiranjem u parlamentarnu raspravu Izvješća o provođenju Zakona o izvođenju temeljnih razvojnih programa Slovenske vojske u periodu 2008. do 2015. (“TRP”) – dokumenta kakvog za usporedivi hrvatski DPR nikad nismo vidjeli – a kojeg je pred poslanicima branio novi ministar Hojs. U njemu se tek konstatira da provedba ugovora o oklopnjacima nije provođena u skladu s očekivanjima i ugovornim odredbama. Sve to, u trenutku kada su u 2011. navodno dobavljena tek 2 oklopnjaka (do ukupnog broja od 30, koliko ih je i plaćeno), dok je planirana brojka za 2011. godinu trebala biti 86 preuzetih vozila.

Svarun ili slovenska izvedba vozila Patria AMV 8*8

Novi je ministar već u veljači spomenuo kako se u dogovoru s načelnikom Generalštaba slovenske vojske (tada još Alojzom  Šteinerom) za 2012. godinu očekuje preuzimanje barem 10 do 20 vozila. Od tada, iako se promijenio načelnik OS RSi – od kraja veljače to je brigadir Dobran Božič – ovi su planovi ostali na snazi. Nije ih pomutila ni naizgled slaba i nejasna komunikacija slovenskog Ministarstva obrane (MORS) i Rotisa, tvrtke koja ta vozila treba proizvesti u suradnji s Fincima.

No, već krajem veljače  bilo je jasno da punina ovog ugovora visi o koncu. Dok je Slovenija upravo kašnjenjem u pribavljanju oklopnih vozila Patria objasnila izostanak uspostave svoje za NATO deklarirane borbene skupine u razini bojne, od Rotisa se očekivalo da pripremi stavove oko eventualnog raskida ili promjene sklopljenog ugovora. Ni MORS ni izvođači posla nisu bili razgovorljivi o tijeku pregovora koji su uslijedili.

Iako ni do danas nije došlo do službeno objavljenih promjena u stavovima ugovornih strana, Rotis je navodno sastavio prijedloge nekih budućih ugovornih opcija, što je medijima potvrdio i sam ministar Hojs. One su, međutim, Sloveniji neprihvatljive, budući da smanjivanje broja vozila prilično očekivano vežu i uz povećanje njihove jedinične cijene. Stvar komplicira i navodni odvoz čitave proizvodne linije iz Gorenja (koje je bilo neposredni proizvođač), te stav ministra da Rotis svojim oštrim stavovima zapravo blefira. Upravo odgovor na ovo posljednje vjerojatno predstavljaju i u javnost puštene spekulacije kako se država Slovenija sve više bliži odluci o prekidu dobave oklopnjaka te da, sada dodatno smanjenoj, Slovenskoj vojsci zapravo ne treba ni već spominjanih 20 dodatnih vozila Patria. Dok bi u takvome slučaju vjerojatno na stol došli pregovori o penalima za jednostrani raskid ugovora, ministar Hojs odlučno najavljuje dovršetak čitave ove balade do kraja 2012. godine – i to, naravno, ne na štetu Slovenije.