Krajem 2021. i početkom 2022. godine, zbog sukoba tadašnjeg ministra obrane Marija Banožića i predsjednika RH Zorana Milanovića, Ministarstvo obrane prestalo je isplaćivati dnevnicu dijelu pripadnika HRZ-a, Vojne policije i Počasno-zaštitne bojne. Radilo se o onim pripadnicima koji su bili angažirani na potpori Predsjedniku RH, ali im tadašnji ministar Banožić nije želio isplatiti dnevnice tvrdeći da su angažirani protivno Zakonu o obrani, iako su iz Ureda predsjednika tvrdili da se radi o zadaćama unaprijed planiranima kroz godišnje planove. Štoviše, Banožić je u studenom 2021. donio odluku prema kojoj “nije dopušteno pružanje potpora Oružanih snaga Republike Hrvatske Uredu predsjednika Republike Hrvatske, koje uključuju i potpore za protokolarne aktivnosti, bez suglasnosti, odnosno odluke ministra obrane“. O tom problemu posebnu press-konferenciju održali su šef Milaanovićevog Ureda Orsat Miljenić i tadašnji savjetnik za obranu Dragan Lozančić, a i portal Obris.org pisao je o sramotnoj Banožićevoj odluci da se naknade vojnicima za odrađeni posao za Predsjednika RH jednostavno ne isplaćuju. Iako se u međuvremenu počelo ponešto dnevnica i isplaćivati, prvotni dug od 36.000 kuna popeo se u međuvremenu na protuvrijednost više od 100 tisuća kuna.

Ovaj kostur iz Banožićevog ormara – inače samo jedan u nizu – dočekao je i Banožićevog nasljednika Ivana Anušića. Svjestan da se prepucavanja političara ne smiju lomiti na leđima vojnika, Anušić je i taj problem krenuo rješavati zajedno s ostalima koji su ga dočekali u Ministarstvu obrane nakon Banožićeve naprasne smjene. Kako je danas objavio Jutarnji list, sva dugovanja na ime do tada spornih dnevnica su podmirena, a ministar obrane i Ured predsjednika dogovorili su kako će ubuduće rješavati ova pitanja. Bnožićeva odluka iz 2021. doživjela je određene korekcije, pa sada za trošak aktivnosti unutar Oružanih snaga ili Ureda predsjednika u vrijednosti do pet tisuća eura – nije potrebno posebno dopuštenje ministra obrane. Za svaki drugi trošak veći od 5.000 eura potrebna je suglasnost ministra brane. Većina zadaća potpore Predsjedniku RH, napominje Jutarnji list, kreće se unutar “nespornog” limita do 5.000 eura, pa ministar obrane tu neće imati puno posla.

Da je bilo volje, ovaj se problem mogao riješiti i puno prije, no samodovoljni bivši ministar obrane radije je tjerao inat nego mislio o dobrobiti vojnika.

Ministarstvo obrane duguje 39.000 kuna pripadnicima Oružanih snaga koji su proteklih mjeseci bili angažirani kao potpora Predsjedniku Republike, objavila je večeras Nova TV. Radi se o pripadnicima Počasne zaštitne bojne, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Vojne policije, koji su se od studenog prošle godine pa do danas ni krivi ni dužni našli pogođenima u sukobu ministra obrane Banožića i predsjednika RH Milanovića. Osim predsjednika, na neisplatu dnevnica upozorili su još krajem prošle godine i predsjednikov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, te šef Ureda Orsat Miljanić, tvrdeći da se radi o zadaćama koje su unaprijed određene godišnjim planovima, dok ministar obrane Banožić tvrdi da ti vojnici nisu bili angažirani sukladno Zakonu o obrani, prema kojem je zahtjev za njihov angažman trebao doći službenim dopisom iz Ureda predsjednika u Kabinet ministra obrane.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prelamanje sukoba preko leđa vojnika najobičnija je svinjarija. I to iz nekoliko razloga, a prvi i osnovni je taj da vojnici za svaki taj svoj profesionalni angažman dobiju zapovijed koju ne smiju odbiti. Ili smiju, svjesno se time izlažući stegovnom postupku, pa i mogućem izbacivanju iz službe. Što im preostaje? Ne tako davno, ministar Banožić lakonski je odvratio – pa neka tuže! I to za iznos koji je trenutno manji od 2 plaće ministra obrane – naime, prema podacima iz imovinske kartice, mjesečna plaća ministra Banožića iznosi 27.221,44 kn bruto, odnosno 20.571,18 kuna neto, prema navodu iz siječnja ove godine.

Samo za ovih 39.000 kuna duga, zajedno sa zateznim kamatama i sudskim troškovima, ukupan trošak za MORH lako bi se mogao popeti na 100.000 kuna, pa i više. Jer potraživanja na ime radničkih prava relativno lako prolaze na sudu, gdje je manje važeći Zakon o obrani i put raznih pismena, a više se pažnje polaže na niz drugih propisa o pravima iz radnog odnosa. Da je to tako, govore i enormni troškovi koje Ministarstvo obrane godišnje plaća na ime sudskih sporova – 151,66 milijuna kuna 2019. i 55,83 milijuna HRK u 2020. godini, dok se podaci za 2021. još čekaju. Iako se, naravno, ne odnose svi sudski sporovi samo na radnička potraživanja, ona ipak na godišnjoj razini MORH-u odnose milijune kuna. U travnju prošle godine tjednik Nacional pozabavio se upravo enormnim sudskim troškovima – prema tada dobivenom očitovanju Ministarstva obrane:

„Vezano za sudske presude koje se odnose na radne sporove, a koje su djelatne vojne osobe pokrenule protiv Ministarstva obrane naplaćeno je: u 2016. godini iznos od oko 18 milijuna kuna; u 2017. godini iznos od oko 10 milijuna kuna; u 2018. godini iznos od oko 8.5 milijuna kuna; u 2019. godini iznos od oko 14 milijuna kuna i u 2020. godini iznos od oko 10 milijuna kuna”.

Kad se sukob prelomi na leđima vojnika

Dakle, u samo 5 godina Ministarstvo obrane je pripadnicima Oružanih snaga pravosudnim putem isplatilo više od 60 milijuna kuna! I to zbog pametnjakovića koji su, poput Banožića danas, odmahivali rukom – „pa neka tuže”. Prošle godine je za sudske presude bilo rezervirano 68 milijuna kuna, a ove – gotovo upola manje. Kako je krajem studenog prošle godine, prilikom rasprave o prijedlogu proračuna za 2022. na saborskom Odboru za obranu rekao državni tajnik Branko Hrg,

„Ne može se točno predvidjeti koliko će biti sudski troškovi, nitko u Ministarstvu ne može predvidjeti koji će sve sudski procesi biti završeni jer oni traju niz godina… Mi smo ih planirali na bazi nekih uprosječenih projekcija, po onome koliko vidimo da ih ima, a da li će biti nekih novih sudskih postupaka ili procesa – pa bit će ih sigurno!”.

Desetljećima je tako u MORH-u potpuno normalna stvar da „sigurno bude novih sudskih postupaka”, i da se za to plaćaju državni milijuni kuna, bez ičije osobne odgovornosti.

Pravo na stan – da, pravo na dnevnicu – ne!

„Ministar brane Mario Banožić ima pravo na korištenje službenoga stana od 92 četvorna metra i naknade za odvojeni život, sukladno Vladinim uredbama. (…) Sukladno tome, dodaju, na određenje kvadrature stana koji se na korištenje dodjeljuje dužnosnicima iz I. skupine ne utječe podatak o tome hoće li s njima živjeti ili ih privremeno posjećivati članovi najuže obitelji”,

odgovorilo je u studenom Ministarstvo obrane na medijske napise o državnom stanu koji koristi Mario Banožić. Nažalost, bio je to prvi mjesec u kojem petorici pripadnika Počasno zaštitne bojne nije isplaćena dnevnica, jer kao nema jasnog propisa koji bi rekao da oni „imaju pravo na dnevnice”, te da na to pravo „ne utječe podatak je li dopis iz Ureda predsjednika propisno poslan baš u Kabinet ministra”. I dok nije bio problem što se ministarski stan riješilo prema „Uredbi o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba” iz listopada 2013. godine, koju se doduše službeno stavilo van snage u studenom 2018. bez da je ikad kasnije bila nadomještena valjanim novim propisom – zbog kaprica par dužnosnika su bez svojih nedvojbeno zarađenih dnevnica ostali vojnici čija su primanja daleko manja od ministarskih, i kojima tih nekoliko stotina kuna lako predstavlja neve tenisice za djecu, sjeme za proljetnu sjetvu, ili jednostavno priliku da se obitelj počasti nedjeljnim ručkom. Ali oni nemaju to pravo, jer ministar tvrdi kako nekim državnim kanalom nije primio odgovarajući dopis. Pa neka ljudi samo tuže!

*Photo: UPRH (osim zadnje, Obris.org)