Tri godine nakon što je HRM po prvi put otišla na operaciju u Mediteran, priprema se sudjelovanje u novoj operaciji. Vlada je, naime, na jutrošnjoj 103. sjednici, usvojila „Prijedlog Odluke o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru ‘Sea Guardian’ u Sredozemlju“. Vladin je prijedlog da se u tu pomorsku sigurnosnu operaciju pošalje do 50 pripadnika OS RH zajedno s brodom HRM-a na razdoblje od 30 dana, a svoju konačnu riječ o ovom prijedlogu dat će, kao i obično, Hrvatski Sabor. Budući da ni do sada Sabor nikad nije imao negativno mišljenje o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, vjerojatno je da će i ovaj angažman biti glatko odobren. Upućivanje bi se, po svemu sudeći, moglo dogoditi vrlo brzo, odnosno već na jesen ukoliko Sabor uspije dati zeleno svjetlo u naredna dva tjedna – do početka njihove famozne ljetne pauze. Odluka o sudjelovanju u „Sea Guardianu“ obvezuje Vladu RH da do 31. ožujka sljedeće godine izvijesti Sabor o sudjelovanju OS RH u ovoj operaciji.

Na Mediteran će “Vrančić” ili “Vukovar”?

U današnjoj Vladinoj odluci ne spominje se koji će to brod HRM-a biti odaslan put Mediterana – u operaciji „TRITON“ vrlo uspješno je sudjelovao školski brod BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, a potom su Mediteran od Splita do Španjolske uspješno prevalili i desantni brodovi „Krka“ i „Cetina“. Sljedeći koji se pripremao za operaciju u Mediteranu bio je brod BŠ-73 „Faust Vrančić“, kako nam je to prošle godine u intervjuu za Obris.org potvrdio i tadašnji zapovjednik HRM, kontraadmiral Predrag Stipanović. No prema friškim, ali neslužbenim informacijama, umjesto „Fausta Vrančića“ u Mediteran bi se mogla uputiti raketna topovnjača RTOP-41 „Vukovar“, koja je proteklih mjeseci sudjelovala u nekoliko velikih vježbi HRM-a. Brodu „Vukovar“ ovo ne bi bio prvi izlazak van hrvatskih teritorijalnih voda – prošle godine sudjelovao je na vježbi „ADRION 2017“ u Grčkoj.

Kao razlog angažmana u ovoj pomorskoj operaciji, popratni Vladin dokument navodi: „Sudjelovanje u sekvenci operacije naziva FOCUS OPERATION (FOCOPS) operacije ‘SEA GUARDIAN’ podrazumijeva provedbu zadaća neborbenih djelovanja s težištem na dostizanje učinaka u doprinosu stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike iz svih raspoloživih izvora u realnom vremenu uz identifikaciju plovila od interesa te uočljivosti NATO snaga na moru s ciljem odvraćanja mogućih ugroza (terorizam, ilegalne aktivnosti na moru, ugrožavanje slobode i sigurnosti plovidbe) i potpore NATO Strateškog komuniciranja“. Nakon Vladine sjednice, MORH je kratko priopćio: „U operaciji ‘Sea Guardian’ brod Hrvatske ratne mornarice bio bi angažiran oko 30 dana u prostoru ispred Jadranskog mora te bi provodio neborbene zadaće s težištem na doprinos stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike uz identifikaciju plovila te uočljivosti snaga na moru radi odvraćanja mogućih ugroza i potpore NATO strateškom komuniciranju“.

NATO operacija „Sea Guardian“ formirana je nakon NATO summita u Varšavi 2016. godine, i to kao tranformacija pomorske protuterorističke operacije „ACTIVE ENDEAVOUR“. Uz to, zemlje-sudionice operativno pomažu operaciji Europske unije „EU NAVFOR Med Sophia“, zamišljenoj kao operaciji za potporu izgradnji sposobnosti libijske obalne straže i sprečavanje krijumčarenja ljudi (prije svega migranata) na Mediteranu.

Punih 11 godina nakon porinuća lovca mina LM-51 Korčula, u subotu, 03. lipnja, u splitskom Brodosplitu svečano je obilježeno porinuće prototipa novog obalnog ophodnog broda za potrebe HRM i Obalne straže. Tijekom sljedeća 3 mjeseca, brod bi trebao biti opremljen i pripremljen za ispitivanja u luci i u plovidbi, a budu li rezultati pozitivni – slijedi predaja broda na uporabu HRM-u, te gradnja daljnja 4 takva OOB. S nešto sreće bi Hrvatska ratna mornarica time mogla ući u jednu novu fazu, no čini se da tu nije i kraj ambicioznim planovima. U intervjuu za portal Obris.org – koji ćemo objaviti u dva dijela, danas i sutra – zapovjednik HRM kontraadmiral Predrag Stipanović najavljuje stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, obuku posada za novi OOB, kao i još neke novosti vezane za HRM i OS RH. Inače, kontradmiral Stipanović na čelu je HRM-a još do kraja ove godine, nakon čega odlazi u Bruxelles za vojnog predstavnika RH u NATO i EU (a na čelu HRM-a naslijedit će ga aktualni zapovjednik Obalne straže, kbb Ivo Raffanelli).

Nedavno je završila međunarodna izložba vojne opreme i naoružanja ASDA u Splitu. Jeste li vidjeli atraktivnost u ponudi domaće vojne industrije što se tiče vojnoga pomorstva? Po Vama – u kojim tvrtkama su možda najveći potencijali?

Držim da je ovo najuspješnije izdanje izložbe ASDA do sada. Neke stvari se i ne vide, osim kroz razgovor, kako s predstavnicima stranih izlagača (Lockheed Martin, Saaba, i dr.) tako i s našim izlagačima – npr.  brodograđevna industrija ovdje u Splitu, pa InSig2, PCE, te mnoge druge naše firme koje su već stekle svjetsku reputaciju. Imali ste prigodu vidjeti i prezentaciju naših sposobnosti (pokaznu vježbu, op.a.), gdje su i specijalne snage i timovi za presretanje koristili isključivo našu opremu, naše proizvode – od obuće do odjeće, naoružanja i svega onoga što to pokriva. Ovdje je za nas svakako bitna i prezentacija našeg obalnog ophodnog broda, od strane splitskog brodogradilišta. S obzirom i na potrebe u svijetu, mislim da će to biti jedan dobar i kvalitetan izvozni proizvod hrvatske industrije.

Radno porinuće prototipa OOB-a 03. lipnja 2017. (Photo: Brodosplit)

Kad smo već kod OOB-a, koji je tu sada „timing“?

Sve aktivnosti vezane za izgradnju broda prati projektni tim. Mi smo započeli sa pripremom posade. Od trećeg mjeseca oni se nalaze u procesu obuke, s obzirom da je preko 90 posto opreme već ovdje. Posada, naime, gradnju prati od samog početka, da bi im sutra, kada budu plovili na tim brodovima, bilo puno lakše tu tehnologiju i brodske sustave prihvatiti. Što se rokova tiče, s prototipnim ispitivanjima bi se trebalo vrlo brzo započeti, obzirom na činjenicu da je brod nedavno porinut u more, tako da bi se do kraja godine brod definitivno mogao staviti u operativnu uporabu.

Da li je to još uvijek onaj isti brod kojeg je MORH naručio? Puno se pričalo o izmjenama u odnosu na početni projekt, kojeg je radio Brodarski institut – što se sve tu promijenilo?

Istina je da je u projektu došlo do izmjena. Projekt je napravljen negdje 2006., 2007. godine. S razvojem tehnologije uvidjeli smo neke stvari, dok su nam, u cilju poboljšanja manevarskih sposobnosti broda, neke izmjene i predložene. Te tehničke izmjene su relativno male – na primjer, stabilizatori u našim početnim zahtjevima nisu bili predviđeni. Prijedlog da se ugrade dalo je brodogradilište. Jedan od naših zahtjeva je i da brod može izvršavati zadaće do stanja mora četiri. Stabilizatori su u takvim situacijama od osobite važnosti, u smislu da, kad je najteže na moru, mi možemo pružiti odgovarajuću zaštitu i pomoć.

Što je s tom hipotekom koja je podignuta na brod?

Naša je obveza pripremiti ljude da bi brod u što kraćem vremenskom razdoblju stavili u punu operativnu uporabu. Projektni tim MORH-a je taj koji dogovara i pregovara s izvođačima radova. Naravno, ukoliko ima nekih tehničkih specifičnosti, iste se usuglašavaju sa HRM-om.

Da li takav partnerski odnos vodi i do kakvih popusta u testiranjima koja predstoje?

Ne. Taktičko-tehnički zahtjevi koji su definirani moraju se ispoštovati.

U tijeku je revizija postojećeg DPR-a. Što će to značiti za HRM?

Osobitih promjena ne bi trebalo biti. Možda će se, s obzirom na proračunska sredstva i definirane prioritete, neke stvari možda odgoditi za godinu ili dvije. Svakako, mi ćemo ustrajati u svim našim projektima opremanja i modernizacije, kao što su: gradnja pet obalnih ophodnih brodova, nabava polovnih lovaca mina, nabava novog sustava za nadzor površinske situacije na moru, i druge neke sitne, ali bitne stavke. Na primjer, nabava opreme za protuminske ronitelje, i sl.

Što bi, recimo, eventualno moglo otpasti? Nešto od bitnih projekata?

HRM ne odustaje od nabave novih lovaca mina (na slici: LM-51 Korčula)

Ne vidim da bi išta trebalo otpasti. Vezano uz nabavu polovnih lovaca mina, primjerice, razgovaramo s partnerima postoji li mogućnost dobiti takvu opremu. Naime, u ovom prostoru ona je izuzetno bitna, pogotovo za protuminsku borbu. Svakako, od strane RM Njemačke imamo obećanja da ćemo biti prvi koji će znati kada će oni ponuditi prodaju svojih polovnih lovaca mina. Ti brodovi su u dobrom stanju, održavani su, imaju određene plovne resurse, itd. Treba reći i to da se ovdje razmišlja o kupnji određenog paketa opreme u sklopu kojeg je i platforma, ali s moderniziranom opremom. To se pogotovo odnosi na podvodna vozila za pregled podmorja. Nadalje, sadašnjim Dugoročnim planom razvoja predviđeno je donošenje odluke o nabavi novog protubrodskog raketnog sustava, negdje 2020. ili 2021. godine. Mi već radimo na studiji koja bi nam na neki način trebala biti putokazom koji je to sustav koji bi za nas bio najbolji. Isto tako, u našim prioritetima je i višenamjenski izvanobalni ophodni brod. Međutim, razumijevajući ekonomsku situaciju u kojoj se zemlja nalazi, valjat će se prilagoditi.

Za Zrakoplovstvo su se čule relativno čvrste godine što se tiče isteka resursa. Mornarički resursi nisu puno noviji…

Trenutno najmlađi brod u floti je lovac mina „Korčula“, iza kojeg je raketna topovnjača „Dmitar Zvonimir“. Prosjek starosti brodova je negdje oko 30-tak godina. U ovom trenutku težište je na Obalnoj straži RH, kako bi mogli na pravi način provoditi svoju zadaću u području ZERP-a. Što se tiče ostalih brodova, ja mogu odgovorno reći da su ti brodovi više od 80 posto operativno ispravni, pogotovo kad govorimo o topovnjačama, DBM-ovima i ophodnim brodovima – svi plove i u operativnoj su uporabi. Razumije se, na pola životnog ciklusa i njima je potrebna modernizacija, što je također u planu. Naime, kroz Dugoročni plan razvoja potrebno je osigurati financijska sredstva s kojima bi se išlo u modernizaciju sustava upravljanja vatrom topovnjača „Kralj Petar Krešimir IV“ i „Kralj Dmitar Zvonimir“.

Dakle, tu se više ne govori o remotorizaciji? To je sad već nešto drugo?

Uvažavajući trenutnu ekonomsku situaciju mišljenja sam da bi to bilo preskupo. Remotorizacija samo jednog broda s motorima zapadne proizvodnje bila bi otprilike u protuvrijednosti novog OOB-a.

Što je s “Mohorovičićem”?

„Mohorovičić“ je također operativno ispravan, no održava se onoliko koliko nam to omogućavaju financijska sredstva. Do nabave novih plovnih sredstava, novih brodova, on će zasigurno biti u uporabi. Vidjeli ste i sami, dok je bio u operaciji “Triton” 2015., za tih tri mjeseca, nikakvih problema nismo imali niti s pogonom, niti s elektronikom, niti sa smještajem ljudi… Sve je funkcioniralo besprijekorno.

DBM-82 Krka uskoro na raspolaganju NATO-u

Mohorovičića u “Tritonu”, evo i Krka i Cetina su bile na vježbi u Španjolskoj. Rekli ste da se Mohorovičić pokazao kao dobar. Što je bilo s Krkom i Cetinom?

„Krka“ i „Cetina“ su se također pokazale izvrsnima, s tim da ti brodovi nisu sudjelovali u vježbi, već su prevozili snage. To nam je uistinu dalo znatan vjetar u leđa. Uz ostalo, doznavši da smo prebacivanje snaga izvršili na takav način, i naši su partneri kroz ciljeve sposobnosti postavili upit kada možemo ponuditi tu sposobnost… što bi značilo deklariranje tih dvaju DBM-ova. Sukladno našim planovima, između  2020. i 2022. godine oni će biti u bazenu snaga koje će saveznici, odnosno NATO,  moći koristiti za određene aktivnosti.

Planirate li uskoro opet izlazak nekog od brodova na Sredozemlje?

Naša topovnjača “Vukovar” sada je u remontu i priprema se za vježbu “Adrion”, u sklopu koje u šestom mjesecu ide na Kretu. Isto tako, započeli smo s pripremom posade i tehnike na brodu “Faust Vrančić” da, ukoliko se donese odluka, budemo u što kraćem vremenskom razdoblju spremni za sudjelovanje u jednoj sličnoj operaciji kao što je bio i “Andrija Mohorovičić”.

Dakle, s obzirom na ranije najave za sudjelovanje u operaciji “Sofia” – to nije otpalo?

Ne. U operaciju “Sophia” ćemo vjerojatno ići, za početak sa stožernim osobljem. Ukoliko bude zahtjeva za sudjelovanje s brodom, na nama je pripremiti snage.

Ispravite me ako griješim. Kod deklariranja, recimo, Krke i Cetine, takav dodatak u „pool“ sposobnosti zapravo bi bio najveći do sada? Ne samo što se pomorstva tiče…

BS-73 Faust Vrančić sljedeći je na redu za zadaće u Mediteranu

Teško je to reći. Ja kao pomorac i čovjek koji je na neki način sudjelovao u čitavoj toj priči integracije Hrvatske ratne mornarice u NATO, odavno sam imao želju da mi deklariramo brod jer držim da je to, uz ostalo, i pokazivanje zastave i, na kraju krajeva, pokazivanje naše tradicije i naših sposobnosti. 2015. godine smo se ovdje znali našaliti kako od stoljeća sedmog nismo imali tri ratna broda u Mediteranu, da bi u jednom trenutku tri broda bila zajedno na moru izvršavajući određene aktivnosti. Tako da mene kao zapovjednika, ali i sve moje suradnike, to zaista čini izuzetno ponosnim. Ponovit ću, moje je da pripremim ljude i snage, i da vodim računa o njihovom održavanju. Držim da mi to uistinu radimo na vrlo kvalitetan način. Rekao sam već, preko 80 posto opreme koju imamo u uporabi je sposobno za izvršavanje zadaća. Onih 20 posto odnosi se isključivo na održavanje brodova kada se nalaze na remontu. Naravno, tada ne možemo računati da su u punoj operativnoj fazi sposobnosti. Isto tako, kada izađu iz remonta brodovi prolaze određena uvježbavanja, ocjenjivanja, itd., i tek nakon toga su spremni za operativnu uporabu.

Zaista očekujem da će i DBM-ovi biti „pravi“ brodovi, u odnosu na njihove sposobnosti i namjenske zadaće koje mogu raditi. Treba svakako reći i to da dvije raketne topovnjače – “Vukovar” i “Dubrovnik” – pripremamo za sudjelovanje u operacijama presretanja na moru. Kako bi ti brodovi zaista mogli odgovoriti svim zahtjevima plovidbe na otvorenom moru Mediterana, predvidjeli smo i neke sitne rekonstrukcije na njima.

Pripremamo li za ovu godinu i treći AVPD tim za operaciju „Atalanta“?

Doček vrhovne zapovjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića u ratnoj luci Lora

Da, već smo započeli s pripremama, iako, s obzirom na plan angažiranja AVPD timova, mi ove godine ne bi trebali sudjelovati. Naime, naš se tim tek nedavno vratio. Međutim, s obzirom na situaciju u Somaliji, postoji vjerojatnost da bi UN mogao angažirati i dodatne brodove koji bi snabdijevali hranom zemlje u tom dijelu Afrike. Zapovjedništvo „Atalante“ je tražilo mišljenje o tome kakva je situacija sa zemljama koje su do sada davale AVPD timove, postoji li mogućnost da se, ukoliko bude zahtjeva, angažiraju već ove godine. Prema planu kojim je definirano angažiranje, mi bismo trebali iduće godine, u trećem ili četvrtom mjesecu, poslati treći AVPD tim.

Kakve su ocjene djelovanja prva dva AVPD tima? Došlo je do nekih razlika u obuci u odnosu između prvog i drugog tima. Da li će i sada doći do promjena i u obuci za treći tim, s obzirom na naučene lekcije?

Kada smo prvi puta išli u takvu aktivnost, sve pripreme i nastavne planove, programe za njihovu pripremu, obuku i provjeru, gradili smo na temelju iskustava prethodnih AVPD timova – nizozemskog, njemačkog, i timova baltičkih zemalja. Onda smo složili kurikulum koji je, mislim, zadovoljavao sve zahtjeve sudjelovanja u operaciji. Za vrijeme boravka tima u misiji uvidjelo se da treba promijeniti SOP (standardni operativni postupak, op.a.), te voditi računa o agencijama koje vam daju potporu. Te promjene su gotovo zanemarive, to je zaista ono sitno, filigransko oblikovanje. Jer sve što je bazično, od pripreme, psihološke i borbene, i preživljavanja u jednom takvom okruženju, gdje vi morate praktički biti svo vrijeme na brodu (jer ne osiguravate brod samo kada plovi, nego ste odgovorni za njega i u lukama), a imate i nekih ograničenja (npr. ne možete uvijek nositi oružje) – na sve to morate biti spremni. I, na kraju krajeva, uvijek dođe do nekih kašnjenja ili komplikacija na terenu, a vi morate isploviti i pravovremeno reagirati… Tako da sve te pripreme i naučene lekcije sada pokušavamo integrirati u nastavni plan i program. Dio obuke ćemo povećati za par sati, kako bi ljudi bili spremni za sudjelovanje u operaciji.

Prekosutra ćemo u nastavku ovog razgovora među ostalim podrobnije dotaknuti i temu budućnosti projektila RBS-15 u HRM, kao i pitanja senzorskih sustava nadzora mora, raznih aspekata vojne imovine bitne za HRM, obnove mornaričkog pješaštva te širih planova obrane pomorskog prostora Republike Hrvatske.

Dok su posljednjih mjeseci svi međunarodni pogledi bili usmjereni na komadić Egejskog mora između Turske i Grčke, te dalje uz balkansku rutu, s dolaskom ljepšeg vremena ponovno oživljava migrantska ruta kroz središnji Mediteran. Da ona nije nestala, podsjetila je tragedija koja se dogodila krajem prošloga tjedna, kada se, prema izjavama spašenih migranata, na putu iz Libije prema Italiji utopilo oko 400 ljudi.

Na moru pred otokom Lampedusa, nedjelja 17. travnja 2016. godine

Dok talijanska Obalna straža i brojne međunarodne organizacije utvrđuju što se zaista dogodilo, spašeni migranti svjedoče o tome kako se njih 240 u libijskom gradu Tobruku ukrcalo na drveni brod i otisnulo na more. Nakon nekog vremena, motor broda je otkazao, a čim se ukazala prilika – krijumčari su ih prisili da se prebace na drugi drveni brod, na kojem je već bilo oko 300 ljudi. Taj se brod prevrnuo usred noći, navodno negdje u vodama ispred Egipta, a većina putnika se, tvrde preživjeli, utopila. Po njihovim svjedočenjima, spas preko Mediterana uglavnom su tražili ljudi iz Somalije, Etiopije i Eritreje, iako je bilo i onih iz Sirije, Sudana, Egipta, pa i Palestine. Somalski ministar informiranja Mohammed Abdi-hajir izjavio je za Reuters da se utopilo između 200 i 300 Somalaca, ali „ne zna se točno, jer nisu putovali legalnim putem“. Talijanska obalna straža potvrdila je da je u nedjelju, 17. travnja, spasila 108 ljudi, i pronašla 6 utopljenika. Istodobno, na istočnim obalama Sicilije spašena su 33 migranta.

Samo prošloga tjedna, iz Libije je u Italiju došlo oko 6.000 migranata, što bi mogao biti početak vala od očekivanih prvih 100.000 dolazaka, kako procjenjuju u Međunarodnoj organizaciji za migracije. Prema podacima UNHCR-a i FRONTEX-a, tijekom ožujka u Italiju je preko Mediterana došlo ukupno 9.600 ljudi, dok ih je u istom razdoblju prošle godine bilo „samo“ 2.283. Trenutna očekivanja govore da bi ove godine središnjom mediteranskom rutom do Europe moglo prijeći više od 350.000 migranata.

Brodolom plovila s migrantima na Rodosu, 26. travnja 2015. godine

Sve se ovo načelno uklapa u okvire studije koju je Sveučilište u Londonu (Goldsmiths) objavilo 18. travnja ove godine kao rezultat rada grupe istraživanja okupljenih pod nazivom „Forensic Oceanography“. U izvješću „Death by Rescue: The lethal effects of the EU’s policies of non-assistance at sea“ optužuju se europski političari za „ubijanje nemarom“ – rezanjem i ograničavanjem spasilačkih misija u Mediteranu europski političari doprinijeli su smrti više od 1.500 migranata. Europska je unija, piše u izvješću, posvećena isključivo očuvanju vlastite komocije, dok čuvar vanjskih granica EU FRONTEX tvrdoglavo insistira na promjenama unatoč upozorenjima da će one rezultirati većim brojem žrtava ako nisu dobro isplanirane i promišljene. Ujedno, sve veći broj spasilačkih misija i operacija ne prati rastuće aktualne trendove migrantske krize, već samo „stvara uvjete koji dovode do masivnih gubitaka ljudskih života“.

Kao da želi potvrditi barem dio navoda engleskih istraživača, u ponedjeljak, 18. travnja u Bruxellesu se sastalo Vijeće za vanjske poslove EU, na kojem je bio i hrvatski ministar obrane Josip Buljević. Jedna od glavnih tema bila je Libija, zbog čega se europskim ministrima putem video-linka obratio i novi premijer  Fayes Mustafa al-Sarraj, čija vlada ipak ne kontrolira cijeli teritorij Libije (štoviše, novi premijer na vlastitu inauguraciju nije uspio doći kopnenim putem). U zajedničkoj izjavi, EU-ministri dali su potporu libijskoj vlasti, dok će joj europski stručnjaci za sigurnost pomoći u „borbi protiv terorizma, upravljanju granicama, borbi protiv ilegalnih migracija i krijumčarenju migranata, kao i u generalnoj trgovini ljudima“. Ponovno se razgovaralo o prošle godine pokrenutoj operaciji EU NAVFOR MED, odnosno operaciji Sophia, kojoj je jedan od glavnih ciljeva borba protiv krijumčara migrantima, ali je zbog neslaganja tadašnjih libijskih vlasti ograničena na međunarodne vode.

Jučer se u Bruxellesu ponovno razgovaralo o mogućem djelovanju EU-snaga u libijskim vodama, kako bi „pomogli u izgradnji kapaciteta za libijsku Obalnu stražu“. Brodovi koji sudjeluju u operaciji Sophia, među kojima je bio i slovenski Triglav, tijekom proteklih šest mjeseci spasili su više od 13.000 ljudi, ali su zato uhitili tek 68 osumnjičenih krijumčara i „neutralizirali“ 104 plovila. Trenutno u operaciji sudjeluju 4 ratna broda iz Italije, Njemačke i Velike Britanije, kao i dva zrakoplova i 3 helikoptera. U srpnju bi se interno, unutar pojedinih EU-institucija, trebao evaluirati mandat operacije Sophia, a nakon toga bi, prema najavi šefice vanjskih poslova EU Federiche Mogherini, moglo doći do novog EU-angažmana. On bi se, prije svega, sastojao u jačanju operacije Sophia, i to na način da europski ratni brodovi počnu djelovati u vodama Libija, bilo spašavajući migrante, bilo boreći se protiv krijumčara, ili da započnu s obukom libijske Obalne straže za uništavanje krijumčarske mreže. Govoreći prošlog vikenda da sigurnosnoj konferenciji Globsec u Bratislavi, zamjenik glavnog tajnika NATO-a Alexander Vershbow najavio je da bi „NATO mogao pomoći Sophiji u nadzoru pomorskog prostora, ako bi to od njega bilo zatraženo. Ali, čini se da EU smatra kako je to pitanje pokriveno, barem zasad.“

Bivša hrvatska Vlada jasno je rekla da u EU NAVFOR MED neće sudjelovati, ali je s brodom HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ sudjelovala u FRONTEX-ovoj operaciji TRITON. Što nova vlast i aktualni ministar obrane o tome misle – nije poznato. No iz MORH-ovog Plana nabave za ovu godinu vidi da se za TRITON priprema brod BŠ-73 „Faust Vrančić“. Uskoro bi, naime, trebala biti oglašena nabava „godišnjeg održavanja i priprema broda BŠ-73 ‘Faust Vrančić’ za sudjelovanje u operaciji Triton“. Uz to, planirana je nabava i mobilnog razglasa za ugradnju na „Vrančića“, hidrografskog materijala za operaciju Triton, te još nekih sitnica. Vrh Ministarstva obrane o tome ne želi reći ništa, jer „odluka još nije donesena“. Na razini Vlade sigurno nije, ali pred činovnicima u Bruxellesu očito je.

Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.

Za danas, četvrtak 5. studenog u 10 sati ujutro, Hrvatska ratna mornarica (HRM) isplanirala je svečani povratak broda BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” u njegovu matičnu luku Lora u Splitu. Nakon tri mjeseca u misiji, i samo tri dana pred parlamentarne izbore, hrvatske su mornare i časnike u luci dočekale njihove obitelji, jednako kao i ministar obrane RH Ante Kotromanović, pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH Vladimir Nemec, te još i oveća svita nadležnih predvođena kontradmiralom Robertom Hranjom (direktorom GS OSRH a za ovu priliku i izaslanikom načelnika GS OS RH Lovrića), komodorom Predragom Stipanovićem (zapovjednikom HRM), Zlatkom Sokolarom (načelnikom Uprave za granicu MUP RH), Markom Srdarevićem (ovlaštenim za obavljanje poslova načelnika PU splitsko-dalmatinske), Ivom Babićem (načelnikom Sektora za granicu PU splitsko-dalmatinske), Žarkom Smajićem (načelnikom Postaje pomorske policije Splita) i brojnim novinarima.

Svečani doček u Lori

Tom se prilikom od ministra Kotromanovića moglo čuti: “Pokazali smo da smo snažni, da smo organizirana država i da znamo upravljati krizama i u Sredozemlju i u Hrvatskoj. I to je naša poruka. Imamo sjajne ljude koji mogu obaviti sve zadaće“, da bi te ocjene potkrijepio i pohvalama s inozemnih adresa: “Slušao sam komentare od ljudi koji vode operaciju, jako su vas hvalili“. Uz to, Kotromanović je najavio i da se razmišlja o slanju još jednog broda HRM-a na Mediteran, ali tijekom iduće godine. Nije sporna činjenica kako je ova misija ujedno prvo djelovanje HRM van Jadrana od samostalnosti Republike Hrvatske, što je donijelo i dragocjenih operativnih iskustava – za koja se treba nadati da će biti obuhvaćena sustavom naučenih lekcija, ne bi li se spriječilo da skoro sve što je savladano u praksi završi u dimu povijesnog sjećanja sjetnih pojedinaca.

Pri tome, osnovni se podaci o djelovanju ponešto razlikuju, ovisno o tome koga pitate. Dok MORH spominje 90 dana misije, tijekom kojih je BŠ-72 službeno spasio ukupno 2518 osoba (gdje se navodi 551 dijete, 448 žena i 1517 muškaraca – što ukupno iznosi 2516 ljudi, gdje se samo može pretpostaviti kako razliku predstavljaju dvije preminule osobe, o kojima smo također izvještavali) – MUP RH navodi 76 dana na moru, te ukupno 12 akcija traganja i spašavanja tijekom koji je spašeno 2516 osoba (599 djece, 511 žena i 1406 muškaraca). U operaciji EU agencije FRONTEX nazvanoj TRITON sudjelovalo je 27 zemalja, među kojima i Republika Hrvatska. Kao što smo u više navrata pisali – sada je i službeno potvrđeno da je brod HRM-a uglavnom radio ophodnje južnim dijelom Jonskog mora, u zoni koja se prostirala 200 nautičkih milja istočno od obale Sicilije. Kako danas u svom priopćenju s dočeka spominje MORH:

“U tom području spašavani su migranti sa plovila koja su dolazila iz pravca sjeveroistočne obale Libije i Bliskog istoka. Svakodnevna zadaća bila je ophodnja uzduž vanjske granice određene zone. U trenutku otkrivanja pozicije plovila sa migrantima u pogibelji, koju su dobivali iz Glavnog središta operacije, brod bi se odmah uputio prema zadanoj poziciji. Po dolasku na poziciju započinjala bi akcija spašavanja, a nakon završenog spašavanja i zbrinjavanja migranata na ŠB-72, isti su prevoženi do luke iskrcaja gdje bi nadzor nad njima preuzimale službe nadležne za prihvat“.

Dok je proteklih mjeseci o ovoj aktivnosti pretežito šutjelo, Ministarstvo unutarnjih poslova RH ta djelovanja u “operativnim zonama Mike1 i Mike2” sada promatra iz vlastite perspektive. Kao prvo, navodi se tako izjava pomoćnika ministra unutarnjih poslova Vladimira Nemeca  da “u trenutku njihovog upućivanja u akciju nitko nije mogao pretpostaviti razmjere migracijske krize i izbjegličkog vala s kojima se svakodnevno suočava naša zemlja” – za što je doduše samo trebalo čitati portal Obris.org. Onda slijede i neki podaci o policijskoj strani akcije u kojoj je sudjelovao brod “Andrija Mohorovičić”, i za koju je odlikovanja primilo 5 hrvatskih policajaca te ni jedan vojnik:

“Nakon poziva FRONTEX-a, pozitivne odluke Hrvatskog sabora donesene na prijedlog Vlade RH i uz prethodnu suglasnost predsjednice Hrvatske, te provedenih usklađenja planova i termina angažiranja, kao i opsežne i uspješne zajedničke obuke, Hrvatska je od 1. kolovoza do 31. listopada u navedenu operaciju TRITON uključila ophodni brod ‘Andrija Mohorovičić’. Ophodni brod je iz sastava Obalne straže RH, na kojemu je uz pripadnike Obalne straže i odgovarajući liječnički tim, bilo ukrcano i 17 policajki/policajaca pomorske policije iz PU splitsko-dalmatinske i PU primorsko-goranske u mjesečnim turnusima (prvi tim po pet, a drugi i treći po šest). Zadaća mu je bila provedba zakona na dodijeljenom operativnom području. U Međunarodnom koordinacijskom centru (ICC – International Coordination Centar) u Rimu u operaciji je sudjelovao po jedan policajac – časnik za vezu u turnusu, što su ukupno tri policajca, dok je zaključno u zajedničkoj operaciji sudjelovalo sveukupno 20 pomorskih policajaca“.

Čisto za podsjetnik, portal Obris.org je još 2. studenog izvijestio o kraju misije “Andrije Mohorovičića” – čije su putešestvije po Mediteranu kod nas završile opisane u seriji s ukupno više od petnaest (15) tematskih tekstova, kako o misiji TRITON, tako onda i o pomorskim aktivnostima broda BŠ-72 “Andrija Mohorovičić”. Dakle, u prosjeku po tekst svaka četiri dana misije. Iako je BŠ-72 svoju misiju formalno zaključio 30. listopada, za kraj spomenimo i da se iz talijanske luke Catania prema Hrvatskoj krenulo tek 3. studenog malo iza podneva. Plovidba do domaćih voda trajala je oko 33 sata, da bi jučer oko 21 sati sidro bilo bačeno u uvali ispred Bobovišća na Braču. Od tamo se prema Splitu krenulo danas malo prije 8 ujutro, da bi se do 9.45 konačno stiglo u okrilje luke Lora. No, nije ovo djelovanje u svim krugovima potaklo jednaku razinu interesa.

MORH i dileme o brodu

Prema jučerašnjoj službenoj najavi današnjeg događanja, za MORH je riječ bila o slijedećemu:

“Brod HRM-a “Andrija Mohorovičić” (ŠB-73) završio je svoje sudjelovanje u FRONTEX-ovoj operaciji „TRITON 2015“, u petak 30. listopada 2015. pristajanjem u luci Catania. U tri mjeseca plovidbe na Sredozemnom moru posada broda koja broji ukupno 49 pripadnika Oružanih snaga RH, te 5 pripadnika granične policije, spasila je više od 2,5 tisuća migranata“.

No, ne samo da Ministarstvo obrane i većina hrvatskih medija protekla tri mjeseca nisu bili voljni dostojno pratiti aktivnosti ovog plovila i njegove posade na Mediteranu, već se iznimnim naporom pokazalo čak i ispravno obavještavanje o tome – koji se to brod zapravo danas vraća iz međunarodne misije. Naime, u službenim najavama današnjeg dočeka govorilo se o plovilu “ŠB-73”, što je ponovljeno i u prvim verzijama izvješća o događanju (kako Ministarstva obrane i OS RH, tako i Ministarstva unutarnjih poslova RH) – kada je već i sam površni pogled na brod ili neke od njegovih brojnih slika pokazivao velike brojke “72”.

Kada je ta greška ipak uočena, brojke su kod Ministarstva obrane bile korigirane – ali je ipak ostala kriva slovna oznaka. Naime, iako se Andrija Mohorovičić u HRM vodi kao “školski brod”, u imenu su te riječi zamijenjenog poretka – tako da je oznaka plovila “BŠ”, a ne “ŠB”. Ovo se djelomično korigirano spominjanje oznake broda vidi i u citatu službenog priopćenja kojeg smo prenijeli u ovome tekstu, dok je na internetskim stranicama OS RH te MUP RH (također preneseno iznad, kao ilustracija) i nadalje ostao prvotni spomen fantomskog plovila “ŠB-73”.

Ako pravo ime broda o kojem se radi nekome već nije u oči upalo tijekom protekla tri mjeseca, kada je ovo plovilo svako malo aktivno spašavalo migrante u inozemstvu (što ne čudi da nije, budući se tijekom tog perioda gotovo nitko nije pretrgao izvještavajući o radu ovoga plovila i njegove posade) – ovu se potencijalnu dilemu u svakome trenutku jednostavno moglo riješiti pogledom na internetske stranice Oružanih snaga RH, gdje u popisu pod oznakom “Brodovi i borbeni sustavi HRM” lijepo stoji i kratki tekst o brodu “BŠ-72 ‘Andrija Mohorovičić’“.

Pristajanjem u luku Catania u petak, 30. listopada, oko 23 sata navečer, brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ okončao je svoj 3-mjesečni angažman u FRONTEX-ovoj operaciji „TRITON“. Tijekom narednih nekoliko dana, „Mohorovičić“ bi trebao zaploviti natrag prema Hrvatskoj. Tri mjeseca plovidbe Mediteranom rezultiralo je s više od 2 i pol tisuće spašenih migranata, ali i sa sada nedvojbenom činjenicom da HRM ima brod sposoban za plovidbu na  otvorenom moru i po iznimno lošem vremenu, što je BŠ-72 zadesilo nekoliko puta. Iako je primarno bio zadužen za nadzor dijela Jonskoga mora, tijekom posljednjih mjesec dana „Mohorovičić“ je nekoliko puta doplovio i pred obale Tunisa i Libije, sve do obalnih prostora ispred libijskog grada Misrate na istoku. Matična luka bila mu je Catania, ali je zbog talijanske politike iskrcaja i prihvata migranata posada „Mohorovičića“ upoznala i luke Augusta, Messina, Reggio Calabria i Taranto.

Kako se krenulo?

Položaj “Andrija Mohorovičića” 07. listopada 2015. (izvor: Marine Traffic)

Glasine o tome da bi upravo „Andrija Mohorovičić“ mogao postati prvi brod HRM-a koji je okusio more van Jadrana počele su u travnju ove godine, kada je premijer Zoran Milanović izjavio kako se razmišlja da jedan brod Obalne straže pomogne u spašavanju izbjeglica u Mediteranu. Na međunarodnoj izložbi „ASDA 2015“ to su za Obris.org potvrdili i ministar obrane Ante Kotromanović, i zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, koji je dodao da je izbor pao na „Mohorovičića“ zato što je on trenutno „tehnički najsposobniji“ za takav zadatak. Nakon što je hrvatski angažman u „TRITON-u“ i službeno prihvaćen na sjednici Europskog vijeća u Bruxellesu, posada broda započela je s pripremama, a Vlada je i službeno donijela odluku o sudjelovanju u operaciji „TRITON“, osiguravši potom i financijska sredstva.

———————

———————

Prema podacima koji su predočeni saborskom Odboru za obranu, procijenjeno je da troškovi angažmana BŠ-72 u „TRITON-u“ iznose 15 milijuna kuna, od čega je 4 milijuna dalo Ministarstvo obrane iz vlastitog proračuna, dok je 11,2 milijuna izdvojeno iz proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2015. godinu. Kako je „TRITON“ definiran kao „združena humanitarna operacija EU“, a pod skutima FRONTEX-a (agencije kojoj je primarni zadatak nadzor vanjskih granica Unije), dio troškova – najviše do 2 milijuna eura – bit će refundiran iz kase Europske unije. Upravo zbog toga gorak okus u ustima ostavlja najava kako će, zbog zadržavanja rashoda u predviđenim okvirima, MORH sudionicima aktivnosti (dakle posadi broda i medicinskom timu, koji je također iz sastava OS RH) isplatiti minimalne dnevnice, iako sama EU nekim drugim nacionalnim sudionicima nudi i ponešto više iznose dnevnica. Bilo bi više nego lijepo da se ta nepravedna odluka Ministarstva obrane ispravi, posebno nakon što je posada uspješno odradila sve zadaće u „TRITON-u“.

Dapače, željela je i više, pa je  bila čak pomalo nezadovoljna time što im je poziv upomoć uglavnom dolazio pred odlazak u matičnu luku na odmor. Razlog tome je zapravo pragmatičan – kako je Bruxelles definicijom „TRITON-a“ napravio svojevrsni kompromis, u smislu da je prioritet operacije kontrola i nadzor vanjskih granica EU (a ne isključivo traganje i spašavanje migranata), a zapovjedništvo operacije prepušteno Italiji, većinu posla na Mediteranu obavljala je i koordinirala talijanska Obalna straža, prema potrebi pozivajući u akcije druge strane brodove angažirane u operaciji „TRITON“. I dok veći brodovi poput norveškog „Siem Pilota“ i engleskog „HMS Bulwarka“ imaju i dužu autonomnost na moru, manji brodovi poput „Mohorovičića“ češće su korišteni ne za samo spašavanje, već za prekrcavanje i prijevoz migranata do određene talijanske luke. Pa da ne bi plovili „bez veze“, politika zapovjedništva operacije je bila da se te brodove iskoristi za prijevoz spašenih ljudi u trenutku kada oni ionako imaju u planu pristati na Siciliju zbog redovnog odmora.

Odlazak na posao

BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ isplovio je iz splitske ratne luke Lora u četvrtak, 30. srpnja, zajedno s 49 pripadnika OS RH (standardna posada + vojni medicinski tim), kao i s još 5 pripadnika Granične policije MUP-a za koje je, kako će se kasnije moći zaključiti, operacija očito trajala kraće od predviđenog za vojsku. Početak angažmana bio je 01. kolovoza, a već 02. kolovoza iz Italije je stigla vijest da je tog popodneva „Mohorovičić“ spasio 37 ljudi. Niz uspješnih spašavanja nastavljen je praktički do zadnjeg dana sudjelovanja u „TRITON-u“, iako posljednjih tjedana u nešto rjeđem ritmu s obzirom na sve lošije vrijeme na Mediteranu. Većina spašenih i do Italije prevezenih migranata na „Mohorovičiću“ potječe iz sub-saharskog afričkog područja – uglavnom je riječ o Somalcima, Eritrejcima, Sudancima, ima i nešto Sirijaca (iako oni preferiraju put preko Turske i Grčke prema Srbiji i Hrvatskoj), ali i Egipćana. Nažalost, „Mohorovičić“ je u Italiju dopremio i tijela nekolicine preminulih (riječ je o ljudima koji uglavnom nisu podnijeli težinu tog puta), ali i osobe za koje su talijanske vlasti nakon registracije i kontrole ustanovile da su se bavili organiziranjem i krijumčarenjem ljudi. Ugrubo računajući, „Andrija Mohorovičić“ je spasio i na sigurno talijansko tlo dopremio oko 2 i pol tisuće migranata.

Što je u ovoj priči izostalo?

Uz sliku belgijskog broda, Vlada RH kaže: “U misiji Triton hrvatski mornari spasili 659 života”

Nažalost, ono što je izostalo u cijeloj ovoj priči je – aktivna promocija i PR angažman. HRM, OS RH, MORH – niti jedna karika u ovome lancu nije našla za shodno povremeno se pohvaliti uspješnim djelovanjem u humanitarnoj operaciji na Mediteranu, a kamoli redovito izvještavati o sudjelovanju u „TRITON-u“. Dok nas mediji svakodnevno bombardiraju vijestima o migrantskoj krizi od Grčke, preko Srbije i Mađarske, do Hrvatske, Slovenije i dalje, o aktivnostima HRM-ovog broda čulo se iznimno rijetko, uglavnom tek u protokolarnim prilikama. Tako je hrvatska javnost saznala da je „Mohorovičić“ ispraćen u operaciju i da je izveo prva spašavanja, te da ga je u Cataniji posjetio premijer Milanović sa suradnicima, dok je sredinom kolovoza Vlada RH na svom Facebook profilu napravila neviđenu grešku – uz pohvalu angažmanu HRM-u u „TRITON-u“, s nekoliko slika „Mohorovičića“ pomiješala je i slike belgijskog broda „BNS Godetia“. No zato su scene s „Mohorovičića“ obišle svijet putem Euronewsa, kao i putem nekoliko talijanskih tv-stanica (što državnih što lokalnih), preko web-stranice talijanskog Crvenog križa, FRONTEX-ovog twitter-računa, i YouTube kanala talijanske Obalne straže.

———————
Euronews o iskrcavanje migranata s “Andrije Mohorovičića” u luci Augusta 

———————

Nažalost, ništa od toga nije preneseno u domaćim medijima ili, ne daj Bože, na službenim stranicama MORH-a i OS RH. Tu su se i MORH i OS RH ponijeli vrlo maćehinski prema „Andriji Mohorovičiću“, baš kao i MUP prema angažmanu svojih ljudi i plovila u operaciji „Poseidon Sea“ na grčkim otocima. No zato je MUP pohvalio angažman policijskih službenika u „TRITON-u“ kao da sami u valovima Mediterana brane nacionalni ponos, za što su onda bili i posebno pohvaljeni: „za hrabra djela na Sredozemlju“. Uvrnuta neka PR-logika zato je pokvarila ovu „TRITON“ priču, a kakvo-takvo iskupljenje čeka ih za koji dan, prilikom povratka BŠ-72 u splitsku Loru.

U ranim jutarnjim satima ove nedjelje oba broda HRM-a, DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“, uplovile su u španjolsku luku Sagunto i time odradile prvi dio jednomjesečne ispomoći Oružanim snagama RH u vježbi „Trident Juncture 15“. Prema podacima s Marine Traffica, prva je u luku sjeverno od Valencije uplovila „Cetina“ – negdje oko 06:06 sati, da bi nepuna dva sata kasnije, oko 07:48, pristigla i „Krka“. Time su u vodu pale najave direktora GS OS RH kontraadmirala Roberta Hranja, koji je na prošlonedjeljnom ispraćaju ta dva broda iz ratne luke Lora najavio da se „planira putovanje 5 dana u jednom smjeru“. Od jutros je očito da je putovanje trajalo punih 7 dana, uz dva duža, gotovo jednodnevna stajanja – s jednim u luci Catania na Siciliji, i drugim u luci Cagliari na Sardiniji.

Hrvatska flotila u Italiji

Hrvatska flotila okupljena u Cataniji, utorak 13. listopada 2015. godine

Tako se u utorak, 13. listopada, u Cataniji mogao vidjeti gotovo nadrealan prizor – na jednom inozemnom gatu privezana čak tri hrvatska ratna broda – „Krka“, „Cetina“ i „Andrija Mohorovičić“! Prizor je to za koji ne vjerujemo da će se tako uskoro ponoviti, tim više što bi BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ trebao okončati svoj angažman u EU-operaciji „TRITON“ prije povratka „Krke“ i „Cetine“ u RH. “Mohorovičiću” je, naime, ostalo još desetak dana do kraja sudjelovanja u operaciji Europske unije na Mediteranu, koje bi, prema planu, trebalo biti okončano ili posljednjih dana listopada ili u prvim danima studenog.

Hrvatski desantni brodovi u španjolskoj luci Sagundo jutros

No štošta je u ovoj storiji povijesno i nevjerojatno. Već i sam put brodova koji nisu predviđeni za ovakva daleka putovanja bio je ravan nevjerojatnom. Iako su se „Krka“ i „Cetina“ na putu od Splita do Sagunta držale zajedno, i plovile uz obalu, bilo je mjesta na kojima to nije bilo moguće – npr. pri prelasku sa Sicilije do Sardinije, ili možda čak i najzahtjevniji dio puta – od Sardinije do Mallorce. Ovaj posljednji prijelaz zahtijevao je više od jednoga dana plovidbe otvorenim morem. Malo je tko vjerovao da ova dva desantna broda to mogu izvesti, uključujući i samu njihovu posadu. Tu činjenicu dobro ilustrira navod ugledne britanske kompanije „Janes Information Group“, koja je u svojim pregledima pojedinih nacionalnih sposobnosti hrvatske amfibijske kapacitete ocijenila riječima:

“Hrvatske ukupne sposobnosti pomorskog prijevoza su u razini od 680 vojnika te do 112 tenkova. Ipak, država ne posjeduje namjenska plovila za desantiranje pješaštva, kao ni brodove s letnim palubama. Postojeća desantna plovila/brodovi u službi, stariji su i nepodobni za operacije van Jadrana“.

Združeno vojno djelovanje u praksi

Desantni brodovi na putu u Španjolsku, pogled s DBM-81 “Cetina”

DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“ u Španjolsku su prevezle dio pripadnika OS RH – sudionike jednog od segmenata velike NATO-vježbe „Trident Juncture 15“, koji će početi u srijedu, 21. listopada. Na brodove su, uz posadu, bila ukrcana i 14-orica pripadnika HKoV-a, 4 BOV „Patria“, 2 kamiona, jedno terensko vozilo i sva potrebna oprema. Nakon iskrcavanja, svi će (osim posada „Krke“ i „Cetine“, koje ne sudjeluju u vježbi TJ 15) biti prebačeni u Zaragozu, gdje će se na vojnom poligonu San Gregorio održati kopneni dio vježbe „Trident Juncture 15“. Vježba će završiti 06. studenog, nakon čega se ljudi i oprema ponovno ukrcavaju na DBM-81 i DBM-82 i kreću natrag put Hrvatske.

Borbena vozila Patria na putu prema NATO-vježbalištima

Na „Trident Juncture 15“ sudjeluju i naši zapadni susjedi Slovenci. Slovenska vojska na TJ 15 šalje 46 pripadnika, razmještenih malo u Italiji, a malo u Španjolskoj. Tako jedinica za specijalno djelovanje s bojnom skupinom sudjeluje u češkom zapovjedništvu u Španjolskoj, 15. pukovnija vojnog zrakoplovstva s helikopterom za medicinsku evakuaciju u Italiji, logistička brigada sa skupinom u združenoj skupini za logističku potporu u Španjolskoj, i element NBKO u poljskoj NBKO-bojni u Italiji.

Nepunih mjesec dana nakon što je u splitskom brodogradilištu „Brodosplit“ položena kobilica za prvi od 5 budućih OOB-ova za potrebe HRM-a,  iz Lore danas ponovno stižu neuobičajene vijesti.

Jutros su se, naime, put Španjolske (odredište – luka Sagunto nedaleko Valencije) otputila dva broda HRM-a, DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“, radi sudjelovanja na NATO vježbi „Trident Juncture 15“ (TJ 15). Uz standardnu posadu, na ova dva desantna minopolagača ukrcana su još 4 BOV „Patria“, 2 kamiona, jedno terensko vozilo i oprema za potrebe pripadnika HKoV-a koji će sudjelovati na vježbi, te 14 pripadnika HKoV-a od ukupno 50 „kopnenjaka“ koliko će ih sudjelovati na TJ 15. Ovo je prvi puta da se hrvatske kopnene snage na vježbu prevoze brodovima HRM-a, ili barem dio njih, budući će oni koji se jutros nisu ukrcali na „Cetinu“ i „Krku“ do Španjolske doći zračnim putem.

„Planirano je putovanje 5 dana u jednom smjeru, a onda vježba traje 20-ak dana nakon čega slijedi povratak, tako da će cijeli put i odsutnost trajati više od mjesec dana“,

rekao je na ispraćaju direktor GS OS RH kontraadmiral Robert Hranj, dodajući kako je ovo dodatna potvrda sposobnosti HRM-a, budući je Sredozemno more – more izazova, a putovanje je dugo.

Trident Juncture 15

Međunarodna vojna vježba „Trident Juncture 15“ je najveća NATO vježba od 2002. godine, s gotovo 36.000 sudionika iz više od 30 država, a glavni joj je cilj – provjera spremnosti NATO snaga brzog odgovora. To je ujedno do sada jedna od rijetkih vježbi u kojima OS RH sudjeluju u velikom broju s pripadnicima i tehnikom – koji će do Španjolske navodno doći „kopnom, morem i zrakom“. Što se tiče Gardijske motorizirane brigade, čija su sredstva jutros krenula morskim putem, ona će na vježbi „Trident Juncture 15“ sudjelovati s jednim mehaniziranim vodom iz sastava druge mehanizirane bojne „Gromovi“ (4 BOV Patria i 40 pripadnika OS RH), časnikom za vezu u S3 bojne, skupinom za potporu s 2 motorna vozila i 6 pripadnika OS RH, jednim promatračem kontrolorom s jednim motornim vozilom, te časnikom za nadzor štete.

Vježba TJ 15 provodi se na 3 lokacije (Italija, Španjolska i Portugal), od čega bi u Španjolskoj trebalo sudjelovati oko 15.000 pripadnika OS država sudionica vježbe. Na poligonu San Gregorio, nedaleko Zaragoze, na kojem će djelovati hrvatski vod, bit će okupljeno ukupno oko 8.100 pripadnika, i uvježbavat će se, kako je najavio brigadni general Boris Šerić, zapovjednik Gardijske motorizirane brigade,  „taktike, tehnike i procedure, odnosno napadaji, obrane i borbe u naseljenim mjestima“. Pomorske će pak snage vježbati na području zapadnog Mediterana.

Iako se vježba TJ 15 provodi od 03. listopada do 06. studenog, ona je zapravo podijeljena u dva dijela, od čega će jedan, „Trident Juncture – CPX (Command Post Exercise)/CAX“, završiti ovoga petka, 16. listopada. Drugi dio vježbe, „Trident Juncture – Livex 15“, počet će 21. listopada, i trajat će do 06. studenog ove godine. Napomenimo još i kako je sama vježba „Trident Juncture 2015“ uklopljena u provedbu šireg Akcijskog plana spremnosti NATO saveza, budući se njome praktično ispituje operativnost Snaga vrlo visoke razine spremnosti (VJTF), za čije su moguće slanje na istok Europe posljednjih mjeseci osposobljavane zapovjedno-koordinacijske točke nazvane NFIU (NATO Force Integration Unit).

Hrvatska flotila na Mediteranu

Nesretni DBM-241 “Krk” u Kumboru 2007. godine (Izvor: Paluba.info)

Dva desantna broda-minopolagača (DBM), koja je Hrvatska danas otposlala put Španjolske, zapravo su dio klase od ukupno tri takva broda, čija je gradnja započeta u zadnjim godinama bivše SFR Jugoslavije. Ta klasa originalno nazvana Silba projektirana je u zagrebačkom Brodarskom institutu i građena u Splitu, na navozima Brodogradilišta specijalnih objekata (BSO) tvrtke Brodosplit. Prvi brod u klasi, nazvan DBM-241 „Krk“ sagrađen je, porinut i primljen u službu prije Domovinskog rata, da bi onda s ostatkom Jugoslavenske ratne mornarice završio u Boki Kotorskoj – gdje čami i danas (nakon povlačenja iz aktivne službe, neuspjele prodaje Egiptu i više krugova devastiranja). Za idući brod u klasi, koji je trebao biti nazvan DBM-242 „Rab“, kobilica je položena predratne 1990. godine, da bi dovršetak dočekao u političkome okviru samostalne Hrvatske. Tu je dovršen te primljen u službu ratne 1992. godine, kada je njime zapovijedao Ivo Raffanelli (sadašnji zapovjednik Obalne straže RH), sada pod novim nazivom – DBM-81 „Cetina“. Treći brod u klasi „Silba“ (ili klasi „Cetina“, kako je još postala poznata) je DBM-82 „Krka“ – plovilo sagrađeno u Republici Hrvatskoj, kojem je kobilica položena u veljači 1992. godine, da bi brod bio porinut sredinom rujna 1994. i primljen u službu 9. ožujka 1995. godine.

Ruski CIWS AK-230 na brodu DBM-81 “Cetina”

Desantna plovila „Cetina“ i „Krka“ vrlo su malena za današnje pojmove desantnih brodova koje se sreće na Mediteranu. Riječ je o brodovima dužine oko 50 metara, širine 10 metara i gaza od samo 2,6 metara – koji su bili planirani za prijevoz do 6 tenkova M-84 ili maksimalno 300 ljudi s opremom. Načelno građena prema RO-RO principu (Roll-on/roll-off), s mnogo projektnih elemenata svojstvenih trgovačkim brodovima, ova plovila sa svoja dva Burmeister & Wain Alpha Diesel 10V 23L VO stroja (pojedinačne snage od po 1,140 kW, spojena na dvije pogonske osovine), navodno imaju maksimalnu brzinu plovidbe od oko 12,5 čvorova. Dok je DBM-81 „Cetina“ bila naoružana u standardu s prvim brodom u klasi, nesretnim DBM-241 „Krk“ – pa naprijed ima dvije ruske instalacije topova AK-230 (dvocjevni CIWS sustav kalibra 30 mm), i na krmi još jednu četverocijevnu instalaciju topova od 20 mm, uz mogućnost protuzračne obrane ručnim raketnim sustavima Strela 2-M, u okviru četverostrukog lansera MTU-4. Zadnji brod u klasi, DBM-82 „Krka“, naoružan je ponešto drugačije – na mjesto ruskih topova na nadgrađu, on ima naprijed na bokovima po jedan top M-71 kalibra 20 mm, te još jedan Bofors D70 kalibra 40 mm na pramcu.

Metodsko-pokazna vježba ukrcaja BOV Patria 26. ožujka 2015. godine

Iako su oba ova desantna broda do sada bila više poznata kao ugodna plovila za službu po Jadrannu, gdje je Krka bila prilagođena i za ulogu vodonosca, njihova je sposobnost ukrcaja borbenih vozila Patria praktično isprobana u ožujku ove godine – upravo u svrhu priprema za vježbu „Trident Juncture 2015“. Za tu su priliku 26. ožujka ove godine metodsko-pokaznu vježbu ukrcaja i iskrcaja BOV Patria proveli pripadnici 1. mehanizirane satnije Gromova, postrojbe koja je još od 2014. u ciklusu intenzivne obuke za NATO-ove snage brzog odgovora (NRF), za što je u svibnju 2015. bila i ocjenjivana u okviru vježbe „Spremnost 15“.

Jučerašnje iskrcavanje u Cataniji

Na putu do Španjolske brodovi „Krka“ i „Cetina“ stat će na Siciliji radi nadopune gorivom, te kako bi se susreli s drugim brodom HRM-a, BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koji već 2 i pol mjeseca sudjeluje u FRONTEX-ovoj operaciji „Triton“ . „Mohorovičić“ je jučer, u subotu 10. listopada, uplovio u luku Catania, zajedno sa 134 spašena migranta, ponajviše žena. Predviđeno je da „Krka“ i „Cetina“ odrade neke aktivnosti zajedno s „Mohorovičićem“, te da se potom otpute prema Španjolskoj. Kako je jutros na ispraćaju u Lori izjavio zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ bi krajem ovoga mjeseca trebao završiti svoj angažman u „Tritonu“, te bi se sredinom studenog vratio u Hrvatsku.

Izazovi za nasljednike

Jutrošnjim odlaskom još dva broda HRM-a na prilično dugačak put po Mediteranu vjerojatno se zatvara nekoliko krugova u obrambenom sektoru.

Prvo – onaj koji pri kraju mandata i ministra obrane i načelnika GS u praksi i javno pokazuje njihove dosege u obrambenome sektoru. I dok Lovrić pred sobom ima koji mjesec više (mandat mu istječe krajem veljače 2016.), Kotromanović je ušao u posljednji mjesec kao ministar obrane u aktualnoj Milanovićevoj Vladi. Bez obzira što će donijeti predstojeći izbori, sada je krajnje vrijeme za prikazati rezultate i dosege posljednje 4 godine.

Drugo – pokazuje se da se proteklih godina radilo na napretku sve tri grane. Tako je HRZ dobio spremnu eksadrilu, HKoV niz novih borbenih vozila, a HRM, uz aktiviranu izgradnju novih OOB-ova i obnovu raketnih sposobnosti, zadaće koje po prvi puta ikad uključuju prelaženje državnih granica na moru.

Treće – treba konstatirati jednu neočekivanu stvar, koju teško da je itko očekivao još početkom ove godine. Naime, uz ponešto sreće, Hrvatska će vrlo skoro imati tri ratna broda na misijama u Mediteranu. Ne jedan – već TRI !!! I dok je slanje BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ bilo dobrodošla novost, to definitivno nije bila neočekivana vijest u rangu slanja na otvoreno more DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“. Pri tome, treba se nadati da se ovaj potez ne pokaže logističkom katastrofom kakvu si je Republika Hrvatska priuštila svojedobnim letovima transportnih aviona An-32 u Irak i Afganistan – kada su bez ikakve pametne svrhe ili dugoročne koristi najednom potrošeni resursi ovih letjelica, da bi one onda završile u beskrajnome čekanju ponovnog remonta, povlačenju iz službe i ponudi za prodaju.

Združeno djelovanje u praksi, danas u Lori (Izvor: društvene mreže)

I na kraju, četvrto – pokazuje se značenje nedavne najave načelnika GS Lovrića o izradi nove vojne doktrine – doktrine integrirane bitke. Dok je stvarno zanimljivo vidjeti ikakvo združeno djelovanje pojedinih grana OS RH (ovdje HRM i HKoV – ali ne i HRZ, kojem smo odrezali ionako slabe kapacitete strateškog transporta), pa makar i tek pri pripremi i sudjelovanju u TJ 15 – ovo je zapravo drugi put u nepunih tjedan dana da se ova nova doktrina ozbiljnije spominje (prvi puta je izrijekom prikazana na vježbi „Združena snaga 15“).

Sve su to veliki izazovi koje aktualno vodstvo obrambenog sustava Hrvatske stavlja pred novog ministra obrane i novog načelnika GS-a – koji će, osim toga, za prvu silu u nasljedstvo dobiti i čitav niz potrošenih resursa za koje će se morati pobrinuti. A, naravno, ne žele li ispasti lošiji od svojih prethodnika – ti će budući ljudi morati i, u najmanju ruku, održati postojeći ritam događanja i razvoja, ako ga već neće nastojati nadmašiti.

Hrvatski ratni brod BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ uplovio je u utorak, 29. rujna, oko 8 sati ujutro, u talijansku luku Messina, zajedno s 236 migranta spašena u Sicilijanskom kanalu, te s časnikom za vezu talijanske Financijske policije. Plovilom Financijske policije znakovitog naziva „Novac“ („Denaro“) u Messinu su istoga jutra stigla još 52 spašena migranta. Migranti su spašeni tijekom nedjelje, 27. rujna, a otisnuli su se s egipatske obale oko tjedan dana ranije. U luci Messina dočekali su ih volonteri, kao i talijanska policija, koja je ustanovila da niti jedan od spašenih putnika nema ni dokumente, niti bilo što drugo od osobnih stvari, zbog čega je njihova identifikacija bila bitno otežana. Nakon fotografiranja i osnovnog osvježenja, svi migranti prevezeni su dijelom u gradski prihvatni centar, a dijelom u druge prihvatne centre na sjeveru Italije.

Prema do sada poznatim podacima, koje spominje Gazzetta del sud, ovaj je put od Egipta do pučine pa prema Italiji koštao od 3 do 4 tisuće eura, plaćeno u egipatskoj valuti. Dio novca plaćen je unaprijed ili najkasnije prilikom ukrcavanja, dok drugi dio treba platiti rodbina nakon saznanja da su se njihovi najmiliji uspješno dokopali sigurnog tla. Svjedočenja spašenih migranata, iznesena policijskim službenicima Squadra-e Mobile i Financijske policije pomogla su u otkrivanju i uhićenju 7 krijumčara i njihovih pomagača, sve redom Egipćana, koji su upravljali plovilom na putu prema Italiji. Nakon spašavanja oni su se umiješali među migrante i s „Mohorovičićem“ došli do Italije, gdje su onda ipak bili otkriveni i privedeni.Krijumčari su identificirani kao Mahammed Mahammed Ali Gomma (41 god.), Ismail Chaben Darouch Hidaia (40 god.), Mansour Awad Walid (24 god.), Selim Houssine (27 god.), te još trojica maloljetnika – jedan 16-godišnjak i dva 17-godišnjaka. Svi su uhićeni pod sumnjom za potpomaganje ilegalne imigracije, pa su odrasli sumnjivci prebačeni u zatvor u Gazzi, dok su maloljetnici povjereni službenicima lokalnog Prihvatnog centra.

Nakon što je iskrcao sve migrante, „Mohorovičić“ se uputio prema luci Catania, odakle će ponovno isploviti na Mediteran. Pred posadom je posljednji mjesec sudjelovanja u EU operaciji „Triton“, tijekom koje su do sada spasili oko 2300 ljudi. No dok pripadnici HRM-a i dalje, po sve lošijim vremenskim uvjetima, obavljaju spasilačke zadaće, njihovi kolege policajci, koji su zajedno s posadom „Mohorovičića“ otišli na Mediteran, svoj su angažman, čini se, već okončali. U trenutku dok je BŠ-72 u Messini iskrcavao migrante, skupina od 5 policijskih službenika iz sastava Postaje pomorske policije Split koja je neko vrijeme bila na brodu Obalne straže već se vratila u Hrvatsku – gdje je onda i nagrađena povodom Dana policije, za svoja „hrabra djela na Sredozemlju“. Kako navodi MUP na svojoj službenoj web-stranici, nagrađeni su Ana Kapetanović, Davor Elač, Dino Grizelj, Petar Višić i Marin Nuić:

„Policijski službenici predloženi su zbog postignutih iznimnih rezultata prilikom sudjelovanja u zajedničkoj operaciji TRITON 2015 koja se provodi na području središnjeg Sredozemlja s ciljem pružanja potpore Talijanskoj Republici u provedbi zadaća čuvanju vanjskih granica EU te spašavanju migranata na moru. Sudjelovanje hrvatskih policijskih službenika u provedbi zajedničke operacije osobito je doprinijelo zaštiti života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osobe. Postignuti su iznimni rezultati u obavljanju poslova nadzora državne granice, poslova sa strancima, zaštite osoba i objekata od posebnog interesa, pomorskog prometa te drugim policijskim poslovima, a njihov angažman dodatno pridonosi ugledu policije i njenoj pozitivnoj slici, kako u nacionalnoj, tako i u međunarodnoj zajednici“.

Nagrade su dodijeljene u Prihvatnom centru u Opatovcu, a mediji su zabilježili da su ih ispred skupine primili Ana Kapetanović i Davor Elač, voditelj policijskog tima ukrcanog na brod HRM-a. Šesti član policijskog tima, Žarko Smajić, koji je bio otposlan kao časnik za vezu u Zapovjedno-koordinacijski centar operacije „TRITON“ u Rimu, nije među nagrađenima. Njega, valjda, fasuje ista sudbina kao i posadu „Mohorovičića“ – daljnji rad bez neke posebne nagrade za hrabrost i hrabra djela.

Dok su sve oči domaće javnosti uprte u veliku izbjegličku krizu koja se posljednjih dana događa na prostoru Lijepe naše, gotovo da se zaboravilo da se s problemom izbjeglica i migranata pripadnici OS RH i MUP-a RH bave već tjednima. Tu posebno mislimo na posadu broda HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koja polako privodi kraju i drugi mjesec svog radnog boravka na Mediteranu.

Položaj BŠ-72 u subotu, 19. rujna (izvor: Marine Traffic)

Nakon prošlotjedne akcije spašavanja, „Mohorovičić“ je proveo dva dana u luci Catania, odakle se otisnuo na more u četvrtak, 17. rujna, pošavši putem kojim do sada nije baš plovio – uz istočnu obalu Malte prema Libiji, potom prema Tunisu, i natrag prema Siciliji. Novinske agencije otkrile su i razlog ovakvoj daljinskoj ruti – u subotu, 19. rujna, pred libijskom se obalom, na udaljenosti od 30-40 milja, odvijala jedna od najopsežnijih spasilačkih akcija u posljednje vrijeme. Talijanska Obalna straža koordinirala je u vodama ispred Libije 20 akcija spašavanja, u kojima je sudjelovao veliki broj plovila, spasivši ukupno 4.343 migranta. U jednom od krijumčarskih čamaca pronađena je mrtva žena, no talijanska Obalna straža nije specificirala mogući uzrok smrti. Osim talijanske Obalne straže i Ratne mornarice, u spašavanju su sudjelovali članovi humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“, malteški „Migrant Offshore Aid Station“, jedan trgovački brod, hrvatski brod „Andrija Mohorovičić“ angažiran u operaciji TRITON, te vojni brodovi SR Njemačke i Velike Britanije koji sudjeluju u operaciji EU NAVFOR Med. Istovremeno je spašeno još 335 ljudi, i to u spasilačkoj akciji koju je koordinirala Grčka, te su i oni prebačeni na jedan od spasilačkih brodova koji ih je potom dopremio u Italiju.

Povratak iz akcije

Koliko je brodu HRM-a trebalo da dođe do luke Taranto na peti talijanske čizme – nije posve jasno. Dok Marine Traffic bilježi dolazak u Taranto u nedjelju, 20. rujna, u 22:49 sati navečer, talijanski mediji javljaju da je “Andrija Mohorovičić” uplovio u talijansku luku Taranto u ponedjeljak, 21. rujna, oko 8 sati ujutro, zajedno s 328 migranata spašenih iz mora ispred Libije. Radi se isključivo o muškarcima iz Eritreje, Somalije i Tunisa, među kojima ima i 58 djece, većinom bez pratnje.

U luci ih je dočekao prvi prihvatni punkt i hitna pomoć, u organizaciji lokalnih vlasti i Crvenoga križa, te su migrantima podijeljene torbe s vodom i osnovnim higijenskim potrepštinama. Po već uhodanoj praksi, nakon prihvata i osnovnog zdravstvenog pregleda, svi su migranti raspodijeljeni po prihvatnim centrima u Tarantu i obližnjim mjestima provincije Puglia (Apulija). Za sada, njih 50 ostaje u samom Tarantu, dok će ostali biti autobusom prebačeni u druga mjesta, odakle će biti razmješteni u centre diljem Italije.

U intervjuu za televizijsku postaju Sky, Giovanni Pinto, direktor Središnjice za imigraciju i graničnu policiju, rekao je kako su trenutne brojke ipak ponešto manje od negdašnjih, pa su tako ove godine u Italiju stigle 122 tisuće migranata, što je 7 tisuća manje nego u istom razdoblju prošle, 2014. godine. Blagi pad će se nastaviti i do kraja godine, smatra Pinto, računajući na dolazak jeseni i zime. Iako se još uvijek analiziraju podaci s terena, primjetno je značajno smanjenje broja Sirijaca (trenutno ih ima tek nešto više od 6 tisuća), dok je broj Eritrejaca uglavnom isti kao i lani. U odnosu na prošlu i ranije godine, bitno su izmijenjeni i razlozi migracija – iako Italija bilježi puno više tražitelja azila nego do sada, ponajviše je riječ o ekonomskim migrantima, a bitno manje o ratnim izbjeglicama (koje su se izgleda većinom prebacile na tzv. Balkansku rutu).

Pitanje troškova kriznog upravljanja migrantima i migrantskom krizom prilično je složeno, rekao je Giovanni Pinto za Sky TV – trenutno se ulaže 137 milijuna eura u FRONTEX, čemu još treba pridodati zasigurno dodatnih nekoliko stotina milijuna za ljude uključene u organizaciju i upravljanje prihvatom migranata, transfere, prikupljanje i organizaciju zaliha, itd. Upravo je o troškovima nedavno bilo razgovarano i u Europskoj komisiji, gdje je dogovoreno da se, pored postojećih napora, posebna pažnja posveti Odjelu za javnu sigurnost, kako bi se u suradnji s trećim zemljama pokušao ubrzati postupak repatrijacije. Za to je Italija od Komisija u Bruxellesu dobila dodatnih 50 milijuna eura.

Početkom ovog mjeseca Europska komisija je pokrenula i jedan novi fond, tzv. African Trust Fund, s impresivnim proračunom od milijardu i 800 milijuna eura, namijenjen za afričke zemlje iz koje dolazi najviše migranata. Ovaj bi fond trebao postati služben u studenom ove godine, na EU summitu u Valletti (Malta), na kojem bi trebali sudjelovati i predstavnici afričkih zemalja. Taj bi izvor financiranja, smatra Pinto, trebao olakšati međusobnu suradnju između afričkih zemalja iz kojih dolazi mnogo migranata, a posebno bi trebao pomoći pri barem određenome obuzdavanju nekih aspekata fenomena migracija, barem onih ekonomski.

Rano jutros, koju minutu prije 6 sati, u sicilijsku luku Messina uplovio je brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ s novospašenim migrantima. Riječ je tu o ljudima koje je dva dana ranije, u nedjelju 13. rujna, u Sicilijskom tjesnacu (prolaz između Sicilije i Tunisa), spasio brod talijanske Ratne mornarice D 561 „Francesco Mimbelli“, angažiran u operaciji „Mare Sicuro“. Ukupno 284 osobe skupljene su s derutnog ribarskog broda, te su ih tijekom jučerašnjeg dana prebacili na „Mohorovičića“ koji ih je onda prevezao u Messinu. Jučer spašeni migranti državljani su Eritreje, Somalije i Egipta, a od ukupno njih 284 – 54 su žene, a 45 djeca. Dvije žene su u vrlo visokom stupnju trudnoće (9. mjesec), dok je jedno spašeno dijete staro tek 5 dana.

Jutrošnji dolazak u luku Messina zahtijevao je ponešto više logističke pripreme, budući je u isto vrijeme kada je pristajao „Mohorovičić“ stizao i kruzer MSC „Fantasia“. Po pristajanju, oba su broda, baš kao i brod talijanske Financijske policije „Monte Cimone“, smještena uz glavno šetalište Molo Marconi. Budući da je za dolazak hrvatskog broda sa spašenim migrantima sve je bilo spremno već u nedjelju kasno poslije podne, jutros u 8 sati moglo se pristupiti prvim medicinskim pregledima.

U pristaništu se nalaze liječnici ASP-a (Azienda Sanitaria Provinciale di Messina), osoblje Crvenog križa, te brojni volonteri, koji su trudnice odmah ukrcali u vozila hitne pomoći i otpremili u bolnicu. O djeci se brinu volonteri iz organizacije „Save the Children“, koji se od početka ove migracijske krize nalaze u većini talijanskih luka u koje pristižu migranti, ne bi li spašenoj djeci učinili boravak što ugodnijim. Nakon prvih pregleda i kontrola, svi migranti autobusima će se prebaciti u prihvatne centre PalaNebiolo, Annunziata, te u bivšu vojarnu Bisconte u Camaru. Od travnja ove godine, u luku Messina došlo je ukupno 8 155 migranata, a ovo jutros drugo je takvo uplovljavanje „Andrije Mohorovičića“ u tu luku od početka sudjelovanja u operaciji TRITON.

Nakon jutrošnjeg dobro obavljenog posla, „Mohorovičić“ je oko 9 ujutro opet isplovio iz luke Messina, te se trenutno nalazi na putu prema luci Catania.

Talijanske mornaričke operacije

Napomenimo da je spomenuta talijanska pomorska operacija „Mare Sicuro“ nastavak ovogodišnjih flotnih djelovanja pod nazivom „Mare Aperto“, te da je započela krajem ožujka ove godine. Riječ je o dijelu nacionalnog odgovora Italije na porast prometa po migrantskoj ruti što teče središnjim Mediteranom. Dok je prošle godine talijanska Ratna mornarica bila aktivno angažirana u operaciji „Mare Nostrum“, zbog koje je tada bila odgođena i godišnja vježba „Mare Aperto“ – ove je godine ta vježbovna aktivnost održana početkom ožujka, u morskim prostorima pred libijskom obalom. Treba spomenuti kako se tu radilo o angažiranju ovećih mornaričkih kapaciteta, što je u doba održavanja ove vježbe potaklo i brojna nagađanja o nekakvoj jednostranoj talijanskoj intervenciji u Libiji.

U nastavku na to vježbovno djelovanje, Italija je od 12. ožujka ove godine započela i daljnju mornaričku aktivnost, sada nazvanu „Mare Sicuro“. Ova je operacija koncentrirana na prostor od oko 160.000 kvadratnih kilometara ispred libijske obale, u kojem se posebnu pažnju posvetilo zaštiti naftnih i plinskih platformi pod upravom talijanskog petrokemijskog koncerna ENI, te trase strateški važnog plinovoda koji povezuje područje zapadno od grada Tripolija u Libiji sa Sicilijom. Ovdje je raspoređeno oko 1.000 ljudi dnevno, odnosno, u pravilu jedan nosač helikoptera, dvije fregate klase FREMM, te dodatna patrolna plovila i bespilotne letjelice tipa Predator iz zrakoplovnih baza Amendola (nedaleko Foggie), i Sigonella na Siciliji. Pri tome, spominjalo se i terensko stacioniranje talijanskih marinaca u prostor operacije, koji bi onda brzim plovilima presretali te kontrolirali sumnjiva plovila. Iz talijanskih obrambenih krugova moglo se čuti o posebnoj dodjeli opreme za noćna djelovanja snagama u ovoj operaciji, inače pripadajuće talijanskim kopnenim snagama.

Ovo je djelovanje izričito bilo potaknuto eskalacijom islamističke prijetnje na sjeveru Afrike, gdje se Libiju krenulo doživljavati kao izvorište širih oružnih prijetnji. U tom su kontekstu dane i izjave talijanskog ministra obrane Roberta Pinottija, koji je 19. ožujka (samo dan po terorističkom napadu na turiste u muzeju Bardo u gradu Tunisu, za koji su počinitelji bili uvježbavani u susjednoj Libiji) pred parlamentom u Rimu kao svrhu čitavog ovog djelovanja iznio „nadziranje džihadističkih formacija“ – što je navodno obuhvaćalo i kontrolu komunikacijskog prometa u Libiji, te pojačano radarsko motrenje tamošnjeg brodskog prometa. Kao što se vidi, svi ovi ciljevi su u međuvremenu dopunjeni i aktivnim spašavanjem velikog broja migranata od utapanja na Mediteranu.

Talijanski brod “Francesco Mimbelli” u akciji spašavanja, 13.09.2015.