U Zračnu luku Franjo Tuđman u Zagrebu danas je sletjela šesta po redu skupina ranjenika iz Ukrajine upućenih na liječenje i rehabilitaciju u Republiku Hrvatsku – ukupno 21 ranjenik i tri osobe u pratnji. Ranjenike je na zračnoj luci, u ime Ministarstva hrvatskih branitelja, dočekala izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, ravnateljica Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć Anita Milas-Anzić, a u ime Ministarstva zdravstva dočekao izaslanik ministrice Irene Hrstić, državni tajnik Renato Mittermayer, te vojni izaslanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj, brigadir Dmytro Malik. Za prijevoz ranjenika do zdravstvenih ustanova u kojima će biti zbrinuti radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije osigurana su sanitetska vozila, a u prihvatu su, uz zdravstveno osoblje, sudjelovali i prevoditelji koji ranjenicima pružaju pomoć u prvim danima boravka u Hrvatskoj.

„Republika Hrvatska dosljedno i kontinuirano pruža pomoć i podršku ukrajinskom narodu, i to na političkom, diplomatskom, ali svakako i na humanitarnom planu. Jedan od tih programa je i ovaj prijem ranjenika, koji se provodi od 2023. godine, odlukom Vlade Republike Hrvatske. Posebno treba istaknuti da međuresorna radna skupina kontinuirano organizira prijem skupina ranjenika, a riječ je o rezultatu vrlo dobre i uske suradnje Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva Ukrajine, norveškog Medevac tima te svih zdravstvenih ustanova u koje će ove ranjene osobe biti smještene. Ovu ćemo aktivnost nastaviti i dalje predano provoditi jer je riječ o suradnji koja se pokazala uspješnom i potrebnom“,

izjavila je Anita Milas-Anzić, ravnateljica u Ministarstvu hrvatskih branitelja i nacionalna koordinatorica za prijem, liječenje i rehabilitaciju ranjenih osoba iz Ukrajine.

“Ovdje smo na dočeku naših ukrajinskih prijatelja. Od 2023. godine imamo međuresornu suradnju između dva ministarstva, a Vlada je osigurala sredstva kako bismo mogli pomoći ranjenicima. Do sada je u njihovo liječenje uloženo preko milijun i dvjesto tisuća eura. Ranjenike raspoređujemo u medicinske centre u kojima im se može pružiti adekvatna zdravstvena pomoć, a transport sanitetskim vozilima u potpunosti je besplatan. Hrvatska je jedna od rijetkih država Europske unije koja ovim osobama osigurava zdravstvenu zaštitu jednaku onoj koju imaju građani Republike Hrvatske. Ostat će kod nas dok ne budu spremni za potpuni oporavak i povratak u svoju državu. Ovime Republika Hrvatska šalje jasnu poruku prijateljstva ljudima pogođenima teškim. Želimo im da što prije žive normalno i da se što prije postigne mir“,

rekao je državni tajnik Renato Mittermayer, dok je brigadir Dmytro Malik zahvalio hrvatskom narodu i Republici Hrvatskoj na pruženoj pomoći:

“Vaša podrška puno znači ukrajinskom narodu. Hrvati su narod koji zna što znači izboriti se za slobodu, stoga vjerujem da iz tog razloga najbolje razumijete kroz što danas prolaze Ukrajinci”.

U pet skupina koje su do sada stigle u Hrvatsku na liječenje i rehabilitaciju primljen je ukupno 91 ukrajinski ranjenik, od kojih je njih 13 i dalje na rehabilitaciji u Hrvatskoj. Uključivanjem današnje, šeste skupine, Hrvatska je od početka provedbe ove aktivnosti na liječenje i rehabilitaciju primila ukupno 112 ranjenika iz Ukrajine. Svi oni ostvaruju status osoba pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj, kao i sva prava koja po toj osnovi pripadaju raseljenim osobama sukladno važećim propisima. Zračni prijevoz iz Poljske organizira Europska unija, putem usluge Medevac tima i medicinskog zrakoplova, s polaskom iz međunarodne zračne luke Rzeszów-Jasionka, smještene u blizini ukrajinske granice.

Po dolasku u Hrvatsku, na temelju prethodno zaprimljene medicinske dokumentacije i trijaže koju provodi konzilij hrvatskih medicinskih stručnjaka, ranjenici se raspoređuju u nekoliko bolničkih zdravstvenih ustanova radi daljnje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Sukladno individualnom planu liječenja osigurava im se multidisciplinarna zdravstvena skrb, nakon čega se velik dio ranjenika upućuje na rehabilitaciju u veteranske centre, prije povratka u Ukrajinu.

*Photo: Ministarstvo branitelja

U Hrvatsku je jučer stigla četvrta skupina ranjenika iz Ukrajine, njih 17 s tri osobe u pratnji. Većinom se radi o mlađim ljudima, a među njima ima nekoliko njih koji su iznimno teško ranjeni i amputirani. Ranjenike je dočekalo 17 sanitetskih vozila za prijevoz do zdravstvenih ustanova u kojima će biti zbrinuti radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije, gdje će ih uz zdravstvene djelatnike ustanova dočekati i prevoditelji koji će im pružiti pomoći u prvim danima boravka u Hrvatskoj.

U Zračnoj luci Franjo Tuđman u Zagrebu dočekali su ih potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i veleposlanik Ukrajine Vasilj Kirilič.

“Ovo je snažna poruka naše Vlade u pružanju potpore prijateljskom ukrajinskom narodu, posebno kroz ovaj humanitarni segment. Ovaj program potpore ćemo nastaviti sve dokle postoji potreba, a nažalost i dalje svjedočimo nesmiljenoj ruskoj agresiji na Ukrajinu”,

istaknuo je ministar Medved, izrazivši nadu da će njihovo liječenje i rehabilitacija u Hrvatskoj biti uspješni te im zaželio što brži oporavak. Ujedno je zahvalio svima koji sudjeluju u zbrinjavanju ukrajinskih ranjenika, posebno norveškom Medevac timu i hrvatskim zdravstvenim ustanovama, te je izrazio zadovoljstvo što u njihovoj rehabilitaciji sudjeluju i naši veteranski centri, naglasivši pritom važnost našeg iskustva iz Domovinskog rata u tom procesu.

Veleposlanik Ukrajine u RH Vasilj Kirilič zahvalio je hrvatskoj vladi i posebno ministru Medvedu na  potpori koju pruža Ukrajini, istaknuvši kao posebno značajno golemo iskustvo iz Domovinskog rata.

„Hrvatska pruža neizmjerno značajnu podršku Ukrajini, kako u ovom humanitarnom segment u pogledu liječenja i zbrinjavanja ranjenih branitelja, tako i kroz druge oblike potpore“,

rekao je veleposlanik, Kirilič, zahvalivši ravnateljima zdravstvenih ustanova i veteranskih centara na pomoći koju pružaju ukrajinskim ranjenicima, a posebno na prijateljskom okruženju i pristupu zbog kojega se osjećaju dobrodošli kao kod kuće.

U prethodne tri skupine, u travnju i listopadu 2023. te svibnju 2024., Hrvatska je na liječenje i rehabilitaciju primila ukupno 55 ukrajinskih ranjenika, od kojih je njih 12 još u Hrvatskoj na rehabilitaciji. Sveukupno, s jučerašnjom skupinom, na liječenje i rehabilitaciju RH je primila 72 ranjenika iz Ukrajine i 30 osoba u pratnji, a svi oni ostvaruju status osoba pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj te prava koja imaju sve raseljene osobe u skladu sa zakonskim propisima, priopćilo je Ministarstvo hrvatskih brnitelja. Zrakoplovni prijevoz iz Poljske do RH organiziran je od strane EU iz međunarodne zračne luke Rzeszow- Jasionka u Poljskoj, koja se nalazi blizu granice s Ukrajinom, uslugom Medevac tima i medicinskog aviona.

Nakon dolaska u Hrvatsku, prema unaprijed zaprimljenoj medicinskoj dokumentaciji i trijaži od strane konzilija hrvatskih medicinskih stručnjaka, ranjenici se smještaju u više bolničkih zdravstvenih ustanova na daljnju dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju. Prema individualnom planu liječenja, osigurava im se multidisciplinarna zdravstvena skrb i poboljšanje zdravstvenog stanja, a potom se većina upućuje na rehabilitaciju u veteranske centre, nakon čega se vraćaju u Ukrajinu.

*Photo: Ministarstvo hrvatskih branitelja

U Savudriji se od 03. do 12. lipnja provodi program resocijalizacije ukrajinskih branitelja koji su danas javnosti predstavili ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite Damir Trut  i gradonačelnik Lviva Andriy Sadovyi. Program se provodi u organizaciji Ronilačkog kluba hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) Nemo-Adriatic i partnera projekta fondacije UNBROKEN iz Lviva, te uz podršku Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i grada Lviva. Sastoji se od teoretskog dijela koji uključuje brojne edukacije i radionice, prijenos osobnog iskustva hrvatskih branitelja i psihološki segment, dok praktičan dio uključuje različite aktivnosti koje pozitivno i blagotvorno djeluju na ljudski organizam, a temelje se na terapeutskom ronjenju, kajakarenju i sličnim sportovima.

“Zaista me raduje što su upravo naši ratni veterani, koji su prošli Domovinski rat u RH, sada vaši instruktori koji vam pružaju prijeko potrebnu rehabilitaciju i psihosocijalnu podršku kroz program resocijalizacije u organizaciji Ronilačkog kluba hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) Nemo-Adriatic. Većina njih su i aktivni pripadnici ronilačke skupine Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite koji su vrhunski osposobljeni i aktiviraju se u raznim velikim nesrećama pod vodom i na vodi,“

rekao je Damir Trut, dok je gradonačelnik Lviva Andriy Sadovyi istaknuo kako su iskustva hrvatskih branitelja koja su podijelili s ukrajinskim braniteljima od velike važnosti, pogotovo u vidu zajedničke borbe za demokraciju i bolje sutra te je zahvalio svim hrvatskim braniteljima i svim Hrvatima na tako velikoj podršci Ukrajini i Ukrajincima u borbi za demokratske vrijednosti.

“Imamo milijun ljudi na bojišnici. Lavov je do sada primio više od 17 tisuća ranjenika koji se rehabilitiraju i vraćaju u svakodnevni život. U tom procesu vrlo je bitna i resocijalizacija u kojoj nam je iskustvo hrvatskih branitelja iznimno važno”,

istaknuo je Sadovyi.

Osim Ronilačkog kluba hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) Nemo-Adriatic, u programu resocijalizacije ukrajinskih branitelja kao instruktori ronjenj sudjeluju i pripadnici ronilčke skupine Državne intervencijske postrojbe civilne zštite RH, a aktivnosti se provode u Hrvatskoj i Ukrajini. Današnjoj prezentaciji programa u Savudriji prisustvovali su izvršni direktor fondacije UNBROKEN Oleksandr Kobzarev, gradonačelnik grada Umaga Vili Bassanese, načelnik PU istarske Alen Klabot, voditelj Službe civilne zaštite Pazin Mladen Kiković te predstavnici civilne zaštite Republike Slovenije

Projekt resocijalizacije ukrajinskih branitelja pokrenut je u rujnu 2023. godine, kada je prva grupa ukrajinskih branitelja došla na resocijalizaciju u Hrvatsku.

*Photo: MUP RH

U Hrvatsku je danas na liječenje i oporavak pristiglo 19 ranjenika iz Ukrajine u pratnji članova njihovih obitelji. U Zračnoj luci “dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu dočekali su ih potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar zdravstva Vili Beroš i veleposlanik Ukrajine Vasil Kirilič. Ukupno 19 ranjenih vojnika, pri čemu najmlađi ima 22 godine, a najstariji 55, stiglo je u pratnji 13 članova obitelji.  Ova grupa ukrajinskih ranjenika ima najteže ozljede od svih do sada pristiglih skupina ranjenih ukrajinskih vojnika, objavljeno je iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Inače, prva grupa  ranjenika iz Ukrajine, njih 19 u pratnji 9 članova obitelji pristigla je na liječenje lani 26. travnja – dvojica od njih još su na liječenju u našim zdravstvenim ustanovama. Druga skupina od 17 ranjenika u pratnji četvero članova obitelji pristigla je u Hrvatsku lani 18. listopada, i do danas je njih 10 još uvijek u RH na liječenju i rehabilitaciji.

“U skladu s odlukom Vlade nastavljamo pružati potporu prijateljskom ukrajinskom narodu. Kroz ovaj program pomažemo u prihvatu, liječenju i rehabilitaciji ukrajinskih ranjenika“, izjavio je potpredsjednik Vlade Tomo Medved  nakon slijetanja zrakoplova s ranjenicima koji su potom zbrinuti u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj: “Mi smo unazad nekoliko dana u stalnoj koordinaciji s prijateljima iz Ukrajine koji su nam dostavili podatke o svim ranjenicima te ćemo ih, prema njihovim dijagnozama i vrsti rana, razmjestiti tijekom dana u naše zdravstvene ustanove“. Uz zdravstvene djelatnike ranjene  ukrajinske vojnike dočekat će i prevoditelji koji će im pomoći u prvim danima boravka u Hrvatskoj. Sve osobe ostvarit će status osoba pod privremenom zaštitom te sukladno zakonskim propisima prava kao i druge raseljene osobe u Republici Hrvatskoj, navode u hrvatskoj Vladi. Ranjenim Ukrajincima pomoć će pružiti i stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi, prvenstveno kroz druženje i razgovor. “Prije nekoliko tjedana organizirali smo susret naših ratnih vojnih invalida s našim prijateljima iz Ukrajine. Taj je susret bio iznimno dirljiv“, naglasio je Medved te se ujedno zahvalio i Norveškoj na potpori u organizaciji sanitetskog transporta u Hrvatsku.

Veleposlanik Ukrajine Vasil Kirilič zahvalio je hrvatskoj Vladi na raznim oblicima pomoći koje pruža, u što ubraja Međunarodnu donatorsku konferenciju za humanitarno razminiranje Ukrajine kojoj je Zagreb bio domaćin prošlog mjeseca. “Hrvatska je prihvatila Ukrajince na najbolji mogući način, ima puno primjera koji to dokazuju, a Ukrajinci se ovdje osjećaju kao kod kuće“, rekao je Kirilič. Veleposlanik procjenjuje da je u našoj zemlji trenutno 27 tisuća Ukrajinaca, a osim njih, Hrvatskoj je veoma zahvalna i prva grupa ranjenika, posebice oni koji su se izliječeni vratili u Ukrajinu, kazao je ukrajinski veleposlanik.

Podsjetimo – Vlada RH je na sjednici održanoj 16. ožujka 2023. donijela Odluku o pružanju pomoći u liječenju i rehabilitaciji ranjenih osoba iz Ukrajine u Republici Hrvatskoj, što uključuje prijem, trijažu, liječenje i rehabilitaciju ranjenika. Provedbom ove aktivnosti Vlada RH nastavlja ustrajno i dosljedno iskazivati potporu ukrajinskom narodu, kako u političkom, diplomatskom, vojnom, tako i u humanitarnim smislu. No treba reći i da su prvi ukrajinski ranjenici u Hrvatsku došli prije punih 10 godina, sada već daleke 2014. kada je počeo rat u Ukrajini. Posredstvom NATO Sektora za civilno krizno planiranje, u studenom 2014. u Hrvatsku je na liječenje stiglo 8 ranjenih pripadnika Nacionalne garde Ukrajine. Hrvatska Vlada, tada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, bila je jedna od ukupno 12 članica NATO-a koje su pozitivno odgovorile na ukrajinski apel za pomoć njihovim borcima, te je sama snosila troškove njihovogputovanja, boravka i liječenja.

Samo nekoliko tjedana nakon što su se hrvatski dužnosnici hvalili izdvajanjima RH za NATO od 1,31 posto – što je bilo pretjerano i podložno korekcijama već površnim uvidom u stvari – ova je tema posljednjih dana krenula radikalno na lošije. Naime, Republika Hrvatska je put Bruxellesa i Monsa nedavno otposlala korigirane vrijednosti svojih obrambenih financija, koje je NATO uzeo u obzir, te obračunao u svom općem pregledu obrambenih izdvajanja svih zemalja članica objavljenom sredinom ožujka 2019. godine. Na prvi pogled, ta promjena nije bila loša. Iako se u stvarnosti ništa nije promijenilo posljednjih mjeseci, zadnjih je tjedana jednim potezom pera procjena hrvatske potrošnje za obranu u 2018. godini skočila od 1,30 posto BDP (NATO podaci za 2018.) na 1,71 posto BDP-a (prvi NATO podaci za 2019. godinu, od 14. ožujka 2019. godine). Konkretno, navedeni iznos ukupnih godišnjih obrambenih izdvajanja Republike Hrvatske za 2018. je u NATO očima skočio od procijenjenih 4,957 milijardi kuna, na novu procjenu iste te 2018. godine od 6,560 milijardi HRK. Naravno, sve  to u situaciji kada planirana kvota novaca Ministarstva obrane u državnome proračunu za 2018. godinu danas, kao i posljednjih mjeseci, iznosi jednih te istih 4.815.494.255 kuna.

Omjeri izvedenih proračunskih korekcija u milijardama HRK

Nije sporno da NATO u svom obračunu obrambenih izdvajanja za zemlje članice gleda široku definiciju ovih troškova – gdje uz sam obrambeni proračun tu ulaze i mirovine bivšeg djelatnog vojnog osoblja. Upravo je ta činjenica bila i opravdanje za razliku između NATO procjene troškova za 2018. godinu i cifre iz državnog proračuna RH (141.505.745 HRK, prema navodima iz sredine srpnja 2018. godine). No, do nedavno je Hrvatska tu imala ozbiljan i konzervativan pristup temi obrambenog financiranja, te je u NATO brojke uz obrambeni proračun uvrštavala samo spomenute korigirane vrijednosti vojnih penzija, bez unosa vrijednosti ukupne kvote mirovina veterana Domovinskog rata. Naime, nije tajna da Republika Hrvatska spada među samo dvije NATO države koje su posljednjih desetljeća imale ratni sukob na vlastitom nacionalnom prostoru – sukob takvih karakteristika i trajanja da je za njega provođena šira mobilizacija, te veliko širenje djelatnoga sastava ratne vojske, temeljito drugačije od današnjeg sustava Oružanih snaga RH. Time je i za Hrvatsku tema “vojnih mirovina” od bitno većeg potencijalnog utjecaja na obrambene financije nego u većini ostalih NATO članica (s uvjetnim izuzetkom Slovenije, koja takav trošak također ima, ali u bitno manjem godišnjem opsegu).

Mirovine kao dodatak obrani

I sam je ratni predsjednik RH Franjo Tuđman (barem prema navodima Pere Kovačevića) zaključio “da se Ministarstvo obrane i HV nakon završetka Domovinskog rata trebaju preustrojiti, posvetiti pitanjima obrane, a ne baviti se pitanjima skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer to nije njihova zadaća“. Baš taj Pero Kovačević je, prema vlastitom svjedočenju, po nalogu predsjednika Franje Tuđmana, potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas Hodak, ministra obrane Gojka Šuška i generala Janka Bobetka u studenom 1997. priredio promemoriju o ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja i elaborat o razlozima za takvo postupanje. Uz odvajanje resora branitelja iz okvira MORH, ostvareno u prosincu 1997. godine imenovanjem dr. Juraja Njavre za ministra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, i rashode za glavninu mirovina dotadašnjeg djelatnog sastava OS RH krenulo se promatrati odvojeno – što je i u tom kriteriju omogućilo fokus na budućnost i razvoj budućih obrambenih sadržaja. Pri tome, Hrvatska na ovu temu prema NATO savezu nije išla potpuno konzekventno (kao Bugarska, koja izričito naznačuje da vojne mirovine ne uključuje u brojke) – već se godinama u Bruxelles slalo malo dopunjene brojke obrambenog proračuna, s naglaskom na mirovine pripadnika koji nisu ujedno i veterani Domovinskog rata. Upravo to se izgleda sad promijenilo.

Razlika koju rade dodatne kvote vojnih mirovina u periodu 2014. – 2018.

Prema navodima NATO saveza, s danom 12. veljače zaključeni su podaci za prvi pregled obrambenih troškova članica Saveza u 2019. godini, i novi set obrambenih brojeva za Republiku Hrvatsku temeljito je izmijenjen. Revizija je napravljena za posljednjih pet godina – od 2014. do zaključno 2018. godine. Pri tome je na dosadašnje podatke o obrambenim izdvajanjima RH dodano u prosjeku 1,502 milijardi HRK godišnje. Konkretno, dodano je 1,488 za 2014. godinu, 1,471 za 2015. godinu, 1,455 milijardi HRK za 2016. godinu, 1,494 za 2017. i procjenjenih 1,603 milijardi HRK za 2018. godinu. Naravno, pri tome procjena za 2018. godinu najvjerojatnije nije uzela u obzir izostanak kupovine borbenih aviona, što znači da bi “mirovinski” dodatak tu zapravo mogao iznositi i preko 1,9 milijardi HRK. Svi su ti podaci još i zanimljiviji ako tako “nabujale” NATO brojke hrvatskih obrambenih izdvajanja usporedimo s planskim vrijednostima za MORH u kvoti državnog proračuna, gdje je onda prosječni “mirovinski” bonus još i veći – u periodu 2014. do 2018. on iznosi dodatnih 1,73 milijarde HRK. No, to je još i dobro u usporedbi prema iznosima stvarnog izvršenja godišnjih proračunskih planova gdje za razdoblje od 2014. do 2017. (koliko je dostupno Godišnjih izvršenja proračuna), “mirovinski” bonus iznosi prosječno dodatnih 1,77 milijardi HRK po godini.

Kako se trikom podigao udio obrane u nacionalnom BDP-u Republike Hrvatske

Tim knjigovodstvenim trikom Republika Hrvatska se najednom ozbiljno primakla dostizanju NATO kriterija od udjelu od 2 posto obrambenih troškova u nacionalnom BDP-u. Od brojki koje su do sada bile prezentirane u NATO – 1,40 (2014.), 1,35 (2015.), 1,21 (2016.), 1,27 (2017.) i 1,30 (procjena za 2018.) – sada su rezultati bitno bolji za pokazivanje. Novi niz brojki kaže – 1,84 (2014.), 1,78 (2015.), 1,62 (2016.), 1,67 (2017.) i 1,71 (procjena za 2018.), što je prosječni godišnji porast od 0,418, učinjen samo jednim potezom pera, bez ikakvih konkretnih reformi ili stvarnih promjena. No, osim što time dolazi na vidjelo kako je Hrvatska u postotku BDP-a za obranu ipak više izdvajala tijekom zadnjih godina SDP-ova mandata, nego uz sve javno vrlo popularizirane mjere porasta obrambenog proračuna u zadnjih dvije godine – nažalost, na površinu dolazi i razlog zašto ovakvom knjigovodstvenom manevru nije pribjegao ni jedan dosadašnji ministar obrane, još od doba prvih promišljanja o NATO članstvu Republike Hrvatske, pa sve do nedavno. Naime, ovime je zahvatom umjetno podignuto NATO mjerilo “udio obrambenih troškova u BDP-u države članice” (od dosadašnjeg 16. na sada 10. mjesto među 28 NATO članica), ali je ujedno grozno narušen niz drugih NATO proračunskih kriterija, koji svaki pojedinačno detaljnije gledaju te iste ukupne obrambene rashode zemlje-članice.

Usporedni prikaz NATO podataka za 2018. po kriterijima – udio obrane od 2 posto BDP-a i 20 posto obrambenih izdvajanja za modernizaciju (srpanj 2018. i ožujak 2019.) – RH označena crvenim

Jedan korak naprijed, ali najmanje dva unatrag

Godišnji rast kadrovskih rashoda u cjelini NATO obrambenih izdvajanja RH

Nije posebna tajna da NATO preporuča da kadrovski rashodi ne bi trebali prelaziti 50 posto obrambenih izdvajanja država članica. Ovo je već godinama bio problem za Republiku Hrvatsku, koji se jasno vidio i u spomenutim NATO obrambenim podacima iz srpnja 2018. godine. Ondje su se navodili kadrovski rashodi RH za period od 2011. do 2018. godine – gdje je onda također došlo do promjena za razdoblje od 2014. do 2018. godine. U srpnju 2018. se tako za RH navodio iznimno visok godišnji udio kadrovskih troškova –  69,25 (2014.), 63,64 (2015.), 67,13 (2016.), 62,73 (2017.) i 61,89 posto (procjena za 2018. godinu). Prema obnovljenim podacima iz ožujka 2019. godine tu se za RH navodi dodatno uvećani kadrovski udio: 76,55 posto (2014.), 72,28 (2015.), 75,40 (2016.), 71,72 (2017.), i konačno 71,30 posto cjeline (procjena za 2018. godinu). Time se Hrvatska prosječno godišnje dodatno udaljila 8,52 posto od ionako dalekog preporučenog udjela (50 posto) kadrovskih troškova u cjelini obrambenih izdvajanja. U cjelini NATO saveza, po udjelu kadrovskih troškova u cjelini obrambenog proračuna, Hrvatska je s prošlogodišnjeg osmog mjesta među 28 članica skočila na šesto mjesto – gdje su (po lošemu) ispred nas samo Belgija, Grčka, Crna Gora, Portugal i Slovenija.

Godišnje opadanje rashoda za modernizaciju u cjelini NATO obrambenih izdvajanja RH

Ujedno, jednako su se od preporučenog udjela od 20 posto u ukupnim obrambenim izdvajanjima na godišnjoj razini udaljili i godišnji troškovi modernizacije. No, za razliku od postotka nacionalnog BDP-a i udjela kadrovskih troškova u obrambenom proračunu koji su rasli, ionako skroman udio modernizacije u obrambenom proračunu Republike Hrvatske dodatno je opao – prosječno 2,5 posto na godinu, za period od 2014. do 2018. godine. Od u srpnju 2018. objavljenih NATO vrijednosti udjela modernizacije u ukupnom obrambenom proračunu – 7,35 (2014.), 10,58 (2015.), 10,09 (2016.), 7,53 (2017.) i 13,25 posto (pretpostavka za 2018. godinu), prema NATO podacima iz ožujka 2019. godine te su se vrijednosti spustile na 5,56 posto (2014.), 8,01 (2015.), 7,51 (2016.), 5,69 (2017.) i 9,45 posto (pretpostavljeno za 2018. godinu). Time je Republika Hrvatska iz donjeg dijela sredine tablice (sa 21. mjesta u podacima iz srpnja 2018. godine), zasjela na samo dno pregleda, na predzadnje 27. mjesto – ispred samo Slovenije, prema NATO podacima iz ožujka 2019. godine.

Kratka korist, dugoročni problem

Dakle, da sažmemo. Unatoč izostanku bilo kakve stvarne reforme koja bi poboljšala stanje i funkcioniranje hrvatskog obrambenog sustava, Ministarstvo obrane RH krenulo je knjigovodstvenim zahvatom podizati mjesto Republike Hrvatske na NATO skalama udjela nacionalnih sektora obrane u bruto društvenom proizvodu pojedinih zemalja članica. To je izvedeno uključivanjem troška šire kvote braniteljskih mirovina u ukupnu cifru nacionalnog obrambenog izdvajanja – čime je ta vrijednost u periodu 2014. – 2018. prosječno podignuta za oko 1,5 milijardu HRK godišnje, odnosno za oko 0,42 posto, ne bi li se brže knjigovodstveno dostiglo preporučenih 2 posto udjela obrane u BDP-u države (blaženim skokom od 1,30 na 1,71 posto BDP-a).

Pri tome, ovaj potez nije izveo NATO nego Republika Hrvatska, a on nije bio ni nužan ili neizbježan, budući da npr. Bugarska uopće ne uključuje vojne mirovine u svoje NATO podatke. Tim se potezom dodatno utjecalo na ionako uljepšane NATO podatke o obrambenim izdvajanjima RH, i ojačalo se glavni kriterij NATO saveza za usporedbe obrambenih izdvajanja članica (postotni udio nacionalnog obrambenog proračuna u BDP-u države članice). No, ovaj je potez ujedno za Republiku Hrvatsku znatno otežao dostizanje dva druga bitna NATO kriterija, o kojima je također stalno trebalo voditi računa – sabijanje kadrovskih izdvajanja do granice od 50 posto ukupne obrambene kvote, i dostizanje ne manje od 20 posto ukupnosti za modernizaciju.

Spomenuto (1) dostizanje granice od 50 posto udjela kadrovskih troškova sada će tražiti ili veće rezove kadrovskih rashoda OS RH, ili smanjivanje svježe uključenih braniteljskih mirovina (što je teško očekivati od državne vlasti HDZ-a). Konkretno dostizanje udjela od 50 posto kadrovskih troškova u cjelini obrambenog proračuna za 2018. godinu, prema NATO podacima iz ožujka 2019. godine, tražilo bi teške rezove – budući da od pretpostavljene potrošnje od oko 4,68 milijardi kadrovskih kuna treba dospjeti na oko 3,28 milijardi (rez od oko 1,4 milijarde), dok se još nedavno, prema starom obračunu, tu kretalo od 3,07 milijardi kadrovskih kuna prema ciljanih 2,48 milijarde (s bitno dostižnijom razlikom od 590 milijuna HRK). Ujedno, bit će još teže dostići i (2) udio od barem 20 posto troškova modernizacije u cjelini nacionalne obrambene kvote – što je već tradicionalno bolna točka čitavog hrvatskog obrambenog sustava. Naime, za dostizanje modernizacijske kvote od 20 posto u ukupnim obrambenim troškovima 2018. (prema podacima iz srpnja 2018.) trebalo je lani tu dodati 991,4 milijuna HRK, dok je prema ukupnim obrambenim troškovima iz ožujka 2019. za to isto trebalo ekstra 1,312 milijarde HRK. Kako izgleda, ovaj je trošak u 2018. stvarno iznosio negdje oko 620 milijuna HRK.

Naravno, sve je to bitno samo u slučaju da se išta od ovih reformskih kriterija uopće želi primijeniti – budući da sada dolazimo u situaciju da svako povećanje ionako zamašne kategorije veteranskih mirovina direktno podiže i ukupna hrvatska obrambena izdvajanja u NATO očima. U krajnjem slučaju, time se od ikakvih vojno-obrambenih reformi može mirne duše i potpuno odustati, tjerajući brojke prema NATO cilju od 2 posto BDP-a čistim rastom braniteljskih beneficija.

Dok se u jeku turističke sezone glasno razmišlja o tome kakav turizam želimo, te hoće li nas preplaviti turisti u broju kojim više nećemo moći upravljati, jedan vid turizma – u inozemstvu prepoznat i razvijan – kod nas je slabiji čak i od onog u povojima. Dok obale Normandije ili tematski parkovi u Njemačkoj, Mađarskoj ili Rusiji okupljaju veliki broj pobornika tzv. vojnog turizma, te se unazad nekoliko godina nude i tzv. vojne avanture, kod nas je taj oblik turizma potpuno zapostavljen. Zbog svojih prirodnih ljepota, velikog broja napuštenih vojnih objekata i ponešto mistike nakon višedesetljetne zabrane bavljenja komercijalnim turizmom, vjerojatno najdalje u vojnom turizmu u RH otišao je otok Vis, no i tamošnja situacija s izostankom makar osnovne regulacije takve djelatnosti pokazuje koliko država ne zna prepoznati potencijal specijaliziranih vrsta turističke ponude. A interesa za vojni turizam ne manjka – podjednako su za njega zainteresirani i domaći i strani turisti. Jedna udruga iz Benkovca otišla je korak dalje, i već neko vrijeme nudi – veteranski vojni turizam.

Zajednica veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske kao idejni tvorac projekta  „Veteranski vojni turizam“ i Zadruga „Tenkisti Hrvatske vojske“ već više od godinu dana razvijaju projekt izgradnje tenkodroma na bivšem vojnom poligonu Raštević kod Benkovca. Svoju su ideju prikazali i na ovogodišnjem međunarodnom sajmu ASDA u Splitu. „Osnovna je zamisao“, rekao nam je Anto Žilić, upravitelj Zadruge i predsjednik Udruge ratnih veterana 9. gardijske brigade „Vukovi“ – podružnica Benkovac, „da izradimo stazu za vožnju i prevoženje s tenkom, u biti – tenkodrom stazu“, dodajući kako osim same staze veterani planiraju i izgradnju drugih popratnih sadržaja – adrenalinskog parka, terena za airsoft i paintball, streljane, šatorskog naselja i raznih sportskih terena, te muzeja vojne povijesti. Za to je, smatra Žilić, lokacija u Rašteviću, veličine 110 hektara, više nego idealna: „Tri je kilometra udaljena od Benkovca u pravcu Zadra. Nalazi se pored autoceste, pored željeznice, i u blizini aerodroma. Lokacija je dobra iz par stvari: u blizini same lokacije nalaze se turistička središta tipa Zadra, Biograda, Šibenika, možemo reći slobodno i Splita… i plus nalazi se u blizini atraktivnih turističkih središta kao što su Plitvice, Kornati, Krka, Paklenica, itd.“ Vojni poligon u Rašteviću OS RH proglasile su neperspektivnim, pa se sada nalazi u portfoliju Ministarstva državne imovine, od kojeg branitelji očekuju dobiti koncesiju, što je osnovni preduvjet da se projekt tenkodroma počne realizirati. Dok se čeka odgovor od Ministarstva državne imovine, grad Benkovac već je usvojio izmjenu urbanističkog plana i dao posebnu geodetsku podlogu, rađenu nešto ranije zbog nekih drugih, nikad ostvarenih planova na toj lokaciji. Prvotni projekt, koji uključuje i hotel u sklopu tenkodrom-kompleksa, kao i početnu izradu projektne dokumentacije, napravio je ratni veteran iz Vinkovaca, arhitekt Tihomir Maras i njegova tvrtka Concept d.o.o.

Za osnovni sadržaj tenkodroma – vožnju tenkom – najbitnije je nabaviti tenkove. Zadruga ima ideju kako i gdje je to moguće: „Tenkove planiramo nabaviti od Hrvatske vojske jer postoje neperspektivna sredstva tipa tenkova T-55. Naša želja je da probamo uzeti BVP – borbeno vozilo pješaštva. Sad, to će možda biti problem zato što je borbeno vozilo pješaštva perspektivno sredstvo u Hrvatskoj vojsci. Na koji način ćemo to riješiti – to bi trebali uz dogovor i vidjeti s pravne strane s Ministarstvom obrane, da li će to na bilo koji način… Nama ne igra ulogu da li će to oni nama pokloniti, dati, platiti, kupiti, ili na koji ćemo način mi to riješiti – to ne igra ulogu. To ćemo vjerojatno rješavati s pravnom službom Ministarstva obrane“.

Anto Žilić, upravitelj Zadruge “Tenkisti Hrvatske vojske”

Žilić vjeruje da će se lakše dogovoriti s MORH-om budući da Zadruga ne traži sredstva za borbeno djelovanje, već isključivo za vožnju i prevoženje. Iako im za sami početak rada tenkodroma nije presudno dobiju li od MORH-a 2 ili 3 tenka, idealni broj bio bi 5 do 6, kaže Anto Žilić: „Iz razloga pošto je to stara tehnika, lako kvarljiva itd. – mi uvijek moramo imati u rezervi da se jedan tenk popravlja, a da je jedan tenk u pripremi, ili ne znam bilo što, a da može se 2-3 tenka voziti.“ Sredinom svibnja ove godine, „Tenkisti Hrvatske vojske“ i MORH održali su radni sastanak upravo po pitanju projekta u Rašteviću, na kojem se MORH „po pitanju vojne opreme stavio na raspolaganje, a sve u skladu sa zakonskim odredbama o neperspektivnoj vojnoj opremi i naoružanju koja bi se koristila za potrebe veteranskog vojnog turizma“, stoji na web-stranici Zadruge od 16. svibnja 2017. godine. Tehniku koju bi koristili zadrugari namjeravaju održavati pretežito u vlastitom aranžmanu, napominje Anto Žilić: „Mi smo planirali radionicu unutar toga i hangar. I onda u radionici gdje bi zapošljavali naše majstore i gdje bi mi održavali. Normalno, jedan dio popravaka vjerojatno mi ne bi mogli izvesti, to se ide u suradnju već sa osposobljenim firmama – ne znam da li to još uvijek radi Jedinstvo, il iradi već netko, znači u dogovoru, može i u suradnji s MORH-om. Nama je otvorena svaka mogućnost da se zaradi – i MORH , i Ministarstvo branitelja, i bilo tko da zaradi zajedno s nama. Znači otvorena nam je svaka mogućnost, ali planiramo napraviti svoje radione.“

Projekt kako ga je vidio arhitekt Tihomir Maras

Podršku projektu dao je i ministar branitelja Tomo Medved, što je vrlo bitno budući da je jedan od ciljeva ovog projekta aktiviranje braniteljske populacije. Zadrugari računaju da bi se izravno zaposlilo 50 do 100 ljudi, a uvezivanjem malih gospodarstava i OPG-ova s područja Benkovca i okolice, kao i razvijanjem turizma na području koje ga trenutno uopće i nema, posla bi bilo i za veći broj ljudi. Vrijednost projekta je oko 10 milijuna eura, a većinu tih sredstava „Tenkisti Hrvatske vojske“ namjeravaju namaknuti iz EU fondova za regionalni razvoj, za što su se prijavili u suradnji s gradom Benkovcem.

Određeni dio sredstava namaknuo bi se i kroz suradnju s partnerima – Ministarstvom obrane, Ministarstvom branitelja, Pleterom, ili braniteljskim fondovima. No krajnji rok za iskorištavanje sredstava iz EU-kase je 2022. godina, što i nije baš tako daleko: „Vrlo je bitno da dobijemo što prije zemljište da možemo nastaviti dalje, da se to što prije realizira. A realno postoji, ako se riješi tehnika i zemljište, da mi možemo krenuti s izgradnjom tenkodroma već sljedeće godine.“ Prema postojećim procjenama, projekt bi trebao biti financijski samoodrživ, budući da se planira da „tenkodrom“ ne radi isključivo preko ljetnih mjeseci, već tokom cijele godine. Posjetitelji koji kupe kartu za vožnju tenkom automatski bi time kupili i policu osiguranja, ukoliko se dogodi bilo kakav incident zbog greške osoba koje rade na poligonu. Čini se da je Zadruga „Tenkisti Hrvatske vojske“ zaista razradila projekt do najmanje sitnice, ali za početak njegovog ostvarenja potrebno je ishoditi ono prvo i najvažnije – dogovor s Ministarstvom državne imovine.

Ova je godina počela s nekim novim pravilima u sustavu obrane – najprije što se tiče prehrane, a onda i privlačenja dragovoljnih ročnika. Treća novost je izmjena visine otpremnine za DVO kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga s pravom na mirovinu, odnosno za državne službenike i namještenike u MORH-u i OS RH kojima također služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga. Što se državnih službenika i namještenika tiče, za njih nova pravila vrijede već od 24. prosinca, dok su za DVO na snagu stupila s prvim danom nove, 2017. godine. Ujedno, kod djelatnih vojnih osoba promjene su bitno manje, jer se radi tek o izmjeni postojeće Odluke o visini otpremnine za djelatne vojne osobe kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga s pravom na mirovinu (NN 37/13 od 28. ožujka 2013. godine). Po novome, veću otpremninu dobivaju tek one djelatne vojne osobe koje imaju pravo na mirovinu i priznat status hrvatskog branitelja – njihova se otpremnina uvećava ovisno o vremenskom razdoblju sudjelovanja u Domovinskom ratu na način da se „za svaki puni mjesec dana sudjelovanja u Domovinskom ratu otpremnina uvećava za iznos od 525,00 kuna neto.“ Dosadašnja naknada temeljem sudjelovanja u Domovinskome ratu bila je gotovo upola manja, i iznosila je 300,00 kuna po mjesecu ratnoga staža.

Ova odredba o uvećanju otpremnine u iznosu od 525,00 kuna neto za svaki puni mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu vrijedi i za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga s priznatim statusom hrvatskog branitelja. Riječ je o promjeni koju su zagovarali sabrani predstavnici sindikata aktivnih u sektoru obrane RH, među ostalim i na sastanku kojeg su imali s vrhom MORH-a, 14. ožujka ove godine. No, za ovu kategoriju zaposlenih je od 24. prosinca prošle godine stupila na snagu i potpuno nova Odluka o visini otpremnine za državne službenike i namještenike u MORH-u i OS RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (donesena 22. prosinca, a objavljena u NN 121/16 od 23. prosinca 2016. godine), te su njome van snage stavljene slične odluke iz 2013. i 2014. godine. Neke novosti koje se tiču državnih službenika i namještenika u MORH-u i Oružanim snagama vezane su uz novu Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane, koju je Vlada donijela na svojoj 14. sjednici, održanoj 29. prosinca 2016., a čija se objava u Narodnim novinama očekuje ovih dana. Naime, po novome:

„Državnom službeniku i namješteniku na rasporedu u Ministarstvu obrane koji se u roku od osam dana od dana stupanja na snagu nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane pismeno izjasni za sporazumni prestanak službe odnosno radnog odnosa, pripada pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama“.

Dobrovoljni odlazak iz sustava nagrađivat će se, istina u ponešto umanjenom iznosu, i kod onih državnih službenika i namještenika koji neće zatražiti sporazumni prestanak službe odmah nakon nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu, već će pričekati stupanje na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva obrane, koji se donosi na temelju spomenute Uredbe. Za njih isto vrijedi rok od 8 dana od stupanja na snagu dotičnog Pravilnika o unutarnjem redu, a pripada im pravo na otpremninu „u visini 80% njihove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u MORH-u i OS.“ Državnim službenicima i namještenicima koji u jednom od ova dva roka podnesu zahtjev za izlazak iz sustava radni odnos prestaje unutar 30 dana od dana pismenog izjašnjenja za sporazumni prestanak službe, odnosno radnog odnosa.

Možda najveća novost u ovoj Odluci je to da ona ne regulira posebno otpremninu za službenike i namještenike koji po prestanku radnog odnosa u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama nađu novi posao u trgovačkom društvu „Pleter-usluge d.o.o.“. Ti zaposlenici po dosadašnjim pravilima izričito nisu imali pravo na otpremninu (čl.7 st. 2 Odluke o visini otpremnine iz listopada 2013. godine, odnosno čl.10. st. 2 Izmjena Odluke o otpremninama iz prosinca 2014.), a budući da ih se zasebno ne spominje u novoj odluci – moglo bi se dogoditi da im je to pravo zapravo prešutno opet vraćeno.

Klinička istraživanja koja je provela Svjetska zdravstvena organizacija pokazala su da posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) pogađa čak do 14 posto opće populacije, te da su takvoj vrsti poremećaja izložene ne samo vojska i policija, nego i brojne druge civilne profesije – od pripadnika spasilačkih službi, liječnika i medicinskog osoblja, menadžera, pa sve do novinara.

Velike poplave koje su u svibnju prošle godine pogodile istočnu Slavoniju, velika izbjeglička i migrantska kriza ove godine, ali i kriza izazvana kreditima u ‘švicarcima’ – sve je to ostavilo traga i na psihofizičkom zdravlju mnogih. Stoga i ne čudi da veliki broj psihologa i psihijatara sve više o PTSP-u govori kao o ‘civilnom poremećaju’. Jedan od njih je i prof. dr. sc. Dražen Begić, pročelnik Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s kojim smo razgovarali pripremajući temu o modernim tehnologijama u psihoterapijama i prevenciji PTSP-a, koja je upravo objavljena na portalu Obris.org.

„Posttraumatski stresni poremećaj je primarno civilni poremećaj. Javlja se u uvjetima katastrofa, prirodnih nepogoda, potresa, tsunamija… Ne bih ga povezivao s određenim profesijama, jer je profesionalna izloženost traumatskim situacijama samo jedan od rizičnih čimbenika. Naravno da je rat situacija koja dovodi do pojave PTSP-a kod najvećeg broja pojedinaca. Ali zemlje koje nisu imale rat, poput Švicarske, imaju dijagnosticiran ovaj poremećaj i ambulante za PTSP. To je dijagnoza koja je uspostavljena 1980.godine, pa su i hrvatski psihijatri od tada počeli dijagnosticirati ovaj poremećaj. Prije Domovinskog rata taj je poremećaj bio vrlo rijetko dijagnosticiran“,

ističe prof.dr. Begić. Prema njegovu mišljenju PTSP može doživjeti svatko tko je izložen ekstremnom traumatskom iskustvu.

I policijski službenici u Opatovcu mogu biti žrtve PTSP-a (izvor: MUP)

I premda ovaj poremećaj ima različite uzroke, klinička slika je više-manje ista. Tako dr. Begić navodi tri skupine simptoma koji pokazuju da je kod određene osobe vjerojatno u pitanju PTSP. Osoba ponajprije izbjegava sve što je podsjeća na ekstremno iskustvo (npr. mjesto traume), mogu je moriti sjećanja, intruzivni fenomeni, ružni snovi, koji je „vraćaju“ na traumatski događaj, dok treća skupina obuhvaća simptome pojačane pobuđenosti – osoba je uznemirena, psihomotorno povišena, te brzih reakcija i na najmanje povode.

„Retraumatizacija često igra veliku ulogu. I među ljudima, koji su, primjerice, nedavno na Plitvičkim jezerima, vidjeli kako je turistica pala niz liticu, može se javiti neki oblik PTSP-a, čak i ako osoba nije bila bliska sa stradalom, nego je svjedok tog zbivanja“,

smatra dr. Begić, navodeći kako PTSP može nastati odmah nakon akutne stresne reakcije koja se kod većine ljudi javlja na ekstremni traumatski događaj i u pravilu traje prvih mjesec dana. Kod nekih ljudi ti se simptomi gube i nikad se više ne pojave, dok se kod drugih simptomi gube, ali se jave kasnije – kroz tri ili šest mjeseci, godinu dana, rijetko i nakon duljeg vremena.

Iako se još uvijek ne može govoriti da je PTSP izlječiva bolest, sva provedena istraživanja govore u prilog tome da je riječ o poremećaju kod kojega se vremenom simptomi smanjuju:

„Simptomi s vremenom blijede i nestaju. Obično nakon pet, šest godina, čak neovisno o vrsti primjenjenog liječenja. No, kod 20 posto ljudi će ti simptomi trajno biti prisutni u kroničnim oblicima PTSP-a i u njegovom zajedničkom javljanju s drugim poremećajima, a tu je onda riječ o komorbiditetu. Zato, ako se što ranije i što adekvatnije krene s liječenjem, sigurno je da će simptomi nestati ili će biti toliko mali da osoba više na njih ne obraća pažnju i gotovo normalno funkcionira – profesionalno, socijalno, emocionalno.“

Moderne tehnologije, kompjuterski potpomognuta psihoterapija, koja se već primjenjuje na Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb, poput biofeedbacka i EEG biofeedbacka, odnosno neurofeedback, pokazuju pozitivne terapeutske uspjehe u liječenju PTSP-a, ali je još uvijek, prema mišljenju liječnika, slabo razvijena da bi došla u prvi plan.

* Gost autor: Snježana Dukić, slobodna novinarka iz Zagreba, s dugogodišnjim iskustvom u praćenju tema obrane, unutarnjih poslova i isigurnosti općenito

** ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Moderne tehnologije u psihoterapijama”, kojeg financira Ministarstvo kulture RH temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima za 2015. godinu

„Rat ubija i one koji misle da su ga preživjeli!“ Ova rečenica poznatog sarajevskog pjesnika, koji je preživio okupaciju Sarajeva, duboko odražava i surovu hrvatsku stvarnost. Iako su ratne strahote daleko iza nas, posljedice rata hrvatski branitelji i dalje osjećaju. Za sada neslužbeni podaci Ministarstva branitelja govore o tome da je od 1998. do danas umrlo gotovo 30 tisuća hrvatskih branitelja i to u dobi od 50 do 60 godina. Među najčešćim oboljenjima branitelja spominje se karcinom, srčani i moždani udar čiji je glavni uzrok stres – kumulirani, a onda potiskivani ratni stres. Ipak, najčešće se pod pojmom „ratnog stresa“ misli na posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Poznato je i koliko je PTSP raširen u populaciji hrvatskih branitelja, kao posljedica ratne traume. Međutim, i novija klinička istraživanja, koja je provela Svjetska zdravstvena organizacija, govore o tome da PTSP obuhvaća čak do 14 posto opće populacije. U današnjem svijetu, stresu su izložene ne samo vojska i policija, nego i brojne civilne profesije – od pripadnika spasilačkih službi, liječnika i medicinskog osoblja, menadžera, pa sve do novinara.

Iako je uvriježeno mišljenje da se PTSP liječi samo farmakoterapijom i psihoterapijom, pojavile su se zadnjih godina i nove metode i tehnologije u liječenju PTSP-a. Riječ je o računalno potpomognutoj psihoterapiji, koja i u Hrvatskoj doživljava svoj znanstveni razvoj. Pomalo samozatajno, znanstvenici zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva već godinama rade na razvoju modernih tehnologija, koje mogu imati značajne učinke u psihoterapiji oboljelih od PTSP-a i u tome surađuju s hrvatskim psihijatrima, kliničkim psiholozima, psihoterapeutima, neuroznanstvenicima, molekularnim biolozima, genetičarima.

Jedan od pokretača tih istraživanja profesor je na FER-u, ali i umirovljeni general pukovnik HV-a, prof. dr. Krešimir Ćosić, koji se posvetio multidisciplinarnom proučavanju promjena koje intenzivni ratni stres uzrokuje na ljudskom mozgu i tijelu, te s kojim smo porazgovarali o novim metodama i tehnologijama u psihoterapiji i prevenciji PTSP-a. „Interakcije između ljudskog mozga i našeg tijela su toliko kompleksne da danas definitivno predstavljaju pravi izazov za suvremenu znanost i suvremenu medicinu“, započinje prof. Ćosić i nastavlja:

„Problemi suvremene psihijatrije proizlaze iz činjenice da se danas još uvijek nedovoljno dobro razumije kompleksnost tih oboljenja koje neki, i ne bez razloga, nazivaju i rakom duše, pa ista konstatacija važi i za PTSP.“

S obzirom na svoju široku interdisciplinarnost, znanstvenici FER-a na ovaj način daju doprinos razvoju novih metoda i pristupa u terapiji PTSP-a pogotovo što će, prema njihovom mišljenju, psihijatrija budućnosti sve više biti „computer science“.

Dvadeset godina VR terapije

Problem branitelja oboljelih od PTSP-a Ćosić je pratio godinama, i smeta ga što se društvo nije ozbiljnije pozabavilo ovim problemom jer, kako kaže, „radi se o ljudima koji su stvarali ovu državu, i kako onda danas objasniti njima što je PTSP, kakva je fenomenologija te bolesti, zašto je ona tako teška, tako surova, tako kompleksna, i kako se s njom nositi“. Mišljenja je da su branitelji samo prihvatili „ono što im se uglavnom nudilo u posljednjih dvadesetak godina“, a to je prvenstveno farmakoterapija. Reći će da su branitelji u tom razdoblju uzeli na „stotine milijuna tableta“,  koje su isto tako koštale na stotine milijuna kuna, i postavlja opravdano pitanje zašto su sve druge, alternativne terapeutske metode, zapostavljene. Drži kako farmakoterapija danas dominira u terapiji psihičkih oboljenja i kako svjetska znanost još uvijek u nedovoljnoj mjeri razumije svu kompleksnost i fenomenologiju mentalnih oboljenja, pa tako i PTSP-a, te da su raspoloživi lijekovi još uvijek daleko od idealnih. Kao razlog navodi to što lijekovi „ne mogu djelovati selektivno na pojedine skupine neuralnih mreža koje su odgovorne za specifične neurološke disfunkcije, bez obzira da li je njihova pozadina na molekularnoj ili genetskoj razini“.

„Pojedinac koji usred psihičke krize uzme tabletu i osjeti privremeno olakšanje treba biti svjestan da ona istovremeno inhibira i njegove osnovne mentalne funkcije, kako na kognitivnoj, tako i na emocionalnoj razini. Nakon nekog vremena sve se ponavlja, dolazi do sličnih problema, dolazi i do prilagođavanja na terapiju, efekti lijeka postaju sve manji i manji. Pokušavate povećati doze, no oni vam nude neke druge lijekove… I nalazite se u ‘začaranom krugu’. Ma, sve je to puno više biznis nego ozbiljno liječenje. Iako, lijek je lijek, i stvoren je naporima vrhunskih, vodećih svjetskih znanstvenika i laboratorija. No, činjenica je da danas imamo vrlo ograničene terapeutske mogućnosti u odnosu na veliki broj bolesti. U takvim situacijama lijekovi pomažu u određenoj mjeri i određeno vrijeme, ali moramo biti svjesni da to nisu idealna rješenja“,

mišljenja je prof. Krešimir Ćosić.

Stoga na FER-u pristupaju fenomenologiji PTSP-a i oblikuju konkretna programsko-terapeutska rješenja i metode na sasvim drugačiji način. Složeni kompjuterski uređaj, o kojem Ćosić govori, za sada se nalazi samo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, u Laboratoriju za interaktivne simulacijske sustave.  Pristup kojim bi se u znatnoj mjeri mogao unaprijediti sustav liječenja PTSP-a uključuje čitav niz različitih metoda i struka, od računalnih znanstvenih disciplina, kao što su umjetna inteligencija, Big Data tehnologije, računalne metode za elicitaciju i automatsku analizu ekspresije emocija.

Medicina o računalima

Klinički bolnički centar Zagreb za sada je jedan od rijetkih centara u Hrvatskoj koji u psihoterapijama primjenjuje i nove metode i tehnologije. Riječ je o biofeedbacku i neurofeedbacku s kojima već postižu rezultate.

Pročelnik Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Dražen Begić, na tu nam je temu, u razgovoru za portal Obris.org koji ćemo objaviti u narednim danima, rekao da će računalno potpomognute psihoterapije u skoro vrijeme ‘ubrzati, olakšati i pojeftiniti terapije’:

„To je budućnost, iako će postojati dio ljudi koji neće prihvatiti ovakav oblik terapije jer će ga smatrati ‘stranim’ i željet će ostati na ‘starom’ obliku kontakta s psihoterapeutom. Naime, postoji bojazan kod nekih pojedinaca da bi se ulaskom ‘tehnike’, od tog osobnog odnosa s psihoterapeutom nešto izgubilo“.

Doduše, i primjena kompjuterskih tehnologija u kliničkoj praksi u Hrvatskoj je tek na početku.

Naši sugovornici ističu, a pokazala su to i medicinska istraživanja, kako se najbolji rezultati u računalno potpomognutoj psihoterapiji kod oboljelih od PTSP-a postižu u akutnoj, ranoj fazi bolesti. Radi se o terapiji u kojoj, kako to objašnjava Ćosić, „pacijent uči kako procesima svojih misli i razmišljanja može oblikovati i mijenjati neuroplastičnu strukturu svog mozga, a kroz tzv. multimodalnu elicitaciju, estimaciju i regulaciju emocija, ti se procesi jačaju i ubrzavaju“. U trenutku kada osoba, pojašnjava on dalje, „svojim nestrukturiranim mislima i asocijacijama, svjesno ili nesvjesno, uđe u taj kaotični i traumatični prostor asocijativnog korteksa, koji ima svoju podlogu u interakciji niza neuralnih struktura našeg mozga, nastaje kaos, tj. ponovno teško i bolno proživljavanje traume“.

Objašnjava što se u tom trenutku događa u mozgu i na koji način njihove metode, uz pomoć iskusnih psihoterapeuta, mogu biti korisne i u terapiji i u prevenciji mentalnih oboljenja koja nastaju kao dio dugotrajnog stresa ili nepredviđenih traumatičnih događaja. Pri tome napominje kako pacijent ili ispitanik koji se podvrgne ovoj metodi, svojim pozitivno strukturiranim mentalnim procesima, može potaknuti mentalne procese samoizliječenja i spriječiti ozbiljne patogene promjene.

Obrasci neuronskih aktivacija kod deployment-ready vojnika naspram novaka tijekom gledanja video isjecaka borbi u Afganistanu, snimljeno pomocu fMRI

Što to radi FER?

Stručnjaci na FER-u osmislili su personaliziranu računalno potpomognutu psihoterapiju koja djeluje tako da se svakom pojedinom slučaju pristupa individualno. Kreće se s općim multimodalnim stimulacijama osobe, sa slikama i sadržajima, poput snimki iz Afganistana ili nekih drugih ratnih sukoba – i na taj se način pretražuje prostor asocijativnog korteksa te pojedine osobe.

„Kada algoritamski računala procijene i vide da se dogodilo nešto karakteristično na razini multimodalnog neurofeedbacka, npr. da je osoba na neki sadržaj ‘odgovorila’, tj. počela reagirati ubrzanim disanjem, promjenama u govoru, facijalnim ekspresijama, treptanjem, pokretanjem glave… onda možemo zaključiti da je to stimulacijski sadržaj koji ima svoj kontekst, semantiku i emocije koje su izvor određene traume. Susret s traumom u tzv. virtualnom prostoru uz potporu psihoterapeuta ponavlja se tijekom terapeutskih seansi kako bi pacijent svojim kognitivnim obrambenim mehanizmima nadjačao neželjene reakcije proživljene stresne situacije. To je ciklus koji traje najmanje 3-4 mjeseca, a ima ga smisla ponavljati u određenim razdobljima kako bi se spriječio recidiv“,

objašnjava profesor Ćosić.

Pored tehnologija koje se koriste u liječenju PTSP-a, na FER-u istražuju i razvijaju modele kako bi se računalno-potpomognuta psihoterapija primijenila i na vojnike i policajce koji sudjeluju u mirovnim operacijama te misijama. Naglasak se u tim slučajevima stavlja na prevenciju, a za potrebe NATO-a, u suradnji s uglednim izraelskim i američkim sveučilištima, već se rade multidisciplinarne metrike za predviđanje otpornosti na stres. Korištenjem tih tehnologija može se, primjerice, utvrditi tko je izraženije ‘otporan’ na stres, na stresne situacije, i na koji način na vrijeme preventivno djelovati kako kod pojedinca ne bi došlo do neželjenih bolesnih stanja. Radi se o projektu koji je već dobio potporu NATO-a, a kroz takvu suradnju s NATO-om, zaključuje Ćosić, Hrvatska može postati lider u jednom važnom području, pa čak i centar izvrsnosti.

O sustavu koji je jedinstven, koji omogućuje da se pomoću različitih računalnih tehnologija izazivaju, odnosno induciraju razna emocionalna stanja, govorio nam je doc. dr. Siniša Popović s Fakulteta elektrotehnike i računarstva:

„To je jedna generička tehnologija koja može inducirati razna emocionalna stanja, ovisno o tome kakve se stimulacije odaberu. U problematici psihoterapijskog liječenja PTSP-a, često korištena metoda u psihologiji, kliničkoj psihologiji i psihijatriji je kognitivno bihevioralna psihoterapija, u okviru koje je i terapija izlaganjem. Osobu se, pomoću razgovora sa psihoterapeutom, izlaže, podsjeća na one stvari koje su joj bile traumatične, i onda kroz razgovor, psihoterapeut je uči kako procesirati, nadvladati snažne reakcije koje su posljedica te intenzivne traume. Mi u tu paradigmu dodajemo računalne tehnologije kako bi, kroz priču, ali i uz pomoć odgovarajućih audiovizualnih podražaja, inducirali prošlost koja je traumatična, jer osobe znaju kroz priču izbjegavati nešto što im je jako traumatično, i onda tu nema terapijskih efekata. Zato osoba treba kroz terapiju izlaganjem početi s psihoterapeutom pričati o svojoj traumi, pa audiovizualne stimulacije mogu pomoći da osoba ne izbjegava nego da se doista angažira u razgovoru o svojoj traumi  i da u suradnji s psihoterapeutom, to vodi prema izlječenju“,

objašnjava docent Popović.

————————

————————

Kada osoba koja se podvrgne ovakvoj vrsti terapije sjedne za kompjuter, sustav automatski, uz nadzor terapeuta, određuje kada će se i kakva slika pojaviti na monitoru, hoće li to biti neka personalizirana ili neka generička slika, ili odgovarajući zvukovi koji osobu podsjećaju na proživljenu traumu te izazivaju reakciju, ili po potrebi neki relaksirajući zvukovi itd.

„Izbor je svakog psihoterapeuta kakvu će stimulaciju birati. Mi omogućujemo da on može birati iz baza raznih psiholoških slika koje su standardizirane, koje mogu biti od vrlo ugodnih, preko relaksirajućih, dosadnih, uspavljujućih, pobuđujućih poput ekstremnih sportova, vrlo pozitivnih, pa sve do vrlo neugodnih, ružnih slika osakaćenih tijela ili napada,“

kaže doc. dr. Popović i naglašava kako je za ovaj oblik psihoterapije važno u laboratorijskim uvjetima moći izmjeriti fiziološke, glasovne i facijalne reakcije osobe na audiovizualne stimulacije, pri čemu se koriste tehnologije koje podsjećaju na detektor  laži.

„Naš sustav sve bilježi, i kada se koja stimulacija dogodila i kakva je bila reakcija osobe. Onda možemo vidjeti koliko su te situacije bile stresne i kakav je njihov intenzitet, što je korisno za planiranje daljnjeg tijeka psihoterapije i za praćenje napretka. Za postizanje poboljšanja potrebno je provesti više terapijskih susreta, jer cijeli taj proces psihoterapije zahtijeva od oboljele osobe dugotrajni rad na sebi“,

napominje Popović.

Nešto usporedivo u praksi?

O iskustvima s modernim tehnologijama u liječenju PTSP-a razgovarali smo i s Anom Čima Franc, kliničkom psihologinjom na Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb, koja unazad pet godina primjenjuje biofeedback i neurofeedback kao metode liječenja. U tih pet godina, kroz biofeedback i neurofeedbeck – kojeg ondje koriste u većem intenzitetu, najčešće za tretman PTSP-a, u tamošnjem Nacionalnom centru za psihotraumu – prošlo je ukupno 100-tinjak pacijenata.

„Biofeedback je uređaj koji omogućuje pojedincu da vidi svoju fiziološku reakciju konkretno na ekranu i onda da njome upravlja, odnosno da nauči kako promijeniti svoje fiziološko stanje. To pacijent uči pomoću zvučnih povratnih informacija ili pomoću vizualne povratne informacije – slike, koja se prezentira na ekranu, a pomaže mu kako da nauči promijeniti svoje fiziološko stanje, svoju tjelesnu reakciju i time utječe na svoje simptome“,

pojašnjava nam psihologinja Čima Franc.

Na početku terapije, objašnjava, najviše se radi na opuštanju i relaksaciji anksioznosti, koja je visoko izražena kod osoba oboljelih od PTSP-a. S druge strane, neurofeedback je podvrsta biofeedbacka, naš elektroencefalogram, naša električna aktivnost mozga koja je, objašnjava, prezentirana preko povratne informacije, vizualne i zvučne.

„Možemo reći da se kroz ovu vrstu terapije pacijent mislima nauči nositi sa svojim mislima. Budući da su kod PTSP-a upravo izražene ‘nametajuće’ slike i ponovno prisjećanje stresnog sadržaja, preko neurofeedbacka naši pacijenti uče kako da se oslobode tih nametajućih misli, smanje svoju anksioznost i time si zapravo pomognu“,

kaže Čima Franc i napominje kako nije riječ o ‘instant’ metodi, kako osoba koja se podvrgne ovoj terapiji mora biti motivirana i predana redovitim dolascima, a da bi se počeli pokazivati i prvi rezultati, potrebno je barem 10 do 20 tretmana.  „Većina naših pacijenata kaže da im je ova terapija pomogla, da se osjećaju bolje. Dakle, iskustva su pozitivna“, ističe Čima Franc, te dodaje kako sva svoja iskustva prezentiraju i na svjetskim kongresima. Prepričava nam i slučajeve pacijenata koji su, ovim metodama, uspjeli smanjiti simptome PTSP-a, ali napominje kako je u primjeni novih tehnologija i za dobre rezultate ključan educiran terapeut i motivirani pacijent.

* Gost autor: Snježana Dukić, slobodna novinarka iz Zagreba, s dugogodišnjim iskustvom u praćenju tema obrane, unutarnjih poslova i sigurnosti općenito

** ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Moderne tehnologije u psihoterapijama”, kojeg financira Ministarstvo kulture RH temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima za 2015. godinu

Službeni kraj radnoga tjedna predsjednik države i vrhovni zapovjednik OS RH Ivo Josipović posvetio je obrambenim pitanjima. Tako je jučerašnji dan, petak 24. siječnja, proveo baveći se s čak dvije odvojene teme – lokacijom za Vojni muzej i primanjem novog predsjednika uprave tvrtke Patria Land Systemi.

Nakon što je o Vojnom muzeju ministar obrane Ante Kotromanović razgovarao s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, jučer je na tu temu uslijedio i razgovor na Pantovčaku. Kako piše u priopćenju iz Ureda Predsjednika, na sastanku je zaključeno:

„Na prostorima bivše tvornice Gredelj i Paromlina u središtu Zagreba izgraditi će se Vojni muzej i Spomenik domovini, a na Mirogoju Hrvatsko vojno groblje. Predsjednik Josipović izjavio je nakon sastanka da sinergija između državnih institucija i Grada Zagreba može dovesti do vrijednih ideja i projekata. Ministarstva branitelja i obrane inicirala su podizanje Vojnog muzeja i Spomenika domovini ili Spomenika neznanom junaku, rekao je predsjednik Josipović dodavši da je stvar povjerenstva kako će se taj spomenik zvati.“

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić istaknuo je da prostora za gradnju muzeja i spomenika ima na gradskom zemljištu – konkretno, na prostorima bivše tvornice Gredelj i Paromlina, veličine 16,5 hektara:

„Riječ je o najatraktivnijem mjestu u Zagrebu, a struka će reći kako to treba izgledati. Time bismo dobili mjesto kamo mogu ići strani državnici kada dolaze u Zagreb“.

Progovorio je i o izgradnji nove podzemne javne garaže:

„Zagrebački Holding namjerava graditi podzemnu javnu garažu na Krešimirovu trgu u blizini sjedišta MORH -a, pri čemu neće skrnaviti cjelinu Krešimirova trga, ni dovesti u pitanje sigurnosne potrebe MORH-a.“

O detaljima tog projekta još nema informacija, ali bit će sigurno zanimljivo vidjeti kako će se u javnoj garaži nadomak MORH-a pomiriti javni interes i sigurnost obrambenog sektora.

Zamjenicu ministra obrane Višnju Tafru i pomoćnika ministra Viktora Koprivnjaka Josipović je primio po drugom pitanju – kao dio delegacije koja je u Zagrebu ugostila novog predsjednika Uprave tvrtke „Patria Land Systems“ Miku Kaira u sklopu njegovog službenog posjeta Hrvatskoj. U još šturijom priopćenju od prethodnog o Vojnom muzeju kaže se:

„Na sastanku je iskazano zadovoljstvo dosadašnjim uspješnim tijekom poslovne suradnje u sklopu koje je finska tvrtka Patria osigurala prijenos tehnologije u hrvatsku tvrtku Đuro Đaković Holding d.d., a za potrebe izrade borbenog vozila BOV 8×8 Patria namijenjenog opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske. Naznačen je zajednički interes da se na dosadašnjim dobrim rezultatima, poslovna i gospodarska suradnja hrvatske i finske tvrtke nastavi i u budućnosti.“