Tekst koji slijedi objavljen je u zagrebačkom tjedniku Nacional, u njegovom broju od 31. siječnja 2012. godine, pod naslovom “Naftni rat kršćana i muslimana”. Takav je dostupan i na web stranici tjednika Nacional, na adresi: http://arhiva.nacional.hr/clanak/124230/naftni-rat-krscana-i-muslimana.

Smatrali smo ga zanimljivim dodatkom danas prenesenom tekstu “Terorističke prijetnje u Nigeriji nadilaze Boko Haram“, koji se bavi aktualnom situacijom u Nigeriji, ali uz vrlo malo bazičnih podataka o ekonomskim prilikama u Nigeriji, te dubljim uzrocima tamošnjih dugogodišnjih sukobljavanja državnih vlasti i radikalnih islamista.

—————————————————————————————————————–

Prosvjednik u gradu Lagosu pobunio se protiv smanjenja državnih subvencija za gorivo

Političko stanje u Nigeriji, najmnogoljudnijoj zemlji Afrike i kontinentalnom prvaku u proizvodnji nafte, nije dobro još od travnja prošle 2011. godine, kad je na izborima pobijedio današnji predsjednik Goodluck Jonathan. Osnovni problemi su sigurnost i ekonomsko stanje. Prije nešto više od godinu dana stišana je pobuna siromašnog stanovništva oko delte rijeke Niger zbog raspodjele naftnih prihoda, a danas pažnju javnosti privlače sukobi siromašnog muslimanskog sjevera države s ostatkom zemlje, pretežno naseljene kršćanima i animistima. Napadi organizacije Boko Haram gotovo u tjednom ritmu stvaraju nove i velike žrtve. Uz veliku proizvodnju nafte i velike prihode od nje, Nigerija je i dalje vrlo siromašna zemlja s teškim ekonomskim problemima. Ne bi li se skupilo novaca za ozbiljan i dugoročni razvoj, vlasti u Abuji počele su smanjivati državne subvencije za gorivo – koje Nigeriji godišnje odnesu između 6 i 8 milijardi dolara. Opći štrajk koji je uslijedio doveo je do kompromisa oko cijene goriva i ujedno poprilično oslabio ionako slabu državnu vlast. Ipak, to je gospodarsko previranje barem načas skrenulo pažnju s religijskih i regionalnih sukoba, koji su posljednjih tjedana prijetili da prerastu u građanski i vjerski rat.

Etnička karta Nigerije

Pobuna siromašnog stanovništva delte Nigera zbog raspodjele prihoda od nafte, iako je zbog otmica stranaca prije koju godinu bila zapažena u inozemstvu, oduvijek je u Nigeriji bila tek sekundarni sigurnosni problem. Primarni sigurnosni problem ove države sa 155 milijuna stanovnika, više od 250 etničkih grupa i oko 500 govornih jezika tiče se etničke i religijske podjele na dva gotovo jednaka dijela. Muslimana u Nigeriji ima oko 50 posto, a većinsko su stanovništvo na siromašnijem sjeveru, nastanjenom velikim narodima Hausa-Fulani i Kanuri (zajedno oko 33 posto stanovništva države). Bogatiji južni dio Nigerije pretežito je kršćanski (oko 40 posto ukupnoga stanovništva) ili animistički (oko 10 posto ukupnoga stanovništva), a od velikih naroda nastanjuju ga Yoruba, Igbo i Iljaw, zajedno s oko 49 posto ukupnog stanovništva države. Između ta dva relativno jasno odvojena pola države nalazi se pojas etnički i vjerski miješanih područja, u kojem je i glavni grad Abuja. Budući da je jug Nigerije posljednjih godina u određenoj političkoj i ekonomskoj ekspanziji u toj nekoć poprilično izbalansiranoj državi, muslimani sa sjevera tu osjećaju i širu nelagodu – vidljivo ilustriranu i jačanjem radikalne organizacije Boko Haram.

Posljedice napada u Kanou 20. siječnja 2012. godine

Nakon niza sukoba, koji su posljednjih mjeseci gotovo svakodnevni, ta je organizacija u žarište zanimanja javnosti iskočila na Božić 2011. godine, kad je u bombaškom napadu na katoličku crkvu nedaleko od Abuje ubijeno 37 kršćana. Vlasti su zbog toga uvele izvanredno stanje na sjeveru Nigerije, što je nakratko smirilo stanje – ali u tih mjesec dana Nigerija se našla u problemima sa subvencijama za gorivo i općim štrajkom koji je slomio vladine planirane mjere štednje. Sljedeći veliki napad Boko Harama uslijedio je u petak, 20. siječnja 2012. godine navečer, kad je niz bombaša samoubojica i naoružanih boraca uzdrmao vladine vojne, policijske i upravne položaje u gradu Kanou, muslimanskom središtu sjeverne Nigerije i drugom po veličini gradu države. Više od 180 mrtvih tom je prilikom postalo tek uvodom u novi niz napada – u utorak 24. siječnja napadnuta je policijska postaja u Kanou, gdje je u četvrtak 26. siječnja detonirana i improvizirana eksplozivna naprava na autobusnom kolodvoru – u gužvi kršćana koji navodno bježe iz tog pretežito muslimanskoga grada.

Rasprostranjenost djelovanja pokreta Boko Haram Nigeriji

Javnost i mediji u Nigeriji dali su ime Boko Haram organizaciji nastaloj 2003. na valu sukoba i nesuglasica koje su dospjele i do zapadne javnosti, kad je krajem 2002. bio odgođen, a potom i u Britaniju premješten izbor za Miss svijeta – prvotno zakazan u Abuji. Puno ime organizacije koju je na krajnjem sjeveroistoku Nigerije, u gradu Maiduguri, osnovao karizmatični propovjednik i vođa muslimanske sekte Mohammed Yusuf, jest “Jama’atu Ahlis Sunna Lidda’awati wal-Jihad” ili “Ljudi posvećeni širenju Prorokovih učenja i džihadu”. Pri osnutku nije se razlikovala od niza drugih islamističkih pokreta – zasnovana je bila oko tamošnje džamije i njoj priključene medrese, a zalagala se za strogi islam i uvođenje šerijatskog prava u Nigeriji. Iako popularni naziv Boko Haram na tamošnjem jeziku hauza govori o izričitom suprotstavljanju zapadnom tipu obrazovanja – to nije bilo isključivo obilježje ovoga pokreta. U inzistiranju na čistoći islama i većoj razini lokalnih prava i samouprave, ta se organizacija protivila ukupnosti zapadnog modernizma koji je s juga Nigerije zapljuskivao te krajeve. Po tome Boko Haram nije bitno različit od idejne podloge radikalnih islamista okupljenih oko Al Qaede ili talibana u Afganistanu.

U Nigeriji naftni prihodi ne koriste svima

Do 2009. godine, Boko Haram je bio lokalni problem sjevera Nigerije. No, kad se u ljeto 2009. središnja vlast Nigerije počela masovnije obračunavati s tom organizacijom – u pritvoru, tijekom navodnog bijega, stradao je i njen osnivač – pokazalo se da pravi problem nije sam Boko Haram, nego širina podrške u tim krajevima Nigerije. Ne samo da njeno iskorjenjivanje tada nije uspjelo, nego se godinu dana kasnije, sad pod vodstvom Abubakara Shekaua, Boko Haram vraća još opasniji – dotadašnje napade vatrenim oružjem, pojedinačna ubojstva i učestale pljačke banaka kojima se organizacija financira postupno zamjenjuju veći napadi, s više ljudi, težim naoružanjem i bombašima samoubojicama. Niz oružanih napada Boko Harama koji posljednjih tjedana tresu Nigeriju bio je sredinom siječnja privremeno prekinut drugim, za vladu jednako teškim sigurnosno-ekonomskim problemom: u Nigeriji je došlo do općeg štrajka, koji je zaprijetio zastojem svega, pa i nacionalne naftne industrije. Nigerija je najveći afrički proizvođač nafte, poznat po svojoj “slatkoj” sirovoj nafti koja sadrži relativno malo sumpornih spojeva, a koje se dnevno proizvede oko 2 milijuna barela, više od 200 milijuna USD prihoda dnevno. Od tog novca vrlo malo stigne do građana Nigerije, koji u većini žive ispod granice siromaštva s manje od dva USD dnevno.

Raspodjela BDP-a po glavi stanovnika u Nigeriji

Kako je, barem u popularnom gledanju, jedini dio tog naftnoga novca do građanstva neposredno stizao kroz državno subvencioniranu cijenu goriva, ponovni pokušaj ukidanja ove mjere, izveden 1. siječnja, izazvao je burne reakcije. Problem sa subvencioniranjem cijene goriva u Nigeriji nije samo u izokretanju tržišta, jer je ukidanjem subvencija cijena litre goriva brzo skočila s negdašnjih 65 na oko 150 naira (gotovo 1 USD) – nego i u tome što Nigerija, iako velik proizvođač nafte, nema ni izbliza dovoljno vlastitih rafinerijskih kapaciteta pa uvozi oko 70 posto potrebnog goriva. Time subvencioniranje goriva izbija devize iz državne blagajne, navodno između 6 i 8 milijardi USD godišnje, bogati zasebnu klasu preprodavača i uvoznika goriva te itekako pridonosi ukupnoj korupciji i neredu u državi. Osam dana nakon ukidanja subvencija, 9. siječnja, najveći sindikati Nigerije organizirali su opći štrajk, koji je trebao trajati do ispunjenja zahtjeva – vraćanja subvencije za gorivo. Osim što je samim štrajkom globalna cijena nafte skočila za dodatnih 2 USD po barelu, situaciju u Nigeriji tijekom štrajka dodatno su zaoštrile nestašice većeg broja roba, jer je i praktično sav promet stao. U petak 13. siječnja, petog dana štrajka, proglašena je stanka za vikend, tijekom koje su nastavljeni i neuspješni pregovori, a vlada je u ponedjeljak 16. siječnja naglo popustila, suočena s obnovom općega štrajka – koji se sada prijetio proširiti i na blokadu djelovanja strateški bitne naftne industrije, izvora oko 90 posto inozemnih prihoda Nigerije.

Subvencije za gorivo ponovo su uvedene, sad uz fiksnu cijenu od 97 naira po litri (oko 60 američkih centi). Kako ti novci nisu više bili predviđeni u državnom proračunu Nigerije za 2012. godinu, gdje je svota negdašnjih subvencija razdijeljena u prvom redu na unapređenje naftne i prometne infrastrukture te socijalnu pomoć (kojoj stanovništvo baš i ne vjeruje), jasno je da će i donošenje ionako zakašnjeloga proračuna biti dodatno odgođeno. Time se u posljednja dva tjedna vlada Nigerije i njen predsjednik (ujedno i predsjednik države, Goodluck Jonathan), našla oslabljenom politički i ekonomski, što je odmah iskoristio i Boko Haram – a to posljednjih dana praktično svakodnevno gledamo u medijima.

Ako ste posljednjih godina čuli za Nigeriju, dobra je šansa da je to bilo u kontekstu Boko Haram pobune, koja je sjeveroistočni dio ove zemlje potopila u kaos. Američki Council on Foreign Relations procjenjuje da je barem 19.807 ljudi poginulo u tamošnjem ratu.

“Boko Haram” je postao kratica za najprimitivnije i brutalne vrste sektaškog nasilja, u velikoj mjeri i zaslugom vođe ove skupine, Abubakara Shekaua. On se pojavljivao u video snimkama na Internetu, slaveći pokolje civila te pripadnika sigurnosnih snaga i otmice djevojki iz škola. Predsjednik Muhammadu Buhari je istrebljenje Boko Harama i eliminaciju Shekaua postavio kao najvažniji prioritet svoje administracije, a budući je ta skupina svoje djelovanje proširila na susjedne zemlje, on u tom poslu može računati i na podršku regionalnih združenih snaga. Ima naznaka da je ofenziva protiv Boko Harama relativno uspješna, budući je u listopadu zabilježeno tek 319 mrtvih, što je najniži takav broj još od prosinca 2012. godine.

Ipak, čitava ova priča ima problem. Kao prvo, “Boko Haram” uopće ne postoji kao skupina, na način na koji većina ljudi (uključujući tu i državne vlasti Nigerije) o njoj govori. Osim toga, ni kao ime jednog više apstraktnog fenomena ono ne obuhvaća cjelinu problema nasilnog vjerskog ekstremizma u Nigeriji. No, vratimo se malo unatrag…

Važno je zamijetiti kako Boko Haram nije jedna organizacija. Barem pet različitih skupina obično se zajednički naziva “Boko Haram”, iako ni jedna od njih nikad nije sebi prisvojila to ime. Umjesto toga, one preferiraju svoja “prava” imena na arapskome. Shekao zaista vodi jednu od tih skupina, ali one međusobno ne dijele ikakve operativne ili financijske resurse. Zajednički nazivnik svih ovih pet skupina je ideologija zasnovana na učenjima Muhammada Yusufa. Yusuf je bio utjecajan i kontroverzni vjerski učenjak, koji je propovijedao protiv koruptivnih učinaka – po njegovom gledanju – “zapadne” ideologije. On se u Nigeriji zalagao za vladu zasnovanu na ultra-konzervativnoj interpretaciji islamskoga prava i tradicije. Nigerijske sigurnosne službe su ga ubile u zatvoru 2009. godine.

Abubakar Shekau

Od terorističkih skupina inspiriranih Yusufom (“Yussufia”), ova frakcija predvođena Shekauom je najekstremnija. Shekau je prisegnuo na vjernost Islamskoj državi, prihvativši za svoju skupinu i ime “Pokrajina Islamske države Zapadna Afrika”. U usporedbi s ostale četiri skupine, ova podružnica Islamske države do krajnosti iskorištava koncept takfira, odnosno proglašavanja da su Muslimani koji se ne slažu s njenim ekstremnim i nasilnim interpretacijama islama otpadnici, koji moraju biti proganjani ili čak i ubijeni. Da bude jasno, ostale četiri frakcije Boko Harama – uključujući tu i grupu koja se odvojila, nakon što je Shekau dao prisegu Islamskoj državi – također se zalažu za rat s vladom Nigerije i susjednih zemalja. Svi se oni zalažu za uspostavu teokratskog uređenja u društvu. Sve te grupe tvrde kako su odane učenjima pokojnog Yusufa, i krive su za raznolike zločine protiv civila. Ipak, pretjerano pojednostavljivanje ovog sukoba stalo je na put njegovu rješavanju, među ostalim i zato što je ono dalo zgodnu priliku vlastima Nigerije da pripisuju raznoliko nasilje toj difuznoj organizaciji, istodobno ignorirajući vrlo stvarne prigovore koji su zapravo doveli do razvoja nasilne ideologije Yusufa i njegovih pristalica.

Jednako je loše što taj nedostatak razumijevanja ovih raznolikih frakcija i njihove organizacijske strukture onemogućava svaki dosadašnji pokušaj pregovornog okončanja konflikta, barem s nekim od pojedinih sudionika ove pobune. Širina oznake “Boko Haram” predstavlja i dodatnu opasnost – ona prijeti zaslijepiti i vlasti i medije prema prijetnjama koje dolaze iz radikalnih vjerskih skupina u Nigeriji, koje ne dijele pripadnost s učenjima pokojnog Yusufa. Također, ova skupna oznaka zamućuje i razlikovanje između onih koji zagovaraju nasilje, i umjerenijih Muslimana u Nigeriji.

Pristalice učenja Muhammada Yusufa sebe vide kao dio salafističkog pokreta, ultra-ortodoksne fundamentalističke struje u sunitskome islamu, koji se zalažu za povratak “čistim” učenjima proroka Muhameda i njegovih ranih sljedbenika. Većina nasilnih džihadističkih skupina pripada Salafizmu, iako velika većina salafista zapravo odbija nasilje. “Njihov je prvi prioritet osobno pročišćenje i pridržavanje vjeri“, napisao je novinar Graeme Wood o tim nenasilnim salafistima u eseju za “The Atlantic”, “… i oni vjeruju da sve što sprečava dostizanje tog cilja – kao što je izazivanje ratova ili nemira, koji ometaju živote, molitvu i učenje – je zabranjeno“. Graeme se tu referirao na nenasilne salafiste kao suprotnost Islamskoj državi, ističući da oni predstavljaju mirnu alternativu nasilnome radikalizmu. Ova razlika vrijedi i u slučaju Nigerije. Učenja Muhammada Yusufa su široko odbijana od vjerskih autoriteta koje poštuje većina salafista u Nigeriji. “Ta doktrina Yusufije je opovrgnuta od niza propovjednika i učitelja salafističkog smjera u Nigeriji“, napisao je Fulan Nasrullah, nigerijski blogger koji se identificirao kao salafista.

Nigerijske mornaričke specijalne snage s vojskom Čada na zajedničkoj vježbi “Flintlock 2015” u veljači 2015. godine

Da bi dodatno zakomplicirale stvari, skupine koje se kolektivno zna pod nazivom “Boko Haram” nipošto nisu jedine salafističke grupe terorista u Nigeriji. Nigerijske snage sigurnosti upale su 13. listopada u džamiju u mjestu Okene, pokrajina Kogi, koja je povezana sa sektom al-Sunnah. Ljudi iz te džamije pucali su po vojnicima, koji su u tom kompleksu otkrili zalihu vatrenog oružja. Dok ta priča zvuči jako slično vijestima koje se na dnevnoj bazi čuje iz krajeva zahvaćenih pobunom skupina Boko Haram, Okene je zapravo 880 kilometara udaljen od žarišta Boko Haram pobune. Niti organizacija al-Sunnah nema ikakvih direktnih veza s bilo kojom od Boko Haram skupina – čak ima i različitu ideologiju. Ipak, prema Nasrullahu, ona je tijekom posljednjih godina nakupila velike količine raznog oružja. Nadalje, ni al-Sunnah nije jedina ekstremistička skupina koja se priprema za nasilnu konfrontaciju s državom u Nigeriji.

Nigerijski problemi s nasilnim vjerskim ekstremizmom sežu daleko dublje od Boko Harama. Svi ti prigovori koji su motivirali Muhammada Yusufa i njegove sljedbenike, doveli su do rasta vjerskog fundamentalizma bez presedana u povijesti Nigerije. I dok vojne snage mogu slaviti poneki uspjeh u borbi protiv raznolikih grana pobune na sjeveroistoku zemlje, administracija predsjednika Buharija ne bi trebala raditi grešku da miješa simptome nezadovoljstva s njegovim uzrocima, posebice s obzirom da danas ni ti pojedini simptomi zapravo nisu baš dobro poznati.

Original ovoga teksta objavljen je 14. listopada 2015. godine pod naslovom “Nigeria’s Terrorist Threats Are Bigger Than Boko Haram“, na internetskoj stranici http://warisboring.com/. Njegov je autor novinar i analitičar Peter Dörrie.

U originalu je tekst dostupan na adresi: http://warisboring.com/articles/nigerias-terrorist-threats-are-bigger-than-boko-haram/