<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>blokada &#8211; Obrana i sigurnost</title>
	<atom:link href="https://obris.org/tag/blokada/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://obris.org</link>
	<description></description>
	<lastBuildDate>Fri, 20 Nov 2026 01:59:27 +0000</lastBuildDate>
	<language>en-US</language>
	<sy:updatePeriod>hourly</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>1</sy:updateFrequency>
	
	<item>
		<title>Strašan udar hutista, opća mobilizacija u Iranu</title>
		<link>https://obris.org/svijet/strasan-udar-hutista-opca-mobilizacija-u-iranu/</link>
		<pubDate>Mon, 05 Oct 2026 23:06:45 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[Igor Tabak]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Iran]]></category>
		<category><![CDATA[Istaknuto]]></category>
		<category><![CDATA[Krizna žarišta]]></category>
		<category><![CDATA[SAD]]></category>
		<category><![CDATA[Svijet]]></category>
		<category><![CDATA[blokada]]></category>
		<category><![CDATA[Donald Trump]]></category>
		<category><![CDATA[rat]]></category>
		<category><![CDATA[ratni sukob]]></category>

		<guid isPermaLink="false">https://obris.org/?p=97942</guid>
		<description><![CDATA[&#160; Ako zadnjih dana pogledamo stanje globalno, i onda posebno u regiji oko Perzijskog zaljeva, baš nitko ne može reći kako ne živimo u zanimljivim vremenima. S jedne strane, početak listopada obilježava činjenica da su i Sjedinjene Države i Izrael usred predizbornog razdoblja – izraelski parlamentarni izbori zakazani su za 27. listopada i na njima se Benjamin Netanyahu bori za [&#8230;]]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>&nbsp;</p>
<p><img class="alignright size-medium wp-image-97947" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-300x200.jpg" alt="" width="300" height="200" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-300x200.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-768x512.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-1024x683.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-83x55.jpg 83w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n-310x207.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/836459654_1586480276537064_478887665928830111_n.jpg 1065w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" />Ako zadnjih dana pogledamo stanje globalno, i onda posebno u regiji oko Perzijskog zaljeva, baš nitko ne može reći kako ne živimo u zanimljivim vremenima. S jedne strane, početak listopada obilježava činjenica da su i Sjedinjene Države i Izrael usred predizbornog razdoblja – izraelski parlamentarni izbori zakazani su za 27. listopada i na njima se <strong>Benjamin Netanyahu</strong> bori za politički opstanak, dok SAD 3. studenog imaju kongresne izbore čiji bi gubitak za Republikance lako mogao značiti i otpočinjanje niza novih procedura opoziva za predsjednika <strong>Donalda Trumpa</strong>.</p>
<p><strong>Rat u Iranu</strong></p>
<p>Na obje ove političke scene uvelike utječe još itekako aktualni rat u Iranu, kojeg su SAD i Izrael započeli 28. veljače ove godine, a usprkos najavama o trajanju od dva, tri ili četiri tjedna – on i dalje traje. Dapače, 1. listopada ujedno predstavlja njegov 216. dan. Iako su borbene operacije bile koncentrirane u njegovih prvih 39 dana, pa onda još i na borbene periode u drugoj polovici srpnja i početkom rujna – vojna djelovanja su zapravo trajala većinom čitavog tog razdoblja, s posebnim naglaskom na američku vanjsku pomorsku blokadu Hormuškog tjesnaca kojom se nastojalo odgovoriti na iranska nastojanja za nacionalnom kontrolom tamošnjeg prometa, te dodatno i ograničiti iranski pomorski izvoz nafte (ne bi li se ekonomskim pritiskom srušilo vlast ili je barem prisililo na kakve kompromise).</p>
<p>Kako izgleda, u takvim okolnostima Sjedinjene Države drži nada da su Iran i njegova privreda na rubu propasti i pritisak treba održati samo još malo do neke vrste pobjede – dok izgleda da u Iranu očekuju nešto slično za SAD, trudeći se da održe pritisak na globalne tokove energenata na Bliskom istoku ne bi li se visoke cijene nafte i njenih derivata odrazile i na američku političku scenu na kojoj Donald Trump izgleda ima popriličnih problema s popularnošću (što bi se za koji tjedan lako moglo odraziti na republikansku kontrolu i Senata i Zastupničkog doma u Kongresu).</p>
<div id="attachment_97949" style="width: 216px" class="wp-caption alignleft"><img class="size-medium wp-image-97949" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-206x300.jpg" alt="" width="206" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-206x300.jpg 206w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-768x1119.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-703x1024.jpg 703w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-38x55.jpg 38w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k-310x452.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT5ctSaXQAAr5-k.jpg 795w" sizes="(max-width: 206px) 100vw, 206px" /><p class="wp-caption-text">Aragchi vs. Rubio</p></div>
<p>Takve su računice eskalirale od 23. do 28. rujna tijekom održavanja jesenskog zasjedanja Ujedinjenih naroda u New Yorku, kada su se u istoj zgradi našle i američka i iranska delegacija, kao i svi brojni posrednici u njihovom dosadašnjem pregovaranju. Dok je američki predsjednik Donald Trump u svom govoru pred Općom skupštinom UN-a u utorak 22. rujna ponovio tvrdnje o iranskoj utrci prema nuklearnom oružju te opet otvorio mogućnost „anihiliranja“ Irana, iranski ministar vanjskih poslova <strong>Abbas Aragchi</strong> odgovorio je u petak 25. rujna objavom nekoliko dana ranije prema SAD odaslane ponude da Iran unutar 7 dana otvori promet Hormuzom i započne pregovore o nuklearnim pitanjima.</p>
<p>Preduvjet za to bi navodno bilo vraćanje SAD-a odredbama „Memoranduma o razumijevanju“, potpisanog između dvije države sredinom ovoga lipnja, što Donaldu Trumpu nije odgovaralo. On je ponudu u subotu 26. rujna i izričito odbio – jer Iran „želi sklopiti sporazum po kojem oni odmah otvaraju Tjesnac, jer gube baš jako“ – pa se kriza nesmanjenom žestinom nastavila.</p>
<h3>Pomorski promet sve rizičniji i skuplji</h3>
<p>Iako je zadnjih dana postalo jasno da Iranu u 2026. godini prijeti gospodarski pad od barem 5,4 posto, uz inflaciju koju je MMF još u srpnju procjenjivao na oko 68,9 posto godišnje (a Trump u UN-u prije desetak dana opisivao kao „više od 300 posto“) – još su spektakularniji učinci koje iranska i američka blokada prometa kroz Hormuz ima na brodarstvo. S jedne strane, zadnjih se tjedana ustrajno čuje kako Iran praktično više ne izvozi naftu i derivate morskim putem – dok zemlje Perzijskog zaljeva ipak uspijevaju Hormuzom transportirati sve više brodskih tovara, i to pod aktivnom zaštitom Sjedinjenih Država.</p>
<p>Ta zaštita je do početka mjeseca obuhvaćala i boravak ratnih brodova SAD-a u Omanskom zaljevu, da bi se od navodnog iranskog isprobavanja novih protubrodskih raketa „Qassem Basir“ 6. rujna izgleda bilježilo njihovo odmicanje od iranskih obala (radi navodnog gađanja nosača zrakoplova USS George Washington (CVN-73) tim novim raketama s optoelektroničkim vođenjem). S druge strane, treba napomenuti da se sredinom rujna čulo i za iranski raketni napad na civilni brod „M/V St. Helena“ (plovilo donedavno u službi privatnih kompanija za zaštitu brodskog prometa) – da bi tom prilikom na njemu izgleda bilo ozlijeđeno 8 američkih marinaca za koje se pretpostavlja da, ukrcani na razna civilna plovila u Hormuzu, sada čine barem dio obrambenih mjera SAD za zaštitu tamošnjeg pomorskog prometa.</p>
<p><img class="aligncenter size-large wp-image-97951" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-1024x299.jpg" alt="" width="676" height="197" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-1024x299.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-300x88.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-768x224.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-189x55.jpg 189w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/qasem-bashir-310x90.jpg 310w" sizes="(max-width: 676px) 100vw, 676px" /></p>
<p>Kako bilo da bilo, takva američka zaštita je zadnje vrijeme uspjela ojačati promet tankera kroz Hormuz, pa dok neki izvori navode protok nafte usporediv onom prijeratnom (samo bez iranskoga udjela) – drugi promatrači to ipak svode na transport oko 13 milijuna barela dnevno, ili barem 6 milijuna barela dnevno manje od predratnih standarda. Doduše, takav brodski promet uz Omansku obalu Hormuza gotovo je svakodnevno pod iranskim napadima raznolikim naoružanjem, tako da je rujan završio kao jedan od mjeseci s najviše napada na brodove od početka ovog rata. Svi su ti incidenti doduše ispali nedovoljni za kompletno zatvaranje prometa u Hormuzu, ali su bili itekako dovoljni za održavanje visokih premija rizika za tamošnji brodski transport svih roba.</p>
<p>Konkretno, moglo se čuti da brojne zaljevske države koriste manja plovila (pretežito u državnom vlasništvu) koja prolaze Hormuzom ugašenih identifikacijskih sustava i onda naftom dopunjavaju velike tankere u Omanskom zaljevu. Prema UK Centru za operacije pomorske trgovine (UKMTO) na tjednoj razini govori se o barem oko 130 tranzita u Zaljev i još 130 iz Zaljeva (prema izvještajima SAD i brojenju plovila s upaljenim AIS identifikacijskim sustavom, što znači da bi ukupni prolazi u svakom od smjerova trebali biti i poprilično veći, no ipak daleko od predratnih preko 130 brodova dnevno), a samo 30. rujna bila su zabilježena 3 iranska napada na takve tankere u Hormuzu.</p>
<div id="attachment_97953" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><img class="size-medium wp-image-97953" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-300x284.jpg" alt="" width="300" height="284" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-300x284.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-768x728.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-1024x971.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-58x55.jpg 58w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY-310x294.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/VLCC-MERSIN-PROSPERITY.jpg 1179w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /><p class="wp-caption-text">VLCC MERSIN PROSPERITY &#8211; jedan od tankera stradalih pri prolazu kroz Hormuz</p></div>
<p>No, cijena plovidbe tankera je zato eksplodirala, pa VLCC tanker na dvadesetak dana dugoj ruti iz Perzijskog zaljeva do Kine zarađuje oko 1,26 milijuna USD dnevno (prije rata je to koštalo do 120 tisuća USD na dan), dok plovidba istog takvog VLCC tankera na sigurnijem i nešto kraćem putu od Omana do Kine sada košta preko 862 tisuće USD dnevno (dok sigurniji transport od Zapadne Afrike do Kine nosi oko 520 tisuća USD dnevno).</p>
<p>Slični porasti cijena bilježe se i kod manjih tankera za prijevoz naftnih derivata – koji na rutama od Indije prema odredištima na Pacifiku bilježe zarade od 40 do 70 tisuća USD dnevno – što onda utječe i na formiranje iznimno visokih konačnih cijena takvih derivata (koji sada i globalno sve više nedostaju). Uglavnom, kako se moglo čuti od pojedinih velikih naftnih kompanija – kriza energenata o kojoj se govori već mjesecima sada je pred vratima, razne rezerve kojima je ona zadnjih mjeseci bila ublažavana uvelike su potrošene, a neravnoteže u pomorskom prometu samo dodaju na razmjerima problema.</p>
<h3>Rat u Jemenu kao novi faktor nestabilnosti</h3>
<p>U sjeni ovog ratovanja prošla su i razna izraelska vojna djelovanja u Gazi, Libanonu i širom Sirije, a onda i novo oživljavanje građanskog rata u Jemenu od sredine srpnja ove godine, čime je bilo prekinuto tamošnje primirje sklopljeno posredovanjem Ujedinjenih naroda 2. travnja 2022. godine. No, baš se Jemen pokazao izuzetno zanimljivim, budući se to poprište posrednog ratovanja Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata protiv Irana pokazalo i globalno bitnim početkom rujna, kada je krenula i ozbiljnija kopnena ofenziva dobro pripremljenih jemenskih hutista.</p>
<div id="attachment_97955" style="width: 310px" class="wp-caption alignleft"><img class="size-medium wp-image-97955" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-300x243.jpg" alt="" width="300" height="243" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-300x243.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-768x622.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-1024x829.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-68x55.jpg 68w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-310x251.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5-50x40.jpg 50w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HT4PjY4aUAA4CM5.jpg 1080w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /><p class="wp-caption-text">Zašto je Mokha važan grad?</p></div>
<p>Uz borbe koncentrirane oko prometnog čvorišta Taiz i u jemenskom guvernoratu Marib, uskoro su u ruke hutista počeli padati i obalni krajevi uz Crveno more. Nakon zauzimanja luke Mokha 10. rujna, oni su nastavili brzo kretanje prema jugu uz obalu i uskoro okupirali i luku Dhubab te otok Perim, usprkos i sve brojnijim zračnim napadima Ratnog zrakoplovstva Saudijske Arabije (države kojoj su Sjedinjene Države tih dana odbile pružiti djelatnu savezničku borbenu potporu usprkos višekratnim zahtjevima vlasti iz Rijada).</p>
<p>Svime time su hutisti zadnjih dvadesetak dana završili u vlasti samog tjesnaca Bab al-Mandeb (na izlazu Crvenog mora u Adenski zaljev), čime je bio olakšan i njihov direktni nadzor tamošnjeg brodskog prometa – što je posebno bitno ako se ima u vidu činjenica da su oni još od sredine kolovoza govorili o blokadi saudijskog prometa kroz Bab al-Mandeb, što je itekako otežalo i produžilo izvozni put nafte sa sjevernije položenih naftnih instalacija Saudijske Arabije na Crvenom moru. Naravno, čitava se priča onda dodatno zakomplicirala i nizom eksplozija na pumpnim stanicama saudijskog naftovoda „Istok-zapad“ 11. rujna – za što su mnogi u prvi mah optuživali hutiste iz Jemena, da bi se onda ipak ustanovilo kako je šteta izvedena dronovima iz Iraka (doduše, opet iz kruga oružanih skupina bliskih Iranu).</p>
<p>Zastoj prijevoza nafte iz uvelike blokiranog Perzijskog zaljeva prema saudijskim naftnim terminalima luke Yanbu u Crvenom moru koštao je svjetska tržišta 3 do 5 milijuna barela nafte dnevno (oko 4 posto ukupne svjetske dnevne potrošnje), a nužni popravci traju i dalje. Ipak, početkom ovoga tjedna čulo se o uspostavi transporta za oko pola prethodnih kapaciteta tog naftovoda, dok nije jasno koliko će trajati kompletni radovi. Takve dobre vijesti tek su rubno utjecale i na svjetska naftna tržišta, budući da Saudijska Arabija zadnje vrijeme svoje velike tankere ondje puni tek do pola (da bi takvi mogli proći kroz Sueski kanal), a onda se na mediteranskim obalama Egipta dopunili do kraja i krenuli u dugi zaobilazni put oko Afrike, prema konačnim svjetskim kupcima takve nafte.</p>
<h3>Novi napadi – nove opasnosti</h3>
<div id="attachment_97957" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><img class="size-medium wp-image-97957" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-300x247.jpg" alt="" width="300" height="247" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-300x247.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-768x631.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-67x55.jpg 67w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-310x255.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar-50x40.jpg 50w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/Aramco_Sjeverni-Ghawar.jpg 1017w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /><p class="wp-caption-text">Aramcovo postrojenje Sjeverni Ghawar</p></div>
<p>Uz sve to, potpuno je otvoreno pitanje kako će na izvoz nafte naftovodima mimo Hormuza utjecati jučerašnji napadi. Naime, hutisti iz Jemena su izgleda u srijedu 30. rujna ujutro uspjeli izvesti udar na prostor ogromnih naftnih polja Sjeverni Ghawar (a ne na područje nedalekih prerađivačkih postrojenja u mjestu Abqaiq, kako je to prvotno izgledalo). No dok su požari trajali čitavog dana (dim se rasprostirao na oko 90 km), još nije jasan učinak ovih napada bilo na funkcioniranje ogromnih petrokemijskih pogona u mjestu Abqaiq (koji naftom iz polja Ghawar direktno hrane saudijske naftne terminale Ras Tanura i Juaymah na Perzijskom zaljevu), bilo na rad saudijskog naftovoda „Istok-zapad“ koji svoje polazište ima baš u kompleksu Abqaiq na istoku Saudijske Arabije (i kojem se taman krenulo dovršavati popravke na njegovu zapadnom kraju).</p>
<p>Za razliku od napada na Saudijsku Arabiju, što se pripisuje hutistima, jučerašnji popodnevni napad na Ujedinjene Arapske Emirate bio je posljedica iranskih raketa. Tom je prilikom pogođen kompleks Bu Hasa jugozapadno od Abu Dhabija, jedno od najvećih tamošnjih kopnenih naftnih i plinskih polja. Mnogo dima i požari vidljivi iz satelita ukazuju na veće štete kod ovih izvora koji naftom opskrbljuju i emiratski naftovod Habshan-Fujairah (Abu Dhabi Crude Oil Pipeline – ADCOP), drugu bitnu regionalnu naftovodnu trasu koja zaobilazi ratom zatvoren Hormuški tjesnac.</p>
<div id="attachment_97959" style="width: 310px" class="wp-caption alignleft"><img class="size-medium wp-image-97959" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTy2W8NXAAA9sY3-300x290.png" alt="" width="300" height="290" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTy2W8NXAAA9sY3-300x290.png 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTy2W8NXAAA9sY3-57x55.png 57w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTy2W8NXAAA9sY3-310x300.png 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTy2W8NXAAA9sY3.png 680w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /><p class="wp-caption-text">&#8220;Vrlo jednostavno rješenje&#8221;</p></div>
<p>U takvim okolnostima dodatnu misteriju predstavljaju i planovi Irana kao odgovor na izostanak ispunjenja njihovog traženja od 16. kolovoza ove godine da Sjedinjene Države dignu svoju pomorsku blokadu u roku od maksimalno 45 dana. Taj je rok navodno bio postavljen od iranskog Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, a istekao je također u srijedu 30. rujna. Dok neki izvori spominju možda i nasilne iranske mjere za rušenje američke blokade, drugi se tješe činjenicom da pregovori preko posrednika i dalje intenzivno traju – iako je teško od njih nešto očekivati prije već spominjanih izbora u Izraelu i SAD-u.</p>
<p>Ipak, lako je biti zabrinut kada se vide mjere objavljene širom Irana u utorak 29. rujna – gdje je po prvi put sustavno proglašena posebna pripravnost u 46 strateških infrastrukturnih kompleksa širom zemlje, dok se širom juga države navodno vojsci podijelilo i opremu za dekontaminaciju i NBK zaštitu u očekivanju većih napada iz inozemstva.</p>
<h3>Irak nema ništa s time…</h3>
<p>Dok napetosti očigledno rastu u očekivanju izraelskih i američkih izbora te moguće obnove aktivnog ratovanja, treba napomenuti kako Sjedinjene Države sada vrlo vidljivo imaju problema sa svojim vojnim bazama u široj regiji oko Perzijskoga zaljeva. Budući se te objekte u pravilu propustilo pripremiti i dodatno utvrditi prije otpočinjanja napada na Iran krajem veljače ove godine, oni su pretrpjeli velike štete i ostali su vrlo ograničeno uporabivi. No, vijesti o američkom napuštanju dosadašnjih baza u Iraku, koje su zadnjih dana zapljusnule svjetsku javnost – s time nemaju direktne veze (iako ih Iran uvelike tumači kao još jednu pobjedu na terenu).</p>
<div id="attachment_97961" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><img class="size-medium wp-image-97961" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-300x188.jpg" alt="" width="300" height="188" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-300x188.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-768x480.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-88x55.jpg 88w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-310x194.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/ISIS_smaknuće-Stevena-Sotloffa-450x280.jpg 450w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /><p class="wp-caption-text">Nakon ISIS-ovog smaknuća Stevena Sotloffa predsjednik Obama je objavio da &#8220;nema pregovora s teroristima&#8221;</p></div>
<p>Naime, dok su SAD bile prisutne u Iraku sve od proljeća 2003. godine, glavnina je snaga bila iz te zemlje povučena do prosinca 2011. – da bi ih se masovnije vratilo samo tri godine kasnije. Jačanje Islamske države i rasap lokalnog režima uvjetovalo je da tadašnji predsjednik SAD-a <strong>Barack Obama</strong> 2014. preokrene stvari i vrati vojsku SAD na teren. Kada se sve smirilo, krenuli su i novi pregovori o odlasku SAD-a te njihovih saveznika iz Iraka, koji su do kraja rujna 2024. godine doveli i do objave „Zajedničke izjave kojom se objavljuje raspored okončanja vojne misije Globalne koalicije za pobjedu nad ISIS-om u Iraku“. Ovaj dokument objavljen 27. rujna 2024. godine definirao je da Irak te SAD i nadalje imaju strateški odnos, no da će se koalicijska vojna misija u Iraku dovršiti „u idućih 12 mjeseci i ne kasnije od rujna 2025. godine“ – prerastajući u bilateralno sigurnosno partnerstvo.</p>
<p>Ujedno, ne bi li se spriječio povratak boraca ISIS-a iz sjeveroistočne Sirije, s tim krajevima povezani dijelovi Koalicijske misije u Iraku bit će okončani do kraja rujna 2026. godine. Dakle, nakon kompletnog američkog povlačenja iz same Sirije (dovršenog do 16. travnja ove godine, povlačenjem iz baze Qasrak u sirijskoj regiji Hasakah) – do 30. rujna 2026. godine očekivalo se kompletno povlačenje snaga međunarodne Koalicije i iz Iraka ne bi li sudionici operacije „Inherent Resolve“ ostali u regionalnoj borbi protiv ostataka Islamske države tek iz pojedinih preostalih baza u Jordanu. Taj je posao bio u dogovorenom roku dovršen prebacivanjem vojne opreme iz kompleksa „Victory Base“ u Bagdadu i ljudstva s prostora zrakoplovne baze Al-Harir kod Erbila u iračkom Kurdistanu – čime se srijedu predvečer pohvalio i sam Donald Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social (hvaleći iračkog premijera <strong>Ali al-Zaidija</strong>, te kako je već i uobičajeno &#8211; kudeći <strong>Baracka Husseina Obamu</strong> i <strong>Joea Bidena</strong> koji je samo povlačenje dogovorio).</p>
<p><img class="alignleft size-medium wp-image-97963" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-240x300.jpg" alt="" width="240" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-240x300.jpg 240w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-768x960.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-819x1024.jpg 819w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-44x55.jpg 44w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/10/HTezkbBXYAANM4B-310x388.jpg 310w" sizes="(max-width: 240px) 100vw, 240px" />Naravno, samim odlaskom vojnih snaga SAD-a iz Iraka nije ujedno prestao i američki utjecaj u toj državi, iako Irak od srijede 30. rujna pa do subote 3. listopada službeno slavi činjenicu kako više nema stranih vojski na svom državnom teritoriju. Samo se treba nadati da te proslave ne pokvare pojedine oružane milicije, kojih u Iraku ima podosta, i koje itekako odugovlače s provedbom postupka razoružavanja (čije je okončanje opet odgođeno, ovoga puta do konačnog roka u lipnju 2027. godine).</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 01. listopada 2026. pod nazivom &#8220;Strašan udar hutista, opća mobilizacija u Iranu, saznalo se kakvu opremu dijele vojnicima&#8221; </strong><strong>i u originalnom obliku može se naći na adresi: <a href="https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokade-hormuza-bab-al-mandeba-napadi-ghawar-bu-hasa-energetska-kriza-15751815" target="_blank" rel="noopener">https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokade-hormuza-bab-al-mandeba-napadi-ghawar-bu-hasa-energetska-kriza-15751815</a></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Malo je nade da će se smiriti situacija s Iranom, a svijet je, čini se, dobio još jedno žarište</title>
		<link>https://obris.org/svijet/malo-je-nade-da-ce-se-smiriti-situacija-s-iranom-a-svijet-je-cini-se-dobio-jos-jedno-zariste/</link>
		<pubDate>Fri, 21 Aug 2026 12:33:34 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[Igor Tabak]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Iran]]></category>
		<category><![CDATA[Istaknuto]]></category>
		<category><![CDATA[Krizna žarišta]]></category>
		<category><![CDATA[SAD]]></category>
		<category><![CDATA[Sjeverna Koreja]]></category>
		<category><![CDATA[Svijet]]></category>
		<category><![CDATA[blokada]]></category>
		<category><![CDATA[Donald Trump]]></category>
		<category><![CDATA[Južna Koreja]]></category>
		<category><![CDATA[rat]]></category>
		<category><![CDATA[ratni sukob]]></category>

		<guid isPermaLink="false">https://obris.org/?p=97499</guid>
		<description><![CDATA[&#160; Dok se u srijedu, 19. kolovoza, bilježi 173. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu, situacija ondje je sve samo ne mirna. Kao prvo, u noći s nedjelje na ponedjeljak, 17. kolovoza, istekao je formalni rok od 60 dana za pregovore, zadan potpisima s iranske i američke strane sredinom lipnja. No već i dosta prije toga bilo je jasno [&#8230;]]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>&nbsp;</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280.jpg"><img class="size-medium wp-image-97504 alignleft" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-300x157.jpg" alt="" width="300" height="157" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-300x157.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-768x402.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-1024x536.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-105x55.jpg 105w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280-310x162.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/f_39453522_1280.jpg 1280w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Dok se u srijedu, 19. kolovoza, bilježi 173. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu, situacija ondje je sve samo ne mirna. Kao prvo, u noći s nedjelje na ponedjeljak, 17. kolovoza, istekao je formalni rok od 60 dana za pregovore, zadan potpisima s iranske i američke strane sredinom lipnja. No već i dosta prije toga bilo je jasno da američki predsjednik <strong>Donald Trump</strong> kompletne pregovore i primirje utanačeno „Memorandumom o razumijevanju“ od 17. lipnja ne doživljava baš ozbiljno. Pritom, svi oni koji su se posljednjih dana pitali što će biti u Iranu (i okolnim krajevima te šire regije) nakon isteka ovoga roka – izgleda da su zaboravili činjenicu da je Trump još 10. srpnja na svojoj društvenoj mreži Truth Social poručio: „<em>Islamska Republika Iran nas je molila da nastavimo ‘razgovore‘. Mi smo pristali na to, ali Sjedinjene Države su im poručile, na vrlo izričit način, da je primirje GOTOVO! Hvala na pažnji. Predsjednik <strong>Donald J. Trump</strong></em>“. Stvari su još i jasnije ako sagledamo činjenicu kako je ta ista američka administracija tog istog petka, 10. srpnja, u Senat poslala i pismeno obrazloženje nove/stare vojne akcije u Iranu (formalno u suglasju s odredbama Rezolucije o ratnim ovlastima iz 1973. godine) stvarno započete 6. i 7. srpnja – i nastavljene žestoko idućih tjedana. Time je vjerojatno započeo novi rok od 60 dana da predsjednik SAD-a i Pentagon mogu slobodno ratovati u Iranu i regiji, bez da ta tema dođe pred Kongres na ikakvo ozbiljnije razmatranje.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz.jpg"><img class="size-medium wp-image-97506 alignright" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz-300x221.jpg" alt="" width="300" height="221" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz-300x221.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz-75x55.jpg 75w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz-310x229.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260713_TruthSocial_Hormuz-je-otvoren-sa-ili-bez-Irana-opet-SAD-blokada-SAD-su-Cuvari-Hormuza-20-posto-naknade-za-prolaz.jpg 625w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Kao drugo, Trump je 13. srpnja na mreži Truth Social objavio i obnovu pomorske blokade Irana (koju je Ratna mornarica SAD-a počela primjenjivati od utorka, 14. srpnja, u 22 sata po hrvatskom vremenu) – ujedno objašnjavajući kako su Sjedinjene Države „<em>čuvari Hormuškog tjesnaca</em>“ koji će za svoje usluge naplaćivati 20 posto vrijednosti ondje transportiranih tereta. Kako za sada stoji, prema Trumpovim riječima nazvana „<em>iranska blokada</em>“ itekako se do danas primjenjuje, osim što je od 12. kolovoza naziva „<em>zidom od čelika</em>“. Prema američkim vojnim podacima, u malo više od mjesec dana ponovnog izvođenja, do ponedjeljka, 17. kolovoza, u tom mornaričkom djelovanju na okrete je bilo prisiljeno 64 plovila, tri su bila onesposobljena, a na još dva je bilo izvedeno i desantiranje snaga. Doduše, 17. kolovoza čulo se kako je i Iran izveo svoje prvo brodsko iskrcavanje radi odbijanja plovidbe iranskom rutom kroz Hormuz, i to na tanker u vlasništvu Ujedinjenih Arapskih Emirata.</p>
<h3>Promet kroz Hormuz i vezane zarade</h3>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14.jpg"><img class="size-medium wp-image-97507 alignleft" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14-215x300.jpg" alt="" width="215" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14-215x300.jpg 215w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14-39x55.jpg 39w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14-310x433.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260815_TruthSocial_Slika14.jpg 523w" sizes="(max-width: 215px) 100vw, 215px" /></a>Ipak, SAD na kraju nisu krenule naplaćivati prolaz, budući da je Trump već 14. srpnja svijet obradovao objavom kako je „<em>zasnovano na vrlo produktivnim razgovorima s vodstvima Bliskog istoka, odlučio zamijeniti 20 % SAD-naknade s trgovinskim i investicijskim poslovima koje će razne zaljevske države pokretati u Sjedinjenim Državama</em>“. Umjesto toga, Iran je početkom kolovoza krenuo intenzivnije pregovarati sa susjednim Omanom o novom režimu prometa kroz Hormuz, gdje je naplata prolaza (pod bilo kojim imenom za konkretno davanje) ostala u zraku – između iranskog prijedloga o naplati 5 do 7 posto te stava Omana o naplati 3 posto vrijednosti tereta u prolazu. Iako ta oba navoda izgledaju bitno povoljnije od Trumpovih najava, treba napomenuti da bi – prema procjenama stručnjaka – iranski sustav od 7 posto godišnje nosio do 150 milijardi USD, odnosno oko 385 milijuna USD dnevno, od čega bi zapravo na troškove otpadalo oko 3 posto novca, a preostalih oko 97 posto bio bi čisti prihod. Prema takvim izračunima, promet kroz Hormuz bi za Iran nosio novac usporediv s američkom tvrtkom Alphabet (vlasnici Googla) koja je 2025. bilježila prihod od 132 milijarde USD, a više od poduzeća Nvidia (120 milijardi u fiskalnoj 2026. godini) ili američkih kompanija Apple i Microsoft (preko 100 milijardi godišnje) ili pak saudijskog energetskog koncerna Aramco (oko 105 milijardi USD na godinu) – te čak 15 do 20 puta više od usporedivih godišnjih prihoda Sueskog kanala.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9.jpg"><img class="alignright size-medium wp-image-97509" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-300x234.jpg" alt="" width="300" height="234" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-300x234.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-71x55.jpg 71w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-310x242.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-65x50.jpg 65w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9-50x40.jpg 50w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika9.jpg 618w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Kada stvari pogledamo na taj način, postaje i dodatno jasno kako se Hormuz za Islamsku Republiku Iran zadnjih mjeseci pokazao bitnijim od nuklearnog programa i naoružanja – što i Sjedinjene Američke Države onda jasno tjera na zadržavanje tog tjesnaca u statusu slobodnog međunarodnog prometnog pravca (koji je bio faktično stanje do 28. veljače ove godine i početka intervencije SAD-a i Izraela u Iranu). Među ostalim, tu treba tražiti i razlog za novu prijetnju Trumpa prema Sultanatu Oman, arapskoj zemlji s kojom su Sjedinjene Države njegovale suradnju još od 1833. godine (što je produbljeno i 1980. godine sporazumom o pristupu tamošnjim vojnim i civilnim postrojenjima te brojnim drugim kasnijim sporazumima). Ipak, kada se prvi put čulo da bi Oman mogao s Iranom samostalno pregovarati o Hormuzu (čiju južnu obalu drži) – Trump je još 27. svibnja reagirao izjavom: „<em>Oman će se ponašati kao i svi drugi, ili ćemo ih morati dići u zrak</em>“. Iako su tada vlasti u Muscatu naglo reterirale – nove naznake o pregovorima Irana i Omana o režimu prolaza kroz Hormuz pojavile su se početkom kolovoza. Trumpova reakcija opet je bila žestoka pa je za Fox News 17. kolovoza slikovito objasnio da „<em>ako se Oman nađe na putu, bit će bombardiran</em>“ („<em>If Oman gets in the way, we‘ll bomb the shit out of them!</em>“) – što je onda nešto kasnije i ublažio kada su ga pitali je li gubi strpljenje s Omanom kao strateškim partnerom, a on je kazao: „<em>Ne. Ne mislim da su se ponašali jako dobro, ali mi ćemo ih odraditi vrlo jednostavno, kao što rješavamo i druge stvari</em>“. Dakle, teško da će biti mnogo od režima u kojem bi Iran kontrolirao koridor za ulaz u Perzijski zaljev, a Oman kontrolirao put za izlaz, dok bi se prihodi nekako dijelili (koliki god oni na kraju bili).</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15.jpg"><img class="alignleft size-medium wp-image-97510" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-300x237.jpg" alt="" width="300" height="237" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-300x237.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-70x55.jpg 70w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-310x245.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-65x50.jpg 65w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15-50x40.jpg 50w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260726_TruthSocial_Slika15.jpg 519w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Što se tiče uspješnosti pojedinih aktualnih režima za prolaz Hormuzom, tu vlada poprilična zbrka s mnogo nejasnoća. Za razliku od prvih mjeseci rata, kada se prilično točno moglo pratiti prolaze kroz Hormuz čak i putem javnih izvora, zadnji tjedni doveli su do poprilične promjene, budući da sve više brodova pri prolazu gasi sustave za identifikaciju i onda prolazi „u mraku“ – tako da budu identificirani ili tijekom incidenata u tjesnacu, ili nakon uspješnog prolaza (bilo ubrzo ili po kasnijem dolasku u luke odredišta). Usprkos tome, pojedini komercijalni izvori daju si velikog truda pratiti takve plovidbe kroz tjesnac – redovito kombinirajući podatke iz brodskih identifikacijskih sustava (ako su ostali upaljeni) te satelitskih snimaka tjesnaca s vidljivim brodovima u prolazu. Iako su ovakva brojanja dulje bila smatrana prilično pouzdanima (i pokazivala su priličan novi zastoj prometa u srpnju te manje oživljavanje od početka kolovoza) – zadnjih su dana službeni američki civilni i vojni izvori stvorili novu pomutnju. Dok je već postalo standardno da Trump svako malo opisuje Hormuz kao tjesnac pod kompletnom američkom kontrolom kojim je promet slobodan (a očigledno nije), 11. kolovoza američki ministar energetike <strong>Chris Wright</strong> dodatno je izjavio da je tamošnji izvoz nafte u prvih 10 dana kolovoza gotovo pa dostigao predratne razine, doduše sada kombinacijom kopnenih izvoznih smjerova i pomorskog prometa kroz tjesnac. Iako su komercijalni promatrači bilježili tek do 90 prolaza u tjedan dana (za razliku od predratnih oko 134 dnevno) – američke tvrdnje o izvozu oko 9 milijuna barela dnevno kroz sam Hormuz opravdavale su se preciznijim vojnim podacima o prolascima tankera s isključenim identifikacijskim sustavima po ruti uz omansku obalu (tzv. „<em>omanskom rutom</em>“ pod potencijalnom američkom zaštitom). Iako takvi navodi i dalje ukazuju na skupni promet oko 13 do 15 milijuna barela dnevno (mjesto predratnih oko 23 do 25 skupno kopnom i morem), u tjednu koji je uslijedio komercijalni promatrači nisu bitno korigirali svoje dotadašnje procjene, iako se moglo čuti i da bi promet Hormuzom zaista mogao biti veći od dotadašnjih civilnih objava – ostavljajući prostora za bitnije korekcije ako se u idućim tjednima bitno više arapske nafte iz Zaljeva počne bilježiti u rafinerijama te pretovarnim točkama širom svijeta.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1.jpg"><img class="alignright size-medium wp-image-97508" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1-300x263.jpg" alt="" width="300" height="263" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1-300x263.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1-63x55.jpg 63w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1-310x272.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Slika1.jpg 694w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>No, već su i ovakve vijesti potaknule pojačane iranske napade na plovila u Hormuzu i istočnom izlasku iz tjesnaca (barem sedam napada tijekom ovog mjeseca, dok neki izvori navode i barem po jedan napad svakog od proteklih 16 dana), ali sada bez uzvratnih američkih napada po Iranu i tamošnjoj vojnoj te civilnoj infrastrukturi. Ipak, kao određenu reakciju treba brojati i glasine od nedjelje, 16. kolovoza, kako SAD razmatraju korištenje nuklearnog oružja u Iranu, te izjave i samog Trumpa – koji je na dotadašnje ideje o iranskom plaćanju ratnih reparacija SAD-u od prije desetak dana u nedjelju, 16. kolovoza, dodao podršku vojnom povezivanju Turske, Saudijske Arabije i Pakistana (iako je to vijest iz Meke od 7. kolovoza, i bez ikakve uloge SAD-a u budućem savezu), da bi onda 14. kolovoza medijima najavio, a jučer, 18. kolovoza, i slikovnom objavom potkrijepio navodnu namjeru prikazivanja Hormuza kao nekakvog „<em>novog teritorija SAD-a</em>“ – sve uz objavu da pregovori s Iranom ne teku niti su zakazani, dok je pomorska blokada u punome jeku, Hormuz navodno „<em>otvoren i operativan</em>“, te su sve morske mine bile uklonjene ili detonirane. Iz Irana se još početkom kolovoza moglo čuti o posvećenosti „Memorandumu o razumijevanju“ kao „<em>centru gravitacije budućih međunarodnih odnosa</em>“, no do 17. kolovoza taj se dokument počelo tretirati ne još kao mrtav, nego tek „<em>u komi</em>“, iz koje bi ga mogla vratiti samo promjena američkih gledišta. Ipak, nakon ovogodišnjeg blagdana „<em>Mučeništva imama Reze</em>“, 14. kolovoza, zaoštrili su se i iranski politički te vojni stavovi. Iranski predsjednik parlamenta i glavni pregovarač sa SAD-om <strong>Mohammad Bagher Ghalibaf</strong> istek 60-dnevnog roka za pregovore iz Memoranduma komentirao je tvrdnjom o iranskoj pobjedi u ratu „<em>kako u vojnoj, tako i u političkoj sferi</em>“ – bez uništavanja američkih ili izraelskih vojnih snaga, ali sa sprečavanjem ostvarenja bilo kojeg od njihovih devet prepoznatih ratnih ciljeva – što se onda pokušalo i diplomatski te politički učvrstiti primjenom „Memoranduma o razumijevanju“ iz sredine lipnja. U međuvremenu, prema izvorima iz Iranske revolucionarne garde, postignuto primirje bilo je iskorišteno za „<em>jačanje sposobnosti, ubrzavanje proizvodnje raketa i poboljšavanje njihove preciznosti</em>“, dok u idućim tjednima slijedi i promjena iranskog obrambenog postava iz defenzivnog u ofenzivni.</p>
<p>Napomenimo i da se sve to događa u svjetlu pražnjenja američkih strateških zaliha nafte (Strategic Petroleum Reserve – SPR), koje je nastavljeno i tijekom zadnjih tjedana – od propasti „Memoranduma o razumijevanju“ početkom srpnja pa do danas. Tu se prije nekoliko dana iz investicijske grane banke Goldman Sachs čulo da je stanje globalno vidljivih zaliha nafte završilo na oko 7.720 milijuna barela (najmanje od početka 2025. godine), dok su američke strateške zalihe, nakon povlačenja oko 6,1 milijuna barela prošlog tjedna, završile na tek oko 293 milijuna barela – čime je nastavljen njihov pad ispod crte od 300 milijuna barela (zadnje viđen 1980-ih godina), te prema kongresno zacrtanoj crvenoj crti od oko 243 milijuna barela kada se potroše sve zalihe prije nekoliko mjeseci otvorene za ublažavanje krize izazvane aktualnom američkom intervencijom u Iranu. Naravno, ovo kretanje zaliha predstavlja dodatan sat koji već mjesecima ustrajno otkucava svjetskom gospodarstvu, čije se cijene energenata redovito stabiliziraju takvim zalihama.</p>
<h3>Američki vojni problemi</h3>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice.jpg"><img class="alignleft size-medium wp-image-97511" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice-300x152.jpg" alt="" width="300" height="152" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice-300x152.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice-108x55.jpg 108w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice-310x157.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260806_TruthSocial_SAD-ima-masivne-kolicine-streljiva-i-ogromnu-proizvodnju-zvizdace-treba-suditi-kao-izdajice.jpg 627w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Dok se u američkim medijima čuje kako zadnjih dana i SAD promišljaju promjenu postava prema Iranu (što je valjda uzrokovalo i već spomenuta spominjanja potencijalne uporabe nuklearnog naoružanja), treba napomenuti da tu SAD zapravo ima popriličnih problema. <strong>Kao prvo</strong>, nastavak borbenih djelovanja po iranskim ciljevima tijekom srpnja nije postigao ništa bitno i revolucionarno, te definitivno nije uspio slomiti iransku volju za otporom prije nego što je Trump do 2. kolovoza opet popustio molbama „<em>iz Irana i drugih bliskoistočnih država</em>“ da se suzdrži od daljnjih napada, u svjetlu skoro pa postignutog sporazuma (koji je trebao obuhvatiti trenutačno i potpuno otvaranje Hormuza i „<em>kraj iranske nuklearne prijetnje</em>“). <strong>Kao drugo</strong>, takva su djelovanja dodatno loše utjecala na stanje zaliha američkog preciznog naoružanja dugog dometa – što su pojedini američki mediji 5. kolovoza opisali poprilično alarmantnim brojkama (iskorištene četiri petine zalihe raketa za protuzračni sustav THAAD te pola zalihe raketa za sustav Patriot, kao i većina raspoloživih balističkih raketa ATACMS i PrSM u američkim kopnenim snagama). Iako slično intonirana, tu su ponešto pouzdanija izvješća američkog think tanka CSIS, koji je u svojoj novoj procjeni od 27. srpnja stanje raketa za Patriot stavio na između 769 i 827 od prijeratnih oko 2.300, dok zalihe raketa za sustav THAAD procjenjuje na oko 234 do 278 od predratnih oko 452 na raspolaganju. Naravno, dok se još krajem srpnja predsjednik Trump na društvenoj mreži Truth Social bjesomučno hvalio američkim napadima na Iran, kontrolom Hormuza i najavljenim zapljenama iranskih tankera (sve ilustrirano šarenim slikama iz autorske kuhinje jeftinih umjetnih inteligencija), sve konkretne probleme po pitanju raspoloživosti posebnih streljiva on je izričito negirao svojim objavama – da bi 6. kolovoza u jednome dahu ustvrdio da streljiva ima u izobilju, ali i da zviždače koji su medijima dali takve podatke ipak treba procesuirati kao izdajice.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana.jpg"><img class="alignright size-medium wp-image-97518" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana-172x300.jpg" alt="" width="172" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana-172x300.jpg 172w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana-32x55.jpg 32w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana-310x539.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260416_USAToday_Losa-hrana-na-vojnim-brodovima-SAD-kod-Irana.jpg 449w" sizes="(max-width: 172px) 100vw, 172px" /></a>Dodatno su na vidjelo izašli i logistički problemi po pitanju američkih mornaričkih snaga koje su već gotovo pola godine angažirane u Omanskom zaljevu. Još se 12. ožujka čulo o preko 30 sati dugom požaru na nuklearnom nosaču USS Gerald R. Ford (CVN-78) tijekom njegova borbenog angažmana u Crvenom moru (čije su posljedice krajem ožujka bile interventno uklanjane prvo na Kreti, a onda i u Hrvatskoj) – a ovo je plovilo konačno stiglo natrag u SAD 16. svibnja ove godine. Time je bio okončan njegov rekordni boravak na moru od čak 326 dana, najduži od Vijetnamskog rata (rekord i dalje drži USS Midway (CV-41) s 332 dana na moru). Za vrijeme svojeg borbenog rasporeda USS Ford je prošao preko 57.713 nautičkih milja te izveo preko 12.200 polijetanja raznih aviona – prije nego što je brod konačno 7. srpnja u luci Norfolk krenuo u svoj prvi ciklus velikih održavanja, popravaka i modernizacija. Nažalost, time nisu ni izbliza bili gotovi američki mornarički problemi pred obalama Irana. Naime, još sredinom travnja čulo se o lošoj opskrbi hranom posada na desantnom nosaču USS Tripoli (LHA-7) i nuklearnom nosaču USS Abraham Lincoln (CVN-72), što je očigledno eskaliralo posljednjih mjeseci njihova neprekidnog djelovanja u provedbi pomorske blokade Irana. Konačno se u utorak, 11. kolovoza, u specijaliziranim medijima prvo čulo o spriječenom pokušaju mornara da skoči s letne palube nosača, da bi se samo dan kasnije, u srijedu, 12. kolovoza, čulo i za još jedan takav incident koji se navodno dogodio desetak dana ranije, u ponedjeljak, 3. kolovoza – kada je jedan od mornara, iscrpljen predugim operativnim boravkom na moru (te svakodnevnim žestokim radom bez ikakvih pauza ili odmora), svoje probleme stvarno pokušao okončati skokom s broda, ali je ipak bio na vrijeme spašen nakon dužeg boravka u moru.</p>
<h3>US Navy u fokusu</h3>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images.jpg"><img class="size-medium wp-image-97519 alignleft" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images-270x300.jpg" alt="" width="270" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images-270x300.jpg 270w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images-50x55.jpg 50w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images-310x344.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/images.jpg 424w" sizes="(max-width: 270px) 100vw, 270px" /></a>USS Abraham Lincoln svoju je aktualnu plovidbu započeo 21. studenoga prošle godine, do Arapskog mora doplovio je 26. siječnja ove godine (u vrijeme kada je Trump još uvijek navodno promišljao intervenciju SAD-a u Iranu), a čitavo je djelovanje trebao okončati tijekom svibnja – što je onda bilo produženo do daljnjega. Od dosadašnjih 272 dana djelovanja – njih preko 200 provedeno je uzastopno na moru, bez ikakvog povratka u luke i pod borbenim opterećenjem – što je navodno još jedan rekord. Sve je to posljedica izuzetno neugodne činjenice da se Ratna mornarica SAD-a, projektirana za logistički oslonac na saveznike ili bliske opskrbne baze, zadnjih mjeseci našla u posve drukčijim operativnim okolnostima. Naime, aktualna pomorska djelovanja pred obalama Irana u Arapskom moru i Omanskom zaljevu odvijaju se u okolnostima blokade većine tamošnjih američkih pomorskih baza te ugroženosti svih regionalnih opskrbnih čvorišta (gdje je Iran 20. ožujka balističkim raketama dugog dometa pokušao gađati čak i bazu SAD-a na otočju Diego Garcia, udaljenom gotovo 3.800 km od Irana). Dakle, relativno malobrojni američki opskrbni brodovi svu hranu, gorivo, streljivo i drugo moraju dovoziti bilo iz istočne Azije ili iz dalekih krajeva Afrike – što je sve itekako usporilo svaku opskrbu (ujedno svedenu tek na najbitnije stvari). Naravno, uz bjesomučni radni ritam, zamor brodske infrastrukture i nedostatak svježe hrane te higijenskih potrepština zacijelo su doprinijeli zamoru američkog ljudstva na angažiranim vojnim brodovima – što se ipak ponešto manje uočava na širem krugu pratećeg brodovlja (koje se ipak redovitije rotiralo), a više na ključnim nosačima aviona koji su osnova borbene prisutnosti Sjedinjenih Država kod Irana.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk.jpg"><img class="size-medium wp-image-97517 alignright" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-222x300.jpg" alt="" width="222" height="300" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-222x300.jpg 222w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-768x1037.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-759x1024.jpg 759w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-41x55.jpg 41w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk-310x418.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/HP3R_WeWsAAEgwk.jpg 889w" sizes="(max-width: 222px) 100vw, 222px" /></a>Svemu tome nije mogla u hodu doskočiti zadnjih desetljeća radikalno smanjivana flota američkih vojno-logističkih plovila, pa onda tu možemo govoriti o još jednoj u nizu posljedica ukupno loše prethodne pripreme za ovu američku vojnu intervenciju. Nipošto tu nisu pomogla ni negiranja problema s vrha američke civilne i vojne hijerarhije, dok se s posjeta brodu admirala <strong>Brada Coopera</strong>, zapovjednika američkog „Središnjeg zapovjedništva“ (CENTCOM), čulo tek da je „<em>udarna skupina nosača Lincoln jak tim vrhunskih Amerikanaca, koji ponosno stoje sa svojim velikim opravdanim ponosom na sve što postižu</em>“, dok je aktualnu misiju broda opisao kao „<em>jednu od operativno najintenzivnijih i najbitnijih u moderno doba</em>“. Ipak, čudno je zazvučala njegova izjava od 16. kolovoza da (uz sve to) USS Abraham Lincoln trenutačno ima „<em>među najnižim brojevima slučajeva povezanih s psihološkim zdravljem posade</em>“ među ukupno 11 američkih velikih nosača zrakoplova. Stanje su proteklih dana ponešto konkretizirali i djelatnici za odnose s javnošću CENTCOM-a koji su krenuli demantirati izvješća američkih medija, uz tvrdnje kako je brod u svojih „<em>preko 260 dana na moru</em>“ ostvario i preko 10.000 polijetanja raznih zrakoplova, uz utrošak preko 680 tona ubojnih sredstava, sve bez ljudskih žrtava (uz napomenu i o spašavanju mornara spominjanog za incident od 3. kolovoza). Ipak, zanimljivo je tu onda sjela i vijest da je prema obalama Irana poslan nosač zrakoplova USS George Washington (CVN-73), koji je inače od kraja studenoga 2024. bio stalno baziran u japanskoj luci Yokosuka, a 13. kolovoza je u pratnji krstarice USS Robert Smalls (CG-62) i razarača USS Shoup (DDG-86) krenuo prolaziti Molučkim tjesnacem na putu prema Iranu, gdje ga željno očekuju krajem ovoga tjedna. Usprkos činjenici da se tu promjenu rasporeda pokušalo predstaviti kao unaprijed planiranu, ostaje činjenica da time nakon dužeg vremena SAD više do daljnjega nemaju ni jedan veliki nosač zrakoplova na zapadnom Pacifiku za slučaj potreba u regiji Koreje, Japana i Kine. Ujedno, već u nedjelju, 16. kolovoza, u javnost su počele s tog broda dolaziti i slike iznimno lošeg stanja brodske infrastrukture – što je posebno neočekivano na plovilu koje je 25. svibnja 2023. u brodogradilištu Newport News dovršilo svoju nestandardno šest godina dugu „<em>kompleksnu obnovu radi dopune goriva</em>“ (Refueling Complex Overhaul – RCOH) započetu 4. kolovoza 2017. godine – od koje se ujedno očekivalo i temeljito sređivanje radnih te životnih uvjeta na brodu. Dok se o takvim problemima na brodu navodno već provodilo posebne istrage, riječ je o okolnostima koje zasigurno neće biti od pomoći u ekstremnim djelovanjima kod Irana, bez roka za okončanje posla ili naznaka kvalitetnog vojnog planiranja pod kormilom američkog „ministra rata“ <strong>Petea Hegsetha</strong>.</p>
<h3>Paralela Iran – Južna Koreja</h3>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1.jpg"><img class="size-medium wp-image-97513 alignleft" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1-300x265.jpg" alt="" width="300" height="265" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1-300x265.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1-62x55.jpg 62w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1-310x274.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260817_TruthSocial_Slika1.jpg 687w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>U svjetlu svih nabrojenih događanja, ne treba iz vida ispustiti i činjenicu da primirje oko Irana apsolutno nije i jedino koje američki predsjednik Trump svojim potezima i ponašanjem dovodi u pitanje zadnjih dana. Naime, treba tu još spomenuti i primirje sklopljeno 27. srpnja 1953. godine – koje je osiguralo mir na Korejskom poluotoku, ali do danas bez sklapanja punog mirovnog sporazuma koji bi okončao rat između dviju Koreja vođen još od kraja lipnja 1950. godine. Iako odnosi Sjeverne i Južne Koreje već neko vrijeme nisu na rubu momentalnog ratnog sukoba – oni su sve samo ne mirni i opušteni. Dobro je to demonstrirao i zadnji sjevernokorejski raketni pokus zabilježen 12. kolovoza ove godine, samo šest dana od prethodnog lansiranja prema moru istočno od poluotoka, kojim je bila demonstrativno okončana pauza duga oko 40 dana. Uz to, posljednje vrijeme bila su provođena i razna testiranja drugih sjevernokorejskih oružnih sustava (među ostalim višecijevnih sustava kalibra 240 mm, samohodnih haubica kalibra 155 mm i taktičkih balističkih raketa) vjerojatno temeljem ruske tehnološke pomoći i vlastitih nedavnih borbenih iskustava. Kao jednim od razloga ovakvog jačanja nervoze sjeverno od 38. paralele spominjalo se i za ponedjeljak, 17. kolovoza, zakazan početak velikih godišnjih vojnih vježbi Južne Koreje i SAD-a, koje se sada održavaju pod nazivom „<em>Ulchi Freedom Shield (UFS) 2026</em>“ – aktivnosti koja je trebala trajati do petka, 27. kolovoza, ove godine. No, kao i u mnogim drugim situacijama, samo dan pred početak ovih dugo pripremanih vojnih aktivnosti, američki predsjednik Trump posegnuo je za svojom društvenom mrežom Truth Social. U objavi u kasnim satima nedjelje, 16. kolovoza, napomenuo je da „<em>temeljem svojih vrlo dobrih odnosa s <strong>Kim Jong Unom</strong> iz Sjeverne Koreje</em>“ on uopće nije sretan s činjenicom da SAD već dugi niz godina provode takve neke vojne vježbe – koje su „<em>ne samo skupe, s velikim dijelom troškova koje snose Sjedinjene Američke Države (kao i obično), već šalju i signal koji je potpuno nepriličan i neprijateljski prema zemlji koja je, otkako je Donald J. Trump predsjednik, bila neprijeteća i puna poštovanja</em>“ prema njemu kao osobi. Zbog svega toga Trump (bez konzultacija s Južnom Korejom) od svog ministra rata <strong>Hegsetha</strong> zatražio je „<em>bitno smanjivanje združenih vojnih vježbi</em>“ – što se u praksi do danas prenijelo u hitno skraćivanje planiranih aktivnosti za tjedan dana. Time će vježba „Ulchi Freedom Shield (UFS) 2026“ završiti već 21. kolovoza, odnosno šest dana prije ranije planiranog roka – gdje se potpuno odustalo od provedbe drugog dijela vježbe u kojem se simulirao odgovor na široki napad iz Sjeverne Koreje (što je redovito izazivalo posebne prosvjede Pjongjanga).</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu.jpg"><img class="size-medium wp-image-97514 alignright" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu-300x261.jpg" alt="" width="300" height="261" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu-300x261.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu-63x55.jpg 63w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu-310x270.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260816_TruthSocial_Radi-sjajnih-veza-sa-SKorejom-smanjujemo-vojne-vjezbe-s-JKorejom-koja-nije-pomogla-u-Iranu.jpg 591w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Dok je Trump već u svojoj objavi od 16. kolovoza na kraju natuknuo da je on nedavno predsjednika Južne Koreje pozvao na sudjelovanje u „<em>denuklearizaciji Islamske Republike Iran</em>“ – što je Korejac pristojno odbio – na pitanja novinara u ponedjeljak, 17. kolovoza, svoja je gledanja dodatno pojasnio: „<em>Gledajte, Južna Koreja je od nas štićena kroz mnogo, mnogo godina. I, tijekom mog prvog mandata, oni su pristali plaćati gotovo 3 milijarde USD godišnje za zaštitu… jer mi ne… znate, oni suštinski nisu bili prisutni. I ja sam ih to tražio, na moj zahtjev. Rekao sam, to nije dobro. Nisu bili sretni s time, ali su pristali. Tražio sam 10 milijardi dolara i oni su bili jako nezadovoljni. Ali, dogovorili smo se, na kratki rok, da će to biti 3 milijarde USD, i da će to iduće godine rasti, i onda će i iduće godine dalje rasti. </em><em>Dakle, oni počinju plaćati za svoju zaštitu. Kada su onda bili namješteni izbori, i ja sam završio gledajući sve tijekom četiri godine, i onda sam se vratio – gledao sam <strong>Bidena</strong> kako opoziva tih 3 milijarde dolara, iz kojeg god razloga. Kad sam ih ja nedavno zvao, predsjednika Južne Koreje kojeg ja volim… mislim da je vrlo drag, zapravo… Ali, ja sam ga zvao i rekao: ‘Biste li nam željeli malo pomoći? Mi ne trebamo pomoć s Iranom, ali ako hoćete, pomozite nam s Iranom.‘ On je rekao: ‘Ne, hvala!‘ A ja sam rekao, čekaj malo, mi ondje imamo 39.000 vojnika koji vas čuvaju od Kim Jong Una, vašeg neposrednog susjeda, a vi nam nećete pomoći u vrlo laganoj vojnoj operaciji u Iranu? To je čudno. </em><em>‘Ne, ne. Mi se radije ne bismo miješali.‘ Vidim. Dakle, zašto smo mi umiješani u pomaganje vama? I ja im želim pomoći, ali, znate, kad nekoga pitaš ‘Bi li mi pomogao?‘ – a oni kažu ‘ne, hvala‘, a onda mi čuvamo njih od jedne države i plaćamo milijarde… To nas košta milijarde i milijarde dolara, da štitimo ne samo njih, nego i druge države… Pogledajte NATO. Mi trošimo stotine milijardi dolara štiteći Europu od Rusije, stotine milijardi… pretežito od Rusije, ali i od drugih stvari. I onda oni kažu, dakle, da se ne žele umiješati… u čuvanje tjesnaca. Iz kojeg dobivaju većinu svoje nafte, oni dobivaju 50 posto svoje nafte, i ne žele se umiješati. Zašto mi to onda radimo? </em><em>Dakle, sve što želim je pošten odnos… i Južna Koreja, ja se s njima čisto dobro slažem, ali oni su plaćali 3 milijarde godišnje. I onda su uvjerili Bidena da sam ja valjda loša osoba i da to ne bi trebali. I on je odmah opovrgnuo taj moj nalog. Dakle, mi smo bili plaćeni. Bili bismo plaćeni još i mnogo više, ali ne možemo tek tako ići naokolo i štititi sve te države. Posebno kad one nisu pri ruci kada nam treba pomoći</em>.“ Dakle, iako većina činjenica iz ovog svjetonazora činjenično ne stoji, iz ove Trumpove tirade jasno se nazire jedan širi stav prema saveznicima SAD-a.</p>
<p><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane.jpg"><img class="size-medium wp-image-97515 alignleft" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane-300x122.jpg" alt="" width="300" height="122" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane-300x122.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane-135x55.jpg 135w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane-310x127.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2026/08/20260818_TruthSocial_Nema-pregovora-blokada-traje-Hormuz-je-otvoren-i-operativan-sve-mine-uklonjene-ili-detonirane.jpg 632w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Uz plaćanje kako se Trumpu svidi još treba biti i potpuno poslušan – bez obzira na okolnosti, vlastito stanje ili međunarodno pravo – dok ikakav znak samostalnosti nosi sankcije. I nije tu bitno je li u pitanju EU, NATO, Ukrajina, Južna Koreja, Oman ili neki drugi partneri i saveznici. Nije bitno ni plaća li se novac ili kupuje oprema (čija isporuka onda ovisi o sreći i političkim igrama), ili je situacija posebno bolna i neugodna – jer to samo daje dodatnog prostora za pritiske, ucjene i prisilu. Sve to potpuno je strano za SAD kakve je svijet poznavao od Drugog svjetskog rata do nedavno, i potpuno blisko administracijama Trumpa od 2016. do 2019. te od 2025. do 2028. godine – pa tko preživi, pričat će…</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 19. kolovoza 2026. pod nazivom &#8220;Malo je nade da će se smiriti situacija s Iranom, a svijet je, čini se, dobio još jedno žarište&#8221; </strong><strong>i u originalnom obliku može se naći na adresi: <a href="https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-blokada-irana-prijetnje-omanu-borba-za-hormuz-kriza-nafte-15738423" target="_blank" rel="noopener">https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-blokada-irana-prijetnje-omanu-borba-za-hormuz-kriza-nafte-15738423</a></strong></p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>Može li Ukrajina osporiti rusku blokadu i deblokirati pomorske luke?</title>
		<link>https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/</link>
		<pubDate>Wed, 01 Jun 2022 19:39:31 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[Gost autor]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Europa]]></category>
		<category><![CDATA[Istaknuto]]></category>
		<category><![CDATA[Krizna žarišta]]></category>
		<category><![CDATA[Prostor bivšeg SSSR]]></category>
		<category><![CDATA[Svijet]]></category>
		<category><![CDATA[blokada]]></category>
		<category><![CDATA[pomorski promet]]></category>
		<category><![CDATA[rakete]]></category>
		<category><![CDATA[rat]]></category>
		<category><![CDATA[ratni sukob]]></category>
		<category><![CDATA[Ruska Federacija]]></category>
		<category><![CDATA[Ukrajina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">https://obris.org/?p=77091</guid>
		<description><![CDATA[&#160; Od početka agresije na Ukrajinu, Rusija vrši blokadu ukrajinskih luka i izolaciju ukrajinskog mora s ciljem njenog odsijecanja od svijeta i onemogućavanjem trgovine. To je pokazala na početku zauzimajući Zmijski otok koji je Ukrajini u prvom redu služio za nadzor i provedbu sigurnosti plovidbe prema/iz Regiji Odesa. Pored ratnog cilja kojeg Rusija postiže siromašeći Ukrajinu i na taj je [&#8230;]]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>&nbsp;</p>
<p><a href="https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/attachment/zmijski-otok3/" rel="attachment wp-att-77098"><img class="alignright size-medium wp-image-77098" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-300x169.jpg" alt="" width="300" height="169" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-300x169.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-768x432.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-1024x576.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-98x55.jpg 98w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3-310x174.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Zmijski-otok3.jpg 1600w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><a href="https://obris.org/istaknuto/agresija-na-ukrajinu-polagano-pocinje/" target="_blank" rel="noopener">Od početka agresije na Ukrajinu</a>, Rusija vrši blokadu ukrajinskih luka i izolaciju ukrajinskog mora s ciljem njenog odsijecanja od svijeta i onemogućavanjem trgovine. To je pokazala na početku zauzimajući Zmijski otok koji je Ukrajini u prvom redu služio za nadzor i provedbu sigurnosti plovidbe prema/iz Regiji Odesa. Pored ratnog cilja kojeg Rusija postiže siromašeći Ukrajinu i na taj je način čini manje sposobnom za obranu, time Ruska Federacija istovremeno vrši pritisak na svjetsku zajednicu sprječavajući i ne dopuštajući izvoz ogromnih količina poljoprivrednih proizvoda u pojedine države u kojima bi bez te hrane moglo doći i do katastrofalne gladi. Naime, posljednjih godina je najveći dio tog izvoza godišnje išao u Kinu (2,55 milijarde USD), Egipat (1,12 milijardi USD), Tursku (918 mil USD), Indoneziju (750 mil USD), Španjolsku (645 mil USD), Nizozemsku (552 mil USD), Iran (533 mil USD), Pakistan (355 mil USD), Libiju (342 mil USD), te Tunis (306 mil USD), dok puno još tu kupuju i Bangladeš, Libanon, Maroko, i Vijetnam. Ovim potezima Rusija istovremeno povećava i zaradu na vlastitom opsežnom izvozu hrane, kojeg nastoji dopuniti i pljačkom žitarica iz ukrajinskih silosa. Nestašica hrane izazvana ovakvim potezima u pojedinim društvima može izazvati nerede i pokrenuti velike svjetske migracija, destabilizirati države i na taj način ugroziti svjetski mir.</p>
<div id="attachment_77102" style="width: 686px" class="wp-caption aligncenter"><a href="https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/attachment/2022-05-26-mo-rf-o-koridoru-na-crnom-moru/" rel="attachment wp-att-77102"><img class="size-large wp-image-77102" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-1024x683.jpg" alt="" width="676" height="451" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-1024x683.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-300x200.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-768x512.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-83x55.jpg 83w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru-310x207.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/2022-05-26-MO-RF-o-koridoru-na-Crnom-moru.jpg 1500w" sizes="(max-width: 676px) 100vw, 676px" /></a><p class="wp-caption-text">Rusko Ministarstvo obrane navodno svaki dan otvara koridor kroz Crno more za odlazak stranih brodova blokiranih u ukrajinskim lukama (Izvor: Gazeta.ru/MORF)</p></div>
<p>Nažalost, svijet nema efikasan mehanizam koji bi na transparentan način prisilio Rusiju da deblokira ukrajinske luke i omogući normalnu trgovinu morem. Da situacija bude još apsurdnija, Rusija tvrdi kako ovo što rade u Ukrajini nije rat. U ovakvoj situaciji jedino što preostaje svjetskoj zajednici je pomoći Ukrajini da deblokira svoje luke i ospori Rusiji nadzor nad vlastitim, ukrajinskim morem. Bilo bi dobro zatražiti od Organizacije UN da izglasa rezoluciju osude i naloži pomorsku deblokadu Ukrajine. Takva rezolucija olakšala bi pružanje pomoći Ukrajini. Bez te rezolucije biti će više nećkanja pa pružanje pomoći ostaje uglavnom na odlukama suverenih država. U nastavku glavno promišljanje biti će usmjereno na traženje odgovora – kako deblokirati Ukrajinske luke i osporiti izolaciju ukrajinskog mora?</p>
<h3>Kako, pitanje je sad&#8230;</h3>
<div id="attachment_77113" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia.jpg"><img class="size-medium wp-image-77113" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia-300x169.jpg" alt="" width="300" height="169" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia-300x169.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia-98x55.jpg 98w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia-310x174.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/Ukraine-loses-Bayraktar-TB2-UAVs-both-over-Ukraine-and-Russia.jpg 640w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Ukrajinci su Bayraktarima navodno gađali i ciljeve u Ruskoj Federaciji &#8211; ovaj je srušen krajem travnja u ruskoj regiji Kursk</p></div>
<p>Prvo moramo konstatirati da u ovom vremenu Ukrajina nema flotu površinskih i podmorničkih snaga. Izgradnja brodova duljine 20-30 metara &#8211; pa i kraćih izvan Ukrajine, ili modula koji bi se u Ukrajini spojili, sigurno bi potrajalo i to nije opcija jer vrijeme istječe. Ono što bi se vjerojatno moglo je isporuka brzih gumenih i/ili staklo-plastičnih brodica/čamaca s tvrdim dnom koji bi se mogli naoružati s malim  i laganim raketama dosege 25 pa i više kilometara. To bi bila dobra dopuna, a ulijevala bi strah u kosti posadama malih korveta Bujan-M, ali i većim fregatama klase Gligorevič i novom zapovjednom brodu iz te klase &#8211; fregati Makarov. Takve ili slične rakete mogle bi se brzo integrirati na helikoptere. To ne moraju nužno biti mornarički napadni helikopteri. Mogli bi to biti Mi-24 i Mi-17. U njima ima dovoljno mjesta pa im se može pristupiti slično kao kamionu za inačicu protubrodskih raketa kopno-more. Tu su naravno već dobro poznati dronovi Bajraktar. Bilo bi jako dobro Ukrajinu opskrbiti većim borbenim dronovima koji bi učinili brodove Crnomorske flote nesigurnim bilo gdje na Crnom i Azovskom moru.</p>
<div id="attachment_77118" style="width: 310px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2.jpg"><img class="size-medium wp-image-77118" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2-300x261.jpg" alt="" width="300" height="261" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2-300x261.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2-768x668.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2-63x55.jpg 63w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/06/harpoon-land-based2-310x270.jpg 310w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Harpoon Coastal Defense System (HCDS)</p></div>
<p>Konačno, evo i glavnog oružja koje bi moglo razbiti rusku blokadu, a to su raketni sustavi kopno-more. Ovakvih sustava na zapadu ima u velikom broju. Nužno je napraviti dobru analizu i izabrati jedan, eventualno dva, maksimalno učinkovite u danim okolnostima. Svakako, vrijeme je jako bitan faktor, i to u najmanje u dva aspekta: <strong>(1)</strong> vrijeme potrebno da se sustav može isporučiti i <strong>(2)</strong> vrijeme da se ukrajinski poslužitelji mogu obučiti za borbenu uporabu i nužnu razinu održavanja, najčešće po načelu zamjene blokova. Iz vlastitog iskustva, znajući kako je to bilo za obalne raketne sustave Rubež-E i RBS-15, cijeneći ukrajinska prethodna i sadašnja znanja, mislim da je to moguće obaviti unutar dva do tri tjedna. Naravno da to mogu biti Ukrajinci i „Ukrajinci“ izvan Ukrajine. Pored isporuke zapadnih sustava, Ukrajini treba pomoći da ubrza proizvodnju svojih Neptuna, i to težišno kao inačicu zrak-brod. S ovim naoružanjem brodovi Crnomorske flote bili bi pa skoro bezopasni i držali bi se podalje od obale. Paralelno sa svim ovim Ukrajinu treba osposobiti za precizne udare po Zmijskom otoku ne dopuštajući agresoru da s njega kontrolira zračni i morski prostor Ukrajine te obližnjih država.</p>
<p>U ovim okolnostima podmornicama je skoro pa nemoguće stati na kraj dok su pod vodom. Treba ih tražiti kada pune baterije, kad su u površinskoj plovidbi, ili kad su na vezu u lukama ili sidrištima. To treba biti zadaća borbeno-izviđačkih bespilotnih letjelica, dronova samoubojica, specijalnih snaga, a postoje i neke druge mogućnosti.</p>
<div id="attachment_77106" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><a href="https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/attachment/pns-badr_rgm-harpoon/" rel="attachment wp-att-77106"><img class="size-medium wp-image-77106" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-300x169.jpg" alt="" width="300" height="169" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-300x169.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-768x432.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-1024x576.jpg 1024w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-98x55.jpg 98w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/PNS-Badr_RGM-Harpoon-310x174.jpg 310w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Protubrodski projektili RGM-84 Harpoon na pakistanskoj korveti PNS Badr</p></div>
<p>Praktički sve zapadne rakete namijenjene uporabi s brodova imaju inačicu koju se može uporabiti s kopna. To su u prvom radu američke rakete RGM-84 Harpoon, norveške NSM, francuske Exocet MM-40, švedske RBS-15, zajednička Otomat, izraelska Gabriel V ili derivat Gabriela V &#8211; Blue Spear, japanska Type 12. Većina ovih raketa ima i inačice koje se lansiraju sa zrakoplova, a neke i s helikoptera. Talijanska raketa Sea Kiler/Marte je lagana raketa u raznim inačicama. Posebno je interesantna Marte MkII/N i Marte-ER. Vjerojatno su Ukrajini najbliže rakete RGM-84 Harpoon i NMS jer su američke ili u velikoj mjeri američke, i na njihovoj donaciji Ukrajini iz danskih izvora već se itekako radi.</p>
<div id="attachment_77108" style="width: 310px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/attachment/m142-himars/" rel="attachment wp-att-77108"><img class="size-medium wp-image-77108" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-300x194.jpg" alt="" width="300" height="194" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-300x194.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-768x496.jpg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-85x55.jpg 85w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-310x200.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS-125x80.jpg 125w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/M142-HIMARS.jpg 854w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Ukrajina puno nade polaže u američki tranfser sustava M142 HIMARS</p></div>
<p>Treba imati na umu kako Rusija može ugroziti Odesu i s kopna. Možda i zadnji obrambeni zid pred takvom katastrofalnom mogućnošću je Mikolajev. Već sam više puta naglasio da je Odesa vjerojatno ugroženija s kopna nego s mora, a i rusko mornaričko-desantno pješaštvo prije je očekivati s kopna nego s mora. Zato Ukrajina treba oružje kojim s desne obale Dnjepra i iz područja Mikolajeva može doseći Krim i Crno more, te koridor od Donjecka prema Krimu i Azovsko more. Branitelji moraju biti u stanju ugroziti mjesta okupljanja agresorskih trupa, uspostavljene uporišne točke i dobavne logističke pravce. Treba im omogućiti izbijanje na obale i Azovskog i Crnog mora. Uz već dobivene haubice M777, trebaju im u većem broju Pzh 2000, ali i višestruki lansirni sustavi kao M270 (M270 MLRS) i/ili M142 HIMARS s kompletnim ubojnim arsenalom. Za očekivati je kako će Rusija u nekom trenutku nastojati uspostaviti obranu na osvojenim prostorima istoka, držati ih s manjim snagama, pretežito s pobunjenicima &#8211; i težište svojih nastojanja pokušati prebaciti na jug. Zapad nema ni jedan razuman razlog za držanje oružja i streljiva u skladištima, s figom u džepu. To se odnosi i na velike i na male. Ne može se biti zajedno samo kad je to nekome korist, a ne biti kad bi to moglo biti potencijalno štetno. Lijepo reče jedan uvaženi član američkog Kongresa kako je ne postupanje kao „<em>moliti kanibala da te zadnjeg pojede</em>“. Slikovito, ali i poučno. Ovo je vrlo ozbiljan rat koji bi mogao izaći iz kontroliranih okvira, i ako se na pravi i pravičan način ne riješi u Ukrajini, mogao bi se raširiti na Europu i Svijet. Tko želi biti slijedeći na kanibalovom jelovniku?</p>
<div id="attachment_77110" style="width: 310px" class="wp-caption alignright"><a href="https://obris.org/svijet/moze-li-ukrajina-osporiti-rusku-blokadu-i-deblokirati-pomorske-luke/attachment/ukrainian-ship-hryhoriy-kuropyatnykov/" rel="attachment wp-att-77110"><img class="size-medium wp-image-77110" src="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-300x225.jpeg" alt="" width="300" height="225" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-300x225.jpeg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-768x576.jpeg 768w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-73x55.jpeg 73w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-310x233.jpeg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-75x55.jpeg 75w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov-65x50.jpeg 65w, https://obris.org/wp-content/uploads/2022/05/Ukrainian-ship-Hryhoriy-Kuropyatnykov.jpeg 800w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><p class="wp-caption-text">Ukrajinska korveta BG-50 &#8220;Hryhoriy Kuropyatnykov&#8221; po isplovljavanju iz Odese 2021. godine</p></div>
<p>Ako Ukrajina uspije razbiti rusku blokadu na Crnom moru i deblokirati svoje pomorske luke mogla bi uspostaviti sigurnu rutu kroz svoje teritorijalno more što bliže obali i iz njega izravno nastaviti pomorski promet kroz rumunjsko, bugarsko, tursko, grčko more i dalje. Nije isključeno da bi Rusija pokušala presretati ukrajinske brodove na otvorenom moru. Ipak, upad u teritorijalno more neke od NATO zemalja bio bi kao napasti tu istu državu. To bi i za njih bio prevelik rizik. Ukrajina bi mogla izvoziti žitarice brodovima drugih zastava, a bilo bi pametno da to, ako je moguće, budu brodovi zemalja koje su kupile žito ili neku drugu robu. Slično bi mogli postupiti i pri uvozu. Uz materijalnu korist, to bi svakako podiglo moral ukrajinskim braniteljima i svekolikom pučanstvu. Istovremeno bi u Ukrajini i svijetu porasla vjera u pravdu &#8211; da silnici ne mogu raditi što žele.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; viceadmiral u mirovini</strong></p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
			</item>
		<item>
		<title>NATO krajem 2013. godine</title>
		<link>https://obris.org/nato/nato-krajem-2013-godine/</link>
		<pubDate>Fri, 27 Dec 2013 14:31:10 +0000</pubDate>
		<dc:creator><![CDATA[Igor Tabak]]></dc:creator>
				<category><![CDATA[Afganistan-Pakistan]]></category>
		<category><![CDATA[Istaknuto]]></category>
		<category><![CDATA[Krizna žarišta]]></category>
		<category><![CDATA[NATO]]></category>
		<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[Afganistan]]></category>
		<category><![CDATA[blokada]]></category>
		<category><![CDATA[CSDP]]></category>
		<category><![CDATA[EU]]></category>
		<category><![CDATA[Europska obrambena agencija]]></category>
		<category><![CDATA[Pakistan]]></category>
		<category><![CDATA[Resolute Support]]></category>
		<category><![CDATA[SOFA]]></category>
		<category><![CDATA[Vijeće Europske unije]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://obris.org/?p=19812</guid>
		<description><![CDATA[&#160; Kraj ovogodišnjeg mjeseca studenog u NATO savezu obilježila su dva događanja &#8211; jedno pozitivno i jedno negativno. S dobre strane, okončana je godišnja vježba &#8220;Cyber Coalition 2013&#8221;, koja je okupila više od 30 zemalja &#8211; 28 zemalja članica NATO, plus Austrija, Finska, Irska, Švedska i Švicarska kao sudionice, te Novi Zeland i EU kao promatrači &#8211; ili oko 400 individualnih sudionika (300 u zemljama [&#8230;]]]></description>
				<content:encoded><![CDATA[<p>&nbsp;</p>
<p>Kraj ovogodišnjeg mjeseca studenog u NATO savezu obilježila su dva događanja &#8211; jedno pozitivno i jedno negativno. S dobre strane, okončana je godišnja vježba &#8220;Cyber Coalition 2013&#8221;, koja je okupila više od 30 zemalja &#8211; 28 zemalja članica NATO, plus Austrija, Finska, Irska, Švedska i Švicarska kao sudionice, te Novi Zeland i EU kao promatrači &#8211; ili oko 400 individualnih sudionika (300 u zemljama sudionicama, te više od 80 u vojnome kompleksu u Estoniji). Šesta vježba iz ovoga niza bavila se temom cyber-sigurnosti, koja je jedan od naglasaka NATO saveza posljednjih godina. Ono loše ticalo se Afganistana, gdje je u Pakistanu započela nova blokada prometa za potrebe NATO snaga u njihovu najvećem području operacija.</p>
<h3>Svijet vs. Afganistan</h3>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled21.png"><img class="alignright size-full wp-image-19831" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled21.png" width="289" height="174" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled21.png 289w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled21-91x55.png 91w" sizes="(max-width: 289px) 100vw, 289px" /></a>Naime, pod organizacijom pakistanske stranke Tehreek-e-Insaf (PTI, pod vodstvom tamošnjeg nacionalnog političara Imran Khana) započela je 24. studenog 2013. još jedna blokada opskrbnog prometa NATO snaga u Afganistanu na prostoru pakistanske provincije Khyber-Pakhtunkhwa (K-P). Iako je <a title="Pakistan otvorio opskrbnu rutu za Afganistan" href="http://obris.org/svijet/pakistan-otvorio-opskrbnu-rutu-za-afganistan/" target="_blank">u srpnju 2012. izgledalo da je logistički promet kroz Pakistan riješen</a>, stanje se ondje promijenilo tijekom posljednjih mjeseci. Od tamošnjih izbora, održanih u svibnju ove godine &#8211; gdje su nacionalno na vlast došli konzervativci &#8211; podigla se razina osjetljivosti na napade bespilotnim letjelicama koji su učestali posljednjih mjeseci. Stanje je iskoristio PTI, koji ima i lokalnu vlast u prometno važnoj provinciji K-P &#8211; što je dovelo do niza zaustavljanja kamionskih konvoja, pretraga vozila, a onda 4. prosinca i do obustave NATO prometa preko Ground Line of Communication (GLOC), od Torkhama prema luci Karachi. Ova blokada, od koje se početno očekivalo da je tek prolaznog karaktera, produžila se na čitav kraj 2013. godine &#8211; te je počela utjecati i na opće odnose SAD i Pakistana, sve to baš u doba kad se kompliciraju i ukupni odnosi susjednog Afganistana i međunarodne zajednice.</p>
<p>Dok još <a title="Za Afganistance počinje put u novo doba" href="http://obris.org/svijet/za-afganistance-pocinje-put-u-novo-doba/" target="_blank">nije upitno da bi predstojeća 2014. trebala biti godina povlačenja većine NATO snaga iz Afganistana</a> &#8211; još nije jasno kako i kada će se to dogoditi. S jedne strane, pitanje je logistike povlačenja, koja se <a title="SAD ubrzava odvoz opreme iz Afganistana" href="http://obris.org/svijet/sad-ubrzava-odvoz-opreme-iz-afganistana/" target="_blank">nakon više od godinu dana laganog ubrzavanja </a>približava svojoj najaktivnijoj fazi. Koji god da tu bude opseg konačnog povlačenja (i predstojeće operacije &#8220;Resolute Support&#8221;), taj se postupak treba isplanirati do proljeća &#8211; čemu na putu stoje neslaganja lokalnih vlasti u Afganistanu i međunarodne zajednice.</p>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag.jpg"><img class="alignleft size-medium wp-image-19833" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag-300x210.jpg" width="300" height="210" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag-300x210.jpg 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag-78x55.jpg 78w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag-310x217.jpg 310w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/us-afghanistan-flag.jpg 380w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Naime, <a title="Nema odluke o američkim trupama u Iraku" href="http://obris.org/svijet/nema-odluke-o-americkim-trupama-u-iraku/" target="_blank">slično kao i u Iraku</a>, Sjedinjene Američke Države su za reguliranje svog ostanka u Afganistanu kao uvjet postavile sklapanje Bilateralnog sigurnosnog sporazuma (Bilateral Security  Agreement &#8211; BSA), s vladom predsjednika Kharzaija. No, od početnih očekivanja o brzom sporazumu, stvar se otegla. Aktualnom se predsjedniku Afganistana ne žuri &#8211; budući da otpor strancima jača njegovu reputaciju među Paštunima pred izbore zakazane za travanj iduće godine. Pri tome, on traži da se američke snage ograniči <a title="Afganistan na putu nizbrdo" href="http://obris.org/svijet/afganistan-na-putu-nizbrdo/" target="_blank">u poduzimanju operacija kojima stranci noću ulaze u afganistanske domove</a> &#8211; što vjerojatno ne bi bilo mrsko ni Općoj skupštini uglednika (Loya Jirga), koja je inače velikom većinom podržala sklapanje BSA.</p>
<p>Tim je manevrima u pitanje doveden ostanak ukupno oko 84 tisuće NATO vojnika u Afganistanu (od čega su njih oko 60 tisuća Amerikanci). Taj broj treba u skoro vrijeme pasti na ukupno 8 do 12 tisuća  (navodno pretežito svekolikih instruktora), dok ni potpuni odlazak vojnih snaga SAD iz te zemlje nije isključen. Dok se detalji ostanka SAD u Afganistanu ne riješe, svoje vlastite pregovore na istu temu objavio je i NATO &#8211; čiji je Glavni tajnik Anders Fogh Rasmussen 22. prosinca natuknuo o takvim pregovorima NATO-predstavnika Mauritsa Jochemsa i Rangina Spante, savjetnika za nacionalnu sigurnost afganistanskog predsjednika. Naravno, zadržavajući zajedničku liniju prema Afganistanu, Rasmussen se ujedno i ogradio &#8211; taj sporazum, označen kao NATO Status of Forces Agreement (SOFA), neće biti sklopljen ili potpisan prije američkog BSA, čime jača i međunarodni pritisak na nacionalne vlasti u Kabulu.</p>
<h3>Što dalje za Andersa Fogha Rasmussena?</h3>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/images2.jpg"><img class="size-full wp-image-19830 alignright" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/images2.jpg" width="269" height="187" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/images2.jpg 269w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/images2-79x55.jpg 79w" sizes="(max-width: 269px) 100vw, 269px" /></a>Nakon što je Andersu Foghu Rasmussenu Sjevernoatlantsko vijeće 11. prosinca produžilo mandat na mjestu Glavnog tajnika NATO saveza za još gotovo godinu dana &#8211; do 30. rujna 2014. godine &#8211; postalo je jasno da će on osobno voditi i predstojeći NATO summit, zakazan za 4. i 5. rujna 2014. godine u Walesu, Velika Britanija. Ujedno, Rasmussen je tako ojačanog mandata mogao prisustvovati i skupu Europske unije o Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (CSDP) &#8211; načelno tematskome zasijedanju Europskoga vijeća, koje se u Bruxellesu održalo 19. i 20. prosinca ove godine &#8211; gdje je on bio i ukupno prvi NATO-glavni tajnik koji se ovome tijelu neposredno obratio.</p>
<p>Uz niz ostalih, zapravo nevezanih pitanja, na ovom je skupu po prvi put od 2008. godine pažnja formalno bila tematski svrnuta na pitanja sigurnosti i obrane Europske unije &#8211; temu o kojima unutar EU ne postoji mnogo slaganja. Službeni su naglasci ovog EU skupa bili stavljeni na &#8220;<em>promjene u strateškom okruženju EU</em>&#8220;, koje dolaze u doba kontinentalnog rezanja financijskih sredstava za obranu.</p>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4.png"><img class="size-medium wp-image-19829 alignleft" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4-300x195.png" width="300" height="195" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4-300x195.png 300w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4-84x55.png 84w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4-125x80.png 125w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled4.png 305w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Pri tome, Europsko je vijeće načelno odlučilo da rješenje aktualnih problema leži u tri odvojene točke: <strong>(1)</strong> povećanju efikasnost, vidljivost i utjecaja CSDP, <strong>(2)</strong> unapređenju razvoja sposobnosti, i <strong>(3)</strong> jačanju europske vojne industrije. Da bi CSDP dobila na značaju, <strong>(1) </strong>predlaže se ubrzavanje rasporeda civilnih misija EU i unapređivanje europskih snaga za brzi odgovor. Uz to, treba preispitati te poboljšati financiranje EU misija i operacija, a više posla preostaje i na teme cyber-sigurnosti, pomorske sigurnosti (gdje treba razviti i novu &#8220;EU strategiju pomorske sigurnosti&#8221;), te upravljanja granicama. <strong>(2)</strong> Po pitanju razvoja sposobnosti istaknuta je važnost suradnje &#8211; posebno na polju projekata provođenih pod okriljem Europske obrambene agencije (European Defence Agency &#8211; EDA), gdje su definirana i 4 područja aktivnijega rada: po pitanju daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava (razvoj &#8220;zajedničkih dronova&#8221;, najkasnije do 2025. godine), jačanja sposobnosti dopune gorivom u zraku, razvoja vladinih satelitskih komunikacija &#8220;nove generacije&#8221;, te ponovo zajedničkog ovladavanja izazovima cyber-sigurnosti. <strong>(3)</strong> Što se obrambene industrije tiče, EU je tu pozvala na uspostavu više razine integracije, održivosti, inovativnosti i tržišne kompetitivnosti. U tu se svrhu istaklo ulogu malih i srednjih poduzeća (Small and medium Enterprise -SME), pozvalo se na razvoj zajedničkih industrijskih standarda u obrani, međusobno priznavanje vojnih certifikata, kao i na suradnju vojnih te civilnih istraživačkih sustava.</p>
<h3>NATO i prosinački EU summit</h3>
<p>Na sve to Rasmussen je odgovorio 19. prosinca. Istaknuo je da, ako Europa želi igrati neku ozbiljnu ulogu, EU mora razviti i neke stvarne te ozbiljne vojne kapacitete &#8211; posebice na polju bespilotnih izviđačkih letjelica, dopune goriva u zraku, te teških transportnih sposobnosti. To je sve teže, budući su se posljednjih godina izazovi pojačali, a obrambeni proračuni smanjili (u nekim europskim zemljama i za 40 posto). Takvo ponašanje utječe na ulogu Europe u svijetu, ali i na njenu sposobnost odgovora na krize &#8211; gdje treba očekivati da će novostvorenu prazninu popuniti neki drugi međunarodni igrači. Pri tome, Rasmussen je istaknuo da pojedine konkretne sposobnosti tu nemaju NATO ili EU, već pojedine nacije članice &#8211; koje svojim ulaganjima dobivaju mogućnosti djelovanja, u kojem god okviru one onda to djelovanje odlučile provesti. No, ako se tu stvari ne pomaknu s trenutne točke, nikoga ne treba čuditi okretanje SAD na druge strane, i drugim partnerima &#8211; što vjerojatno nitko u EU ne želi.</p>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled31.png"><img class="alignright size-full wp-image-19835" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled31.png" width="284" height="177" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled31.png 284w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/untitled31-88x55.png 88w" sizes="(max-width: 284px) 100vw, 284px" /></a>Ti su apeli pali na jedan vrlo neujednačen i razrovan prostor &#8211; polje sukobljavanja vrlo različitih suštinskih pogleda na tematiku ovoga skupa. Tako, britanski premijer David Cameron poziva na zajedničko suočavanje s novim sigurnosnim izazovima &#8211; dok ujedno odbija okupljanje resursa zemalja EU pod zajedničkim okvirom. Francuski predsjednik Francois Hollande poziva na zajedničko EU financiranje područja sigurnosti i obrane, navodeći tu kao primjer posljednje francuske intervencije (Srednjoafrička Republika) &#8211; gdje se onda na to mogao čuti i njemački odgovor. Po njemu, ako pojedina voljna i spremna članica krene intervenirati sama (jer joj se ne da čekati spore postupke postizanja EU konsenzusa), za takvo svoje solo-djelovanje ona ne može očekivati ni zajedničko snošenje troškova &#8211; jer &#8220;Mi ne možemo snositi troškove vojnih misija u čijem procesu odlučivanja ne sudjelujemo&#8221;, dok samo podvođenje akcije u Srednjoafričkoj republici pod okrilje EU za Njemačku traži posebni sastanak EU obrambenih ministara. No, to nije ništa u usporedbi s problemima kontinentalne vojne industrije &#8211; gdje usprkos desetljetnim pričama o standardizaciji i usklađivanju, stvarnost izgleda poprilično drugačije od priča. Europa održava 16 vojnih brodogradilišta, nasuprot američkih 2. U Europi se koristi 19 tipova oklopnih vozila i 14 tipova tenkova, u usporedbi s po jednim osnovnim modelom ovakve vojne tehnike u SAD.</p>
<p><a href="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/imagesCAVBOXMV.jpg"><img class="alignleft size-full wp-image-19836" alt="" src="http://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/imagesCAVBOXMV.jpg" width="299" height="168" srcset="https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/imagesCAVBOXMV.jpg 299w, https://obris.org/wp-content/uploads/2013/12/imagesCAVBOXMV-97x55.jpg 97w" sizes="(max-width: 299px) 100vw, 299px" /></a>Sve bi to možda još i bilo nekako podnošljivo da se u Europi ima beskrajno novca za obranu &#8211; a tome već neko vrijeme nije tako. Od EU obrambenih odvajanja u iznosu od 251 milijardu eura (343 milijarde USD) 2001. godine &#8211; ta su sredstva 2012. godine pala na ukupno 190 milijardi eura (260 milijardi USD) na kontinentalnoj razini. Pri tome, da stvari budu gore, posljednje su godine jasno pokazale da EU bez pomoći SAD u principu nije sposobna voditi kompleksnije vojne operacije &#8211; što jasno pokazuje i francuska odluka da u nedostatku usporedivih europskih sustava, za posao zračnog nadzora u operacijama širom Afrike kupe 12 američkih bespilotnih letjelica tipa Reaper. Time se umjesto pitanja &#8220;NATO i/ili EU?&#8221;, sve više nameće pitanje: &#8220;Žele li države u Europi uopće imati ikakve ozbiljne vojne sposobnosti, ili ne&#8221;?</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
			</item>
	</channel>
</rss>
