Od danas pa do utorka, 16. rujna, ruska i bjeloruska vojska provode zajedničku vježbu „Zapad-2025“. Tema ovogodišnje vježbe je „Upotreba regionalnih grupacija (snaga) za osiguranje vojne sigurnosti Zajednice država“. Kako navodi bjelorusko Ministarstvo obrane, tri su glavna cilja vježbe: (1) poboljšanje vještina zapovjednika (zapovjednih časnika) i stožera u upravljanju skupinama (snagama) za odbijanje agresije na Zajednicu država; (2) povećanje razine koordinacije između zapovjednih tijela i terenske obuke vojnog osoblja u izvršavanju zajedničkih zadaća održavanja mira, zaštite interesa i osiguranja vojne sigurnosti; (3) uvježbavanje različitih opcija zajedničkih djelovanja za neutralizaciju prijetnji i stabilizaciju situacije na granicama Zajednice država. Nekoliko tisuća vojnika iz Rusije i Bjelorusije, napominje DW, simulirat će napad i odbijanje napada, uključujući zračne napade i sabotaže, a trebali bi uvježbavati i rad na novoj ruskoj hipersoničnoj raketi Orešnik, koju je Rusija velikodušno ustupila i Bjelorusiji kao jednoj od svojih najvjernijih saveznica. Ratne vježbe u Bjelorusiji i Rusiji izazivaju zabrinutost u Ukrajini, gdje još uvijek trpe posljedice okupljanja snaga radi posljednje vježbe „Zapad“ iz rujna 2021. godine, kao i u zapadnim saveznicama Latviji, Litvi i Poljskoj, koje graniče s Bjelorusijom. Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da ovogodišnja vježba „ometa miroljubive napore“ američkog predsjednika Donalda Trumpa za okončanje rata i „predstavlja neposrednu prijetnju ne samo Ukrajini, već i Poljskoj, baltičkim državama i cijeloj Europi“.

Ovogodišnja vježba počinje dok se još nije slegla buka oko najnovijeg incidenta s ruskim dronovima u Poljskoj. Upravo je poljski premijer Donald Tusk nakon nemirne noći s 10. na 11. rujna ustvrdio da je vježba „Zapad“ povezana s „poticanjem kaosa, panike, tjeskobe i političkih podjela u Poljskoj“. Poljska je noćas u ponoć iz sigurnosnih razloga zatvorila granicu s Bjelorusijom „na neodeđeno vrijeme“, a zbog incidenta s ruskim dronovima uvela je i ograničenja zračnog prometa u dijelovima države uz granice s Bjelorusijom i Ukrajinom. Poljska agencija za zračnu navigaciju (PANSA) objavila je da je, na zahtjev Operativnog zapovjedništva poljskih Oružanih snaga, u istočnom dijelu Poljske uvedeno ograničenje zračnog prometa u obliku ograničene zone EP R129 od 22:00 UTC 10. rujna 2025. do 23:59 UTC 9. prosinca. PANSA je objasnila da se zatvaranje zračnog prostora uz istočnu granicu odnosi na promet na visini ispod 3.000 metara, te se ne odnosi na rute kojima lete, na primjer, zrakoplovi iz Kine u Europu ili iz Rusije u Tursku. Zamjenik ministra obrane Poljske Cezary Tomczyk najavio je da će Poljska zbog rusko-bjeloruske vježbe rasporediti 40.000 vojnika na granici s Bjelorusijom.

Poljska – ograničenje zračnog prometa

Susjedna Litva također se priprema na moguće povrede granice dok će se u Bjelorusiji se održavati vojne vježbe ruske i bjeloruske vojske. Kao reakciju na predstojeću vojnu vježbu, litavski graničari su proteklih tjedana prošli dodatne obuke; a tijekom rusko-bjeloruske vježbe provodit će i dodatne patrole, objašnjava general Rustamas Liubajevas iz Državne granične službe. „Rusiju od rata u Ukrajini još više vidimo kao mogućeg napadača. (…) Računamo s povredama granice – primjerice tako da se instrumentaliziraju migranti, kao što se to već događalo u prošlosti“, rekao je Liubajevas. Litva se priprema i na to da bi vojnici u nadolazećim danima mogli bez dozvole prijeći granicu ili poslati dronove, kaže general Liubajevas: „Takvih hibridnih napada već je bilo“. Baltičke države uvijek iznova izvještavaju o dronovima koji povređuju njihov zračni prostor. Tako su u srpnju ove godine dva drona iz Bjelorusije uletjela u Litvu i srušila se.

“Zapad-2021” – uvertira za napad na Ukrajinu 2022. godine

Litva, u međuvremenu, pokazuje i vlastitu vojnu snagu. Zemlja u nadolazećim danima organizira s Poljskom, Estonijom i Latvijom vlastite vojne vježbe u kojima bi trebalo sudjelovati do 40.000 vojnika. Osim toga, Litva planira 2026. povećati svoj vojni proračun na više od pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Još 2021. proračun za obranu bio je ispod dva posto BDP-a. Linas Kojala, šef Centra za geopolitiku i sigurnost, think-tanka u litavskoj prijestolnici Vilniusu, vjeruje da ponajprije dugoročno postoji opasnost. „Rusija nas promatra kao teritorije koji bi trebali biti pod kontrolom Kremlja“, kaže Kojala za DW:

„Ne mislim, doduše, da će Rusija u neposrednoj budućnosti napasti Litvu. Ali pratit ćemo ostanu li trupe koje su sada stacionirane u Bjelorusiji ondje i nakon vježbe, i hoće li Moskva ondje izgraditi dugoročnu infrastrukturu koja bi mogla poslužiti kao baza za scenarij napada za sedam ili deset godina“.

Takve brige dijeli i Karlis Bukovskis, direktor Instituta za međunarodna pitanja u Rigi, glavnom gradu Latvije, koja je također susjedna Bjelorusiji. Tri baltičke države, u koje spada i Estonija, „sjede u istom čamcu“. „Vidimo se kao cjelina kad je riječ o Rusiji“, kaže Bukovskis za DW i govori o „zajedničkoj traumi“:

„Kroz isprva tajni Hitler-Staljin pakt 1939. nacistička Njemačka prepustila je baltičke države Sovjetskom Savezu, koji je kasnije između 1944. i 1991. okupirao naše zemlje. Tim je sporazumom njemački Reich zajedno sa Sovjetskim Savezom podijelio područje Baltika i Poljsku na njemačku i rusku interesnu sferu. Jedan dio Poljske trebao je pripasti Njemačkoj. Zbog toga nas sve takve ruske vojne vježbe zabrinjavaju“,

kaže Bukovskis, dodajući kako danas ima i razloga za optimizam, dodaje politolog:

„Procjenjuje se da će ove godine na vježbama sudjelovati manje vojnika nego u prošlosti – i zato što je ruska vojska zaokupljena u Ukrajini. Osim toga, danas su tisuće NATO-trupa – iz Velike Britanije, Njemačke ili i Francuske – stacionirane na Baltiku. To nam daje nadu. Više nismo sami!“.

Početkom godine, bjelorusko Ministarstvo obrane najavilo je da će u vježbi „Zapad-2025“ sudjelovati 13.000 vojnika, no u svibnju se taj broj gotovo prepolovio, uz najavu da se vježba neće održati uz samu zapadnu granicu Bjelorusije, već dublje u unutrašnjosti. Prošlog mjeseca, ministar obrane Viktor Hrenin rekao je da će se većina vježbi održati oko grada Borisova, oko 74 kilometra sjeveroistočno od Minska, iako će neke „male jedinice izvršavati praktične zadatke odbijanja hipotetskog neprijatelja“ u područjima blizu granice s Poljskom i Litvom. Dvije od pet novih utvrda koje su podignute za vježbe također se nalaze u tim područjima. Do svega toga dolazi tek nekoliko dana po okončanju niza vježbi koje je od 31. kolovoza do 6. rujna u Bjelorusiji održavala Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Iz Bjelorusije, Kazahstana, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana se u okviru programa „Interakcija-2025“, „Potraga-2025“ i „Ešalon-2025“ , uvježbavalo i planiranje upotrebe nuklearnog naoružanja, ali bez direktnog baratanja nuklearnim sredstvima. Ne bi li se izbjeglo i dodatne prigovore, aktivnosti više od 2.000 vojnika, zajedno s oko 450 komada naoružanja i opreme (uključujući 9 zrakoplova i helikoptera, te više od 70 raznih dronova) bile su također premještene dublje u državni prostor Bjelorusije, navodno na osobni nalog predsjednika Lukašenka.

Latvijski ministar obrane Andris Spruds najavio je da će od 18:00 sati 11. rujna zračni prostor Latvije na istočnoj granici biti zatvoren najmanje do 18. rujna, s mogućnošću produljenja. Odluka o zatvaranju zračnog prostora u blizini istočne granice s Bjelorusijom i Rusijom donesena je nakon procjene koju su provele Oružane snage Latvije. Spruds je napomenuo da su događaji u Poljskoj u srijedu, 10. rujna, jasno kršenje zračnog prostora NATO-a te da Latvija mora djelovati u skladu s tim. Latvijski parlament jučer je  usvojio prijedlog odluke o potpunom zatvaranju granice s Rusijom i Bjelorusijom tijekom vježbi „Zapad-2025“, dok Ministarstvo obrane treba poduzeti dodatne mjere kako bi se brzo reagiralo na sve sigurnosne prijetnje.

Jedva 2 godine nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron proglasio Savez „moždano mrtvim“, NATO je uskrsnuo na krilima ruskih prijetnji Ukrajini, ostavivši tu dugogodišnju i pomalo zahrđalu obrambenu organizaciju pod vodstvom SAD jedinim pravim igračem na polju europske sigurnosti. Kako to sve služi desetljećima starom strateškom cilju Moskve o istiskivanju SAD iz Europe ne bi li se lakše dominiralo kontinentom, samo ruski predsjednik Vladimir Putin zna. No za nas koji mu ne možemo čitati misli  sve je to, izgleda, najblaže rečeno – nelogično. Što god da Putin na kraju odabere poduzeti po pitanju Ukrajine, ako mu je cilj bio oslabiti zapadni savez neke mu tu stvari nedvojbeno i nisu baš pošle za rukom.

Kao prvo, on je pojačao općenitu privlačnost NATO članstva – ili barem odlučnost da se takvu opciju ostavi mogućom – u Švedskoj i Finskoj. Obje ove nordijske nacije ostale su vojno neutralne nakon pristupa Europskoj uniji poslije Hladnog rata. Ali one sve intenzivnije surađuju s Atlantskim savezom od ruske intervencije i aneksije Krima 2014. godine.

Njemački admiral Kay-Achim Schönbach podnio je ostavku na dužnosti 22. siječnja 2022. godine

Dodatno, njegovi javni ultimatumi natjerali su čak i one poprilično nevoljke NATO članice u situaciju da zapravo moraju potvrditi politiku „otvorenih vrata“ Saveza usprkos dugogodišnjim sumnjama u mudrost primanja Ukrajine i Gruzije u njegovo okrilje. Nitko ne želi izgledati kao da popušta Putinu i njegovim 100.000 ruskih vojnika na granicama Ukrajine. Nedavno prisiljavanje na ostavku čelnika njemačke Ratne mornarice nakon što je javno izrazio svoje razumijevanje za postupke vođe iz Kremlja i kazao kako se Krim nikad neće vratiti Ukrajini – što su oboje među berlinskom vladajućom elitom vrlo rasprostranjena gledanja – jasno to pokazuje. Svojim insistiranjem na pregovaračkom formatu „supersila-sa-supersilom“ između Ruske Federacije i SAD u hladnoratovskom stilu, i svojim omalovažavajućim odbijanjem davanja ikakvog mjesta za tim stolom Europskoj uniji, Rusija je također praktički spotaknula sve one u Parizu, Berlinu i Bruxellesu koji sanjaju o tome da bi među sobom mogli graditi neku novu europsku sigurnosnu arhitekturu. Tako se bez problema može zaboraviti i prošlotjedni Macronov poziv, izrečen u govoru pred Europskim parlamentom, kojim on EU-vođe potiče na sastavljanje vlastitog nacrta novog sigurnosnog poretka kojeg bi onda trebalo iznijeti pred NATO i Rusiju – to je ionako bila više neka predizborna finta za njegove domaće potrebe nego bilo kakva ozbiljna diplomatska inicijativa, znajući išta o jasno vidljivoj podijeljenosti EU po tom pitanju.

Konačno, i prilično ironično, Putinovo ponašanje je i nanovo povuklo SAD natrag u dubine bavljenja pitanjima europske sigurnosti, i to baš nakon što su dva uzastopna američka predsjednika pokušavala okrenuti strateški fokus Washingtona prema Kini, i baš kad je predsjednik Joe Biden tiho nastojao prebaciti veći udio tereta za europsku sigurnost na Europsku uniju. Kad smo konačno imali Bijelu kuću voljnu prihvatiti veću europsku „stratešku autonomiju“, baš se ona našla okupirana danonoćnim bavljenjem tom istom europskom sigurnošću.

Poduzela Rusija novu vojnu akciju u Ukrajini ili ne – a Putin je sada podigao uloge toliko visoko da bi mu lako moguće trebali veliki ustupci da se povuče mirno – ova će kriza nužno utjecati i na osnovne obrise NATO-a koji će proizaći iz njegovog summita u lipnju ove godine, kada se očekuje da Savez usvoji svoj novi Strateški koncept, po prvi put u desetljeću, i da odabere svog novog glavnog tajnika.

Ruska prijetnja koja se svela samo na rubnu zabrinutost u prošloj strategiji Saveza – bitno manje zabrinjavajućom od borbe protiv terorizma, upravljanja krizama ili misija u dalekim mjestima poput Afganistana i Iraka – sada je opet usred fokusa i pažnje. NATO se sučelio s pojačanim pritiskom iz svojih istočnih članica, koje su osjetile teret sovjetske dominacije, da prijeđe iz svoje trenutne strategije prisutnosti minimalnih snaga na istočnome krilu Saveza, prema vojnome postavu više hladnoratovskoga stila, prema „prednjoj obrani“. Ovo uključuje pozicioniranje više trupa i opreme blizu potencijalnih linija fronte kao odgovor na ruska raspoređivanja snaga u Bjelorusiji i oko Ukrajine. Prve znakove te promjene već vidimo u tome da UK šalje dodatnu vojsku u Baltičke države i Poljsku, a Francuska nudi učiniti isto za Rumunjsku, sve to u vrijeme dok vrhovni zapovjednik NATO snaga preporuča općenito jačanje vojne prisutnosti na terenu. SAD također izgledaju spremne za raspoređivanje dodatnih sredstava na istočno krilo Saveza, dok i donedavno suzdržane NATO članice, kao što je to Španjolska, sada planiraju slanje svojih ratnih brodova u Crno more. Ukupan rezultat prijetećeg ponašanja Rusije nedvojbeno će biti jačanje NATO vojne prisutnosti u čitavom nizu nekadašnjih istočno-europskih satelita službene Moskve, a ne uklanjanje zapadnih snaga iz svih tih zemalja – kako je to Putin izrijekom zahtijevao.

Europske države imaju samo po jedan komplet raspoloživih vojnih snaga, a potrebe za njima na „istočnoj fronti“ vjerojatno će biti vrlo istaknute tijekom nadolazećih mjeseci – za razliku od svih onih aktivnosti u Sahelu ili Libiji, gdje se Unija sada angažira ili bi se mogla angažirati da nema ove nove situacije. Da budemo jasni, Europska unija će i dalje imati svoju ulogu, posebno ako se Moksvi nametnu oštre ekonomske sankcije, ili po pitanju smanjivanja europske ovisnosti o ruskome plinu. Ali ona neće biti za stolom na kojem se oblikuje buduća sigurnosna arhitektura Europe.

Nordijci na čelu NATO – Anders Fogh Rasmussen (2009-2014) i Jens Stoltenberg (2014-2022)

Ova kriza bi lako mogla utjecati i na profil idućeg glavnog tajnika NATO saveza. Nakon 2 uzastopne osobe iz nordijskih zemalja, koje su izvan EU obrambenih napora, više europskih vlada (a posebno Francuska) bilo je odlučno na to mjesto dovesti više pro-europskog kandidata iz neke od država „stare EU“. Trebao je to biti netko u čijem mandatu bi teklo postupno preuzimanje dodatnih odgovornosti europskih saveznika za njihov vlastiti kontinent, dok se Amerika trebala zadržati tek kao jamac u pozadini. Pa ipak, budući da će se sučeljavanje oko Ukrajine nastaviti, a možda i eskalirati, zasigurno će se ocrtati pritisak iz Washingtona, Londona i Varšave za izborom tradicionalnog atlanticista na mjesto glavnog tajnika, koji će umjesto svega toga zauzeti čvrste stavove prema Rusiji. Putin će moći samo sebe samoga kriviti ako završimo s novim hladnoratovskim „jastrebom“ na čelu NATO-a iduće 4 godine, umjesto osobe koja bi nastojala da se Savez razvije prema većem europskom udjelu u njegovom vođenju.

Sve su ove posljedice već prilično jasne, pa i prije no što je igdje bio ispaljen ijedan metak (ako do toga uopće ikad i dođe). Dakle, možda je došlo vrijeme da prestanemo gledati Putina kao majstora stratega koji itekako zna iskoristiti slabosti i podjele u Europi, te američku nestalnost i podložnost odvraćanju pažnje. Naime, njegovo vođenje ove krize uvelike ide kontra baš javno iznesenih ciljeva Moskve. Ako u čitavoj ovoj situaciji Putin i nastupa noseći „veliku pušku“, to oružje ipak uvelike izgleda upereno u njegovu vlastitu nogu.

* Ovaj je tekst autor Paul Taylor objavio 25. siječnja 2022. godine na europskoj verziji internetske stranice portala „Politico“ (https://www.politico.eu/). Original članka pod naslovom „Good work, Volodya! Putin resurrects NATO“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.politico.eu/article/vladimir-putin-resurrect-nato-russia-ukraine/

Lovački avioni MiG-29, koje je Bjelorusija poklonila Srbiji, bit će isporučeni tokom proljeća, izjavio je u nedavnom intervjuu za Politiku ministar obrane Republike Srbije Nebojša Stefanović. “U stalnom smo kontaktu s bjeloruskom stranom, imamo razumijevanja jer, kao i mi, imaju snažne izazove zbog Kovida. Nama je važno da taj remont bude u potpunosti završen“. Ministar je takođe izrazio i očekivanje da će u lipnju biti dovršena i modernizacija MiG-ova 29 koja se obavlja u Srbiji.

Na pitanje o tome što Republici Srbiji tijekom ove godine stiže od naoružanja kupljenog u inozemstvu, Stefanović je, između ostalog, spomenuo i francuske protuzračne rakete Mistral 3. Kako je rekao, sigurno je da iz Rusije stiže 19 tenkova T-72MS i ostatak oklopnih vozila BRDM-2MS, a naveo je i da se u suradnji s Kinezima radi na domaćoj bespilotnoj letjelici Pegaz. Ipak, ministar je naglasio da fokus ostaje na opremanju sredstvima iz domaće industrije i da do kraja ove godine očekuje kompletiranje divizijuna s 18 samohodnih haubica NORA B52, do 30 oklopnih vozila Miloš u Vojsci Srbije, i da je u tijeku ugovaranje nabave novih oklopnih transportera Lazar, vozila MRAP, ali također i šireg asortimana balističke zaštite koju proizvodi „Jumko”, kao i pješačkog naoružanja.

Ministru je, uz konstataciju da je nakon godišnje analize sposobnosti Vojske Srbije bilo riječi o elektroničkom ratovanju, postavljeno i pitanje da li će Srbija nabaviti ruski sustav Krasuha. “Dao sam nalog da Generalštab izvrši analizu i da se izjasne šta je najefektnije za ovojsku. Krasuha je sistem koji djeluje u prostoru promjera 200 kilometara i prije svega je namijenjen zaštiti ruskih raketnih sistema PZO S-300 i S-400. Pokazao se kao vrlo efikasan, jer može djelovati na dronove i bespilotne letjelice. Kada se vojska bude izjasnila, tada ćemo znati što bi bilo najkorisnije i najpovoljnije u odnosu cijene i kvalitete. Za sada čekamo da Generalštab procijeni što je to što bi bilo najbolje za našu vojsku“, rekao je Stefanović za beogradsku Politiku.

* ovaj je tekst autor Živojin Banković objavio 9. veljače 2021. na portalu Tango Six (https://tangosix.rs/). Original pod naslovom “Stefanović za Politiku: MiG-ovi iz Belorusije na proleće, modernizacija 29-ki se završava u junu, ove godine isporuka Mistrala, analiza nabavke sistema za protivelektronska dejstva” dostupan je na adresi: https://tangosix.rs/2021/09/02/stefanovic-za-politiku-mig-ovi-iz-belorusije-na-prolece-modernizacija-29-ki-se-zavrsava-u-junu-ove-godine-isporuka-mistrala-analiza-nabavke-sistema-za-protivelektronska-dejstva/

Posljednjih je godina Republika Srbija svoj problem obnove nadzvučnog lovačkog zrakoplovstva krenula rješavati kroz niz donacija s istoka. Nakon aviona iz Ruske Federacije, u Beogradu se čvrsto računa i na dodatnu donaciju borbenih zrakoplova MiG-29 iz Bjelorusije. No, kako saznaje tamošnji specijalizirani portal Tango Six, na ove će letjelice ipak još trebati pričekati. Tekst o ovoj temi zanimljivoj i susjedima Republike Srbije prenosimo u cijelosti…

Bjeloruska novinska agencija BELTA prenijela je u srijedu, 15. svibnja, izjavu predsjednika Državnog vojno-industrijskog komiteta Bjelorusije Romana Golovčenka, da će Bjelorusija početkom 2021. godine predati Srbiji modernizirane avione MiG-29. Golovčenko je istaknuo kako se remont aviona obavlja u dogovorenim rokovima: “Tri se nalaze na remontu, a jedan u procesu defektacije. Sve ide po planu. U stalnom smo kontaktu sa srpskom stranom, nema nikakvih poteškoća. Prema ugovoru, isporuka aviona kupcu ide početkom 2021. godine“, rekao je za BELTA prvi čovjek beloruskog Državnog vojno-industrijskog komiteta, koji je dodao da prema ugovoru radove remonta i modernizacije plaća srpska strana.

Službena primopredaja 4 lovačka aviona MiG-29 u varijanti 9.13 izvršena je 25. veljače ove godine u bjeloruskom 558. remontnom zavodu u Baranovičima, gdje je tri dana ranije i započeo njihov remont. Iz Ministarstva obrane Republike Srbije tada su priopćili da je prijam zrakoplova i pratećih kompleta zemaljske opreme izvršen tijekom prethodna dva tjedna, i da su avioni odmah predani na generalni remont te modifikaciju opreme, ne bi li bili opremljeni kao i trenutnih 10 aviona ovog tipa u RV i PVO Vojske Srbije. Ministar obrane Aleksandar Vulin izjavio je tom prilikom kako su rokovi dogovoreni i precizni, da se računa kako će faza remonta (prva faza) biti dovršena u najkraćem mogućem roku, a potom i druga faza (koja podrazumijeva modernizaciju).

Samo dan kasnije, vojno-politički komentator Aleksandar Radić je – prenoseći ovu vijest na internet stranici britanskog časopisa Air Forces Monthly – naveo kako će se istovremeno s remontom, u suradnji s ruskom kompanijom RSK MiG, obavljati i radovi na modernizaciji – koji će obuhvatiti (1) dorade na radaru, (2) integraciju raketa zrak-zrak R-27ER i R-77, i (3) integraciju preciznih vođenih raketa zrak-zemlja. Radić je tada prenio i izjavu direktora 558. remontnog zavoda Pavela Pinigina da će se vremenski okvir zadan za ove radove kretati od 6 mjeseci do godinu dana, ovisno o obimu modernizacije koju će se izvršiti.

* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 16. svibnja 2019. godine na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six (https://tangosix.rs/), a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/16/05/beloruski-zvanicnik-isporuka-mig-ova-29-srbiji-pocetkom-2021-godine/

U ponedjeljak, 25. veljače, drugog dana službene posjete Bjelorusiji, ministar obrane Republike Srbije Aleksandar Vulin prisustvovao je primopredaji 4 lovačka aviona MiG-29 od Ministarstva obrane Bjelorusije na Ministarstvo obrane Srbije, koji su od jučer i formalno u vlasništvu Srbije, priopćeno je iz tog Ministarstva. Kako navode, tijekom posjeta ministar Vulin obišao je i 558. zrakoplovni remontni zavod u mjestu Baranoviči, gdje se nalazi i istoimena vojna zrakoplovna baza u kojoj su stacionirani bjeloruski avioni MiG-29, a koji će u Srbiju stići nakon završenog remonta otpočetog 22. veljače ove godine.

„U protekla dva tjedna stručni tim Ministarstva obrane i Vojske Srbije je, zajedno sa svojim bjeloruskim kolegama iz Ministarstva obrane, AO „Belteheksport“ i 558. remontnog zavoda, izvršio prijem četiri aviona MiG-29 s pratećim kompletima zemaljske opreme“.

Ceremonija primopredaje

Avioni su odmah predani na generalni remont i modifikaciju opreme ne bi li bili opremljeni kao i ostalih 10 aviona koji sada štite nebo Srbije. Bjeloruski MiG-ovi imaju dvostruko duže vrijeme patroliranja u odnosu na starije verzije MiG-29, ističu iz Ministarstva obrane Republike Srbije. Tim povodom, ministar Vulin govorio je o rokovima, istaknuvši da su oni dogovoreni i precizni, te dodao:

„Računamo da ćemo u najkraćem mogućem roku završiti prvu fazu, fazu remonta, a onda i drugu fazu modernizacije. Mi ćemo imati 14 MiG-ova na razini generacije 4+, što znači da su jedni od najsuvremenijih aviona na svijetu. Naši piloti sada mogu računati na sate naleta kao u vrijeme JNA, mogu računati da će upravljati najsuvremenijim sredstvima“.

Primopredaji aviona MiG-29 prisustvovao je i zapovjednik RV i PVO Vojske Srbije, general bojnik Duško Žarković, koji je istaknuo da su „srpski piloti spremni za još četiri aviona“:

„Imamo dovoljan broj pilota, podižemo razinu njihove obučenosti i spremni smo za prijem ova četiri aviona. Istovremeno s prijemom ovih aviona, mi u Srbiji raspolažemo avionima na kojima se izvodi obuka. U posljednje vrijeme smo imali obuku petorice pilota koji su završili preobuku u inozemstvu, kao i dvojicu pilota koji su preobuku završili u 204. zrakoplovnoj brigadi“.

„Srpski piloti spremni za još četiri aviona“

RV i PVO Vojske Srbije trenutno raspolaže s 10 aviona MiG-29, od kojih je 6 primjeraka Rusija donirala Srbiji u prosincu 2016. godine. Među njima se nalazi jedan jednosjed MiG-29A 9.12A, tri jednosjeda MiG-29 9.13 i dva dvosjeda MiG-29UB 9.51. Prije nego su stigli u Srbiju, na njima je u Rusiji izvršena predizvozna priprema, a Srbija je platila i njihov transport (to je, između ostalog, spadalo u tzv. Fazu 1). Isporuka je obavljena u razdoblju od 2. do 4. listopada 2017. transportnim avionima An-124, ali je tada jedan jednosjed 9.13 vraćen na generalni remont u Rusiju. Prvo javno prikazivanje 5 bivših ruskih aviona dogodilo se već 20. listopada iste godine na vježbi „Sloboda-2017“, održanoj na vojnom aerodromu Batajnica.

Odmah nakon završetka ove vježbe, na njima su u hangarima batajničkog aerodroma započeti radovi koji su obuhvaćali remonte manjeg opsega, kao i dovođenje na razinu aviona koji su se već nalazili u naoružanju Vojske Srbije (dio Faze 2), a koji su tijekom remonta obavljenom u razdoblju od 2007.-2011. dorađeni na približnu razinu verzije MiG-29SD. Prvi završeni avion bio je jednosjed 9.12A, koji je svoj prvi let imao 27. srpnja 2018. godine, a četiri dana kasnije i dvosjed MiG-29UB 9.51. Ubrzo zatim započeti su remonti i produženje životnog vijeka na tri aviona naslijeđena od bivše Jugoslavije, i to na dva jednosjeda 9.12B i jednom dvosjedu 9.51B. Četvrti avion, jednosjed 9.12B, nije morao na radove jer je njegov remont izveden 2011.

Od danas i formalno u rukama Republike Srbije

Do vježbe „Stoljeće pobjednika 1918-2018“ poletjelo je svih 8 remontiranih i dorađenih aviona (uključujući i jednosjed koji nije letio od 2010. godine), a na samoj vježbi letjela je u tom trenutku cjelokupna flota od 9 srpskih borbenih zrakoplova MiG-29. Posljednji deseti (ukupno šesti donirani primjerak), na kome je u ruskom 121. avijacijskom remontnom zavodu u Kubinki izveden generalni remont, isporučen je u Srbiju 1. studenog 2018. Njegov prvi let nakon dorada odnosno dovođenja na razinu SD obavljen je krajem prosinca 2018. godine, da bi u postrojbu bio primljen već u siječnju ove godine.

Još od objave da će Rusija Srbiji donirati 6 zrakoplova MiG-29 srpski dužnosnici govorili su i o njihovoj modernizaciji u tzv. Fazi 3, u kojoj bi se prije svega značajnije poboljšala njihova borbena moć. U izjavama je spominjan radar „Žuk“, aktivno radarski samonavođene rakete zrak-zrak, vođeno naoružanje zrak-zemlja, a sve to ukazivalo je da bi srpski avioni mogli biti dovedeni na razinu MiG-29SM ili na nešto između varijanti SM i SMT. Za sve tri faze pribavljanja, dakle za čitav proces od predizvozne pripreme, remonta, dovođenja na razinu SD, remonta motora, nabave veće količine rezervnih dijelova, pa sve do veće modernizacije koja uključuju i nabavu novog naoružanja, službeno je bilo priopćeno da je planirano izdvajanje financijskih sredstava od 185 milijuna EUR. Direktor za međunarodnu suradnju kompanije „Rosteh“ Viktor Kladov potvrdio je 15. veljače ove godine da su prilikom nedavnog posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Srbiji potpisana tri sporazuma koji se tiču vojne tehnike, uključujući i zrakoplovnu. Agenciji Sputnik su izvori iz ruskog vojno-industrijskog kompleksa potvrdili da se radi o lovcima MiG-29, ali im nisu dali više detalja. Kako neslužbeno saznaje portal Tango Six, jedan od tih ugovora vezan je upravo za modernizaciju srpskih aviona MiG-29.

Sva 4 aviona su MiG-29 jednosjedi 9.13

Mogućnost da Srbija dobije još zrakoplova MiG-29, i to na poklon od Bjelorusije, nagovijestio je još krajem siječnja 2017. godine tadašnji ministar obrane Zoran Đorđević, koji je u izjavi za „Politiku“ rekao da Bjelorusija donira Srbiji 8 aviona. Tokom 2017. godine neki mediji u Srbiji spekulirali su da će iz Bjelorusije stići 6, 7 ili 8 aviona, a da se i nadalje razmatra nabava dodatnih MiG-29 potvrdio je sadašnji ministar obrane Aleksandar Vulin 3. travnja 2018. godine tijekom tadašnje posjete Bjelorusiji. Samo 20 dana kasnije Vulin je u intervjuu za „Politiku“ rekao da je Bjelorusija donirala Srbiji 4 zrakoplova MiG-29.

————————-

Video Ministarstva obrane Republike Srbije s primopredaje zrakoplova MiG-29:

————————-

* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 25. veljače 2019. godine na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six (https://tangosix.rs/), a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/25/02/u-belorusiji-izvrsena-primopredaja-4-lovca-mig-29-isporuka-srbiji-najverovatnije-do-kraja-godine/

NATO ojačana prednja prisutnost borbenih skupina ojačala je pouzdanje na istočnim rubovima Europe tijekom velike ruske godišnje vježbe “Zapad-2017”, koja se održavala tijekom rujna mjeseca, izjavio je zapovjednik Kopnenih snaga SAD u Europi. “Naši saveznici sada imaju mnogo više pouzdanja u borbene skupine što su u okviru ojačane prednje prisutnosti raspoređene u Latviji, Litvi, Estoniji i Poljskoj“, kazao je general pukovnik Ben Hodges za Defense News tijekom intervjua na godišnjoj konferenciji Udruženja Kopnene vojske Sjedinjenih Država (Association of the United States Army).

General Ben Hodges u razgovoru s američkim i njemačkim vojnikom u Zrakoplovnoj bazi Bezmer u Bugarskoj (Photo: Taylor Hoganson/Army)

“U manje od godinu dana od odluke Saveza na NATO summitu u Varšavi prošloga ljeta [2016], sve su te borbene skupine rapoređene te postavljene na svoja mjesta, i to su stvarne ratne formacije, od kojih je svaka sposobna poraziti rusku brigadu“, rekao je Hodges. “One su bile na svojim mjestima prije ‘Zapada’, i zato ja mislim da naši saveznici stvarno imaju mnogo više pouzdanja u ono što Savez radi u sklopu odvraćanja“.

Hodges je izjavio da se vjeruje kako je ruska vježba bila puno veća i kako je započela mnogo ranije nego što je to tvrdilo iz Moskve. “‘Zapad-2017′ nije bio održavan samo u Bjelorusiji“, kazao je. “To je bio ruski narativ“. Rusi su tvrdili da su imali 12.700 vojnika koji su u Bjelorusiji vježbali tijekom aktivnosti “‘Zapad”, taman ispod granice od 13.000 ljudi koja bi ih obvezivala na prijavljivanje i dopuštanje prisutnosti promatrača, objasnio je Hodges. “No, bile su ondje i desetine tisuća ruskih vojnika, mornara i zrakoplovaca uključene u vježbu“, kazao je, dodajući kako je bila riječ i o zbirci distribuiranih vježbi koje su se događale od Arktičkoga kruga pa do Bjelorusije, i do povezanih vježbi u Južnom vojnom okrugu, preko na Kavkazu. “Konačni dio vježbe je upravo u tijeku, i tu se radi o njenom nuklearnom odjeljku“, rekao je Hodges.

Razmjena obavještajnih podataka širom NATO i multilateralnih okvira po Europi, jedanko kao i među Sjedinjenim Državama i Kanadom, “je bolja od ikad viđenog, jer smo svi bili stvarno fokusirani na izvođenja svega u našoj moći, ne bi li razumjeli što se to Rusi spremaju izvoditi“, rekao je Hodges. Kopnene snage SAD sa svojim saveznicima i partnerima će “promatrati forenziku” vježbe “Zapad-2017” tijekom idućih više mjeseci, kazao je Hodges, no temeljem onoga što se saznalo, Rusi su ponovo demonstrirali sposobnosti “vrlo dalekog, vrlo brzog” pokretanja ljudstva. Također, Rusija je demonstrirala da ima stvarno efikasne sposobnosti elektroničkog ratovanja. Demonstrirane su i mnoge aktivnosti s bespilotnim letjelicama, objasnio je Hodges.

Uz to, potvrdilo se kako je jezgra njihovog načina borbe i dalje zasnovana na vatrenim djelovanjima dugog dometa, raketama i topništvom, rekao je Hodges: “To je definitivno bilo za vidjeti“. Hodges je primijetio i da Kopnene snage SAD moraju postati kreativnije po pitanju odgovora na te stvari, i da razvoj sposobnosti za preciznu vatru na velike daljine mora biti postavljen kao vrhunski prioritet, s obzirom na to što je tu Rusija prikazala od svojih sposobnosti. Ruske snage su također isprobavale i uspješnost nekih svojih nedavnih promjena u sustavima zapovijedanja i nadzora, kazao je Hodges, “i ja mislim da ćemo neko vrijeme proučavati forenziku tih učinaka, ne bi li vidjeli koliko su efikasne te strukture zapovijedanja pojedinim misijama“.

Članak pod originalnim naslovom “NATO’s battle groups instilled confidence on eastern flank during Russia’s Zapad” autor Jen Judson objavila je na portalu Defense News (http://www.defensenews.com/) u utorak 10. listopada 2017. godine. U svom izvornom obliku tekst je dostupan na adresi: https://www.defensenews.com/digital-show-dailies/ausa/2017/10/10/natos-battle-groups-instilled-confidence-on-eastern-flank-during-russias-zapad/

Nije sporno da paralelno s primicanjem mjeseca rujna postupno raste i nervoza u nizu NATO članica na istoku saveza, uz granicu s Ruskom Federacijom. Naime, polagano se primiče službeni početak velike vojne vježbe “Zapad-2017”, koju je službena Moskva najavila za razdoblje 14. do 20. rujna ove godine, i čije je održavanje dočekano nizovima manjih vojnih vježbi kako NATO članica, tako i same Ruske Federacije. No, dok nedavni sklop od 18 aktivnosti složene NATO vježbe “Sabre Guardian” nije izazvao neku posebnu nervozu u ruskoj javnosti, Zapad već mjesecima brinu predstojeće demonstracije ruske i bjeloruske vojne suradnje. “Zapad-2017” je predstojeća velika vježba kakvu Ruska Federacija u posljednje vrijeme održava svake četvrte godine u suradnji sa susjednom Bjelorusijom, državom koja uz relativno dobre susjedske odnose s Moskvom ipak nastoji ostati izvan krize koja posljednjih godina trese odnose Ruske Federacije i NATO saveza. Općenito gledano, niz vježbi pod nazivom “Zapad” bio je uspostavljen krajem 1970-tih, za Sovjetskog Saveza, i onda okončan raspadom te države. Nakon toga, u lipnju 1999. godine, izdvojeno je bila održana vježba “Zapad-1999” u kojoj je Ruska Federacija proigravala obranu svog “bliskog susjedstva” od masovnih NATO zračnih napada – uz korištenje i taktičkog nuklearnog naoružanja. Nakon toga, opet je zavladala pauza sve do početka rujna 2009. godine, kada je započeo aktualni niz takvih vježbovnih aktivnosti u četverogodišnjem ritmu.

Amfibijska iskrcavanja u okviru vježbe “Zapad-2009”

“Zapad-2009” ostao je zapamćen prvenstveno kao demonstracija novog samopouzdanja zadobivenog u ljeto 2008. godine, po uspješnom okončanju ruskog ratovanja u Gruziji, jednako kao i po proigravanju djelovanja “spremnih snaga” kojima je te 2009. godine nadomještena popuna masovnom mobilizacijom. Pri tome su posebnu pažnju izazvale obavještajne naznake da se u scenariju finalnih aktivnosti ove vježbe proigravalo i opciju nuklearnog napada na Varšavu – što je posebnu nervozu izazvalo u susjednoj Poljskoj. “Zapad-2013” donio je tek određeno smirivanje. Na vježbama održanim krajem rujna 2013. godine provjeravale su se sposobnosti kombiniranog i združenog djelovanja, kao i efikasnost sustava zapovijedanja i nadzora kojeg se temeljito reformiralo nakon ratnih iskustava iz 2008. godine. Jedino što je tada bilo preskočeno bilo je simuliranje korištenja nuklearnog oružja (za razliku od vježbi “Zapad-2009” i “Vostok 2010”). Dok se iz Rusije čulo kako je naglasak na interoperabilnosti i uvježbavanju borbe protiv terorista, NATO je u svemu tome prepoznao uvježbavanje sukoba s velikim konvencionalnim protivnikom koji bi na Bjelorusiju i Rusku Federaciju djelovao s Baltika. No, kako se za vježbu “Kavkaz 2008” moglo čuti da je postavila temelje vojnom obračunu s Gruzijom, tako se za “Zapad-2013” u NATO krugovima moglo čuti da je predstavljala svojevrsno vojno uhodavanje pred rusku aneksiju Krima, a onda i rat na području Ukrajine – koji doduše nije imao ništa na potezu prema Bjelorusiji, državi koja se u spomenutoj vježbi aktivno branila od fiktivnih napada s Baltika.

Kuda ide “Zapad”?

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko i ruski predsjednik Dmitri Medvedev na vježbi “Zapad-2009”

Službeno se za vježbu “Zapad-2009” spominjalo sudjelovanje oko 12.500 vojnika (od čega njih oko 6.000 iz Rusije), uz korištenje oko 40 zrakoplova i preko 200 raznih komada ozbiljnije vojne opreme. Za razliku od toga, četiri godine kasnije krenulo se sa spominjanjem gotovo 13.000 vojnika (od toga oko 10.000 iz Bjelorusije, oko 2.500 Rusa, te nešto ljudstva iz Armenije i Tadžikistan), ali samo njih oko 10.000 na prostoru vježbi u Bjelorusiji – dok su NATO izvori tu govorili o bitno većoj aktivnosti, s gotovo 70.000 angažiranih pripadnika iz čitavog niza raznih obrambenih i sigurnosnih formacija. Jednako se tako za sada razilaze i procjene osoblja angažiranog u vježbi “Zapad-2017” – dok službeni izvori Rusije i Bjelorusije govore o ukupno oko 12.700 sudionika (od toga njih tek oko 10.200 na prostoru Bjelorusije, i to oko 7.200 bjeloruskih i oko 3.000 ruskih vojnika), NATO tu barata procjenama i do 100.000 angažiranih ljudi. Ovim većim procjenama navodno na ruku idu i objave o operativnom korištenju oko 4.000 željezničkih vagona za prijevoz ljudstva i tehnike za predstojeće vježbe, čiji je preliminarni raspored na prostorima Bjelorusije i ruskog Zapadnog vojnog okruga navodno obavljen baš posljednjih dana.

Napomenimo da se među ostalima tu spominje i učešće 1. Gardijske tenkovske armije – ruske ofanzivne oklopne postrojbe s dugom i slavnom borbenom tradicijom, koja je nakon više desetljeća postojanja bila rasformirana 1998. godine u Smolensku, da bi ponovno bila zasnovana u studenom 2014. godine te sada opremana najnovijom ruskom vojnom tehnologijom. Ukratko, ako se ostvare bojazni izražene iz NATO krugova, riječ bi tu bila o najvećim ruskim vježbovnim aktivnostima još od dalekih dana Hladnoga rata, koje bi se vjerojatno odvijale u Bjelorusiji, te širom Ruske Federacije – od Arktičkog kruga, preko Baltika i enklave Kalinjingrad, pa sve do Kavkaza, ako ne i dalje (recimo opet ispaljivanjima projektila dalekog dometa do krajnjih granica istočne Azije). Uz to ne bi čudilo da se tu krene proigravati i opcije korištenja nuklearnog naoružanja, budući se iz Moskve moglo čuti o planovima za bolju integraciju nuklearnih i konvencionalnih snaga Ruske Federacije.

Ako se tko zapita u čemu je tajna ove velike razlike u procjenama ljudstva na pojedinim vježbama iz niza nazvanog “Zapad” – može se čuti da je razlog deklariranja manjih brojki vrlo praktičan. Naime, prema odredbama “Bečkog dokumenta 2011 o mjerama izgradnje povjerenja i sigurnosti”, koji je sklopljen pod okriljem Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) pri vojnim aktivnostima u kojima sudjeluje do 9.000 vojnika traži se prethodno izvještavanje zemalja članica (42 dana unaprijed), dok održavanje vježbi koje obuhvaćaju iznad 13.000 pripadnika traže i pripuštanje do dva civilna ili vojna promatrača iz zainteresiranih država članica. Ove su odredbe sadržane u 6. odjeljku dokumenta, a iako se nakon otpočinjanja rata u Ukrajini spekuliralo o kraju važenja spomenutog OESS režima – te je sumnje odagnala sama Ruska Federacija, koja se na spomenute odredbe pozvala u travnju 2015. godine, ne bi li dobila pristup na NATO vježbu “Joint Warrior” koja se održavala na sjeveru Škotske.

Očigledno, ako se u okvir vježbe deklarira broj ljudi taman ispod navedenih okvira (a pažljivo se i količine prisutne tehnike podesi prema granicama što dopunjavaju spomenute brojke ljudstva), tada očigledno ima smisla tvrditi da tu nema nikakvih obveza. Prema pojedinim izvorima, baš je to bilo izvedeno 2013. godine, kada je Ruska Federacija iz obračuna ljudstva za vježbu “Zapad-2013” navodno izuzela pomorske, zrakoplovne i logističke postrojbe, jednako kao i željezničke postrojbe koje su učestvovale u aktivnostima, dok je ujedno i pojedine sastavne dijelove šire vježbe tretirala kao zasebne i odvojene manje aktivnosti. Pa ipak, kako se prije desetak dana čulo od generala Riho Terrasa, vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Estonije, Bjelorusija je krenula pozivati promatrače na vježbu “Zapad-2017” – što će vjerojatno pomoći u smanjivanju barem dijela nakupljenih napetosti.

Čega se to NATO pribojava?

Ruski tenkovi na vježbi “Zapad-2013”, Grodno u Bjelorusiji

Za kraj, o kojim se to rizicima govori vezano uz predstojeću vojnu vježbu Ruske Federacije, nazvanu “Zapad-2017”? Treba napomenuti kako je to prva vojna vježba iz ovoga okvira nakon nesretnih ratnih događanja u Ukrajini – zbog čega je međusobno povjerenje Ruske Federacije i NATO saveza na povijesno niskim razinama. Zato i ne čude prošlotjedni navodi britanskog tjednika The Economist:

“General Ben Hodges, zapovjednik američkih snaga u Europi, promišlja da bi Rusija mogla planirati da iskoristi ‘Zapad-2017’ za dovođenje vojnika i opreme u Bjelorusiju i njihovo ostavljanje ondje. On je prošlog mjeseca izjavio: ‘Ljude brine da je ovo trojanski konj. Oni kažu: ‘Mi samo provodimo vježbu’, i najednom su oni nekuda premjestili sve te ljude i sposobnosti’. Posebice, NATO brinu pokreti raketa dužeg dometa, nadzornih bespilotnih letjelica i specijalnih snaga na prijeteće pozicije, a sve pod krinkom vježbe.

Čak ima i strahova, zasnovanih na obavještajnim izvorima, da bi ‘Zapad-2017’ mogao biti iskorišten za ubacivanje snaga u Bjelorusiju, koje bi ondje poduprle ruski utjecaj za slučaj da se tamošnji diktator, Aleksandar Lukašenko, bilo približi Zapadu ili da bude srušen od nekoga tko ne mari za interese Moskve“.

Vladimir Putin na vježbi “Zapad-2013”

Iste ove bojazni jasno je krajem srpnja definirao i američki dnevnik New York Times, ističući: “Još više zabrinjava, kažu visoki američki časnici, da bi ovi vojni manevri mogli biti iskorišteni kao povod za jačanje ruske vojne prisutnosti u Bjelorusiji, centralnoeuropskoj naciji koja graniči s tri kritične NATO članice: Poljskom, Litvom i Latvijom. ‘Velika zabrinutost vlada oko mogućnosti da oni ne odu, a to nije paranoja’, rekao je u srpnju general Tony Thomas, čelnik Zapovjedništva specijalnih snaga SAD na sigurnosnoj konferenciji u Aspenu, savezna država Colorado. Peter B. Zwack, umirovljeni brigadni general američke Kopnene vojske, koji je između 2012. i 2014. godine bio američki vojni izaslanik u Moskvi, izjavio je: ‘Prvo i osnovno, poruka je: ‘Mi vas promatramo; mi smo jaki; mnogo smo naučili; ne igrajte se s Rusijom” “.

Ove poruke jasno su odjeknule širom NATO saveza, gdje nije promakla ni činjenica da posljednjih godina ima sve više aktivnosti ruskog ratnog zrakoplovstva uz granice NATO saveza – dok je 2014. i 2015. zabilježeno preko 400 situacija u kojima se dizalo letjelice NATO članica radi presretanja Rusa (što je oko 70 posto više nego 2013. godine), takvih je susreta 2016. godine bilo oko 800 (dio njih i uz granice Turske sa Sirijom), a očekuje se da će ih ove godine biti još i više. Sve je to prilično k srcu uzela i Ukrajina – država u građanskome ratu, koja se praktično pa ne može otresti dojma da njihov problem nije samo u dijelu njihovih pobunjenih građana, već i u pomoći za koju se tvrdi da tim pobunjenicima neprekidno stiže iz njihovog najbližeg susjedstva.