Prema saznanjima zapadnih obavještajnih agencija, teroristička organizacija Islamska država (IS) se u barem tri arapske države domogla desetaka tisuća pravih dokumenata, putovnica. U Siriji, Iraku i Libiji teroristi su u više gradova preuzeli službene ustanove. Pri tome su im u ruke pale i bianco-putovnice, kao i uređaji za proizvodnju osobnih dokumenata.

Islamska država s tim putovnicama očigledno vodi aktivnu trgovinu, kojom zarađuje novce. “Prave lažne putovnice”, kako te dokumente u međuvremenu označavaju u obavještajnim krugovima, na crnome su tržištu dostupne za iznos od 1000 do 1500 USD. Sigurnosne se službe pribojavaju da te putovnice koriste i radikalni islamisti, ne bi li teroriste ubacili u Europu prerušene kao izbjeglice.

“Naravno da veliki valovi ljudi, koji posljednje vrijeme nekontrolirano ulaze u Europu, predstavljaju i sigurnosni rizik“, opominje Fabrice Leggeri, čelnik europske agencije za granice FRONTEX. FRONTEX-osoblje doduše vrlo podrobno kontrolira da li izbjeglice moguće dolaze s krivotvorenim ili ukradenim dokumentima. “Pa ipak, s naše točke gledišta je vjerodostojnost putovnica takvih bjegunaca vrlo ograničena“, nastavlja Leggeri. U zemlji zahvaćenoj građanskim ratom, kakva je Sirija, zapravo nitko ne može garantirati “da su dokumenti, koji izgledaju pravo, i zaista bili izdani od službene institucije, ili da ih opće sa sobom nosi pojedinac na kojega oni službeno i glase“.

Belgijanac turskoga podrijetla švercao putovnice u Istanbul

U ožujku 2015. je oko 3800 bianco-putovnica iz grada al-Raqqa IS dodala k još barem 10.000 takvih dokumenata iz drugih izvora

Barem dvojica počinitelja terorističkih napada u Parizu 13. studenog su početkom listopada doputovali u Europu sa sirijskim putovnicama preko Grčke. Pri tome su koristili isprave koje je Islamska država pokrala u sirijskome gradu al-Raqqa. U Austriji je policija nedavno uhitila još dvojicu osumnjičenih za terorizam, u izbjegličkome pribježištu u Salzburgu. Ta dvojica muškaraca su u Europu stigli sa putovnicama iz iste serije, podrijetlom iz grada al-Raqqa. Još nije jasno da li se tu radilo o teroristima-spavačima. U tom slučaju istraga još traje.

Prema informacijama novina “Welt am Sonntag”, jedna je strana obavještajna služba nedavno njemačkim vlastima dostavila listu sa serijskim brojevima putovnica, kojih se Islamska država navodno dokopala u sirijskome gradu al-Raqqa. Ti podaci su u međuvremenu uneseni i u Schengenski informacijski sustav (SIS). Time bi se trebalo spriječiti neometano curenje terorista prerušenih u izbjeglice u Europsku uniju.

148 EU putovnica (pretežito francuskih) zaplijenjenih 17. prosinca u Istanbulu

No, Islamska država očigledno nije zainteresirana samo za arapske putovnice. Prema navodima turskih medija, u zračnoj luci Istanbul su ovoga četvrtka (17. prosinca) uhićena dva muškarca koji su u Tursku probali ušvercati ukupno 148 raznih europskih putovnica. Ti su bianco-dokumenti bili sakriveni u mini-pećnice, zajedno s kamerama i SIM-karticama. Kod jednog od krijumčara radi se o belgijskom državljanu turskoga podrijetla. Oba se muškarca sumnjiči da su svoj poduhvat izvodili po nalogu Islamske države.

Ovaj je tekst grupa autora objavila 20. prosinca 2015. godine na portalu Die Welt (http://www.welt.de/), pod naslovom “Die Gefahr der ‘echten falschen Pässe’ und die Rolle des IS”. U svom originalnom obliku on se nalazi na internet adresi: http://www.welt.de/politik/deutschland/article150152713/Die-Gefahr-der-echten-falschen-Paesse-und-die-Rolle-des-IS.html

Europarlamentarci su sa svog posljednjeg zasjedanja u Strasbourgu zatražili od Europske komisije neka pojašnjenja o sigurnosti biometrijskih putovnica. Na to su ih potaknuli posljednji neugodni primjeri iz Francuske i Nizozemske. U Francuskoj se od 6 i pol milijuna biometrijskih putovnica njih negdje između 500 tisuća i milijun smatra lažnima, jer su dobivene na temelju krivotvorenih dokumenata. U Nizozemskoj, pak, lokalne su vlasti u Roermondu prilikom kontrole 448 nosilaca takvih dokumenata ustanovile da je u 21 posto slučajeva otiske prstiju iz dokumenta zapravo nemoguće provjeriti, pa su oni time i potpuno beskorisni.

Još 2008. godine, prilikom revizije čitavog sustava biometrije, Europski je Parlament identificirao nekoliko slabih točaka. To su: (1) vjerodostojnost otisaka prstiju uzetih od djece i starijih osoba, (2) razina pouzdanosti samog procesa prikupljanja biometrijskih podataka, (3) nedostaci u sustavima identifikacije i učestalost pogrešaka u zemljama-članicama, (4) nedostatak iskustva u upotrebi ovih novih tehnologija, te (5) teškoće u provođenju pojedinih koraka u proceduri izdavanja i korištenja ovakvih podataka (kao što je prezentiranje početne dokumentacije, samo prikupljanje biometrijskih podataka, i njihova kasnija provjera na granicama) koje mogu biti izvori rizika od zlouporabe. Parlamentarci su te, 2008. godine, zatražili još jedan trogodišnji revizijski period, i zadužili Europsku komisiju da prouči svako od ovih rizičnih područja. Taj bi postupak dodatnih provjera trebao biti dovršen tijekom ove godine.

Iste godine kada su Europljani uočili rupe u sistemu, i zatražili detaljniji uvid, hrvatska je Vlada na sjednici od 12. prosinca 2008. prihvatila prijedlog projekta uvođenja biometrijskih putovnica za hrvatske državljane – koje su i jedan od uvjeta ukidanja viza za putovanja u SAD i Kanadu (a unatoč uvedenim biometrijskim putovnicama, ove vize ni do danas nisu ukinute). Tadašnja potpredsjednica Vlade, Đurđa Adlešić, izjavila je da će se “novim putovnicama smanjiti krivotvorenje hrvatskih putovnica, koje visoko kotiraju na crnom tržištu“, te da će hrvatske biometrijske putovnice, zbog sofisticirane tehnologije izrade, biti apsolutno nemoguće krivotvoriti. No već dvije godine ranije, 2006., njemački stručnjak za sigurnost podataka Lukas Grunwald dokazao je probleme s tom tezom o “apsolutno nemogućem krivotvorenju” biometrijskih dokumenata. On je, nakon samo 2 tjedna mozganja i s opremom vrijednom oko 200 dolara, uspio izvući podatke iz čipa koji se koristi u njemačkoj putovnici, i te podatke prebaciti na drugi, prazan čip.

No svejedno, što je Vlada 2008. naumila, to je od 30. lipnja 2009. počela i provoditi – od tada su svi hrvatski državljani kojima je istekla stara putovnica mogli u Zagrebu zatražiti izdavanje nove biometrijske, dok je od 2010. to moguće u cijeloj Hrvatskoj. Međutim, od 18. siječnja 2010. građani više ne mogu birati žele li “staru” ili “novu” putovnicu – moguće je dobiti isključivo onu biometrijsku.

Cijena izdavanja novog dokumenta pratila je napredak tehnologije, poskočivči sa 150 kuna, koliko je koštala “stara” putovnica, na 320 kuna za “biometrijsku” (odnosno 410 kuna u slučaju njenog izdavanja u žurnome postupku) – na što se onda dodaje još i upravna pristojba od 70 ili 220 kn (kod žurne izrade). Dok je hrvatska biometrijska putovnica sa svojom jediničnom cijenom od ukupno 390 ili 630 kn nedvojbeno jedan prilično skup dokument, tek očekujemo vidjeti novu turu sigurnosnih promišljanja koju – o tim sada i hrvatskim putovnicama – imaju nadležne institucije EU.