Za početak treba naglasiti kako nema sumnje da je Ukrajina posljednjih mjeseci vidljivo popunila prazninu u svom arsenalu vođenih zračnih oružja te tako, uz donedavno prominentne sustave tzv. „dubokih udara“ u Rusiju te brojna taktička sredstva (prvenstveno razne bespilotne letjelice kratkog dometa), sada raspolaže i ozbiljnim fondom oružja za udare tzv. „srednjeg dometa“. Pritom pojam „srednjeg dometa“ nije onaj iz vokabulara međunarodne raketne tehnologije – gdje se kod kontrole naoružanja na polju balističkih raketa „srednjim dometom“ tradicionalno definirao raketni doseg od oko 300 do 1.000 kilometara – da bi danas ta tehnologija bila uklopljena u raketni domet „balističkih raketa namijenjenih korištenju na razini pojedinog bojišta“ (Theatre Ballistic Missiles) s dometom od 50 do 3.000 kilometara, koji odgovaraju skupu nekadašnjih definicija raketa kratkog i srednjeg dometa.

Taktički ili kratki domet u Ukrajini

Za razliku od toga, na bojištima širom Ukrajine dometi se definiraju „kratkima“ ili taktičkima prvenstveno kada obuhvaćaju praktični domet teškog pješačkog te klasičnog cijevnog topništva – dakle, otprilike 40 km od oružja. U ovaj pojas treba računati i određeno zaleđe za položaje branitelja, pa onda liniju bojišta (koliko je tako nešto moguće povlačiti u doba intenzivnih infiltracija i prožimanja položaja u zonama borbi) i potom prostor u taktičko zaleđe protivnika. Dok obje strane već neko vrijeme do bojišnice često mogu redovito doći tek besposadnim sredstvima (bilo za opskrbu ili evakuaciju ranjenih), a tek ponekad i motornim vozilima ili pješice – upravo se prijelaz prema toj posljednje spomenutoj zoni u zaleđu neprijatelja učestalo definira kao tzv. „zona smrti“. Riječ je o području intenzivnog djelovanja brojnih besposadnih sustava za izviđanje i izvođenje zračnih udara (bilo bacanjem bombi, zapaljivih sredstava, postavljanjem mina ili izvođenjem kamikaza-udara).

Besposadne letjelice koje se za to koriste, bilo teretne ili kamikaza-dronovi, najčešće su vođene radijskim signalima ili optičkim vlaknima. One kojima se upravlja putem radijskih signala načelno su osjetljive na ometanje, signal im slabi s povećanjem udaljenosti, a na upravljivost utječu i prirodne prepreke raznih vrsta – na što se odgovara postavljanjem radijskih repetitora ili instaliranjem satelitskih sustava komunikacije (što je pogodno samo za veće i teže letjelice). S druge strane, letjelice vođene optičkim vlaknom uglavnom nisu osjetljive na sredstva elektroničkog ratovanja, no osim baterije i bojne glave moraju nositi još i namotaj optičkog vlakna kojim se upravljaju – a takvi namotaji mogu biti duljine od desetak pa do maksimalno oko 60 km, što lako može biti ozbiljan dodatni teret, a time opet i svojevrsno ograničenje dometa te raspoloživog ubojnog sredstva.

Dugi/strateški i srednji dometi u Ukrajini

Ukrajinski napad dronovima na rusku kemijsku tvornicu Nevinomiskij Azot u Stavropoljskom kraju

Nasuprot tome, kada se u kontekstu rata Ruske Federacije i Ukrajine govori o strateškom ili „dugom dometu“ – u pravilu je riječ o udarima daleko u rusko zaleđe. Dakle, iz pogranične zone, pa preko međunarodnih granica Ukrajine, i onda u unutrašnjost ruskih oblasti. Pritom se tako uporabljivi zračni sustavi lansiraju s nekoliko desetaka kilometara unutar Ukrajine, obično iz unutrašnjosti države ili iz pograničnih regija Černihiv, Sumi ili Harkiv, a ciljevi su obično udaljeni od nekoliko stotina kilometara pa sve do oko 2.100 km (kao višestruki napadi izvedeni na rusku rafineriju Antipinsky u sibirskom gradu Tjumenu, ponovljeni i 6. lipnja ove godine). Uz pojedine komplekse energetske infrastrukture u europskom dijelu Rusije, na Uralu i neposredno iza njega – na ukrajinskoj meti su često i velika vojna skladišta, kompleksi ruske vojne industrije te pojedine ključne transportne točke. Dakle, tu se koriste posebno građena oružja (nekad i prerađeni mali avioni, danas uglavnom dronovi i rakete dugog dometa), a ciljevi napada u pravilu imaju vojnu ili gospodarsku svrhu strateški bitne razine.

Ono što ostaje između ove dvije opisane kategorije predstavlja tzv. „srednje domete“ na bojištima rata u Ukrajini, ugrubo udaljene od 40 do 300 km od mjesta lansiranja pojedinih oružja. Napomenimo da je u toj zoni od početka rata Ukrajina imala ponešto raspoloživih borbenih sredstava, prvenstveno u kategoriji raketnog topništva (posebno većih kalibara, kao stari BM-30 Smerč) i balističkih raketa kratkog dometa (sustav OTR-21 Točka, s NATO oznakom SS-21 Scarab), no ta oružja nisu bila precizna te su se koristila za gađanje bilo prostorno većih ciljeva ili se nastojalo točkastu metu pogoditi saturacijom s više oružja (kao kod napada na luku u Berdjansku 24. ožujka 2022., kada se nizom raketa Točka gađalo skupinu ruskih vojnih brodova, amfibijskih transportera).

Načelnik GS OS Ukrajine general Sirski i zapovjednik Snaga bespilotnih sustava Brovdy

Kasnije se dio ovih dometa moglo pokriti i bitno preciznije gađanjem iz američkih modernih višecijevnih lansera (bilo M270 MLRS ili M142 HIMARS) – gdje se od kraja lipnja 2022. prvo bilježilo brojne napade po ruskim terenskim skladištima ubojnih sredstava u neposrednom zaleđu fronte, izvan preciznog dometa topništva (uz tzv. „HIMARS Time“, svake večeri iza 21 sat, što je uskoro dovelo do strukturnog preslagivanja i odmicanja čitave ruske terenske logistike u Ukrajini). To se nadogradilo tijekom svibnja 2023. dolaskom u Ukrajinu modernih krstarećih raketa koje se lansiraju iz borbenih zrakoplova, bilo iz Velike Britanije (Storm Shadow) ili Francuske (SCALP ER) – s dometom maksimalno do 550 km, uz činjenicu da se tek od 2024. njima smjelo gađati i ciljeve u Rusiji (od svibnja te godine za rakete iz Francuske te od srpnja za one iz Velike Britanije). Zatim, od listopada 2023., takav je arsenal proširen i američkim balističkim raketama ATACMS, za lansiranje iz već spomenutih višecijevnih lansera M270 MLRS ili M142 HIMARS – kasnije s dometom maksimalno i do 300 km (uz dozvolu za gađanje i ciljeva u Rusiji od studenoga 2024.). Uz to, Ukrajina je postupno dobila pristup i do nekoliko tipova tzv. „jedrećih“ ili „planirajućih bombi“, prvenstveno američkih dogradnih kompleta JDAM-ER (dostupnih Ukrajini od siječnja 2023., prvo u verziji za bombe od 250 kg, pa onda od veljače 2025. i za bombe od 500 kg) i francuskih AASM Hammer (od siječnja 2024.) – sve to iskoristivo u dometima otprilike do 70 km od točke zračnog ispuštanja (ovisno i o visini lansiranja). Iako se već i tim naoružanjem itekako ponekad gađalo ciljeve u dubokom zaleđu fronte, na okupiranim prostorima Ukrajine do ruske granice – spomenimo napade raketama Storm Shadow na industriju u Lugansku sredinom svibnja 2023. ili po strateški bitnom mostu kod Čongara (na spojnici Krima i okupiranog dijela Hersonske oblasti) u lipnju 2023., odnosno gađanja raketama ATACMS željezničkog čvorišta Džankoj na Krimu (veljača 2024.) ili ciljeva u Sevastopolju (lipanj 2024.) – sva su takva oružja (1) bila i ostala malobrojna, i time iskoristiva tek za povremene napade strateške važnosti. Osim toga, sva su ona bila i (2) vrlo skupa – što ih je činilo neracionalnima za gađanje brojnih jeftinijih ruskih meta – te su (3) ipak bila i bez neposrednog vođenja, pa time strukturno nepogodna za gađanje ruskih pokretnih ciljeva.

Novo doba sviće početkom 2026.

Ruske upute – kako prepoznati ukrajinske dronove?

Sve ove tri karakteristike ukrajinskog naoružanja srednjeg dometa počele su se mijenjati tijekom 2025. godine, da bi se „novo normalno“ počelo odražavati i u javnosti početkom 2026. godine. Naime, Ukrajina je tijekom 2025. učila lekcije ruskog Centra „Rubikon“ (specijalne postrojbe osnovane u kolovozu 2024.) o važnosti koncentriranih napada u pozadinu bojišta, kojima se prekida neprijateljska logistika i time otvara put vlastitim ofenzivnim akcijama. Za potrebe takvih djelovanja prvo je bilo pojačano i ukrajinsko korištenje kamikaza-dronova upravljanih dugim optičkim vlaknima, da bi se onda krenulo koristiti i više novih vrsta ukrajinskih bespilotnih letjelica – bilo onih s fiksnim krilima ili dotadašnjih FPV-dronova nadograđenih prstenovima ili krilima za pojačani uzgon (time i produljen domet). Ujedno se, uz korištenje izravnog vođenja ukrajinskih pilota dronova, počelo čuti i za automatizirano vođenje letjelica u terminalnoj fazi, čime se samo izvođenje napada učinilo otpornijim na raznolike neprijateljske mjere elektroničkog ratovanja.

Sva takva sredstva prvo su bila masovnije korištena na jugu Ukrajine, gdje od Rusa okupirani prostor ima dubinu do 130 km od bojišnice uz obale Azovskog mora, a logistika agresora uvelike je bila kanalizirana na tek nekoliko glavnih prometnih pruga i cestovnih pravaca. Zato i ne čudi da su ukrajinski udari prvo bili koncentrirani na napade po ruskim vojnim vlakovima s opskrbom za postrojbe, da bi se onda postupno počelo gađati i pojedinačne kamione ili vojna vozila na izloženim cestovnim pravcima u pozadini ruske okupacije tih dijelova Ukrajine. No treba napomenuti da se tim prometnim koridorima ne snabdijevaju samo ruska okupirana područja Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti zauzeta od veljače 2022., već učestalo i vojno-civilni sustav na Krimu – poluotoku koji je Rusija okupirala u veljači 2014., a potom anektirala 18. ožujka 2014. Naime, Krim se uvelike opskrbljivao putem cestovnog i željezničkog pravca preko Krimskog mosta (da bi tamošnja eksplozija i onda požar izazvan ukrajinskim napadom 8. listopada 2022. uvelike smanjili propusnost njegova željezničkog segmenta) – ali i putem željezničkih trajekata u tjesnacu Kerč, koje je Ukrajina višekratno napadala, a onda ove godine u proljeće i zadnje onesposobila. Svim ovim napadima i glavnina vojne opskrbe Krima također se našla prebačena na sjevernije pružne trase, preko okupiranih dijelova Ukrajine. Zato i ne čudi da se početak vala preciznih ukrajinskih napada od polovice 2025. naovamo prvo koncentrirao baš na željeznicu – pa se samo od početka ožujka do kraja svibnja ove godine bilježilo 35 uspješnih ukrajinskih napada na vlakove i lokomotive (5 u graničnim ruskim regijama Brijansk i Kursk, 11 u okupiranoj oblasti Lugansk, 6 u okupiranoj Donjeckoj regiji, 5 u zauzetom dijelu Zaporižja i 8 na okupiranom Krimu). Sve to je do ponedjeljka, 8. lipnja, opet tako eskaliralo da se čulo i o općoj redukciji željezničkog prometa na okupiranom Krimu.

Od početka lipnja na snazi je zabrana putničkog prometa na autocestama R-150 (Belgorod – Starobilsk – Luhansk -Donetsk – Mariupol) i R-280 (Rostov-on-Don -Mariupol – Melitopol – Simferopol)

Iduće su se na ukrajinskoj meti našli i cestovni pravci koji idu sličnim rutama – posebno autoceste R-150 (od Belgoroda u Rusiji, preko okupiranih gradova Starobilska, Luganska i Donjecka do okupiranog Mariupolja na obali Azovskog mora) te nedavno sagrađena R-280 (od Rostova na Donu, preko okupiranih Mariupolja, Melitopolja i Čongara do Simferopolja na Krimu). Ovdje treba napomenuti da su sve učestaliji ukrajinski zračni napadi na promet po spomenutim rutama na jugu Ukrajine već 21. svibnja doveli do ruske zabrane cjelokupnog civilnog prometa cestom R-280 kroz okupirane dijelove Hersonske oblasti prema Krimu, a samo dan kasnije nastupila su i napadima uzrokovana ograničenja prodaje benzina i dizela za stanovnike Krima. No, napadi su itekako bili nastavljeni, tako da se u utorak, 9. lipnja, čulo kako je, radi tamošnjih gubitaka, 7. lipnja proglašena i potpuna zabrana ruskog vojnog prometa rutama R-280 „Novorossija“ (od Mariupolja do Krima) i A-291 „Tavrida“ (od Krimskog mosta do Sevastopolja), na kojima je tijekom prethodna dva tjedna ionako bilježen pad prometa od oko 71 posto (s ranijih oko 11.000 vozila na dan, od toga oko 3.800 kamiona, na oko 6.500 vozila na dan, od toga oko 1.100 kamiona, početkom lipnja) – koje sada vojna vozila moraju izbjegavati na račun priručnih ruta te zaobilaznih cesta.

Uz to, posljednjih dana napadi ukrajinskih dronova zaustavili su i cestovni promet preko već spomenutog mosta kod mjesta Čongar (prvo u noći na 7. lipnja oštećen korištenjem dronova tipa Behemot i FP, a onda ponovljeno u ranim satima 9. lipnja, što je navodno dovelo do njegova trajnijeg zatvaranja) – čime su i svi cestovni tereti između Krima i okupiranih dijelova Hersonske oblasti bili preusmjereni dalje na zapad, prema Armjansku i Perekopu (time ujedno i bliže ukrajinskim prostorima). Sve to učinilo je nužnim i novo operativno prestrojavanje ruske logistike, koju se sada (gdje je to moguće) prebacuje više od 100 km iza bojišnice – ne samo na južnom bojištu nego sve više i na istoku te sjeveroistoku (gdje je ukrajinski doseg 31. svibnja dobro ilustrirala scena leta kamikaza-dronova 3. korpusa Kopnene vojske Ukrajine iznad okupiranog grada Luganska, sada barem 110 km iza bojišnice).

Koje se tu bespilotne letjelice koriste?

Milijarder Eric Schmidt u posjetu Ukrajini u rujnu 2022.

Kao prvo, tu se posebno od kraja 2025. godine spominju letjelice nazvane „Stršljen“/„Hornet“, koje u suradnji s Ukrajincima proizvodi američko poduzeće Swift Beat LLC, u vlasništvu bivšeg direktora Eric(a) Schmidta iz Googlea. Ova suradnja, javno započeta u srpnju 2025., počela je već prije nekoliko mjeseci davati obilne plodove – masovnom pojavom letjelica koje bez problema napadaju ruske ciljeve 50–90 km iza ruskih linija. Riječ je o dronovima od oko 15 kg mase, raspona krila od oko 2,2 metra, koji krstare brzinom od 100 do 120 km/h uz maksimalni domet do 200 kilometara. One u nosu imaju dvije kamere, pokretane su strujom (lete vrlo tiho), a nose bojni teret do 5 kg – no posebno je važno njihovo prilično autonomno uočavanje ciljeva, kao i vizualna navigacija koja ih čini neovisnima o klasičnim satelitskim sustavima (što je još jedna dodatna točka otpornosti na mjere elektroničkog ratovanja) – dok se za vođenje do zone ciljeva koristi bilo radijska veza bilo ugrađeni Starlink terminal. Napomenimo da je od početka veljače ove godine na snagu stupila općenita velika prednost za Ukrajinu, kada je Elon Musk poslušao apele iz Kijeva te zatvorio sustav Starlink za ruske agresore na prostoru Ukrajine, čime su branitelji došli u iznimnu situaciju da sami koriste ovaj iznimno kvalitetan sustav komunikacije s postrojbama i oružjima u svojoj pozadini, na bojišnici te iza bojišnice na okupiranim dijelovima Ukrajine. Sve to zajedno omogućilo je letjelicama „Stršljen“ da budu vrlo efikasni lovci na ruske pokretne ciljeve na okupiranim dijelovima Ukrajine, uz činjenicu da je riječ o relativno jeftinim oružjima kojih se pojavilo dovoljno da prvo budu uočena kao poseban problem za Ruse, a potom ih je postupno u zraku bilo toliko mnogo da pojedine letjelice prije vlastitog napada mogu u bazu slati snimke neposredno prethodnih napada drugih takvih dronova, uz učestalu praksu i istodobnih udara na nizove ruskih vozila u vojnim konvojima.

Osim toga, kao drugo, moglo se tu čuti i za već spominjane ukrajinske bespilotne letjelice sustava FP-2, koje je tamošnje poduzeće Fire Point javnosti predstavilo u rujnu 2025. godine. Ovdje se radilo o prilagodbi njihove letjelice FP-1 (namijenjene za udare dugog dometa) – kojoj je domet smanjen s oko 1.400 na otprilike 200 km, dok je istodobno povećana nosivost (bojna glava od 105 kg, a neki spominju i avionske bombe od 120 kg, s oko 44 kg eksploziva). Ove letjelice, raspona krila od 6 m, uglavnom krstare brzinom od 140 do 180 km/h, a do sada su više puta bile poboljšavane i nadograđivane – posljednji put krajem svibnja, kada se dizajner Denis Štilerman hvalio promjenom konstrukcije krila, što je navodno omogućilo povećanje mase bojne glave do 200 kg i dosega do 370 km.

Ukrajinski dron Behemot – donekle sličan ruskom Shahedu (Photo: UNIAN)

Kao treće, posljednjih se dana tu govori i o novim ukrajinskim letjelicama tipa „Nilski konj“/„Behemot“, koje zajednički proizvode ukrajinska poduzeća GLEFA i Culver Aerospace. Ovi dronovi srednjeg dometa (navodno do 300 km) javnosti su predstavljeni 21. svibnja ove godine, a spomenuti napadi na cestovni most kod Čongara bili su im jedno od prvih operativnih djelovanja. Prema objavljenim podacima, riječ je o letjelicama grubo inspiriranima ruskim Shaheedima, raspona krila od 2,28 m, dugima oko 2,2 metra, koje u prednjem dijelu tijela navodno nose tandemsku bojnu glavu – s fragmentacijskim dijelom od 40 kg i termobaričkim dijelom od 35 kg. Kako se navodi, njih, osim jačine udara, karakterizira i iznimno niska standardna visina leta te mogućnosti automatiziranog, poluautomatiziranog ili izravnog FPV-vođenja (navodno uz korištenje komunikacije sustavom Starlink). Sve to im daje popriličnu preciznost, koja bi uskoro trebala biti i poboljšana operativnom suradnjom njihovih ukrajinskih proizvođača s njemačkom tvrtkom za bespilotne sustave Helsing (koja je u Europi na glasu po svojim AI rješenjima).

Dakle, sva ova nova sredstva predstavljaju proizvod ukrajinskog učenja ratnih lekcija, kojih se dohvatila tamošnja vojna industrija, inače u velikom zamahu zahvaljujući domaćoj inventivnosti, ali i europskoj podršci. No, treba još jednom istaknuti kako se nove modele bespilotnih letjelica tu razvija u samo nekoliko mjeseci, da bi se onda, po masovnoj proizvodnji i učestalom borbenom korištenju, praktično u hodu prionulo i njihovu daljnjem unapređivanju. Upravo sve te okolnosti čine ukrajinske Oružane snage i njihovu vojnu industriju tako bitnim uzorom u kojeg bi se i Europa trebala ugledati.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. lipnja 2026. pod nazivom “Ruse uništavaju ‘nilski konji‘ i ‘stršljenovi‘, logistika je u kaosu, pogledajte samo brojke” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-srednjeg-dometa-blokiraju-krim-i-rezu-rusku-logistiku-15716782

Prijetnja zračnom prostoru koja je u ponedjeljak 8. lipnja, ujutro proglašena u Latviji završila je oko 10:30 sati, izjavile su za latvijske medije Nacionalne oružane snage (NBS). Dron koji je ušao u latvijski zračni prostor oborili su NATO-ovi zrakoplovi, točnije francuski Rafalei . Od travnja, četiri francuska borbena zrakoplova Rafale nalaze se u zračnoj bazi Šiauliai u Litvi u sklopu NATO-ove misije Baltičkog zračnog nadzora. Dron je opisan kao “strana bespilotna letjelica koja je uletjela u Latviju kao rezultat ruskog elektromagnetskog ratovanja”. Ovaj incident malo je prošao „ispod radara“, a naročito nakon razmjene vatre između Irana i Izraela te krhkog primirja u Perzijskom zaljevu.

Govoreći na konferenciji za novinare, latvijski ministar obrane Raivis Melnis pohvalio je ulogu Oružanih snaga i NATO partnera u brzom informiranju javnosti o prijetnji i suočavanju s njom. Potraga za fragmentima drona kako bi se on i njegove sposobnosti detaljnije identificirale je u tijeku. Na pitanje koliko je koštalo podizanje NATO-ovih zrakoplova i obaranje drona, Melnis je odgovorio: “Ne bismo trebali brojati novac o tome koliko košta svaki hitac kada govorimo o našoj sigurnosti”, dodavši da trenutno nema naznaka o ozljedama ili šteti uzrokovanoj incidentom. Drugo upozorenje o dronu ostalo je na snazi ​​čak i dok se održavala konferencija za novinare. Nacionalne oružane snage izdale su oko 9:20 upozorenje koje pokriva općine Ludza, Balvi i Alūksne u vezi s potencijalnom prijetnjom zračnom prostoru.

Rezultat ruskog elektroničkog ratovanja

Brigadni general Kaspars Zdanovskis, zamjenik zapovjednika Latvijskih nacionalnih oružanih snaga, održao je zajedničku konferenciju za novinare s ministrom obrane Raivisom Melnisom o jutrošnjem upadu drona. Senzori su pokazali da je upad uzrokovan ruskim elektroničkim ratovanjem, rekao je Zdanovskis, ali nije potvrdio je li riječ o ruskom ili ukrajinskom dronu kojeg su oborili francuski NATO borbeni zrakoplovi malo iza 10 sati po lokalnom vremenu. Ministar obrane Latvije je rekao da dron nije uzrokovao žrtve ili štetu te dodao da NATO zrakoplovi još uvijek patroliraju graničnim zračnim prostorom.

Ukrajina je optužila Rusiju da stoji iza nekoliko drugih incidenata ulaska dronova u zračni prostor njezinih saveznika zbog elektroničkog ometanja. Nakon današnjeg upada dronovau Latviju, sastao se državni vrh, uključujući i predsjednika Latvije, kako bi analizirao još jednu sigurnosnu prijetnju i donio zaključke o jačanju obrambenih kapaciteta.

Samo nastavak udara

Podsjetimo, latvijska premijerka Evika Silina dala je ostavku prošlog mjeseca nakon političke krize koju su izazvala dva zalutala ukrajinska drona, kao i ministar obrane, o čemu smo u svibnju pisali na portalu Obris.org. Tadašnji  ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je ostavku u nedjelju navečer, 10. svibnja, nakon što su dva drona pala na latvijski teritorij u četvrtak te pogodila naftne instalacije. Riječ je bila o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“.

Ukrajinski napad na Sankt Peterburg

I na portalu Obris. org više puta smo pisali da su baltičke zemlje na meti ruskih hibridnih napada, kao i da su brojni dronovi viđeni na tom području, a neki su i pali na području baltičkih država i Poljske. Ovaj posljednji incident dogodio se nakon što su ukrajinski dronovi tijekom prošlotjednog Ekonomskog foruma na kojem je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin napali Sankt Peterburg. Ruski mediji navode kako su snage protuzračne obrane tada oborile 86 ukrajinskih dronova u regiji oko Sankt Peterburga, grada domaćina velikog investicijskog foruma i Putinovog rodnog grada. “Osamdeset šest dronova srušeno je iznad Lenjingradske regije. Borbene operacije se nastavljaju“, napisao je guverner Aleksandar Drozdenko na Telegramu. Agencije su objavile kako je Ukrajina pogodila terminal za izvoz nafte u Sankt Peterburgu nekoliko sati prije početka godišnjeg ekonomskog foruma predsjednika Vladimira Putina u pokušaju da nanese štetu njegovu ugledu i pokaže koliko su ranjivi veliki ruski gradovi.

Nakon što je jutros u sklopu svojih redovitih aktivnosti posjetio Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA) i razgovarao s ravnateljem VSOA-e general-bojnikom Ivanom Turkaljem o postignućima i planovima za daljnji razvoj sposobnosti i transformacije VSOA-e, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović obišao je Središte za bespilotne zrakoplovne sustave OS RH u vojarni „Josip Jović“ u Udbini.
Zajedno s načelnikom Glavnog stožera OSRH general-pukovnikom Tihomirom Kundidom, Milanović je posjetio pripadnike OSRH koji prolaze obuku za uporabu besposadnih zrakoplovnih sustava (dronova) – to su pripadnici Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva specijalnih snaga i Obavještajne pukovnije koji će biti budući obučavatelji za uporabu besposadnih zrakoplovnih sustava.

Načelnik Glavnog stožera OSRH-a general-pukovnik Tihomir Kundid informirao je predsjednika Milanovića o sposobnostima besposadnih zrakoplovnih sustava u OSRH, o sadašnjim aktivnostima obuke i opremanja te o viziji i planovima razvoja tih sposobnosti u duljem razdoblju. Naglasio je da se, uz nabavu opreme i uvođenje novih tipova dronova, istovremeno prilagođava i doktrina koja prati nove sustave i načine njihove uporabe. Na sastanku se razgovaralo i o sposobnostima zaštite od djelovanja dronova, što je u jednom od svojih nedavnih medijskih istupa načelnik Kundid naveo kao opremu koju bi nabavljao istoga trena. Sposobnosti besposadnih zrakoplovnih sustava razvijaju se u sve tri grane OSRH te u Zapovjedništvu specijalnih snaga i Obavještajnoj pukovniji, istaknuto je na sastanku.

Uz načelnika GS OSRH, na sastanku s predsjednikom Milanovićem bili su načelnik Obavještajne uprave GS OSRH brigadni general Mijo Validžić, pročelnik Kabineta načelnika GS OSRH brigadir Zoran Lipošćak, zapovjednik Obavještajne pukovnije pukovnik Željko Perić, zapovjednik Središta za razvoj vođa „Marko Babić“ pukovnik Ivan Vukelić te načelnica Odjela za potporu i STRATCOM KNGS pukovnica Renata Koković Novosel.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Ana Marija Katić, Dario Andrišek

Latvijski ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je u nedjelju navečer, 10. svibnja na konferenciji za novinare, da podnosi ostavku nakon što su u četvrtak dva drona pala na teritorij Latvije te pogodila prazne spremnike u skladištu nafte u gradu Rezekneu. U ranim jutarnjim satima četvrtka, 07. svibnja, proglašena je zračna opasnost u okruzima Balva, Ludza i Rēzekne zbog dviju bespilotnih letjelica koje su narušile zračni prostor Latvije. Prema policiji, jedan od dronova, vjerojatno tip An-196 Liutyi, kasnije se srušio na teritorij skladišta nafte u Rezekneu, podružnice tvrtke East-West Transit LLC. Sprūds se našao na meti oštrih kritika zbog neuspjeha snaga protuzračne obrane u presretanju dronova koji su narušili zračni prostor Latvije. Riječ je o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“. I ranije je Sibiha izjavljivao da Rusi sredstvima elektroničkog ratovanja namjerno skreću ukrajinske dronove prema baltičkim državama.

Sada već bivši ministar obrane Latvije

„Danas sam donio odluku i želim javno objaviti da ću dati ostavku na mjesto ministra obrane kako bih zaštitio latvijsku vojsku od razdornih političkih kampanja“, rekao je jučer ministar obrane Sprūds. Inzistirao je na tome da je učinjeno mnogo na poboljšanju latvijske obrane, uključujući i zračnu obranu, te je rekao da su „latvijske Oružane snage i nacionalna obrambena sposobnost važniji od bilo koje ministarske pozicije i interesa bilo koje stranke“. „Ne mogu dopustiti da se politička kampanja protiv mene ili naše političke snage pretvori u kampanju protiv latvijskih oružanih snaga i obrambenih agencija“, rekao je Sprūds, sugerirajući da je protiv njegove političke stranke Progresivci pokrenuta „sustavna kampanja“ jer je odbila slijediti pravila i dovodila je u pitanje dugo utvrđene norme. Također je sugerirao da je premijerkina stranka “Novo jedinstvo” posustala pod pritiskom raznih drugih stranaka te da je zabrinuta zbog svog rejtinga uoči listopadskih izbora za Saeimu. „’Novo jedinstvo’ trebalo bi odvojiti malo vremena i preispitati sebe“, rekao je Sprūds, optužujući Novo jedinstvo da za probleme krivi sve osim sebe, unatoč činjenici da je dugo bila glavna stranka na vlasti.

Latvijska premijerka : „Sigurnost mora biti u rukama profesionalaca”

Objava Sprūdsove ostavke uslijedila je ubrzo nakon što je premijerka Evika Siliņa (Novo jedinstvo) objavila da je Sprūds izgubio njezino i povjerenje javnosti te da stoga zahtijeva ostavku ministra. „Donijela sam odluku – ministar obrane Andris Sprūds izgubio je moje i povjerenje javnosti, te sam zatražila njegovu ostavku. Danas sam o toj odluci obavijestila ministra i koalicijske partnere“, rekla je Siliņa. Premijerka je istaknula da je odluku donijela procjenjujući ne samo rješavanje nedavnih incidenata s upadom dronovima, već i širu situaciju u obrambenom sektoru koji nije ispunio obećanje o sigurnom nebu unatoč rekordnom financiranju od gotovo 5% BDP-a. Napomenula je da sustavi protiv dronova nisu dovoljno brzo raspoređeni, što je konačan razlog za Sprūdsov odlazak.

Evika Silina u posjetu Ukrajini 2025. godine

Siliņa je rekla i da je pozvala pukovnika Raivisa Melnisa ​​da preuzme dužnost ministra obrane – što bi značilo da će pripadnik vojske preuzeti civilnu dužnost, čija je jedna od odgovornosti nadzor nad vojskom. To bi također ukinulo ministarski mandat Progresivnoj stranci bez dogovora – što će vjerojatno imati posljedice na postojeći koalicijski sporazum. „Sigurnost mora biti u rukama profesionalaca. Sigurnost naših ljudi je iznad stranaka, iznad političkih ambicija i predizborne retorike“, rekla je Siliņa. Melnis trenutno obnaša dužnost predstavnika Ministarstva obrane u Ukrajini, a od veljače djeluje i kao Siliņin savjetnik.

Tijekom današnjeg dana na društvenim se mrežama oglasio i šef Ureda ukrajinskog predsjednika Kirilo Budanov koji se zahvalio dosadašnjem ministru Andrisu Sprūdsu na produktivnoj suradnji i “jasnom razumijevanju onoga što je ovdje u našem dijelu Europe i u ovom ratu na kocki“. Budanov je istodobno pozdravio i izbor novog ministra obrane, pukovnika Melnisa: “Pukovnika dobro poznajemo iz njegovog rada u Ukrajini – iz prve ruke je vidio rat u Donjeckoj, Harkovskoj i Zaporiškoj regiji. Nadamo se daljnjem proširenju strateške suradnje između naših zemalja, posebno u razmjeni vojnih iskustava u obrambenoj industriji, razvoju dronova i sustava za elektroničko ratovanje.”

Ukrajina nudi pomoć

Ministar Sibiha i glavni tajnik NATO-a Rutte

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha izjavio je na društvenim mrežama da je razgovarao s latvijskom ministricom vanjskih poslova Baibom Braže i potvrdio da su nedavni dronovi koji su ušli u latvijski zračni prostor iz Rusije – i koji su neizravno doveli do ostavke Sprūdsa – doista ukrajinskog podrijetla. „Istrage su dokazale da je to rezultat ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjeravalo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“, rekao je Sybiha, dodajući: „Ponovno sam potvrdio spremnost Ukrajine da surađuje s baltičkim zemljama i Finskom kako bi se spriječili takvi incidenti, uključujući i izravno sudjelovanje naših stručnjaka.“

Pad drona u Zagrebu – zaboravljen

Hrvatska javnost kao da je zaboravila da je na samom početku rata u Ukrajini na Zagreb pao jedan stari sovjetski dron. 10. ožujka 2022. godine u zagrebačkom naselju Jarun kod Studentskog doma Stjepan Radić grubo je sletio sovjetski Striž, srećom bez žrtava. Riječ je bila o letjelici Tu-141 sovjetske proizvodnje koja je preletjela Rumunjsku i Mađarsku, bez ikakvog odgovora tamošnje protuzračne obrane. Bespilotna letjelica bila je navodno naoružana aviobombom koja je eksplodirala pri udaru o tlo, no u njoj nije bilo vojnog eksploziva poput TNT-a, rečeno je nekoliko dana nakon incidenta na konferenciji za novinare Županijskog državnog odvjetništva.

U Hrvatskoj nema političke odgovornosti za ulet Striža

Sam zamjenik glavnog tajnika NATO-a, Boris Ruge, govoreći na sjednici Odbora za obranu Hrvatskog sabora 30. listopada 2024., kazao je da je situacija s padom drona pomno analizirana. “Koliko sam shvatio, dron nije bio napad na Hrvatsku, bila je to tehnička nezgoda, greška koja se dogodila. Zajedno smo analizirali tu situaciju, ali podaci su klasificirani i ne mogu ih podijeliti s vama. No, mogu reći da to nije bio napad Rusije na Hrvatsku“. Unatoč brojnim pitanjima, ni premijer Plenković ni ministri obrane nisu do danas otkrili čiji je bio dron koji je greškom završio na zagrebačkom Jarunu, iako je bilo dosta naznaka da je mogao biti ukrajinski. Bilo kako bilo, do danas se nije u javnosti pojavila službena informacija, a bilo kakva ostavka ministra obrane ili nekog iz sustava je, naravno – izostala.

Intervencija Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u Iranu traje već sedam dana nesmanjenom žestinom. Dok se ukupni opseg štete tek nazire iz strogo kontroliranih informacija što dospijevaju u javnu sferu, već je nekoliko dana jasno vidljiv jedan zanimljiv borbeni trend. Riječ je o sastavu zračnih udara koje Iran izvodi po svojim neprijateljima i ukupnom susjedstvu – prvenstveno balističkim raketama raznih tipova i bespilotnim letjelicama, pretežito kamikaza-dron tipa. Iako je u mješavini sredstava za takve napade broj raketa bio manji od broja dronova, ta se razlika povećavala kako su borbe trajale.

Stotine dronova i raketa

Ako gledamo procjene sastavljene iz javnih izvora, spominjao se omjer od oko 800 dronova na oko 350 raketa u subotu 28. veljače, preko otprilike 400 dronova naprama oko 175 raketa u nedjelju 1. ožujka, do oko 500 dronova prema oko 120 raketa u ponedjeljak 2. ožujka, oko 280 dronova prema oko 110 raketa u utorak 3. ožujka, sve do oko 230 dronova prema oko 50 raketa u srijedu 4. ožujka. Uz to, treba napomenuti kako se u prvih pet dana rata moglo uočiti da su na primarnoj meti iranskih napada bili prvo i osnovno Ujedinjeni Arapski Emirati (procijenjenih 197 raketa i 941 dron), pa zatim Kuvajt (oko 178 raketa i 384 drona) i Izrael (oko 205 raketa i 50 dronova) – da bi onda došli do Katara (oko 108 raketa i 49 dronova), Bahreina (oko 74 rakete i 95 dronova), Jordana (oko 30 raketa i 60 dronova) i Saudijske Arabije (oko 2 rakete i 28 dronova). Pri tome se i u ostatku država koje su završile rubno umiješane u ovaj sukob bilježi ukupno oko 4 rakete i otprilike 25 kamikaza-dronova. Dakle, samo za Izrael i Katar spominje se više raketa nego dronova, a u svim drugim slučajevima količina lansiranih kamikaza-dronova veća je, a ponekad i bitno veća. Što se efekata ovih napada tiče, treba naglasiti kako oni u cjelini još nisu jasni, budući da u međuvremenu većina država umiješanih u ovaj sukob nastoji oštro kontrolirati protok informacija vezanih uz borbena događanja.

Dnevno izvješće Ujedinjenih Arapskih Emirata

No ipak, lako je uočiti činjenicu da su spomenute rakete glavna meta svekolikih proturaketnih i protuzračnih sustava u regiji, tako da ih većina ipak završi srušena u dolasku (uz pojedine spektakularne izuzetke koji se probiju do ciljeva) – za razliku od toga, iako se čuje i o obaranju velikog broja lansiranih iranskih kamikaza-dronova, ipak izgleda kao da je većina medijski široko prenesenih šteta zapravo nastala baš njihovim djelovanjem širom Bliskog istoka. Posebno se tu često citiraju dnevni pregledi stanja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su pod posebno žestokim napadima, a dnevno objavljuju i pregledna izvješća o djelovanju svoje protuzračne obrane. Tako se ondje do ponedjeljka 2. ožujka brojilo 689 dronova (645 presretnuto, a 44 pogodila), 174 balističke rakete (161 srušena, 13 pogodilo) i 8 krstarećih raketa (sve presretnute). U utorak 3. ožujka došlo se do 812 dronova (755 presretnuto, 57 pogodilo), te 186 balističkih raketa (172 presretnute, 13 udarilo u more, 1 udarila u kopno) – da bi srijeda 4. ožujka brojila 941 dron (od toga 876 presretnuto, 65 pogodilo) i još 189 balističkih raketa (175 presretnuto, 13 udarilo u more i 1 udarila u kopno), a četvrtak 5. ožujka 1.072 drona (1.001 presretnut, 71 pogodio) te 196 balističkih raketa (181 presretnuta, 13 udarilo u more i 2 udarile u kopno). Dakle, usprkos velikom naporu tamošnjih protuzračnih snaga, ponekad pomognutih i od raznih zapadnih država – raketnu opasnost donekle se drži pod kontrolom, dok kamikaza-dronovi troše iznimno mnogo presretača, uz primjetno lošiji ukupni učinak spomenutih „zaštitnih kišobrana“. Da ne spomenemo da je i ekonomska logika ovih djelovanja ipak bitno usporedivija po pitanju balističkih projektila (koji su skuplji, pa ponešto bliže cijenama raketa presretača), dok se po pitanju iranskih kamikaza-dronova učestalo spominju navodi da takve letjelice u proizvodnji koštaju negdje između 10 i 50 tisuća USD, dok za njihovo rušenje korišteni presretači koštaju neusporedivo više (spominje se oko 4 milijuna USD za raketu PAC-3 MSE za Patriot, oko 15,5 milijuna USD po raketi sustava THAAD ili oko 1 milijun USD za rakete sustava RIM-116, a i praktično sva druga raketna protuzračna oružja vidljivo su skuplja, čak i laki mobilni sustavi kao STINGER – oko 480.000 USD ili Mistral 3 – oko 500.000 USD po komadu).

U takvim okolnostima presretanje iranskih kamikaza-dronova postaje ne samo teško već i nepodnošljivo skup pothvat, koji će zasigurno ostati iznimno problematičan temeljem procjena da Iran u zalihama raspolaže možda i do 80.000 letjelica u nizu modela tipa Shahed, uz proizvodne kapacitete koji su prije rata navodno dostizali i do 400 letjelica dnevno. Naravno, u međuvremenu treba računati da je dobar dio takvih proizvodnih kapaciteta uništen ili zaustavljen, dok je ponešto zaliha i uništeno (koliko god one zapravo bile). Ipak, ostaje činjenica da Iran vjerojatno ima veliku zalihu velikih te borbeno dokazanih kamikaza-dronova koji za lansiranje ne trebaju ni posebno kompleksne silose ili baze, niti uočljive mobilne lansere kakvi odlikuju balističke rakete. Dapače, do sada su se vidjeli i namjenski ukopani lanseri za velik broj ovakvih letjelica, kao i mobilna saća na teretnim kamionima i pojedinim manjim vozilima ili plovilima koja mogu obaviti lansiranje – što sve čini ovakve sustave iznimno teškima za šire presretanje i masovno uništavanje.

Što su to Shahed-dronovi?

Shahed u crnoj varijanti, prizemljen u Ukrajini gotovo bez oštećenja

Kada se u široj javnosti spominju kamikaza-dronovi tipa Shahed, obično se misli na konkretne letjelice tipa Shahed-136, iako se ponekad spominje i Shahed-131, stariji model manjeg dometa i bojne glave. Stariji iranski model kamikaza-dronova Shahed-131 uočio se po prvi put u borbenoj uporabi kod jemenskih Hutista, da bi onda u kasnijoj ruskoj borbenoj uporabi dobio oznaku Geranj-1. Riječ je o jednokratnoj borbenoj letjelici teškoj oko 135 kg, s bojnom glavom od oko 20 kg, prvenstveno upravljanoj inercijalnim te satelitskim navođenjem. Po mjerama (duljina 2,6 m, raspon krila 2,2 m) vrlo je slična bitno popularnijim letjelicama Shahed-136 – koje su malo veće (duljine 3,5 m i raspona krila 2,5 m), teže oko 240 kg, a imaju i bitno duži domet (maksimalno 2.500 km s bojnom glavom od 52 kg ili oko 1.000 km s težom bojnom glavom od oko 90 kg – za razliku od oko 900 km za Shahed-131). U ruskoj se službi iranski Shahed-136 klasificira nazivom „Geranj-2“, a te su letjelice zadnjih godina ondje doživjele i niz raznih dogradnji te unapređenja.

Tvornica Geranja u Tatarstanu učestalo je na meti ukrajinskih dalekometnih dronova

Napomenimo da su se i modeli „Geranj-1“ i „Geranj-2“ u Ukrajini viđali od listopada 2022. godine – da bi se ruska uporaba uskoro koncentrirala na sposobniji model „Shahed-136“, koji se učestalo počeo raditi u tamnim varijantama za noćna djelovanja, uz jačanje otpornosti na elektroničke protumjere postupnim dodavanjem dodatnih navigacijskih te komunikacijskih sustava, kamera za neposredno pilotsko vođenje, a nedavno i dodatnih kamera straga za izbjegavanje presretača, te raznih protuzračnih oružja za borbu protiv ukrajinskih helikoptera i aviona u funkciji protu-dronske obrane. Sve je to posebno aktualno u svjetlu nedavnih vijesti kako je obrambena suradnja Ruske Federacije i Irana nastavljena i u doba tekuće intervencije SAD-a i Irana u Izraelu, gdje treba pretpostaviti obustave proizvodnje koja je prvotno bila koncentrirana u provinciji Isfahan, da bi se sada spominjala i mogućnost ruskih isporuka masivnih količina unaprijeđenih letjelica iz ruske proizvodnje (centar Jelabuga u Tatarstanu). Naime, Rusija je krajem 2022. i početkom 2023. iz Irana navodno prvo kupila oko 6.000 gotovih letjelica, da bi onda pribavila njihove licence te proizvodnu dokumentaciju, a onda započela i vlastitu masovnu proizvodnju. Od tada pa do danas više od 45.000 takvih ruskih proizvoda moglo se viđati iznad Ukrajine, svake noći u sve većim valovima, uz najave i konstantnog povećanja ruskih proizvodnih kapaciteta. Sve je to postalo posebno bitno u svjetlu objava s društvenih mreža od srijede 4. ožujka, prema kojima su se kod luke Jebel Ali u Dubaiju pronašli ostaci kamikaza-drona Shahed-136 s vidljivim ruskim oznakama te nazivom modela „Geranj-2“ na ćirilici.

Ako se u Iranu najednom krenu pojavljivati razne ruske varijante ovih kamikaza-letjelica, to bi moglo ozbiljno zakomplicirati život svih onih prema kojima ta oružja lete. Naime, ako se krene koristiti model „Geranj-2“, onda nema nikakvoga razloga da se zaobiđe i model „Geranium“ – vizualno slična letjelica, ali jeftinija, s manjom bojnom glavom i potencijalnim senzorskim teretom, namijenjena za izviđanje te pretovarivanje protuzračne obrane protivnika. Uz to, napomenimo da se već mjesecima iz ukrajinskih izvora moglo čuti kako Ruska Federacija počinje u borbenu uporabu uvoditi i naprednije dronove tipa „Geranj-3“ na mlazni pogon – ruske verzije iranskog kamikaza-drona „Shahed-238“, predstavljenog javnosti u studenome 2023. godine – koji prema cilju lete brzinom od barem 500 km na sat, za razliku od oko 185 km na sat kod starijih letjelica „Geranj-2“. Na tom se temelju onda spominje i razvoj letjelica „Geranj-5“ kao varijante koja za osnovu uzima veću bojnu glavu i manji domet u Rusiji dorađenih dronova „Geranj-2“, pa to pakira u veće (6 m duljine i oko 5,5 m raspona krila) i teže tijelo (oko 850 kg), uz mlazni motor kineske proizvodnje te naprednije sustave vođenja i komunikacije – sve barem dijelom po uzoru na ponešto starije iranske dronove tipa Karrar.

Kako se suprotstaviti ovim bespilotnim prijetnjama?

Dok svi u Perzijskom zaljevu muku muče s iranskim kamikaza-dronovima, ima samo jedna zemlja koja se s takvim problemima suočava već godinama. Riječ je, naravno, o Ukrajini – gdje su ruski napadi prvo iranskim, a onda vlastitim dronovima po iranskom uzoru započeli krajem 2022. godine, a potom postupno eskalirali. Konačno, nad Ukrajinom se valovi raznolikih bespilotnih letjelica bilježe baš svake noći, u broju koji zadnje vrijeme ide od stotinjak pa sve do gotovo 900 letjelica na noć. Dakle, u Ukrajini se ukupno oko Irana od 28. veljače do 4. ožujka zabilježenih oko 2.210 kamikaza-dronova vidi kao normalno, i s tim se izlazi na kraj na dnevnoj bazi. Dok je i Ukrajina u prvo vrijeme za takve prijetnje koristila standardna sredstva protuzračne obrane, ondje se već davno ustanovilo da to nema ekonomskog smisla – budući da nema tolikih donatora koji bi svojim poklonima ili prodajom PZO-sredstava mogli osigurati dovoljno oružja za dugotrajno i ustrajno odbijanje takvih zračnih napada. Odgovor na taj problem s jedne su strane pružila neka starija oružna sredstva (njemački PZO-oklopnjaci tipa Gepard), pa onda brojni mobilni timovi opremljeni strojnicama i reflektorima (za djelovanje temeljem podataka iz nacionalnih sustava raznih namjenskih senzora) te razna sredstva specijaliziranog elektroničkog ratovanja. Svemu tome u zadnje se vrijeme pridružuju i posebni dronovi-presretači, koji postupno igraju i sve bitniju ulogu pri suzbijanju masovnih i iznimno redovitih ruskih napada rojevima raznih bespilotnih letjelica.

Prvi put u povijesti: britanski F-35 oborio je iranski Shahed

Da bi Ukrajina mogla pomoći zemljama Perzijskog zaljeva pod iranskim napadima, čulo se po prvi put u nedjelju 1. ožujka od britanskog premijera Keira Starmera koji je izjavio: „Mi ćemo angažirati i specijaliste iz Ukrajine koji će, zajedno s našim vlastitim specijalistima, pomoći našim partnerima iz Perzijskog zaljeva da ruše iranske dronove koji ih napadaju“. Samo dan kasnije, u ponedjeljak 2. ožujka, o tome se po prvi put očitovao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, čija je prva ideja obuhvaćala prijedlog da bliskoistočni vođe koji sada trpe takve napade kamikaza-dronova iskoriste svoje dobre odnose s Rusijom („posebno ekonomske, s Putinom“) te „zatraže od Rusa jednomjesečno primirje“ (u Ukrajini) – tijekom kojeg bi onda vlasti iz Kijeva mogle „poslati svoje najbolje operatere presretača u zemlje Bliskog istoka“. Samo koji dan kasnije, kada su iranski kamikaza-dronovi nastavili naprezati protuzračne obrane zaljevskih država i raditi štetu po učestalim prolascima kroz njihove štitove – ta se čitava tema počela doživljavati i bitno ozbiljnije. Tome svjedoči i televizijska izjava Zelenskog od 3. ožujka – da bi se temeljem diplomatskih kontakata sa zaljevskim državama mogla organizirati i razmjena, budući da Ukrajini kronično nedostaje raketa PAC-3 za sustav Patriot (koje nisu korisne protiv kamikaza-dronova) i za koje bi se moglo u zamjenu dati specijalizirane dronove-presretače.

Do sada u javnosti poznati ukrajinski presretači

No, uz svijest kako se za ekonomično rješavanje napada rojevima kamikaza-dronova tipa Shahed traži specijalizirana tehnologija i operativno iskustvo – na stolu su, izgleda, i konkretni pregovori, kako sa Sjedinjenim Državama, tako i s pojedinim državama zapadne obale Perzijskog zaljeva. Pri svemu tome, nitko nije zaboravio da se tu radi o istim onim SAD-u koje zadnjih više od godinu dana grubo pritišću Ukrajinu na kompromise bliske borbenom porazu – uz istodobno zaustavljanje svake ozbiljnije vojne ili financijske pomoći, te isporuku životno bitnih oružnih sustava tek nakon što ta tehnika bude prodana preostalim zemljama NATO-a i Europske unije, namjenski za kasnije doniranje Ukrajini. U takvim okolnostima čulo se o razgovorima Zelenskog prvo s čelnicima Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara u utorak 3. ožujka, a onda i s čelnicima Jordana, Bahreina i Kuvajta u srijedu 4. ožujka. Tom se prilikom čulo od predsjednika Zelenskog: „Na razini naših skupina – ukrajinske delegacije, predstavnika Emirata i Katara i ostalih država – ustanovit ćemo kako, zajedno, možemo pružiti bolju zaštitu života. Ukrajinska ekspertiza u suprotstavljanju ‘Shahedima’ trenutno je najnaprednija na svijetu, a ti ‘Shahedi’ predstavljaju primarni izazov i u toj regiji. Jasno je zašto je toliko apela usmjereno prema Ukrajini. No, svaka se takva suradnja usmjerena prema zaštiti naših partnera može nastaviti samo ako ona ujedno ne smanjuje i naše vlastite obrambene kapacitete, ovdje u Ukrajini. Ruski rat protiv Ukrajine se nastavlja, ruski napadi se nastavljaju i zaštita ukrajinskih života ostaje naš prvi prioritet“.

Ukrajinsko Ministarstvo obrane ima rješenje protiv Shaheda

Nešto slično Zelenski je ponovio i 5. ožujka kasno poslijepodne na društvenoj mreži X, kada je izrijekom potvrdio i zahtjeve za pomoć iz SAD-a: „Zaprimili smo zahtjev iz Sjedinjenih Država za specifičnom potporom u zaštiti protiv ‘Shaheda’ u regiji Bliskog istoka. Dao sam upute da se pruže potrebna sredstva i osigura prisutnost ukrajinskih specijalista koji mogu osigurati traženu sigurnost. Ukrajina pomaže partnerima koji pomažu osigurati našu sigurnost i zaštitu života naših ljudi. Slava Ukrajini!“. Nastavljajući se na ovu objavu, agencija Reuters tijekom večeri u četvrtak 5. ožujka objavila je da su SAD i Katar u razgovorima s vlastima iz Kijeva o pribavljanju dronova-presretača, a ove rane faze pregovora vode se između pojedinih vladinih dužnosnika, a ne i predstavnika pojedinih proizvođača ove specijalizirane obrambene tehnike. Ujedno, u razgovorima se, osim samih presretača, navodno govori i o tehnologiji mreža za slušanje prilaska neprijateljskih dronova, kao i o sustavima za prekidanje njihovih komunikacijskih signala. Uz to, zadnjih se dana navodno bilježili i odlasci ukrajinske delegacije u Dohu i Abu Dhabi radi prenošenja ukrajinskih iskustava po pitanju obrane od masovnih napada kamikaza-dronova – gdje posebno mjesto Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata i ne čudi, imajući u vidu njihove dosadašnje napore u posredovanju pri razmjenama ratnih zarobljenika i povratku od Rusije otete ukrajinske djece.

Možda to sve i nije obećanje opće pomoći bez ograda, ali sve ipak zvuči kao maksimum koji može pružiti ruskom agresijom ugrožena država u petoj godini najvećeg rata nakon Drugog svjetskog rata. Tek ostaje za vidjeti kako će se idućih dana ove naznake kontakata i pregovora zaista preliti u operativnu suradnju, kako prema SAD-u, tako i prema njihovim bogatim saveznicima na zapadnim obalama Perzijskog zaljeva.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 6. ožujka 2026. pod nazivom “Dronove od 10.000 dolara skidaju rakete vrijedne 4 milijuna. Sada svi preklinju Ukrajinu za pomoć!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/iran-shahedi-iscrpljuju-pzo-zaljeva-ukrajina-nudi-presretace-15686229

Već se godinama iz Ukrajine redovito čuje da su bespilotne letjelice postale temelj novog ratovanja, a takve teze praktično na dnevnoj bazi potkrepljuju i brojni video-materijali koji neprekidno cure s tamošnjeg bojišta. Raznolikih dronova taktičkog dometa bilježi se s ruske strane sada već i preko 7.000 u prosjeku dnevno, dok je za pretpostaviti da su i ukrajinske brojke jednake ili veće. I nije tu pitanje samo ciljanog izviđanja ili konstantnog nadzora zone bojišta, zatim učestalog izvođenja zračnih napada (bilo bacanjem bombi ili usmjerenim udarima kamikaza-dronova), pa onda i održavanja logistike kada više ljudi i vozila ne mogu živi i neoštećeni proći kroz brisani prostor u neposrednoj pozadini vlastitih obrambenih linija ili položaja. Napomenimo da se donedavno govorilo o 10 km širokoj „sivoj zoni“ između linija, da bi se ta zona onda proširila na 20-30 km – uz tendenciju daljnjeg širenja uporabom bilo dronova s dugim namotajima optičkih vlakana, bilo repetitora koji nosačima FPV-dronova omogućavaju dubinsko korištenje bežično vođenih letjelica u pozadinskim zonama manjeg intenziteta elektroničkog ratovanja i protumjera (sve do 60 km iza borbenih linija).

Novi izazovi za stare standarde

No takvo stanje stvari – koje je svakodnevna muka za ukrajinske vojne snage – često se pokazuje teško pojmljivim izazovom za prijateljske snage zapadnih saveznika, u pravilu iz NATO okvira – gdje se mirnodopske snage s okoštalim sustavima obuke i opremanja teško nose s ratnim novinama iz Ukrajine. O tome se prvi puta javno čulo krajem prošle godine, kada su sredinom studenog u medije procurili problemi koje su Ukrajinci imali prilikom raznih ciklusa donirane savezničke vojne obuke u Poljskoj. Naime, ondje su domaćini organizirali većinu obuke u borbenoj taktici, topografiji, preživljavanju, borbenoj medicini, međunarodnom ratnom pravu i drugim temama, dok je dio posla bio prepušten i instruktorima iz drugih partnerskih država. Prvi manji problem je bio uočen već u obuci o prvoj pomoći – gdje se pretpostavljalo da se na bojištu Ukrajina može pridržavati pravila o evakuaciji ranjenika unutar tzv. „zlatnog sata“, baš kao u Iraku ili Afganistanu gdje su Sjedinjene Države kontrolirale zračni prostor. Naravno, to je sve bilo praktično pa nemoguće na ukrajinskoj bojišnici, gdje velik broj raznih protivničkih dronova u zraku sve češće zatvara prilaz ranjenicima pa se evakuacije izvode kad budu moguće (učestalo i stavljanjem ranjenika u blindirane kapsule na kopnenim robotima, koji se onda nastoje s takvim teretom vratiti u pozadinu). Dakle, u takvim prilikama nije trebalo vojnicima samo pokazati metode korištenja podveza za rane, već ih instruirati kada te podveze treba olabavljivati nakon dugih sati stegnutosti cirkulacije ranjenih dijelova tijela, tijekom evakuacija koje mogu trajati satima, a ponekad i danima.

Češka vojska i dalje daje prednost srednje velikim taktičkim dronovima

Još je veći problem bio zabilježen u provedbi borbene obuke za Ukrajince – gdje se spominjao primjer iz 2024. godine, kada je postrojba sastavljena od ukrajinskih veterana bila na naprednoj obuci – oko 400 ljudi, od toga njih oko polovica s konkretnim aktualnim ratnim iskustvima. Tu su Česi bili zaduženi za obuku strijelaca i inženjerije, a Poljaci za obuku posada borbenih vozila i timova za bespilotne letjelice, dok su sami Ukrajinci bili zaduženi za taktiku. U praksi se ubrzo pokazalo da veterani nisu mogli ostati tihi kada se njihove kolege krenulo obučavati na načine koji su na novom bojištu relativno smrtonosni. Tako se u dijelu obuke navodno slalo češke padobrance da jurišaju na ukrajinske obrambene položaje – dok je braniteljima na raspolaganju bilo i desetak bespilotnih letjelica tipa Mavic koje su sami donijeli kao dio svoje opreme iz Ukrajine. Upravo se taj resurs pokazao kritično važnim, budući da se Česi radi njih nisu mogli ni potajice približiti, a kamoli izvesti svoje vježbom planirane napada. Navodno se onda na marginama aktivnosti od Ukrajinaca tražilo da iz vježbe izuzmu svoje letjelice ne bi li se formalni plan aktivnosti mogao neometano ispuniti.

Slične su priče dolazile iz takvih obučnih centara i početkom 2025. godine, kada se spominjalo ukrajinske borce s ponešto ratnog iskustva koji su bili slani u Poljsku po dodatna vojna znanja. Kao prvo, obuka ih je tjerala da koriste papirnate karte, dok se u Ukrajini navodno masovno koriste karte u digitalnoj formi, bilo na tabletima ili telefonima. Jednako je takva bila i konkretna borbena obuka, jurišanje na rovove i urbane operacije po principima od prije 20 godina – prilaženje vozilima na prve crte, bez uzimanja u obzir bilo klasičnih bespilotnih sustava, a još manje onih opremljenih infracrvenim kamerama koje traže dodatne mjere kamuflaže. Zbog svih tih stvari, sada se pješaštvo u Ukrajini iz vozila iskrcava daleko u pozadini, da bi onda pojedinačno ili u malim grupama prelazilo „sivu zonu“ pod brojnim neprijateljskim dronovima, često se za prolazak oslanjajući ne samo na noć, već mnogo više i na pažljivo praćenje meteoroloških izvješća, čekajući što je moguće lošije vrijeme te posebno maglu. Dakle, obuka u Poljskoj je navodno bila dobra za stožerno osoblje, dok se borbenu obuku ljudstva često opisivalo temeljito zastarjelom – spominjući samo jedan poligon u Poljskoj kao dobar i koristan (vjerojatno „Jomsborg“, otvoren u listopadu 2025. temeljem norveških novaca i namijenjen baš obuci koja u obzir uzima i utjecaj besposadnih sustava na moderno iskustvo ratovanja).

Nema kraja problemima

Dio dronova korištenih u vježbi Hedgehog 2025

Da svemu tome nije kraj moglo se ponovno čitati i u četvrtak 12. veljače 2026. godine, kada su američke novine Wall Street Journal objavile svoju ekskluzivnu priču o lanjskim događanjima na NATO vježbi „Hedgehog 2025“ održanoj tijekom svibnja 2025. u Estoniji. Ta vježba, nazvana „Jež 2025“ ili po estonski „Siil 2025“, bila je estonski segment veće međunarodne NATO-aktivnosti nazvane „Steadfast Deterrence 25“ – koju je JFCBC zapovjedništvo u njemačkom Brunssumu vodilo za uvježbavanje strateških i operativnih razina obrane Europe u slučaju potrebe. Napomenimo da u tom godišnjem velikom vježbovnom okviru redovito sudjeluje i Republika Hrvatska, iako se o rezultatima takvih uvježbavanja u javnosti ne čuje baš ništa. No, možda je to i bolje, ako vjerujemo otkrićima američkih novinara s terena u Estoniji.

Međunarodna vježba „Siil 2025“ trebala je s jedne strane poslužiti za uvježbavanje pristizanja snaga iz Velike Britanije i Francuske u Estoniju, da bi se ondje pridružili domaćim profesionalcima 1. pješačke brigade i rezervistima Regionalnog zapovjedništva sjever-istok u prvoj takvoj terenski simuliranoj koalicijskoj obrani Estonije od napada. Uz to je isproban i novi sustav uzbunjivanja čitave Estonije, gdje se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine širom države instaliralo 120 sirena za uzbunu koje zvukom pokrivaju oko dvije trećine stanovništva, ali i veliki fortifikacijski radovi na istoku države (600 betonskih bunkera kao oslonac nove linije prepreka uz granicu). Ukupno se spominjalo sudjelovanje oko 16.000 raznih vojnika iz ukupno 11 pobrojanih država (Estonija, Njemačka, Poljska, Francuska, Portugal, Danska, Švedska, Finska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Japan). Iako se kasnije moglo čuti da ondje nije bilo ljudstva iz SAD, ipak se posebno zanimljivim pokazalo prisustvo vojnika iz jedne države koje nije bilo na popisu – Ukrajine.

Hedgehog 2025

Dok je vježba počela 4. svibnja 2025. okupljanjem savezničkih snaga, od 8. svibnja su krenule aktivnosti koje su kulminirale od 13. do 16. svibnja nizom cjelodnevnih aktivnih događanja na sjeveroistoku i jugoistoku Estonije (uz neke dijelove i u ostalim krajevima te Baltičke države). Među ostalim, bilježilo se i sudjelovanje britanske brigade koja je zajedno s estonskom divizijom činila borbenu skupinu u napadu. Njima se nasuprot našla gotovo simbolična postrojba simuliranih „protivničkih snaga“ u kojoj se nalazilo i desetak iskusnih Ukrajinaca – s ciljem otežavanja provedbe aktivnosti, stvaranja borbenog „trenja“ te psihološkog pritiska na simuliranom bojištu „zasićenom bespilotnim sustavima“. Sve je to postalo i previše realno kada su Ukrajinci krenuli svoje bespilotne letjelice koordinirati putem digitalnog sustava za upravljanje „Delta“, kojeg oni redovito koriste na bojištu, a ovo mu je bila djelatna premijera u Estoniji. Riječ je o sustavu koji u stvarnom vremenu prikuplja borbene podatke iz raznih izvora, onda ih brzo analizira, identificira ciljeve te u samo nekoliko minuta već na njih koordinira napade svih raspoloživih obrambenih postrojbi i resursa.

Ukrajinski vojnici su trenutno bez premca u korištenju raznih dronova

Kako se čulo, tim sredstvima je ekipa od samo 10 Ukrajinaca obuhvatila situaciju, te onda prešla u protunapad – vježbovno izbacivši iz stroja 17 oklopnih vozila i 30 dodatnih NATO-meta u manje od pola dana. Kako se čulo od estonskih koordinatora bespilotnih aktivnosti na vježbi – time su eliminirali „dvije bojne u jednome danu“, i to tako da one „u vježbovnom smislu, suštinski, nakon toga više nisu bile sposobne sudjelovati u borbama“. Pojedini NATO-časnici su takav učinak opisivali kao „užasan“ – dok se od drugih sudionika moglo čuti da se NATO borbena skupina „samo kretala naokolo, ne koristeći bilo kakvo maskiranje, postavljajući na otvorenom svoje šatore i oklopna vozila“ – kao idealne mete za brzo i temeljito anihiliranje.

Sličan je učinak navodno imala i veća skupina „simuliranih protivnika“, njih oko 100, sastavljena od Estonaca i Ukrajinaca – koja je s oko 30 dronova za nadolazeće NATO-snage postavila tzv. „killbox“ veličine oko 10,36 kvadratnih kilometara (4 kvadratne milje). Iako je ondje gustoća bespilotnih sustava bila otprilike upola manja od one koju se svakodnevno bilježi na bojištima Ukrajine – NATO postrojbe se navodno uopće nisu uspijevale prikriti, „razna vozila i mehanizirane postrojbe bile su jednostavno pronalažene, a onda još i brže uništavane jurišnim dronovima“. Zujanje bespilotnih letjelica u zraku bilo je konstantnim pratiteljem brojnih aktivnosti, a iz zraka uočeni detalji iznimno su se brzo pretvarali u operativne borbene podatke za koordiniranje neprekidnog niza zračnih napada. Pri tome, NATO-snage navodno nisu uspjele identificirati ili onesposobiti baš ni jedan protivnički dron-tim.

Hrvatski vojnici moraju još puno učiti za učinkovito upravljanje i korištenje dronova (Photo: MORH/t.Brandt)

Kako se čulo od časnika Oružanih snaga Estonije: „Stare manevarske taktike – napredovanje u velikim konvojima tijekom dana – više jednostavno nisu uporabive na bojištu. U najlošijem slučaju, tako bi mogli izgubiti čitavu brigadu, ili barem većinu njene borbene tehnike, i sve to do večeri“. Prema takvim iskustvima, jedna Estonija bi za uspješnu obranu trebala oko 200.000 dronova mjesečno tijekom trajanja neprijateljstava – temeljeno na kvotama potrošnje bilježenim u Ukrajini. Zato onda i ne čudi da je Ukrajina 2024. bilježilo oko 2,2 milijuna proizvedenih dronova, da bi se u 2025. ta brojka podigla na oko 4,5 milijuna bespilotnih letjelica iskorištenih na bojištima. Takve vježbe tek trebamo vidjeti i u Hrvatskoj, a o potrebnim proizvodnim kapacitetima još se i može razgovarati – iako su domaći obrambeni krugovi redovito spominjali izvozne mogućnosti i EU/NATO suradnje, barem naizgled tu postoje korisni resursi u okviru nacionalne ekonomije koji su time barem teorijski na raspolaganju.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. veljače 2026. pod nazivom “Novi detalji neviđene blamaže NATO snaga. Razbila ih je skupina od tek desetak Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-razotkrili-slabosti-nato-taktike-na-vjezbi-siil-2025-15679577

Domaći lider u proizvodnji FPV dronova i bespilotnih sustava u prosincu 2025. najavio je Globalni program distribuirane proizvodnje i povećanje kapaciteta s 280 tisuća na milijun FPV dronova godišnje.

Florian Seibel, osnivač Quantum Systemsa

Dronovi će biti utkani u tkivo društva, tek im zora sviće, poručuje Ricardo Mendes, suosnivač i direktor portugalskog Tekevera – jednog od rijetkih europskih jednoroga u industriji bespilotnih letjelica. Mendes, bivši istraživač i predavač na Lisabonskom institutu za tehnologiju, dronove opisuje kao povezana leteća računala, a nakon prošlogodišnje investicije od 500 milijuna dolara najavio je za 2026. gradnju najveće Tekeverove tvornice u Swindonu (jugozapadna Engleska) s tisuću visokokvalificiranih radnih mjesta – i to od startupa za javne bicikle u Lisabonu. U Swindonu je krajem 2025. njemački startup Stark Floriana Seibela pokrenuo prvu proizvodnju izvan Njemačke nakon prikupljanja 62 milijuna eura investicija. Seibel, suosnivač, direktor i vizionar Quantum Systemsa – trostrukog europskog jednoroga vrijednog tri milijarde dolara – dronove naziva “očima na nebu”, a ugledni ga je Politico prozvao Gospodarem dronova (Lord of the drones). Mendesov Tekever podržali su Baillie Gifford (Spotify, SpaceX), NATO-in fond i britanska vlada, dok je u Quantum Systems uložio Peter Thiel; Stark je nastao jer su investitori sprječavali Seibelovu viziju napadačkih dronova, nakon poljoprivrednih početaka.

Na krilima rata ogrnuta plaštem obrambene politike vojna industrija raste ubrzanim tempom, a bojišta, kao mnogo puta u ljudskoj povijesti, postaju odskočne daske za stvaranje i testiranje novih tehnologija. Stoga su i spomenute tvornice orijentirane na vojne dronove. Takever je lani u rujnu otvorio ukrajinski ured koji im vodi Kateryna Bezsudna, a njihov AR 3 Dron već gotovo tri godine obavlja izviđačke misije u Donbasu i južnoj Ukrajini. Quantum Systems napravio je i ozbiljniji korak pa je s ukrajinskom tvrtkom Frontline Robotics najavio stvaranje zajedničkog poduzeća za proizvodnju dronova Quantum Frontline Industries. To bi, prema objavama u Financial Timesu, trebalo dovesti do rasta prihoda na 200 milijuna eura i u razmatranje dovodi inicijalnu javnu ponudu dionica.

Na vrhu prioriteta

“Zid dronova” – Orqini dronovi na mimohodu u srpnju 2025.

Dronove, odnosno sustave bespilotnih zrakoplova žele proizvoditi svi, a Europskoj uniji na vrhu su liste prioriteta. EU “Zid dronova”, inicijativa predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, lansirana krajem 2025., inspirirana je ukrajinskim obrambenim konceptom i cilja masovnu proizvodnju protudronskih sustava za zaštitu od hibridnih prijetnji. Europska obrambena agencija (EDA) bilježi porast ulaganja u bespilotne zrakoplove za 63 posto (prilagođeno inflaciji), sa 198 milijardi eura 2020. na 392 milijarde 2025., čime EU nastoji smanjiti ovisnost o SAD-u i Kini. Hrvatska ORQA, specijalizirana za FPV dronove, nalazi se u fokusu te ekspanzije EU proizvodnje. Međutim, u aktualnoj stvarnosti proizvodnja dronova u Europskoj uniji, reći će vojni analitičar Igor Tabak, patuljak je u odnosu na kinesku i američku. Ovisno o izvoru analitičkih podataka, Kina, većinom kompanija DJI, drži između 70 i 80 posto svjetskog tržišta dronova za civilnu upotrebu, dok 40 posto tržišta vojnih dronova drži Sjeverna Amerika, a regija Azije i Pacifika najbrže je rastuća. Tabak kaže kako je razvoj dronova, njihove tehnologije, proizvodnje i borbenog korištenja teško opisati riječima.

Armin Papperger, direktor Rheinmetalla, dobro je iskoristio aktualni trend

“Radi se o revoluciji kakva se rijetko viđa i posljednjih nekoliko stotina godina. Ritam promjena je takav da je posljednjih godina dobrim dijelom pregazio donedavne vodeće države i proizvođače, dok se novi igrači profiliraju u hodu, rastu i teško drže ritam s promjenama”, tumači Tabak. Proizvodnju dronova još je teže opisati pouzdanim brojevima, a ona u članicama Europske unije svodi se na otprilike 30-ak kompanija različitih veličina i usmjerenja koje se spominju na brojnim listama specijaliziranih portala. Tabak ističe kako nije teško transparentno pratiti velike tradicionalne kompanije obrambene industrije u zapadnim zemljama s obzirom na to da posluju tržišno i objavljuju dosta svojih poslovnih podataka. U europske obrambene divove – pa tako i velike nositelje proizvodnje dronova – spadaju kompanije iz velikih osnivačica Europske zajednice za ugljen u čelik, preteče današnje EU, talijanski Leonardo, francuska Thales Grupa i njemački Rheinmetall, uz Airbus Defence and Space, vojni ogranak Airbusa. Leonardo sa sjedištem u Rimu, pod vodstvom Roberta Cingolanija završio je 2024. godinu sa 17,8 milijardi eura prihoda, a zahvaljujući eksploziji narudžbi u iduće četiri godine plan im je dohvatiti prihod od 30 milijardi eura. Njemački Rheinmetall, koji vodi Armin Papperger, u trećem kvartalu 2025. bilježi rast od 20 posto, nakon što je 2024 već rastao 36 posto na prihod od 9,8 milijardi eura. Francuska Thales Grupa rasla je 11,7 posto na 20,6 milijardi eura prihoda. “Problemi počinju kada se gleda poslovna područja eksplozivnog rasta i radikalnih tehnoloških promjena, što dodatno komplicira i činjenica da se takva nova sredstva uglavnom proizvodi za konkretno bojište u Ukrajini, tako da rat postavlja i dodatne ograde po pitanju operativne sigurnosti i čuvanja poslovnih informacija”, tumači Tabak.

DOK-ING Vjekoslava Majetića razvija nove projekte u suradnji s Orqom

Poslovne informacije o igračima na tržištu proizvodnje dronova pod svjetla reflektora dospijevaju kroz objave o prikupljanju kapitala ili najave njihovih ulaganja u razvoj i nove tvornice. Tako je i hrvatska Orqa iz Osijeka, kompanija za koju Tabak kaže da je Hrvatska imala sreće što je ima kao jedinu tvrtku koja igra određenu ozbiljnu ulogu na aktivnom “bojno-poslovnom polju”, lanjsku godinu završila s objavom o povećanju svojih proizvodnih kapaciteta na više od milijun dronova godišnje. Dronove će proizvoditi u suradnji s partnerima u više zemalja u svijetu. Srđan Kovačević, suosnivač i izvršni direktor Orqe za današnju europsku industriju proizvodnje dronova kaže da je obilježavaju snažna inovativnost, velika raznolikost u tehnološkim pristupima te paralelni razvoj civilnih te sigurnosnih i obrambenih primjena. “Regulatorni i standardizacijski okviri pokušavaju uhvatiti korak s tehnološkim razvojem, što može ostavljati dojam nedovoljne transparentnosti ili kaotičnosti”, kaže Kovačević, tumačeći da se u praksi radi o fazi aktivne selekcije tržišta kroz testiranje u realnim uvjetima, provjeru interoperabilnosti i sposobnost skaliranja proizvodnje. Orqa je u 2024. gotovo udvostručila prihod sa 6,5 na 12,2 milijuna eura, a Kovačević ističe da opstanak u budućnosti podrazumijeva kombinaciju tehničke pouzdanosti, industrijske discipline i strateške autonomije. Ističe kako su europski proizvođači dronova danas istodobno konkurenti i partneri. “To nije proturječje, već realnost industrije u kojoj niti jedna tvrtka sama ne može pokriti cijeli spektar tehnologija, znanja i proizvodnih kapaciteta”, kaže Kovačević i naglašava: “Dugoročno će opstati oni koji razumiju da se industrija ne gradi kroz izolirane proizvode, već kroz funkcionalne ekosustave”. Srđan Kovačević od svojih partnerstava naglasit će ono domaće s tvrtkom DOK-ING-om, pod vodstvom Vjekoslava Majetića, specijaliziranom za razvoj besposadnih sustava, na zajedničkom projektu MUM-T tehnologije (manned-unmanned teaming). Ova suradnja podrazumijeva sinkronizaciju ORQA-inih FPV dronova s DOK-ING-ovim robotima i vozilima kako bi se stvorili integrirani ekosustavi za vojne operacije, gdje besposadne platforme djeluju u tandemu s ljudskom posadom. DOK-ING istodobno surađuje s njemačkim Rheinmetallom, što omogućuje širu integraciju u europske obrambene lance, dok Kovačević naglašava da dugoročni opstanak industrije ovisi o funkcionalnim ekosustavima, a ne izoliranim proizvodima.

Osječka Orqa uz podršku partnera obećava proizvodnju više od milijun dronova godišnje

Orqa potvrđuje ograničenu, ali strateški ključnu domaću proizvodnju: razvija i proizvodi najvažnije komponente – FPV kamere, elektromotore, naprednu elektroniku te video/radio prijamnike – isključivo u Osijeku. Softver za upravljanje, videoprijenos i autonomna navigacija razvijeni su interno u Hrvatskoj, spojni dijelovi poput kućišta i nosača na lokalnim 3D printerima, dok baterije i manji motori ulaze u vlastitu proizvodnju. Trenutačni kapacitet doseže 280 tisuća FPV dronova (specijalizirani za vojne operacije: brzi, okretni, s niskom latencijom videa – idealni za izviđanje i precizne udare u realnim borbama) godišnje u Osijeku. Orqa je u prosincu 2025. najavila Globalni program distribuirane proizvodnje kako bi skalirala kapacitet s 280 tisuća na milijun FPV dronova godišnje, decentralizirajući finalno sklapanje (montažu gotovih dijelova u završni dron) kod EU partnera radi brzog rasta i diversifikacije opskrbe.​ Ključna tehnološka jezgra – elektromotori, napredna elektronika, softver za upravljanje/video prijenos/autonomiju te FPV kamere – ostaje isključivo u Osijeku za zaštitu “know-howa”, sigurnost opskrbe i izbjegavanje kineskih komponenti.​

Renault proizvodi dronove?

Ministar obrane Ivan Anušić više je puta pohvalio Orqa FPV dronove, u srpnju 2025. posjetio je tvornicu u Osijeku, naglasivši da su dronovi “u potpunosti razvijeni i proizvedeni u Hrvatskoj” s planovima za više milijuna godišnje i EU nabavama, dok su u srpnju na mimohodu Hrvatske vojske prikazani kao “jedinstveni hrvatski proizvod”. Svoje mjesto u budućnosti traži cijeli niz proizvođača u Europskoj uniji, a uz Kovačevićevu pomoć izdvojili smo nekoliko. “Francuske tvrtke Delair i Novadem snažno su pozicionirane u segmentu integracije besposadnih sustava u šire sigurnosne i obrambene arhitekture”, kaže Kovačević. Delair su osnovala četiri francuska inženjera s iskustvom u zrakoplovnoj i energetskoj industriji, a kompaniju danas vodi jedan od njih, Bastein Mancini. Upotrebu Delairovih nadzornih dronova na ukrajinskom ratištu opisao je kao pomoć u osvajanju civilnog tržišta jer su u ratu dokazali otpornost na ometanje i gubitak signala. Novadem, koji je 2006. osnovao Pascal Zunino, specijaliziran je za civilne i vojne mikro dronove. Francusko udruženje za dronove (ADIF) među članovima broji 37 proizvođača, a među njima se još ističe Parrot koji je osnovao Henri Seydoux s namjerom da se bavi potrošačkom elektronikom, ali su od toga odustali kada su prešli na civilne dronove, međutim, i tu su proizvodnju zatvorili još 2021. i od tada dizajniraju mikro dronove i softver za korporativne i državne klijente, odnosno američku vojsku, britansko kraljevsko zrakoplovstvo, francuske oružane snage i japansku kopnenu vojsku. Mikrodronovi čine 57 posto prihoda tvrtke.

Podvodni bespilotni sustav DEEP talijanskog Fincantierija

Iako bi se opisano moglo shvatiti kao živahno tržište, francuski proizvođači kraj su 2025. obilježili strahovanjem da će zaostati za konkurencijom ako vlada ne poveća ulaganja. Francuski je ministar obrane Sebastien Lecornu, kako je prenio Reuters, najavio da će 2026. država u proizvodnju dronova uložiti 150 milijuna eura, a Antoine Level, predsjednik udruženja proizvođača tih istih dronova odgovorio mu je da Ujedinjeno Kraljevstvo u prvoj polovici 2025. uložilo 600 milijuna funti (692 milijuna eura), a iz Švedske agencije za obranu (SDA) najavili su milijardu dolara ulaganja u ono što su nazvali “oslobađanjem od američke dominacije u dronovima”. Industrija je od francuske vlade zatražila 250 milijuna eura ulaganja, a francuski predsjednik Emanuel Macron zatražio je od proizvođača automobila Renaulta koji je u prvom svjetskom ratu proizvodio tenkove da se sada posvete proizvodnji dronova, o čemu Renault još nije odlučio, ali je dio zaposlenika potrčao naglasiti da njima ne pada na pamet proizvoditi oružje. U talijanskoj brodograđevnoj industriji je drukčije, tršćanski Fincantieri lani je lansirao svoj prvi podvodni sustav bespilotnih sustava “DEEP”, a taj su događaj označili kao temeljnu prekretnicu u svojem poslovanju koja će im omogućiti industrijski rast. Rezultat je to poslovnog poteza s početka godine kada je Fincantieri od Leonarda za 287 milijuna eura kupio njihov podvodni odjel.

Europske perjanice

Schiebelov Camcopter S-100 dobro je poznat u Hrvatskoj

Srđan Kovačević iz hrvatske Orqe istaknut će austrijsku Schiebel Grupu kao primjer industrijske zrelosti i dugogodišnjeg iskustva u zahtjevnim operativnim okruženjima. Riječ je obiteljskom poduzeću koje posluje već 75 godina, a danas ga vodi Hans Georg Schiebel. Nekad proizvođači detektora za mine, danas proizvode helikoptere bez pilota Comcopter S – 100 i S- 300. Njihove su dronove nedavno kupili Grci i time naljutili Turke, a u svojim redovima imaju ih australska, francuska i kanadska mornarica. Među njemačkim proizvođačima, uz spomenuti Quantum Systems, Kovačević ističe tvrtku Alpine Eagle koja predstavlja rastući segment protudronskih i zaštitnih rješenja. Lani je među njemačkim proizvođačima zvučno odjeknulo i ime tvrtke Helsing iz Münchena koja nije usko specijalizirani proizvođač dronova, ali se pozicionirala u proizvodnji autonomnih sustava za dronove koje pokreće umjetna inteligencija. Tvrtku staru manje od pet godina vodi suosnivač Niklas Köhler, a lani je, prema ocjeni PitchBooka, poslala jedna od najvrjednijih europskih tvrtki u koje su uložili fondovi rizičnog kapitala jer su prikupili 600 milijuna eura investicija, najviše od Daniela Eka, osnivača Spotifyja, a uložila je i švedska obrambena grupa Saab. Kovačević ističe i slovensku tvrtku C-Astral te estonski Therod Systems kao tvrtke iz malih, ali tehnološki agilnih eko sustava s naglaskom na robusnost i terensku primjenu. C-Astral u vlasništvu je Ive Boscarola, Same Stopara i Nejca Trošta. Estonski Threod Systems osnovao je Mikk Murumäe, kompanija proizvodi dronove s fiksnim krilima, vertikalnim polijetanjem i slijetanjem, kao i srodne sustave poput lansera i optike. U Poljskoj se ističe WB Electronics, dio WB Grupe, tamošnjega vodećeg proizvođača dronova i obrambenih sustava koju su osnovali Piotr Wojciechowski, Adam Bartosiewicz i Krzysztof Wysocki.

U kontekstu europskih proizvođača dronova hrvatska se Orqa, kaže Kovačević, pozicionira kroz dubinsku specijalizaciju u ključnim tehnološkim slojevima sustava, uz snažan fokus na pouzdanost, interoperabilnost i stvarnu uporabu u operativnim uvjetima. “Važno je naglasiti da se europska konkurentnost ne gradi iz jednog pobjednika, već kroz mrežu komplementarnih tvrtki koje zajedno čine održiv i strateški relevantan industrijski eko sustav”, kaže Kovačević. Europsko zaostajanje za Kinom i SAD-om – koje, uz sva nastojanja, nije moguće zanemariti – vojni analitičar Igor Tabak tumači i time što su SAD i Kina nacionalne države s ujedinjenim nacionalnim obrambenim sustavima, dok je EU skup vrlo raznolikih članica. “One donedavno nisu baš dubinski surađivale i tek su nominalno koordinirale svoje obrambeno-industrijske napore”, kaže Tabak, tumačeći kako takvo šarenilo uzrokuje stanje u kojem su dosadašnja ulaganja stvarala brojna dupliranja resursa, nisku razinu usklađenosti i interoperabilnosti te ukupno lošu efikasnost ulaganja. “Uz sve to, europske vojne industrije i dalje proizvode izuzetno skupe proizvode, čija visoka cijena diktira i malobrojnost sustava u službi, što je itekako loše u velikim sukobima materijalnog iscrpljivanja. Sve to sačinjava niz golemih zaostataka i problema, čije je rješavanje tek na početku”, kaže Tabak. Među većim problemima je svakako i ovisnost europskih proizvođača o kineskim materijalima i komponentama. Orqina objava o uspostavljaju dobavnog lanca nezavisnog od Kine tim je zanimljivija. Kovačević pojašnjava da nije riječ o potpunoj izolaciji. “Naša neovisnost u praksi znači da ni jedna kritična komponenata, tehnologija ili korak ne ovise o jednom tržištu, jednoj državi ili jednom dobavljaču”, kaže, tumačeći kako u slučaju Kine to podrazumijeva sigurnost logističkih lanaca, zadržavanje kontrole nad ključnim tehnološkim slojevima, dizajnom, firmwareom, softwareom, validacijom komponenti i završnom integracijom sustava.

DWS sustav francuskog Atreyda isproban je u Ukrajini

Europska industrija dronova koja je, kako je opisuje Kovačević, u kratkom roku prošla put od tehnološkog entuzijazma i snažnog poduzetništva prema ozbiljnom sigurnosnom eko sustavu, trenutačno čeka da se vrh politike Europske unije dogovori o tome što podrazumijevaju pod inicijativom “Zid dronova” predsjednica Ursule vod der Leyen. Vojni analitičar Igor Tabak kaže kako još uvijek nije jasno na što se točno misli ni kako bi se ta ideja mogla operacionalizirati. “Naime, sam pojam ‘Zid dronova’ preuzet je iz Ukrajine, gdje ima više značenja – od oblika organiziranja tamošnje protuzračne obrane, preko aktivnosti sustavne dnevne obrane od ruskih dronova, sve do potencijalnih konkretnih borbenih sustava s umjetnom inteligencijom koji bi trebali uz bojište trebali dići automatizirane pojaseve raznih dronova-presretača za taktičku i operativnu obranu (npr. DWS francuske tvrtke Atreyd). Naravno, dok je organizacija pitanje država članica EU-a, sve konkretne opcije itekako ovise o proizvođačima letjelica – koje moraju biti sposobne ne samo obaviti posao, nego i izdržati razne oblike elektroničkog ratovanja te drugih ‘trikova’ agresora. Sve to traži proizvođače koji praktično na dnevnoj bazi prate kako razvoj tehnologije, tako i stanje razvoja raznih odgovarajućih protumjera”, kaže Tabak.

Sadržaj i detalji

Ukrajina jedina ima praktičnog iskustva u ratovanju s besposadnim sustavima

Kovačević pak smatra da “Zid dronova” za sada postoji tek kao koncept koji treba napuniti sadržajem i operativnim detaljima: “Dva su aspekta kroz koje treba promatrati tu inicijativu: prvi je transformacija koncepta zračne obrane u uvjetima jeftinih zračnih prijetnji koje omogućuje dostupna besposadna tehnologija, drugi aspekt je transformacija kopnenih snaga kroz kapilarnu implementaciju besposadnih tehnologija. Provođenje ta dva aspekta transformacije, odnosno modernizacije europskog obrambenog sustava u biti će rezultirati podizanjem svojevrsnog zida dronova, koji bi trebao obeshrabriti bilo koga tko pomisli na agresiju prema prostoru Europske unije”. Kompanije koje danas rastu na krilima financiranja obrambene politike, jednom kad se i taj rat završi, vratit će nove tehnologije civilnom sektoru pa će i poruka Tekeverova direktora Mendesa o dronovima utkanim u tkivo našeg društva biti sasvim oživotvorena.

* Ovaj tekst novinarke Dragane Radusinović prenosimo s dozvolom autora. Original je 9. siječnja 2026. godine objavljen na portalu Poslovnog dnevnika, i dostupan je na adresi: https://www.poslovni.hr/hrvatska/eu-podize-zid-dronova-a-orqa-iz-osijeka-u-sredistu-obrambenog-plana-4518728

Danas su ministar obrane Ivan Anušić i hrvatska delegacija koju predvode direktor GS OS RH general-bojnik Denis Tretinjak i zapovjednik HRM-a kontraadmiral Damir Dojkić započeli dvodnevni službeni posjet Državi Katar. Iako je povod posjeta međunarodna izložba naoružanja i opreme DIMDEX 2026., ministar Anušić sastao se već danas s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Države Katar šeikom Saoudom bin Abdulrahmanom Al Thanijem, koji ga je i pozvao u posjet Kataru. Također, uoči početka izložbe DIMDEX 2026., hrvatski ministar obrane susreo se i sa šeikom Tamimom bin Hamad Al Thanijem, emirom Države Katar.

Kako je objavilo Ministarstvo obrane RH, bilateralni sastanak dvojice ministara obrane bio je prilika da hrvatski ministar istakne mogućnosti suradnje hrvatske obrambene industrije s katarskim Oružanim snagama, kao i za razgovor o sigurnosnoj i geopolitičkoj situaciji na Bliskom istoku i na jugoistoku Europe.

„Hrvatske obrambene tvrtke, posebno one čiji su proizvodi poznati na svjetskom tržištu, svojim kapacitetima proizvodnje, znanjem i kvalitetom mogu biti vrijedan partner katarskim oružanim snagama. Katarskog ministra obrane upoznao sam s mogućnostima i prednostima hrvatske obrambene industrije, kao što to Ministarstvo obrane i Vlada RH uvijek čine, jer snažna i razvijena hrvatska industrija znači i snažniju nacionalnu sigurnost kao i manju ovisnost o stranim proizvođačima vojne opreme“,

poručio je iz Dohe ministar Anušić.

Ministar Anušić prisustvovao je i potpisivanju Sporazuma o suradnji (MoU) između hrvatske tehnološke tvrtke Orqa s Barzan Holdingsom, vodećom katarskom tvrtkom za obranu i sigurnost, pri čemu je Orqa iskazala namjeru partnerstva u lokaliziranoj proizvodnji Orqinih dronova u Katru.

„Tvrtka Orqa jedna je od hrvatskih tehnoloških tvrtki koja nezaustavljivo pronalazi svoj put na brojnim tržištima u Europi i svijetu. Suvremene vojske i suvremene vojne operacije nezamislive su bez FPV dronova, a Orqini dronovi isključivo su europski, odnosno hrvatski proizvod“,

zaključio je ministar Anušić.

Izložba DIMDEX u organizaciji katarskih Oružanih snaga počinje danas i traje do četvrtka, 22. siječnja, a ove godine na njoj sudjeluju i dvije hrvatske tvrtke – Olimp Defense Group i Shadow Nautics. Jedan od brodova tvrtke Shadow Nautics hrvatski građani mogli su vidjeti na prošlogodišnjem vojnom mimohodu u Zagrebu.

*Photo: MORH/J.Šeri

Ministarstvo obrane RH je jučer, 15. siječnja, bilo domaćin drugog sastanka Koordinacijske grupe za dronove i protudronske sustave koju predvode Hrvatska, Nizozemska i Latvija. Uz hrvatske predstavnike i izaslanstva Europske komisije, Europske obrambene agencije (EDA-e), Vojnog stožera Europske unije (EEAS-a) i EUMS-a na sastanku su sudjelovali predstavnici Norveške i Velike Britanije, te predstavnici 17 članica Europske unije koje su do sada iskazale interes za sudjelovanjem u ovom području sposobnosti. Zasad su to Belgija, Češka, Danska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Litva, Latvija, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Švedska. Zemlje sudionice zagrebačkog sastanka u Zagrebu zainteresirane su za razvoj ovih sposobnosti ili kroz nabavu opreme ili za uspostavu inovacijskih i testnih centara. Sve sudjelujuće države imale su priliku predstaviti svoje aktivnosti i kapacitete u ovom području, a s hrvatske strane prezentacije su održali predstavnici tvrtki Orqa i Končar-Digital. Intencija je da Hrvatska bude vodeća nacija u proizvodnji FPV dronova i zajedničkim nabavama, napominje u priopćenju Ministarstvo obrane.

Na sastanku se razgovaralo o dosadašnjim postignućima, ciljevima i daljnjim koracima u ovom području sposobnosti, a svoj strateški osvrt dali su i predstavnici NATO-ovih i EU-ovih tijela.

Prvi sastanak održan je 15. listopada 2025. u Amsterdamu na kojem se razgovaralo o ciljevima i dinamičkom planu aktivnosti za naredno razdoblje. Koncept su-vodećih nacija (co-lead nations) osmislila je Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA) kao potporu u odgovoru na utvrđene nedostatke u sposobnostima za devet prioritetnih područja sposobnosti (Priority Capability Areas – PCA), koje je definiralo Europsko vijeće u svojim zaključcima iz ožujka 2025.

Sastankom su predsjedali ravnateljica Uprave za obrambenu politiku MORH-a Nikolina Volf i načelnik Sektora za naoružanje brigadni general Davor Tretinjak.

*Photo: MORH/T.Brandt

Ministar obrane Ivan Anušić i predsjednik Uprave tvrtke Končar Gordan Kolak potpisali su danas Okvirni sporazum o nabavi sustava za suprotstavljanje bespilotnim zrakoplovnim letjelicama. Kako je priopćio MORH, riječ je o petogodišnjem Okvirnom sporazumu s tvrtkom Končar Digital d.o.o., kojim se pokreće “višefazni razvojni projekt opremanja OS RH protudronskim sustavima kao odgovor na rastuće sigurnosne prijetnje i sve intenzivniju uporabu bespilotnih letjelica u suvremenim vojnim operacijama“. Vrijednost Sporazuma je 125 milijuna eura bez PDV-a, a isporuka sustava predviđena je 2027. godine. Već je ranije najavljeno da se planira nabava četiri protudronska sustava – dva stacionarna sustava namijenjena zaštiti kritične vojne infrastrukture i dva mobilna sustava integrirana na vozila za potrebe brigade srednjeg pješaštva.

Prilikom potpisivanja ministar Anušić je rekao da se radi o četiri velika sustava protudronske zaštite koje će razvijati upravo hrvatske tvrtke:

„Sustav je dokazan i provjeren, kvalitetan je i uskoro će naše kritične vojne infrastrukture biti zaštićene tim sustavom. Riječ je o novoj generaciji sustava zaštite koji ćemo implementirati na našu kritičnu infrastrukturu.“

Uz nositelje projekta – hrvatsku tvrtku Končar i poljsku tvrtku APS – u provedbu će biti uključene i druge hrvatske tvrtke, među kojima je i Orqa, zadužena za isporuku sustava umjetne inteligencije, naglasio je Anušić.

Predsjednik Uprave Končara Gordan Kolak, bivši savjetnik nekadašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića, zadovoljan je potpisivanjem sporazuma o razvoju novog, tehnološki naprednog sustava protudronske zaštite, istaknuvši kako je riječ o hrvatskom proizvodu i rješenju koje se razvija unutar domaće industrije:

„Ovaj projekt pokazuje da Končar kontinuirano razvija svoje sposobnosti i gradi budućnost na primjeni novih tehnologija.“

Ujedno je zahvalio Ministarstvu obrane RH na potpori hrvatskim tvrtkama, istaknuvši važnost realizacije takvih projekata u Hrvatskoj radi stvaranja referenci i daljnjeg nastupa na međunarodnim tržištima.

Tvrtka Končar – Digital d.o.o. u ovom projektu djeluje kao sistem integrator i proizvođač dijela opreme poljske tvrtke Advanced Protection Systems (APS). Time se dio proizvodnje sustava SKYctrl premješta u Republiku Hrvatsku što omogućuje prijenos znanja, jačanje domaćih stručnih i tehnoloških kapaciteta te dugoročno održavanje i potpora sustavu, napominje MORH, dodajući: “Opremanje protudronskim sustavima strateški je iskorak u razvoju nacionalnih obrambenih sposobnosti te jačanju domaće industrijske i tehnološke baze. Takav pristup omogućuje snažniju potporu nacionalnim tvrtkama i kapacitetima za istraživanje i razvoj kao i dugoročno jačanje sigurnosti Republike Hrvatske. Nabava protudronskih sustava dio je kontinuiranog procesa modernizacije Oružanih snaga Republike Hrvatske i prilagodbe novim sigurnosnim izazovima u regionalnom i globalnom okruženju.”

*Photo: MORH/J.Šeri