U zadnjih je nekoliko tjedana postalo vrlo popularno propitkivati što jedu hrvatski vojnici, i otkud dolazi hrana kojudržavno poduzeće Pleter servira Oružanim snagama RH. Tako je početkom prošlog mjeseca, točnije 09. svibnja, Hrvatska poljoprivredna komora  u Osijeku organizirala okrugli stol „Domaća hrana za hrvatske ročnike – Tko hrani Hrvatsku vojsku?“, na kojem se raspravljalo kako poboljšati sustav nabave domaće hrane za Hrvatsku vojsku, posebice u svjetlu ogromnih tektonskih promjena u svijetu, te najave uvođenja vojnog roka, koji će značajno povećati godišnji broj ročnika. Iz Hrvatske poljoprivredne komore i ovaj su put jasno poručili kako bi razvoj prehrambene sigurnosti trebao bi biti sastavni dio Strategije obrane RH, ali i Dugoročnog plana razvoja OS RH, čiji je nacrt upravo u javnom savjetovanju.

Matija Brlošić (Photo: HPK)

„Hrvatska poljoprivredna komora ističe važnost domaće proizvodnje kao temelja sigurnosti hrane i potiče državne institucije da prioritet daju domaćim proizvođačima prilikom provođenja javne nabave. Vjerujemo da bi mnogi hrvatski OPG-ovi rado sudjelovali u ovim inicijativama te doprinijeli stabilnosti i razvoju lokalne proizvodnje. HPK je raspravljala i pokrenula brojne aktivnosti o prehrambenoj sigurnosti na EU razini. Smatramo da bi Republika Hrvatska kroz osnaživanje obrambene politike paralelno trebala poduzeti različite mjere u cilju osiguravanja prehrambene sigurnosti u vrijeme krize ili rata“,

izjavio je tom prilikom Matija Brlošić, član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

Tribina u Osijeku (Photo: HPK)

Tijekom rasprave naglašeno je kako su u obrocima koji se pripremaju za dragovoljne ročnike u velikom postotku zastupljeni hrvatski proizvodi, no na razini cjelokupnih OS to jednostavno nije moguće. Naime, član uprave tvrtke Pleter i bivši ministar obrane Berislav Rončević istaknuo je da Pleter kuha na velikom broju lokacija, ali nema svojih nekretnina ni skladišta te da onaj tko želi biti Pleterov dobavljač zna da su za to potrebni posebni uvjeti i da se namirnice moraju dovoziti do kuhinje u kojoj se obrok priprema, što sužava krug potencijalnih dobavljača. Rončević je kazao i da postoje poteškoće sa zapošljavanjem potrebnog broja radnika, jer oni ne smiju biti stranci i moraju proći sigurnosnu provjeru, ali je istaknuo i da bi bilo dobro da obroci za ročnike budu potpuno od domaćih komponenti.

Ministar obrane u posjetu Podravki (Photo: MORH/J.Kopi)

Ovom se temom danas bavio i ministar obrane Ivan Anušić koji je zajedno s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić i Martinom Puljić, predsjednicom Uprave Pletera, posjetio renomiranu prehrambenu tvrtku Podravku. Nakon što su vodeći ljudi Podravke upoznali Anušića s proizvodnjom, potencijalima i planovima za daljnji razvoj te tvrtke, pritom naglašavajući upravo važnost hrvatske proizvodnje i suradnje s domaćim proizvođačima, ministar obrane istaknuo je da tvrtka Pleter – koja priprema obroke za pripadnike HV – u strukturi svoje cjelokupne nabave ima 70 posto hrvatskih proizvoda. Najvećim dijelom, Pleter proizvode za obroke hrvatskim vojnicima nabavlja od Podravke.

„Modernizacija, opremanje novim naoružanjem i podizanje standarda hrvatskih vojnika nisu jedina područja na kojima intenzivno radimo. Važnost prehrane Hrvatske vojske kao i budućih ročnika koji će služiti temeljno vojno osposobljavanje, a posebno vodimo računa da je riječ o hrvatskim prehrambenim proizvodima, od izuzetnog je značaja za Ministarstvo obrane. Na tom planu vidimo prostor za još snažniju suradnju s Podravkom, vodećom prehrambenom tvrtkom. Poslovni rezultati Podravke doista su impresivni“,

rekao je ministar obrane Anušić.

Predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić ministru Anušiću predstavila je rezultate poslovanja Podravke kao i akvizicije te kompanije. Podravka je, naime, u 2024. godini imala prihode veće od 766 milijuna eura bez akviriranih kompanija. Martina Dalić izrazila je spremnost za još snažnijom suradnjom u isporuci proizvoda potrebnih za prehranu OS RH. Ta bi se spremnost mogla testirati vrlo brzo, možda već početkom sljedeće godine kada Ministarstvo obrane očekuje prve polaznike temeljnog vojnog osposobljavanja.

Jučer je na Županijskom sudu u Osijeku počelo iznošenje završnih riječi u aferi Sibinj. Zamjenica ravnatelja USKOK-a, Zorka Fumić, u trosatnom je obrazlaganju argumenata optužbe zatražila osuđujuće presude za šestoricu optuženih, među kojima je i bivši zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, danas umirovljeni general Mladen Kruljac. Njega se tereti da je bez zapovijedi tadašnjeg načelnika GS OS RH, danas također umirovljenog generala Josipa Lucića, angažirao 33. inženjeriju HV-a za uređenje ceste u Zoni malog gospodarstva općine Sibinj, kako bi joj bila podignuta vrijednost. Time je, smatra USKOK, oštećen državni proračun za 3 milijuna kuna. USKOK drži kako je tijekom postupka dokazao da su optuženi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, te da je cilj cijelog ovog muteža bio „poklonjeno državno zemljište prodati poznatim i unaprijed dogovorenim kupcima po povlaštenoj cijeni“.

Što se tiče Kruljca, koji je navodno na temelju usmene molbe sibinjskih čelnika „pomogao“ radove u Sibinju, USKOK-ova Zorka Fumić rekla je da je u srpnju 2007. načelnik Glavnog stožera general Josip Lucić u zapovijedi odredio da se, temeljem godišnjeg plana uporabe inženjerijskih postrojbi, one mogu koristiti samo za radove koji su sastavni dio te zapovijedi, a izričito je zabranjena uporaba za radove koji nisu za potrebe vojske. Iako su za te postrojbe bili dopušteni samo radovi na obnovi Tvrđave u Slavonskome Brodu, a bez da se igdje spominje Sibinj i zona maloga gospodarstva, Fumić je rekla kako je Kruljac u rujnu 2007. donio zapovijed o radovima kako bi pružio pomoć poglavarstvu Slavonskoga Broda, a unio je i radove na području Sibinja. Time je postupio protivno zapovijedi načelnika GS OS RH. U obrani je Kruljac naveo kako mu je to zapovjedio baš on.

Dok je za bivše čelnike općine Sibinj USKOK ustanovio i stjecanje osobne koristi, kod Mladena Kruljca to nije slučaj. Štoviše, iako smatra da je kriv, zastupnica USKOK-a za njega je našla i brojne olakotne okolnosti, koje je i istaknula u svojoj završnoj riječi:

„Pripadnik je Domovinskog rata od 1991. Godine, obavljao je vrlo visoke i odgovorne dužnosti u Hrvatskoj vojsci. Bio je ranjavan, a nagrađivan je i odlikovan brojnim odličjima“,

rekla je Zorka Fumić. Zašto bi sve to bila olakotna okolnost u slučaju da je Kruljac zaista oštetio državnu blagajnu – uopće nije jasno. No ako je suditi po nedavno nepravomoćno okončanom suđenju za slučaj kamioni, riječ je o uobičajenoj USKOK-ovoj akrobaciji koju redovito primjenjuje kada mu optužnica počne kliziti iz ruku. Danas su na dnevnom redu osječkog Županijskog suda bile završne riječi predstavnika obrane.

Kruljčeva odvjetnica Martina Ćerluka-Pavleković u svom je završnom govoru istaknula kako iz priloženih dokaza ne proizlazi da je Kruljac angažiranjem inženjerijskih postrojbi počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje, niti se može izvući zaključak da je postojao dogovor između Kruljca te okrivljenika Ivice Batinića i Ivana Miškovića da se radovima poveća vrijednost zemljišta u zoni kako bi ga se potom prodalo točno određenim osobama. Tvrdnje koje je u svom svjedočenju iznio bivši načelnik GS OS RH Josip Lucić odvjetnica smatra suprotnima pravilnicima OS RH, kao i iskazima svjedoka, među kojima je bio i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić. Kruljac je u završnoj riječi ustvrdio da je, na temelju uobičajene prakse pružanja pomoći jedinicama lokalne samouprave, radove u Sibinju proveo kroz obuku inženjerijskih i logističkih postrojbi, za što je tada bio odgovoran, pa da tako nije ni počinio kazneno djelo, niti se s nekim dogovarao radi počinjenja kaznenih djela.

U Zagrebu, pak, suđenja koje se željno iščekivalo – nije bilo. Radi se o suđenju bivšem vrhu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Darku Grdiću i Ognjenu Preostu, te još trojici djelatnika VSOA-e, za pronevjeru 5 milijuna kuna. Suđenje zakazano za jučer i danas odgođeno je do daljnjeg. Pripremno ročište održano je početkom veljače, kada Sudsko vijeće na čelu sa sucem Željkom Horvatovićem (koji je početak ove godine obilježio nepravomoćnom oslobađajućom presudom Berislavu Rončeviću) nije donijelo odluku o tome hoće li se suđenje bivšim čelnicima VSOA-e voditi iza zatvorenih ili otvorenih vratiju. Upravo se zato iščekuje pravi početak ovog sudskog postupka, kada će biti jasno je li usvojen zahtjev USKOK-a za vođenjem zatvorenog postupka, ili se poštivao i interes javnosti za barem djelomično otvorenim suđenjem.

Nakon što je na kraju ponovljenog prvostupanjskog postupka u petak Županijski sud u Zagrebu oslobodio optužbi Berislava Rončevića, bivšeg ministra obrane RH optuženog za nanošenje štete državnom proračunu – ova je sudska priča dobila i ponešto neočekivani nastavak.

Kao prvo, nakon izricanja presude, pred zgradom suda na Zrinjevcu javnosti se kratko obratila i Ksenija Pavić, zamjenica ravnatelja USKOK-a – osoba koja je ispred svoje institucije katastrofalno loše vodila ovaj postupak protiv Rončevića (nakon što je do drugačijeg ishoda dovela i prvi postupak protiv istoga optuženika, koji je onda bio srušen u žalbenome postupku pred Vrhovnim sudom RH i vraćen na novo prvostupanjsko suđenje). Njenu smo izjavu na portalu Obris.org prenijeli u sklopu našeg detaljnog izvještaja od petka, a ovdje ju prigodno i ponavljamo:

“Žalit ćemo se, naravno, protiv ove presude – jer zakon nalaže sudu da sve provedene dokaze pažljivo i jednakomjerno ocjenjuje! Što ovo vijeće nije učinilo. U konkretnom slučaju, sud je bezrezervno povjerovao obrani Berislava Rončevića, i sve druge dokaze nije ocjenjivao s jednakom pažnjom. Upravo zbog toga je i donio ovu odluku koja, po nama, nema uporišta u provedenim dokazima. Sudsko vijeće ide čak, štoviše, tako daleko da vjeruje Berislavu Rončeviću kako MAN-ova vozila nisu zadovoljavala taktičke karakteristike – jer su mu to navodno rekli neki eksperti. Tijekom cijelog ovog postupka, on nije spomenuo niti jednog eksperta, niti bilo kog drugog, tko bi mu to rekao. Upravo suprotno, u ovom postupku Povjerenstvo je reklo kako svi zadovoljavaju tražene uvjete… I ne samo to. Nego su i vještaci – i to, šest profesora s Fakulteta prometnih znanosti i sa Strojarstva – rekli da upravo kupljena vozila ne zadovoljavaju ni jednu traženu karakteristiku. Ovo Vijeće se osjeća pozvanim i prozvanim da je kvalificiranije ocjenjivati tehničke karakteristike od sudskih vještaka i od eksperata. Naravno da nam je takva odluka neprihvatljiva. Na ovaj način, i takvom svojom presudom, sud javnu nabavu kao institut naprosto čini bespredmetnom i bespotrebnom. Na ovaj način, i ovakvom presudom, sud zapravo poručuje „Kupujte što želite. Pod uvjetima kojima želite. Trošite sredstva poreznih obveznika kako god vam drago – i za to nećete biti odgovorni“. Za USKOK je to posve neprihvatljivo, i zbog toga slijedi naša žalba Vrhovnom sudu.”

Ksenija Pavić, ispred zgrade Županijskog suda u Zagrebu, petak 31. siječnja 2014. godine

No kako je u posljednje vrijeme postalo uobičajeno da prepucavanja upravne i sudske vlasti u RH ne mogu otploviti u povijest tek tako, i Županijski sud u Zagrebu je ocijenio da na izjave dane novinarima pred vratima baš ove prozvane institucije treba odgovoriti žestoko. I odgovorio je – priopćenjem izdanim prvog idućeg radnog dana, u ponedjeljak 3. veljače 2014. godine, potpisanim od suca Ivana Turudića, predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Ovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Dana 31. siječnja 2014., u predmetu K-us-18/13, protiv I optuženog B.R. i II optuženog I.B., vijeće Županijskog suda u Zagrebu, nakon održane rasprave, donijelo je presudu kojom se I optuženik B.R. oslobađa od optužbe, a u odnosu na II optuženika I. B. optužba se odbija. Nakon što je predsjednik vijeća ukratko obrazložio razloge presude, zamjenica ravnatelja USKOK-a Ksenija Pavić, je ispred zgrade suda okupljenim novinarima izjavila: ‘Ovakvom presudom sud javnu nabavu kao institut naprosto čini bespredmetnom i nepotrebnom. Na ovaj način i ovakvom presudom sud zapravo poručuje: kupujte što želite, pod uvjetima kojima želite, trošite sredstva poreznih obveznika, kako god vam bilo drago i za to nećete biti odgovorni’. Ovakvu izjavu zastupnice optužbe, zamjenice ravnatelja USKOK-a, Županijski sud u Zagrebu smatra potpuno neprihvatljivom i neprimjerenom.

Naime, člankom 124. Ustava Republike Hrvatske, državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona, dok je člankom 117. Ustava Republike Hrvatske propisano da sudbenu vlast obavljaju sudovi, da je sudbena vlast samostalna i neovisna i da sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Prethodno navedena izjava zamjenice ravnatelja USKOK-a protivna je odredbama iz dva prethodno citirana članka Ustava RH. Posve je neprimjereno na takav način, putem medija, obraćati se sudu, iznositi vlastite vrijednosne sudove i u konačnici insinuirati da je sudsko vijeće namjerno i svjesno prekršilo zakon i da namjerno i svjesno šalje javnosti poruke da se činjenje kaznenog djela isplati, pa čak i da sam sud potiče takvo ponašanje. Protiv prvostupanjske presude državno odvjetništvo, koja je stranka u postupku, ima pravo žalbe Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je jedini mjerodavan odlučiti o osnovanosti iste.

Upravo suprotno, izjavom zamjenice ravnatelja USKOK-a, šalje se kriva poruka javnosti, a institucija DORH-a se prikazuje nadređenom sudu, suprotno nego je određena citiranom ustavnom odredbom. Treba jasno naglasiti da je državni odvjetnik stranka u postupku i kao takva dužna je poštivati sud, a ne omalovažavati ga u medijskim istupima. Stoga, pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da se ubuduće suzdrži od takvih postupanja“.

Dok nam za sada uopće nije jasno hoće li Državno odvjetništvo poslušati sugestiju Županijskoga suda u Zagrebu, ili ćemo uz postupanje u sudu imati i paralelne runde inter-pravosudnog hrvanja u blatu – ostaje za čekati mogući efekt i ostalih najava iz USKOK-a, odnosno, najavljenu žalbu na oslobađajuću presudu dosuđenu “I optuženog B.R.”. Za “II optuženog I.B.”, koji je pred sam kraj sudskog postupka napravio nagli zaokret u obrani i optužio “I optuženog B.R.” – vjerojatno se nitko neće žaliti na dosuđeno odbijanje optužbe.

„Nema personalnog ni materijalnog dokaza da je Berislav Rončević pogodovao Eurokamionu“, zaključilo je Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda, jednoglasno izričući oslobađajuću presudu bivšem ministru obrane u postupku oko nabave kamiona za potrebe MORH-a i OS RH 2004. godine. Vijeće je zaključilo i da Rončević nije prekršio niti jedan zakon RH, pa tako ni onaj o javnoj nabavi, te da nije zlorabio svoje ovlasti i položaj, kao što je USKOK naveo u svojoj optužnici. Štoviše, pročitao je sudac Željko Horvatović u obrazloženju presude, USKOK je propustio izmijeniti optužnicu u skladu s odlukom Vrhovnog suda, osim u dijelu koji se odnosi na dojučerašnjeg drugooptuženog Ivu Bačića, od čijeg je kaznenog gonjenja USKOK odustao početkom ovoga tjedna.

Isto tako, USKOK je zanemario neke činjenice iznesene tijekom postupka, insistirajući da je MAN-ovo vozilo bilo najjeftinije. No cijena je bila tek jedan od kriterija pri vrednovanju ponuda, a jedan od najbitnijih (ako ne i najbitniji) bilo je ispunjavanje taktičko-tehničkih zahtjeva. Iz dopisa Uprave za logistiku GS OS RH i MORH-ove Službe za razvoj, opremanje i nabavu (SROM) vidljivo je da MAN nije udovoljavao TT-zahtjevima, prije svega u nosivosti i korištenju goriva F34, ali ni u izvedbi kabine za sustav veza. Nije nimalo nebitno ni to što je Auto Hrvatska, u trenutku kada je postupak nabave bio u tijeku, imala nekoliko sudskih sporova s Ministarstvom obrane. Sve su to, zaključilo je Sudsko vijeće, bili opravdani razlozi što Rončević nije išao u izravnu pogodbu s MAN-om.

Sporno vještačenje, šteta i favoriziranje

Vještačenje profesora s Prometnog i Strojarskog fakulteta Sud je proglasio nevažnim, budući da je za ovako usko specijalizirane obrambene nabave ipak bitnija stručna procjena eksperata MORH-a i OS RH, na kojoj je i Rončević temeljio svoju odluku. S druge strane, uvaženo je mišljenje financijske vještakinje Smiljane Josipović kako su kamioni nabavljeni po tržišnoj cijeni. I to je još jedan od problema u USKOK-ovoj optužnici – nije dokazano u čemu se sastojala „materijalna šteta velikih razmjera“, odnosno u čemu je tu bila Rončevićeva korist.

„Da je Rončević favorizirao Eurokamion (zastupnik za IVECO, op.a.), onda se ne bi insistiralo na popustu od 3%, već bi se prihvatio popust od 2% koliko je nudio Eurokamion“,

rekao je sudac Horvatović, dodajući kako nema „nepobitnih dokaza da je Rončević nešto dogovarao, ili da mu je netko nešto dao“. Također nije utvrđeno ni da je utjecao na suradnike koji su sudjelovali u nabavi, štoviše – niti jedan svjedok nije rekao da je Rončević insistirao da se sklopi ugovor s Eurokamionom, a nema ni dokaza da je Rončević kontaktirao s ikim iz poduzeća Eurokamion, i obratno. Prema Zakonu o javnoj nabavi, Rončević nije ni morao osnovati povjerenstvo za provođenje postupka nabave izravnom pogodbom, te je nebitno to što se ovo povjerenstvo nikada nije sastalo – jer nije donosilo odluku, već je samo izražavalo stav.

Razlozi za izravnu pogodbu

Zaključak iz optužnice izmijenjene 24. siječnja 2014.

Za Rončevićevu odluku o pokretanju izravne pogodbe najbitnija su dva faktora – (1)nužnost nabave vozila za ostvarenje partnerskih ciljeva do kraja 2004. (što su neosporno dokazali i dopisi Uprave za logistiku GS OS RH i SROM-a), te (2) kratkoća vremenskog roka u kojem je još bilo moguće iskoristiti rezervirana sredstva iz proračuna. Zakon o javnoj nabavi dopušta provođenje nabave i nadmetanjem preko pozivnog natječaja, i izravnom pogodbom, no ta se dva postupka ne mogu komparirati, što je USKOK uporno pokušavao tijekom ponovljenog suđenja. U vodu su pale i sumnje u opravdanost nabave nebojnih motornih vozila – tijekom postupka dokazano je da su tehnički nositelj i SROM „gotovo ultimativno zahtijevali provođenje ove nabave“, a i bivši drugoosumnjičeni Ivo Bačić potvrdio je insistiranje Glavnog stožera OS RH da se nabavu izvrši. Upravo su GS OS RH i SROM predlagali nabavu manjeg broja vozila u okviru zadanih novčanih sredstava, a svjedoci Ojdana Žužul i Josip Budimir, kao i Ivo Bačić, potvrdili su da je Rončević samo iskoristio svoje zakonske ovlasti.

Ispred suda olakšanje i bijes

Gotovo 10 godina nakon što je proveden natječaj za nabavu nebojnih motornih vozila, i nepune 4 godine od prve, za Rončevića i Bačića osuđujuće presude u prvom suđenju za kamione, nazire se konačan epilog ove motorne trakavice. Po izlasku iz sudnice, Rončević nije krio zadovoljstvo zbog ovakve odluke suda:

“Obrazloženje – ono što ja govorim devet godina. Nikakve zloporabe položaja! Nikakvih nečasnih namjera prema Republici Hrvatskoj, i nikakve štete! Stalno sam govorio to u postupku i rekao sam: ‘Vjerujem u hrvatsko pravosuđe’, i naravno da sam zadovoljan ovom odlukom. Koristim prigodu zahvalit’ se svima koji su čitavih ovih devet godina bili uz mene, obitelj naravno, odvjetnički tim – gospodin Vilajtović i gospođa Čirjak – i… nemam više što reći. Mislim da je svima koji su htjeli slušati jasno koji su razlozi za ovakvu odluku, koju je danas sudsko vijeće izreklo. Mnogi su znali te razloge i prije, pa su inzistirali na ovom postupku. Ne znam zbog čega! Ne znam čemu je to služilo! Ali, jednostavno, nismo svi jednaki.”

Ne spominjući ime, Rončević je poruku poslao i svom dojučerašnjem prijatelju, a nekadašnjem pomoćniku Ivi Bačiću. Bačić je krajem prošle godine u dopuni obrane krivnju pokušao prevaliti na svog bivšeg šefa, zbog čega je USKOK prije nekoliko dana u potpunosti odustao od njegovog gonjenja. Iako je Bačić u Horvatovićevoj sudnici tvrdio da se na ovakav preokret odlučio jer Rončević u prvom suđenju nije bio korektan prema njemu, dojam je da je ipak presudilo nešto drugo – ublažavanje kazne u drugom postupku koji se vodi protiv njega, zbog sumnje da je primio mito u obliku u stan mu ugrađene kuhinje. Bačić se danas nije pojavio na izricanju presude, a Rončević mu je preko medija poručio:

“Kako zahvaljujem onima koji su me podupirali, isto tako opraštam i onima koji su se – iz ne znam kojih razloga, vjerojatno je to strah za egzistenciju vlastite obitelji, a živjeli su pod jednakim, odvratnim pritiskom kao i ja – uplašili u jednom trenutku, i malo pokolebali u odluci da nismo napravili ništa nečasno… da je sve bilo sukladno zakonu… a vrijeme je pokazalo… i na korist Republici Hrvatskoj. Ta nabava je jedan mali kotačić u dosezanju standarda NATO-a, na što sam izuzetno ponosan. I, evo, nešto lakše dišem… istina Bog… i malo mi se smirio želudac sad.”

Zašto sudac Horvatović nije povjerovao USKOK-u?

Kako je u novom postupku protiv Rončevića i Bačića danas izrečena tek prvostupanjska presuda, USKOK sigurno neće propustiti priliku da se odluka suca Horvatovića preispita, a moguće i poništi na višoj sudskoj instanci. Najavila je to zamjenica ravnatelja USKOK-a Ksenija Pavić:

“Žalit ćemo se, naravno, protiv ove presude – jer zakon nalaže sudu da sve provedene dokaze pažljivo i jednakomjerno ocjenjuje! Što ovo vijeće nije učinilo. U konkretnom slučaju, sud je bezrezervno povjerovao obrani Berislava Rončevića, i sve druge dokaze nije ocjenjivao s jednakom pažnjom. Upravo zbog toga je i donio ovu odluku koja, po nama, nema uporišta u provedenim dokazima. Sudsko vijeće ide čak, štoviše, tako daleko da vjeruje Berislavu Rončeviću kako MAN-ova vozila nisu zadovoljavala taktičke karakteristike – jer su mu to navodno rekli neki eksperti. Tijekom cijelog ovog postupka, on nije spomenuo niti jednog eksperta, niti bilo kog drugog, tko bi mu to rekao. Upravo suprotno, u ovom postupku Povjerenstvo je reklo kako svi zadovoljavaju tražene uvjete… I ne samo to. Nego su i vještaci – i to, šest profesora s Fakulteta prometnih znanosti i sa Strojarstva – rekli da upravo kupljena vozila ne zadovoljavaju ni jednu traženu karakteristiku. Ovo Vijeće se osjeća pozvanim i prozvanim da je kvalificiranije ocjenjivati tehničke karakteristike od sudskih vještaka i od eksperata. Naravno da nam je takva odluka neprihvatljiva. Na ovaj način, i takvom svojom presudom, sud javnu nabavu kao institut naprosto čini bespredmetnom i bespotrebnom. Na ovaj način, i ovakvom presudom, sud zapravo poručuje „Kupujte što želite. Pod uvjetima kojima želite. Trošite sredstva poreznih obveznika kako god vam drago – i za to nećete biti odgovorni“. Za USKOK je to posve neprihvatljivo, i zbog toga slijedi naša žalba Vrhovnom sudu.”

S obzirom na dosadašnji tijek postupka te u njemu iznesene dokaze, USKOK bi u žalbi morao izvesti pravo čudo pa da Vrhovni sud ne potvrdi današnju nepravomoćnu presudu Berislavu Rončeviću.

Na izricanju prvostupanjske presude Berislavu Rončeviću, koje je započelo danas u podne na Županijskome sudu u Zagrebu, sudsko vijeće spomenutog suda, pod predsjedanjem suca Željka Horvatovića, oslobodilo je optužbi bivšeg ministra obrane. Donedavni drugooptuženi Ivo Bačić nije se pojavio na izricanju presude svom negdašnjem pretpostavljenom.

Prema obrazloženju presude, čije iznošenje upravo traje, može se čuti da sud tijekom ponovljenog postupka nije pronašao izravnih materijalnih dokaza za tvrdnje USKOK-a, jednako kao što Državno odvjetništvo u postupku nije uspjelo dokazati postojanje kriminalne namjere kod optuženika, niti postojanje materijalne štete po RH. Time je njegovo postupanje, prema mišljenju suda, bilo zakonito. Rončević nije bio dužan postupiti drugačije od onoga kako je i postupio, a za što je imao više opravdanih razloga – navodi sudac Horvatović.

Ovo je prvostupanjska presuda u ponovljenome postupku za navodne malverzacije oko pribavljanja vojnih kamiona 2004. godine. Spomenimo i činjenicu da je prije nekoliko dana USKOK sam odustao od daljnjeg progona Rončevićevog negdašnjeg pomoćnika Ive Bačića, a nakon njegova naglog obrata u obrani – što ovu oslobađajuću presudu čini još i većim fijaskom za državne odvjetnike.

Za razliku od prvog suđenja ovoj dvojici bivših dužnosnika MORH-a, koje je završilo osuđujućim presudama (početkom prosinca 2010. godine oni su osuđeni na četiri godine zatvora za Rončevića i dvije za Bačića, te solidarnu naknadu štete utvrđene u iznosu od 10 milijuna kuna), ovom je odlukom – ponovo prvostupanjski – temeljito doveden u pitanje i čitav “slučaj Kamioni”.

Kao što je bilo i za očekivati, USKOK je najavio žalbu na sudsku odluku!

O detaljima događanja uskoro.

Prvo ovogodišnje suđenje u slučaju „kamioni“ trebalo je biti točka na „i“ u prekretnici koju je krajem prošle godine izazvao drugooptuženi Ivo Bačić, iznošenjem dopune svoje obrane. Nakon njegovog svjedočenja MORH je dostavio „novopronađenu“ dokumentaciju vezanu uz nabavu kamiona iz 2004. godine, a USKOK je predlagao saslušanja novih svjedoka. Zbog jednog od njih, bivšeg operativca Protuobavještajne službe iz sastava nekadašnje Vojno-sigurnosne agencije (VSA) Ivana Popovića, USKOK je čak zatražio otklon suca Željka Horvatovića, optužujući ga za pristranost. No kako su u proteklih mjesec dana na snagu stupile izmjene Zakona o kaznenom postupku, Sudsko vijeće složilo se s USKOK-ovim prijedlogom da Popović ipak stane pred njega. To se jučer i dogodilo, na jednom od do sada najdužih ročišta u slučaju „kamioni“.

Postupak iz vizure VSA

Svjedok Ivan Popović je 2004. godine ispred VSA bio imenovan članom Povjerenstva za nabavu nebojnih motornih vozila, što mu je bilo tek jedno od 20-ak povjerenstava za nabavu u kojima je do tada sudjelovao. Kao što su iskazivali i neki raniji svjedoci, VSA sudjeluje u onim postupcima nabave u kojima se pojavljuju klasificirani podaci, kako bi izvršili zadaće protuobavještajne zaštite i sigurnosne potpore provedbe tih postupaka nabave. Povjerenstvo za nabavu nebojnih motornih vozila (u koje je Popović dospio temeljem naloga tadašnjeg ravnatelja VSA Gordana Čačića) održalo je najmanje 4 sastanka, od kojih su neki trajali i po nekoliko dana, pri čemu je tehnički dio sastava Povjerenstva trebao napraviti raščlambu ponuda i odrediti se da li ponude zadovoljavaju taktičko-tehničke zahtjeve, dok je dio Povjerenstva za financijsku raščlambu trebao voditi računa o tome da li ponuđeni iznosi odgovaraju osiguranim sredstvima u proračunu.

Iako je bilo dilema oko ponuda za skupinu „autobusi“, na posljednjoj održanoj sjednici Povjerenstva „tehničari“ (predstavnici SROM-a i Uprave za logistiku GS OS RH) su zaključili da ponuđena vozila zadovoljavaju TT zahtjeve, dok su „financijaši“ predložili kasnije usvojeni zaključak da ponuđeni iznos za svih 76 vozila premašuju osiguranu sumu namijenjenu za ovu nabavu. Jedan od ukupno 4 zaključaka Povjerenstva bio je da se od podnositelja zahtjeva za nabavu zatraži revidiranje zahtjeva (na način da se ili odustane od pojedinih skupina ili smanji broj vozila u određenim skupinama). Popović je očekivao da će, nakon revidiranja zahtjeva, Povjerenstvo nastaviti s radom, jer je tako bilo i u radu nekih drugih povjerenstava, no umjesto toga – ono je raspušteno. Uprava za logistiku GS OS RH i SROM (Služba za razvoj, opremanje i modernizaciju) u više su se dopisa očitovali o svom viđenju nastavka postupka nabave – predlagali su poništenje nadmetanja i provođenje postupka izravne pogodbe s više ponuditelja. Također su predlagali i da se za svaku pojedinu skupinu i podskupinu vozila sklopi pogodba s određenom tvrtkom (predlagali su konkretne tvrtke ili konkretne tipove vozila, a suprotno najpovoljnijoj cijeni, pojasnio je Popović), kao i to da se nabave sve skupine i podskupine vozila, ali sa smanjenim brojem samih vozila u određenim najvećim skupinama, kako bi se nabava provela u okviru predviđenih financijskih sredstava.

Sredinom prosinca pomoćnik ministra obrane, drugooptuženi Ivo Bačić donosi odluku o poništavanju natječaja zbog nedostatka novca, odnosno zbog računice prema kojoj je po najpovoljnijim ponudama potrebno oko 39 milijuna kuna, dok je u proračunu osigurano 35 milijuna. Gledajući, međutim, najpovoljnije ponude, Popović je zaključio da bi se za 35 milijuna kn moglo nabaviti barem 65 vozila. Nakon Bačićeve odluke stiže i Rončevićeva o pokretanju izravne pogodbe s tvrtkom Eurokamion, pri čemu Popoviću nije jasno na temelju čega je određen broj i kategorije vozila, budući se to nije poklapalo ni s prvotnim zahtjevom za nabavu, kao ni s predložena 4 kriterija za nastavak nabave. U Rončevićevoj je odluci, naime, stajalo da će se nabaviti 44 motorna vozila, koja su po cijeni premašivala u proračunu osigurani novac.

Nastavak VSA promatranja

VSA je i u 2005. godini, nakon sklapanja izravne pogodbe, dalje nastavila prikupljati podatke i dokumentaciju, te je prema nalogu ravnatelja Čačića sastavila informaciju za krajnje korisnike, odnosno predsjednika države te Vlade, kao i ministra obrane. Popović je dobio uvid u dokumentaciju Službe za ugovaranje i nabavu, a tadašnja šefica te Službe, Ojdana Žužul, za ostatak dokumentacije (onaj koji se tiče izravne pogodbe), Popovića je uputila u ured Ive Bačića. Tamo, pak, nisu bili skloni operativcu VSA predočiti dokumentaciju, dok je Bačić osobno 2 puta zakazao pa odgodio sastanak s Popovićem. Nakon nekoliko dana natezanja i šutnje, dokumentacija iz Bačićevog ureda došla je u sjedište VSA, i to preko samog ravnatelja Gordana Čačića. U dopisu kojeg je potom Popović sastavio za Čačića (a potpisao ga Popovićev nadređeni Spomenko Eljuga, zamjenik načelnika Protuobavještajne službe) navedena je kronologija, kao i upitnosti oba postupka nabave (poništenog i izravne pogodbe).

Potom je kod Eljuge rađen tekst informacije za krajnje korisnike, no Popović je primijetio da on nije u potpunosti odgovarao dopisu za Čačića, te da su pojedini dijelovi izbačeni ili ublaženi. Prije svega su izbačeni podaci (1) da je za osigurani iznos (35 milijuna kn) bilo moguće nabaviti 65 vozila iz svih kategorija, (2) da nije jasno zašto nije prihvaćena ponuda MAN-a, koja je bila puno povoljnija, (3) na temelju čega su neke radnje poduzimane prije pokretanja postupka nabave (pribavljanje neformalne ponude tvrtke Eurokamion prije objave pozivnog natječaja, kao i zahtjev za odustajanje tvrtke Benussi – također zastupnice IVECO-a, od nadmetanja), (4) da su neke kategorije ugovorenih vozila bile skuplje od ponuda iz poništenog postupka (tj. da nije ostvaren popust od 3% – primjerice, za autocisterne cijena je bila veća za čak nekoliko stotina tisuća kuna), (5) tko je odlučio od koje će se skupine vozila odustati, a koje će se nabaviti, te (6) da nije jasno zašto nisu prihvaćene ponude koje su zadovoljavale TT zahtjeve, a bile su znatno povoljnije od ugovorenih. Izostanak ovih podataka Eljuga je pokušao opravdati rečenicom „treba li staviti baš toliko detalja“, prisjetio se jučer Ivan Popović, a također je i nekoliko puta izlazio iz sobe s radnim tekstom informacije za korisnike, navodno zato jer „ide u kabinet ministra vidjeti je li to – to“.

Tko tu koga?

Budući je Popović ostao uvjeren da je u ovom postupku nabave došlo do financijske i materijalne štete za MORH, razgovarao je s još dvojicom kolega, od čega je jedan bio član drugog Povjerenstva za nabavu. Ta je osoba, rekao je Popović pred sucem Horvatovićem, rekla da je pokušala izbjeći potpisivanje zapisnika o radu Povjerenstva u kojem nije sudjelovala, te da je zbog toga bila izložena pritiscima pomoćnika ministra Ive Bačića, koji joj je rekao kako „komplicira, jer su svi ostali već potpisali“. Ta je NN osoba Popoviću navodno rekla i da je razgovarala s druga 2 člana Povjerenstva, koji su također pokušali izbjeći potpisivanje zapisnika, ali zbog Bačićevog insistiranja nisu uspjeli. Na izričito pitanje s kime je to razgovarao, Popović je odgovorio – „s Ojdanom Žužul“! Popović je svoj iskaz završio tvrdnjom kako mu je 2005. jedna visokopozicionirana osoba u materijalnom zbrinjavanju OS RH rekla „kako nam samo treba da se ponovi slučaj kao iz kamiona, kada je u božićno vrijeme do dugo u noć prilagođavana dokumentacija o nečemu u čemu ljudi nisu sudjelovali. Javna je tajna da ugovor nije sklopljen samo za političke ciljeve, za potrebe stranke, već i za osobne interese“.

Odvjetnik prvooptuženog Berislava Rončevića, Krešimir Vilajtović, prigovorio je svjedokovoj vjerodostojnosti i kompetentnosti, smatrajući kako je Ivan Popović iznosio svoja mišljenja i zapažanja, ali ne i saznanja, zbog čega je irelevantan za ovaj slučaj. U ispitivanju svjedoka Vilajtović je utvrdio i da je zbog nedostatka radne sposobnosti Popović umirovljen 2007. godine. Priklonio mu se i odvjetnik Ive Bačića, Ivo Farčić, ali uz prigovor neistinitosti vezano uz tvrdnje svjedoka o Bačićevom postupanju, te uz optužbu na račun USKOK-a kako pozivanjem ovakvih svjedoka bespotrebno odugovlači postupak. Dok Bačić nije imao nikakvih primjedbi, Rončević je podsjetio da je Ojdana Žužul 2 puta saslušavana, te je oba puta rekla kako je prihvatila zaključke Povjerenstva, odnosno da „ne bi potpisala da je imala bilo kakvih sumnji“. Rončević se pozvao i na to da kao optuženik ima pravo zahtijevati razuman rok za trajanje postupka, dodavši kako ga je „strah od nastanka novih dokumenata u VSOA-i“ (obavještajnoj službi, nasljednici VSA). USKOK se izjasnio da nema namjeru pozivati Ojdanu Žužul na novo svjedočenje, ali je predložio da se od VSOA-e zatraže Popovićeva operativna izvješća, što je sudsko vijeće odbilo.

Jučer je na Županijskom sudu ponovno svjedočila i Jasminka Stipić, referentica u Službi za ugovaranje i nabavu, zbog novopronađene pomoćne tablice koja je poslužila za izradu konačne usporedbe najpovoljnijih ponuda. Iako je USKOK do sada tvrdio kako je ta pomoćna tablica značajna, Stipić nije mogla sa sigurnošću utvrditi da li ju je sastavljala ona, ili netko od još 10-ak djelatnika iz raznih ustrojbenih jedinica MORH-a i GS OS RH. Pomutnju je izazvalo i to što na originalu pomoćne tablice, koji posjeduje USKOK, stoji rukom naknadno dodana opaska o „cca +820 tisuća za jedan MAN po sporazumu“, dok u preslici istog tog dokumenta (presliku je radio USKOK!) kojom raspolaže sudac Horvatović – te opaske nema!

Suđenje se nastavlja sljedeći tjedan, za sada bez pozivanja novih svjedoka.

Nakon trotjednog prekida suđenja Berislavu Rončeviću i Ivi Bačiću za nabavu kamiona 2004. godine, postupak je jučer nastavljen, i od sada pa nadalje vodi se prema novim pravilima izmijenjenog Zakona o kaznenom postupku. To znači da se tijekom cijelog suđenja mogu izvoditi novi dokazi i novi svjedoci, što je USKOK iskoristio već jučer. Zamjenica ravnatelja USKOK-a Ksenija Pavić predložila je 3 nova svjedoka – Vladimira Fabera, Jasminku Stipić i Ivana Popovića.

Kad je u pitanju bivši ravnatelj policije Vladimir Faber, USKOK smatra da na temelju njegovog svjedočenja u slučaju Fimi medija ima „štofa“ za pozvat ga kao svjedoka i za „kamione“. Kao što smo već pisali, Faber je na suđenju Ivi Sanaderu izjavio da je bivši premijer na njega vršio pritisak da stornira istragu o nabavi kamiona, pa USKOK smatra da ga treba ispitati o tim okolnostima.

Što se tiče Jasminke Stipić – referentice u Službi za ugovaranje i nabavu – ona je već svjedočila. No razlog za njeno ponovno pojavljivanje pred sudom USKOK vidi u novoj dokumentaciji koju je dobio od MORH-a 24. prosinca ove godine. Radi se o 5 registratora s dokumentima izuzetim iz Tajništva Ministarstva obrane, a među kojima se nalazi i pomoćna tablica na temelju koje je Stipić napravila konačan tablični prikaz ponuda i cijena u prvom postupku nabave nebojnih motornih vozila. USKOK traži da se Stipićeva ponovno pojavi pred Sudskim vijećem zagrebačkog Županijskog suda i posvjedoči da li je novopronađeni dokument upravo ta pomoćna tablica, te da li je ona priložena zapisniku o radu Povjerenstva iz 2004. godine.

Treći potencijalni svjedok, Ivan Popović, u sporno je vrijeme kao djelatnik Vojno-sigurnosne agencije (VSA) bio član prvog Povjerenstva za nabavu nebojnih motornih vozila. USKOK zanimaju njegovi kontakti vezani za traženje dokumentacije koja se odnosi na kamione, kome se sve obraćao, te je li tu dokumentaciju dobio. Također ih zanimaju i Popovićeva saznanja o pritiscima na neke članove drugog Povjerenstva (Povjerenstva za izravnu pogodbu) da potpišu zapisnik o radu tog tijela, kao i to tko je i zašto korigirao nacrt informacije koju je 27. siječnja 2005. VSA uputila krajnjim korisnicima (predsjedniku države, Sabora, Vlade, načelniku GS OS RH…), te tko se okoristio ovom nabavom. Popovićevo svjedočenje USKOK je zatražio i početkom prosinca, a nakon što je to sudac Željko Horvatović odbio uz obrazloženje da je tužilaštvo i ranije znalo za njegovo postojanje pa nisu smatrali za potrebnim pozvati ga – USKOK je zatražio njegov otklon, što predsjednik Županijskog suda, Ivan Turudić, nije prihvatio.

Odvjetnik prvooptuženog Berislava Rončevića usprotivio se svim prijedlozima USKOK-a, smatrajući da se pozivanjem Vladimira Fabera cijela stvar vraća na stari (prvi) postupak, pozivanjem Jasminke Stipić ignoriraju se navodi iz ukidbenog rješenja Vrhovnog suda (kojim je ukinuta prva presuda Rončeviću i Bačiću), dok je, što se Popovića tiče, nebitno tko se okoristio nego je li i kome napravljena šteta (što je također izrečeno u ukidbenom rješenju Vrhovnog suda). Bačićev odvjetnik Ivo Farčić usprotivio se svjedočenju Vladimira Fabera i Ivana Popovića jer bi oni, prema Farčiću, trebali posvjedočiti o sporednim događajima i nisu relevantni za postupak koji je u tijeku.

Sudsko je vijeće usvojilo dva od tri zahtjeva USKOK-a – odbilo je zahtjev za svjedočenjem bivšeg ravnatelja policije, gotovo ponovivši Vilajtovićeve argumente – a to je da Faberov iskaz nije bitan, budući je MUP podnio kaznenu prijavu za kamione na temelju koje je pokrenut kazneni postupak, pa se ne može govoriti o bilo kakvom zataškavanju. Druga dva prijedloga su prihvaćena, pa će se Jasminka Stipić i Ivan Popović pojaviti na Županijskom sudu u nastavku postupka, zakazanom za 17. siječnja.

Nakon kratkotrajnog prekida nastalog u petak, 6. prosinca, zahtjevom USKOK-a za izuzećem suca Željka Horvatovića, slučaj „kamioni“ ide dalje. Jučer je predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić u ekspresnom roku odbio zahtjev USKOK-a kao neosnovan. Rješenje je objavljeno na web-stranicama zagrebačkog Županijskog suda, a mi ga prenosimo u cijelosti.

„O d b i j a se zahtjev Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za izuzeće suca Županijskog suda u Zagrebu Željka Horvatovića od postupanja u kaznenom predmetu tog suda broj K-US-18/13 kao neosnovan.
Obrazloženje
Tijekom kaznenog postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-18/13 protiv I optuženog Berislava Rončevića i II optuženog Ive Bačića zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu KZ/97), dana 6. prosinca 2013. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu – USKOK) podnio je zahtjev za otklon od obavljanja sudske dužnosti predsjednika vijeća suca Županijskog suda u Zagrebu Željka Horvatovića, jer postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
U navedenom zahtjevu navodi se u bitnome da postupanje predsjednika vijeća Željka Horvatovića, odnosno odbijanje dokaznih prijedloga USKOK-a koje je bilo potrebno prihvatiti ukazuje na evidentnu proturječnost u zaključcima tog suca, odnosno da istome nije cilj utvrditi sve odlučne činjenice u konkretnom kaznenom postupku, a što samo po sebi upućuje na postojanje pristranosti suca Željka Horvatovića. Stoga predlaže izuzeti ga od daljnjeg postupanja u navedenom predmetu.
Zahtjev nije osnovan.
Iz izjave suca Županijskog suda u Zagrebu Željka Horvatovića dostavljene u smislu članka 35. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje – ZKP/08) od 6. prosinca 2013. proizlazi da je odluke zbog kojih je USKOK podnio zahtjev za njegov otklon donijelo vijeće od tri člana, nakon iscrpne analize i ocjene svih dokaza, te da se radi o pravnoj ocjeni u kojoj se ne prejudicira sudska odluka niti se istom ne izražava pristranost u odnosu na bilo koju od stranaka. Stoga predlaže odbiti zahtjev za izuzeće kao neosnovan.
O zahtjevu za izuzeće suca iz članka 34. stavak 1. ZKP/08, a što je i konkretno slučaj, odluku sukladno odredbi članka 35 stavak 2 ZKP/08, donosi predsjednik suda. Stoga, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu odlučuje o zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća suca Željka Horvatovića.
Zahtjev za izuzeće od obavljanja sudske dužnosti podnesen je iz razloga propisanog odredbom članka 32. stavak 2. ZKP/08 kojim je određeno da sudac može biti otklonjen od obavljanja sudačke dužnosti, ako se navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
Izvršen je uvid u kazneni spis broj K-US-18/13, te izjavu predsjednika vijeća Željka Horvatovića čije se izuzeće traži.
Naime, USKOK u svom zahtjevu navodi da je predsjednik vijeća Željko Horvatović na glavnoj raspravi dana 3. prosinca 2013. temeljem članka 421. stavak 2. točka 3. ZKP/08 odbio kao nevažne dokazne prijedloge USKOK-a, pa tako između ostalog, i da se ispitaju kao svjedoci Zlatko Kozolić i Ivan Popović, djelatnici Vojno sigurnosne agencije, temeljeći svoje razloge na prekluziji dokaza. Također, USKOK navodi da je predsjednik vijeća na istoj toj raspravi pročitao dokumentaciju kao dokaz, a potom je zaključio da se ne radi o dokazu.
Iz navedenog proizlazi kako USKOK traži izuzeće predsjednika vijeća zbog nezadovoljstva procesnim odlukama donesenih tijekom postupka, a koje odluke bi po ocjeni USKOK-a ukazivale na sumnju u nepristranost predsjednika vijeća.
Prvenstveno valja napomenuti da ovakovi navodi sami po sebi predstavljaju nepotrebno polemiziranje sa procesnim odlukama suda te nisu prihvatljivi i prikladni da bi izazvali sumnju u postojanje nepristranosti i objektivnosti predsjednika vijeća. Pored navedenog, način podnošenja zahtjeva za izuzeće koji je bio i medijski najavljen prije nego što je formalno podnesen, ukazuje na pokušaj nedopuštenog utjecaja podnositelja zahtjeva za izuzeće te stvaranje negativne slike o načinu na koji se kazneni postupak vodi, što je također neprihvatljivo.
USKOK nije vodio računa da se prilikom ocjene zahtjeva za izuzeće ne ispituju odluke donesene u konkretnom predmetu, kako u dijelu utvrđenog činjeničnog stanja, tako ni u primjeni materijalnog i procesnog prava, jer odluku suca ili vijeća može preispitivati, odnosno vršiti kontrolu nad istom, samo viši sud povodom izjavljenog pravnog lijeka.
Stoga tvrdnje iz zahtjeva, a koje se odnose na način postupanja predsjednika vijeća Željka Horvatovića, nisu takvog karaktera da bi uopće bile prikladne izazvati sumnju u nepristranost ili objektivnost tog suca, jer se svi razlozi kojima USKOK opravdava svoje sumnje u nepristranost istoga, a koje u svojoj biti predstavljaju žalbene razloge, mogu iznijeti u eventualnom pravnom lijeku, a što će podnositelj zahtjeva tijekom ovog postupka imati mogućnost.
Prema tome, valjalo je zahtjev USKOK-a za izuzeće predsjednika vijeća suca Županijskog suda u Zagrebu Željka Horvatovića odbiti kao neosnovan temeljem članka 35. stavak 1. ZKP/08 i riješiti kao u izreci ovog rješenja.“

Nakon ovakve odluke Ivana Turudića, na redu je ponovno sudac Horvatović i zakazivanje novog ročišta. Tada će vjerojatno, kako je i ranije najavio, USKOK zatražiti izmjenu činjeničnog stanja, odnosno izmjenu optužnice, te time još malo odužiti suđenje koje je ušlo u završno fazu.

O kamionima i na Fimi-mediji

No bitno zanimljivije bilo je jučer, također na Županijskom sudu, ali na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Kao jedan od svjedoka pojavio se bivši ravnatelj policije, Vladimir Faber, koji već godinama ponavlja kako ga je te funkcije koštalo „roštanje“ po slučaju „kamioni“. Faber je to ponovio i jučer:

„Zato jer sam odbijao stranačko kadroviranje i storniranje pojedinih kaznenih prijava. Zadnji povod je bio zapovijed premijera da storniram postupanje u tzv. slučaju  ‘kamioni’“.

Odgovarajući na Sanaderova pitanja, Faber je pojasnio:

„Pozvao me u Vladu i zaista neprimjereno, galameći i … udario je šakom po stolu, naređivao da moramo stornirati slučaj „kamioni“. Ja sam prethodno izvijestio ministra da ćemo podnijeti kaznenu prijavu protiv dva dužnosnika…. Dozvolite da završim! (odgovorio je Faber na Sanaderovu upadicu kako to nije bilo njegovo pitanje, op.a.) Nakon toga ste mi rekli da ili trebam stornirati taj predmet ili više neću obavljati svoj posao.“

Faber je još rekao i to da mu je Sanader prijetio njegovim uklanjanjem iz policije i uhljebljenjem u Državnoj službi za zaštitu i spašavanje (DUZS), što je on, kao karijerni policajac s 25 godina staža, odbio uz upozorenje „ako se to dogodi, razgovarat ćemo drugačije“. Sanaderova obrana prigovorila je Faberovom iskazu, a sam bivši premijer rekao je kako je

„on svjedočio tendenciozno i neistinito, a sve iz osobne frustracije zato što je samo nakon 8 mjeseci iz razloga nesposobnosti smijenjen s mjesta ravnatelja policije“.

No već sama policijska statistika iz Faberovog ravnateljskog mandata pokazat će da je upravo Sanader taj koji je lagao (kojeg li iznenađenja!), jer broj riješenih slučajeva u tih 8 mjeseci pokazuje kako je Vladimir Faber bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji ravnatelj policije.

Faber vs. Rončević i obratno

Faber se i danas, prema vlastitoj izjavi, stavlja na raspolaganje USKOK-u kao potencijalni svjedok u suđenju Rončeviću i Bačiću, no iz dosadašnjeg tijeka suđenja jasno je da ga USKOK nema namjeru zvati. Kao ravnatelj policije, Vladimir je Faber svjedočio i na saborskom istražnom povjerenstvu za kamione. Na pitanje šefa Povjerenstva, tada opozicijskog SDP-ovca Nenada Stazića, hoće li policija podnijeti kaznenu prijavu, Faber je odgovorio da se „izvidi nastavljaju“, jer prema dotadašnjim nalazima „nije utvrđeno postojanje osnivane sumnje na temelju koje bi se podigla kaznena prijava“. Vladajući HDZ često je mahao tom izjavom, barem njenim prvim dijelom, nekako ispustivši ovu drugu ogradu. Kada je 2009. godine podignuta kaznena prijava protiv te dvojice bivših MORH-ovih dužnosnika, Faber je kratko prokomentirao kako mu to „predstavlja osobnu satisfakciju“.

Nije tajna da ga Rončević, nakon što je imenovan za ministra unutarnjih poslova, nije volio, pa ga je s vrlo uspješne funkcije načelnika Policijske uprave osječko-baranjske (na čijem je čelu istražuo ratnu ulogu Branimira Glavaša) degradirao u mjesto savjetnika ministra, pospremivši tako Fabera u zapećak i besposličarenje. Međutim, jedino oko čega bi trebalo imati rezervu kada je Faber u pitanju je činjenica da se radi o svojevrsnom „Mesićevom čovjeku“, a Mesićeva je uloga u ukazivanju na slučaj „kamioni“ bila gotovo pa presudna. Zato bi bilo najbolje da je USKOK, umjesto što šalje poruke preko medija, i Mesića i Fabera uvrstio na listu svjedoka, i ozbiljno istjerao tu dugogodišnju trakavicu do kraja.

Iako je USKOK na posljednjem ročištu u slučaju „kamioni“ najavio da će tražiti izmjenu činjeničnog stanja, to se danas ipak nije dogodilo. Dogodilo se, međutim, ono što je prije nešto više do 2 dana najavljeno putem medija – USKOK je, nezadovoljan odbijanjem suca da prihvati dva nova svjedoka, podnio zahtjev za izuzeće suca Željka Horvatovića.

Zahtjev za izuzeće, odnosno otklon predsjednika Sudskog vijeća Željka Horvatovića, stigao je jutros neposredno pred početak ročišta, zakazanog za 09:30, a kao razlog USKOK je naveo – „sumnju u pristranost predsjednika Vijeća“. O zahtjevu se kratko očitovao i prozvani sudac Horvatović, izjavljujući kako nije točno da je odbio predložene dokaze, već se radilo o pravnoj ocjeni suda, odnosno sudskog vijeća.

„Uvijek je jedna od stranaka nezadovoljna, ali to nije i ne može biti dovoljno za izuzeće“,

rekao je Horvatović prije negoli je zaključio današnje ročište na Županijskom sudu.

Dok prvooptuženi Berislav Rončević i njegov odvjetnik Krešimir Vilajtović nisu željeli komentirati najnoviji razvoj događaja, odvjetnik drugooptuženog Ive Bačića, Ivo Farčić, kratko je rekao:

„Čitavo vrijeme u ovom ponovljenom postupku svi svjedoci koji su izvedeni su bili svjedoci tužiteljstva, osim jednog – dakle, jedan svjedok obrane. Nakon iznošenja obrana i nakon svih provedenih dokaza gotovo pred završnom riječi, gdje svi smatramo da postoji prekluzija, oni odlučuju ponovno… i sud ih odbije – po mom mišljenju argumentirano. Oni podnose zahtjev za izuzeće – mislim da je to nonsens.“

Zamjenica ravnatelja USKOK-a Ksenija Pavić bila je bitno rječitija:

„USKOK je danas stavio zahtjev za otklon predsjednika Vijeća u postupanju u predmetu ‘kamioni’. Držimo, naime, da postoje okolnosti koje dovode u pitanje i u sumnju nepristranost predsjednika Vijeća u ovom kaznenom postupku. Naime, USKOK je po prvi puta za neke odluke i činjenice saznao tek nakon što je drugookrivljeni Ivo Bačić na raspravi pred upravo tim predsjednikom Vijeća 26. 11. iznio svoju obranu u kojoj je i sam govorio o muljažama u ovom postupku nabave. Nakon te i takve obrane USKOK je zatražio i po prvi puta dobio određenu dokumentaciju koja je predana sudu i koju je sud pročitao u dokaznom postupku. Zaključili smo iz te i takve dokumentacije da postoje svjedoci koji imaju saznanja o važnim i odlučnim činjenicama i te osobe smo predložili da budu ispitane. Sud je to, međutim, odbio. Predsjednik Vijeća je, naime, kao jedan iskusan sudac zaključio da je to nevažan dokaz. Predsjednik Vijeća je zaključio da je nevažno tko je u ovom postupku vršio pritisak na pojedine članove Povjerenstva da potpišu zapisnik o radu u kojemu uopće nisu sudjelovali. Isto tako je zaključeno da je potpuno nevažno tko je to od nadležnih tijela skrivao dokumentaciju vezanu uz ovaj postupak nabave. Ne samo to, nego je zaključeno i da je posve nevažno tko je to i na koji način sačinjavao informaciju, neistinitu i nepotpunu informaciju, koja je upućena ni manje ni više nego predsjedniku države kao vrhovnom zapovjedniku OS u cilju njegovog obmanjivanja. Sve to za ovaj sud jesu nevažni dokazi. Upravo to i jest razlog za našu sumnju da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje ukazuju na moguću pristranost predsjednika Vijeća i zbog toga je stavljen zahtjev za njegov otklon. Ono što USKOK želi u ovom predmetu je samo jedno: želimo potpuno i točno utvrditi činjenično stanje na temelju objektivne i nepristrane rasprave i sudskog postupka.“

Prema zakonskim odredbama, predsjednik Vijeća je taj koji zapravo rukovodi glavnom raspravom, pa je to razlog zašto je USKOK zatražio samo njegovo izuzeće, a ne i izuzeće ostala dva člana Sudskog vijeća, pojasnila je Pavić.

Prije nego je zaključio današnju raspravu, Horvatović je USKOK-u zamjerio što je zahtjev za njegovim izuzećem najavio putem medija. Takav način neslužbene komunikacije Pavić nije željela komentirati, rekavši tek:

„O našem zahtjevu će odlučiti predsjednik Suda, pa će se vjerojatno tom prilikom osvrnuti i na ovo što je rekao predsjednik Vijeća čiji se otklon traži.“

Koliko će predsjedniku Županijskog suda Ivanu Turudiću trebati da odluči o USKOK-ovom zahtjevu – nije još poznato. No odgovori li Turudić pozitivno po USKOK, suđenje za kamione ponovno će početi ispočetka, uz izvođenje svih dosadašnjih, ali i eventualnih novih dokaza i svjedoka. Tako bi se ovo novo suđenje moglo otegnuti na još godinu dana.

Opći je dojam da ovim manevrom USKOK tek kupuje vrijeme. U dosadašnjem postupku nisu iznesene nikakve nove činjenice ni okolnosti, niti je USKOK, sukladno presudi Vrhovnog suda, prebacio težište na realnost same cijene IVECO-vih kamiona. Dapače, ponovno se ustanovljavala razlika između vozila MAN-a i IVECO-a, s većim naglaskom na tehničkim karakteristikama vozila i nešto manjim na odnosu cijena između te dvije ponude. No, prošloga tjedna USKOK je kao nove okolnosti naveo moguću razliku u izvješćima Vojne sigurnosne agencije (VSA), naročito u izvješću koje je otišlo prema tadašnjem predsjedniku Republike Stipi Mesiću, kao i sumnje da je vršen pritisak na neke od članova Povjerenstva za izravnu pogodbu. Iako nije potpuno jasno na čemu USKOK temelji takva saznanja, sigurno je da bi potvrda njihove točnosti otvorila broja nova pitanja – među njima svakako i pitanje vjerodostojnosti iskaza nekih dosadašnjih svjedoka. Dodatno bi se nametnulo i pitanje zbog čega USKOK kao svjedoka nije pozvao često spominjanog Stipu Mesića, čije se svjedočenje već neko vrijeme gotovo pa nameće kao nužno.

Nakon prošlotjednog preokreta kojeg je izazvao drugooptuženi Ivo Bačić svojom „dopunom“ obrane, jučer je na zagrebačkom Županijskom sudu došlo do novih obrata. USKOK je, kao što je i najavljivao prošloga tjedna, pribavio preko MORH-a novu dokumentaciju nekadašnje Vojne sigurnosne agencije (VSA) o nabavi kamiona, odnosno nebojnih motornih vozila, saslušao novog svjedoka (bivšeg načelnika Protuobavještajne službe VSA Damira Stručića), i na koncu zatražio prekid rasprave zbog izmjene činjeničnog stanja, točnije zbog izmjene optužnice. Još uvijek nije potpuno jasno zbog čega su se tužitelji sada odlučili na korak koji se očekivao još od samog početka novog postupka, osim što im se nije svidjelo to što je sudac Željko Horvatović odbio USKOK-ov zahtjev za pozivanjem dva nova svjedoka, Zlatka Kozolića i Ivana Popovića (oba iz VSA).

Osnovni razlog za promjenu optužnice mogao bi biti dopis VSOA-e USKOK-u od 29. studenog 2013. godine, iz kojeg proizlazi da se izvješće analitike i operative nekadašnje VSA razlikuje od izvješća krajnjim korisnicima. Sudac Horvatović odbio je pozvati Kozolića jer je on bio tek „običan operativac“, pa je time bio prenisko u hijerarhiji, dok je za Popovića USKOK od početka znao da je kao član sudjelovao u prvom Povjerenstvu za nabavu kamiona, a nije ga na vrijeme smatrao potrebnim pozvati da svjedoči. Baš kao što je zahtjev USKOK-a za uvođenje 2 nova svjedoka proglasio nevažnim, tako suca Horvatovića nije impresionirala ni dokumentacije VSOA-e koju je MORH brzinski deklasificirao i poslao USKOK-u (u roku od nepunih tjedan dana). Sudac je zaključio da ta dokumentacija (koja se sastoji od 12 različitih dopisa i izvješća VSA sastavljenih u studenom i prosincu 2004., siječnju 2005. godine, te prosincu 2008.) ne donosi ništa što se već nije čulo tijekom dosadašnjeg postupka, te da uglavnom opisuje i konstatira ustroj i način rada Povjerenstva za nabavu nebojnih motornih vozila.

Temeljem prošlotjedne Bačićeve izjave – kako je zbog sumnje na “muljažu” sam tražio da VSA “malo pročačka” nabavu kamiona, jučer je kao svjedok pozvan Damir Stručić, bivši načelnik Protuobavještajne službe VSA. Na samom početku njegovog svjedočenja utvrđeno je da ga s drugooptuženim Bačićem veže kumski odnos, a kasnije je dodao da s njime nikada ni prije ni poslije nije pričao o spornoj nabavi.

Gordan Čačić, ravnatelj VSA

Stručić je potvrdio da je krajem studenog ili početkom prosinca 2004. bio pozvan u kabinet tadašnjeg ravnatelja VSA Gordana Čačića, te da se pred njima dvojicom vidljivo nervozni Ivo Bačić požalio kako „ima različitih nepravilnosti u nabavi, zbog čega mu je uopće žao da je prihvatio funkciju pomoćnika ministra. Spominjao je da postoje namještaljke i muljaže“, rekao je Stručić, dodavši kako mu je ravnatelj VSA Čačić dao u zadatak da „pogleda što se događa“. Na temelju do tada dostupnih izvješća i dopisa Stručić je 16. prosinca 2004. sastavio izvješće, koje je Čačić potom odnio ministru obrane Berislavu Rončeviću. Negdje oko Božića Čačić je rekao Stručiću kako je ministar odbacio sve njegove sugestije i da „ide dalje“ (s nabavom, op.a.), zbog čega je Čačić odlučio o tome izvijestiti Predsjednika RH (Stipu Mesića, op.a.), kao i ostale krajnje korisnike (predsjednika Vlade i Sabora, načelnika GS OS RH, itd). Mesić je usmeno obaviješten, a iako je Čačić potvrdio da su svi krajnji korisnici izviješteni, Stručić nikada nije vidio taj pisani dokument. Kako nitko od tzv. krajnjih korisnika nije tražio daljnji rad VSA na tom slučaju, taj je posao za Agenciju tu bio završen.

To je i iz razgovora s Mesićem zaključio i sam Čačić, potvrdio je jučerašnji svjedok. „Da je bilo potrebe – mogao sam izvršiti uvid u predmet, ali nije bilo potrebe“, zaključio je Stručić, koji se dalje nije bavio kamionima, jer je već u prvim danima 2005. otišao na 3-mjesečno usavršavanje jezika u Englesku. No svojedobno se u javnosti nagađalo kako je bivši predsjednik Mesić bio bijesan na Čačića zato što ga, navodno, nije izvijestio o nabavi kamiona, već je jedine relevantne informacije dobivao od glavnog inspektora obrane Joze Miličevića. Tom se činjenicom navodno trebao pozabaviti i USKOK, no spriječila ga je tragična nesreća na skijanju u kojoj je Čačić krajem 2008. izgubio život.

Damiru Stručiću predočena su i dva dokumenta iz siječnja 2005., za koja je svjedok rekao da ih fizički nije mogao potpisati, budući je u to vrijeme već bio u Engleskoj, pa pretpostavlja da ih je potpisao njegov zamjenik, Spomenko Eljuga.

Spomenko Eljuga

Spomenko Eljuga svjedočio je prošloga tjedna, 26. studenog, kao svjedok obrane. On je 2004. bio član Povjerenstva za nabavu nebojnih motornih vozila ispred Pravne službe MORH-a, koja je dala mišljenje o tome može li MAN sudjelovati na natječaju budući je njegov zastupnik, Auto Hrvatska, tužio MORH zbog višemilijunske štete nanesene tijekom Domovinskog rata. Mišljenje Pravne službe bilo je da Auto Hrvatska može sudjelovati na natječaju, ali da do trenutka sklapanja ugovora (ako do toga dođe) treba regulirati svoje dotadašnje odnose s MORH-om kako ne bi kasnije došlo do nesuglasica. Početkom 2005. Eljuga je prebačen na dužnost u VSA, gdje se ponovno susreo sa slučajem „kamioni“. Prisjetio se da je u kabinet ravnatelja VSA dolazio Radmilo Jasak s još jednom kolegicom iz Inspektorata obrane, te da su tražili dokumentaciju VSA o tijeku postupka nabave kamiona. Pozivajući se na tadašnji Zakon o sigurnosnim službama, čl. 33. koji jasno propisuje tko ima pravo uvida u dokumente VSA, ravnatelj Čačić odbio je inspektorima predočiti papire. U VSA se ionako mislilo da će Inspektorat njima dati neke nove podatke i dokumente, ali nikako obratno.