S početkom mjeseca studenog Ministarstvo obrane RH ponovno je upisano kao korisnik bivše i buduće vojarne u Belom Manastiru. Lokalna uprava tu je nekretninu prvo vratila Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u čijoj su ingerenciji bivše vojne nekretnine, da bi potom to Ministarstvo prenijelo vojarnu u nadležnost Ministarstva obrane, koje je početkom ove godine najavilo ponovnu aktivaciju ovog objekta za potrebe obrane. Bude li sve prema planu, u novu vojarnu u Belom Manastiru vojska će useliti tijekom 2026. – MORH planira tamo smjestiti postrojbu razine bojne iz sastava Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, ukupno između 600 do 800 ljudi, a nova postrojba koristit će i novu tehniku. „Bojna će koristiti borbena vozila pješaštva iz bojne ‘Sokolovi’ budući da će bojna ‘Sokolovi’ preuzeti BVP Bradley“, poručuju iz Ministarstva obrane.

Ulaz u vojarnu (Izvor: Grad Beli Manastir)

Gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob (HDZ) uvjeren je da će aktivacija vojarne i dolazak prilično velikog broj vojnika pozitivno utjecati i na „gospodarstvo grada, demografiju i ekonomski razvoj grada kao dijela Osječko-baranjske županije“. Tu je Rob, barem što se demografije tiče, u pravu – tako je zabilježeno povećanje nataliteta i nakon povratka vojske u Vukovar. No šalu na stranu… Osim ovih uobičajeno očekivanih pozitivnih reperkusija, još je jedan bitan razlog zašto gradonačelnik Belog Manastira pozdravlja MORH-ove planove o novoj vojarni.

„Treba naglasiti i pozitivni sigurnosni aspekt dolaska vojnika na ovo područje s obzirom da se radi o graničnom području Republike Hrvatske, a imajući u obziru trenutnu sigurnosnu situaciju na globalnoj razini“,

kaže gradonačelnik Rob za portal Obris.org. Nema sumnje da bi se s njegovim riječima složio i ministar obrane Ivan Anušić koji u Mađarskoj vidi potencijalnu opasnost za RH, posebno nakon što je aktualni premijer Viktor Orban u nekoliko navrata, slučajno ili ne, manifestirao ideje o „velikoj Mađarskoj“ koja se proteže i na dijelove Lijepe naše.

Uređenje skloništa za pse u svibnju 2014. (Izvor: Grad Beli Manastir)

Vojarna u Belom Manastiru, veličine čak 7 hektara, proglašena je neperspektivnom u vrijeme vlade Ive Sanadera, a njeno napuštanje bilo je planirano do 2006. Pa ipak, to se dogodilo tek 5 godina kasnije – 2011. vojarna je predana Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Potom ju je Milanovićeva Vlada privremeno koristila kao sklonište za pse nakon poplave u Gunji i privremeni smještaj za migrante tijekom migrantske krize. Tek u studenom 2020., temeljem Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH, koji govori o darivanju bivših vojnih nekretnina jedinicama lokalne samouprave u svrhu realizacije niza projekata javne i društvene namjene, sada već bivša vojarna predana je gradu Belom Manastiru. Ugovor je potpisan 11. studenog 2020. godine, a već tada gradske su vlasti namislile u prostore bivše vojarne smjestiti lokalni DVD, Crveni križ i Baranjsku čistoću, koja je time dobila spremišta za vozila. To je trebalo biti privremeno dok se ne riješi sva potrebna dokumentacija, kako bi se pripremio teren za ozbiljne projekte, uključujući i one koji se financiraju sredstvima iz fondova EU. Štoviše, predstavnici Grada su u sklopu projekta „Izgradnja kapaciteta gradske uprave Grada Belog Manastira“ otišli do Čakovca kako bi razgledali tamošnji prostor bivše vojarne preuređen u Centar znanja. Primjer je to dobre prakse revitalizacije nekadašnjih vojarni u kvalitetan ekosustav javnih i obrazovnih institucija, poduzeća i udruga usmjerenih prema razvoju gospodarstva, složili su se belomanastirski gradski oci. Poučen dotadašnjim dobrim iskustvom privlačenja europskih novaca, gradonačelnik Rob razmišljao je i o novom europskom financijskom razdoblju od 2021. do 2027.

„Osim uređenja komunalne infrastrukture (sortirnica otpada, prometnice, nogostupi, javna rasvjeta, dječja igrališta), ponovno ćemo naglasak stavljati na gospodarstvo (nastavak razvoja poslovne zone, kuća baranjske začinske paprike, nastavak izgradnje vinskih cesta), učenje i obrazovanje (prenamjena bivše vojarne u centar izvrsnosti na području poljoprivrede, uređenje Umjetničke škole), razvoj civilnog društva uključujući sport i rekreaciju (gradski sportski park, rekreacijski centar Šećeransko jezero) i rješavanje socijalnih pitanja stanovnika (rješavanje stambenih pitanja, nastavak projekta ‘Zaželi’) i slično“,

najavio je gradonačelnik Rob u listopadu 2021. godine.

Gradonačelnik Tomislav Rob (Izvor: Grad Beli Manastir, Facebook)

Umjesto revitalizacije, vojarna je u međuvremenu toliko propala da je postala gradsko ruglo. Danas Rob za portal Obris.org kaže kako je dio problema proizašao iz činjenice da je Grad Beli Manastir vojarnu dobio tek na privremeno korištenje:

„Za svaki investicijski projekt koji se predviđao na lokaciji bila potrebna suglasnost Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kao i jasan poslovni plan za eventualnu dodjelu zemljišta. Interesa stranih ili domaćih investitora te gospodarstvenika za ‘brownfield’ investicije nije bilo prvenstveno zbog veličine parcele, dok je ista problematika priječila apliciranje i projektnu provedbu ideja Grada Belog Manastira na aplikaciju projekata financiranih iz  Europske unije s obzirom na udjele sufinanciranja“.

Zato je ideja slavonsko-baranjskih saborskih zastupnika, prije svega Stipana Šašlina, o povratku vojarne u Belom Manastiru pod okrilje vojske, primljena širom raširenih ruku. S time su se složili i premijer Plenković i bivši ministar obrane Banožić, dok je aktualni ministar Anušić pokrenuo provedbu ovog prilično zahtjevnog projekta. Već u veljači ove godine izmijenjen je prostorni plan Osječko-baranjske županije, a nakon sastanka Anušića te Roba započele su i geodetske izmjere vojarne. Temeljem tijekom ljeta raspisanog natječaja za izradu planske i projektne dokumentacije za izgradnju i sanaciju građevina i infrastrukture vojarne u Belom Manastiru, odabrana je zagrebačka tvrtka Elektroprojekt d.d. koja u roku od 6-8 mjeseci treba napraviti svu potrebnu dokumentaciju, uključivši i projekt sanacije te rekonstrukcije građevina, ali pripadajuće infrastrukture. Na području vojarne nalazi se 21 građevina, od kojih je većina u ruševnom stanju, pa iz MORH-a najavljuju početak pripremnih radova – raščišćavanje vojarne i uklanjanje devastiranih objekata u koje nije ekonomski isplativo ulagati – već do kraja ove godine. Dosadašnji korisnici – DVD, Crveni križ i Baranjska čistoća – već su iselili, a gradonačelnik poručuje da će svi biti adekvatno zbrinuti.

„Nakon toga, u prvoj polovici 2025. godine planiran je početak sanacije postojećih građevina u koje je ekonomski isplativo ulagati te izgradnja nove infrastrukture za puni kapacitet vojarne. Završetkom tih radova, što se očekuje do sredine 2026., osigurat će se uvjeti za rad i smještaj oko 200 pripadnika Oružanih snaga RH. U drugoj fazi realizacije, tijekom 2026. i 2027. godine, planirana je izgradnja kapaciteta za smještaj i rad kompletne bojne sa zapovjedništvom i svim pratećim službama za 800 pripadnika Oružanih snaga RH“,

objasnili su nam svoje planove u Ministarstvu obrane.

Puno posla na uređenju vojarne za smještaj pripadnika OS RH (Izvor: Grad Beli Manastir)

MORH-ova gruba početna procjena investicije iznosi oko 28 milijuna eura, a očekuje se da će preciznija procjena investicije i dinamike realizacije biti poznata nakon završetka izrade planske dokumentacije. Financijska sredstva za projekt aktivacije vojarne u Belom Manastiru osigurana su u državnom proračunu za 2025., koji je upravo u procesu donošenja u Hrvatskom saboru.

*** ovaj tekst je dio projekta “U službi naroda” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić posjetio je u utorak, 30. srpnja, vojarnu “5. gardijske brigade Slavonski sokolovi” u Vinkovcima te ocijenio kako „Kad govorimo o kandidatima koji se odlučuju za dragovoljno vojno osposobljavanje te daljnju karijeru u Oružanim snagama RH, u prvih pet mjeseci ove godine postigli smo već 73 posto popunjenosti u odnosu na cijelu prošlu godinu“.

Kako je priopćilo Ministarstvo obrane (MORH),  Anušić je podsjetio kako je od početka njegovog mandata fokus na popularizaciji i približavanju vojnog poziva svakom građaninu Republike Hrvatske, a posebno mladima, budućim pripadnicima Hrvatske vojske. U tom je kontekstu rekao da popunjavanje Oružanih snaga RH mora biti kontinuirano i kvalitetno, te istaknuo kako jeovoliko visokapopunjenost vrlo dobar znak: “To je pokazatelj, kad govorimo o popularizaciji vojnog poziva, da postižemo rezultate te ćemo tako nastaviti i dalje.”

Ministar se osvrnuo i na sposobnosti besposadnih sustava, koje su mu u vinkovčkoj vojarni prezentirali pripadnici OS RH. Spomenuo je važnost tih sustava i njihovih sposobnosti te ulaganja u razvoj novih znanja i tehnologija. “Bitno je naglasiti da ove letjelice na svim ratištima dobivaju veliki primat u ratovanju, odnosno u premoći unutar samog sukoba, a to je posebno vidljivo u ratu u Ukrajini. I zato Oružane snage RH i Ministarstvo obrane nastavljaju zajednički razvijati nova znanja, vještine i tehnologije”, rekao je Anušić. MORH s domaćim tvrtkama ima potpisan sporazum o suradnji na području istraživanja i razvoja besposadnih sustava, u okviru kojeg vojska ima mogućnost testiranja i obučavanja na tim sustavima. S druge strane, te tvrtke dobivaju povratnu informaciju o iskustvima i potrebama vojske vezano uz spomenute sustave.

Ministar Anušić je posebno spomenuo i povratak OS RH u Beli Manastir. Istaknuo je kako se trenutačno provode potrebne prostorno-planske izmjene te da Oružane snage i Ministarstvo obrane RH rade na pripremama za spomenuti povratak. “Riječ je o dolasku razine jedne bojne, između 600 i 700 vojnika, krajem 2026. godine. Vrlo brzo započet ćemo gradnju novih i obnovu postojećih objekata u vojarni”, najavio  je ministar Anušić. Trenutno se, kaže, provode potrebne prostorno-planske izmjene, a Oružane snage i Ministarstvo obrane RH rade na pripremama za spomenuti povratak.

Ministra su u vinkovačkoj vojarni dočekali predstavnici Oružanih snaga RH predvođeni načelnikom Glavnog stožera OSRH general-pukovnikom Tihomirom Kundidom. Tijekom posjeta ministar je obišao smještajne kapacitete, hangare borbene i neborbene tehnike i tehničku radionicu koju koriste pripadnici Hrvatske vojske koji su ondje smješteni. Prezentirana mu je i uporaba te mogućnosti besposadnih sustava u provedbi vojnih operacija. On je pak, u izjavi medijima, podsjetio da je na početku svojeg mandata najavio da će obilaziti vojarne i infrastrukturu koju koriste Oružane snage RH kako bi se upoznao s postojećim stanjem i kako bi se nastavila ulaganja u modernizaciju i osnaživanje materijalnih prava pripadnika HV-a. Istaknuo je da zadovoljan vojnik mora imati i adekvatan prostor i uvjete u kojima radi. “Danas obilazimo vojarnu u Vinkovcima. Cilj nam je nastaviti osnaživanje materijalnih prava, kao što to činimo od početka: od povećanja plaća, dnevnica i svega onoga što mora imati zadovoljan vojnik, pripadnik Oružanih snaga RH. Ništa nam ne vrijedi ni tehnika, ni oprema ako nemamo zadovoljnog i motiviranog vojnika”, poručio je Anušić.

*Photo: MORH/J.Kopi

Današnji Aktualni sat Hrvatskog sabora bio je prvi u mandatu Ivana Anušića  kao ministra obrane. Anušić je bio pošteđen kritika s opozicijske strane, pa mu je „uklizao“ stranački kolega Stipan Šašlin, koji je u Sabor ušao upravo kao zamjenik zastupnika Ivana Anušića. Šašlina su zanimale dvije stvari za koje je zatražio  odgovor od ministra Anušića:

„Vi ste odmah po dolasku, odnosno odmah po preuzimanju mandata ministra obrane istaknuli da će hrvatski vojnik, dočasnik i časnik biti praktički u središtu Vašeg djelovanja, u središtu pozornosti, odnosno da će opremljenost, obučenost, uvjeti života i materijalna prava hrvatskih vojnika biti apsolutni prioritet u Vašem mandatu. Zanima me dokle se došlo u realizaciji ovih pitanja, posebno ono što me zanima – realizacija, odnosno provedba projekta povratka Hrvatske vojske u hrvatsko Podunavlje, odnosno u vojarnu Beli Manastir u Baranji?“.

Za vojarnu u Belom Manastiru Šašlin je i osobno zainteresiran, budući da dolazi iz Baranje, pa je to pitanje postavljao i ranije, sada već bivšem ministru Mariju Banožiću, ne krijući da je o tome osobno razgovarao i s premijerom.

Ministar Ivan Anušić počeo je odgovarati istim redoslijedom kako je Šašlin pitao – prvo o povećanju materijalnih prava pripadnika OS RH:

„Kad govorimo o materijalnim pravima pripadnika Oružnih snaga i djelatnika MORH-a, to je nešto što sam na početku samom rekao da ću na tom insistirati i, na kraju krajeva, to je i sam premijer rekao, da nam je centar pažnje i brige – kad govorimo o Oružanim snagama – čovjek, pripadnik Oružanih snaga, vojnik i mornar. Tako da smo već u okviru Zakona o Oružanim snagama promijenili, na zadnjoj ili predzadnjoj sjednici Vlade, a Uredbom već u 12. mjesecu smo to napravili, produžili smo rok sa 45 na 50 godina kad govorimo o umirovljenju vojnika ili mornara, što je do sada bio veliki problem jer su završavali nakon 45. godine navršene života… Odlazili su neki od pripadnika Oružanih snaga ne u mirovinu jer nisu ostvarivali osnovna prava za mirovinu. Sada to će svakako biti riješeno. Podigli smo 10 posto plaće djelatnicima MORH-a, njih 1.250, već u 12. mjesecu je ta odluka donešena, već su sada u 1. mjesecu primili po toj odluci veće plaće. Podignute su dnevnice između 25 i 30 posto za sve pripadnike naših kontingenata koji se nalaze u misijama diljem svijeta – ukupno njih je u ovom trenutku 312. I priprema Vlada Republike Hrvatske izmjenu koeficijenta kojima će pripadnicima Oružanih snaga plaće će se povećati čak do 40 posto u polovici ove godine. Kad govorimo o tome, jasno je apsolutno da su plaće i materijalna prava podignuti i da će u biti u narednih par mjeseci završen taj proces“.

„Povratak vojske u Baranju“

Potom je Anušić objasnio i da je s početkom ove godine pokrenut projekt „povratka vojske u Baranju“:

„Kad govorimo o opremanju i kad govorimo o svemu onome što čini još život i rad i funkcioniranje pripadnika Oružanih snaga još kvalitetnijim i boljim, na tom programu i na tim projektima radimo i s njima ćemo vrlo brzo izaći i u javnost. Kad govorimo o drugom velikom projektu koji je bio najavljivan još prije nekoliko mjeseci, ja sam ga pokrenio zajedno sa Vladom Republike Hrvatske, dogovoreno je s premijerom, da projekt povratka Oružanih snaga u vojarnu Beli Manastir započne s ovom godinom u smislu realizacije projekta i on je započeo. Do kraja 2026. će biti i dovršen. Radi se o povratku između 650 i 850 pripadnika Oružanih snaga na razini jedne bojne, mehanizirane bojne, koja će vratiti se u vojarnu u Baranju.

Zbog čega u Baranju i zbog čega je to vrlo bitno? Iz nekoliko razloga. Prvo – sigurnosni razlozi – blizina granice na kojoj imamo dosta problema kad govorimo o migrantima i o sigurnosnim ugrozama koje su u ovoj geopolitičkoj situaciji današnjoj jasni i definirani. Kad govorimo o drugoj stvari – govorimo o demografiji jer je Baranja jedan od područja koje je demografski dosta stradalo u proteklih 20-ak godina, u stvari od završetka mirne reintegracije i od početka Domovinskoga rata. I definitivno broj ljudi koji će tamo doći, funkcionirati, živjeti i raditi će i u demografskom smislu koristiti i Belom Manastiru, naravno i Baranji i Osječko-baranjskoj županiji, ako govorimo naravno i o cijelom istoku Hrvatske. A naravno, i gospodarski aspekt toga je jasan i definiran. Vrijednost cijelog tog projekta je 28 milijuna eura i, kao što sam rekao, u iduće 3 godine, tj. do kraja 2026. godine – 2024., 2025., 2026. – taj projekat će biti u potpunosti završen“.

Vojarna na cesti D7 Osijek-Beli Manastir-mađarska granica (Photo: MORH)

Tako će povratak u Baranju koštati nevjerojatnih 210, gotovo 211 milijuna kuna, da bi se oživjela vojarna koja je, kako se to kolokvijalno kaže, na „pljunomet“ od granice, a time i u dometu topništva i bespilotnih letjelica neprijatelja u bilo kakvom potencijalnom sukobu sa susjedima. Naime, do granice sa Srbijom ima 20-ak km, a do mađarske granice je i manje – tek nekih 5-6 km. To je, naravno, ako se ide na revitalizaciju bivše vojarne, koja je u DPR-u iz razdoblja 2006.-2015. (dakle iz vremena HDZ-ove Vlade Ive Sanadera) bila proglašena neperspektivnom i za koju je tada bilo najavljeno napuštanje do 2006. godine. Vojarna je 2011. predana na upravljanje Agenciji za upravljanje državnom imovinom, koja ju je tek 9 godina kasnije, 2020. predala gradu Beli Manastir – koji potom nije znao što bi s njom niti je imao novaca da s njom išta poduzme, pa je u jedan njen dio smjestio dobrovoljna vatrogasna društva i Crveni križ. Milanovićeva Vlada privremeno ju je koristila kao azil za pse nakon poplava u Gunji, a onda i za smještaj migranata tijekom tzv. „velike izbjegličke krize“ 2015. godine. Bivši ministar obrane Mario Banožić revitalizaciju ove vojarne pravdao je potrebama hrvatskog sudjelovanja u Multinacionalnom divizijskom zapovjedništvu – Centar (MND-C), te u drugim NATO aktivnostima u susjednoj Mađarskoj.

I na prošlotjednoj 16. sjednici Vladinog Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem prezentiran je „Povratak Hrvatske vojske u Beli Manastir i stvaranje preduvjeta za početak rada pripadnika Hrvatske vojske u vojarni u Belom Manastiru“. U prezentaciji koju je održao ministar obrane Ivan Anušić navodi se da je riječ o površini zemljišta od 66.437 m², na kojem se nalazi 21 objekt – dio građevina je zapušten i devastiran, a dio je u uporabi zbog čega je za korisnike potrebno pronaći alternativnu lokaciju. Budući korisnici – pripadnici OS RH iz bojne „Sokolovi“ – u tu će vojarnu useliti zajedno s borbenim vozilima pješaštva (vjerojatno M80) koja se zamjenjuju s BVP Bradley. Dakle, u Baranju se planira slati postojeću bojnu Hrvatske kopnene vojske, čiji će se odlazak osjetiti u u Našicama, mjestu njenog dosadašnjeg stacioniranja – tako da tu nipošto nije riječ o ikakvom jačanju OS RH, već tek o još jednom prelijevanju postojećih resursa iz šupljeg u prazno.

Do kraja sljedeće godine (2025.) treba biti završena prva faza povratka procijenjene vrijednosti 10 milijuna eura – useljenje cca 200 pripadnika OS RH (zapovjedništvo smanjenog sastava i jedna satnija s opslužništvom), dok je druga faza (procjena ulaganja – 16 milijuna eura) predviđena u 2026. godini, pri čemu bi se razmještaj bojne odvijao parlelno sa stvaranjem potrebnih infrastrukturnih, tehničkih i logističkih preduvjeta za život i rad u vojarni. Do kraja ove godine potrebno je ostvariti određene preduvjete – (1) vratiti vojarnu u nadležnost MORH-a, te ujedno (2) pokrenuti status posebne namjene zemljišta i (3) ponovne uspostave sigurnosno-zaštitnih zona oko vojarne (izmjena prostorno planske dokumentacije), (4) iseliti trenutne korisnike, te (5) izraditi projektnu dokumentaciju i (6) ugovoriti radove cjelovite obnove. Vrijednost radova u ovoj „predfazi“ ugrubo se procjenjuje na oko 2 milijuna eura.