U vojarni “132. brigade HV” u Našicama pripadnicima 1. oklopno-mehanizirane bojne “Sokolovi” Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske uručeni su certifikati o uspješnom završetku obuke OPNET (Operator New Equipment Training). Obuka posada provedena je na borbenim vozilima pješaštva Bradley M2A2 ODS kroz devet tjedana. Obučavatelji iz kompnije BAE Systems pripadnike “Sokolova” upoznavali su s radom na novoj borbenoj platformi, a kruna obuke bila je provedba pripremnih gađanja u dnevnim i noćnim uvjetima na vojnom poligonu “Gašinci” kod Đaakova.

Prošlog četvrtka, 06. ožujka, pripadnici 1. oklopno-mehanizirane bojne Sokolovi proveli su školsko gađanje s borbenim vozilima pješaštva (BVP) M2A2 ODS Bradley. Na gađanju su korišteni glavni top M242 Bushmaster kalibra 25 x 137 mm i spregnuta strojnica M240 kalibra 7,62 x 51 mm. Kako je tom prilikom priopćio MORH, posade BVP Bradley, među ostalim, uvježbavale su vožnju i manevriranje u terenskim uvjetima, uporabu oružnih sustava, različitih optičkih senzora, komunikacijskih sustava, itd., i to na razini cijele posade (zapovjednik vozila, ciljač, vozač), kao i na razini pojedinačnih zadaća i dužnosti.

S današnjim završetkom prvog ciklusa obuke, stvoreni su uvjeti za početak taktičke obuke na razini desetine i voda, a obučavatelji su istaknuli kako su “Sokolovi” pokazali iznimnu motiviranost i obučenost te su tijekom provedbe gađanja potvrdili svoja znanja i sposobnosti.

Certifikate o završenoj obuci pripadnicima 1. oklopno-mehanizirane bojne “Sokolovi” uručio je načelnik stožera i zamjenik zapovjednika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske brigadir Mario Raguž.

Prema riječima  ministra obrane Ivana Anušića, do sada su OS RH zaprimile osam BVP Bradley, pri  čemu se provodi obuka mehaničara na četiri Bradleyja, a posada na preostala četiri. “U ovom se trenutku u Hrvatskoj nalaze 44 od 62 Bradleyja na kojima se treba provesti remont, a koji moraju biti spremni u 2026. Tražit ćemo od vlasnika da se poštuju ugovoreni rokovi i da se s isporukom više ne kasni,” rekao je Anušić u nedavnom razgovoru za Večernji list.

*Photo: OSRH, MORH/T.Brandt

“Riječ je već o drugoj skupini mehaničara koja se obučava. Obuka traje šest tjedana i provode je stručnjaci američke tvrtke BAE Systems Inc., a obučnu skupinu čine pripadnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske te Zapovjedništva za potporu.

Obuka je podijeljena na teorijski i praktični dio te se provodi u učionicama i na samim vozilima i podrazumijeva upoznavanje i rad sa svim sustavima vozila, od pogonskih preko zaštitnih pa do oružnih, te se odnosi na održavanje na razini postrojbe-korisnika.”

*Photo: MORH/Facebook

Šest mjeseci nakon što su ministar obrane Ivan Anušić i načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid posjetili tvornicu “Đuro Đaković” i provjerili kako teče obnova i modernizacija vozila M2A2 Bradley, ovih su dana provedena prva terenska testiranja i i prva testna gađanja bojnim streljivom. Kako je priopćilo Ministarstvo obrane, testiranja vozila provedena su na tvorničkom poligonu “Kindrovo“ tvrtke Đuro Đaković kod Slavonskog Broda, te na vojnom poligonu “Gašinci“ kod Đakova. Testiranjima se provjeravaju različiti podsustavi vozila, od testiranja vožnje u što težim uvjetima do testiranja oružnih sustava noću i danju. Na tenkovskom strelištu na Gašincima, stručnjaci iz američkih tvrtki uključenih u ovaj projekt, predvođeni stručnjacima BAE Systems, provodili su gađanja bojnim streljivom.  Testiranje je pratila novinarska ekipa Hrvatskog vojnika, čije je snimke danas objavilo Ministarstvo  obrane.

MORH ujedno podsjeća da  je prvih 44 od ukupno 89 Bradley vozila koja su stigla u Hrvatsku (početk isporuke u prosincu 2023.), nalaze se u tvrtki “Đuro Đaković” na remontu. Cilj remonta (“refurbishmenta”) je da sva Bradley vozila budu kompletirana i dovedena u operativno ispravno stanje do 2026. godine. Nakon dovođenja u operativno stanje, od ukupno 89 Bradley njih 62 bit će  raspoređeno u postrojbe OS RH, prvenstveno u bojnu Sokolovi Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Dodatnih pet vozila pripremit će se za potrebe obuke, a ostatak će služiti kao izvor pričuvnih dijelova.

Do kraja ove godine planirana je isporuka osam vozila Oružanim snage RH, a u idućoj 2025. trebao bi biti isporučen najveći broj predviđenih do ukupnog broja od 62 vozila. Bojna Sokolovi Gardijske oklopno-mehanizirane brigade HKoV-a sa svim Bradleyjima trebala bi biti opremljena do kraja 2026. godine.

Ukupna vrijednost projekta opremanja OS RH borbenim vozilima pješaštva M2A2 Bradley iznosi 196,4 milijuna dolara (bez PDV-a).

*Photo: MORH/G.Resovac

Tvornica “Đuro Đaković” trebala bi tijekom iduće dvije godine postati središnje mjesto u Europi za opremanje i modernizaciju američkih oklopnih vozila tipa Bradley, najavljeno je danas dok su proizvodne pogone obilazili ministar obrane Ivan Anušić i načelnik Glavnog stožera general Tihomir Kundid. Do kraja godine Oružanim snagama RH bit će isporučeno osam Bradleya za potrebe Kopnene vojske, a radi se oklopnim vozilima dokazanim u borbenim djelovanjima, istaknuto je u utorak u Slavonskom Brodu.

Nakon što su se sastali s Upravom, ministar Anušić i general Kundid obišli su proizvodne pogone Specijalnih vozila d.d., gdje su trenutno na remontu 22 od ukupno 89 borbenih vozila pješaštva Bradley. Radi se o vozilima koja su u prosincu 2023. godine stigla u Hrvatsku i koja bi uskoro trebala biti dovedena u operativno ispravno stanje. Prva 22 pristigla vozila u vrlo su dobrom stanju, a trenutno je u tijeku čišćenje prva četiri, što je zahtijevalo rastavljanje vozila do najsitnijih dijelova.

“Obišli smo i civilni dio, ali i onaj koji vodi brigu o vojnoj proizvodnji i industriji“, kazao je novinarima Anušić, napomenuvši: “Tu su 4 vozila Bradley koji će biti isporučeni uskoro, a do kraja godine ukupno 8“. Predsjednik Uprave Đuro Đaković grupe Marko Ćosić rekao je da očekuje da će prvo vozilo biti spremno do kraja šestog mjeseca: “Nakon toga, po pravilima struke, ide na poligon. Testira se po zahtjevnim standardima i očekujemo da će vozilo biti isporučeno u 7. mjesecu za Ministarstvo obrane.”

Ćosić je ustvrdio kako su u slavonsko-brodskoj kompaniji na “projektu Bradley” pokazali sposobnost i odlučnost da se pozicioniraju kao središnje mjesto za obrambenu industriju regije i Europe:

“U sljedeće dvije godine surađivat ćemo s vodećom tvrtkom američke obrambene industrije. Njihovih 20 stručnjaka kontinuirano će boraviti u Slavonskom Brodu i s našim timovima raditi na pripremi, osposobljavanju i modernizaciji vozila Bradley.  Na taj način stvarat ćemo visokokvalitetna radna mjesta i usvojiti stručnost i kompetencije koji se traže na globalnoj razini. Američki partneri su izuzetno zadovoljni našim kapacitetom i znanjem te lokacijom kao što je Slavonski Brod.”

Ukupno će stručnjaci na vozilima obaviti 500 zasebnih operacija te ih u potpunosti osposobiti za borbene misije OS RH po NATO-vim i američkim standardima

Inače, oklopnim vozila tipa Bradley opremiti će se naše Oružane snage te Hrvatska kao peta država koja ih nakon  SAD-a, Libanona Ukrajine te Saudijske Arabije koristi za potrebe svoje vojske. Posebno dobre rezultate s tim vozilom postigli su Ukrajinci u uništavanju ruskog oklopa, o čemu govore i brojne snimke na raznim društvenim mrežama.

Nakon obilaska zadovoljan je bio i ministar obrane Ivan Anušić. Ipak je on u predizbornoj kampanji u kojoj se imaačime pohvaliti: “To je samo dio onoga što poduzimaju Vlada i MORH za jačanje Hrvatske vojske, jer ovaj mjesec stiže prvih šest borbenih zrakoplova Rafalea. Potpisan je ugovor za 12 Black Hawk helihoptera. Posjetit ću i splitsko brodogradilište gdje, nakon 14 godina, i neisporuke obalnih ophodnih brodova, počinje izgradnja prvog u nizu od četiri obalna oklopna broda, koji su trebali biti davno isporučeni.” “MORH je našao modele dogovora i razumijevanje s obje strane da se nastavi izgradnja još 4 obalna ophodna broda”, naglasio je Anušić. Podsjetio je također da je pripadnicima Oružanih snaga RH povećan koeficijent plaća za 40 posto, uz dnevnice i sva materijalna prava koja im pripadaju sukladno odgovornosti za zadaće na kojima rade. Veliki projekt je i povratak oružanih snaga u vojarnu Beli Manastir. Bojna do 800  vojnika bit će do kraja 2026. smještena u Baranji zbog sigurnosnih i geopolitičkih razloga, naglasio je ministar Anušić.

*Photo: MORH/F.Klen

Jučer, 14.rujna, Đuro Đaković Grupa d.d. obavijestila je Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga i Zagrebačku burzu o sklopljenom ugovoru s kompanijom BAE Systems. „Đuro Đaković Specijalna vozila d.d., društvo u sastavu ĐURO ĐAKOVIĆ Grupe s BAE Systems, 6331 San Ignacio Avenue, San Jose, CA 95119 SAD, ugovorilo suradnju vezanu za isporuku oklopnih vozila Bradley u vrijednosti od 3.824.918,75 $. Ugovor je sklopljen u svrhu provođenja prve faze projekta isporuke vozila Bradley Ministarstvu obrane“, stoji u kratkoj obavijesti namijenjenoj tzv. investicijskoj javnosti.

Ovaj ugovor se jako dugo čekao i otvara vrata konačnom praktičnom početku isporuke i „refurbishmenta“ vozila M2A2 Bradley za potrebe MORH-a i OSRH. Ovome je prethodilo sklapanje jednog drugog ugovora koje je Ministarstvo obrane SAD objavilo 27. srpnja ove godine. „Tvrtka BAE Land Systems, York, Pennsylvania, dobila je hibridni ugovor vrijedan 89.000.000 dolara (trošak plus fiksna naknada, čvrsta fiksna cijena) za obnovu i pružanje obuke za novu opremu na borbenim vozilima Bradley. Ponude su prikupljane putem interneta, a zaprimljena je jedna ponuda. Radovi će se izvoditi u Slavonskom Brodu, u Hrvatskoj, s procijenjenim datumom dovršetka 31. prosinca 2026. Financijska sredstva za inozemnu vojnu prodaju (Foreign Military Sales, Hrvatska) za fiskalnu 2023. u iznosu od 89.000.000 USD bila su obvezna u trenutku dodjele ugovora“, objavio je Pentagon krajem srpnja.

Potom je sredinom kolovoza BAE Systems oglasio otvorena radna mjesta u Hrvatskoj – prema dostupnim informacijama, natječaj je još uvijek otvoren, a traži se osoblje profila „Field Service Technician – FST“, i to više izvršitelja. U tekstu oglasa stoji kako „FST pruža podršku i kontinuitet kupcima te korisnicima širom svijeta kako bi se postigla spremnost sustava na platformi M2 A2 A3 ODS & ODS SA Bradley fighting Vehicles Support. FST pruža tehničku pomoć tijekom testiranja, rješavanja problema, popravka, deprocesiranja, skladištenja i pomoći u otpremi vozila i njihovih komponenti tijekom tranzicije, prikupljanja tehničkih podataka i izvješćivanja, stručnjak je za operativne sustave na vozilima, djeluje kao prva kontaktna točka za teren identifikacija problema i istragu nesreća te primopredaju jedinica. Obuka se sastoji od rada sustava, rješavanja problema sklopova i podsklopova, izolacije i popravka grešaka na komponentama i sustavima“. Uz neke opće uvjete, BAE Systems je od kandidata za ovaj posao zahtijevao „poznavanje rada i vještina u aktivnostima održavanja i rješavanja problema svih varijanti borbenog vozila Bradley“, te „dodatne 4 godine radnog iskustva u mehaničkom/električnom/elektroničkom području relevantnih vojnih proizvoda Bradley Fighting Vehicles M2/M3 A2 A3 A4“. Raspon plaća za puno radno vrijeme kreće se od 57.420 do 91.890 USD, uz napomenu da su dostupni i drugi poticaji, ovisno o razini radnog mjesta te specifičnosti posla. Sličan postupak regrutiranja stručnjaka za rad na američkoj opremi za Hrvatsku svojedobno je bio proveden i u slučaju nabave helikoptera OH-58D Kiowa Warrior.

Prema očekivanjima Ministarstva obrane RH, prva vozila Bradley trebala bi u Hrvatsku stići krajem ove ili početkom sljedeće godine.

Prilikom svog jučerašnjeg boravka u Slavonskom Bordu, premijer Andrej Plenković posjetio je tvrtku „Đuro Đaković“. U Vladinom izaslanstvu bili su potpredsjednici Tomo Medved i Oleg Butković, te ministar obrane Mario Banožić, dok su slavonskobrodsku kompaniju predstavljali vlasnik tvrtke CE Industries (ujedno i novi vlasnik Đakovića), te sam predsjednik ĐĐ Grupe Marko Ćosić i drugi članovi Uprave. Glavna tema razgovora bila je dugogodišnja suradnja Ministarstva obrane RH i „Đure Đakovića“, kao i njeno buduće unapređenje, priopćio je MORH.

Ministar obrane Mario Banožić naglasio je da ova tvrtka ima potrebne kapacitete i sposobnosti za proizvodnju i najvišu razinu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria te njihovih povezanih oružanih sustava, sustava za obuku i pričuvnih dijelova, a da će proširenje buduće suradnje ovisiti o iskazanim potrebama od strane Oružanih snaga.

„Đuro Đaković je ugovorni dobavljač MORH-a u segmentu održavanja tenkova M-84 i BOV Patria. Obzirom na potrebe koje su iskazale Oružane snage, u narednom razdoblju nabavit će se i dodatnih 30 vozila BOV Patria“,

rekao je Banožić.

Vezano za nabavu Bradley vozila, koje ministar obrane očekuje u Hrvatskoj do kraja godine, na temelju sklopljenih ugovora s Vladom SAD-a, MORH je od od tvrtke Đuro Đaković zatražio ulogu poddobavljača koji bi trebao ta vozila pripremiti za prihvat u OS RH: „Na ovaj način, Bradley vozila će nakon dolaska i uvođenja u operativnu uporabu u Hrvatskoj vojsci imati odgovarajuću industrijsku potporu upravo u Hrvatskoj“, istaknuo je ministar Banožić.

No prema objavi HINA-e iz travnja ove godine, čini se da je projekt opremanja OS RH vozilima Bradley u priličnom kašnjenju te da je malo izgledno da će ona stići u „Đuru Đakovića“ do kraja ove godine, Naime, kako je objavila HINA, američka vojska i BAE Systems kao proizvođač Bradleya do kraja travnja nisu postigli dogovor o cijeni opreme i zanavljanja ovih oklopnih vozila. Prema Jutarnjem listu, postignut je dogovor s proizvođačima naoružanja, komunikacijske i druge opreme, ali ne i sa samim BAE Systems koji želi postići cijenu dogovorenu za ukrajinsko tržište, a ne nižu cijenu predviđenu za Hrvatsku. Od tada nije bilo naznaka je li dogovor ipak postignut, osim što je ministar obrane RH Mario Banožić u nekoliko navrata ponovio kako očekuje da prvi Bradleyi stignu u RH u drugoj polovici godine. Dok se to ne dogodi, „Đuri Đakoviću“ preostaje rad na tenkovima, a očekuje ih i projekt MORH-ove nabave dodatnih BOV Patria.

Na jučerašnjem sastanku u slavonskobrodskoj tvrtki premijer Plenković je istaknuo da je uspjeh „Đure Đakovića“ spoj reputacije novoga investitora i kvalitete i tradicije proizvodnje te ulaganja u mehanizaciju i nove strojeve. Tu je i ambicija te tvrtke da poveća broj zaposlenih s 1.200 na 2.000 ljudi, čemu će pridonijeti i mladi koji se za tržište rada spremaju kroz obrazovni ciklus na novoosnovanom Sveučilištu u Slavonskom Brodu, osobito inženjeri.

Danas je u sklopu NATO ministarskog sastankakoji se održava u Bruxellesu, a na inicijativu i poziv glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga – održan prvi neformalni susret ministara obrane s predstavnicima 25 tvrtki transatlantske obrambene industrije. Osim ministra obrane Marija Banožića, sastanku su prisustvovali i predstavnici hrvatske kompanije “Đuro Đaković”, te BAE Systems. Baanožić je nakon sastanka rekao da očekuje potpisivanje ugovora vrlo brzo: “Američka tvrtka je spremna dati priliku Đuri Đakoviću i očekujem da će ugovor biti potpisan sljedeći mjesec“.

*Photo: Vlada RH, NATO

Prošloga su mjeseca u Ministarstvu obrane potpisani redovni godišnji ugovori s predstavnicima domaće obrambene industrije. Među ostalim, kao i do sada, potpisan je ugovor i sa slavonskobrodskom tvrtkom „Đuro Đaković“ za nastavak projekta generalne revizije tenkova, pokrenutog u vrijeme ministra Ante Kotromanovića. Prema planu, ove će se godine taj projekt i okončati, a nakon toga bi, prema najavama aktualnog ministra obrane Damira Krstičevića, trebao započeti projekt modernizacije tenkova. No na „Đuru Đakovića“ ozbiljno se računa i u najavljenom projektu nabave i modernizacije američkih oklopnih vozila Bradley, što bi prema postojećem planu „Đakoviću“ trebalo donijeti 10-godišnji posao. Tako će Ministarstvo obrane RH biti velika poluga u spašavanju „Đure Đakovića“, koji je krajem prošle godine ponovno visio na rubu stečaja.

O svemu tome porazgovarali smo s Hrvojem Kekezom, predsjednikom Uprave „Đuro Đaković Grupe“.

Nažalost, zadnjih mjeseci dosta se čulo o „Đuri Đakoviću“ u nekakvim drugim kontekstima, koji su bili sve samo ne pozitivni. Da li se to sada polako mijenja?

‘Đuro Đaković Grupa’ je u 2019. stvarno došla – pred kraj 2019. – u jako težak položaj. Čuli ste iz medija, čuli ste izjave ljudi iz Vlade, i bilo je poprilično neizvjesno što će se desiti. U, nekako, zadnjim trenucima je Vlada odlučila stati nama u pomoć i stati na našu stranu – svojom izjavom, svojim državnim jamstvom od 300 milijuna kuna. Država je vjerovala u nas i mi smo sada u postupku izrade ‘Rescue Aid’ programa. To je program tipa ‘once-and-last’. Znači, samo jednom i zauvijek, više ne. Imamo jednu šansu. Taj je ‘Rescue Aid’ morala odobriti i naša Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, ali i Bruxelles, Europska komisija. Taj program naravno slijedi… sadržavat će program restrukturiranja, od kojeg očekujemo, naravno, puno. Vjerujemo u njega i cilj nam je da ‘Đuro Đaković Grupu’, sa svojim kćerima, izvedemo na nekakav put održivosti, uz pomoć države… ovih sredstava, ‘Rescue’ programa, restrukturiranja i svega – da postanemo održivi.

Kad vi očekujete da bi to trebalo proći?

Neke stvari su utvrđene rokovima, neke i ne tako. Konkretno, ovaj tjedan (17.-21. veljače, op.a.) ide zahtjev prema Bruxellesu za ‘Rescue Aid’. Isto tako, ovaj tjedan će ići izbor konzultantske tvrtke. U roku od tri mjeseca moramo usuglasiti program restrukturiranja, napraviti ga i usuglasiti s Ministarstvom gospodarstva. s nadzornim odborom i sa skupštinom. Mjesec dana nakon toga sa Vladom. A dva mjeseca nakon toga – s Europskom komisijom. A sam program restrukturiranja ne može se odraditi brzo. Nažalost. Bilo bi super kad bi mogli krenuti punom parom i odmah riješiti sve. Da su tako mali problemi, da se može tako brzo – to bi nam ukazivalo da nisu veliki problemi. Problemi su ipak veliki. Samo restrukturiranje traje i trajat će. Mislim da ćemo imati negdje u planu restrukturiranja, otprilike… mislim da ćemo imati plan od tri godine. Naravno, neće se dešavati sve istom dinamikom. U te tri godine mislimo riješiti strateškog investitora. U te tri godine mislimo dovesti do kraja sam proces restrukturiranja – prvenstveno tu mislim na proizvodnju, jer nam je sama proizvodnja kamen spoticanja. Ali isto tako će se u prvih šest mjeseci puno toga dešavati, i naravno, i u onih drugih šest mjeseci. Jer mi i Vlada smo pod nekim uvjetima Europske komisije, gdje onoliko koliko budemo imali pomoći od države – u vidu dokapitaliziranja – toliko ćemo morati imati, u istom omjeru, dokapitalizacije od strateškog partnera, ili vlastitog doprinosa, ili jednog i drugog. Tako da će to trajati…

Dobro. Ali to zapravo ipak sada stabilizira postojanje i opstanak Đure Đakovića?

Svakako. Prvo i osnovno, što je bio problem, je blokada. Uspjeli smo naći s dobavljačima različite kompromise i potpisat s njima dogovore – kako bi se s ovom prvom tranšom novaca, koja je krenula, uspjelo sve odblokirati. Znači, odblokirani smo – i ‘Specijalna vozila’, i ‘Grupa’. Isplaćene su zaostale plaće, osigurana su sredstva za plaće za naredna tri mjeseca … I banke smo riješili, dobavljače, kako je dogovoreno. Krenuli su materijali, kako bi što prije… Sad nam je jako veliki pritisak da preko noći… Kako smo ove dane blokade – radilo se s čime se imalo, a malo toga se imalo – sad mi moramo preko noći podići proizvodnju na jedan visoki nivo, kako bi što prije isporučili sav… nedovršenu proizvodnju – a ima je puno. I kako bi u vrlo kratkom periodu mogli uprihodovati nekakvih 118 milijuna kuna, što će nas dodatno osnažiti i dati nam vjetar u leđa da možemo dalje normalno funkcionirati.

Prije pola godine, ili godinu dana, čulo se da je praktički „Đaković“, silom prilika, gotovo pa izašao iz praktične, dnevne, vojne industrije…

Ma ne… Gledajte, vojna industrija je radila u onoj mjeri… Znači, ove revizije – one su se radile. Jedna ekipa ljudi  je neprestano radila. Nama je u stvari najveći lom došao s prestankom financiranja projekata u proizvodnji vagona. Pritom nisu bili ugroženi poslovi na vojnom programu, za naše Ministarstvo obrane, za naše Oružane snage, ali je stala serijska proizvodnja vagona čime, naravno, smo došli u ugrozu za plaće, za likvidnost, za plaćanje dobavljača, i naravno, ugrozu pred našim kupcima, koji su očekivali i rokove isporuke, a nisu se desili.

Što se revizije tenkova tiče – ona je dakle išla cijelo vrijeme. Koliko je njih napravljeno zapravo? Koja je to dinamika?

Iskreno, ne mogu vam dati te podatke. Ne samo što spadaju u taj dio vojnog dijela, nego i u činjenici da sam ja, evo, nekakvih mjesec-dva samo na ovome radnom mjestu. Ali oni idu svojim nekakvim tijekom…

Dobro. Da li je to bio veliki element u poslovanju? Mislim, koji je to postotak – da dobijemo dojam?

Ne, nije bio veliki. Znači, značajni su to novci za ‘Đuru Đaković Specijalna vozila’. Ali, s obzirom na visoku proizvodnju vagona, oni su u postotku činili negdje oko 5 posto ukupne realizacije. U postotku djeluju jako malo, a nama u samom radu, i u našoj realizaciji, su nam svakako bitni i ti poslovi.

Sada je to gotovo, ali se govori o Bradley-ima…

Nastavljaju se revizije tenkova onom dinamikom kako nama Oružane snage dostavljaju svoja vozila. Čuli ste preko medija, tako da, otprilike, ono što vi znate znam i ja – da su ‘BAE Sistemi’ u Americi, da je i njihova Vlada, da su donijeli određene odluke o dostavi našim Oružanim snagama teških oklopnih transportera, i da će bit nekakav cilj da ‘Đuro Đaković’ – kao prvo, radi modernizaciju tih oklopnih transportera, za naše Oružane snage, a postoji ideja u Americi da mi postanemo i ‘hub’ za zemlje u okruženju koje su isto tako opremljene s tim vozilima.

Htio bi, ako imam prilike, reći… Često se u javnosti brkaju neke stvari i postavljaju se pitanja koja, naravno, proizlaze iz nekakvog nerazumijevanja. Zašto sada Bradley? Da li to sad nama remeti neku dinamiku proizvodnje Patria za naše Oružane snage? Malo prije je isto ministar rekao da određene količine Patria će ići, ako bude budžet dozvoljavao. Međutim, Patria je prvenstveno oklopno vozilo za prijevoz i podršku pješaštvu, a Bradley teško oklopni gusjeničar – to su oklopna vozila koja idu sa tenkovskim jedinicama. Znači, jedno sa drugim se ne kosi, u nekakvoj strategiji obrane, i u samoj upotrebi tih vozila. Tako da jedno je za jedne potrebe, a drugo je za druge…

Ako sam dobro shvatio, bili su neki industrijski izvidi Đure Đakovića, njegovih kapaciteta. Koliko vama zapravo treba vremena za savladati takvu novu tehniku? Mislim, to je ipak tehnološki nešto što do sada nismo imali u svojim rukama…

Pa, da… dosta su duge pripreme. Mi ne očekujemo, znači, da će se ove godine nikakvi priljevi… odnosno, nikakvi prihodi desiti. Krenut će se s tim, i to očekujemo, da tamo negdje, pred kraj godine imamo neke bitnije aktivnosti. Dosta će to ovisiti i o samim ‘BAE Sistemima’, koliko će oni nama dati transfer određenih tehnologija i dokumentacije za konverziju… koje će oni nama prebacivati… I o tome će ovisiti brzina usvajanja.

O tome bi trebalo sklapati nekakav poseban ugovor?

Ideja je, znači, bussines koji će se dešavati, će biti ‘goverment-to-goverment’, što znači da će američka država ugovarati s hrvatskom državom – pa da će Hrvatska, Ministarstvo obrane, ugovarati određene usluge sa ‘Đurom Đakovićem’, a ne direktno mi sa Amerikancima.

Ove nove Patrie – govorimo o proizvodnji 19 dodatnih, ili o konverziji već postojećih …

Ono što sam ja čuo iz medija, a nemamo mi službeno… nikakve papire… Radi se o proizvodnji 18 ili 19 novih, ne o konverziji.  Baš proizvodnji novih Patria. Ono što se radi konverzija, s postojećih Patria sa onom izraelskom borbenom stanicom – se i vrši.

To je, dakle, dogradnja s takvom izraelskom stanicom?

Postojeća sa izraelskom, a ovo što me pitate – to je ideja o proizvodnji novih.

Da li bi na njih isto tako išle…

Ne znamo. Nismo dobili od Ministarstva njihove prave želje. Znamo da bi trebalo biti 18, 19 komada, a onda će oni… Pitanje je. Oni će složiti onda potrebe – što koje vozilo treba imat na sebi kao opremu.

Kada očekujete da bi se to moglo konkretizirati?

Isto ove godine bi se trebalo ući u dogovore, u potpisivanje ugovora, u pripremu proizvodnje. Obzirom da je prošlo par godina otkako smo zadnje izbacili kao novogradnju, isto će trebat… minimalno šest do osam mjeseci da bi se nekakve pripreme odradile, priredila proizvodnja, naručili materijali, i sve ostalo. Tako da opet će se svesti… tu negdje oko kraja godine. Obično je tako.

Držimo palčeve da sve bude po planu…

Mi bi bili zadovoljni da se to tako i desi, zato što, svakako, ova godina je puna vagona. Knjige su pune za ovu godinu i velikim dijelom za iduću – tako da ćemo paralelno s time raditi ove pripreme i onda krenuti punom parom… Što se tiče vojnog programa u ovoj godini još imamo tenkova za generalne remonte, revizije, tako da ćemo imati i na tome raditi.

Što je s izvozom Patria za treća tržišta? Da li je to projekt koji je i dalje na stolu?

Ja se moram ispričati. Dakle, ja sam mjesec-dva tek predsjednik Uprave. Međutim, ono što ja znam, i što sam se već sastao s ljudima iz Kuvajta… Ono glavno što je bilo je bilo da smo mi bili na natječaju u Kuvajtu. Nažalost, taj natječaj – ili na sreću, kako god hoćete – znači, nikada kuvajtska Vlada, njihovo Ministarstvo obrane, nije zaključilo natječaj, niti su koga izabrali. Oni su jednom pali, na tom natječaju, sami sebi, u svojim problemima. Dosta je velika korupcija tamo, dosta su velike afere, i na kraju je praktički taj natječaj ostao… neću reći zauvijek, ali – otvoren do daljnjega. Što će se desiti, ne znam. Ono što bi se moglo nešto drugo desiti to je da finska Patria ima određene potrebe. Prodala je vozila slična ovome, s manje osovina, prodala je gore, u ove zemlje – ne znam, Litva, Latvija, tako nešto… I iskazali su interes za našim kapacitetima, u nekom obliku suradnje. Ja vam ne mogu sad reći, u ovom trenutku, da li ćemo mi… ako dođe do posla, raditi tipa, ‘roh-bau’ do neke faze vozila, pa voziti u Finsku, pa oni završavat… Ili ćemo možda mi dio napravit, oni dio… Ali u svakom slučaju, to priželjkujemo. To nam je nešto interesantno.

Kad ste spominjali strateškog partnera – to je strateški partner iz sfere… više ove civilne proizvodnje, ili iz nečeg vojnog? Ili i jedno i drugo se gleda?

Da bi zadovoljili uvjete koje nam postavlja Europska komisija… Njima nije nužno kako ćemo to izvesti. A sama provedba programa restrukturiranja, ispitivanja interesa, i tako dalje, će nas voditi u smjeru… jer mi sebi nemamo vremena. Rekli smo da je to mjera ‘sad i nikad više’. Mi sebi ne možemo dozvoliti da imamo jednu ideju, jedan pravac, i da onda to padne u vodu. Znači, mi ćemo imati par alternativnih pravaca, pa ćemo pokazati. Da malo pojednostavnimo… Ako nađemo strateškog investitora, grupu koja je naslonjena na vagonsku proizvodnju – naravno, onda će to bit to. Ako budemo s Ministarstvom obrane imali nekakve ideje, zajedničke, oko nekog strateškog partnera koji je vezan za vojnu industriju, onda ćemo ići u tom smjeru. A možda će to sve biti kombinirano – jedni u jedno, drugi u drugo. Sve ovisi o samim investitorima. Imamo i alternativu. Ukoliko se ne pojavi nitko, u onim potrebnim iznosima… Onda ćemo to rješavati djelomično strateškim investitorom, a djelomično vlastitim doprinosima. To je mjera koja je takva kakva je, i to su nam prezentirali oni u Bruxellesu, kad smo bili… To je da određena društva, koja nisu ovako u fokusu – govorimo o energetici i infrastrukturi, i o ‘Đuro Đaković Strojnoj obradi’, da oni mogu isto biti predmet neposredne prodaje… Znači, ne strateškog partnera koji kupuje grupu, da bi imao ‘Strojnu’, nego da kupi baš samo ‘Strojnu’… Tako da su i to alternative. I, naravno, ostaje ‘Đuro Đaković Grupa’… kao takva ima dosta nekorištene imovine. Mislim tu i na opremu, i građevine, i nekretnine, i zemlju. I tu ćemo nekakav doprinos naći. Znači, radit ćemo sve što možemo da izvedemo na pravi put. 

Prije nepunih mjesec dana ministar obrane Damir Krstičević i službeno je potvrdio da će za potrebe OS RH biti nabavljena oklopna vozila M2A2 Bradley, koja se u Hrvatskoj očekuju negdje 2021. Radi se o ukupno 84 vozila (60 za popunu teške pješačke bojne + 24 za dijelove) koja bi bila donirana od strane SAD-a, pri čemu bi se modernizacija 60 vozila radila u RH, odnosno u posrnulom slavonsko-brodskom divu “Đuri Đakoviću” sa strateškim partnerom iz SAD-a, kompanijom BAE Systems Land & Armaments.

Kako se o tom poslu informacije još uvijek dobivaju na kapaljku, i na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu, održanoj 2. prosinca, bio je vidljiv interes članova Odbora za nabavu Bradleya. Točnije, SDP-ov član Odbora Franko Vidović napomenuo je ministru Krstičeviću da je opremanje OS RH nadstranačko pitanje, te da konsenzus nikada nije bio u pitanju, ali da nije u redu da članovi Odbora o planovima opremanja saznaju iz medija, a ne od Ministarstva obrane. Tu je konkretno spomenuo američka vozila Bradley, o kojima bi volio da se razgovaralo na Odboru za obranu, a ne prvo čitalo u novinama. U odgovoru Vidoviću ministar obrane pokušao je dati neku informaciju o poslu koji izgleda tek predstoji.

“Ova priča oko Bradleya… To je isto priča, gdje smo vam isto dali informacije. Znači, Bradley… Na Bradleyu radimo 3 godine. Tri godine, otprilike, znači intenzivno i to sve. Bradley je moćno oružje, moćno naoružanje, moćan oružni sustav potreban sposobnostima Hrvatske vojske. Otišli smo u… u… ovaj, u Ameriku, izabrali tamo… tisuću njih – 60 najboljih, 24 za dijelove. I sada, konkretno, znači Amerikanci moraju nam dat’ konkretnu ponudu, konkretnu ponudu. Sa tom konkretnom ponudom, kad je dobijem, ja ne mogu doć’ ni u… Konačno ja ću doć’ u nacionalnu proceduru”,

rekao je ministar Damir Krstičević, aludirajući kako će na Odbor za obranu doći kao i u slučaju nabave Black Hawkova – nakon zaprimanja svih potrebnih “Pisama ponude i prihvaćanja” (Letter of Offer and Acceptance – LOA). Naravno, pri tome nije objasnio naznake iz dokumenata Vlade RH, kako se još ovoga ljeta iz MORH-a nastojalo američka sredstva namijenjena poticanju modernizacije potencijalno pribavljenih vozila M2A2 Bradley preusmjeriti na helikoptere Black Hawk – potez koji bi, da je uspio u srpnju ove godine, vjerojatno prestavljao smrtnu presudu čitavom potencijalnom transferu ovih rabljenih oklopnjaka Kopnenih snaga SAD prema Hrvatskoj. Potom je Krstičević nastavio objašnjavati daljnji tijek posla i njegov doprinos domaćoj obrambenoj industriji:

“Al ono što je ključ… znači, ključ je, ono što želimo, je povezati našu obrambenu industriju, želimo povezati Đuru Đakovića… Znači, taj dio opet donacije, volili je ne volili, donacije… Amerikanci daju još uz to 25 milijuna dolara, ide ta prva faza da to dođe u Rijeku, transportom u nadležnosti US Government, a onda nakon toga da ide prema Đuri Đakoviću. U Đuri Đakoviću da se napravi osvježenje tih 14 prvih i da bi to bilo spremno za obuku. Znači, da Kopnena vojska mora se pripremiti za obuku”.

Za razliku od “osvježenja”, modernizacija Bradleya bila bi puno dugotrajniji postupak, najavio je Krstičević:

“Onda u nekih 10-ak godina pravila bi se modernizacija – znači prelazak s analognih, sa A dva modela, na digitalnu tehnologiju, na A3 model, i to bi radio Đuro Đaković. Znači firma sa američkom firmom BAE Systems i kompletno u tom nekom procesu. S tim da Đuro Đaković u perspektivi to isporuči Hrvatskoj vojski i da on bude odgovoran za visoku razinu održavanja i  u perspektivi da Đuro Đaković postane ‘hub’ za Bradleye, ne samo za Hrvatsku. Jer u tom programu ide i Bugarska, ide i Sjeverna Makedonija, ide i Rumunjska, ide i još nekoliko NATO država. Evo, to je koncept Bradleya kojeg imam sada, i mi ćemo davat sve te informacije vama kao saborskom odboru”.

Dokle će ići modernizacija?

M2A3 Bradley s montiranim paketom opreme BUSK (Bradley Urban Survival Kit)

Dakle, prema najavi ministra obrane, spomenuta modernizacija vjerojatno bi obuhvatila podizanje 60 operativnih vozila M2A2 ODS Bradley na njihovu varijantu M2A3. Riječ je tu o postupku kojeg se temeljem ugovora iz ožujka 1994, godine za potrebe Kopnenih snaga SAD započelo razvijati unutar United Defense Industries (UNI) – američkog poduzeća koje je britanski koncern BAE Systems tijekom 2005. godine uklopio u današnje BAE Systems Land & Armaments. Prva takva modernizirana vozila pojavila su se iz pokusne proizvodnje u ljeto 1997. godine, da bi njihova puna proizvodnja započela u svibnju 2001. godine. Rješavanje pojedinih dodatno uočenih poteškoća trajalo je do proljeća 2003. godine, a onda su tako dograđena oklopna vozila M2A3 Bradley sudjelovala u intervenciji SAD-a u Iraku.

Ovo sustavno unapređenje za borbena vozila Bradley donijelo je njihovu načelnu kompatibilnost s američkim tenkovima Abrams, od verzije M1A2 SEP, koju su Kopnene snage OS SAD krenule koristiti 1999. godine. Kao prvo, promjene na M2A2 ODS obuhvaćale su kompletnu digitalizaciju opreme u vozilima, u skladu s integriranim sustavom borbenog zapovijedanja i upravljanja (Force XXI Battle Command, Brigade and Below – FBCB2) iz američkih tenkova, te unapređenja sustava za upravljanje vatrom ugrađenog naoružanja. Kao drugo, ugrađene su nove neovisne ciljničke i izvidničke sprave (druga generacije FLIR opreme za noćna djelovanja, te laserski daljinomjeri sigurni za oči – ELRF), kao i navigacijska oprema (GPS navigacija uz pričuvne inercijalne sustave, te namjenski senzori kretanja za povećanje preciznosti). Kao treće, unaprijeđena je zaštita u vozilima, i to dogradnjom oklopne zaštite (pasivne i reaktivne), kao i modernizacijom dotadašnjih sustava zaštite vozila od požara te NBK prijetnji. Ujedno, poboljšan je i integrirani sustav održavanja vozila, s ugrađenom opremom za testiranje ispravnosti sustava, što je podiglo i ukupnu logističku održivost ovih borbenih sredstava.

Oklopno vozilo Bradley u varijanti M2A4

Dok je usvajanje izvedbe M2A3 modernizacije u Slavonskome Brodu bilo najavljeno – zanimljivo bi bilo vidjeti da tvornica Đuro Đaković ovlada i nadogradnjom na M2A4 varijantu, s čijom je proizvodnjom BAE Systems Land and Armaments krenuo u lipnju 2018. godine. Riječ je o varijanti osmišljenoj temeljem ratnih iskustava iz proteklih 15 godina, tijekom kojih je uočeno kako su vozila Bradley dotadašnjim unapređivanjima otežala (što je smanjilo mobilnost i povećalo ranjivost), dok je i njihov elektro-sustav krenuo ograničavati opremanje komponentama novih ili naprednijih svojstava. Upravo zato, krenulo se promišljati masivnije promjene – nove lakše gusjenice, jače amortizere, novi ovjes s torzionim štapovima veće nosivosti, ali i novi ojačani motor, kao i novu transmisiju. Uz to, razvijen je i novi sustav upravljanja proizvodnjom i potrošnjom struje (Smart Power Management System), prilagođen ugradnji novih komunikacijskih uređaja, ometaća, te naprednih elektroničkih zapovjednih sustava. Na to su dodani novi elektroptički sustavi za vozače (Wide angle Driver’s Vision Enhancer), novi napredni klizni prstenovi (High Speed Slip Rings) na spojevima tijela vozila i njegovih raznih kružno pokretnih elemenata, kao i modernija zapovjedno-komunikacijska oprema (FBCB2) – veće mrežne propusnosti, kao i dorađenih zaslona za prikaz raznih vrsta podataka, kojima se poboljšava situacijsko snalaženje posada u borbi.

Na jučerašnjoj konferenciji “Budućnost hrvatske obrambene industrije i nove tehnologije” u organizaciji Jutarnjeg lista i Ministarstva obrane RH, ministar Damir Krstičević je po prvi put i javno potvrdio skoro pribavljanje američkih oklopnih vozila M2A2 Bradley. Za Krstičevića je to bio treći po redu od modernizacijskih koraka koje je za Oružane snage RH namijenio do parlamentarnih izbora u 2020. godini.

“Treći korak je jačanje vatrene moći Hrvatske kopnene vojske kroz opremanje i nadogradnju postojećih Patria, te nabavu novih borbenih vozila. Konkretno, Sjedinjene Američke Države ponudile su nam vozila Bradley, koja su moćno sredstvo. Naš tim bio je u Americi, izabrao je 60 vozila za popunu teške pješačke bojne, 24 vozila za dijelove. U idućoj godini i u 2021. godini očekujemo dostavu tih vozila u Hrvatsku, i njihovo osvježenje i modernizaciju u Đuri Đakoviću“.

Uz to, u svom izlaganju na početku konferencije Krstičević se ponešto detaljnije osvrnuo i na ulogu koju vidi za slavonskobrodskog Đuru Đakovića u ovome poslu:

“(…) Vlada RH čvrsto podržava suradnju hrvatskih tvrtki sa stranim tvrtkama kroz strateška partnerstva. Takav je slučaj s tvrtkom Đuro Đaković Specijalna vozila, koju sam već spomenuo, a koja ima izvrstan potencijal suradnje s američkom tvrtkom BAE Systems, u cilju kreiranja proizvodno-remontnog centra Bradley vozila za ovaj dio Europe upravo u Hrvatskoj – i to prijenosu znanja, ali izravnom investicijom američkog partnera“.

Oklopnjake M2A2 ODS Bradley vidjelo su u BiH te na Kosovu

Ponešto kasnije, ministar Krstičević je novinarima potvrdio kako se tu radi o oklopnim vozilima varijante M2A2 OSD (“Operation Desert Storm”), za koja treba proći dobavnu proceduru: “Kad to sve skupa dobijemo ponudu onda bi krenili u nacionalnu proceduru koja se treba obaviti, a to je kompletna informacija, odlazak na saborski Odbor za obranu, a nakon toga odluke iz pozicije Vlade. Vozila bi bila donirana, znači od Vlade SAD-a“. Pri tome, ukupna vrijednost po pristizanju ovih vozila u Republiku Hrvatsku (s potrebnim radovima) prema procjenama medija iznosi između 2 i 5 milijuna USD po vozilu (dakle, između 120 i 300 milijuna USD ukupno za 60 vozila koja bi trebalo modernizirati). Ministar Krstičević tu je baratao ponešto manjim iznosom: “Vlada SAD-a daje još 25 milijuna dolara za početak kompletne modernizacije, nakon toga priča će se događati u ‘Đuri Đakoviću’ u odnosu na mogućnosti i otprilike vezano za vozilo cijena je dva do tri milijuna dolara” – dakle, od 120 do 180 milijuna USD za 60 vozila. Kako bilo da bilo, za očekivati je da će se ovaj zahvat ipak ispuniti do 2026. godine, do kada Hrvatska treba postići svoj deklarirani NATO cilj sposobnosti vezan uz mehanizirane postrojbe.

Nije novost!

M2A2 ODS opremljen reaktivnim oklopom, Irak u listopadu 2004. godine

Dok je hrvatska javnost za mogućnost pribavljanja ovih borbenih oklopnih vozila čula sredinom svibnja ove godine, zapravo je tu bila riječ o jednom bitno dugotrajnijem nastojanju. Ovaj posao, čiji korijeni sežu u ranu 2017. godinu, našao se obuhvaćen inicijativom američkog Ministarstva vanjskih poslova zvanom Europski program poticaja za dokapitalizaciju (“European Recapitalization Incentive Program” – ERIP), kojim su SAD od 2018. nastojale putem svog Zapovjedništva za Europu (US European Command – EUCOM) pomoći Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji i Slovačkoj da svoju zastarjelu vojnu opremu sovjeskog podrijetla zamijene zapadnom. Prva tranša američkih novaca kojima se planiralo potaknuti ove države na sudjelovanje u ERIP okviru iznosila je ukupno oko 190 milijuna USD predviđenih u američkoj fiskalnoj godini 2017. (FY 2017, od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2017. godine), a za Hrvatsku se tu spominjalo 25 milijuna USD u svrhu zamjene borbenih oklopnih vozila – što odgovara iznosu kojeg su mediji spominjali proteklih mjeseci, te o kojem je sada govorio i ministar Damir Krstičević. U tim se ponudama govorilo od minimalnih između 45 i 60 vozila, koliko je potrebno za mehaniziranje jedne pješačke satnije (ukrcaj oko 420 pješaka) i dosezanje deklariranog NATO cilja sposobnosti za RH – pa sve do maksimalno razmatranih oko 120 takvih vozila, gdje se onda spominjalo i 32 milijuna USD američkih početnih poticajnih sredstava.

Republika Hrvatska se objavom pribavljanja ukupno 84 vozila M2A2 ODS (60 +24) očigledno odlučila za relativno minimalnu varijantu (uz zadržavanje dosad otegnutog nastojanja o naoružavanju i BOV Patria oružnim stanicama kalibra 30 mm). Direktna vrijednost ovoga posla za američku stranu iznosi oko 109 milijuna USD – oko 84 milijuna USD vrijednosti samih doniranih vozila, plus još spomenutih 25 milijuna USD američke pomoći. Kako je riječ otprilike o polovici ukupno spominjane vrijednosti potrebne za dolazak do moderniziranog stanja čitave tranše vozila (120-300 milijuna USD), time bi za Hrvatsku preostalo postupno ulaganje još između 10 i maksimalnih 190 milijuna USD. Pri tome bi hrvatsko pribavljanje vozila Bradley bilo riješeno kroz program FMS (Foreign Militay Sales), dok bi Vlada SAD sklapala ugovor s BAE Systems, koji bi za svog podizvođača ugovorom uzeli Đuru Đakovića Specijalna vozila iz Slavonskog Broda.

Korijeni čitavog posla

Kvalitetni pogoni slavonskobrodskog Đure Đakovića Specijalna vozila

Razgovori o ovom poslu započeli su hrvatskim podnošenjem dva pisana zahtjeva (Letter of Request – LOR) u ožujku i lipnju 2017. godine. Tim povodom je u srpnju 2017. izveden i prvi terenski izvid poduzeća Đuro Đaković od predstavnika američke države i BAE Systems. U listopadu te iste 2017. obavljen je i drugi američki terenski izvid slavonsko-brodskog poduzeća. Temeljem ovih izvida ustanovljeno je da Đuro Đaković ima odgovarajuće otvorene i zatvorene pogone za radove na vozilima Bradley, kao i pripadajuće poligone za tehničke provjere i certificiranja. Štoviše, ustanovljeno je kako Đuro Đaković spada u sam vrh takvih potencijalnih partnera koje je BAE Systems razmatrao širom svijeta. Godinu kasnije, 2018. godine, iskristalizirala se mogućnost sklapanja kooperantskog odnosa američkog BAE Systems i Đakovića, o čemu su na sajmu Eurosatory 13. lipnja bili izviješteni i predstavnici MORH-a. Početkom rujna 2018. američkoj je strani iz Hrvatske bilo upućeno i treće LOR-pismo, a tada se razmatralo opciju o ukupno 120 vozila M2/M3 ODS. Takvo je stanje pregovarano početkom ove godine, gdje treba napomenuti kako je hrvatska strana u čitavom nizu navrata odbijala ovaj aranžman navodeći prvenstveno s njim vezane logističke prepreke.

Početkom ove jeseni tim stručnjaka OS RH ipak je bio u SAD-u i ne bi li ondje proveo zajedničku inspekciju vozila u Nevadi i Kaliforniji, a očigledno je da se tijekom ljeta razmatrana količina prilično smanjila. Kakva god bila nacionalna procedura koju se provodi u RH, s američke strane još treba ishoditi odgovarajuće Pismo ponude i prihvaćanja (Letter of Offer and Acceptance – LOA), koje će također tražiti određenu proceduru. Kako bilo da bilo, vozila koja stignu u Hrvatsku bit će popravljana i modernizirana temeljem ugovora o tehničkoj suradnji (Techical Assistance Agreement – TAA) kojeg o uspostavi poslovne suradnje sklapaju američki BAE Systems i hrvatski Đuro Đaković. Temeljem tog posla Đuro Đaković će morati obaviti i tvorničku pripremu za radove u vjerojatnom trajanju između 12 i 18 mjeseci, ne bili onda ta tvornica bila spremna u određenim tranšama izvesti potrebne radove na ovim američkim oklopnim vozilima za Hrvatsku. U kasnijem oprativnom održavanju tako obnovljenih vozila Bradley Hrvatska će se vjerojatno i nadalje oslanjati na logistiku Oružanih snaga SAD, koje vozila Bradley planiraju zadržati u službi još 25 do 30 godina – dakle, otprilike do 2045. godine.