Tek što je predsjednik Sirije Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, u Europi se prošlog ponedjeljka (od 09. prosinca) ponovno pokrenula rasprava o prihvatu sirijskih izbjeglica i njihovom trenutnom statusu.

“Ministarstvo unutarnjih poslova dalo je uputu svojim nadležnim službama da i mi u ovom trenutku, privremeno, obustavimo zahtjeve za azilom za državljane Sirije dok se eventualno ne donese neka odluka na razini Europske unije,”

rekao je Božinović novinarima tog ponedjeljka, napomenuvši kako „Hrvatska time slijedi poteze drugih članica EU-a.“

Naime, dok su još u Damasku odjekivali pucnji te slavlja zbog pada omraženog režima, dio zemalja Europske unije odmah su objavile da se zaustavlja dodjela azila sirijskim državljanima.

“Kada govorimo konkretno o Sirijcima, oni su izbjegli od jednog opresivnog režima, režima koji je ubijao vlastite građane, režima koji je koristio i kemijsko oružje protiv svojih građana. Taj režim više ne postoji nakon više od pola stoljeća koliko je vladala dinastija al-Asad i nadamo se svi skupa da će situacija u Siriji omogućiti da se Sirijci vrate u svoju zemlju, što je u interesu, ja bih kazao, svih”,

rekao je ministar Božinović.

Odluka, koja će utjecati na desetke tisuća otvorenih zahtjeva, odražava rastuću potporu diljem kontinenta desničarskim strankama koje se protive useljavanju ili ga žele ograničiti, piše Reuters. U kontekstu snažnog napretka stranaka krajnje desnice na nedavnim izborima na europskom kontinentu, njemačkoj, austrijskoj, švedskoj, danskoj, norveškoj i belgijskoj vladi nije trebalo ni 48 sati da odluče obustaviti zahtjeve za azil sirijskim državljanima. Njemačka je 2015. godine, na vrhuncu građanskog rata u Siriji, širom otvorila svoja vrata velikom broju tražitelja azila, a sada je dom za gotovo milijun Sirijaca, što je njihova najveća zajednica u Europi. Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da neće obrađivati ​​zahtjeve za azil sve dok ne bude jasniji politički razvoj događaja u Siriji. Naime, nije tajna da u Europi raste antiimigrantsko raspoloženje, o čemu govore izborni rezultati krajnje desnih, antiimigracijskih stranaka. Primjer Nizozemske često se uzimao kao najočitiji primjer, I druge zemlje, uključujući Norvešku i Austriju, objavile su da će obustaviti sirijske zahtjeve, a Francuska je objavila da se nada da će uskoro donijeti sličnu odluku. Norveške imigracijske vlasti priopćile su da se zahtjevi Sirijaca za azil privremeno neće ni odbijati ni prihvaćati.

Danska je pauzirala obradu zahtjeva i rekla da će Sirijcima, čiji su zahtjevi već odbijeni i kojima je određen rok za odlazak, dopustiti da ostanu dulje zbog trenutačne neizvjesnosti. Austrijski kancelar Karl Nehammer naložio je svom ministru unutarnjih poslova da obustavi sve sirijske zahtjeve za azil i spajanje obitelji, kao i da preispita slučajeve u kojima je azil odobren. Talijanska vlada također je pauzirala obradu sirijskih zahtjeva za azil. “Vlada je odlučila, slično kao i drugi europski partneri, obustaviti postupke po zahtjevima za azil iz Sirije”, stoji u vladinom priopćenju nakon sastanka šefice vlade Giorgie Meloni i nekih ministara o Siriji. Grčka je stopirala zahtjeve za azil za oko 9.000 Sirijaca, rekao je Reutersu izvor iz grčke vlade. Švicarska je isto odlučila suspendirati odluke o azilu za Sirijce, objavile su savezne vlasti. “SEM obustavlja postupke i odluke o azilu za sirijske tražitelje azila do daljnjega“, objavilo je Državno tajništvo za migracije na društvenoj mreži X. I Velika Britanija je donijela takvu odluku dok procjenjuje trenutačnu situaciju, izvijestio je Bloomberg pozivajući se na glasnogovornika vlade.

Pitanje migranata u Europi ovime će se i dodatno zaoštriti jer, poznato je iz krugova bliskih policiji, mnogi ilegalni migranti koji protuzakonito prelaze naše granice govore da su iz Sirije. Kako u pravilu svi tvrde da su dokumenti izgubljeni na putu, među Sirijce se pokušavaju „ubaciti“ i državljani drugih arapskih ili bliskoistočnih zemalja čiji je cilj „dokopati se„ neke od razvijenih zemalja Zapadne Europe.

Da taj problem neće biti lako riješen govori i tekst koji je objavi portal Deutshe Welle koji naglašava da je u Njemačkoj skoro milijun Sirijaca. Većina sirijskih izbjeglica u Njemačkoj su muškarci, a samo oko 41 posto su žene. Istodobno, Sirijci u Njemačkoj su mlađi od opće populacije: njihova prosječna dob je oko 25 godina. Pritom ih je 37 posto maloljetnih. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, više od 60 posto onih koji su zatražili azil u Njemačkoj između 2017. i 2023. bili su u braku. Mnogo djece sirijskih izbjeglica rođeno je u Njemačkoj: od 2019. (kada je istraživanje počelo) do 2024. rođeno je oko 56.200 djece. Više od 60 posto Sirijaca koji su od 2015. zatražili azil u Njemačkoj su Arapi, a oko trećina pripada kurdskoj manjini. Jasna većina, više od 90 posto, su muslimani, manje od dva posto su kršćani, a oko jedan posto su Jezidi. DW, između ostalog ističe kako ljudi iz Sirije imaju posebno važnu ulogu u zdravstvenom sektoru, gdje preuzimaju poslove za koje nedostaje radne snage. Mnogi su se uspjeli zaposliti u području njegovatelja, posebno kroz specijalizirane programe osposobljavanja. Ako se sada žele ili moraju vratiti u svoju domovinu – kako već zahtijevaju neki njemački političari – trenutni nedostatak kvalificirane radne snage u zdravstvenom sektoru će se pogoršati. Savezno Ministarstvo zdravlja žali se da je već sada oko 200.000 radnih mjesta u oblasti njege nepopunjeno. Problem sirijskih migranata dodatno su pojačali intenzivni izraelski napadi na sirijsku mornaricu, zrakoplovstvo, te razne vojne instalacije. IDF je tako prešao liniju razdvajanja koja na Golanskoj visoravni još od Yom Kipurskog rata 1967 godine. Podsjetimo Golanska visoravan, strateški je položaj na okupiranom sirijskom teritoriju i tamo je, u okviru misije UNDOF jedno vrijeme bio i hrvatski kontingent plavih kaciga koji je povučen početkom sirijskog građanskog rata 2013.

Posebni izaslanik UN-a za Siriju osvrnuo se na zabrinutost zbog sirijske pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koju su brojne zemlje proglasile terorističkom skupinom, poručivši da je prerano za povratak izbjeglica, dok je situacija u zemlji i dalje “dinamična”. “Stvarnost je takva da su HTS i druge naoružane skupine slale dobre poruke sirijskom narod – poruke jedinstva, uključivosti“, rekao je Geir Pedersen na brifingu u sjedištu UN-a u Ženevi. “Iznimno je važno da se ne dogodi nikakva akcija nekakvog međunarodnog aktera koji uništava mogućnost da se transformacija u Siriji dogodi“, dodao je, govoreći o potezima Izraela da proširi tampon zonu unutar zemlje. Specijalni izaslanik UN-a za Siriju nazvao je izraelske napade „veoma zabrinjavajućim razvojem situacije“. „Nastavljamo pratiti izraelske aktivnosti i bombardiranja na sirijskom teritoriju. To mora prestati“, izjavio je Pedersen i dodao kako  sukob u Siriji nije završen, ukazujući na nastavak sukoba na sjeveroistoku između Sirijske nacionalne armije, koju podržava Turska, i pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF).

Nakon završetka sastanka ministara unutarnjih poslova država članica EU-a, održanog u Bruxellesu u četvrtak, 12. prosinca, na kojem je glavna tema bila posljedice pada režima Bašara al-Asada na migrantske tokove prema Europi, ponovno se oglasio ministar Božinović ponavljajući da odluke o obustavi davanja azila  sirijskim izbjeglicama nije bila preuranjena:

“Međutim, Europska unija, odnosno te države, morale su reagirati i poslati poruku kojom se želi ohrabriti sve one koji su sada aktivni u definiranju onoga što bi trebala biti sirijska stvarnost da su to njihovi građani, ali i poruka tim istim građanima da ono što su naučili u izbjeglištvu u Europi pokušaju investirati u vlastitu državu”.

U Hrvatskoj je tom odlukom zamrznuta obrada 53 zahtjeva. Od 2015. godine azili u Hrvatskoj dobilo je 537 sirijskih izbjeglica, navodi MUP RH. Predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je dodatnu humanitarnu  pomoć u iznosu od 160 milijuna eura, kao i dodatne pošiljke hrane, skloništa i medicinskih potrepština za sirijske izbjeglice.

Xenios Zeus - zaštitnik gostoljubivosti

„Imigracijski problem je možda čak veći od onog financijskog!“ Tako je grčki ministar javnog reda Nikos Dendias na jednoj međunarodnoj televiziji branio slike s ulica Atene, koje su se tijekom vikenda proširile svijetom. U akciji ironično nazvanoj  „Xenios Zeus“ po starogrčkom zaštitniku gostoljubivosti i gostiju, koju je policija provela ovog vikenda u Ateni, uhićeno je 6 tisuća ilegalnih imigranata. Od toga će njih 1600 biti deportirano iz Grčke, a prva tura od 88 ilegalaca već je u nedjelju vraćena u Pakistan. „Ne zaustavi li se ilegalno useljavanje, Grčka će doživjeti potpuni kolaps“, tvrdi Dendias.

Veća kriza, više imigranata, više rasističkih napada

„Jugoistočna vrata Europske unije“, kako Grčka voli sama sebi tepati, najpopularnija su ulazna točka za brojne migrante iz Azije i Afrike – čak 80 posto ilegalnih imigranata na putu u EU, švercom preko grčko-turske granice, pokušava se dokopati neke europske zemlje. Trenutni podaci govore kako Grčka ima oko 800 tisuća registriranih imigranata, te više od 350 tisuća onih bez papira. U zemlji koja je doajen bankrota, za njih nema velikog razumijevanja. Pogotovo nisu dobrodošli sada, kada su mnogi Grci ostali bez posla, a oni koji još uvijek rade suočeni su s drastičnim mjerama uštede. Većinsko raspoloženje je baš onakvo kakvo je opisao ministar Dendias: „Grčke ekonomske muke su takve da si ne možemo priuštiti invaziju imigranata. Imigracija je bomba na temeljima društva i države“.

Zlatna zora i njen radikalni vođa Nikolaos Michaloliakos

Ilegalci, osim što troše socijalnu pomoć iz skučenog državnog proračuna, jeftina su, a time i opasna radna snaga.  Nevladine organizacije upozoravaju na povećani broj rasno motiviranih napada – u samo 3 mjeseca, od travnja do srpnja, zabilježeno je 300-tinjak napada, uglavnom na migrante iz Južne Azije. U srpnju je i Human Rights Watch objavio izvještaj u kojem su dokumentirani deseci ksenofobičnih napada. Na krilima te, sve izraženije ksenofobije, na posljednjim se parlamentarnim izborima izdigla radikalno desna stranka Zlatna zora, koja je samo par dana prije policijske anti-imigrantske akcije dijelila hranu svojim gladnim i socijalno ugroženim sugrađanima. Jedini uvjet je bio – da im žilama kola prava grčka krv, i da to mogu dokazati napismeno!

Silom prilika ilegalni imigranti i „dobrovoljni povratnici“

Posljednjih je dana policija opet hapsila imigrante širom Atene

Uz blagoslov i financijsku pomoć Europske unije, Grčka provodi program dobrovoljnog povratka imigranata u njihove matične zemlje. U prvih 6 mjeseci ove godine, na taj se način kući vratilo oko 3 500 imigranata, dok grčko Ministarstvo javnoga reda i tamošnja podružnica Međunarodne organizacije za migracije (International Organization for Migration – IOM) planiraju udvostručiti taj broj tijekom narednih 11 mjeseci. To, navodno, ne bi trebao biti problem, jer vlasti tvrde da je već sada 8 tisuća ilegalaca predalo zahtjev za uključenje u program dobrovoljnog povratka. Udvostručenje prate i financije – dok je povratak „dobrovoljaca“ Europska unija sufinancirala s 5 milijuna eura, za sljedeću fazu izdvojila je duplo, dakle – 10 milijuna eura. No s obzirom na ukupne brojke legalnih i ilegalnih migranata, „dobrovoljni povratnici“ su zapravo kap u moru (da ponovimo, Grčka – oko 800 tisuća registriranih imigranata, te više od 350 tisuća onih bez papira), pogotovo ima li se na umu da se dobar dio tih „dobrovoljaca“ ubrzo ponovno vrati svom migrantskome životu.

Prema podacima FRONTEX-a, europskog čuvara granica, u prvoj polovici 2012. godine detektirana je 21 tisuća ilegalnih imigranata na grčko-turskoj granici, što je oko 10 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Samo u lipnju ove godine zabilježeno je 4800 prelazaka granice, što je čak 33 posto više nego u lipnju 2011. Migranti, koji također prate godišnja doba (pa ih je zimi manje, a u proljeće i ljeti znatno više), od sredine travnja pojačano pristižu na grčko-tursku granicu – u prosjeku njih oko tisuću tjedno. Donedavno po broju vodeće migrante iz Sjeverne Afrike premašili su migranti iz Afganistana, Pakistana i Bangladeša. No, najveće povećanje dolazaka ove godine bilježe Sirijci – s rastom sukoba u toj zemlji drastično je porastao broj sirijskih građana koji pokušavaju ući u Grčku.

Na krajnjem sjeveroistoku Grčke nalazi se problematična kopnena granica s Turskom,

Prema FRONTEX-ovoj Mreži analize rizika (Frontex’s Risk Analysis Network – FRAN), broj dolazaka Sirijaca u prva tri mjeseca ove godine porastao je za 467 posto! To, međutim, ne znači da je pola Sirije pokušalo prijeći grčko-tursku granicu – radi se o tek 2 tisuće zabilježenih prelazaka u prvoj polovici godine – no, enormni postotak povećanja samo ukazuje na pogoršanje političko-sigurnosne situacije u toj zemlji. Zato i ne čude procjene da bi do kraja srpnja pri prelasku granice moglo biti zabilježeno ukupno i do 3 i pol tisuće Sirijaca. Izvršni direktor FRONTEX-a, Ilka Laitinen, početkom lipnja ove godine zavapio je kako se Grčka ne može sama boriti protiv povećanog priljeva ilegalnih imigranata, a dodatan je problem i činjenica da Turska odbija surađivati. Grčki problem nisu samo uhićenja i registracija ilegalaca, već i upravljanje brojnim ilegalnim migrantima koji ulaze u zemlju. Laitinen smatra da će pritom od velike pomoći biti i nova grčka azilantska služba.

Ilegalni imigranti nisu kriminalci

U strahu od mogućeg povećanog priljeva izbjeglica iz Sirije, grčke su vlasti nedavno bitno povećale broj čuvara na granici s Turskom. Krajem srpnja grčki je ministar javnoga reda, Nikos Dendias, objavio slanje dodatnih oko 1800 službenika na granicu s Turskom – kao dodatak na ondje već otprije prisutnih 600 graničara. Uz to, on je najavio i postavljanje 26 plutajućih barijera na pograničnoj rijeci Evros, a sve su to tek dodaci na plan kontrole nezakonitog prelaska granice, čiju osnovu čini gradnja 10-kilometarskog zida na grčko-turskoj granici. Riječ je o građevinskom poduhvatu teškom oko 3,2 milijuna eura, koji bi trebao biti dovršen u listopadu ove godine.

Za nevladine aktiviste Frontex nije "čuvar granica", nego "zli policajac"

Uz sve probleme koji ih muče, Grcima ne trebaju još i ratne izbjeglice. No i to će vjerojatno doći pod lupu, baš kao i njihovo dosadašnje postupanje prema migrantima. Nevladine udruge, na čelu s Amnesty Internationalom, već su nekoliko puta prosvjedovale zbog grčkog nehumanog postupanja prema ilegalcima, posebno prema tražiteljima azila koje se tretira kao kriminalce. Indirektno je Grčka postala metom i europskog ombudsmana Nikiforosa Diamandourosa, inače  Grka, koji već mjesecima istražuje krši li FRONTEX u svom postupanju osnovna ljudska prava. Nakon što se FRONTEX izjasnio da, naravno, sve radi po zakonu, Ombudsman je objavio „javne konzultacije“, pozvavši nevladine udruge i građane da daju primjere FRONTEX-ovog poimanja ljudskih prava. Iako Ured Ombudsmana izričito tvrdi da se ova „istraga“ ne odnosi ni na jedan konkretan slučaj, smatra se da je predmet Ombudsmanovog interesa upravo postupanje s migrantima na grčko-turskoj granici.

Prema jučer predstavljenom Izvješću, u Europskoj uniji živi 20,2 milijuna građana trećih država, što je oko 4 posto od ukupne EU-populacije (koja trenutno broji 502,2 milijuna ljudi), i oko 9,4 posto migranata cijeloga svijeta (kojih ima ukupno oko 214 milijuna). Prema podacima Eurobarometra, 68 posto ispitanika smatra da bi legalni imigranti trebali imati ista prava kao i stanovnici država-članica EU. Četiri od 10 Europljana smatra da bi EU trebala ohrabrivati migracije radno sposobnog stanovništva iz država-nečlanica EU, kako bi se popravili loši demografski trendovi i nedostatak radne snage – s time se, međutim, ne slaže 46 posto ispitanika. Prošle godine bilo je izdano približno 12,7 milijuna schengenskih viza, većina u  Ruskoj Federaciji (40,7 posto), pa bitno manje u Ukrajini (8,7 posto), Kini (8,1 posto) i u Turskoj (4,7 posto). Prema Eurobarometru, 57 posto ispitanika slaže se da bi nedržavljanima EU trebalo olakšati putovanje u zemlje Unije, bilo u turističke bilo u poslovne svrhe. Mogućnost putovanja širom EU bez kontrola na unutarnjim granicama važna je za 67 posto ispitanika.

Kad su u pitanju nezakonite migracije, 2011. godine ulazak u EU zabranjen je za 343 000 osoba, što je 13 posto manje nego 2010. godine. Najviše „odbijenica“ podijelila je  Španjolska, prvenstveno na svojim vanjskim granicama. Osim toga, 2011. bilo je i manje uhićenih ilegalnih migranata – 468 500 prema 505 000 2010. godine, kao i osoba vraćenih u treće zemlje: 190 tisuća ljudi, što je 15 posto manje nego 2010. Prema Eurobarometru, 8 od 10 Europljana smatra da bi EU trebala povećati pomoć državama-članicama u borbi protiv ilegalnih migranata, dok 78 posto ispitanika smatra da bi troškove borbe protiv ilegalaca trebalo podijeliti između država-članica Unije.

Prošle su godine države-članica EU registrirale više od 302 tisuće zahtjeva za azilom, što je u odnosu na godinu ranije povećanje od 16,2 posto. No ipak, ta brojka nije dostigla rekord iz 2001., kada se broj tražitelja azila popeo na 425 tisuća. Najviše tražitelja azila dolazi iz Afganistana (28 tisuća zahtjeva), Ruske Federacije (18 200), Pakistana (15 700), Iraka (15 200) i Srbije (13 900). Prema Eurobarometru, 80 posto ispitanika smatra da bi države-članice EU trebale ponuditi zaštitu i azil svima kojima je to zaista potrebno, kao i da bi broj tražitelja azila trebao biti ujednačeniji po državama-članicama.

Glavni razlog za zahtjev za azilom je i nadalje politički, pa tek onda ekonomski

Originalni Schengenski sporazum iz 1985.

U sklopu usklađivanja s “Direktivom EU o povratku” iz 2008. godine (Direktiva 2008/115/EC Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, 16. prosinac 2008. godine), Švedska je donijela propis prema kojem se od 01. svibnja svim osobama kojima je odbijen zahtjev za azil ili boravišnu dozvolu zabranjuje povratak u Švedsku, ili bilo koju drugu zemlju schengenske zone. Zabrana povratka, temeljena na rješenju o udaljavanju ili protjerivanju iz Švedske, vrijedi od jedne do najviše 5 godina, a trajanje ovisi od svakog pojedinačnog slučaja i uvažavanje pojedinih okolnosti. Osim toga, uzimat će se u obzir i ako je nekome već ranije izdana odluka o vraćanju ili udaljavanju, ili ako je netko ušao na teritorij neke druge zemlje unutar Schengena tokom trajanja zabrane.

Švedske vlasti objasnile su da ih je na zabranu natjerao enormno veliki broj neosnovanih zahtjeva za azilom, u kojima se kao osnovni razlog navodi slaba imovinska situacija, što smatraju zloupotrebom švedskog sistema azila. Uz to, Švedska je kasnila s primjenom Direktive EU o povratku, koja je stupila na snagu 16. prosinca 2008., a primijeniti su je trebale sve zemlje-članice EU, osim Irske i Velike Britanije. Primjena Direktive vrijedi i za zemlje koje nisu u EU, ali su potpisnice Schengenskog sporazuma – Švicarsku, Norvešku, Island i Lichtenštajn.

Švedsko pridržavanje propisa Unije teško će pogoditi stanovnike regije – prije svega Srbije i BiH, kojima je ta skandinavska zemlja jedan od glavnih emigrantskih ciljeva. U nedavnom izvješću Eurostata Srbija se svrstala na treće mjesto po broju zahtjeva za azilom u Švedskoj – nešto više od 2600 građana Srbije spas od neimaštine poželjelo je zatražiti baš u toj sjevernoj zemlji. Posljednjih nekoliko tjedana u tijeku je i masovni povrat državljana BiH, uglavnom Roma, koji su neosnovano tražili azil u Švedskoj. Načelnik Monitoring tima BiH za praćenje primjene bezviznog režima Bakir Dautpašić objasnio je da su deportacije ubrzane, budući je Švedska ubrzala i postrožila proceduru rješavanja zahtjeva za azil. Prema podacima švedske migracijske službe, tijekom 2011. godine 980 osoba iz BiH zatražilo je azil u Švedskoj.

Većina osoba koje se nadaju azilu dolazi iz Afganistana (čak 28 tisuća ili 9% od ukupnog broja aplikanata), potom slijede Rusija (18 200), Pakistan (15 700), Irak (15 200) i Srbija (13 900). Najpoželjnija nova domovina je Francuska (čak 56 300 molbi za azil), pa Njemačka, Italija, Belgija, Švedska, Velika Britanija, Nizozemska, Austrija, Grčka i Poljska.

U pojedinim državama EU velika je koncentracija tražitelja azila iz samo jedne zemlje. Najveću koncentraciju bilježi Poljska, gdje 63% svih zahtjeva za azil dolazi od ruskih građana, potom Latvija (52% iz Gruzije), Luksemburg (44% iz Srbije), Litva (43% iz Gruzije), Bugarska (39% iz Iraka) i Mađarska (38% iz Afganistana). Lihtenštajn je također prilično poželjan – tamo je azil zatražilo najviše osoba s Kosova, iz Rusije i iz Srbije, no zemlja snova za stanovnike republika bivše Jugoslavije ipak je Luksemburg. Uz građane Srbije, u toj bi se zemlji najradije skrasili i Kosovari i Makedonci. Neke druge EU zemlje bilježe pomalo čudnu najezdu iz Trećeg svijeta – Estonija, primjerice, ima najviše tražitelja azila iz Konga, Irska iz Nigerije, a Cipar iz Vijetnama.

Tijekom 2011. godine u svim zemljama EU doneseno je ukupno 237 400 prvostupanjskih odluka – od toga je čak 177 900 (odnosno 75% svih odluka) odbijenica. 29 tisuća tražitelja (12%) dobilo je status izbjeglica, 21 400 osoba (9%) subsidijarnu zaštitu, a 9 100 ljudi (4%) odobrenje za ostanak iz humanitarnih razloga. Pritom treba uzeti u obzir da se prvostupanjske odluke iz 2011. mogu odnositi i na zahtjeve podnesene prijašnjih godina. Najviše odbijenica podijelila je Francuska – čak 37 605, dok je tek 4 580 ljudi od francuske države dobilo pozitivno rješenje.