Teretni brod pun eksploziva MV “Kathrin” koji plovi pod portugalskom zastavom, u četvrtak predvečer , do 19 sati, dva puta je dolazio do samog ruba hrvatskih teritorijalnog mora otprilike u razini Dubrovnika, da bi se okrenuo i plovio istom rutom prema izlasku iz Jadrana. Taj brod opet se potom okrenuo i ponovno zaplovio prema sjeveru. Rano jutros bio je i dalje u Jadranu, u njegovim međunarodnim vodama, u razini crnogorske luke Bar. To bi, prema platformi za praćenje kretanja brodova Marine Traffic, trebalo biti i njegovo krajnje odredište 03. listopada, da bi potom dolazak u  Bar bio pomaknut za 07. listopada. Njegov je osnovni problem da ne može naći luku koj bi ga prihvatila.  Naime, na taj broj je upozorio Amnesty International kazavši da prevozi eksploziv namijenjen Izraelu  te su pozvali vlasti zemalja na Jadranu da spriječe uplovljavanje broda u njihove luke. Osim Bara, kao moguće odredište spominju su i hrvatske Ploče, ali cijela situacija i dalje je nejasna.

MV “Kathrin”, položaj u četvrtak, 03.10.2024. (Izvor: Marine Traffic)

Namibija je odbila uplovljavanje MV “Kathrin”

Brod “Kathrin” je isplovio s teretom iz luke Hai Phong u Vijetnamu 21. srpnja. Potom, 31. kolovoza posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za okupirane palestinske teritorije Francesca Albanese upozorila je na osam kontejnera s eksplozivom na brodu: “To su ključne komponente u avionskim bombama i raketama koje koristi Izrael protiv Palestinaca“. Albanese je pozvala druge države da ne dopuste pristajanje broda u svojim lukama.  Potom je na taj brod i njegov teret 1. listopada upozorila i  međunarodna nevladina organizacija Amnesty International (AI). “Slovenija i Crna Gora moraju zaustaviti ‘MV Kathrin’ pod portugalskom zastavom, za koji se vjeruje da prevozi eksploziv za Izrael, da pristane u njihovim lukama s obzirom na rizik da bi takav teret doprinio počinjenju ratnih zločina u Gazi“, objavljeno je iz AI. Dodaju da su vlasti Namibije odbile da brod uplovi u njihovu luku u kolovozu, pozivajući se na informaciju brodskog operatera da njegov teret uključuje osam kontejnera eksploziva RDX Hexogen za Izrael. AI je naveo da brod plovi prema Crnoj Gori i slovenskoj luci Kopar, gdje bi trebao iskrcati svoj teret. “Sada je na Sloveniji, Crnoj Gori i svim drugim državama da učine isto i izbjegnu omogućavanje nezakonitog transfera“, rekla je Nataša Posel, šefica slovenskog AI.

Potom, priča se nastavlja – crnogorske vlasti prvo su zaprimile, a potom je povučen zahtjev za pristajanje tog broda u luci Bar.  Nakon toga, mediji najavljuju da će  brod s „eksplozivnim teretom“ pristati u luci Ploče.  Dio medija, mahom dalmatinskih portala, objavili su jučer kako „u Pločama vlada zavjet šutnje. Kažu, za sve informacije isključivo je zaduženo Ministarstvo mora i (državna) Lučka uprava Ploče. Pa ako je ta lučka ustanova nadležna za donošenje odluke i informiranje, prilično je jasno da brod neće uploviti u recimo Šibenik”, objavila je Slobodna Dalmacija.  Nesretni zbog novinarskih pitanja, objavio je SD portal,  kažu i da transport eksploziva kroz luku uz ušće Neretve nije ništa neobično, s tim da se obično odvija u suprotnom smjeru, iz Bosne i Hercegovine, preko Ploča u arapske luke. Doznaje se i da “Kathrin” prevozi eksploziv za Izrael, ali i za neke srednjoeuropske zemlje.

MV “Kathrin”, položj u rno jutro petka, 04.10.2024. (Izvor: Marine Traffic)

Od Službe za odnose s javnošću Luke Ploče objavljeno je jučer i ovo priopćenje: “Luka Ploče d.d. trenutno nema potvrdu o tome hoće li spomenuti brod pristati u Pločama. Naša je obaveza kao lučki operater pružati lučke usluge u skladu s važećim zakonima i propisima Republike Hrvatske, što činimo uz poštivanje svih sigurnosnih i pravnih standarda te procedura.”

Još se čeka službena reakcija hrvatskog Ministarstva mora, ovog slučaja koji je u hrvatskim medijima prošao relativno „ispod radara“, u sjeni ostalih dnevno-političkih informacija. Neslužbeno, kako je danas objavio Jutarnji list, “hrvatske vlasti ne vide nikakav problem u činjenici da je eksploziv namijenjen Izraelu. Tvrde nam kako se u luci Ploče redovito pretovaruje teret vojne namjene za države Bliskog Istoka i arapske zemlje pa se ne vidi problem da se to isto učini i za Izrael. Uostalom, ako mi ne dopustimo pretovar ovog tereta, brod će otići u neku drugu luku na Mediteranu i teret će biti pretovaren, a Luka Ploča će izgubiti dobro plaćeni posao.” No prema posljednjim, i dalje neslužbenim informacijama, posada MV “Kathrin” odbila je uplovljavanje u Ploče i odlučila se na izlazak iz Jadrana.

Kampanja Amnesty Internationala za Sporazum o trgovini naoružanjem

Kako je uvjet pod kojim se najveći svjetski trgovac oružjem, SAD, i priključio procesu – što je onda dovelo do njegova ozbiljnog pokretanja te organiziranja i ove posebne Konferencije o sporazumu o trgovini naoružanjem (od 2. do 27. srpnja 2012.godine) – bio da budući sporazum bude donesen konsenzusom svih okupljenih na konferenciji, time je praktično i svim prisutnim delegacijama dana praktična mogućnost ulaganja veta na tekst sporazuma. Na kraju ni to, kao ni brojna proceduralna nadbijanja (prvih je tjedan dana prošlo u nesporazumu oko palestinskoga sudjelovanja, gdje je na kraju toj delegaciji dopušteno prisustvo, ali bez prava aktivnog sudjelovanja i glasovanja), nisu upropastila sastanak.

Iako nakon izjave Ewena Buchanana, glasnogovornika UN-Ureda za pitanja razoružanja, “Nema konsenzusa i sastanak je završen“, nije ostalo mnogo nedoumica, treba zaključiti da se jednostavno nije donijelo ikakvu odluku. Taj je detalj bitan, jer ostavlja mogućnost daljnjih razgovora, ne bi li se onda dalje dorađivan Nacrt sporazuma o trgovini naoružanjem ipak moglo podnijeti Općoj skupštini UN na glasovanje krajem godine. U tom bi slučaju ovaj tekst prvo trebao skupiti dvotrećinsku većinu od 193 ondje predstavljene zemlje – da bi nakon toga stupio na snagu nakon prikupljanja i još barem 65 nacionalnih ratifikacija.

Pri tome, jasno je da i u sastavu okupljene Konferencije o sporazumu o trgovini naoružanjem, ali i u sastavu Opće skupštine UN, ima država koje na spomenuti dokument uopće ne gledaju blagonaklono – bilo iz političkih ili ekonomskih razloga. Upravo je na dio te problematike ukazao i veleposlanik Roberto Garcia Moritan, predsjedavatelj netom okončane Konferencije, kada je izjavio da neke zemlje od samog početka rada na pravnome tekstu imaju “različite poglede” na Sporazum – posebice Sirija, Iran, Sjeverna Koreja, ali i Egipat, te Alžir – koje su se navodno cijelo vrijeme jasno suprotstavljale čitavom postupku. S druge strane, upravo su predstavnici Meksika na kraju ovotjednog pregovaračkog skupa iskazali i stav više od 90 država zagovaratelja Sporazuma o trgovini naoružanjem, izjavljujući kako su one “odlučne osigurati Sporazum o trgovini naoružanjem (ATT), što je brže moguće“.

Stav Sjedinjenih Američkih Država navodno je uvelike bio određen i njihovom unutarnjom politikom po pitanju oružja. Naime, grupa sastavljena od 51 senatora (s oba pola političkoga spektra) uputila je 26. srpnja otvoreno pismo predsjedniku Baracku Obami i njegovoj ministrici vanjskih poslova Hillary Clinton. Izjavljujući: “Kao zaštitnici prava Amerikanaca da posjeduju i nose oružje, mi pišemo, ne bi li izrazili našu izrazitu zabrinutost oko opasnosti koje nosi Sporazum o trgovini naoružanjem organizacije Ujedinjenih naroda“, u njemu su apelirali na vlasti SAD da ne potpisuju UN-ov sporazum, prijeteći i blokadom njegove kasnije ratifikacije u američkome Senatu – gdje za prolaz propisa treba 67 od ukupnih 100 glasova senatora – čime je praktično postalo izvjesno da te ratifikacije neće biti, čak i ako SAD potpiše trenutnu varijantu usuglašenog teksta. Izgleda da su oni na taj potez bili ponukani dojmom kako spomenuti sporazum u nekim svojim aspektima, uz reguliranje međunarodnog prometa oružjem, ujedno ograničava i interno pravo građana SAD da nose i posjeduju vatreno oružje. Dok predstavnici UN-ovog Ureda za pitanja razoružanja tvrde kako taj akt ne bi utjecao na pojedine nacionalne promete naoružanjem, kao ni na način na koji pojedine države reguliraju pitanje građanskog posjedovanja oružja, grupe kao Nacionalna udruga strijelaca (“National Rifle Association” – NRA) nisu u to uvjerene i smatraju tekst sporazuma “ozbiljno krivim”.

Iako pomalo čudni, njihovi su stavovi jasni – “NRA, naših 4 milijuna članova i deseci milijuna zakonu privrženih Amerikanaca koji posjeduju oružje, nikad neće svoje pravo posjedovanja i nošenja oružja prepustiti Ujedinjenim narodima“, izjavio je tom prilikom Chris Cox, izvršni direktor NRA Instituta za zakonodavne aktivnosti (NRA’s Institute for Legislative Action), dodajući i: “To je ujedno i razlog zašto se UN-ov Sporazum o trgovini naoružanjem susreo s punom snagom otpora NRA. Mi smo zahvalni za potporu ovih senatora, predvođenih senatorom Jerryem Moranom, u suprotstavljanju okovima koje nameće međunarodna tiranija“.

Naravno, otvoreno je pitanje kakve veze imaju ovi stavovi i tvrdnje sa spomenutim UN Sporazumom – posebice, imamo li na umu da tekst o kojem se posljednjih dana raspravljalo u New Yorku izričito potvrđuje “…suvereno pravo i odgovornost svake pojedine države da pravno regulira i kontrolira transfere konvencionalnog naoružanja koji se  odvijaju isključivo unutar njenog teritorija, u skladu s njenim pravnim i ustavnim ustrojstvom“.

Građani Hrvatske bitno više vole stvarno potpisivanje peticije, od onog "virtualnog" na Internetu

Tijekom jučerašnjeg jutra, prodavačima na zagrebačkoj tržnici Dolac na dva su se štanda pridružili aktivisti organizacije Amnesty International Hrvatske. No, iako su oni tamo imali ponešto banana i sitnih igračaka u obliku pretežito plastičnog oružja – cilj im nije bio prodaja svega toga kupcima namjernicima, već skretanje pažnje na činjenicu da, po njihovu mišljenju, ipak više međunarodnih propisa regulira promet običnih stvari (pa i hrane te igračaka) nego međunarodnu trgovinu pravim oružjem. Promjena tog nesklada, koju zagovara cjelokupni Amnesty International (pa i njegova podružnica u Zagrebu), možda bi se mogla dogoditi uskoro – u namjenskome  okviru predstojeće konferencije Organizacije UN, sazvane za koji dan u New Yorku.

Na međunarodnom Sporazumu o trgovini naoružanjem (Arms Trade Treaty – ATT) organizacija Ujedinjenih naroda radi već godinama – točnije, od prosinca 2006. godine i usvajanja na Općoj skupštini rezolucije 61/89 (nazvane “Towards an Arms Trade Treaty: establishing common international standards for the import, export and transfer of conventional arms“). Ona je, među ostalim, od Glavnoga tajnika UN tražila uspostavu grupe eksperata kojoj je zadatak bio ispitati izvedivost i mogući sadržaj nekog takvog budućeg međunarodnog ugovora, te o tome sastaviti izvještaj za Opću skupštinu. Spomenuta je komisija imenovana 28. rujna 2007. godine, a imala je 28 članova iz isto toliko zemalja. Nakon tri sastanka u 2008. godini, ona je do kraja te iste godine Glavnome tajniku priredila izvještaj o provedivosti čitave ideje UN Sporazuma o trgovini naoružanjem.

Temeljem tog dokumenta, formirana je onda i radna skupina za pripremu nacrta sporazuma – koja se tijekom 2009. godine sastala dva puta. Iako je bilo planirano ukupno 16 njenih radnih sastanaka, krajem 2009. – kada su se Sjedinjene američke države prestale načelno protiviti ikakvome radu na ovakvom međunarodnome sporazumu – UN je intenzivirao čitavu priču te promijenio način rada već postojeće radne skupine eksperata. Opća skupština UN je rezolucijom A/RES/64/68 odlučila da se 2012. godine sazove posebna Konferencija o sporazumu o trgovini naoružanjem, a da se već postojeća radna skupina do tada još sastaje. Pa ipak, njena bi se zadnja 4 sastanka pred konferenciju smatrala zasjedanjima svojevrsnog “pripremnog komiteta” (PrepCom) za konferenciju, koja bi trebala uoči skupa proizvesti relativno usuglašen napredan radni tekst konačnoga dokumenta.

Prvi takav PrepCom sastanak održan je u srpnju 2010. godine, drugi u veljači i ožujku 2011. godine, treći u srpnju 2011. godine i četvrti u veljači ove, 2012. godine. Oni su zaista priredili radni tekst, s kojim se ide na Konferenciju o sporazumu o trgovini naoružanjem, sazvanu za period od 2. do 27. srpnja ove godine u New Yorku. U skladu s uvjetom koji su postavile SAD 2009. godine, odluka o sporazumu donosit će se  konsenzusom nacija.

Organizacija Amnesty International – globalno, ali i putem svoje podružnice u Hrvatskoj –  velik je pobornik donošenja ovog međunarodnog ugovora, od samih početaka ozbiljnoga rada na toj temi. Tijekom ove godine, u više su hrvatskih gradova organizirali događanja i akcije u korist donošenja ovog UN sporazuma, kako u veljači (u doba posljednjeg PrepCom sastanka), tako i ovih dana, uoči započinjanja međunarodne konferencije u New Yorku. Uz informativnu kampanju o međunarodnoj trgovini oružjem (legalnoj i ilegalnoj), krenulo se senzibilizirati javnost intrigantnim plakatima i potpisivati peticiju kojom se od veleposlanika zemalja najvećih proizvođača i trgovaca oružjem traži da svoje države potaknu na potporu nastojanju UN-a za reguliranjem ove tematike.

Spomenuta je peticija dostupna još samo noćas i danas ujutro, na web adresi u sklopu stranica Amnesty International Hrvatska.