Europsko vojno zapovjedništvo – opet podjela i ništa

Igor Tabak — Tue, 19 Jul 2011 11:55:15 +0000

Jučer, 18. srpnja, održan je u Bruxellesu još jedan u nizu tematskih sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja EU. Na njemu je Catherine Ashton, Visoka povjerenica EU za vanjsku politiku i sigurnost, i službeno iznijela ideju o uspostavi stalnog zapovjedništva europskih obrambenih i sigurnosnih operacija. Pri raspravi koja je uslijedila ponovo nije pronađen konsenzus, a na vidjelo su, po tko zna koji put, iskočila duboka neslaganja europskih zemalja oko čitave ove tematike.

Nije tajna kako je prijedlog lady Ashton zapravo iznesen uz podršku Francuske, Njemačke i Poljske, koje smatraju da bi takva stalna struktura poboljšala zajedničko planiranje i provedbu operacija. Za razliku od njih, Velika Britanija, na sastanku predstavljena svojim ministrom vanjskih poslova Williamom Hagueom, smatra kako se radi o pustom dupliciranju postojećih NATO struktura i time zapravo o nepotrebnome trošku – čime je praktično na ovu temu izražen i britanski veto. A sve to i prije nego se, recimo, krenulo razgovarati o gradnji objekata za potrebe takvog novog zajedničkog zapovjedništva.

Konkretno, William Hague je ovom prilikom izjavio:

“I have made very clear that the United Kingdom will not agree to such a permanent OHQ. We will not agree to it now, we will not agree to it in the future. That is a red line for us,”… We are opposed to this idea because we think it duplicates NATO structures and permanently disassociates EU planning from NATO planning… Secondly, it’s likely to be a much more costly solution than existing structures; and thirdly, a lot can be done by improving the structures that already exist.” – ili, po domaće…

“Iznio sam vrlo jasno da se Ujedinjeno Kraljevstvo neće složiti s takvim stalnim operativnim zapovjedništvom. Mi se s tim nećemo složiti sada, i mi se s time nećemo složiti niti ubuduće. Za nas to pitanje predstavlja ‘Crvenu crtu’ (op.a. – koju se ne može prijeći) … Mi se protivimo ovoj ideji jer mislimo da ona duplicira NATO strukture i trajno razdvaja EU i NATO planske procese… Kao drugo, to bi rješenje vjerojatno bilo bitno skuplje od postojećih struktura; i kao treće, mnogo se još može poboljšati u strukturama koje već postoje”.

I tako je, usprkos relativno koherentnome stavu većine iznesenom od Britanke Ashton, Ujedinjeno Kraljevstvo čvrsto krenulo po svom.

Francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppe založio se za nastavak razmatranja ove tematike, uzevši u obzir i britanski čvrsti stav. Budući su ove dvije države s jedne strane nositelji NATO operacije u Libiji, a s druge strane i relativno čvrsto povezane sporazumom o vojnoj suradnji (potpisanim u kasnu jesen 2010. godine) – što mu je drugo i preostalo?

Prijateljsko brbljanje ubrzo je zamijenilo službeno neslaganje

Sve to ima malo dodirnih točaka s Deklaracijom iz St. Maloa iz 1998. godine – kada su Lionel Jospin i Tony Blair izjavili da Unija mora imati kapacitete za autonomno djelovanje, poduprte vjerodostojnim vojnim snagama, i sredstva te spremnost za njihovo korištenje, ne bi li se moglo odgovoriti na međunarodne krize – i puno je bliže nekim mnogo starijim strukturnim neslaganjima.

Naravno, u čitavoj priči ne treba zaboraviti i taman započetu izgradnju kompleksa novih NATO zapovjedništava u Bruxellesu – gdje su građevinski radovi konačno i službeno započeli 16. prosinca 2010. godine, ne bi li sam prostor bio useljiv tamo negdje 2015.

Gradilište NATO stožera u prosincu 2010. godine

Allain Juppe – Obrana i sigurnost

Europsko vojno zapovjedništvo – opet podjela i ništa