Vjerovali ili ne, Hrvatska još uvijek ima aktivan sporazum o obrambenoj suradnji sa Srbijom. To je na upit portala Obris.org potvrdilo i Ministarstvo obrane RH: „predmetni sporazum i dalje je na snazi“. To i ne bi bilo ništa čudno da odnosi Hrvatske i Srbije nisu posljednjih godina sve lošiji, a u zadnje vrijeme su kulminirali do toga da aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužuje Hrvatsku za pokušaj rušenja njega osobno i njegove stranke s vlasti, dok se pojedinim hrvatskim građanima zabranjuje ulazak ili boravak u Srbiji.

Bilateralni spor o obrambenoj suradnji potpisali su 8. lipnja 2010. u Zagrebu hrvatski i srpski ministri obrane Branko Vukelić i Dragan Šutanovac, ocijenivši pritom kako je to „korak naprijed u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, i stabilizaciji cijele regije“. Da bi potpisao sporazum, Šutanovac (kojeg je nedavno predsjednik Vučić imenovao za veleposlanika Srbije u SAD) potegnuo je do Zagreba na čak 2 dana, a nakon potpisivanja je rekao: „Hrvatska i Srbija imaju otvorenih pitanja, ali ovaj i slični sporazumi pomoći će da se ona riješe”. S druge strane, ministar Vukelić je istaknuo da se radi o uobičajenom sporazumu kakve je Hrvatska potpisala sa svim susjednim zemljama: „Ne očekujem nikakve kritike, jer je to korak više u normalizaciji odnosa i stabilizaciji regije“. U MORH-ovom priopćenju, koje se i danas može naći na MORH-ovoj web-stranici, piše da je „potpisanim Sporazumom definirana zajednička suradnja na području sigurnosne politike i planiranja obrane, vojno-znanstvenom području, području vojne izobrazbe, vojne medicine, vojne policije, operacije u potpori miru, atomsko-biološko-kemijske zaštite, te na području vojno-tehničke suradnje. (…) Osobito bitnima označene su mogućnosti suradnje koje se odnose na sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama, vojno školovanje, te obrambene industrije dviju zemalja“. Hrvatska je tu trebala biti potpora Srbiji u europskim integracijama na području obrane. Hrvatski sabor je 5. studenog iste te 2010. izglasao Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane.

Temeljem ovog Sporazuma je u početku zaista i ojačala obrambena suradnja ove dvije zemlje – kako navodi Ministarstvo obrane RH, „tijekom godina provodile su se aktivnosti na razini ministara obrane i načelnika Glavnih stožera u vidu sastanaka te na razini pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Oružanih snaga Republike Srbije“. Na ovom temelju zabilježeni su i prvi službeni posjet načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Ljubiše Dikovića Zagrebu 2012. godine, kao i službeni posjet hrvatskog  ministra obrane Ante Kotromanovića Beogradu 2013. godine, te uzvratni posjet tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Nebojše Rodića Zagrebu 2014. godine. Na razini Oružanih snaga, došlo je do razmjene polaznika na najvišoj razini školovanja časnika, ali i do zajedničke vojne vježbe „Zajednički odgovor 14“. U MORH-ovim priopćenjima iz tog razdoblja spominju se i razgovori o određenim modalitetima suradnje specijalnih snaga (do čega ipak nije došlo), ali i o vojnim nekretninama na području RH koje su nekad spadale pod nadležnost JNA. Dogovoren je tada i način predaje dokumentacije koja se prije svega  odnosi na objekte ratnog zrakoplovstva i mornarice bivše JNA (zračna i pomorske luke). I upravo to je, prema odgovoru koji je MORH poslao na upit portala Obris.org, postao jedan od problema koji su počeli kočiti spomenuti Sporazum o obrambenoj suradnji. „Hrvatska strana vjerovala je da će se otvoriti put za dogovor oko povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije vojnih nekretnina bivše JNA na teritoriju RH, što bi bio napredak u općim odnosima dviju država. S obzirom da je izostala ozbiljna namjera srbijanske strane za implementaciju navedenog dogovora, problematika povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije nekretnina bivše JNA i dalje je otvoreno pitanje u odnosima s Republikom Srbijom“, naglašava Ministarstvo obrane RH.

Aleksandar Vulin u nekim mlađim danima

Doduše, tu još treba pribrojiti i izjave koje se gotovo svakodnevno mogu čuti od najviših srbijanskih dužnosnika o karakteru VRO „Oluja“ te Domovinskog rata u cjelini, posebno uoči svečnog mimohod povodom 30. obljetnice „Oluje“. Tako je ministar obrane Ante Kotromanović oštro reagirao na izjave tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića da je „hrvatska proslava Oluje uvreda za Srbiju“. Incidenti su se nizali prilično redovito, da bi došlo do nove kulminacije 2018. s Aleksandrom Vulinom kao ministrom obrane Srbije. Naime, Vulin je imao niz nepriličnih komentara o hrvatskim dužnosnicima, a onda je početkom travnja 2018.  najavio dolazak na molitveni skup i posvećenje hrama Svetog Ilije u Mlaki nedaleko Jasenovca. Hrvatska mu je suptilno poručila da njegov dolazak ne  bi bio najbolje primljen, no kako je Vulin nastavio s neprimjerenim i uvredljivim izjavama, Ministarstvo vanjskih poslova RH proglasilo je da „Aleksandar Vulin do daljnjega nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku“. Srbija je odgovorila reciprocitetom prema tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću, što je praktički zapečatilo provedbu bilo kakve obrambene suradnje između Hrvatske i Srbije. „Modalitet i razina suradnje dodatno su se promijenili i u kontekstu proglašavanja bivšeg potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića personom non grata u Srbiji u travnju 2018. godine“, potvrdilo je Ministarstvo obrane RH za portal Obris.org, dodajući:

„U skladu sa svim navedenim, ističemo kako je do stagnacije u provedbi aktivnosti iz područja navedenih u Sporazumu došlo zbog toga što nijedna strana nije pokazala interes za njihovu daljnju organizaciju i provođenje“.

Treba napomenuti i da je Sporazum o obrambenoj suradnji iz 2010. godine sklopljen na „neodređeno vrijeme“, ali i da se može otkazati. „Svaka od stranaka može otkazati ovaj Sporazum pisanom obaviješću drugoj stranci diplomatskim putem. Otkaz Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci od datuma primitka takve obavijesti“, piše u završnim odredbama ovog Sporazuma. No otkazivanje Sporazuma do sada niti jednoj strani nije palo na pamet, iako se on već godinama ne provodi.

Izvlačenje ovog hrvatsko-srpskog Sporazuma o obrambenoj suradnji na vidjelo bitno je u kontekstu nedavno potpisane trilateralne Deklaracije o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova. Srbija je na ovaj dokument reagirala vrlo burno tvrdeći da šteti ravnoteži u regiji (posebno onoj utemeljenoj na Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja) i time potiče utrku u naoružanju, te u svakom smislu šteti Srbiji. Pa ipak, predsjednik Aleksandar Vučić je (više retorički) pitao zašto Srbiju nitko nije zvao da potpiše ovu Deklaraciju?! Teško je zamisliti da ova regionalna suradnja (ako se ona zaista i materijalizira  u nekom od predviđenih oblika) Srbiju uopće zanima van njenog odnosa s Kosovom, ali je itekako zamisliva sabotaža bilo kakvih zajedničkih aktivnosti. Najbolji primjer za to je upravo hrvatsko-srpski „Sporazum o obrambenoj suradnji“, koji je nakon početnog uzleta stagnirao, da bi danas bio tek mrtvo slovo na papiru.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u ponedjeljak se u Sarajevu sastao s članovima Predsjedništva BiH. Istaknuo je potporu Uredu visokog predstavnika i ponovio da je rješavanje aktualne situacije na političarima u BiH.

Posjet Ruttea je važan jer je Bosna i Hercegovina usred krize uzrokovane potezima vlasti u Republici Srpskoj koje otvoreno zagovaraju neovisnost RS. “Daytonski sporazum temelj je mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Potrebno je izbjeći zapaljivu retoriku i opasne poteze koji bi mogli ugroziti stabilnost zemlje,” rekao je Mark Rutte te je naglasio da se Daytonski mirovni sporazum mora poštovati.

Rutte u Predsjedništvu BiH (Photo: NATO)

“Budimo jasni, ovo nije 1992. Nećemo dopustiti da se pojavi sigurnosni vakuum i nećemo dopustiti da se teško stečen mir ugrozi. NATO će vas i dalje podupirati i na vašem europskom i na euroatlantskom putu na kojem napredujete. Činimo to s našim međunarodnim partnerima, uključujući Europsku uniju i visokog predstavnika, čiji se autoritet mora očuvati. Bitno je da politički lideri Bosne i Hercegovine učine svoj dio i cijela će regija imati koristi od istinske predanosti pomirenju i trajnom miru”,

riječi su Glavnog tajnika NATO-a i poruka političarima u BiH koju su prenijeli brojni regionalni mediji. On je  najvišim dužnosnicima BiH poručio da NATO ostaje privržen miru, stabilnosti i sigurnosti ne samo Bosne i Hercegovine, nego i cijele regije. Naglasio je da je Bosna i Hercegovina suverena i nedjeljiva država te da NATO ostaje spreman na sve izazove. Inače, ovoga bi tjedna trebalo stići i pojačanje snagama EUFOR-a u misiji Althea, koje uključuje 400 novih vojnika.

O krizi u BiH već smo na portalu Obris.org pisali, posebice nakon što je ona eskalirala nakon presude Suda BiH Miloradu Dodiku zbog nepoštivanja odluka Visokog međunarodnog predstavnika. Na tu presudu odgovoreno je donošenjem zakona Republike Srpske kojima su stavljene van snage odluke državnih institucija BiH. Tako je RS zabranila rad državnim institucijama poput SIPA-e, Suda BiH, Tužiteljstva i Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, što je dodatno produbilo političku krizu. Očekuje se i reakcija Ustavnog suda BiH u narednim danima.

Aleksandar Vulin i Milorad Dodik – “dva brata uboga” (Photo: M.Dodik/X)

Predsjednik RS-a Milorad Dodik u ponedjeljak je izjavio da se neće odazvati pozivu na saslušanje u Tužiteljstvu BiH koje ga istražuje zbog sumnje da je počinio kazneno djelo rušenja ustavnog poretka BiH.  Novinarima je kazao da još nije dobio službeni poziv državnog tužiteljstva, ali ga očekuje. “Vidjet ćemo koga će on privesti i uhititi, i hoće li uhititi“, izjavio je Dodik. Za njega je Ured visokog predstavnika (OHR) “zločinačka organizacija”, a tu ocjenu temelji na netočnoj tvrdnji da je OHR u prošlosti financirao USAID. Dodao je kako vjeruje da će nova američka administracija prije ili kasnije OHR-u uskratiti financijsku potporu. Tvrdi da se zalaže za mir i dijalog uz pojašnjenje kako razgovarati trebaju dva entiteta, dok temeljnim problemom vidi to što RS i Federacija na različit način vide ustav BiH. Tvrdi i da su sada i RS i Srbija na udaru “antibirokratske revolucije” čiji je cilj smjena vlasti. Nakon što se u Bana Luci sastao s potpredsjednikom vlade Srbije, notornim  Aleksandrom Vulinom, Dodik  je kritizirao i glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea. Potpredsjednik srpske Vlade, Vulin, je pak kazao da je u Banju Luku stigao kako bi još jednom potvrdio da sadašnja vlast u RS-u ima snažnu Vučićevu potporu. Presudu kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora označio je “osvetom” zbog njegove politike. Zaprijetio je da će Srbija reagirati na moguće uhićenje Dodika i sve je povezao s prosvjedima studenata u Srbiji nazvavši ih hibridnim ratom protiv Srbije i Srba gdje god oni bili, pa tako i u RS.

Napetosti u BiH nisu ostale neopažene u međunarodnoj zajednici pa je tako u ponedjeljak na mreži X republikanski senator Chuck Grassley komentirao je krizu u BiH. On je nakon separatističkih prijetnji Srpske i negiranja institucija BiH od strane Milorada Dodika napisao:

„Milorad Dodik je lider bosanskih Srba koji podržava separatizam. Sada i separatisti među bosanskim Hrvatima kreću u akciju, Ovo je zabrinjavajući odjek događanja iz devedesetih kada su mnogi morali pobjeći usred rata i genocida. Tada nije dobro završilo za separatiste, neće ni danas”.

Ministar obrane Ivan Anušić gostovao je u Dnevniku Nove TV (Photo: Dnevnik.hr)

Hrvatski potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić je u razgovoru za Novu TV – na upit novinara je li to sigurnosno najizazovniji trenutak za Hrvatsku od Domovinskog rata – potvrdno odgovorio:

“Jest, tu nema dileme. Od završetka svih sukoba na području jugoistočne Europe ova situacija postaje užarena. Javnost možda ne zna ili zna, ali zaseoci bošnjačke nacionalnosti u RS-u, ljudi su otišli zbog vlastite sigurnosti, ne znaju što će biti sutra”,

naglasio je. “Vrlo je ozbiljna situacija, trebamo se pripremati za sve scenarije“, ocijenio je ministar Anušić.

Noćas su pripadnici 63. padobranske brigade Vojske Srbije iz Niša uvježbavali grupni noćni skok u sklopu više padobranske obuke koja se provodi na Vojnom aerodromu „Narednik-pilot Mihajlo Petrović“ u Nišu. Radi se o najsloženijem dijelu obuke, koji uključuje noćni skok padobranom s velike visine, te prelet s osobnim naoružanjem i opremom.

Satnik Mladen Stamenković, zapovjednik satnije za obuku padobranaca u 63. padobranskoj brigadi, rukovodio je ovim padobranskim skokovima:

„Maloprije smo izveli skok tehnikom visokog iskakanja i visokog otvaranja. Iskočili smo s visine od 4,5 tisuće metara, iznad Prokuplja, tridesetak kilometara od desantne prostorije. Vozili smo se otvorenim padobranima i prizemljili na desantnu prostoriju na aerodromu“.

Postrojbu je posjetio i ministar obrane Aleksandar Vulin, koji se trenutno nalazi u žestokoj predizbornoj kampanji, te je pohvalio niške padobrance:

„Ono što je večeras napravljeno iznad grada Niša ne može napraviti svaki padobranac, a onaj koji može – on može za sebe reći da je dostigao maksimum u svom razvoju i poslu. Noćni skok u otežanim uvjetima, pod vjetrom i teškim vremenskim prilikama, dokaz je da su ovi ljudi prošli najsloženiju obuku, i da su u stanju izvesti baš sve što jedan padobranac može postići“.

Inače, u prosincu prošle godine najavljeno je da će ova postrojba – 63. padobranska, kao i 72. za specijalne operacije, ponovno postati brigadom. Kako je u ožujku ove godine objavio portal Balkanska bezbedonosna mreža, prema tablici formacijskih mjesta objavljenoj u Službenom vojnom listu, osnovnu strukturu 63. padobranske brigade čine 4 padobranske satnije i jedna padobranska satnija za borbeno traganje i spašavanje, što predstavlja svojevrsni povratak na ustroj koji je bio na snazi do 2006. godine. Naime, od prosinca 1967. godine, kada je formirana 63. padobranska brigada, pa sve do njenog preustroja u bojnu 2006. godine, ta je postrojba u svom sastavu imala 4 do 5 satnija. U obuci i na zadaćama 63. padobranska brigada usko je povezana sa 119. eskadrilom, također baziranom na aerodromu u Nišu. Za početnu padobransku obuku koristi se jedini dvokrilni Antonov An-2, a za druge zadaće helikopteri Mi-8. U budućnosti se može očekivati da će se obuka padobranaca izvoditi na helikopterima Mi-17V-5, najavila je Balkanska bezbedonosna mreža.

Kako je objavio ugledni zrakoplovni portal Tango Six, noćašnji padobranski skokovi izvedeni su iz trenutno jedinog operativnog Antonova An-26. On je naknadno ponovno vraćen u službu, a prije dvije godine najavljena ruska donacija još 2 transportna aviona tipa An-26 u međuvremenu je propala.

Photo i video: MORS

Za razliku od ostalih zemalja regije, Srbija nije baš oklijevala u borbu za suzbijanje epidemije koronavirusa od samog početka uključiti i vojsku. Za to je bilo potrebno prethodno ispuniti neke uvjete, koji su  na prvu najavu medijski odjeknuli kao da će vojska izaći na ulice, a onda će biti uvođenje izvanrednog stanja. Danas kada se Srbija nalazi u trećem tjednu od proglašenja epidemije, unatoč svim kritikama na račun vojske i Ministarstva obrane Republike Srbije, ako zanemarimo sve političke trzavice i samoreklamerstvo, može se reći da je ta odluka bila potpuno ispravna.

Ova priča počela je registracijom prvih slučajeva koronavirusa u Srbiji, koja je stigla od srpskih državljana koji žive ili su na privremenom radu u Italiji i Švicarskoj, zemljama koje su već tada bilježile prve masovne slučajeve zaraze. Za ulazak koronavirusa u Srbiju bila su kobna dva redovna leta: Beograd-Milano i Bergamo-Niš. Prvi registrirani slučajevi digli su epidemiologe na noge. Iako je medijski cirkus već bio u toku – da je to obična gripa, da žene mogu slobodno ići u shopping jer njih ne napada koronavirus, baš kao ni mlađe od 40 godina – za kojeg su zaslužni pojedini pulmolozi i epidemiolozi koji su se prihvatili medijskog spina, u pozadini su se komplicirale pripreme, pa i za angažiranje vojske za ono što je uslijedilo.

Pukovnik Ćirić je tijekom 2012. i opet 2014. radio u zapovjedništvu misije EUTM Somalija

Ono što je u čitavoj priči oko ove epidemije bilo primijećeno je odsustvo gostovanja vojnih epidemiologa na temu koronavirusa. Poznato je kako je Vojska Srbije poslala stotine ljudi kroz mirovne misije u Africi. Vojska je tako u okviru misije EU u Srednjoafričkoj Republici imala postavljenu mobilnu bolnicu, a u Demokratskoj Republici Kongo bio je dugo vremena i tim za hitnu medicinsku intervenciju. Zanimljivo je i da, na primjer, Srbija nije angažirala umirovljenog pukovnika Slavišu Ćirića, liječnika, bivšeg šefa saniteta u vojnoj misiji EU u Somaliji (EUTM Somalia), a koji je dobio i priznanje UN-a za suzbijanje epidemije ebole. Ni jedan vojni epidemiolog nije dobio prostor na televiziji da službeno, u vojnoj odori, objasni što je koronavirus, koje se procedure provode, i kako bi vojska mogla pomoći u ograničavanju i suzbijanju zaraze – što bi umirujuće djelovalo na stanovništvo koje i dalje cijeni vojnu odoru kao nešto važno.

Prvo su bila formirana dva krizna štaba – jedan republički i drugi zdravstveni, koji su koordinirano radili na povezivanju. Iako je broj zaraženih tada još bio jednoznamenkast, dok su vijesti iz Italije stizale o stotinama mrtvih i tisućama zaraženih, odlučeno je početkom ožujka na sjednici Vlade da se da zeleno svjetlo za angažiranje vojske. Uvod je napravio ministar obrane Aleksandar Vulin u svom teatralnom stilu uvježbanom u svakodnevnim marketinškim nastupima, kada je izašao na televiziju blisku vladajućoj SNS i javno pročitao proglas:

„Nakon pojave koronavirusa procjena je da bi daljnje širenje moglo značajno ugroziti zdravlje šireg stanovništva, a time i funkcioniranje života u Republici Srbiji. To zahtijeva donošenje hitnih mjera iz nadležnosti predsjednika RS. Sada je na njemu da odluči kako i na koji način će iskoristiti svoje ustavne ovlasti“.

Tog istog dana, prije objave proglasa i pisma, Vučić se susreo sa šefovima jedne civilne i dvije vojne službe sigurnosti, načelnikom Generalštaba VS, direktorom policije, ministrima pravosuđa, unutarnjih poslova i obrane, kao i zdravstva, ali i s patrijarhom srpskim Irinejem. Već tada se nagovještavalo da će u Srbiji zbog moguće epidemije koronavirusa biti uvedeno izvanredno stanje.

„Na osnovu Ustava Republike Srbije, a u skladu sa odredbama Ustava, člana 5. Ustava, obavještavam da smo donijeli odluku o proglašenju izvanrednog stanja na teritoriju cijele Srbije. Odluku o izvanrednom stanju nismo donijeli lako, jer se ona donosi u izuzetnim okolnostima. Mi ćemo se morati boriti disciplinom i mjerama, ta disciplina znači da osobe starije od 65 godina moraju biti u svojim kućama“,

navodi predsjednik i dodaje da je to najdiscipliniraniji dio našeg društva. „Neće stradati naša djeca, stradat će naši roditelji, i zato ih molim da ne izlaze iz kuće… Policija će sprovoditi naredbu o izolaciji. Tko prekrši izolaciju, dobit će do tri godine zatvora“, rekao je Vučić novinarima u nedjelju, 15. ožujka u Palači Srbije. Naravno, ova reakcija je odmah izazvala burnu reakciju Vučićevih protivnika, pa je uslijedilo pravno tumačenje – da li on ima pravo donositi odluku o izvanrednom stanju, a da Skupština Srbije o tome nije raspravljala. Međutim, izlaz je bio pronađen u članku 200. Ustava Srbije koji kaže:

„Prema članku 200 Ustava Srbije, kada javna opasnost ugrožava opstanak države ili građana, Narodna skupština proglašava izvanredno stanje. Ustav, u članku 105, propisuje da Skupština donosi odluke, među kojima je i proglašavanje i ukidanje izvanrednog stanja, većinom glasova narodnih poslanika na sjednici na kojoj je prisutna većina narodnih poslanika. Kad se Skupština nije u mogućnosti sastati, odluku o proglašenju izvanrednog stanja donose zajedno predsjednik Republike, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade, pod istim uvjetima kao i Narodna skupština. Ukoliko se Narodna skupština nije u mogućnosti sastati, mjere kojima se odstupa od ljudskih i manjinskih prava može propisati Vlada, uredbom, uz supotpis predsjednika Republike“.

S ovim okolnostima stekli su se preduvjeti za uvođenje izvanrednog stanja. Zanimljivo je i da je u trenutku dok je predsjednik proglasio izvanredno stanje bio otisnut i Službeni glasnik, čime je odluka momentalno stupila na snagu, kao i mogućnost za angažiranje vojske.

Prvi pripadnici Vojske Srbije u centru Beogradaa u patroli po troje pojavili su se već narednog dana, 16. ožujka oko podneva, u Knez Mihailovoj ulici. Bili su to pripadnici Specijalne brigade i protuterorističkog odreda „Sokolovi“, koji se nalaze u Pančevu sa svojim karakterističnim amblemom na lijevom rukavu. Njima su se u patrolama širom Beograda pridružili i pripadnici 5. bataljuna vojne policije, čije zapovjedništvo se nalazi u Beogradu, a dijelovi su stacionirani u Novom Sadu, Kraljevu i Beogradu. Peti bataljun vojne policije namijenjen je za realizaciju vojnopolicijskih i poslova opće sigurnosti u Ministarstvu obrane RS i Vojsci Srbije, odnosno za primjenu službenih ovlasti vojne policije u zoni njihove teritorijalne nadležnosti. U sastavu Petog bataljuna vojne policije su zapovjedništvo, tri satnije VP, vod za službe VP, vod vodiča službenih pasa, vod prometne VP i desetina veze. Svi su oni od naoružanja nosili automatske puške HK 416 D14.5RS, te automatske puške domaće proizvodnje M-21. Inače, svi vojni policajci na glavama su nosili crne beretke, sunčane naočale, ali i kirurške maske na licu i rukavice. Istog dana su patrole pripadnika vojne policije viđene i u Kruševcu, Kragujevcu, Novom Sadu ali i Nišu, gdje su na ulice izašli pripadnici padobranskog bataljuna sa svojim karakterističnim crvenim beretkama.

Gledajući pojavu naoružane vojske na ulicama većih gradova Srbije, antimilitaristi, pripadnici građanske opcije optužili su Vučića da je u Srbiji izveo puzeći državni udar i da je za to iskoristio koronavirus. Postavljali su pitanje što tu rade naoružane patrole vojne policije, koja je inače i 2 mjeseca prije uvođenja izvanrednog stanja dobila značajne ovlasti (dopunama Zakona o obrani iz siječnja ove godine). Uslijedile su salve pitanja, protiv koga se to vojska bori automatskim puškama i zašto postrojbe koje mogu imati važnu ulogu – poput vojnog zdravstva, jedinica NBKO, čiji su pripadnici školovani i obučeni za ovakve zadatke – nisu izašle na ulice i bile iskorištene. Naravno, ta su pitanja ostala bez odgovora, ali se raspoređivanje vojske i po zdravstvenim ustanovama, posebno onima na prvoj liniji obrane od koronavirusa, pojačalo. To je bilo posebno vidljivo pred Infektivnom klinikom, gdje su se mogli vidjeti naoružani stražari ispred ulaza, ali i u samom krugu bolnice, pa je cijela scena djelovala apokaliptično, posebno kad su liječnici u specijalnim zaštitnim odijelima šetali krugom ili prelazili iz zgrade u zgradu. Ovdje valja spomenuti i jednu zanimljivost. Naime, prije 14 dana je u Centru za usavršavanje kadrova NBKO u Kruševcu baš bio proveden međunarodni tečaj na kojem su, ironijom sudbine, bili prisutni i predstavnici Italije te Španjolske, a na temu detekcije i postupanja u slučaju uporabe bioloških sredstava u napadu na stanovništvo.

Tog 15. ožujka predsjednik Srbije Vučić upozorio je i veliku srpsku dijasporu koja živi u Italiji, Austriji i Njemačkoj da se ne vraća u zemlju za pravoslavni Uskrs 17. travnja, kada se prema riječima epidemiologa u Srbiji očekuje vrhunac zaraze. Međutim, uslijedio je pakao, koji prema saznanjima autora nitko iz policije, ali i vojske, nije očekivao. U roku od 48 sati na glavnim graničnim prijelazima nastao je kolaps. Iz ranije pobrojanih zemalja krenula je navala srpskih državljana, od kojih je većina dolazila iz zemalja koje su već same postale žarišta virusa s tisućama oboljelih i više stotina mrtvih. Vlada je zbog pritiska na granice izdala naređenje da Srbija zatvori granice. To je prvo izvedeno na riječnim prijelazima, a onda i na onim manjim prema svim zemljama s kojima se graniči, pa i s Hrvatskom. Kako se bližila konačna odluka o zatvaranju granica, tako je i pritisak onih koji su ulazili u zemlju postajao sve jači. Prema procjenama koje je iznio predsjednik Vučić, u Srbiju je tada ušlo više od 310.000 srpskih državljana. Inače, od početka angažiranja vojske Vojna policija se pojavila i na graničnim prijelazima, da bi po donošenju odluke o definitivnom zatvaranju granica na same granične prijelaze bila postavljena i oklopna vozila BOV M86 te oklopni automobili HMMWV (High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle) s montiranim strojnicama M-84 i Kojot M02, čime je granica postala nepropusna.

Pritisak na vanjskim granicama je prestao, ali se dolaskom građana iz inozemstva zakomplicirao sigurnosni problem. Svima koji su ušli u Srbiju bile su izrečene mjere samoizolacije od 14 ili 28 dana. Policijski sat je već uvelike bio na snazi, a ušlo se u drugi tjedan, kad se vojska počela suočavati s neodgovornim građanima. Neki su nezadovoljni odlukama o samoizolaciji iz raznih razloga napadali liječnike, zbog čega je u par navrata intervenirala Vojna policija, a u jednom od slučajeva pokazalo se da je jedna osoba bila zaražena koronavirusom čime je direktno ugrozila vojne policajce koji su je pokušali savladati zbog odluke kako mora ostati na liječenju. U potragu za više od 2.000 građana koji su prekršili samoizolaciju i pobjegli, uključena je civilna policija, kao i u provjeru onih kojima je izrečena mjera, da li takvu odluku poštuju. Međutim, mnogi postavljaju pitanje zašto se vojska ne raspoređuje i u manjim sredinama? Za to vrijeme, Vojska Srbije je dobila još jedan delikatan zadatak – rješavanje migrantskog pitanja i sudbine skoro 5.000 migranata koji borave zaglavljeni u Srbiji. Operacija efikasnog preuzimanja centara u kojima borave migranti, kao i sklanjanje s ulice svih onih koji nisu registrirani, izvedena je uz pomoć policije u najvećoj tišini 15. na 16. i 17. ožujka. Vojska je munjevito i na prepad preuzela sve centre, migrantima kojima je nametnut vojni režim zabranjeno je napuštanje kampova i pod strogim su režimom sigurnosne te zdravstvene zaštite kako bi se zaustavilo širenje koronavirusa.

Kamp u Moroviću

Kad je donesena odluka da građani koji još uvijek izvanrednim letovima dolaze iz inozemstva budu smješteni u izolacijske centre – koji su otvoreni u Moroviću na granici s Hrvatskom, gdje je na površini od nekoliko hektara podignuto veliko šatorsko naselje na otvorenom, u okviru ograđenog i čuvanog poljoprivrednog dobra, u Subotici za Mađarsku i u Preševu za Sjevernu Makedoniju, vojska je osim sigurnosnog prije svega dobila logistički zadatak – da osigura sve uvjete za smještaj građana i njihov duži boravak, kao i za angažiranje stalnih liječničkih ekipa koje će voditi računa o epidemiološkim i zdravstvenim potrebama onih koji u tim centrima borave. Također, Vojska je osigurala da odmarališta kojima raspolaže budu pretvorena u karantene. Na teritoriju Republike Srbije zasad su osigurana dva takva objekta – u Rakovici, predgrađu Beograda, i na Fruškoj Gori – u koje je već počeo razmještaj građana spašenih izvanrednim letovima. Kako kriza odmiče i kako se širom Srbije javljaju nova žarišta bolesti, tako vojska i tu preuzima značajnu ulogu. Valjevo, grad u Zapadnoj Srbiji u kojem se nalazi tvornica minobacačkih mina i raketa, postao je jedno od većih žarišta koronavirusa. I u ovom gradu je osiguravanje gradske bolnice i zdravstvenog centra preuzela Vojska Srbije, koja kontrolira ulaze i izlaze iz samog objekta, dok su postrojbe NBKO već počele pranjem uz pomoć vojnih cisterni dekontaminirati gradske ulice. Pa ipak, do danas je ukupno zabilježeno 9 vojnika koji su se koronavirusom zarazili tijekom rada u improviziranom kampu Morović, dok je njih još 642 u samoizolaciji po raznim osnovama.

Vojska je uredila priručnu bolnicu na Beogradskom sajmu

Za sada najveći izazov za Vojsku Srbije u logističkom i sigurnosnom smislu predstavlja formiranje mobilnih bolnica širom gradova Srbije, gdje su angažirane sve raspoložive snage. Vojska je tako za mobilnu bolnicu kapaciteta 3.000 ljudi, koja je formirana u Sali 1 Beogradskog Sajma i u koju će, prema preporuci kineskih epidemiologa, biti smješteni lakši slučajevi oboljelih od koronavirusa, osigurala krevete, pokrivače, noćne ormariće i medicinsku pomoć, ali će važnu ulogu imati i u osiguravanju prehrane oboljelih s tri topla obroka dnevno, kao i osiguravanju same bolnice, oko koje je postavljena visoka improvizirana ograda. Slične bolnice formiraju se i u Nišu, Novom Sadu te Kragujevcu, a za tu su svrhu još prošlog tjedna iz vojnih skladišta i vojarni preuzeti svi raspoloživi i funkcionalni kreveti. Također, razmišljalo se i o angažiranju kapaciteta Vojno medicinske akademije (VMA) u borbi protiv koronavirusa u slučaju pandemije i eksplozije broja zaraženih – ali je pregledom utvrđeno kako bolnica ima centralizirani ventilacijski sustav, što prema riječima kineskih stručnjaka iz Wuhana nije dobro, nego je baš opasno jer omogućava brzo širenje virusa. Zbog toga je odlučeno da na VMA budu smješteni pacijenti koji se liječe od drugih bolesti, gdje će vojni liječnici voditi brigu o njima – dok će civilne bolnice, a u Beogradu ih ima ukupno 5, prema propisanom redoslijedu preuzimati brigu o zaraženima.

Zaključak

Vojska Srbije dezinficira ulice u Valjevu i Ćupriji

U kojim će se još slučajevima angažirati Vojska Srbije za sada nije poznato, ali je jasno kako sve ovo za oružane snage 21 godinu nakon sukoba s NATO savezom predstavlja izuzetno veliku logističku operaciju. Angažirani su svi raspoloživi vojni kapaciteti. Za sada je vidljivo da Vojsci Srbije nedostaju nova modernija specijalizirana i transportna vozila, kao i terenska vozila. Nabave skupocjenih borbenih sustava i dosadašnje pompozne najave postale su uvelike neupotrebljive u ovakvoj složenoj situaciji, kakva je to pandemija koronavirusa. Ono što se u ovakvoj situaciji pokazalo kao pun pogodak bilo je ulaganje u školovanje što većeg broja vojnih liječnika. Trenutno su odškolovane dvije generacije, a da li će baš oni preuzeti značajnu i sve veću ulogu u nadolazećim tjednima, kada se sve mijenja iz časa u čas – ostaje za vidjeti.

* gost autor: Andrej Mlakar, novinar iz Beograda

** Photo: MORS/VS

Prošle godine su odnosi Hrvatske i Srbije dotakli dno u travnju, serijom incidenata koji su prvo doveli do odlaska saborske delegacije iz Beograda, a onda i proglašenjem srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, na što je iz Beograda stigla slična objava za hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića u Srbiji. Za ovogodišnji nastavak ozbiljnijih prepucavanja trebalo je pričekati prvi tjedan rujna.

Prema navodima Tanjuga, u subotu 7. rujna 2019. godine na graničnom prelazu Batrovci-Bajakovo zaustavljena je, zadržana i pretresena delegacija Vojske Srbije sastavljena od časnika i kadeta Vojne akademije Vojske Srbije, te pitomaca njihove Vojne gimnazije. Prema navodima iz Srbije, ta delegacija je navodno bila “na vrijeme i po uobičajenoj proceduri najavljena“, a planirala je sudjelovati u obilježavanju “Dana Jasenovačkih novomučenika”. Prema riječima vođe delegacije, brigadira Vojske Srbije Saše Milutinovića, delegacija od 11 članova putovala je u civilnoj odjeći, no pri ulasku u Hrvatsku su im u prtljazi bile uočene službene uniforme. Iako je to prema mišljenju MORS-a bilo potpuno dozvoljeno i u skladu s pravilima službe, s takvim se gledanjem nije složila hrvatska granična kontrola. U osiguravanju prelaska granice nije pomogla ni navodna spremnost članova delegacije VS da ostave uniforme i produže put u civilu, ako je to jedini razlog za zadržavanje. Naime, delegaciji je izdana zabrana ulaska i vraćena je u Srbiju. U dokumentu koji navodi razloge za odbijanje ulaska naznačeno je kako nisu imali odgovarajuću dokumentaciju za opravdavanje navedene svrhe i uvjeta svog boravka u Hrvatskoj, kao i da ujedno nisu stavili na uvid dokaze za putovanje iz kakvog drugog razloga.

Ovo vraćanje srpskih vojnika s graničnog prijelaza Bajakovo natrag u Srbiju je na obilježavanju 29. godišnjice osnutka ATJ Lučko potvrdio te objasnio i Nikola Milina, glavni ravnatelj hrvatske policije: “Imam informacije da je jutros oko pola sedam zaustavljen kombi s 11 vojnih osoba koje su imale vojne odore u vozilu. Nismo imali službene najave tih osoba i temeljem zakona o nadzoru hrvatske granice nisu ispunjeni uvjeti za ulazak na teritorij druge države. Posjet treba biti najavljen i postoje propisi kako se to radi“. Kako navodi Jutarnji list, informacija o dolasku delegacije Vojske Srbije u Jasenovac otkrivena je u petak kada su se organizatori kod lokalne policije informirali smiju li srpski vojnici prisustvovati događaju u svojim odorama. Izvori Jutarnjeg lista tvrde kako je Vojska Srbije i prošle godine na ovaj događaj željela poslati svoje pripadnike, za što je tada Ministarstvo obrane Srbije i službeno zatražilo dozvolu za ulazak svojih vojnika u RH, ali su hrvatske vlasti to odbile.

Reakcije iz Srbije

O jutarnjem događanju na Bajakovu jučer popodne je službeno priopćenje izdalo i Ministarstvo obrane Srbije. U njemu ono sažima svoje viđenje događaja, ali i politički napada Republiku Hrvatsku:

“Delegaciji Ministarstva obrane i Vojske Srbije danas je zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku. Kao i prethodnih godina, oficiri, podoficiri, kadeti i učenici krenuli su na obilježavanje Dana jasenovačkih novomučenika. Delegacija je na vrijeme i po uobičajenoj proceduri prijavljena da će prisustvovati manifestaciji u manastiru Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu s početkom u 9 sati. Delegacija Ministarstva obrane je na manifestaciji trebala sudjelovati po službenom pozivu Episkopa pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka. Na manifestaciji je planirana služba pravoslavnih svećenika, a nakon liturgije blagoslov slavskog kolača i žita na grobnoj humci kod Kamenog cvijeta u Spomen kompleksu Jasenovac.

Kršeći sva moralna i zakonska načela Republika Hrvatska je spriječila da službena delegacija Vojske Srbije iskaže svoje poštovanje pobijenim jasenovačkim mučenicima. Za takvo nasilje ne postoji opravdanje ni obrazloženje. Članovima delegacije Ministarsva obrane i Vojske Srbije zatraženo je da izađu iz vozila, izvršen je pretres njihovih stvari, a uzete su im i putovnice na dodatno skeniranje. Prema riječima vođe delegacije brigadira dr. Saše Milutinovića, delegacija od 11 članova putovala je u civilnoj odjeći. Pripadnici granične policije Republike Hrvatske izvršili su pretres osobnih stvari članova delegacije i uočili službene uniforme članova delegacije. Neformalno im je rečeno da nemaju suglasnost Ministarstva obrane Repulike Hrvatske da u Hrvatsku unesu uniforme. Delegacija Ministarstva obrane i Vojske Srbije je zatražila odobrenje da uđu u Hrvatsku bez uniformi, na šta im je djelatnik granične policije odgovorio da danas neće ući. Nakon toga, nije im dozvoljen ulazak, izdate su im odbijenice, koje su članovi delegacije odbili potpisati. Formalni razlog odbijanja je ‘Nema odgovarajuće dokumentacije kojom bi opravdao svrhu i uvjete svog boravka – dokazi za putovanja iz drugog’.

Ministarstvo obrane iskazuje svoje ogorčenje sramnim postupanjem organa Republike Hrvatske. Zabraniti odlazak na pomen pobijenim jasenovačkim mučenicima znači da se žrtve ne poštuju, a njihova tragedija vrijeđa i sakriva. Danas je Republika Hrvatska osramotila sebe i povrijedila sjećanje na ustaške žrtve. Spriječiti iskazivanje poštovanja poklanoj jasenovačkoj djeci znači stati na stranu njihovih dželata. Ministarstvo obrane izražava svoje ogorčenje i traži ispriku zbog sramnog postupanja vlasti Republike Hrvatske“.

Uskoro je detaljnije citiran i spomenuti brigadir Vojske Srbije, Saša Milutinović, inače načelnik Odjeljenja za vjeru. On je po povratku u Beograd opisao put u manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Jasenovca, gdje je osoblje Ministarstva obrane RS i Vojske Srbije u subotu 7. rujna planiralo “pokloniti se moštima mučenika jasenovačkih i svih žrtava nacističkog terora NDH tokom Drugog svjetskog rata“. Po njemu, “U tome smo, međutim, bili spriječeni. Već po dolasku na granični prelaz Bajakovo, u ranim jutarnjim satima, skrenuta nam je pažnja da je granična policija upoznata s našim dolaskom, i naredna tri sata smo čekali njihovu konačnu odluku. Tokom ta tri sata dva puta su nam skenirani pasoši, traženi dodatni podaci, pretresano vozilo i nakon svega toga rečeno nam je da nećemo ući u Republiku Hrvatsku“. Milutinović je kao vođa delegacije tražio dodatno pojašnjenje ove odluke, na šta je dobio odgovor da „danas neće ući“, iako tvrdi kako je već bio u prilici na isti način ulaziti u Hrvatsku, kao i u druge europske države.

O tome su se oglasili i državni dužnosnici Srbije – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar obrane Aleksandar Vulin, koji sudjeluju u pripremama za sutrašnju združenu taktičku vojnu vježbu “Begej 2019”. Vučić je tako u Nikincima izjavio:

“To pokazuje, umesto riječi koje bi možda bile bolji odgovor na taj potez, ako je to istina, a vjerujem da jeste… Možda je bolje da mi radimo. I mi očekujemo uskoro prijedlog jedne od najboljih svjetskih… u ovom slučaju američke kompanije… kako da nam izgleda Memorijalni centar u Gradini. Mi moramo da brinemo o tome, da nam niko nikada ne bi zabranio, da odajemo počast Jasenovačkim velikomučenicima, jasenovačkim žrtvama… da to bude u programu svake naše škole, da djecu odvede na ekskurziju. Da bi se to moglo desiti, to ćemo napraviti na teritoriji Republike Srpske, dakle, u Donjoj Gradini… da napravimo nešto što je monumentalno, nešto što će da ostane iza nas. I znate, kao što sam sretan, što smo prvi put, poslije ne znam koliko desetljeća, od ’64. recimo… Imamo dva filma, divna filma, o Prvom svjetskom ratu. Sada ćemo imati prve filmove o Jasenovcu, što je bilo zabranjeno sedamdeset i pet godina, i ni jedna vlast nije htela… jer su se… jer su uvijek govorili, da se nekome negdje ne zamjere, i tako dalje… Ja ne brinem za to. Ja mislim da je važno, da… jer onoliko koliko poštujemo svoje žrtve, moći ćemo da pokažemo i poštovanje prema tuđim žrtvama.

Tako da, neka oni rade svoj posao. Time nas samo natjeraju da mi što brže, i što bolje napravimo svoj posao. Ja razumijem da Hrvati ne žele prisjećati se svoje prošlosti, i onoga što se događalo u Drugom svjetskom ratu. Izjave koje sam čuo u Poljskoj, bolje da dalje i ne  komentiram. Ali, vi znate, postojala su samo dva… bilo je više fašističkih režima, postojala su samo dva nacistička režima u čitavoj Europi. Ponosan sam na borbu srpskog naroda, i u Središnjoj Srbiji, i Vojvodini, i u… naravno, na Kosovu i Metohiji. Ali, i zapadno od Drine i Dunava, jer se naš narod borio protiv okupatora… I, naša vlada, marionetska, koja je postavljena – je postavljena tek poslije žestokog otpora koji smo imali, i poslije bombardiranja Beograda, i napada na Srbiju, i… mnogih zlodjela koja su okupatori počinili, i u Šapcu, i u Kraljevu, i u Kragujevcu. Pogotovo, dakle… a neki drugi su ih cvijećem dočekivali, pa bi danas da se ne sjećamo svega što se zbivalo“.

Kao i obično, bitno oštriji bio je Aleksandar Vulin, ministar obrane Republike Srbije i već tradicionalni zaoštrivač regionalnih političkih odnosa:

“Od sljedbenika Pavelićeve politike vi ne možete da očekujete da budu zadovoljni zato što srpski narod obilježava dan svog stradanja. Podsjetit ću vas da je meni zabranjen ulaz u Hrvatsku kada sam pokušao da odem u Jasenovac pokloniti se sjenama poklane jasenovačke djece, a danas su zabranili Vojnoj gimnaziji i Vojnoj akademiji, a to je opet srpskoj djeci, da dođu na to stratište i da pokažu svoje poštovanje prema svim žrtvama ustaškog režima. Pavelićevi sljedbenici ne žele da se Srbi sjećaju, i učinit će apsolutno sve da spriječe da se Srbi okupe čak i oko sjena Jasenovačkih mučenika.

Hrvatska država bi se za ovo morala ispričati. Hrvatska država bi morala reći da ona s ovim nema ništa, i ako ima nešto s ovim, da objasni kako je moguće da sprječavate ljude da odlaze na jasenovačke grobove. Da li bi ovo napravila bilo koja druga zemlja u Europi? Koja bi to zemlja na svijetu zabranila, recimo, Židovima da odu do Auschwitza? Koja bi to zemlja na svijetu učinila, ako nije sljedbenica fašističke i Pavelićeve ideologije? Kao čovek sam zgađen, kao antifašista sam poražen. Sedamdeset pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, vi imate… sedamdeset četiri, oprostite… vi imate zemlju u Europi koja još uvijek nije u stanju napustiti ustašku praksu i ustašku ideologiju. Kakva je to poruka? Ne znam da li će svijet šutjeti na ovo, vjerojatno hoće, ali Srbi ne bi smjeli šutjeti. Vojska Srbije će nastaviti da se sjeća, uvijek ćemo obilježavati jasenovačku tragediju i ovo je sramota za Hrvatsku, a ne za nas“.

Vulin je pritom, slučajno ili ne, zaboravio na samo donekle sličan primjer od prije 10 godina. U listopadu 2009. Srbija je, primjerice, zabranila bivšim logorašima srbijanskih koncentracijskih logora da posjete nekadašnji logor Stajićevo i tamo otkriju spomen ploču u znak sjećanja na sve ubijene i nestale zatočenike. “Smatram da je najveći razlog zabrane politička nespremnost Srbije da se suoči s jednom takvom inicijativom. Međutim, i pored toga mi ćemo spomen ploču na logoru Stajićevo sigurno otkriti“, rekao je tada Zoran Šangut, predsjednik “Udruge pravnika Vukovar 91”, dodavši da “logoraši u Srbiju nisu planirali ići s mržnjom nego s porukama mira, ali i zahtjevom da se odgovorni za ratne zločine počinjene po logorima procesuiraju“.

Plenković i Grabar Kitarović: “Propisi su propisi”

Službene reakcije iz Republike Hrvatske nije trebalo dugo čekati. Prvi je u ranim popodnevnim satima odgovorio predsjednik Vlade RH Andrej Plenković:

“Evo, da obavijestimo hrvatsku javnost o događajima koji su se dogodili danas. Dakle, jutros negdje oko 6 sati i 30 minuta hrvatska policija je na graničnom prijelazu Bajakovo spriječila ulazak 11 pripadnika Vojske Srbije na teritorij Republike Hrvatske. Riječ je o pokušaju dolaska u Republiku Hrvatsku – nenajavljenog, neprijavljenog, nedogovorenog – kako bi u odorama Vojske Srbije boravili na području Jasenovca. Riječ je o pokušaju, koji nije imao, očito, komemorativni karakter, kao što bi to trebalo biti, sa respektom prema žrtvama i pijetetom, već sa očito namjeravanom provokacijom i ciljem izazivanja incidenta. Takva praksa je protivna međunarodnome pravu, za nas je kao državu neprihvatljiva i mi je najoštrije osuđujemo. Hrvatski građani trebaju znati da hrvatska Vlada, sve njene institucije, štite naš pravni poredak, i ne dopuštaju ovakve provokacije… te da institucije Republike Hrvatske su djelovale učinkovito, i razotkrile ovaj pokušaj… praktički, provociranja i incidenta“.

O komunikaciji s usporedivim instancama vlasti iz Srbije, Plenković je izjavio: “Ono što bi bilo normalno je da su državna tijela Srbije najavila dolazak, i želju dolaska, pripadnika Vojske Srbije, na ovaj događaj“. Na zahtjeve za isprikom Hrvatske, koje se čulo iz usta Aleksandra Vulina, Plenković je odgovorio: “Gledajte, ovih Vulinovih 11 koji su htjeli doći u Hrvatsku, očito je zaboravilo maksimu Dušana Kovačevića i rečenicu Pavla Vujsića – ‘Propisi su propisi’. Bilo bi dobro da poštuju propise, da poštuju međunarodno pravo, da ne rade akte koji su očita djela provokacije i kršenja međunarodnoga prava. Sve ostalo je klasična vježba politikanstva i dizanja tenzija između Hrvatske i Srbije. Mi smo tu priču od njih već puno puta čuli, ni jednom nasjeli. Vodimo ozbiljnu politiku kao članica Europske unije i NATO-a, poštujemo prava manjina u Republici Hrvatskoj, uključujući i srpsku manjinu – i očekujemo, isto tako, da država Srbija s respektom tretira Republiku Hrvatsku i Hrvate u Srbiji“.

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović se na ovu temu osvrnula “u američkome stilu”, kroz tri uzastopne i sadržajno vezane objave na društvenoj mreži Twitter. Za razliku od nekih davnih dana, ondje je Grabar Kitarović bila oštrija: “Pokušaji provokacija i izazivanja incidenata sa susjedima, a kako bi se skrenula pozornost s teškog unutarnjepolitičkog stanja u Srbiji, opet pokazuju svu nazadnost i neodgovornost srbijanske politike“. Na to je dodala: “Postoje jasna pravila i procedure najave prelaska državne granice koje srbijanska strana nije poštivala. Zato učinjeni propust predstavlja samo još jedan primjer neprimjerenog postupanja Srbije u medudržavnim odnosima“. Na kraju je Predsjednica zaključila: “Očekujem da se srbijanska strana počne ponašati odgovorno jer su građani i s jedne i s druge strane siti ovakvih provokacija“.

Kasno navečer Ministarstvo obrane Srbije izdalo je novo priopćenje u kojem se prije svega osvrće na izjavu hrvatskog premijera Plenkovića. Plenkovićevu izjavu MORS naziva “nevještim pokušajem prikrivanja političke i ideološke pozadine zabrane hrvatskih vlasti da kadeti Vojne akademije prisustvuju bogosluženju za jasenovačke žrtve“, te u nastavku objašnjava neka svoja postupanja te ujedno postavlja i niz retoričkih pitanja:

“U kojoj se to demokraciji zabranjuje prisustvo komemorativom skupu? Posjet komemoraciji i bogosluženju nije vojna vježba ili inspekcija vojnih postrojenja pa da se najavljuje, ali mi smo i to napravili. Organizator komemoracije episkop Jovan je preko eparhijskog tajnika Đorđa Teodorovića obavijestio policijsku stanicu Novska upravo o dolasku naše delegcije. O prolasku naše delegacije obaviještena je naša granična policija kako bi u suradnji s hrvatskim organima ubrzali granične procedure i omogućili nesmetan prolaz.

Ni jednom procedurom nije propisana obaveza prijave dolaska ili propisane forme, ali mi smo prijavili da dolazimo. Ako nismo prijavili dolazak, kako su organi Republike Hrvatske znali da kombi s civilnim tablicama i civilnim putnicima prevozi vojnike na hodočašću? Ako im nije prijavljeno da dolazimo zašto su otvarali prtljagu putnicima, držali ih satima na granici, kopirali im putovnice? Ako su uniforme u prtljazi bile problem, zašto nisu prihvatili ponudu naših kadeta da uniforme ostavimo u Srbiji i nastavimo s putovanjem u Jasenovac? Zašto su organi Republike Hrvatske u zabrani ulaska upisali da je razlog nedostatak dokaza za svrhu putovanja, iako je delegacija pokazala poziv za učešće na skupu“.

Iz ovoga bi se dalo iščitati, među ostalim, da predstavnici Vojske Srbije, odnosno njihove Vojne akademije, ni u jednom trenu o svojim putnim planovima nisu službeno obavijestili mjerodavne hrvatske institucije (diplomatskim putem, o namjeri službenog prekograničnog dolaska vojnog izaslanstva) – već je samo XY preko osobe Z obavijestio lokalnu policijsku postaju (!?!) u RH kako se očekuje dolazak inozemne delegacije, dok je i o prelasku granice bila obaviještena tek jedna, ona njima “matična” strana. Tako bi ispalo da je inozemno putovanje bilo pripremljeno samo s jedne strane – one vlastite, u Srbiji, a ne i s one druge, u susjednoj RH, put koje je zapravo namjeravalo ići to službeno vojno izaslanstvo.

2018. Vulin “persona non grata” u RH

Sa strane Republike Srbije čitava jučerašnja situacija očigledno je izvedena s glavnim osloncem na obrambeni sustav. Kao prvo, sudionici incidenta su prvenstveno kadeti i pitomci vojnih škola s pratnjom, za koje je ipak lakše objasniti nekakav komemorativni i manje prijeteći karakter “izleta”. Kao drugo, mediji u Srbiji su podatke o događanju velikim dijelom dobili baš iz priopćenja tamošnjeg Ministarstva obrane, koje je u javnost pustilo i oštre reakcije dvojca Vučić-Vulin, u video formatu, s vojne lokacije, kao i detalje dodatnih izjava samih učesnika incidenta. Ta vojna komponenta događanja teško može promaći, posebno ako se ima u vidu prošlogodišnji incident, kada je u travnju 2018. baš Aleksandar Vulin postao “persona non grata” u Hrvatskoj. I tada je Vulin pokazao iznimno nepoštovanje prema hrvatskom teritorijalnom suverenitetu, te sustavu graničnog nadzora RH.

Njegova se izjava od 21. travnja 2018. također ticala Jasenovca, ali ne obilježavanja tamošnje tragedije, već ceremonije u organizaciji Srpske pravoslavne crkve (posvećenja hrama svetog Ilije u Mlaki pokraj Jasenovca) – da bi akteri priču tek naknadno usmjerili prema doba Drugog svjetskog rata, te spomenu ustaša i NDH u modernom političkom kontekstu. Tada je Vulin ratoborno izjavio: „Naravno da na taj dan ja ne bih bio u Jasenovcu. Hoću li doći u Mlaku, u obnovljenu srpsku crkvu, tamo gdje se nalaze Srbi, tamo gdje se nalaze potomci žrtava Jasenovca, odlučit ću ja i o tome može odlučiti vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu odlučiti hrvatski ministri“. Ovakav spomen vojske i samovlasti na području susjedne države tada je doveo do zapravo iznimno rijetke diplomatske sankcije – proglašenja Vulina osobom nepoželjnom u Hrvatskoj, za što je 26. travnja 2018. ista sudbina iz službenog Beograda uzvratno dostigla i hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića. No dok se 2018. samo spominjalo “vrhovnog zapovjednika Vojske Srbije” Aleksandra Vučića, jučer se baš ta Vojska Srbije našla usred aktualno-političkog incidenta tek prigodno okićenog jasenovačkim imenom.

Usporedivi incidenti

No, kada se razmakne namjerno politiziranje i sustavno skupljanje podrške na marginama političkog spektra, koje u odnosima Srbije te Hrvatske baš i nije neka novost, ostaje činjenica da jučerašnje događanje na graničnom prijelazu Batrovci-Bajakovo i nije spektakularno. Dapače, Republika Hrvatska je posljednjih godina u više navrata s drugim susjednim državama imala ozbiljnijih incidenata, koje se riješilo brzo i normalno, bez ulaska u priče o Drugom svjetskom ratu, sjenama mučenika ili drugim takvim namjernim političkim dizanjima društvenih napetosti. Pri tome posebno na pamet padaju dvije donekle usporedive situacije – (1) događanje od 18. rujna 2015. godine, kada je u Mađarskoj (kod mjesta Villány, u mađarskom dijelu Baranje) bio zadržan vlak s oko 1.000 imigranata, u čijoj je pratnji bilo i 36 hrvatskih policajaca, te (2) situacija od 14. svibnja 2016. godine, kada je tijekom komemoracije u Austriji, kod Bleiburga, austrijska policija intervenirala po pitanju ceremonijalnog oružja pripadnika Počasno-zaštitne bojne HV, koji su sudjelovali u programu komemoracije.

(1) U početnim navodima tog 18. rujna 2018. godine – na samom početku migrantskog vala kroz Republiku Hrvatsku – od Orbanovog savjetnika Bakondi Györgya se čulo da su mađarske vlasti zaustavile vlak s migrantima iz Hrvatske, uhitile vlakovođu i razoružale hrvatske policajce. Njihovu je prisutnost na mađarskome tlu glasnogovornik mađarske vlade Zsoltan Kovacs opisao kao “teško kršenje međunarodnog prava“, jer da su oni prešli mađarsku granicu bez dozvole. No, ta nemila situacija je ubrzo bila riješena. Vlak je bio zadržan na mađarskom kolodvoru dok se procedura nije riješila i dok oni nisu preuzeli sve izbjeglice. Ukupno 36 hrvatskih policajaca nisu dobili nikakve prijave, a prema izjavama Romea Molnara, pomoćnika načelnika PP Beli Manastir, mađarska procedura bila je provedena kulturno i normalno. Dok su policajci nakon samo nekoliko sati bili pušteni u Hrvatsku, djelatnike HŽ-a su Mađari zadržali do ranih jutarnjih sati u subotu 19. rujna – do kada su prošli ukupno 2-3 sata saslušavanja, uz prisutnost mađarskog odvjetnika i službenog prevoditelja. Glavnina diplomatskih diskusija Hrvatske i Mađarske tog 18. rujna ticala se moguće uspostave koridora za prebacivanje migranata iz Hrvatske, preko Mađarske, pa prema Austriji i Slovačkoj. U tom kontekstu treba tumačiti i izjave tadašnjeg ministra unutarnjih poslova RH Ranka Ostojića: “Vlak je ušao u skladu sa lokalnim dogovorom, a onda je netko sa više instance pokušao isprovocirati incident da su naoružani policajci ušli na teritorij Mađarske što bi bio prekršaj prema međunarodnom pravu. Naši policajci su popisani, ali ništa strašno se nije dogodilo. To je bilo iskorištavanje sitnog incidenta da se napravi nešto ozbiljno. Nemam pojma koja je ideja bila da napadamo Mađarsku ili slično. Zar mislite da bi bilo tko ušao u Mađarsku bez lokalnog dogovora policija?“. No, za razliku od hrvatskih dojmova, Mađarska je ipak odlučila da tu nema prostora ikakvim lokalnim dogovorima koji bi u pitanje doveli schengenski sustav kontrole EU granica. O tome je svjedočila i kasnija izjava spomenutog Zoltana Kovacsa, glasnogovornika mađarske Vlade, kako je to “laž, nikakav koridor nije stvoren” – da bi dodao i kako će svi ti ljudi biti “obrađeni u skladu s pravilima koje nalaže Europska unija“.

(2) Situacija od 14. svibnja 2016. godine dogodila se u Austriji, tijekom održavanja komemoracije kod Bleiburga. Na ovoj su tradicionalnoj priredbi uz brojne državne dužnosnike tada sudjelovali i pripadnici Oružanih snaga RH – konkretno, Počasno-zaštitne bojne HV-a i klape Hrvatske ratne mornarice. Upravo se 18 pripadnika Počasno-zaštitne bojne našlo zadržano od snaga lokalne austrijske policije – ona im je prema prvim medijskim navodima tom prilikom i oduzela pripadajuće ceremonijalno oružje, koje je bilo vraćeno po završetku komemoracije. Kasnije se saznalo da tom prilikom nitko od pripadnika OS RH nije bio vraćen u Hrvatsku, dok je spomenuto ceremonijalno oružje na kraju bilo tek ostavljeno u autobusu, a ne i oduzeto. Iz Ministarstva obrane RH se tada čulo kako je zapravo bila riječ o nesporazumu – Republika Austrija je diplomatskim putem bila obaviještena o dolasku pripadnika OS RH, bile su izdane sve potrebne dozvole, ali austrijska državna policija nije sve informacije u cijelosti proslijedila na lokalnu razinu. Kako se tim povodom čulo od Petera Schwegera, glasnogovornika zemaljske policije Koruške: “Očito je došlo do problema u komunikaciji između veleposlanstava Hrvatske i Austrije prilikom predaje listi s brojevima i popisom oružja. U međuvremenu je sve riješeno i oružje je vraćeno“. Ponešto je manje jasnim ispalo unutarnje hrvatsko pitanje vezano uz ovlasti pripadnika Počasno-zaštitne bojne da idu izvan granica RH – dok je MORH pod vodstvom tadašnjeg ministra obrane Josipa Buljevića tumačio da “po zakonskoj regulativi uporaba oružja u protokolarno-ceremonijalne svrhe ne zahtjeva dozvolu Hrvatskog sabora“, tada još oporbeni HNS je stvari gledao bitno oštrije, tvrdeći: “Potpuno je apsurdno da hrvatska grupa vojnika dolazi naoružana u Austriju bez odobrenja predsjednice, Vlade, resornog ministarstva i Hrvatskog sabora čime je prekršen članak 7. Ustava Republike Hrvatske“. Ove političke dileme su 7. lipnja 2017. postale i formalno izlišne, nakon što je HNS na svom Središnjem odboru odlučio o ulasku u koaliciju s HDZ-om, te su ih ikakvi detalji korištenja OS RH kompletno prestali zanimati.

Dakle, treba zaključiti kako se iza vojno-civilnih incidenata sličnih ovom jučerašnjem, na granici Hrvatske i Srbije, obično krije ili nesporazum (kao u slučaju zapljene oružja kod Bleiburga), ili neka šira politička priča – kao mađarsko optiranje za tvrdu primjenu schengenskog režima u uvjetima migrantske krize, gdje se prateći incident tek pokazao kao zgodna prilika za slanje političkih poruka put susjednih država, ali i Bruxellesa. Nažalost, velika je vjerojatnost da i aktualno vodstvo Republike Srbije u posljednje vrijeme igra baš takvu igru slanja poruka i skretanja pažnje, u kojoj Vojska Srbije ima tek ulogu statista, a spomeni povijesti te žrtava imaju kompletno prizemne te dnevnopolitičke svrhe i razloge.

U petak, 16. kolovoza, delegacija Ministarstva obrane Republike Srbije predvođena ministrom Aleksandrom Vulinom posjetila je rusku tvornicu „Rostvertol“ u Rostovu na Donu, koja proizvodi helikoptere Mi-35M, kupljene za potrebe Vojske Srbije. Za srpsku delegaciju je bio upriličen sastanak s dužnosnicima kompanije, statički prikaz 4 helikoptera Mi-35M, kao i demonstracijski let te obilazak pripadnika Vojske Srbije koji se već nalaze na obuci u Ruskoj Federaciji.

Pod dojmom obilaska „Rostvertola“, Aleksandar Vulin je izjavio da će Vojska Srbije sada po prvi puta moći koristiti ovakvu vrstu opreme: „Ovo su najmoderniji svjetski sustavi. Mi smo do sada radili na helikopterima koji su bili proizvedeni ili tehnološki formulirani u vrijeme Sovjetskog saveza, a ovo su helikopteri koji su moderni, spremni i sigurni i za koje, kao i za H-145M, tvrde da su najbolji na svijetu u svojoj klasi. Kao što vidite, naši momci su izuzetni, domaćini ih jako hvale, kažu da uče brzo i da brzo mogu savladati i usvojiti nova znanja. Možemo biti ponosni na njih i možemo biti sigurni da će ovu tehniku koristiti na najbolji mogući način. Nitko se ne sjeća kada smo posljednji put imali novu tehniku ili najmoderniju. Ovo je velika promjena“, zaključio je Vulin. Inače, upravo su dva primjerka helikoptera Mi-35M sredinom svibnja ove godine sudjelovala na vojnoj paradi „Obrana slobode“ u Nišu, doduše tada još pod oznakama Ruske Federacije, ali na ushit okupljenih srpskih dužnosnika i gostiju.

Zapovjednik 714. protuoklopne helikopterske eskadrile iz Kraljeva, bojnik Dobrosav Drndarević, složio se da je velika razlika između Mi-35M i onoga što je postrojba do sada imala i na čemu se do sada letjelo. „Jedna od tih razlika je i ta oprema helikoptera i sami instrumenti – s analognog na digitalno. Druga razlika je u tome da dobivamo mnogo i u tehničkom i tehnološkom smislu, i sada konačno imamo mogućnost da izvršavamo naše zadaće i ono za što smo namijenjeni, a to je borbena uporaba u dnevnim i noćnim uvjetima, i u složenim meteo-uvjetima. Dobivamo, također, i dodatnu razinu zaštite jer je helikopter oklopljen – glavni sustavi, motor, rotor, kao i sama kabina i piloti su zaštićeni. Dobili smo, također, mogućnost da djelujemo na većim daljinama i da… da tako kažem, djelujemo i danju i noću, jer helikopter raspolaže termovizijom, televizijom, opremljen je i naočalama za noćno letenje“. Drndarević je istaknuo kako je helikopter namijenjen prvenstveno za protuoklopnu borbu, ali je osposobljen i za paletu drugih zadaća, poput prijevoza ljudi i tereta, te izviđanje iz zraka.

Ugledni beogradski zrakoplovni portal Tango Six analizirao je opremu budućih srpskih helikoptera Mi-35M, a tu prvu analizu u nastavku prenosimo u cijelosti.

————————————————————————

Posjet srpske delegacije tvornici helikoptera „Rostvertol“ u Rostovu na Donu donio nam je prve službene fotografije kao i video materijal desantno-jurišnih helikoptera Mi-35M namijenjenih RZ i PZO Vojske Srbije. Međutim, na njima se u biti ne vidi ništa novo što već nije viđeno na slikama koje su još od 24. srpnja počeli objavljivati spoteri koji fotografiraju oko tvorničkog aerodroma. U do sada dostupnom foto i video materijalu može se vidjeti kako su trenutno opremljeni i kako će biti naoružani srpski helikopteri, što ne mora značiti da će tako i ostati, jer ipak treba pričekati da helikopteri stignu u Srbiju i budu uvedeni u naoružanje. Za sada se može zaključiti kako je u pitanju obična verzija helikoptera Mi-35M, ali i da postoje određeni sustavi koji nedostaju.

Prvo što je uočljivo je da helikopteri nemaju sustav za ometanje L166 „Lipa“ (Станция оптико-электронных помех – СОЭП) koji se montira na postolje iza pomoćnog plinskoturbinskog motora AI-9V. Iako je to u biti star sustav (uveden u uporabu još 1982. godine), i dalje se prodaje uz Mi-35M, te ga većina stranih korisnika ima na svojim helikopterima. Međutim, u Rusiji su na svim Mi-35M (Mi-24VM) „Lipu“ zamijenili modernim sustavom L370 „Vitebsk“ koji za izvoz nosi naziv „Prezident-S“.

Na srpskim Mi-35M vidljive su antene signalizatora radarskog ozračenja L006 odnosno SPO-15 „Berjoza“ (umjesto njega se nudi noviji L150 „Pastelj“), a također i lanseri mamaca UV-26M. Dio izloženih helikoptera imao je i naoružanje, kontejnere UPK-23/250 s dvocijevnim topom GŠ-23 kalibra 23 mm, čiji maksimalni borbeni komplet sadrži 250 granata. Također, viđeni su i nosači APU-8-4U na koje se kod Mi-35M postavlja do 8 protuoklopnih raketa 9M120 „Ataka“, a u ovoj varijanti ove rakete se nose samo na vanjskoj podvjesnoj točki desnog krila. Sasvim sigurno je da će helikopteri za Vojsku Srbije biti naoružani, i u svom arsenalu će imati i 20-cijevne saćaste lansere B8V-20 nevođenih raketnih zrna S-8 kalibra 80 mm.

Bojnik Dobrosav Drndarević, zapovjednik 714. protuoklopne eskadrile „Sjenke“, izjavio je da su helikopteri RZ i PZO Vojske Srbije opremljeni i opremom za noćno letenje (NVG). Na Mi-35M se obično od takve ruske opreme koriste ONV-1 ili ONV-2. Također, bojnik Drndarević je spomenuo i da je tu termovizija i televizija, što je zapravo optoelektronički sustav GOES-324 (ГОЭС-324) koji ima termovizijski i televizijski kanal, laserski daljinomjer te uređaj za radio-lokaciju (RDF), koji spada u osnovnu opremu helikoptera.

Nabava helikoptera Mi-35M sasvim sigurno značajno povećava vatrenu moć srpske RZ i PZO, ali bi svakako bilo poželjno u budućnosti nabaviti još primjeraka, kao i opremiti flotu sustavima za samozaštitu ne bi li se povećala njihova mogućnost preživljavanja na modernom bojištu. Osim sustava kao što je L370 „Vitebsk“ („Prezident-S“, koji inače nije jeftin), moguće je nabaviti i ispuhe za raspršivanje vrućih plinova motora (Экранно-выхлопные устройства – ЭВУ).

* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je na portalu Tango Six (https://tangosix.rs/) 19. kolovoza 2019. godine pod naslovom „[ANALIZA] Kako su za sada opremljeni helikopteri Mi-35M RV i PVO Vojske Srbije“, a u originalnom izdanju može se naći na adresi https://tangosix.rs/2019/19/08/analiza-kako-su-za-sada-opremljeni-helikopteri-mi-35m-rv-i-pvo-vojske-srbije/

** Photo i video: MORS

———————

———————

Posljednjih je godina Republika Srbija svoj problem obnove nadzvučnog lovačkog zrakoplovstva krenula rješavati kroz niz donacija s istoka. Nakon aviona iz Ruske Federacije, u Beogradu se čvrsto računa i na dodatnu donaciju borbenih zrakoplova MiG-29 iz Bjelorusije. No, kako saznaje tamošnji specijalizirani portal Tango Six, na ove će letjelice ipak još trebati pričekati. Tekst o ovoj temi zanimljivoj i susjedima Republike Srbije prenosimo u cijelosti…

Bjeloruska novinska agencija BELTA prenijela je u srijedu, 15. svibnja, izjavu predsjednika Državnog vojno-industrijskog komiteta Bjelorusije Romana Golovčenka, da će Bjelorusija početkom 2021. godine predati Srbiji modernizirane avione MiG-29. Golovčenko je istaknuo kako se remont aviona obavlja u dogovorenim rokovima: “Tri se nalaze na remontu, a jedan u procesu defektacije. Sve ide po planu. U stalnom smo kontaktu sa srpskom stranom, nema nikakvih poteškoća. Prema ugovoru, isporuka aviona kupcu ide početkom 2021. godine“, rekao je za BELTA prvi čovjek beloruskog Državnog vojno-industrijskog komiteta, koji je dodao da prema ugovoru radove remonta i modernizacije plaća srpska strana.

Službena primopredaja 4 lovačka aviona MiG-29 u varijanti 9.13 izvršena je 25. veljače ove godine u bjeloruskom 558. remontnom zavodu u Baranovičima, gdje je tri dana ranije i započeo njihov remont. Iz Ministarstva obrane Republike Srbije tada su priopćili da je prijam zrakoplova i pratećih kompleta zemaljske opreme izvršen tijekom prethodna dva tjedna, i da su avioni odmah predani na generalni remont te modifikaciju opreme, ne bi li bili opremljeni kao i trenutnih 10 aviona ovog tipa u RV i PVO Vojske Srbije. Ministar obrane Aleksandar Vulin izjavio je tom prilikom kako su rokovi dogovoreni i precizni, da se računa kako će faza remonta (prva faza) biti dovršena u najkraćem mogućem roku, a potom i druga faza (koja podrazumijeva modernizaciju).

Samo dan kasnije, vojno-politički komentator Aleksandar Radić je – prenoseći ovu vijest na internet stranici britanskog časopisa Air Forces Monthly – naveo kako će se istovremeno s remontom, u suradnji s ruskom kompanijom RSK MiG, obavljati i radovi na modernizaciji – koji će obuhvatiti (1) dorade na radaru, (2) integraciju raketa zrak-zrak R-27ER i R-77, i (3) integraciju preciznih vođenih raketa zrak-zemlja. Radić je tada prenio i izjavu direktora 558. remontnog zavoda Pavela Pinigina da će se vremenski okvir zadan za ove radove kretati od 6 mjeseci do godinu dana, ovisno o obimu modernizacije koju će se izvršiti.

* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 16. svibnja 2019. godine na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six (https://tangosix.rs/), a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/16/05/beloruski-zvanicnik-isporuka-mig-ova-29-srbiji-pocetkom-2021-godine/

U ponedjeljak, 25. veljače, drugog dana službene posjete Bjelorusiji, ministar obrane Republike Srbije Aleksandar Vulin prisustvovao je primopredaji 4 lovačka aviona MiG-29 od Ministarstva obrane Bjelorusije na Ministarstvo obrane Srbije, koji su od jučer i formalno u vlasništvu Srbije, priopćeno je iz tog Ministarstva. Kako navode, tijekom posjeta ministar Vulin obišao je i 558. zrakoplovni remontni zavod u mjestu Baranoviči, gdje se nalazi i istoimena vojna zrakoplovna baza u kojoj su stacionirani bjeloruski avioni MiG-29, a koji će u Srbiju stići nakon završenog remonta otpočetog 22. veljače ove godine.

„U protekla dva tjedna stručni tim Ministarstva obrane i Vojske Srbije je, zajedno sa svojim bjeloruskim kolegama iz Ministarstva obrane, AO „Belteheksport“ i 558. remontnog zavoda, izvršio prijem četiri aviona MiG-29 s pratećim kompletima zemaljske opreme“.

Ceremonija primopredaje

Avioni su odmah predani na generalni remont i modifikaciju opreme ne bi li bili opremljeni kao i ostalih 10 aviona koji sada štite nebo Srbije. Bjeloruski MiG-ovi imaju dvostruko duže vrijeme patroliranja u odnosu na starije verzije MiG-29, ističu iz Ministarstva obrane Republike Srbije. Tim povodom, ministar Vulin govorio je o rokovima, istaknuvši da su oni dogovoreni i precizni, te dodao:

„Računamo da ćemo u najkraćem mogućem roku završiti prvu fazu, fazu remonta, a onda i drugu fazu modernizacije. Mi ćemo imati 14 MiG-ova na razini generacije 4+, što znači da su jedni od najsuvremenijih aviona na svijetu. Naši piloti sada mogu računati na sate naleta kao u vrijeme JNA, mogu računati da će upravljati najsuvremenijim sredstvima“.

Primopredaji aviona MiG-29 prisustvovao je i zapovjednik RV i PVO Vojske Srbije, general bojnik Duško Žarković, koji je istaknuo da su „srpski piloti spremni za još četiri aviona“:

„Imamo dovoljan broj pilota, podižemo razinu njihove obučenosti i spremni smo za prijem ova četiri aviona. Istovremeno s prijemom ovih aviona, mi u Srbiji raspolažemo avionima na kojima se izvodi obuka. U posljednje vrijeme smo imali obuku petorice pilota koji su završili preobuku u inozemstvu, kao i dvojicu pilota koji su preobuku završili u 204. zrakoplovnoj brigadi“.

„Srpski piloti spremni za još četiri aviona“

RV i PVO Vojske Srbije trenutno raspolaže s 10 aviona MiG-29, od kojih je 6 primjeraka Rusija donirala Srbiji u prosincu 2016. godine. Među njima se nalazi jedan jednosjed MiG-29A 9.12A, tri jednosjeda MiG-29 9.13 i dva dvosjeda MiG-29UB 9.51. Prije nego su stigli u Srbiju, na njima je u Rusiji izvršena predizvozna priprema, a Srbija je platila i njihov transport (to je, između ostalog, spadalo u tzv. Fazu 1). Isporuka je obavljena u razdoblju od 2. do 4. listopada 2017. transportnim avionima An-124, ali je tada jedan jednosjed 9.13 vraćen na generalni remont u Rusiju. Prvo javno prikazivanje 5 bivših ruskih aviona dogodilo se već 20. listopada iste godine na vježbi „Sloboda-2017“, održanoj na vojnom aerodromu Batajnica.

Odmah nakon završetka ove vježbe, na njima su u hangarima batajničkog aerodroma započeti radovi koji su obuhvaćali remonte manjeg opsega, kao i dovođenje na razinu aviona koji su se već nalazili u naoružanju Vojske Srbije (dio Faze 2), a koji su tijekom remonta obavljenom u razdoblju od 2007.-2011. dorađeni na približnu razinu verzije MiG-29SD. Prvi završeni avion bio je jednosjed 9.12A, koji je svoj prvi let imao 27. srpnja 2018. godine, a četiri dana kasnije i dvosjed MiG-29UB 9.51. Ubrzo zatim započeti su remonti i produženje životnog vijeka na tri aviona naslijeđena od bivše Jugoslavije, i to na dva jednosjeda 9.12B i jednom dvosjedu 9.51B. Četvrti avion, jednosjed 9.12B, nije morao na radove jer je njegov remont izveden 2011.

Od danas i formalno u rukama Republike Srbije

Do vježbe „Stoljeće pobjednika 1918-2018“ poletjelo je svih 8 remontiranih i dorađenih aviona (uključujući i jednosjed koji nije letio od 2010. godine), a na samoj vježbi letjela je u tom trenutku cjelokupna flota od 9 srpskih borbenih zrakoplova MiG-29. Posljednji deseti (ukupno šesti donirani primjerak), na kome je u ruskom 121. avijacijskom remontnom zavodu u Kubinki izveden generalni remont, isporučen je u Srbiju 1. studenog 2018. Njegov prvi let nakon dorada odnosno dovođenja na razinu SD obavljen je krajem prosinca 2018. godine, da bi u postrojbu bio primljen već u siječnju ove godine.

Još od objave da će Rusija Srbiji donirati 6 zrakoplova MiG-29 srpski dužnosnici govorili su i o njihovoj modernizaciji u tzv. Fazi 3, u kojoj bi se prije svega značajnije poboljšala njihova borbena moć. U izjavama je spominjan radar „Žuk“, aktivno radarski samonavođene rakete zrak-zrak, vođeno naoružanje zrak-zemlja, a sve to ukazivalo je da bi srpski avioni mogli biti dovedeni na razinu MiG-29SM ili na nešto između varijanti SM i SMT. Za sve tri faze pribavljanja, dakle za čitav proces od predizvozne pripreme, remonta, dovođenja na razinu SD, remonta motora, nabave veće količine rezervnih dijelova, pa sve do veće modernizacije koja uključuju i nabavu novog naoružanja, službeno je bilo priopćeno da je planirano izdvajanje financijskih sredstava od 185 milijuna EUR. Direktor za međunarodnu suradnju kompanije „Rosteh“ Viktor Kladov potvrdio je 15. veljače ove godine da su prilikom nedavnog posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Srbiji potpisana tri sporazuma koji se tiču vojne tehnike, uključujući i zrakoplovnu. Agenciji Sputnik su izvori iz ruskog vojno-industrijskog kompleksa potvrdili da se radi o lovcima MiG-29, ali im nisu dali više detalja. Kako neslužbeno saznaje portal Tango Six, jedan od tih ugovora vezan je upravo za modernizaciju srpskih aviona MiG-29.

Sva 4 aviona su MiG-29 jednosjedi 9.13

Mogućnost da Srbija dobije još zrakoplova MiG-29, i to na poklon od Bjelorusije, nagovijestio je još krajem siječnja 2017. godine tadašnji ministar obrane Zoran Đorđević, koji je u izjavi za „Politiku“ rekao da Bjelorusija donira Srbiji 8 aviona. Tokom 2017. godine neki mediji u Srbiji spekulirali su da će iz Bjelorusije stići 6, 7 ili 8 aviona, a da se i nadalje razmatra nabava dodatnih MiG-29 potvrdio je sadašnji ministar obrane Aleksandar Vulin 3. travnja 2018. godine tijekom tadašnje posjete Bjelorusiji. Samo 20 dana kasnije Vulin je u intervjuu za „Politiku“ rekao da je Bjelorusija donirala Srbiji 4 zrakoplova MiG-29.

————————-

Video Ministarstva obrane Republike Srbije s primopredaje zrakoplova MiG-29:

————————-

* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 25. veljače 2019. godine na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six (https://tangosix.rs/), a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/25/02/u-belorusiji-izvrsena-primopredaja-4-lovca-mig-29-isporuka-srbiji-najverovatnije-do-kraja-godine/