General Sverker John Olof Göranson od 25. ožujka 2009. godine obavlja dužnost Vrhovnog zapovjednika švedskih Oružanih snaga – po njegovim vlastitim riječima, dužnost ugrubo prispodobivu našoj načelnika Glavnog stožera OS RH. Ovaj časnik na tom je odgovornome mjestu naslijedio generala Håkana Syréna, mornaričara i trenutnog predsjedavatelja Vojnog odbora EU. Göranson je osoba koja, uz dugu službu u samim švedskim Oružanim snagama (oklopnik po specijalnosti), ima i iskustvo iz misija na prostoru bivše Jugoslavije (UNPROFOR i IFOR), te svojedobne vojno-diplomatske službe u Sjedinjenim američkim državama.

Nakon što je general Göranson na Aerospace forumu Sweden 2012 održao predavanje o trenutnom stanju švedskih Oružanih snaga, nizu problema s kojima se susreću, ali i njihovim mogućim rješenjima – iskoristili smo priliku i s njim 1. lipnja snimili kratki interview. Dakle, general Sverker Göranson o švedskoj vojsci, njenom sudjelovanju u misijama i svladavanju krize, konceptu “pooling & sharing”, ali i o suradnji s hrvatskim Oružanim Snagama u okvirima Nordijske borbene skupine EU.

Osvrnut ću se najprije na to što ste mi maloprije rekli… Vi, dakle, imate iskustva s našom regijom?

Zasigurno imam. Sredinom 1990-tih, tijekom rata na Balkanu, bio sam raspoređen u bojni koja se tada zvala „Nordijski bataljun broj 2“, koja je tada popunjavana pripadnicima iz Švedske i Danske. Iskustvo sam stjecao i kasnije, u sklopu nordijsko-poljske brigade – u kojoj smo imali švedsku bojnu, u čijem sam sastavu također služio. Dakle, bio sam ondje i u doba UN, i kasnije, kao NATO. Dapače, to je prvi put da je švedska postrojba bila stavljena pod NATO zapovjedništvo.

Kada govorimo o Švedskoj i obrani danas – o čemu tu zapravo govorimo?

gen. Sverker Göransson, Vrhovni zapovjednik švedskih Oružanih snaga

Sada sam već 35 godina u Oružanim snagama, i to su snage koje su se s vremenom – kao rezultat švedske sigurnosne, ali također i obrambene politike – u osnovi izokrenule u nešto potpuno novo i drugačije – u oružane snage, verzija 2.0! Kao rezultat toga, rekao bih da naša okolina gotovo da ima tendenciju mijenjati se brže nego što smo mi sposobni s time se suočavati. I, ako želite – kao što to žele naš parlament i naša vlada – imati oružane snage koje su jedan od vaših alata na području sigurnosne politike, tada morate svoje oružane snage promijeniti da budu fleksibilnije, rasporedivije (terenski), i spremnije na djelovanje u operacijama – za obranu svoje nacije, ali i za obranu švedskih interesa, gdje god oni bili – kao rezultat našeg članstva u Europskoj uniji, ili djelovanja i događanja u sklopu organizacije UN. Tijekom posljednjih godina, mi smo također bili i aktivan partner NATO savezu. Ali mi i dalje, a to ćemo nastaviti i u budućnosti – mi nećemo raditi ništa s NATO-om, u operacijama, što nije pokriveno mandatom UN. To je, također, i osnova švedske sigurnosne politike.

Ranije ste rekli da idete podijeliti neka odličja za švedska djelovanja u Afganistanu. Što točno radite u Afganistanu?

Zapravo, Švedska već gotovo 10 godina vodi ono što se u tamošnjim terminima zove „Provincijski tim za obnovu“ (“Provintial Reconstruction Team” – PRT) u 4 provincije, u sjevernom i srednjem dijelu Afganistana – u Balkhu, Jowzjanu, Sar-e-Polu, i Samanganu. Ondje smo, zajedno s našim prijateljima iz Finske, vodili jedinice, koje su mentori i treneri, ali i borbene jedinice – koje su radile zajedno s Afganistanskom nacionalnom vojskom, ali u nekim krajevima i zajedno s afganistanskom policijom. Onaj dio, koji u PRT-u radi na raznim stvarima – tu je, naravno, i osiguranje, koje radimo, ali i razvojni poslovi, te pitanja vladanja i upravljanja – što su sve civilne stvari. I to je razlog zašto smo ovoga proljeća tehnički predali naš PRT u ruke civilnog upravitelja, koji je u rangu veleposlanika, i koji nastavlja raditi s nečim što zovemo „Tim za podršku tranzicije“ (“Transition Support Team”), zabavljenim pitanjima razvoja i državnog upravljanja. Vojni dio, koji zovemo „Jedinica za podršku tranzicije“ (“Transition Support Unit”), vojnički gledano još je uvijek potpuno uključen u zapovjedni lanac misije ISAF, i još uvijek neprekidno radi s Afganistanskom vojskom. Ali, Afganistanska vojska radi čitavo planiranje, oni vode u svim operacijama – a mi smo ondje s njima – dakle, u neku ruku možete reći da smo mi bili u prvome redu kada je to sve počelo, da smo iz učili tako da smo ih pozivali s nama, i da smo zamijenili mjesta kad je započela tranzicija. Tako da su sada oni naprijed, a mi smo negdje iza njih. A sada, polagano ali sigurno, poduzimamo korake, ne bi li na neki način njima dali sve više i više odgovornosti. A mi smo i dalje ondje – da nas se može pitati, da im u nekim područjima pomažemo bespilotnim letjelicama (UAV), bliskom podrškom iz zraka ili medicinskim helikopterima.

Međutim, koja je razlika između, recimo, misije u Afganistanu i misije u Libiji? Za nju se smatra da je na neki način prijelomna za Švedsku…

Za nas je velika stvar bila činjenica da je u slučaju Libije, nakon gotovo 50 godina, odlučeno da se na teren rasporede i borbeni zrakoplovi iz sastava Ratnoga zrakoplovstva. Iako je bilo odlučeno da ćemo raditi ISR („Intelligence, Surveillance and Reconnaissance“), sakupljanje obavještajnih podataka, nadzor i izviđanje), ali ipak – bio je to prvi put u 50 godina da smo ih rasporedili da budu dio međunacionalne operacije. Ali, opet je ključan bio mandat iz rezolucije UN, koji se ticao zaštite civila. Po mom mišljenju, on je bio ključna točka koja je okrenula volju Šveđana, izraženu kroz parlament i vladu – da se odluči i ipak krene! Dakle, mi smo tijekom posljednjih 50 godina koristili i helikoptere i transportne zrakoplove, ali nikad borbene letjelice – to je, dakle, bila ta velika stvar. Sve ostalo – biti dijelom multinacionalne operacije, s drugim nacijama planirati i provoditi operacije – to je sve u biti ista shema – u Afganistanu, kao i nad Libijom. Ali, kao što znate, vrlo se često  onaj težak i prljav posao odrađuje na tlu – dakle, u tom pogledu, cijena koju smo platili u Afganistanu, u ranjenim i u izgubljenim vojnicima, mnogo je teža. Među ostalim, i zato što smo ondje već 10 godina…

Biste li rekli da je taj tip djelovanja u Libiji koristio i švedskoj obrambenoj industriji? Mislim, bilo je to prvo borbeno iskustvo novog borbenog zrakoplova…

O tom aspektu trebate pitati obrambenu industriju. Za mene, kao čelnika obrane, ključna je stvar bilo postojanje potrebe za skupljanjem ISR podataka. Mi smo odlučili ići… Dakle, za Oružane snage, a posebice za Zrakoplovstvo – bilo je vrlo, vrlo važno poduzeti daljnji korak ka sudjelovanju u rasporedivim snagama, i provjeriti ondje svoje sposobnosti. Druge bih stvari ostavio političarima i industriji – jer za mene je ključ u osiguravanju da Oružane snage, kao obitelj, budu u stanju provesti zadaće koje pred njih postave Vlada i parlament.

To je provedeno bez problema?

Apsolutno! Rekao bi da je to, sve u svemu, bila jedna izvrsna ocjena. To se nije dalo obaviti bolje! Kao što ste to čuli, mi smo u Libiji priskrbili oko 30 posto svih ISR podataka. Mi smo to obavili na razini velikih zemalja, a ja moram reći da je to postignuto jer su piloti, inženjeri i timovi za podršku vrlo vješti, i jer su mnogo vježbali. Sada su pokazali da je provedeno uvježbavanje bilo zaista dobro.

Švedski angažman u Libiji

Pretpostavljam da je bilo teško pomiriti ovu razinu efikasnosti i krizu, njen učinak na obrambeni proračun?

To je uvijek izazov. Ali mi trebamo – kao što sam to već više puta napomenuo tijekom posljednjih godina – uvijek trebamo raditi na našoj efikasnosti. Što možemo raditi drugačije…što možemo raditi pametnije…ne bi li osigurali da troškovi administracije, logističkih poslova, i sličnoga, budu što je moguće niži – tako da novac onda možemo prebacivati na stavke operacija i na uvježbavanje snaga. Na tome se može raditi do jedne određene točke, do jedne određene razine, a tada treba pribjeći nečem drugom… Također, mi smo tijekom posljednjih godina opsežno radili, posebice u okviru Nordijske regije, na suradnji u okviru nečega što zovemo NORDEFCO (“Nordic Defence Cooperation”), ne bi li pronašli puteve za objedinjavanje obuke, nabave i sredstava za operacije. Upravo sada vrlo detaljno proučavamo načine na koje bi Švedska i Finska, koje su godinama surađivale u Afganistanu, mogle objedinjavati sredstva s Norvežanima i Latvijcima, ne bi li zajedno mogli i ubuduće djelovati kvalitetno. I to je ključna stvar! Efikasnost, „pooling and sharing“, a onda – budući da mislim da će troškovi ljudstva i opreme i dalje rasti – na duži rok će se pred švedske Oružane snage postaviti i pitanje – ili dodavanja neke dodatne sume vladinog novca, ili donošenja odluke o tome kako smanjiti ambicije, što prestati raditi, ne bi li se uspjelo ostati u zadanim financijskim okvirima.

Ako se ne varam, Švedska je s Njemačkom bila prva nacija koja je počela govoriti o temi „pooling i sharing“?

Zapravo, baš i ne. Jer, već je trajala Nordijska suradnja, a onda su naši ministri obrane prije nekoliko godina također poduzeli taj korak, kroz takozvanu „Inicijativu iz Ghenta“. I ja sam radio sa svojim pandanom, generalom Volkerom Wiekerom, na tim pitanjima – ne bi li našli načine i područja na kojima bi mogli surađivati, na korist obiju strana. Taj posao i dalje traje. No, ne sudeći o tom poslu, ja bi rekao… da, budući da se mi u nordijskim zemljama time bavimo već duže vrijeme, barem već pet ili šest godina, mi smo tu uspjeli i postići više. Na neki način, kako sam već napomenuo na EU sastancima ili na NATO sastancima u Bruxellesu – ako dijelite istu geografsku regiju, ako dijelite i ponešto od kulture, ako ima više sličnosti nego razlika, onda je sve jednostavnije. No, sve treba biti izvođeno u sklopu strategije malih koraka, jer se tu gotovo na dnevnoj bazi susrećete s legislativnim problemima. To je rezultat činjenice da živimo u nacionalnim državama, da su i naši propisi bili sastavljani za život u nacionalnim državama, tijekom većine Hladnoga rata i kasnije. A sada trebamo imati neograničenu suradnju, ali na drugi način. Dakle, mi sada na dnevnoj bazi provodimo ono što zovemo „prekogranična obuka“ u sjevernoj Švedskoj – među zrakoplovstvima Norveške, Švedske i Finske. 48 sati unaprijed trebamo izvijestiti koje se vježbe planiraju odraditi, i onda letimo iz pojedinih lokalnih zračnih luka. Plan nam je da to vrijeme sporazumijevanja skratimo na 24 sata, da mogu danas planirati što će se sutra raditi. Tako kako to sazrijeva, i naša zrakoplovstva postaju sve efikasnija. Jer umjesto da letite s dva švedska zrakoplova, možete letjeti sa po dva iz svake od nacija, ili možda sa 4 iz svake od nacija. I tako sada iznenada imate veće formacije, s kojima možete planirati obuku na dnevnoj bazi.

Mislite da bi se to moglo prenijeti na širu europsku razinu?

Prilično sam siguran u to, ali tako nešto treba započeti među susjednim nacijama. Dakle, prvo treba poduzeti mali korak, kako sam rekao, a onda nastaviti – korak po korak. Također, mislim da će to kod vas u Središnjoj Europi biti većim izazovom i radi pitanja zračnoga prostora, nego što je to bilo kod nas, tu na sjeveru Švedske. Ove ćemo godine pokušati izvesti to isto i između Danske, Švedske i Finske, a na prostoru južnog Baltičkoga mora. To će biti zapetljanije, već i radi više stope zagušenja tamošnjeg zračnog prometa.

Odlična suradnja s Hrvatskom u Nordijskoj borbenoj skupini

Moram Vas pitati još jedno pitanje. Hrvatska je sudjelovala u Nordijskoj borbenoj skupini, i to je bilo tijekom vašeg mandata kao Vrhovnog zapovjednika u Švedskoj. Možete li nam reći kako ocjenjujete to sudjelovanje?

To je bilo vrlo, vrlo visoko cijenjeno u to doba, jer je Hrvatska u Nordijsku borbenu skupinu (NBG 11) unijela nešto što nam je nedostajalo, po pitanju helikoptera i takvih sposobnosti. Donesena je odluka da će Švedska organizirati Nordijsku borbenu skupinu i za 2015. godinu (NBG 15), i da naše interne pripreme mogu započeti. O tome sam kratko razgovarao s mojim pandanom iz Hrvatske, kada smo se nedavno sreli u Bruxellesu. Razmotrit ćemo mogućnosti za nastavak te suradnje. Nacije koje su već sudjelovale prošli put u našoj borbenoj skupini same će odlučiti jesu li još uvijek zainteresirane za sudjelovanje u NBG 15. Ali, ja vam mogu potvrditi da su sposobnosti koje je Hrvatska stavila na stol bile vrlo cijenjene s naše strane, i da će tome biti tako i u budućnosti. Ipak, mnogo toga ovisi i o volji pojedinih nacija.

Kongresni je dio priredbe okupio iznimno zanimljive govornike i veliku stručnu publiku

Protekle subote i nedjelje, nakon kongresnoga dijela priredbe “Aerospace Forum Sweden 2012”, švedski je Linköping postao mjesto šireg okupljanja ljubitelja zrakoplovstva. U subotu, 2. lipnja, organiziran je air-show u ponešto zatvorenome krugu – puni program održan je samo za zaposlenike tvrtke Saab, njihove partnere, obitelji i prijatelje. Dan kasnije, u nedjelju 3. lipnja, sve je to ponovljeno, ovoga puta na javnoj zrakoplovnoj priredbi. Budući se ove godine u Linköpingu ujedno obilježavalo 75 godina postojanja kompanije Saab Technologies, švedskog industrijskog giganta, kao i 100 godina zrakoplovstva u Švedskoj (za usporedbu – 100. godišnjica zrakoplovstva u Hrvatskoj 2010. u javnosti je prošla gotovo bezobrazno nevidljivo) – ova je jubilarna priredba na svom zatvorenom dijelu okupila oko 30 tisuća gledatelja zrakoplovnih akrobacija i stacionarnih izložaka, dok se u nedjelju govorilo o čak 100 tisuća ljudi na stajankama, pistama i hangarima zrakoplovne baze Malmen – vojnog kompleksa smještenog oko 6 kilometara zapadno od grada Linköpinga.

Tridesetak se izlagača poprilično naradilo sa svom zainteresiranom publikom

Saab 37 Viggen ipak je poletio u nedjelju!

Izložbeni program

Prva dva dana Foruma bila su obilježena kongresnim programom u zrakoplovnoj bazi – predavanjima u velikoj sali, praćenima s dvije sale prigodno-sajmenih prezentacija švedske i partnerskih industrija vojne i zrakoplovne tematike. Ovo spominjemo posebno jer je nakon petka, 1. lipnja, i kraja kongresnog programa, izložbeni dio priredbe nastavio funkcionirati i u sklopu one druge – “air-show faze” programa. Tridesetak je izlagača imalo poprilično posla na štandovima, što zbog zainteresirane publike, a što i zbog “staromodnog” pristupa sajmovanju, gdje se uz papirnate reklamne pamflete posjetiocima dijelilo i još štošta. Skromno rečeno, to je praksa koje se autor za naše sajmove prisjeća samo iz davne prošlosti, prije nastupa kapitalizma u Hrvata i ere jeftinog te prizemnog marketinga.

Lokalna se zajednica trudila surađivati s oružanim snagama i perjanicom nacionalne vojne industrije

Breitling Wingwalkers plijenili su pažnju i javnosti i uzvanika

Tijek programa

Poprilično grozno vrijeme, oblačno, jako vjetrovito i iznimno hladno (navodno najhladnije švedsko ljeto u posljednje 84 godine) nije omelo show, kao ni manje nezgode koje su obilježile subotnji program (Tunnanu je eksplodirala guma pri slijetanju, padobrance je vjetar zanio u obližnju šumu – gdje je onda bilo i lomova pri prizemljenju, a Vigen nije poletio zbog problema s hidraulikom). Nedjelja je bila bolja, s punim programom i bez problema, dokazujući da je Aerospace Forum Sweden – iako jedva izdrživ za goste iz toplijih krajeva – najveća zrakoplovna priredba na sjeveru Europe.

Budući se čitav program Aerospace Foruma Sweden 2012 održava u suradnji švedskih Oružanih snaga, poduzeća Saab i lokalnih vlasti pokrajine i grada Linköpinga, ne treba čuditi ni da je brojne posjetioce uz industrijske izloške, pravu flotilu lokalno razvijenih i proizvedenih povjesnih letjelica, te skup aktualne vojno-zrakoplovne opreme – zabavljala i neumorna lokalna limena glazba.

Letački sudionici

Uz ostale, za program u zraku pobrinule su se latvijska akrobatska grupa Baltic Bees (na češkim zrakoplovima L-39C Albatros), britanski Breitling Wingwalkers (na dvokrilcima Boeing Stearman Model 75) i švedski piloti na zrakoplovima Gripen. Time je ovo događanje ispalo zanimljivo za stvarno širok krug ljudi – od običnih ljubitelja letenja, preko pasioniranih pratitelja zrakoplovstva, pa sve do stručno-vojnih slušača, dužnosnika niza država, diplomata i političara.

Saab JAS 39 Gripen u formacijskome letu

Agusta Westland Hkp15A (A-109E LUH) iz sastava švedske Ratne mornarice

Posljednjih se dana  u švedskome gradu Linköpingu (točnije, na prostoru samo nekoliko minuta vožnje od tog grada udaljene zrakoplovne baze Malmen) održava priredba “Aerospace Forum Sweden 2012”, kao zajednički projekt švedske vojske, vojne industrije i lokalne zajednice.

Ovo specijalizirano događanje, prvi put organizirano 2010. godine, okupilo je od 31. svibnja pa sve do 3. lipnja u Švedskoj velik broj vojnih, te civilnih stručnjaka iz čitavoga niza nordijskih i ponešto daljih zemalja. Nakon dolaska u Linköping u srijedu, i prigodne roštiljade za dobrodošlicu, u četvrtak je započeo program. Više stotina sudionika, među kojima se na poziv švedske tvrtke Saab našao i autor portala Obris.org, u prva su dva dana skupa sudjelovali na nizu predavanja i diskusija kongresnoga tipa, da bi u subotu  i nedjelju uživali u ovećoj zrakoplovnoj priredbi na prostorima zračne baze Malmen.

Linköping, grad od oko 150 tisuća stanovnika, glavno je mjesto u švedskoj pokrajini Östergötland, a na međunarodni ga je glas dovela tvrtka Saab Technologies. Taj veliki proizvođač vojne i sigurnosne tehnologije, u nas prvenstveno poznat po borbenim zrakoplovima Gripen i raketama RBS-15, ove godine slavi 75 godina postojanja. Ova je godišnjica, među ostalim, obilježena i održavanjem priredbe “Aerospace Forum Sweden 2012”, te velikog zrakoplovnog showa – prvo u subotu 2. lipnja, za partnere i zaposlenike tvrtke s obiteljima (oko 30 tisuća posjetilaca), a onda i za širu javnost regije, u nedjelju 3. lipnja 2012. godine – gdje se danas očekuje i do 100 tisuća ljubitelja letenja, letjelica i sa svim tim vezane tehnologije.

Britanski akrobatski let u stilu razdoblja između dva Svjetska rata

Kongresni program prvoga dana događanja koncentrirao se najprije na pitanja međunarodne perspektive zrakoplovne i općenito vojne industrije u doba krize. O tome su svoja viđenja iznijeli Vijay Kumar Saraswat iz Indije, Jon Barney iz SAD, Peter Scaruppe iz European Defence Agency (EDA) i ULF Hammarström iz švedske Agencije za vojno-sigurnosni izvoz (FXM).

Nakon toga, u popodnevnome bloku programa, promotreno je stanje aeronautike u Švedskoj, te uloga tvrtke Saab na tom zahtjevnome području, ne bi li se nastavilo uvidom u konkretan doprinos koji su nedavnome djelovanju NATO u Libiji dali proizvodi švedske tehnologije – borbeni zrakoplov Gripen (iz iskustva pukovnika švedskih Oružanih snaga) i radarski sustav ERIEYE (u viđenju pukovnika grčkog Ratnog zrakoplovstva). Dan je završen velikom svečanom večerom i egzotičnim zabavnim programom obilježenim zrakoplovnim motivima.

Zabavni program na zrakoplovni način

Drugoga dana kongresnog programa, jutro je prošlo u razmatranju pitanja utjecaja pojedinih doktrina na doprinos zrakoplovstava međunarodnoj sigurnosti. Nakon slova načelnika Glavnog stožera švedskih oružanih snaga Sverkera Göransona – svoje viđenje, izvedeno na temelju zapovjedanja NATO snagama u operaciji Ujedinjeni zaštitnik (Unified Protector), iznio je i kanadski general pukovnik Charles Bouchard. Potom je uslijedio pregled specifičnih nacionalnih iskustava u korištenju zrakoplovstva – češka iskustva u čuvanju zračnog prostora baltičkih zemalja, te praksa južnoafričkih zrakoplovnih djelovanja nad kopnom i morem u svijetlu sveprisutnog tereta štednje.

Gripeni s vojnim oznakama zemalja u čijem su vlasništvu

Nakon ručka, pažnja je svrnuta na buduće perspektive regionalne sigurnosti u Europi, o čemu su bila iznesena gledišta SAD, Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Izlagači ovoga niza bili su na kraju uključeni u veliku diskusijsku točku, koja je dobila na zanimljivosti dinamičnim vođenjem, pitanjima iz publike, te uključenjem niza stručnih novinara, kao svojevrsnih tematskih provokatora.  O svemu ovome, a na temelju opsežnih prikupljenih materijala, detaljnije ćemo pisati tijekom predstojećih tjedana.

Jednako tako, s izuzetnim Vam zadovoljstvom najavljujemo i  razgovore koje smo ekskluzivno za portal Obris.org snimili s generalom Sverkerom Göransonom (zapovjednik švedskih Oružanih snaga) i umirovljenim kanadskim generalom Charlesom Bouchardom (zapovjednik prošlogodišnje NATO operacije Unified Protector).

I švedski helikopter UH-60 Black Hawk izazvao je velik interes prisutnih