Nakon što je u ožujku ove godine španjolska tvrtka Navantia potpisala pismo namjere o suradnji s brodogradilištem Uljanik Brodogradnja i inženjerskom tvrtkom Nortes Blue, danas je ta suradnja podignuta na višu razinu. Predstavnici te tri tvrtke – Juvel Čokić (Nortes Blue), Samir Hadžić (Uljanik Brodogradnja 1856) i Alfonso Valea, direktor prodaje za Europu i Tursku (Navantia) – potpisali su u Veleposlanstvu Republike Španjolske u Zagrebu sporazum o strateškoj suradnji kao dio aktivnosti vezanih uz ponudu višenamjenskih korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, španjolska Navantia Hrvatskoj nudi korvetu Avante 2200/ALFA 3000, kakvu upravo gradi za Saudijsku Arabiju.  Ovim Sporazumom uspostavlja se okvir buduće industrijske i tehnološke suradnje s hrvatskim partnerima, s ciljem razvoja konkurentnog i integriranog rješenja za specifične potrebe Hrvatske ratne mornarice.

„Fokus ovih sporazuma temelji se na aktivnom i značajnom sudjelovanju nacionalne industrije, kombinirajući mogućnosti projektiranja, inženjeringa i industrijske koordinacije Nortes Bluea s Uljanikovim građevinskim iskustvom i infrastrukturom, posebno u proizvodnji i opremanju brodova. Na taj način, Navantijin prijedlog ne samo da pruža vrhunsko pomorsko rješenje, već i opipljivo potiče lokalni industrijski razvoj, stvaranje kvalificiranih radnih mjesta i prijenos znanja“,

naglasila je Navantia u izjavi.

Sve tri strane su se kroz ovaj Sporazum obvezale na sudjelovanje u projektu koji nudi izgradnju i potpuno opremanje korveta za HRM, pri čemu bi se dio posla prepustio pulskom Uljaniku, dok bi Nortes Blue osigurala lokalnu inženjersku potporu i prilagodbu brodova specifičnim zahtjevima Jadranskog mora.

Samir Hadžić, Uljanik Brodogradnja

„Ovo potpisivanje je nastavak naših zajedničkih napora – nakon ‘Letter of Intenta’ ovo je nastavak te suradnje kako ne gradnji dvije korvete za hrvatsko Ministarstvo obrane, tako i širenje na druge projekte koje Navantia ima. Najbitniji je prijenos znanja – njihovog na nas i našeg na njih. Naša brodogradnja ima tradiciju, ima znanje, ima kvalitetu… Pošto Europa se okreće ka obrambenom sektoru i svemu tome htjeli bi, naravno, ući u taj segment i ovo potpisivanje je samo korak prema tome,“

rekao je Samir Hadžić iz Uljanika.  Alfonso Valea napominje da je platforma Avante 2200, kakvu Navantia nudi za HRM, već prošla provjeru u realnim borbenim uvjetima na Bliskom istoku, čime bi HRM dobila dokazano i pouzdano rješenje za dugoročnu premoć i sigurnost na Jadranu.

Kako smo ranije pisali na portalu Obris.org, Navantia osim dva broda Avante 2200/ALFA 300 nudi i paket integrirane logističke potpore sa zamjenskim dijelovima, programe obuke za posade i osoblje za održavanje, simulatore, te potporu Španjolske ratne mornarice. “Nismo prvi koji nude bolje, jeftinije i ljepše brodove, ali možemo obećati da ćemo isporučiti dogovoreno“, naglasio je španjolski veleposlanik Jose Ramon García Hernández, dodavši kako se radi o kompaniji s dugom tradicijom:

 “Navantia Hrvatskoj može pomoći ne samo u izgradnji najboljih brodova koje može dobiti, već, uz ostalo, i u transferu znanja, odnosno najmodernije tehnologije. Brodovi su građeni po svim standardima NATO-a”.

Španjolski Expansion objavio je danas da je projekt vrijedan oko 1,6 milijardi eura.

Za razliku od ne tako davne kupovine borbenog aviona za HRZ, u ovom slučaju kupovine i izgradnje korveta za HRM minimalno tri ponuđača nude industrijsku suradnju i prijenos znanja i tehnologije. Na potezu je Ministarstvo obrane koje bi, prema najavama, trebalo donijeti konačnu odluku najkasnije do kraja ove godine.

Po mnogima jedna od najjačih vojski NATO saveza, Poljska, dodatno je osnažila svoje zračne snage kada su, 22. svibnja prva tri zrakoplova tipa F-35 Lightning II, kupljena za Poljsko ratno zrakoplovstvo, sletjela su u njihovu novu matičnu bazu kod mjesta Łask u središnjoj Poljskoj. Riječ je bila o dovršetku leta koji je započeo u pogonima poduzeća Lockheed Martin u Fort Worthu (savezna država Texas), da bi se preko Atlantika stalo na Azorima, u zrakoplovnoj bazi Lajes. No, treba napomenuti da to nisu ujedno i prvi poljski F-35, budući je početkom prosinca 2024. godine prvih 8 takvih poljskih zrakoplova bilo isporučeno za obuku pilota u američkoj bazi „Ebbing Air National Guard Base“, savezna država Arkansas.

Poljska je u sječnju 2020. kupila 32 zrakoplova F-35A zajedno s logističkim i obučnim paketom za oko 6,5 milijardi USD. Logistički paket uključuje zalihu rezervnih i potrošnih dijelova, IT sustav za upravljanje operacijama i opremu za zemaljsku podršku za zrakoplove. Sporazum će osigurati punu logističku podršku za zrakoplove i ostalu opremu do 2030. Paket obuke uključuje sveobuhvatnu obuku pilota i osoblja za održavanje, kao i sustav zemaljske obuke, uključujući Integrirani centar za obuku i osam simulatora leta.

Na prigodnoj svečanosti u poljskoj zračnoj bazi prisustvovali su, među ostalima, državni tajnik i načelnik ureda predsjednika Republike Poljske Paweł Szefernaker, zamjenici ministara Paweł Bejda i Cezary Tomczyk, kao i visoki zapovjedni dužnosnici Poljske vojske i predstavnici Ureda za nacionalnu sigurnost, objavljeno je na stranicama poljske Vlade.

Pooljski F-16 dočekao nove F-35A

„Ovo je značajan događaj koji će duboko promijeniti operativne sposobnosti cijele Poljske vojske. Godinama su stručnjaci, vojnici i cijela administracija radili kako bi ovaj dan bio moguć. (…) Ovo je proces koji je trajao mnogo godina. Također bih želio zahvaliti svima koji su tome doprinijeli: mojim prethodnicima, svima koji su donijeli odluku i onima s kojima imam čast danas raditi“,

rekao je Władysław Kosiniak-Kamysz, čelnik Ministarstva nacionalne obrane i potpredsjednik vlade Republike Poljske tijekom svog govora, napominjući još da proces implementacije zrakoplova F-35 u poljske zračne snage uključuje i obuku pilota, zemaljskog osoblja, pripremu infrastrukture te kupnju oružja.

„Proširujemo našu infrastrukturu za upravljanje i zaštitu poljskog neba. Obuka je u tijeku i u Sjedinjenim Državama i u Poljskoj. Želio bih zahvaliti zapovjedniku baze, pukovniku Dudi, na pripremi baze, zemaljske posade i pilota. Svi su važni u osiguravanju sigurnosti Poljske. Svatko na poziciji – počevši od najvažnijeg, pilota koji danas slijeće, polijeće i štiti poljsko nebo. Ali ne može funkcionirati bez zemaljske posade, posada za održavanje, kontrolora leta, cijelog navigacijskog sustava, sustava pripreme i svih onih koji obavljaju bilo koju funkciju u bazi ili u poljskom ratnom zrakoplovstvu“,

naglasio je ministar Kosiniak-Kamysz.

Jedan od poljskih F-35 pri polijetanju iz SAD

Inače, Poljska je dio svojih borbenih aviona MIG-29 (koje je „naslijedila nakon Hladnog rata“) 2023. donirala Ukrajini, a svoje zadnje Su-22 je umirovila sredinom rujna 2025. godine. Danas okosnicu Poljskog ratnog zrakoplovstva čine američki F-16, koji su i dočekali nove F-35 na doletu u državu. Općenito, nakon ruske invazije na Ukrajinu Poljska se ubrzano naoružava, a suočena je s brojnim hibridnim i drugim prijetnjama ruske strane. Već smo više puta naglasili da je na prostoru Baltika sve napetija situacija s ruskom „flotom u sjeni“, upadima dronova, te provokacijama i presretanjima ruskih borbenih i izviđačkih zrakoplova.

Prema prošlotjednoj objavi na portalu Europske unije za nabave – Tenders Electronic Daily (TED), talijansko Ministarstvo obrane potpisalo je ugovor s kompanijom Airbus za nabavu 6 zrakoplova A330 MRTT (Multi-Role Tanker Transport). Ugovor, potpisan 16. travnja 2026., vrijedan je 1,39 milijarde eura, i označava završnu fazu u kontroverznom talijanskom izboru za zamjenu postojeće flote od 4 KC-767.

Unatoč potpisivanju ugovora, neki tehnički i industrijski aspekti ostaju otvoreni. Još nije razjašnjeno hoće li odabrana konfiguracija biti standardna verzija A330 MRTT ili novija evolucija MRTT+, temeljena na A330neo i koja nudi veću učinkovitost goriva. Paralelno s tim, razina uključenosti talijanske industrije u program još uvijek se mora definirati, što nije nevažno u ugovoru koji garantira višegodišnju logističku podršku.

Mukotrpan proces zamjene KC-767

Talijansko Ministarstvo obrane je još 2022. planiralo kupiti dva nova tankera KC-46, a postojeća 4 tankera KC-767A nadograditi na isti standard. Namjensko povjerenstvo je ustvrdilo da ovaj plan nije provediv, zbog čega je pala odluka o nabavi 6 novih tankera KC-46 Pegasus američke kompanije Boeing. Međutim, u lipnju 2024. Odluka je stornirana zbog, kako su priopćile talijanske Zračne snage, „promijenjenih i nepredviđenih potreba“. Službeno nije bilo daljnjih objašnjenja, dok se neslužbeno spominjao rast cijene ovog projekta, kašnjenja u isporuci, kao i određene tehničke manjkavosti koje prate ovaj tip zrakoplova, među ostalim i pitanje kompatibilnosti s talijanskim borbenim avionima Eurofighter. U ljeto 2024. Ponovno je pokrenut postupak nabave zamjene za tankere KC-767A, s vrijednosti programa više od 1,41 milijardu eura umjesto dotadašnjih 1,2 milijarde eura. Natječaj je završio u travnju 2025. Bez ponuđača, što je rezultiralo pokretanjem novog natječaja ograničenog na europski gospodarski prostor. Na to se javio samo jedan ponuđač – tvrtka Airbus koja je, evo, u konačnici i dobila posao.

Odabirom A330 MRTT, Italija se priključila drugim europskim korisnicima ovog zrakoplova dvostruke namjene (dopunjavanje gorivom u zraku i transport), dok bi odabirom KC-46 bila jedini europski korisnik. Ovaj odabir, procjenjuju stručnjaci, označava i pomicanje težišta talijanske  protuzračne obrane, koja se unutar NATO-a sve više okreće Europi nauštrb SAD-a. Osim toga, dok bi s Boeingom logističko i potporno težište ostalo više „usredotočeno na SAD“, s Airbusom je ojačan europski eko-sustav održavanja, obuke i lanaca opskrbe.

Vlada je danas na svojoj 171. sjednici prihvatila „Prijedlog zaključka o potpori suradnje na provedbi projekta u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva.“  Prijedlog je šturo obrazložio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, nakon čega su ministri jednoglasno izglasali ovu točku dnevnoga reda.

„Imajući na umu promjene sigurnosne okolnosti Vlada RH podržava izgradnju tvornice streljiva u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu Vlada podupire suradnje u provedbi projekata u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva malog kalibra u Republici Hrvatskoj u partnerstvu s Beretta Holdingom i sklapanje Memoranduma o razumijevanju kako bi se načelno uredila daljnja suradnja na tom projektu. Pozdravljajući dosadašnje razgovore, ovim Zaključkom zadužuje se Ministarstvo obrane da u suradnji s Ministarstvom financija, Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom pravosuđa i uprave i digitalne transformacije, Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstvom gospodarstva i ostalim nadležnim tijelima u što kraćem roku poduzmu sve potrebne radnje za potpisivanje memoranduma o razumijevanju,“

rekao je Anušić u obrazloženju, ne iznoseći nikakve detalje.

O pregovorima s talijanskom Berettom u ožujku ove godine pisao je Jutarnji list, što je tada potvrdio i premijer Plenković:

„Nisu to pregovori koji se sada vode baš pred kamerama, ali mogu potvrditi da se vode razgovori, ako je riječ o Beretti, i s njima. Razmatralo se više lokacija, među kojima je lokacija kod Obrovca.“

Potencijalna lokacija buduće tvornice streljiva

Priču o tvornici streljiva pokrenula je vijećnica Mosta Silvija Mutić koja je od gradonačelnika Obrovca Ante Župana zatražila da potvrdi ili demantira informacije o mogućoj izgradnji takve tvornice u Kruševu kod Obrovca, pisao je Jutarnji list. Tada se kao moguća moguća lokacija spominjalo državno zemljište uz županijsku cestu 6025, koja povezuje Obrovac i Kaštel Žegarski, površine 24,5 hektara, za koje je prema prošlogodišnjim izmjenama i dopunama Prostornog plana grada Obrovca predviđena uspostava nove gospodarsko-proizvodne zone. Beretta je navodno u ozbiljnije razgovore s Ministarstvom obrane RH ušla prošle godine, a projekt bi se trebao realizirati u roku od najviše 2 godine. Do sada se govorilo da bi u slučaju pokretanja izgradnje tvornice streljiva država osigurala zemljište i infrastrukturu, dok bi investitor financirao izgradnju, opremanje i pokretanje proizvodnje. Vrijednost projekta iznosi oko 100 milijuna eura.

U posljednjih 10-ak godina, otkako se ozbiljnije počela razmatrati potreba za tvornicom streljiva, ovo je do sada najkonkretniji potez u tom smjeru.

Od danas pa do četvrtka, 14. svibnja, u Bratislavi se održava međunarodna izložba obrambene i sigurnosne tehnologije IDEB 2026, prije svega orijentirana na proizvode i usluge za snage obrane, sigurnosti te traganja i spašavanja. U izložbenom i kongresnom centru Incheba od hrvatskih predstavnika obrambene industrije izlažu samo ČATEKS i Šestan-Busch, tvrtke čije proizvode već od ranije koriste slovačke Oružane snage. IDEB se održava pod pokroviteljstvom slovačkog Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, a danas ga je svečano otvorio premijer Robert Fico.

Danas, prvog dana IDEB-a, održana je i svjetska premijera novog srednjeg tenka CFL-120 Karpat, opremljenog kupolom Leonardo HITFACT® MkII i topom kalibra 120 mm. Sekundarno naoružanje uključuje spregnutu strojnicu kalibra 7,62 mm te, opcionalno, dodatnu strojnicu kalibra 7,62 mm ili 12,7 mm, odnosno bacač granata kalibra 40 mm u daljinski upravljanoj oružnoj stanici. Ovaj tenk razvijen je u zajedničkoj strateškoj suradnji nizozemsko-češke grupacije CSG i turske kompanije FNSS Savunma Sistemleri. Njihova suradnja će se u početnoj fazi primarno odnositi na CFL-120 Karpat, uz mogućnost da se kasnije proširi i na dodatne proizvode. Očekuje se da će projekt iskoristiti postojeće industrijske kapacitete CSG-a u Slovačkoj, postupno uvesti prijenos tehnologije, uključiti lokalne dobavljače i pridonijeti razvoju industrijskog znanja i iskustva. Suradnja je usmjerena i na jačanje sposobnosti oba partnera da odgovore na rastuću potražnju za modernim gusjeničnim oklopnim vozilima u Europi i na drugim tržištima, navodi se u priopćenju grupacije CSG.

„Suradnja s FNSS-om predstavlja važan strateški korak za CSG. Ona povezuje iskustvo CSG-a u proizvodnji, servisiranju i potpori kopnenih sustava s tehnološkim znanjem FNSS-a. Naš je zajednički cilj ponuditi moderna i konkurentna vozila kupcima u Europi i drugim regijama, uz daljnji razvoj industrijskih sposobnosti CSG-a u području borbenih vozila“,

izjavio je Jan Marinov, izvršni direktor CSG Defencea, dok je Selim Başbaş, izvršni direktor i član Uprave FNSS-a, rekao:

„Ova suradnja s CSG-om odražava zajedničko razumijevanje zahtjeva suvremenog bojišta i važnosti izgradnje otpornih industrijskih partnerstava. Kombiniranjem dugogodišnje stručnosti FNSS-a u projektiranju gusjeničnih oklopnih vozila, osobito dokazane platforme srednjeg tenka Kaplan, s industrijskim sposobnostima CSG-a, CFL-120 Karpat objedinjuje mobilnost, sposobnost preživljavanja, vatrenu moć i prilagodljivost zadaćama“.

CSG i FNSS smatraju da njihov srednji tenk CFL-120 Karpat nudi vatrenu moć usporedivu s glavnim borbenim tenkovima, ali uz manju masu, veću stratešku i taktičku mobilnost te smanjene logističke zahtjeve, čime nudi odgovor na aktualne trendove na kopnenom bojištu, gdje sve važniji postaju brzina razmještanja, raspoloživa vatrena moć, zaštita posade, sposobnost djelovanja u umreženom okruženju i troškovno učinkovita uporaba, navodi CSG u priopćenju. CFL-120 Karpat temelji se na dokazanoj platformi Kaplan MT, koju je FNSS prethodno razvio kao moderni srednji tenk naoružan oružjem kalibra 105 mm i koji je u uporabi u indonezijskim Oružanim snagama. Vozilo ima borbenu masu do 34 tone, najveću brzinu od 70 km/h i doseg od približno 450 km. CFL-120 Karpat projektiran je s naglaskom na zaštitu posade i operativnu fleksibilnost. Nudi mogućnost ugradnje modularnog dodatnog oklopa u skladu sa standardom STANAG 4569, sustava zaštite od učinaka oružja za masovno uništenje, automatskog sustava za gašenje požara, klimatizacije i grijanja. Također omogućuje integraciju različitih sustava za upravljanje bojištem, sustava laserskog upozorenja te navigacijske i komunikacijske opreme, dok se dodatno u vozilo može integrirati i aktivni sustav zaštite učinkovit protiv dronova, vođenih projektila i protuoklopnih projektila.

*Photo: CSG i Incheba Expo

Navantijino brodogradilište u San Fernandu (Cadiz) održalo je u petak, 8. svibnja, svečanost polaganja kobilice za sedmu korvetu koju gradi za Kraljevske saudijske pomorske snage (RSNF). Brod, za sada knjižen kao Novogradnja 576, nosit će službeno ime HMS NEOM. Događaj je okupio predstavnike programskih timova španjolske Navantije i osoblja RSNF-a, koje su predstavljali direktor Ureda za upravljanje projektom (PMO) Al-Sarawat, kapetan fregate Fareed M. Alharbi, i tim Ureda za kontrolu projekta. U vrijeme obilježavanja ove ključne točke projekta na navozima španjolskog brodograditelja je prvi blok druge korvete u ovoj seriji; zajedno s prvim brodom, HMS Al-Madinah, oba plovila se pripremaju za porinuće u nadolazećim mjesecima, priopćila je Navantia.

Alberto Cervantes, direktor poslovne jedinice za korvete i pomorska akcijska plovila, zahvalio je zaposlenicima Navantije i partnerskim industrijama te im čestitao na postizanju ovog miljokaza u provedbi čitavog projekta. Navantia će isporučiti prvo plovilo, dok će drugo i treće biti dovršeni u Saudijskoj Arabiji, a isporuka posljednjeg broda u ovoj seriji od tri plovila planirana je za 2029. godinu. Posao tu uključuje instalaciju, integraciju i testiranje borbenog sustava, u skladu s prethodnim ugovorom, kao i paket integrirane logističke podrške te obuku posade. Ugovoreno je i razdoblje operativne evaluacije od strane španjolske Mornarice u pomorskoj bazi Rota, gdje će Navantia pružati usluge podrške. Osim toga, Navantia će obučiti oko stotinu saudijskih inženjera u okviru Sporazuma o industrijskoj suradnji. 

Sveukupno, ugovor predstavlja oko četiri milijuna sati rada u zaljevu Cádiz i očekuje se da će podržati do 2.000 radnih mjesta (izravno, neizravno i inducirano zapošljavanje) – dok će i druga serija od tri korvete za Saudijsku Arabiju biti identična prvoj.

Riječ je o modelu višenamjenske korvete Avante 2200 / ALFA 3000, koji je već u operativnoj uporabi, a koji je tvrtka Navantia ponudila i hrvatskom Ministarstvu obrane. Kao i u saudijskom slučaju, Navantia je i HRM-u ponudila dugoročnu industrijsku suradnju, s naglaskom na pomorsku obranu, što je i prezentirala na Industrijskom danu organiziranom u HGK početkom ožujka ove godine.

*Photo: Navantia

Krajem prošloga tjedna, njemački KNDS i RITEK, norveška tvrtka za servis i održavanje vozila, otvorili su novi proizvodni pogon za proizvodnju tenkova LEOPARD 2 NO u Levangeru u Norveškoj. Početak proizvodnje planiran je za jesen 2026.

„Zajedno s našim partnerom RITEK-om izgradili smo bez kašnjenja proizvodnu liniju s koje će se sustavi LEOPARD 2 A8 NO isporučivati ​​norveškoj vojsci. Time ne samo da ispunjavamo naš ugovor s ključnim kupcem, već nam je lokacija u Levangeru od velike važnosti i u pogledu skaliranja naših proizvodnih kapaciteta“,

rekao je tom prilikom Florian Hohenwarter, izvršni direktor KNDS Njemačka.

U Levangeru je za samo 18 mjeseci izgrađena najsuvremenije, integrirano postrojenje za proizvodnju i testiranje, što je dio ugovora iz 2023. vrijednog više od 2 milijarde dolara. Objekt uključuje specijalizirane testne staze, strme padine i bazena za ronjenje, a ima kapacitet proizvodnje do 36 tenkova godišnje. Održivost igra središnju ulogu: Energija se osigurava geotermalnim izvorima, čime se jamči održivi rad, priopćio je KNDS. 

Novi Leopard 2 A8 NO (Foto: Synne Nilsson/Forsvaret)

Ukupno 37 od 54 glavna borbena tenka LEOPARD 2 A8 NO za norvešku vojsku proizvedit će se u novoj tvornici u Levangeru, što značajno povećava i nacionalne i europske obrambene sposobnosti. Samo dan kasnije, u četvrtak 30. travnja, prva dva tenka Leopard 2 A8 NO isporučena su norveškoj vojsci. Ukupno 17 od 54 sustava proizvodi KNDS u svojoj tvornici u Njemačkoj.

Vrlo sličan ugovor sklopila je i Litva – uz kupovinu 44 tenka Leopard 2 A8, u Kaunasu će se izgraditi nova tvornica za lokaliziranu proizvodnju ovih oklopnih vozila. Litavsko Ministarstvo obrane i KNDS Njemačka ovaj su ugovor potpisali u prosincu prošle godine, uz obvezu KNDS-a da u Njemačkoj proizvede 3 tenka, dok će preostalih 41 biti proizvedeno u novoj tvornici u Litvi.  Rok isporuke tenkova Leopard 2 A8 litavslkoj vojsci je između 2028. i 2030. godine.

Iako je i Hrvatska dio zajedničke nabave tenkova Leopard 2 A8, Hrvatska je, nažalost, ponovno propustila priliku i umjesto da teži uspostavi lokalizirane proizvodnje, dogovorila je sudjelovanje u tzv. “kružnoj razmjeni” i korištenje zajma iz EU mehanizma SAFE za kupovinu ovih skupih njemačkih tenkova.

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur je u ponedjeljak, 20. travnja, izjavio da je SAD pauzirao isporuke naoružanja Estoniji barem do kraja rata u Iranu. Ako sukob potraje duže vrijeme, Estonija bi mogla početi preispitivati ​​svoje prethodne odluke o kupnji oružja, dodao je Pevkur.

Estonska vojska isprobala je prvi puta gađanje iz HIMARS-a u srpnju 2025. (Photo: EDF)

Novinska agencija Reuters izvijestila je prošloga tjedna da su SAD pauzirale isporuke oružja nekim saveznicima. U nedjelju je ERR izjavio da je estonsko streljivo za HIMARS-e najviše pogođeno odlukom. U ponedjeljak, ministar Pevkur je razgovarao s američkim ministrom rata Peteom Hegsethom kako bi raspravljao o situaciji.

Na portalu Obris.org već smo, krajem ožujka, pisali kako je poljuljano povjerenje Europljana u američke isporuke oružja. Naime, u sjeni MAGA politike Donalda Trumpa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati smatrajući ga protivnim postojećim pravnim okvirima – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država da Amerikanci neće ispoštovati dogovore vezane za kupovinu oružja od SAD-a.

Pošiljke vrijednog streljiva na čekanju

“Već smo bili svjesni da su SAD stavile sve pošiljke streljiva na čekanje. Umjesto toga, naše pitanje i razgovor s Peteom Hegsethom odnosili su se na to kakvi bi mogli biti budući izgledi za nastavak isporuka streljiva i ako bi te isporuke ostale obustavljene jako dugo, koje bi onda alternativne mogućnosti mogle postojati za povećanje obrambenih sposobnosti proizvodnjom iz Sjedinjenih Država“, rekao je estonski ministar obrane Hanno Pevkur. Pevkur je naglasio da su glavna pitanja za Estoniju vezana uz streljivo za sustav HIMARS i Javeline. Rekao je da “nema problema” s protutenkovskim streljivom jer zemlja ima “dovoljne količine”.

“U slučaju HIMARS-a, to ovisi o tome koliko dugo će isporuke ostati na čekanju. To će također odrediti kakve će biti naše daljnje odluke“, rekao je ministar Pevkur. No nije želio reći koliko je novca Estonija potrošila na nabavu oružja niti kada je točno trebalo stići. Općenito je rekao da očekuje da će narudžbe iz SAD-a stići ove i sljedeće godine, te da se njihova vrijednost cijenu u “desecima milijuna eura”. “Imamo dugoročne ugovore i prema tim dugoročnim ugovorima, ove će se isporuke streljiva odvijati. Svaka vrsta streljiva ima drugačije vrijeme isporuke“. Američki ministar rata je rekao da više ne možemo očekivati ​​​​streljivo prema izvornom planu, nastavio je Pevkur: “Dobit ćemo ga kada završi rat u Iranu. Ali nitko ne zna kada će to biti. To znači da smo kupili vrlo skupu HIMARS opremu, vrijednu milijarde, ali s kojom u principu ne možemo puno učiniti.” No zato se Pevkur nada da će SAD ovakvo kašnjenje isporuke streljiva nadoknaditi dodatnom količinom, jednom kada streljivo za Estoniju bude spremno.

Pogođene i druge baltičke države

I mediji u susjednoj Litvi su u ponedjeljak, 20. travnja, objavili vijest o kašnjenju isporuka naoružanja. Washington je odgodio isporuke kupljenog američkog oružja europskim zemljama, uključujući baltičke države, izvijestio je Reuters, pozivajući se na pet neimenovanih izvora. Kašnjenja su posljedica rata protiv Irana, koji je počeo smanjivati ​​američke zalihe određenog ključnog oružja. Reuters nije otkrio točno koje su zemlje pogođene, ali njegovi izvori rekli su da se radi o nekim zemljama koje graniče s Rusijom. Pošiljke uključuju “razne vrste streljiva”, bez otkrivanja točne vrste, kupljene u okviru programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS), u kojem države kupuju oružje i opremu proizvedenu u SAD uz odobrenje američke vlade. Washington je pozivao europske zemlje da kupe više američkog oružja, uključujući i u okviru programa FMS. Međutim, “takve isporuke oružja često kasne, što uzrokuje frustracije u europskim prijestolnicama, gdje neki dužnosnici sve više razmatraju sustave naoružanja proizvedene u Europi“, objavio je Reuters. “Litva je od strane dužnosnika Pentagona obaviještena o mogućim kašnjenjima u isporuci streljiva kupljenog od Sjedinjenih Država zbog sukoba na Bliskom istoku“, potvrdilo je litavsko Ministarstvo obrane za LRT.lt. Litvanska premijerka Inga Ruginienė izjavila je da, iako njezina vlada ne vidi „zasad veliki problem“ u vezi s planiranim isporukama američke vojne opreme Litvi, Vilnius je također obaviješten o promjenama u rasporedu isporuke. Latvijska premijerka Evika Siliņa komentirala je da njezin kabinet „još nije službeno obaviješten“ od strane SAD-a o bilo kakvim promjenama u rasporedu isporuke ugovorene opreme.

Nije poznato kada će početi isporuke za Estoniju 

Nije poznato kada će isporuke ponovno početi, ali estonski ministar Pevkur je rekao da će ova pauza “sigurno trajati dulje od tjedana, vjerojatnije mjeseci“. “Početno je shvaćanje da je ovo na čekanju sve dok traje rat u Iranu. Ali ako bi trajalo još dulje, onda bismo sigurno morali preispitati svoje odluke. Ali trenutno je shvaćanje da bi se, nakon što sukob u Iranu završi, isporuke streljiva također trebale nastaviti“, rekao je ministar obrane Estonije. Na pitanje novinara kakav je plan ako se sukob nastavi, Pevkur je rekao da ovisi o tome koliko dugo će rat u Iranu trajati. Rekao je da “nema većih dodatnih mjera” ako završi prije nego kasnije.

“Već gledamo po svijetu i radimo na mogućim alternativama. Danas smo [Pevkur i Hegseth] također razgovarali o raznim alternativnim opcijama za povećanje obrambenih sposobnosti u vezi s američkom opremom. Donijet ćemo te odluke kada se stekne manje-više jasna slika o tome što će se dogoditi sa sukobom u Iranu”,

rekao je Pevkur, napominjući da su njih dvojica također razgovarali o tome kako Estonija može podržati SAD u ratu protiv Irana. Na pitanje je li sigurno da će Estonija pomoći SAD-u na Bliskom istoku, ministar je rekao:

“Ne, ništa nije sigurno u tom pogledu i ništa konkretno nije odlučeno o tome možemo li i kako pružiti podršku, na primjer, u ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.”

Smatra da je stvar “na vojnoj razini” i da se o njoj raspravlja bilateralno.

“Dogovorili smo se kako dalje postupati na vojnoj razini, a kada te odluke budu zrele ili kada ti prijedlozi odluka budu zreli, tada se o njima može dalje raspravljati. Ali trenutno nema ništa konkretnije o čemu bi se moglo raspravljati”,

rekao je Pevkur, zaključivši:

“Naravno, ako to zahtijeva širu raspravu ili ako zahtijeva odluku vlade ili parlamenta, tada će se te odluke također donijeti. Trenutno vam ne mogu reći vremenski okvir.”

I čelnik estonskog parlamentarnog Odbora za obranu Kalev Stoicescu najavio je da postoje alternative, ali da njihova kupovina zahtijeva i odobrenje od SAD-a. „Alternative svakako postoje, jer se višecijevni lansirni raketni sustavi – same platforme i sustavi – proizvode u nekoliko zemalja“, rekao je Stoicescu. „Jasno je da se ne može koristiti bilo koja municija s američkim HIMARS-om, ali kompatibilne alternative postoje.“ Rekao je da je problem i tehnički i politički.

„Jedno pitanje je tehničko. Drugo je bi li se Amerikanci složili da u slučaju nužde skladištimo i kupujemo municiju negdje drugdje. (…) Čuo sam da se takva municija proizvodi u zemljama poput Turske ili Izraela, ali prerano je za detalje.“

Dodao je i da pauza u opskrbi ne bi trebala oštetiti odnosima Estonije sa Sjedinjenim Američkim Državama: „Prilagodbe će se izvršiti bez obzira na sve – ne samo na temelju potreba ili lanaca opskrbe, već i na temelju drugih tekućih odluka“.

Skandal je krenuo u petak, 27. ožujka, kada je Armin Papperger (generalni direktor njemačkog koncerna Rheinmetall) u razgovoru za „The Atlantic“ uspio uvredljivo komentirati aktualno stanje ukrajinske industrije besposadnih sustava. Po njemu, „to je kao igranje LEGO-kockama“, od kojeg on ne očekuje da omete „pravu obrambenu industriju“. Prema Pappergeru, „koja je to inovacija u Ukrajini?“ – naime, „oni nemaju neki tehnološki prodor. Oni rade te inovacije sa svojim malim dronovima, i onda kažu ‘Wow!’. I to je sjajno. Kako bilo. Ali to nije tehnologija jednog Lockheed Martina, General Dynamicsa, ili Rheinmetalla“. Konačno, na pitanje o masovnoj proizvodnji ukrajinskih dronova Papperger je pitao: „Tko je najveći proizvođač dronova u Ukrajini?“ – da bi nakon navođenja nekoliko imena zaključio „To su ukrajinske kućanice, koje „imaju 3-D printere u kuhinji, i onda proizvode dijelove za dronove. (…) To nije inovacija“.

Ove posljednje tvrdnje o „kućanicama, koje dijelove proizvode u kuhinji“ odmah su krenule izazivati razne reakcije, kako na društvenim mrežama, tako i širom međunarodnih obrambenih te vanjskopolitičkih krugova. Osnovni ton prvo je bio obilježen iznenađenjem, pa sve intenzivnijim porugama, a onda i ozbiljnim komentarima temeljem shvaćanja kako generalni direktor ogromne obrambene tvrtke iz Savezne Republike Njemačke uopće ne razumije dubinu promjena što ih je za globalni sektor obrane zadnjih godina donijelo ratovanje u Ukrajini.Na Pappergerovu izjavu reagirao je čak i predsjednik Volodimir Zelenski: “Ako svaka ukrajinska kućanica stvarno može proizvesti dronove, onda svaka ukrajinska kućanica također može biti i generalni direktor Rheimetalla. Čestitam našoj obrambenoj industriji na tom dostignuću.”

Do nedjelje 29. ožujka stvar je dostigla takve razmjere da se među konkretne učinke ovih izjava brojalo i pad burzovne vrijednosti kompanije Rheinmetall – što je onda pokrenulo i svojevrsno PR-spašavanje „vojnika Pappergera“:

„Gajimo iznimno poštovanje za ogromne napore ukrajinskog naroda u obrani od ruskog napada – sada već preko četiri godine. Svaka pojedina žena i muškarac u Ukrajini tome daje nemjerljivi doprinos. Posebno ide Ukrajini na čast da se bori vrlo efikasno, makar i s ograničenim resursima. Inovativna snaga i borbeni duh ukrajinskog naroda su nam inspiracija. Zahvalni smo što možemo podupirati Ukrajinu resursima koji su nam na raspolaganju“.

Mnogo fraza, ali bez isprike. I daljnje reakcije nisu izostale. No, dok su mnogi ostajali tek na kratkim komentarima ili oštrim opaskama na račun njemačkog industrijalca – teško je zaobići odgovor u obliku otvorenog pisma koje je Arminu Pappergeru otposlao Oleksandr Jakovenko, osnivač ukrajinskog obrambenog poduzeća „TAF Industries“. Jakovenko je u ponedjeljak 30. ožujka svoje misli prvo objavio na društvenoj mreži Facebook, da bi to kasnije prenijela i „Ukrajinska pravda“ u prigodnoj kolumni:

„Poštovani gospodine Armin Papperger, generalni direktore Rheinmetalla,

Kada ste ukrajinske proizvođače dronova nazvali ‘ukrajinskim domaćicama s 3-D printerima u kuhinjama’, pokazali ste koliko duboko europski obrambeni establišment još uvijek ne razumije prirodu modernog ratovanja. Ovdje se ne radi o emocijama. Ovdje se radi o stvarnosti bojišta. Evo brojki koje vaša industrija odbija priznati:

Samo u 2025. godini ukrajinski dronovi izveli su 819.737 potvrđenih napada. Oni su bili izvor 90 posto svih borbenih gubitaka ruske vojske – više od svih ostalih vrsta oružja zajedno. Jedna tvrtka, TAF Industries, proizvodi do 100.000 FPV dronova mjesečno. Tijekom bilo kojeg razdoblja od 90 dana, samo proizvodi moje tvrtke imaju više potvrđenih pogodaka nego cijela vaša flota opreme tijekom cijele povijesti njene borbene uporabe u svim sukobima. I što je najvažnije – izgradio sam ovu tvrtku i postigao ove rezultate za dvije godine, a ne za pedeset. Razmislite o tome.

Naši dronovi u 3 mjeseca postižu veći kinetički učinak nego vaše vodeće platforme u pola stoljeća. Zašto? Zato što se bojište promijenilo, a vaš poslovni model nije.

Rusko elektroničko ratovanje učinilo je zapadno streljivo s GPS-om (Excalibur, GMLRS itd.) gotovo neučinkovitim. Skupi i složeni sustavi dizajnirani za ratove s nadmoći u zraku i konvencionalne sukobe ‘peer-on-peer’ postali su lake mete za dronove koji koštaju 500-2.000 USD i napadaju odozgo. Omjer isplativosti je okrenut naglavačke: jedna Rheinmetall granata od 120 mm ili jedna protuoklopna raketa koštaju više od desetak naših dronova – a ipak naši dronovi i dalje pobjeđuju.

Ovo nije ‘igra Lego-kockicama’. Ovo je industrijski darvinizam u stvarnom vremenu. Iteriramo tjedno. Gubimo tvornice zbog raketnih napada i obnavljamo ih u roku od nekoliko tjedana. Dijelove printamo u podrumima i isporučujemo 100.000 udarnih sustava mjesečno, dok vašim inženjerima i dalje treba 3-5 godina te stotine milijuna eura za certificiranje čak i manjih nadogradnji. Rat u Ukrajini nije privremena anomalija. To je prvi pravi rat dronova i industrije. I već je dokazao da zastarjele europske platforme – bez obzira koliko skupe ili ‘ozbiljne’ bile – postaju sve više nebitne ako ne integriraju upravo one tehnologije kojima se vi rugate.

Dakle, kada kažete ‘ovo nije inovacija’, ja čujem nešto drugo: ‘Ne želimo priznati da se budućnost piše u ukrajinskim radionicama, a ne po uredima u Düsseldorfu’. Hashtag #MadeByHousewives je u trendu s razlogom. Jer ove ‘domaćice’ uništavaju više neprijateljske opreme svaki mjesec nego cijele europske vojske tijekom punih kampanja. I to čine dok vaša industrija nastavlja prodavati rješenja iz 20. stoljeća po cijenama 21. stoljeća.

Poziv ostaje, gospodine Papperger. Prestanite se smijati kuhinjskom stolu. Dođite i naučite kako se zapravo vodi rat sutrašnjice. Jer kada netko idući put bude pitao: ‘Kome ​​trebaju tenkovi u doba dronova?’, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što mislite: Oni koji još uvijek vjeruju u 1979. izgubit će od onih koji grade 2026.

S poštovanjem (ali s činjenicama),

Oleksandr Jakovenko
Osnivač TAF Industries
Jedna od onih „ukrajinskih kućanica“.

Zbog MAGA politike Donalda Trumpa, odnosa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država u američko poštivanje dogovora vezano za isporuku visokotehnoloških oružja.

Tako je Švicarska prošle jeseni zaustavila plaćanja za američke protuzračne sustave zemlja-zrak Patriot nakon što je saznala da će isporuke biti odgođene za nekoliko godina. No, švicarski javni servis SRF otkriva da zamrzavanje ima mali učinak: SAD je bez ikakvih konzultacija preusmjerio švicarska plaćanja namijenjena borbenom zrakoplovu F-35 kako bi pokrio troškove Patriota, objavljeno je prošli tjedan. Urs Loher, direktor Odjela nacionalnog naoružanja u švicarskom Saveznom uredu za nabavu obrambene opreme (Armasuisse), potvrdio je potez SAD-a i rekao SRF-u koliko je novca već prebačeno. Međutim, pod pritiskom američkih vlasti, ne može otkriti točan iznos. Opisuje ga samo kao “niski troznamenkasti iznos u milijunima” – što znači znatno više od 100 milijuna švicarskih franaka (126 milijuna dolara). SAD tako zaobilazi zamrzavanje plaćanja preusmjeravanjem sredstava za švicarske borbene zrakoplove F-35 u sustav Patriot. Kako je to moguće?, pitaju se švicarski mediji.

U SAD-u, poslovi s oružjem sa stranim zemljama uvijek idu putem američkog vladinog programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS). Unutar ovog programa SAD održava fond za sve kupnje švicarskog oružja.  Bilo da se radi o F-35 ili o Patriot, sva švicarska plaćanja završavaju u ovom fondu. Ako jednom projektu nedostaje novca, SAD-u je dopušten pristup sredstvima za druge projekte. Upravo to američke vlasti sada rade: novac namijenjen programu F-35 koristi se za financiranje sustava Patriot.

„Ovo je vrlo nezadovoljavajuće“, kaže Loher. Preusmjeravanje sredstava stavlja švicarsko Ministarstvo obrane pod pritisak i ostavlja manjkove u proračunu za zrakoplove F-35. Krajem 2025. Ministarstvo je moralo prije roka prebaciti nekoliko desetaka milijuna franaka SAD-u kako bi popunilo prazninu. Ove rane uplate pojačavaju postojeće financijske probleme Ministarstva: ono se već bori s financiranjem odobrenih nabava oružja. Unatoč zamrzavanju plaćanja, očekuje se da će SAD ove godine nastaviti preusmjeravati sredstva za F-35 na sustav Patriot. Loher ipak brani zamrzavanje kao politički signal koji je pomogao potaknuti veću transparentnost SAD-a u vezi s dugim kašnjenjima. Kašnjenje u isporuci je, naime, razlog zašto je prije 2 mjeseca Švicarska počela otvoreno razmišljati o razvrgavanje ugovora o kupovini Patriota nakon što je iz SAD-a stigla obavijest o još jednom kašnjenju isporuke 5 naručenih sustava. Bern je počeo ozbiljno razmatrati europsku alternativu, francusko-talijanski sustav SAMP/T, koji bi navodno mogao biti isporučen već 2029. ako se naruči sada i odmah. Švicarski zakonodavci su frustrirani, a neki kažu da sustavi Patriot “možda uopće neće stići“.

„Frustrirajuće je kada nam nametnu zamrzavanje plaćanja, a novac se jednostavno preusmjeri“, kaže Werner Salzmann, senator i sigurnosni stručnjak iz desničarske Švicarske narodne stranke. Senator Josef Dittli iz desnocentrističke Radikalno-liberalne stranke dodaje da švicarsko Ministarstvo obrane očito nije shvatilo da je takav zaobilazni put moguć. Priska Seiler Graf, zastupnica Socijaldemokrata, osjeća se opravdanom u svom ranijem pozivu na otkazivanje kupnje Patriota. Njezina stranka općenito se protivi velikim američkom naoružanju. Salzmann također kaže da je njegovo povjerenje u Washington palo: „Ugovori FMS-a stvaraju sve više problema s tumačenjem. Moramo dobro razmisliti želimo li nastaviti potpisivati ​​takve sporazume.“

I Finci sumnjaju …

Antti Häkkänen sa svojim poljskim kolegom Pawełom Zalewskim

Finski ministar obrane Antti Häkkänen najavio je da će njegova zemlja provjeriti hoće li oružje koje je Europa platila ukrajinskoj vojsci stići na odredište – u Ukrjainu. Europski saveznici zabrinuti su zbog iscrpljivanja američkih vojnih resursa zbog rata u Iranu i nakon medijskih najava da bi SAD mogao preusmjeriti oružje namijenjeno za Ukrajinu prema Bliskom istoku. Häkkänen je rekao da će Helsinki provjeriti poštuje li Washington ugovore potpisane s europskim zemljama NATO-a koje su kupile oružje za Ukrajinu od američkih vojnih dobavljača. Problem proizlazi iz izvješća Washington Posta da Pentagon razmatra preusmjeravanje ključne vojne opreme namijenjene ukrajinskim obrambenim snagama za rat u Iranu. „Svaki put procjenjujemo kako se novac troši i vjerujemo da mehanizam funkcionira. Ako naravno postoje problemi, onda to moramo ponovno procijeniti“, rekao je Häkkänen u emisiji 12 Minutes With na Euronewsu.

Ovo oružje uključuje vitalne sustave protuzračne obrane potrebne za presretanje ruskih projektila i dronova, kupljenih putem NATO-ovog sustava Prioritetne liste zahtjeva za Ukrajinu (PURL), koji omogućuje zemljama NATO-a da kupuju oružje za Ukrajinu od SAD-a. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je novinarima da bitna oprema za Kijev, uključujući presretače, “nastavlja pritjecati u Ukrajinu“. Međutim, postoji zabrinutost da će, kako rat u Iranu sve više odmiče, a američke vojne zalihe se smanjuju, biti donesena odluka o preusmjeravanju opreme prema Iranu. “PURL je do sada Ukrajini isporučio oko 75% svih projektila za ukrajinske baterije Patriot i 90% streljiva koje se koristi u drugim sustavima protuzračne obrane“, rekao je Rutte novinarima u sjedištu NATO-a u Bruxellesu u četvrtak, 26. ožujka.

Službeni Helsinki također čvrsto stoji iza toga da se neće uključiti u američko-izraelsku intervenciju u Iranu, unatoč izjavama američkog državnog tajnika Marca Rubia koje impliciraju da je podrška Washingtona Ukrajini ugrožena ako europski saveznici ne pomognu SAD-u u osiguravanju Hormuškog tjesnaca. U jedva prikrivenoj prijetnji saveznicima na putu za sastanak ministara vanjskih poslova G7 u Parizu, Rubio je rekao: „Ukrajina nije američki rat, a ipak smo toj borbi doprinijeli više nego bilo koja druga zemlja na svijetu. (…) „Dakle, to će biti nešto što će predsjednik morati uzeti u obzir u budućnosti“, dodao je Rubio. No, Häkkänen je rekao da Helsinki ne može preusmjeriti sigurnosne snage iz Finske u Zaljev, s obzirom na granicu od 1350 kilometara koju Finska dijeli s Rusijom. „Mi smo mala zemlja uz Rusiju“, rekao je, dodavši: „Svi naši resursi uključeni su u našu spremnost u ovom području, tako da nema opcija ili potencijala“ za djelovanje na Bliskom istoku.

U međuvremenu, finski predsjednik Alexander Stubb također je udvostručio otpor svoje zemlje američkim pozivima za pomoć. Rat s Iranom „nije stvar NATO-a“, rekao je u četvrtak navečer, jer je NATO obrambeni savez, rekao je Stubb na konferenciji za novinare nakon sastanka čelnika Zajedničkih ekspedicijskih snaga (JEC), multilateralne obrambene suradnje među nordijsko-baltičkim zemljama NATO-a.

Španjolska čvrsto “protiv”

Nakon što je odbila prihvatiti Trumpov zahtjev za izdvajanje u obranu od 5 % BDP-a, Španjolska je zatvorila svoj zračni prostor američkim zrakoplovima koji sudjeluju u napadima na Iran. To je korak dalje od ranije zabrane korištenja vojnih baza kojima zajednički upravljaju Španjolska i SAD. Španjolska ministrica obrane Margarita Robles je bila rezolutna: “Ne dopuštamo korištenje vojnih baza niti korištenje zračnog prostora za akcije povezane s ratom u Iranu“. Zatvaranje zračnog prostora prisiljava vojne zrakoplove da zaobiđu Španjolsku, članicu NATO-a, na putu do svojih ciljeva na Bliskom istoku. To ne uključuje izvanredne situacije, dodao je list El País.

A USS Gerald R. Ford u Splitu?

U tom kontekstu je zanimljivo gledati reakcije na uplovljavanje američkog nosača USS Gerald R. Ford (CVN-78), koji je nakon sudjelovanja u operacijama protiv Irana najprije otplovio put Grčke, a onda se skrasio pred Splitom radi popravka i dopune. Dok službena priopćenja o njegovom dolasku u Hrvatsku naglašavaju transtlantske vrijednosti i dokaze prijateljstva, na društvenim se mrežama više nego ikada čuju glasovi protiv ovog dolaska, uz naglašeni strah da će Hrvatska time i sama postati meta iranskih ili pro-iranskih podržavatelja. Tome se priključila i saborska zastupnica Dalija Orešković, problematizirajući poštivanje Ustava RH u odluci o uplovljavanju nosača u hrvatske teritorijalne vode. “Gdje su stavovi drugih nositelja državne vlasti po pitanju davanja suglasnosti stranoj državi da usred ratnog sukoba kojeg je sama izazvala usidri svoj ratni brod ispred jednog od najvažnijih turističkih gradova uoči početka turističe sezone?,” pita se Orešković na društvenim mrežama. Iako je iznimno mala ili gotovo nikakva mogućnost da se posadi i samom nosaču dogodi išta lože u Hrvatskoj, ovakve reakcije samo su odraz sve manjeg povjerenja u SAD i podrške američkoj vanjskoj politici prema saveznicima i partnerima.