Koliko su dronovi-presretači važni, najbolje se pokazalo zadnjih mjesec dana na Bliskom istoku kada se od Ukrajine, koja ih koristi i proizvodi već duže vrijeme, tražilo da zemljama Perzijskog zaljeva pomogne u presretanju i obaranju iranskih dronova Shahed. Zato ne čudi ulazak naše tvrtke Orqa, renomiranog osječkog proizvođača FPV-dronova, i u područje proizvodnje presretača (“interceptora”). Kako je danas priopćeno, Orqa iz Osijeka i ukrajinska tvrtka General Cherry (jedan od najvećih ukrajinskih proizvođača FPV dronova) potpisale su sporazum o strateškoj suradnji na razvoju besposadnih zračnih sustava, tzv. presretača dronova. Partnerstvo će se, kako se navodi, usredotočiti na razvoj i proizvodnju “interceptor” dronova, komponenti i drugih besposadnih zračnih sustava. Istovremeno se radi na uspostavi zajedničkih proizvodnih pogona u Hrvatskoj i u Ukrajini, a vrlo brzo se očekuju prvi proizvodi.

Srđan Kovačević (Orqa) i Jaroslav Grišin (General Cherry)

“Ovo partnerstvo počiva na inovativnom modelu zajedničke proizvodnje koji nam omogućuje da dokazano operativno znanje i iskustvo tvrtke General Cherry spojimo s našom tehnologijom te po prvi put izvan Ukrajine ponudimo sposobnosti učinkovite zračne zaštite protiv modernih besposadnih prijetnji. Riječ je o važnom iskoraku kojim visokoučinkovite sustave stavljamo u službu sigurnosti svih naših saveznika”,

izjavio je suosnivač i izvršni direktor Orqe Srđan Kovačević.

“Pokrećemo značajno i obećavajuće partnerstvo s tvrtkom koja donosi više od desetljeća iskustva i vodeću ekspertizu u industriji bespilotnih letjelica. Naš zajednički cilj je pomoći u izgradnji nove arhitekture europske i globalne sigurnosti uz pomoć jedinstvenog ratnog iskustva Ukrajine i tehnološke stručnosti Orqe”,

rekao je suosnivač tvrtke General Cherry Jaroslav Grišin.

Ova suradnja omogućiti će NATO saveznicama izravnu nabavu najnaprednijih “interceptor” dronova kroz neovisan i pouzdan europski lanac opskrbe. Mogućnost obrambenih snaga savezničkih zemalja da se opskrbe vrhunskim tehnološkim rješenjima izravno će ojačati otpornost NATO-a te pridonijeti sigurnost europskog neba, bez iscrpljivanja ukrajinskih resursa, kaže se u priopćenju.

Photo: General Cherry

Ukrajinski portal Militarny, pozivajući se na General Cherry, piše da hrvatsko-ukrajinski partneri imaju za cilj potpuno lokalizirati proizvodnju kako bi se uklonila ovisnost o stranim dijelovima.

“U sklopu programa ‘Build in Ukraine’ planiraju izgraditi podzemni pogon za proizvodnju elektronike i perifernih komponenti za dronove. Rad na uspostavljanju zajedničkih proizvodnih pogona već je započeo. U početku će proizvodnja letnih modula i komunikacijskih sustava biti lokalizirana u Ukrajini, s planovima za kasnije proširenje na proizvodnju svih vrsta komponenti za bespilotne letjelice. Osim ukrajinske lokacije, tvrtke pokreću serijsku proizvodnju u Hrvatskoj. Tamo će razvijati napredne tehnologije kombinirajući tehničku stručnost ORQA-e s jedinstvenim borbenim iskustvom ukrajinskog proizvođača,”

javlja Militarny. „Spremni smo isporučiti komponente svim našim partnerima u Ukrajini. To je zajednički glavni cilj – eliminirati kineske komponente“, rekli su iz General Cherryja u komentaru za Militarnyi. Također napominju da ne očekuju značajan porast troškova proizvoda zbog promjene dobavljača. Po njihovom mišljenju, tehnološka neovisnost je nužan korak koji cijela industrija mora poduzeti kako bi osigurala dugoročnu sigurnosnu stabilnost. Kako je tvrtka General Cherry zaključila u objavi na društvenim mrežama, “istovremeno se bavimo širim problemom – Europi još uvijek nedostaju učinkovita, skalabilna rješenja za borbu protiv dronova. (…) Ovo je također korak prema jačem europskom sigurnosnom okviru – otpornijem, spremnijem i manje ovisnom.”

Skandal je krenuo u petak, 27. ožujka, kada je Armin Papperger (generalni direktor njemačkog koncerna Rheinmetall) u razgovoru za „The Atlantic“ uspio uvredljivo komentirati aktualno stanje ukrajinske industrije besposadnih sustava. Po njemu, „to je kao igranje LEGO-kockama“, od kojeg on ne očekuje da omete „pravu obrambenu industriju“. Prema Pappergeru, „koja je to inovacija u Ukrajini?“ – naime, „oni nemaju neki tehnološki prodor. Oni rade te inovacije sa svojim malim dronovima, i onda kažu ‘Wow!’. I to je sjajno. Kako bilo. Ali to nije tehnologija jednog Lockheed Martina, General Dynamicsa, ili Rheinmetalla“. Konačno, na pitanje o masovnoj proizvodnji ukrajinskih dronova Papperger je pitao: „Tko je najveći proizvođač dronova u Ukrajini?“ – da bi nakon navođenja nekoliko imena zaključio „To su ukrajinske kućanice, koje „imaju 3-D printere u kuhinji, i onda proizvode dijelove za dronove. (…) To nije inovacija“.

Ove posljednje tvrdnje o „kućanicama, koje dijelove proizvode u kuhinji“ odmah su krenule izazivati razne reakcije, kako na društvenim mrežama, tako i širom međunarodnih obrambenih te vanjskopolitičkih krugova. Osnovni ton prvo je bio obilježen iznenađenjem, pa sve intenzivnijim porugama, a onda i ozbiljnim komentarima temeljem shvaćanja kako generalni direktor ogromne obrambene tvrtke iz Savezne Republike Njemačke uopće ne razumije dubinu promjena što ih je za globalni sektor obrane zadnjih godina donijelo ratovanje u Ukrajini.Na Pappergerovu izjavu reagirao je čak i predsjednik Volodimir Zelenski: “Ako svaka ukrajinska kućanica stvarno može proizvesti dronove, onda svaka ukrajinska kućanica također može biti i generalni direktor Rheimetalla. Čestitam našoj obrambenoj industriji na tom dostignuću.”

Do nedjelje 29. ožujka stvar je dostigla takve razmjere da se među konkretne učinke ovih izjava brojalo i pad burzovne vrijednosti kompanije Rheinmetall – što je onda pokrenulo i svojevrsno PR-spašavanje „vojnika Pappergera“:

„Gajimo iznimno poštovanje za ogromne napore ukrajinskog naroda u obrani od ruskog napada – sada već preko četiri godine. Svaka pojedina žena i muškarac u Ukrajini tome daje nemjerljivi doprinos. Posebno ide Ukrajini na čast da se bori vrlo efikasno, makar i s ograničenim resursima. Inovativna snaga i borbeni duh ukrajinskog naroda su nam inspiracija. Zahvalni smo što možemo podupirati Ukrajinu resursima koji su nam na raspolaganju“.

Mnogo fraza, ali bez isprike. I daljnje reakcije nisu izostale. No, dok su mnogi ostajali tek na kratkim komentarima ili oštrim opaskama na račun njemačkog industrijalca – teško je zaobići odgovor u obliku otvorenog pisma koje je Arminu Pappergeru otposlao Oleksandr Jakovenko, osnivač ukrajinskog obrambenog poduzeća „TAF Industries“. Jakovenko je u ponedjeljak 30. ožujka svoje misli prvo objavio na društvenoj mreži Facebook, da bi to kasnije prenijela i „Ukrajinska pravda“ u prigodnoj kolumni:

„Poštovani gospodine Armin Papperger, generalni direktore Rheinmetalla,

Kada ste ukrajinske proizvođače dronova nazvali ‘ukrajinskim domaćicama s 3-D printerima u kuhinjama’, pokazali ste koliko duboko europski obrambeni establišment još uvijek ne razumije prirodu modernog ratovanja. Ovdje se ne radi o emocijama. Ovdje se radi o stvarnosti bojišta. Evo brojki koje vaša industrija odbija priznati:

Samo u 2025. godini ukrajinski dronovi izveli su 819.737 potvrđenih napada. Oni su bili izvor 90 posto svih borbenih gubitaka ruske vojske – više od svih ostalih vrsta oružja zajedno. Jedna tvrtka, TAF Industries, proizvodi do 100.000 FPV dronova mjesečno. Tijekom bilo kojeg razdoblja od 90 dana, samo proizvodi moje tvrtke imaju više potvrđenih pogodaka nego cijela vaša flota opreme tijekom cijele povijesti njene borbene uporabe u svim sukobima. I što je najvažnije – izgradio sam ovu tvrtku i postigao ove rezultate za dvije godine, a ne za pedeset. Razmislite o tome.

Naši dronovi u 3 mjeseca postižu veći kinetički učinak nego vaše vodeće platforme u pola stoljeća. Zašto? Zato što se bojište promijenilo, a vaš poslovni model nije.

Rusko elektroničko ratovanje učinilo je zapadno streljivo s GPS-om (Excalibur, GMLRS itd.) gotovo neučinkovitim. Skupi i složeni sustavi dizajnirani za ratove s nadmoći u zraku i konvencionalne sukobe ‘peer-on-peer’ postali su lake mete za dronove koji koštaju 500-2.000 USD i napadaju odozgo. Omjer isplativosti je okrenut naglavačke: jedna Rheinmetall granata od 120 mm ili jedna protuoklopna raketa koštaju više od desetak naših dronova – a ipak naši dronovi i dalje pobjeđuju.

Ovo nije ‘igra Lego-kockicama’. Ovo je industrijski darvinizam u stvarnom vremenu. Iteriramo tjedno. Gubimo tvornice zbog raketnih napada i obnavljamo ih u roku od nekoliko tjedana. Dijelove printamo u podrumima i isporučujemo 100.000 udarnih sustava mjesečno, dok vašim inženjerima i dalje treba 3-5 godina te stotine milijuna eura za certificiranje čak i manjih nadogradnji. Rat u Ukrajini nije privremena anomalija. To je prvi pravi rat dronova i industrije. I već je dokazao da zastarjele europske platforme – bez obzira koliko skupe ili ‘ozbiljne’ bile – postaju sve više nebitne ako ne integriraju upravo one tehnologije kojima se vi rugate.

Dakle, kada kažete ‘ovo nije inovacija’, ja čujem nešto drugo: ‘Ne želimo priznati da se budućnost piše u ukrajinskim radionicama, a ne po uredima u Düsseldorfu’. Hashtag #MadeByHousewives je u trendu s razlogom. Jer ove ‘domaćice’ uništavaju više neprijateljske opreme svaki mjesec nego cijele europske vojske tijekom punih kampanja. I to čine dok vaša industrija nastavlja prodavati rješenja iz 20. stoljeća po cijenama 21. stoljeća.

Poziv ostaje, gospodine Papperger. Prestanite se smijati kuhinjskom stolu. Dođite i naučite kako se zapravo vodi rat sutrašnjice. Jer kada netko idući put bude pitao: ‘Kome ​​trebaju tenkovi u doba dronova?’, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što mislite: Oni koji još uvijek vjeruju u 1979. izgubit će od onih koji grade 2026.

S poštovanjem (ali s činjenicama),

Oleksandr Jakovenko
Osnivač TAF Industries
Jedna od onih „ukrajinskih kućanica“.

Nastavlja se niz  nesnalaženja NATO-snaga u uvjetima modernog ratovanja kakvo se vidi u Ukrajini već petu godinu. Tijekom prošlogodišnjih pomorskih vježbi u Portugalu, ukrajinske trupe “potopile” su NATO-ovu fregatu, a posada nije ni shvatila što se dogodilo. Kako se to dogodilo i zašto nisu mogli reagirati, postavili su si početkom ovog tjedna brojni vojni stručnjaci. Naime, prema izvješćima koja su nedavno izašla u javnost, tijekom vježbi REPMUS/Dynamic Messenger 2025. u Portugalu, ukrajinske snage simulirale su potapanje fregate iz neimenovane NATO zemlje koristeći bespilotna površinska plovila. U vježbama su, uz bespilotna sredstva, sudjelovali i razni brodovi i zrakoplovi.

Ukrajina je bila jedna od 24 zemlje koje su sudjelovale u vojnoj vježbi REPMUS 2025 koju je predvodio Portugal, od 1. do 26. rujna, a posvećena je testiranju stotina autonomnih sustava za pomorske primjene. Prema Planu vježbi, ove godine na njoj će sudjelovati i OS RH.

Borba Crvenih i Plavih

Tijekom vježbi, sudionici su bili podijeljeni u dvije suprotstavljene skupine: Plave i Crvene. Poznato je da je Crvena uključivala jedinice iz Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjene Kraljevine, Španjolske, Ukrajine i drugih neimenovanih zemalja. Štoviše, njome je zapovijedalo ukrajinsko vojno osoblje, izvijestio je Frankfurter Allgemeine Zeitung, pozivajući se na vlastiti izvor među ukrajinskim vojnim osobljem koje je sudjelovalo u vježbama. Preko 100 besposadnih platformi koordinirano je korištenjem ukrajinskog borbenog sustava DELTA – na moru, pod vodom, kopnu i u zraku. Kako je kasnije navelo ukrajinsko Ministarstvo obrane, potvrđena je i mogućnost integracije najnovijeg STANAG-a, što potvrđuje kompatibilnost sa Savezom i otvara put standardizaciji ukrajinskih rješenja. Slično tome, video streamovi sa svih dronova „Crvenog tima“ prenosili su se putem DELTA-e (modul Vezha). „REPMUS 2025 potvrdio je da ukrajinske tehnologije ne samo da zadovoljavaju NATO standarde, već i formiraju nove pristupe ratovanju. DELTA je potvrdila kompatibilnost s najnovijim standardima Saveza i u praksi osigurala koordinaciju stotina bespilotnih sustava različitih tipova. To je dokaz fleksibilnosti naših rješenja i sposobnosti brze prilagodbe bilo kakvim borbenim operacijama na moru, kopnu ili u zraku“, rekao je tadašnji ministar obrane Ukrajine Denis Šmihal.

Osim DELTE, ukrajinska mornarica na vježbu je donijela nekoliko bespilotnih površinskih plovila raznih verzija, među ostalim i Magura V7 opremljenih borbenim modulima i strojnicama. Za “uništenje” cilja bilo je dovoljno naciljati ga i snimiti foto ili video dokaze – nakon čega se smatrao uništenim. Na prvi pogled, Magura V7 opremljena bojevom glavom morala bi se približiti neprijateljskom plovilu na domet udara. Na primjer, ako je morski dron napao brod kako bi uništio njegov radar, smatrao se pobjednikom ako je ciljao radar prije nego što je sam otkriven. Isto funkcionira i obrnuto: usmjeravanje kamere prema meti i snimanje fotografije ili videa bilo je dovoljno da se smatra uništenom.

Tijekom jedne od vježbi, ukrajinsko vojno osoblje simuliralo je napad na fregatu Plave skupine. Kao rezultat napada, fregata je pretrpjela brojne simulirane pogotke koji bi u pravoj bitci uzrokovali njezino potapanje. Međutim, čak ni nakon završetka napada, posada broda nije shvatila da se dogodio. NATO-ove fregate su teško naoružane, posebno automatskim topovima i mitraljezima. Da su bespilotne letjelice otkrivene, vjerojatno se ne bi mogle dovoljno približiti da bi pokrenule napad, vjerojatnije je da bi sve bile uništene, tješe se NATO-izvori.

Magura besposadno plovilo – opasno oružje u modernim uvjetima

Magura V6 – još jedno ukrajinsko besposadno plovilo na vježbi REPMUS

Za otkrivanje ciljeva, fregate su opremljene sveobuhvatnim nizom senzora, uključujući razne radarske sustave, sonare, kamere i još mnogo toga. Međutim, izrađene od materijala prozirnih za radar, ukrajinske pomorske dronove izuzetno je teško otkriti. Osim toga, veličinom su mali i imaju plitak gaz, što ih čini vrlo teškim za otkrivanje pomoću sonara ili kamera. Mogu se jednostavno sakriti među valovima i ostati nezapaženi.

Stoga bi mogućnosti otkrivanja trebale biti jedan od glavnih alata za borbu protiv besposadnih plovila. To uključuje veći broj kamera opremljenih umjetnom inteligencijom za identifikaciju, bespilotne letjelice i specijalizirane radare posebno dizajnirane za otkrivanje takvih ciljeva.

Korištenje Magura mornaričkih dronova tijekom rata široko je dokumentirano. Godine 2023., na sajmu DSEI u Londonu, jedna ukrajinska tvrtka podijelila je bijelu knjigu u kojoj se navodi da je Magura V5 „prvi svjetski pomorski dron s javnom video potvrdom pogađanja legitimnih ciljeva, uključujući [ruske] ratne brodove“.

Morski dronovi – prioritet za Portugal

Portugalski nosač dronova D. João II_gradi se u Damenovom brodogradilištu u Galati, Rumunjska

Godine 2023. portugalska mornarica osnovala je svoju prvu jedinicu besposadnih sustava veličine eskadrile, za koju su časnici ovdje rekli da je izravno inspirirana situacijom na ukrajinskom bojištu. Nazvana X31, grupa spada pod nadležnost pomorskog zapovjedništva i prvenstveno je odgovorna za testiranje i upravljanje zračnim, površinskim i podmorskim besposadnim sustavima. Također doprinosi razvoju i koordinaciji doktrine ratovanja dronovima. Tako je Portugal započeo gradnju prvog europskog nosača dronova, ratnog broda namijenjenog isključivo upravljanju bespilotnim zračnim, površinskim i podvodnim sustavima, čime ulazi u novu fazu pomorskog djelovanja i sigurnosti te bi navodno mogao ugroziti dominaciju tradicionalnih nosača zrakoplova. Brod, nazvan D. João II, dug je 107,6 metara i trebao bi biti isporučen u drugoj polovici ove godine

NATO nije spreman?

Deseci jedinica sudjelovali su u pet scenarija vježbe REPMUS. Osim morskih dronova, s obje strane su bili raspoređeni i zrakoplovi i veći ratni brodovi. Na kraju četvrtog tjedna, prema izvorima u Kijevu, Crveni tim je izašao kao pobjednik. Vježba je jasno pokazala da besposadni sustavi, u kombinaciji s operativnim iskustvom i dokazanim planiranjem, predstavljaju “stvarnu prijetnju” pomorskim snagama NATO-a – posebno zato što NATO još nije adekvatno pripremljen za napade takvim oružjem.

Na primjer, tijekom simuliranog napada na konvoj, “Crveni” su jednom postigli toliko “pogodaka” na fregati da bi potonula u pravoj bitci. Pet minuta kasnije, “Plavi” su nevino pitali u zajedničkom razgovoru: “Dakle, hoćete li nas napasti ili ne?” Ukrajinski izvor kaže: “Problem nije bio u tome što nas nisu mogli zaustaviti – nisu čak ni vidjeli naše oružje.”

Prošle jeseni, NATO je imao priliku naučiti sličnu lekciju, doduše na kopnu. Tijekom vježbe „Jež“ u Estoniji, otprilike deset ukrajinskih operatera dronova uspjelo je onesposobiti dvije NATO bojne. O tome smo i pisali na portalu Obris.org kao u sudaru NATO-ve obučne rutine i ukrajinskog ratnog iskustva. U Bruxellesu su dužnosnici izjavili da su u to vrijeme bili “šokirani” koliko su loše savezničke trupe bile pripremljene za ratovanje dronovima poput onog koje se trenutno vodi u Ukrajini.

Već se godinama iz Ukrajine redovito čuje da su bespilotne letjelice postale temelj novog ratovanja, a takve teze praktično na dnevnoj bazi potkrepljuju i brojni video-materijali koji neprekidno cure s tamošnjeg bojišta. Raznolikih dronova taktičkog dometa bilježi se s ruske strane sada već i preko 7.000 u prosjeku dnevno, dok je za pretpostaviti da su i ukrajinske brojke jednake ili veće. I nije tu pitanje samo ciljanog izviđanja ili konstantnog nadzora zone bojišta, zatim učestalog izvođenja zračnih napada (bilo bacanjem bombi ili usmjerenim udarima kamikaza-dronova), pa onda i održavanja logistike kada više ljudi i vozila ne mogu živi i neoštećeni proći kroz brisani prostor u neposrednoj pozadini vlastitih obrambenih linija ili položaja. Napomenimo da se donedavno govorilo o 10 km širokoj „sivoj zoni“ između linija, da bi se ta zona onda proširila na 20-30 km – uz tendenciju daljnjeg širenja uporabom bilo dronova s dugim namotajima optičkih vlakana, bilo repetitora koji nosačima FPV-dronova omogućavaju dubinsko korištenje bežično vođenih letjelica u pozadinskim zonama manjeg intenziteta elektroničkog ratovanja i protumjera (sve do 60 km iza borbenih linija).

Novi izazovi za stare standarde

No takvo stanje stvari – koje je svakodnevna muka za ukrajinske vojne snage – često se pokazuje teško pojmljivim izazovom za prijateljske snage zapadnih saveznika, u pravilu iz NATO okvira – gdje se mirnodopske snage s okoštalim sustavima obuke i opremanja teško nose s ratnim novinama iz Ukrajine. O tome se prvi puta javno čulo krajem prošle godine, kada su sredinom studenog u medije procurili problemi koje su Ukrajinci imali prilikom raznih ciklusa donirane savezničke vojne obuke u Poljskoj. Naime, ondje su domaćini organizirali većinu obuke u borbenoj taktici, topografiji, preživljavanju, borbenoj medicini, međunarodnom ratnom pravu i drugim temama, dok je dio posla bio prepušten i instruktorima iz drugih partnerskih država. Prvi manji problem je bio uočen već u obuci o prvoj pomoći – gdje se pretpostavljalo da se na bojištu Ukrajina može pridržavati pravila o evakuaciji ranjenika unutar tzv. „zlatnog sata“, baš kao u Iraku ili Afganistanu gdje su Sjedinjene Države kontrolirale zračni prostor. Naravno, to je sve bilo praktično pa nemoguće na ukrajinskoj bojišnici, gdje velik broj raznih protivničkih dronova u zraku sve češće zatvara prilaz ranjenicima pa se evakuacije izvode kad budu moguće (učestalo i stavljanjem ranjenika u blindirane kapsule na kopnenim robotima, koji se onda nastoje s takvim teretom vratiti u pozadinu). Dakle, u takvim prilikama nije trebalo vojnicima samo pokazati metode korištenja podveza za rane, već ih instruirati kada te podveze treba olabavljivati nakon dugih sati stegnutosti cirkulacije ranjenih dijelova tijela, tijekom evakuacija koje mogu trajati satima, a ponekad i danima.

Češka vojska i dalje daje prednost srednje velikim taktičkim dronovima

Još je veći problem bio zabilježen u provedbi borbene obuke za Ukrajince – gdje se spominjao primjer iz 2024. godine, kada je postrojba sastavljena od ukrajinskih veterana bila na naprednoj obuci – oko 400 ljudi, od toga njih oko polovica s konkretnim aktualnim ratnim iskustvima. Tu su Česi bili zaduženi za obuku strijelaca i inženjerije, a Poljaci za obuku posada borbenih vozila i timova za bespilotne letjelice, dok su sami Ukrajinci bili zaduženi za taktiku. U praksi se ubrzo pokazalo da veterani nisu mogli ostati tihi kada se njihove kolege krenulo obučavati na načine koji su na novom bojištu relativno smrtonosni. Tako se u dijelu obuke navodno slalo češke padobrance da jurišaju na ukrajinske obrambene položaje – dok je braniteljima na raspolaganju bilo i desetak bespilotnih letjelica tipa Mavic koje su sami donijeli kao dio svoje opreme iz Ukrajine. Upravo se taj resurs pokazao kritično važnim, budući da se Česi radi njih nisu mogli ni potajice približiti, a kamoli izvesti svoje vježbom planirane napada. Navodno se onda na marginama aktivnosti od Ukrajinaca tražilo da iz vježbe izuzmu svoje letjelice ne bi li se formalni plan aktivnosti mogao neometano ispuniti.

Slične su priče dolazile iz takvih obučnih centara i početkom 2025. godine, kada se spominjalo ukrajinske borce s ponešto ratnog iskustva koji su bili slani u Poljsku po dodatna vojna znanja. Kao prvo, obuka ih je tjerala da koriste papirnate karte, dok se u Ukrajini navodno masovno koriste karte u digitalnoj formi, bilo na tabletima ili telefonima. Jednako je takva bila i konkretna borbena obuka, jurišanje na rovove i urbane operacije po principima od prije 20 godina – prilaženje vozilima na prve crte, bez uzimanja u obzir bilo klasičnih bespilotnih sustava, a još manje onih opremljenih infracrvenim kamerama koje traže dodatne mjere kamuflaže. Zbog svih tih stvari, sada se pješaštvo u Ukrajini iz vozila iskrcava daleko u pozadini, da bi onda pojedinačno ili u malim grupama prelazilo „sivu zonu“ pod brojnim neprijateljskim dronovima, često se za prolazak oslanjajući ne samo na noć, već mnogo više i na pažljivo praćenje meteoroloških izvješća, čekajući što je moguće lošije vrijeme te posebno maglu. Dakle, obuka u Poljskoj je navodno bila dobra za stožerno osoblje, dok se borbenu obuku ljudstva često opisivalo temeljito zastarjelom – spominjući samo jedan poligon u Poljskoj kao dobar i koristan (vjerojatno „Jomsborg“, otvoren u listopadu 2025. temeljem norveških novaca i namijenjen baš obuci koja u obzir uzima i utjecaj besposadnih sustava na moderno iskustvo ratovanja).

Nema kraja problemima

Dio dronova korištenih u vježbi Hedgehog 2025

Da svemu tome nije kraj moglo se ponovno čitati i u četvrtak 12. veljače 2026. godine, kada su američke novine Wall Street Journal objavile svoju ekskluzivnu priču o lanjskim događanjima na NATO vježbi „Hedgehog 2025“ održanoj tijekom svibnja 2025. u Estoniji. Ta vježba, nazvana „Jež 2025“ ili po estonski „Siil 2025“, bila je estonski segment veće međunarodne NATO-aktivnosti nazvane „Steadfast Deterrence 25“ – koju je JFCBC zapovjedništvo u njemačkom Brunssumu vodilo za uvježbavanje strateških i operativnih razina obrane Europe u slučaju potrebe. Napomenimo da u tom godišnjem velikom vježbovnom okviru redovito sudjeluje i Republika Hrvatska, iako se o rezultatima takvih uvježbavanja u javnosti ne čuje baš ništa. No, možda je to i bolje, ako vjerujemo otkrićima američkih novinara s terena u Estoniji.

Međunarodna vježba „Siil 2025“ trebala je s jedne strane poslužiti za uvježbavanje pristizanja snaga iz Velike Britanije i Francuske u Estoniju, da bi se ondje pridružili domaćim profesionalcima 1. pješačke brigade i rezervistima Regionalnog zapovjedništva sjever-istok u prvoj takvoj terenski simuliranoj koalicijskoj obrani Estonije od napada. Uz to je isproban i novi sustav uzbunjivanja čitave Estonije, gdje se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine širom države instaliralo 120 sirena za uzbunu koje zvukom pokrivaju oko dvije trećine stanovništva, ali i veliki fortifikacijski radovi na istoku države (600 betonskih bunkera kao oslonac nove linije prepreka uz granicu). Ukupno se spominjalo sudjelovanje oko 16.000 raznih vojnika iz ukupno 11 pobrojanih država (Estonija, Njemačka, Poljska, Francuska, Portugal, Danska, Švedska, Finska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Japan). Iako se kasnije moglo čuti da ondje nije bilo ljudstva iz SAD, ipak se posebno zanimljivim pokazalo prisustvo vojnika iz jedne države koje nije bilo na popisu – Ukrajine.

Hedgehog 2025

Dok je vježba počela 4. svibnja 2025. okupljanjem savezničkih snaga, od 8. svibnja su krenule aktivnosti koje su kulminirale od 13. do 16. svibnja nizom cjelodnevnih aktivnih događanja na sjeveroistoku i jugoistoku Estonije (uz neke dijelove i u ostalim krajevima te Baltičke države). Među ostalim, bilježilo se i sudjelovanje britanske brigade koja je zajedno s estonskom divizijom činila borbenu skupinu u napadu. Njima se nasuprot našla gotovo simbolična postrojba simuliranih „protivničkih snaga“ u kojoj se nalazilo i desetak iskusnih Ukrajinaca – s ciljem otežavanja provedbe aktivnosti, stvaranja borbenog „trenja“ te psihološkog pritiska na simuliranom bojištu „zasićenom bespilotnim sustavima“. Sve je to postalo i previše realno kada su Ukrajinci krenuli svoje bespilotne letjelice koordinirati putem digitalnog sustava za upravljanje „Delta“, kojeg oni redovito koriste na bojištu, a ovo mu je bila djelatna premijera u Estoniji. Riječ je o sustavu koji u stvarnom vremenu prikuplja borbene podatke iz raznih izvora, onda ih brzo analizira, identificira ciljeve te u samo nekoliko minuta već na njih koordinira napade svih raspoloživih obrambenih postrojbi i resursa.

Ukrajinski vojnici su trenutno bez premca u korištenju raznih dronova

Kako se čulo, tim sredstvima je ekipa od samo 10 Ukrajinaca obuhvatila situaciju, te onda prešla u protunapad – vježbovno izbacivši iz stroja 17 oklopnih vozila i 30 dodatnih NATO-meta u manje od pola dana. Kako se čulo od estonskih koordinatora bespilotnih aktivnosti na vježbi – time su eliminirali „dvije bojne u jednome danu“, i to tako da one „u vježbovnom smislu, suštinski, nakon toga više nisu bile sposobne sudjelovati u borbama“. Pojedini NATO-časnici su takav učinak opisivali kao „užasan“ – dok se od drugih sudionika moglo čuti da se NATO borbena skupina „samo kretala naokolo, ne koristeći bilo kakvo maskiranje, postavljajući na otvorenom svoje šatore i oklopna vozila“ – kao idealne mete za brzo i temeljito anihiliranje.

Sličan je učinak navodno imala i veća skupina „simuliranih protivnika“, njih oko 100, sastavljena od Estonaca i Ukrajinaca – koja je s oko 30 dronova za nadolazeće NATO-snage postavila tzv. „killbox“ veličine oko 10,36 kvadratnih kilometara (4 kvadratne milje). Iako je ondje gustoća bespilotnih sustava bila otprilike upola manja od one koju se svakodnevno bilježi na bojištima Ukrajine – NATO postrojbe se navodno uopće nisu uspijevale prikriti, „razna vozila i mehanizirane postrojbe bile su jednostavno pronalažene, a onda još i brže uništavane jurišnim dronovima“. Zujanje bespilotnih letjelica u zraku bilo je konstantnim pratiteljem brojnih aktivnosti, a iz zraka uočeni detalji iznimno su se brzo pretvarali u operativne borbene podatke za koordiniranje neprekidnog niza zračnih napada. Pri tome, NATO-snage navodno nisu uspjele identificirati ili onesposobiti baš ni jedan protivnički dron-tim.

Hrvatski vojnici moraju još puno učiti za učinkovito upravljanje i korištenje dronova (Photo: MORH/t.Brandt)

Kako se čulo od časnika Oružanih snaga Estonije: „Stare manevarske taktike – napredovanje u velikim konvojima tijekom dana – više jednostavno nisu uporabive na bojištu. U najlošijem slučaju, tako bi mogli izgubiti čitavu brigadu, ili barem većinu njene borbene tehnike, i sve to do večeri“. Prema takvim iskustvima, jedna Estonija bi za uspješnu obranu trebala oko 200.000 dronova mjesečno tijekom trajanja neprijateljstava – temeljeno na kvotama potrošnje bilježenim u Ukrajini. Zato onda i ne čudi da je Ukrajina 2024. bilježilo oko 2,2 milijuna proizvedenih dronova, da bi se u 2025. ta brojka podigla na oko 4,5 milijuna bespilotnih letjelica iskorištenih na bojištima. Takve vježbe tek trebamo vidjeti i u Hrvatskoj, a o potrebnim proizvodnim kapacitetima još se i može razgovarati – iako su domaći obrambeni krugovi redovito spominjali izvozne mogućnosti i EU/NATO suradnje, barem naizgled tu postoje korisni resursi u okviru nacionalne ekonomije koji su time barem teorijski na raspolaganju.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. veljače 2026. pod nazivom “Novi detalji neviđene blamaže NATO snaga. Razbila ih je skupina od tek desetak Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-razotkrili-slabosti-nato-taktike-na-vjezbi-siil-2025-15679577

Nedjelja 8. veljače ujedno je bila 1446. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se nakon prošlotjednog hladnog vala bilježio tek malo topliji vikend – prije nego se do sredine nadolazećeg tjedna opet registriraju temperature od oko -9 po danu i -17 stupnjeva Celzijusa po noći. Dakle, nastavlja se najhladnija zima od početka opće ruske agresije na Ukrajinu, koja i nadalje kao svoj glavni problem ima održavanje sustava grijanja za civilno stanovništvo velikih gradova (posebno Kijeva i Harkiva), dok Ruska Federacija koristi svaku priliku da velikim zračnim napadima nanese maksimalne štete nacionalnim sustavima opskrbe strujom, vodom i plinom.

Shahed kao izložak na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji

U tom kontekstu treba sagledati i stanje ruskih zračnih napada tijekom zadnjih tjedan dana. Naime, u prvih sedam dana veljače Rusi su na Ukrajinu ispustili preko 1.416 vođenih bombi, a prema izvorima branitelja lansirali su i 47.306 taktičkih dronova (u prosjeku oko 6.758 dnevno). Glavni problem bio je ipak sadržan u činjenici da su nastavljeni i veliki napadi na ukrajinsku infrastrukturu kako raznim raketama tako i kamikaza-dronovima velikog dometa. Nakon siječnja u kojem je bilo ukupno pet velikih napada (u ponedjeljak 5., zatim petak 9., pa u dva utorka 13. i 20., te subotu 24. siječnja) – već prvi tjedan veljače je uz iznimno hladno vrijeme zabilježio i dva iznimno velika vala takvih napada – u posebno hladni utorak 3. i u subotu 7. veljače (uz korištenje malog broja balističkih raketa i u ponedjeljak 2. te četvrtak 5. veljače). Ukupno gledano, u prvih sedam dana veljače bilo je zabilježeno lansiranje 1.735 kamikaza-dronova dugog dometa (od čega se procjenjuje njih oko 1.090 tipa „Shaheed“), te ukupno 120 raznolikih raketa – od toga 6 modernih krstarećih raketa tipa 3M22 Cirkon ili P-800 Oniks, 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, 35 balističkih raketa „Iskander-M“ ili S-300, te 77 krstarećih raketa (procijenjeno njih 5 tipa Kh-59/69, 7 komada tipa Kh-22/32, 49 tipa Kh-101/„Iskander-K“, 16 tipa 3M54 „Kalibr“). Kao i u siječnju, ciljevi raketnih napada – ali i dobrog dijela kamikaza-dronova dugog dometa – opet su bili ukrajinski objekti energetske infrastrukture, posebno termocentrale/toplane, transformatorske stanice (s naglaskom na one koje spajaju nuklearne centrale na mrežu), te pojedini ključni dalekovodi, ali i dijelovi željezničke te industrijske infrastrukture.

Mihailo Fedorov s prvim Starlinkovima pristiglim u Ukrajinu 2022. godine

Kao poseban razvoj situacije treba napomenuti i uspjeh interventnih mjera poduzetih od ukrajinskog Ministarstva obrane i američkog poduzeća SpaceX u vlasništvu milijardera Elona Muska, kojima je zapravo relativno nabrzinu konačno ograničeno rusko korištenje satelitskih komunikacijskih terminala Starlink na prostoru Ukrajine – kako u svrhu vođenja raznih kamikaza-dronova dugog dometa, tako i za borbene komunikacije na bojišnici i u njenoj pozadini. Naime, problem sve učestalijeg ruskog korištenja terminala komercijalnog satelitskog komunikacijskog sustava Starlink eskalirao je do kraja siječnja, kada su masovnije bili zabilježeni ruski kamikaza-dronovi dugog dometa otporni na ometanje, koji su korištenjem vođenja putem Starlinka postali sposobni loviti i pokretne točkaste mete duboko u ukrajinskoj pozadini. Nakon što se o tome poljski ministar vanjskih poslova Sikorski po tko zna koji put sukobio s američkim milijarderom Elonom Muskom, vlasnikom Starlinka, situacija se radikalno poboljšala uključivanjem novog ukrajinskog ministra obrane Mihaila Fedorova. Fedorov je već ranije – kao ministar digitalne transformacije – izgradio vrlo dobre odnose s Muskom, što je ovoga puta rezultiralo promptnim i po Ukrajince prihvatljivim rješenjem problema. Već do subote 31. siječnja počela je primjena prvih mjera, koje je 1. veljače priznao i sam Elon Musk – usluge sustava Starlink su ograničene samo na terminale koji se kreću sporije od 90 km na sat, da bi se odmah u nastavku prionulo i na formiranje „globalnog, dobro promišljenog rješenja“. U ponedjeljak 2. veljače čulo se i o prvim obrisima novog rješenja – uvođenju „bijele liste“ terminala, odvojeno za civile (pojedinci se javljaju Središnjem registracijskom centru, a tvrtke putem digitalnog sustava „Diya“) i vojne korisnike (prijenos brojeva terminala sigurnim kanalom, putem vojnog sustava DELTA). Dok je ideja bila da svatko tko ne registrira terminal bude blokiran na prostoru Ukrajine – određene je probleme do srijede 4. veljače stvorila i činjenica da se određeni broj ukrajinskih Starlink terminala u službi stvorio neslužbenim kanalima – tako da su postrojbe na prvu loptu bile nevoljke prijavljivati njihove podatke, bojeći se provjera konkretnih načina sjecanja ove opreme. To je riješeno odlukom da se terminale samo prijavljuje, ali bez da ujedno moraju biti stavljeni i na službeni saldo opreme konkretnih postrojbi i bez obveze prilaganja ikakvih računa o njihovom stjecanju. Ujedno je bilo najavljeno kako će po okončanju prvog te interventnog registriranja ukrajinskih Starlink-terminala tek postupno biti uspostavljen i sustav zaprimanja podataka za kasniju registraciju u stvarnom vremenu.

Ukrajinska vojska objavila je detaljne upute kako registrirati Starlink

Do četvrtka 5. veljače moglo se iz Ukrajine čuti kako vojni Starlink-terminali uvršteni na „bijelu listu“ rade, dok su oni ruski završili blokirani. No zapravo je još nejasno kakvi će učinci biti na ukrajinskoj civilnoj strani, gdje se verifikacija za pojedince izgleda provodi jako postupno, dok će ona za pravne osobe „uskoro biti dostupna“. Ipak, prioritet je očigledno stavljen na vojnu stranu. Usprkos određenih problema s osiguravanjem pravovremene registracije ukrajinskih Starlink-terminala u Oružanim snagama, čije se podatke ažurira jednom dnevno ali u praksi izgleda jako polagano – nove su mjere navodno već imale konkretnih borbenih učinaka i za ruske agresore (spominjalo se „katastrofu“ na frontama, uzrokovanu narušavanjem sustava zapovijedanja trupama, te usporavanjem napadnih operacija). Doduše, takvi se navodi tek rubno vide u vijestima s bojišta, gdje je u doba kratkog zatopljenja od 30. siječnja do 1. veljače došlo do eskalacije sukoba, s primjetnim smirivanjem u doba novih zahlađenja (posebno 5. veljače), ali i bez jačanja pred novi hladni val prognoziran od 9. do 11. veljače. Ipak, iz ukrajinskih obavještajnih izvora već se čuje i o sustavnim naporima za zaobilaženje ovakvih mjera – gdje Rusija traži ukrajinske državljane spremne za novac propisno registrirati Starlink-terminal na „bijelu listu“ te ga onda dostaviti agresorima – dok najednom i lociranje „ilegalnih“ Starlink-terminala navodno postaje efikasno sredstvo lociranja agresora na aktualnim ukrajinskim bojištima.

Diplomatska događanja – Kijev i UAE

Predsjednik Zelenski s francuskim izaslanstvom na čelu s ministricom obrane

U ponedjeljak 2. veljače u Kijev je stigla i delegacija OESS-a pod predsjedavanjem švicarskog ministra vanjskih poslova Ignazia Cassisa, s glavnim tajnikom Organizacije Feridunom Sinirliogluom. Teme razgovora su bile sigurnost i diplomatska suradnja, valjda u sklopu europskih nastojanja da se uspostave i dodatni alternativni putovi komunikacije i pregovora s obje zaraćene strane, uz pomoć pri nadzoru potencijalnog primirja. Tijekom boravka delegacije OESS u Kijevu, ukrajinski domaćini su goste upoznali i s detaljima velike ruske zračne kampanje usmjerene protiv energetske infrastrukture – prije nego se ta delegacija uputila i u Moskvu (gdje je imala sastanke u petak 6. veljače). Samo dan kasnije, u utorak 3. veljače, Kijev je pohodio i glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte, koji je ondje sudjelovao na sjednici Vrhovne rade, te iz prve ruke mogao svjedočiti posljedicama ruskih zračnih napada i potrebi savezničke opskrbe Ukrajine dodatnim protuzračnim naoružanjem. On je ujedno naznačio i planirana tri sloja sigurnosnih garancija za Ukrajinu: kao prvo osiguravanje snage ukrajinske vojske, kao drugo korištenje snaga „Koalicije voljnih“, te kao treće i stvarno angažiranje SAD. Jednako tako, u Kijevu je tijekom četvrtka 5. veljače osvanuo i poljski premijer Donald Tusk da bi u pauzama između zračnih uzbuna razgovarao i o nastavku vojne pomoći (potencijalna predaja rashodovanih borbenih aviona MiG-29, uz pripremu 48. paketa vojne pomoći koji sadržava oko 47,4 milijuna eura vrijedna oklopna vozila), te razvoju industrijske suradnje na temelju sredstava koja se pokazuju posebno bitna u obrani Ukrajine. S druge strane, u Moskvi je 5. veljače boravio Emmanuel Bonne, posebni savjetnik francuskog predsjednika Macrona, koji je ondje s Putinovim pomoćnikom Jurijem Ušakovim razgovarao o Ukrajini i „europskoj sigurnosti“ – što je tek pružilo priliku ruskom ministru vanjskih poslova Sergiju Lavrovu da se pohvali kako Rusija redovito ima „tajne kontakte“ s „nekim europskim čelnicima“. Sve je to zacijelo loše sjelo estonskom ministru vanjskih poslova Margusu Tsahkni, koji je Kijev posjetio u petak 6. veljače, da bi objavio novu pomoć Estonije za energetski ugroženu Ukrajinu, dok nije jasno kako se o tome u razgovoru s predsjednikom Zelenskim postavila francuska ministrica obrane Catherine Vautrin (koja je spominjala dodatnu protuzračnu obranu, a možda i skoriju dopremu borbenih aviona, bilo Mirage ili Rafale).

Ujedno, treba napomenuti kako su u ponedjeljak 2. veljače u Moskvu svratili i američki pregovarači Steve Witkoff te Jared Kushner prije nastavka puta u Ujedinjene Arapske Emirate, gdje se 4. i 5. veljače održao drugi krug novih trilateralnih mirovnih razgovora SAD, Ukrajine i Ruske Federacije. Tom prilikom je ruska strana već uoči pregovora Amerikancima predala svoj prijedlog poteza za uklanjanje “ozbiljnih prepreka” na putu do potpunog “oporavka” odnosa Washingtona s Moskvom – koji su za Donalda Trumpa „otvorili vrlo obećavajući i profitabilni, prije svega, horizont suradnje“ s Rusijom. Tim temeljem se odmah u večernjim satima 2. veljače od Trumpa čulo i da postoji „napredak u mirovnim pregovorima“, gdje stvari otežava tek „ogromna mržnja“ između Volodimira Zelenskog te Vladimira Putina. Iako je Trump tada ponovio i apel Rusiji da ne napada Kijev i druge ukrajinske gradove, već u nekoliko idućih sati postalo je jasno da ta molba nije pala na plodno tlo u Moskvi. Dok se ukrajinska strana nadala da bi primirje moglo trajati od 29. siječnja (kada ga je Trump prvi objavio) pa do četvrtka 5. veljače – uskoro se moglo uočiti da tu i za Trumpa vrijedi rusko tumačenje stanja gdje se kao početak uzelo nedjelju 25. siječnja (dan nakon zadnjeg velikog napada u siječnju) i onda napravilo u biti logističku pauzu do kraja nedjelje 1. veljače.

Ukrajinsko izaslanstvo na pregovorima u Abu Dabiju

Na samim razgovorima u Abu Dhabiju Ukrajinu je opet predstavljala delegacija sastavljena od Rustema Umerova, Kirila Budanova, Serhija Kislitse, Andrija Gnatova, Oleksandra Bevza i Davida Arahamije, dok je i sastav ruske delegacije ostao isti, predvođen Putinovim izaslanikom Kirilom Dmitrijevim te načelnikom Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera OS RF Igorom Kostjukovim. Iza zatvorenih vrata su se puna dva dana u odvojenim radnim skupinama raspravljali detalji metodologije nadzora potencijalnog primirja, sigurnosne garancije za Ukrajinu, ali i poslijeratne obnove te gospodarskih suradnji – da bi tek nakon okončanja tih pregovora u javnost došli i neki dodatni detalji. Rusija je tako SAD-u ponudila tzv. „Dmitriev-paket“ od oko 12 bilijuna USD vrijednih mogućnosti gospodarske suradnje, koju bi SAD i Rusija potpisivale kroz odvojeni bilateralni sporazum – što je za ukrajinskog predsjednika Zelenskog prihvatljivo ako ne narušava interese Ukrajine ili njenog naroda. Osim najava daljnjih takvih pregovora, možda već i idućeg tjedna u SAD-u (Miami na Floridi), moglo se uz brojne ruske navode o „pozitivnoj atmosferi“ zapaziti i još jednu konkretnu razmjenu ratnih zarobljenika, 71. ukupno i prvu u ovoj godini (u formatu „157-za-157“, gdje je Ukrajina vratila 150 branitelja i 7 civila, od toga 139 osoba koje su u zarobljeništvu od 2022. godine). Uz to, čulo se i o ponovnoj uspostavi visokih razina komunikacije među Oružanim snagama SAD i Rusije, koja je bila suspendirana u jesen 2021. godine, ali i o američkom inzistiranju na brzoj satnici ukupnih mirovnih koraka ne bi li se sve stiglo riješiti na vrijeme da takav uspjeh bude koristan i u okviru američke predizborne utrke za Kongres krajem 2026. godine. Iako se pretpostavljalo da bi kreiranje dokumenata mirovnog sporazuma tražilo barem još mjesec i pol rada, SAD navodno inzistiraju na njegovom potpisivanju već u ožujku, dok bi u svibnju ti dokumenti mogli biti u Ukrajini stavljeni na referendum (zajedno s parlamentarnim te predsjedničkim izborima) i onda usvojeni do lipnja. Naravno, takvi bi planovi bili upitni i da postoji konsenzus oko svih pitanja u pregovorima (među ostalim o demilitarizaciji Donbasa i uspostavi „slobodne ekonomske zone“, o nuklearnoj elektrani Zaporižje, te o primirju i ograničenju prijetnje strateških raketa „Orešnik“), budući da priprema samih izbora traži opsežne pripreme, a ako prije njih nema mira – tada za izbore treba mijenjati Ustav i niz zakona prije same organizacije izjašnjavanja u doba nestabilnog primirja (kakva Rusija u pravilu ne poštuje).

Za kraj, izgleda da Europska unija još muči tešku muku s usuglašavanjem svog 20. paketa sankcija za Rusku Federaciju (koje se nastoji ujedno i koordinirati s mjerama skupine G7). Uz nova ograničenja bankarskog i trgovinskog sektora (dodatnih 20 ruskih regionalnih banaka na listi sankcija, uz ograničenja za promet kriptovaluta), planira se sankcionirati i dodatna 43 plovila (do ukupnih 640 brodova koji krše dosadašnje mjere), a na stolu je i potpuna zabrana pomorskih usluga za sve prijevoznike ruske nafte, LNG-tankere i ledolomce. To je, navodno, poseban problem za određene EU članice, pomorske države s velikim zaradama od pomorskih usluga. Slično je to i nedavnim problemima oko usuglašavanja EU pomoći za financiranje obrane i funkcioniranja Ukrajine temeljem korištenja sankcijama zamrznutih ruskih sredstava u EU – gdje su 4. veljače jasno na vidjelo izašli i razlozi posebne nevoljkosti Belgije i njene banke Euroclear, što i nije čudno ako se vidi podatke o poslovanju ovog gospodarskog subjekta u 2025. godini. Naime, njihova je bilanca iznosila ukupno 222 milijarde eura, od čega spomenuta sankcijama zamrznuta ruska imovina iznosi čak 195 milijardi eura (87,84 posto) – tako da se prije uvođenja sankcija ovdje gotovo pa radilo u ruskoj banci u EU, za koju onda nije ni čudo da se trudila ići na ruku svom daleko najvećem komitentu (da bi sada, početkom 2026. godine, isplaćivala Ukrajini novu ratu prihoda od kamata na tako zamrznute ruske novce, u vrijednosti od 1,4 milijarde eura).

Ruski zračni napadi po Ukrajini

Ruski napad na autobus s rudarima u Ternivki

Nadolazak hladnog vremena početkom veljače poklopio se u nedjelju 1. veljače s ruskim lansiranjem „samo“ 90 raznih dronova na Ukrajinu, od čega se pretpostavljalo da je njih oko 60 tipa „Shaheed“. Dok je od toga bilo srušeno/prizemljeno njih oko 76 – ciljevi su opet bili u Harkivu, Dnipru (2 poginulih), Zaporižju (napad na rodilište, 6 ozlijeđenih) i Konotopu u regiji Sumi (udar mlazne letjelica tipa Geranj-3 kod željezničke infrastrukture). Usprkos popravku dalekovoda čiji su katastrofalni kvarovi u subotu 31. siječnja privremeno omeli uvoz struje iz EU, poseban je problem i dalje ostala obnova energetske infrastrukture u Kijevu, oštećene u ranijih nekoliko velikih valova ruskih napada. Bez grijanja su bile još 693 stambene zgrade, a obnova je usprkos posebnim naporima (preko 1.000 angažiranih stručnjaka, uz još 500 ljudi iz drugih gradova i sustava željeznice) išla teško. Barem jedna od gradskih toplana bila je teško oštećena, što se tek malo ublažilo spajanjem barem 2,5 MW novih kogeneracijskih sustava i podjelom siromašnima 10.000 „toplinskih paketa“ pomoći osiguranih od ukrajinske Naftogaz Grupe.

Ponedjeljak 2. veljače bilježio je ruski napad 1 balističkom raketom „Iskander-M“ s Krima (navodno na ukrajinsku instalaciju sustava S-300 u blizini Volnjanska u Dnjepropetrovskoj regiji) te 171 dronom dugog dometa, od čega njih oko 100 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno oko 157 komada). Ciljevi su bili u regijama Čerkasi (4 ranjenih, požari), Zaporižje (željeznica) i Harkiv (tržnicu u gradskom okrugu Slobidski). Napad na energetski objekt ostavio je dijelove 5 regije bez struje (Harkivska, Sumska, Žitomirska, Dnjepropetrovska i Čerkaska oblasti), dok je još oko 160 naselja u Odeskoj, Mikolajevskoj i Kirovogradskoj oblasti ostalo bez struje zbog lošeg vremena. U Kijevu je glavnina grada imala do 6 sati struje. Zato je utorak 3. veljače uz velike hladnoće obilježio i novi veliki kombinirani zračni napad Ruske Federacije na ciljeve u Ukrajini – ovoga puta 450 raznih dronova dugog dometa, od čega njih oko 300 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno oko 412 komada), ali i 4 moderne krstareće rakete tipa Cirkon/Oniks s Krima (navodno sve srušene), 32 balističke rakete „Iskander-M“/S-300 (11 srušeno), 7 krstarećih raketa Kh-22/32 (3 srušene), 28 krstarećih raketa Kh-101/“Iskander-K“ (20 srušeno). Ukupan trošak svog ovog oružja se procjenjivao na oko 324,8 milijuna USD (79,2% otposlanih sredstava bio je zaustavljen), a na meti je ukupno bilo 8 regija Ukrajine i posebno se gađalo niz termoelektrana u gradovima Kijev, Harkiv te Dnipro. U samom Kijevu štete su posebno bilježene u okruzima Dnjepar i Darnicja (lijeva obala rijeke), čulo se za 5 ranjenih te opet ukupno 1.170 velikih stambenih zgrada bez grijanja. Harkiv je potreslo barem 5 eksplozija u Slobidskom okrugu, navodno su oštećene toplana TE-5 te električne trafostanice Harkivska i Zaljutinska, oko 60 posto pretplatnika je ostalo bez struje, a 853 stambene zgrade i bez grijanja (pa se u vrijeme ekstremne hladnoće moralo ispuštati tekućinu iz svih cjevovoda). Gradski metro je ugašen i njegove stanice su postale pribježište za građane, da bi u široj Harkivskoj regiji bez struje ostala i mjesta Izjum te Balaklija, a u mjestu Lozova je došlo do nestanka grijanja za 16.000 stanovnika na -20 stupnjeva Celzijusa. U gradu Dnipro bio je pogođen „infrastrukturni objekt“, u Odesi su teško oštećeni „energetski i civilni infrastrukturni objekti na jugu regije“ (50.000 stanovnika bez struje), u Vinici su stradali „kritični infrastrukturni objekti“ (oko 50 naselja bez struje), dok se o štetama javljalo i iz Zaporižja (2 mrtvih i 12 ranjenih) te Konotopa u regiji Sumi. Dakle, tu definitivno nije bilo ništa čak ni od privida ikakvog primirja.

Harkiv – ruski napad na vozilo hitne pomoći

Srijeda 4. veljače prošla je uz nastavak jake hladnoće i „samo“ 105 raznih ruskih dronova dugog dometa, od toga njih oko 70 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno oko 88 komada), usmjerenih prvenstveno na ionako teško pogođeni Harkiv („infrastrukturni objekt u Kijevskom okrugu grada“, ali i djelovanje višecjievnih bacača Tornado-S kasetnom municijom po okrugu Saltivskij), pa Odesa (5 ranjenih, niz šteta na civilnoj infrastrukturi) i Samarivski okrug Dnjepropetrovske oblasti („kritična infrastruktura“). Ujedno se čulo i da je zbog napada oko 53.098 potrošača u desnoobalnom dijelu grada Zaporižja i regije ostalo bez struje. Posebne su štete objavljene za termoelektranu Darnitskaja (Kijev-4), koju su organizirano obišli i veleposlanici i predstavnici organizacija akreditiranih u Kijevu, dok će pogon još mjesecima biti izvan uporabe. Širom Kijeva je na popravcima radilo preko 230 timova specijalista, Ali preko 1.100 zgrada je i nadalje bilo bez grijanja. Širom države su na snazi i dalje bila izvanredna isključenja struje, a potpuno su nejasnima ostali i pojedini ukrajinski vojni navodi o navodnom ruskom raketnom napadu na regiju Odesa (proturadarskom raketom Kh-31P s Crnog mora i balističkom raketom „Iskander-M“ s Krima) – koje nisu naveli centralizirani izvori. Zato se u četvrtak 5. veljače čulo za rusko lansiranje 2 balističke rakete „Iskander-M“ s Krima i još 183 razna drona dugog dometa, od čega njih oko 110 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno oko 156 komada). Uz raketni napad na Krivi Rih, na meti su se opet našli i Kijev (Obolonski, Solomjanski i Shevčenkivski gradski okrug), Harkiv (gradski okrug Slobidski), te Pavlograd u regiji Dnjepropetrovsk. Uz to se čulo i za ruske napade na željezničku infrastrukturu u regiji Sumi (okruzi Ohtirka i Šostka), dok je preko 34 naselja u Kijevskoj, Odeskoj i Ternopiljskojregiji ostalo bez struje zbog lošeg vremena.

U Kijevu je na ruskoj meti bila i Porošenkova tvornica slastica Rošen

Petak 6. veljače bilježio je rusko lansiranje 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal, 5 vođenih zrakoplovnih raketa Kh-59/69, te 328 raznih dronova dugog dometa, od toga njih oko 200 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno ukupno oko 297 dronova). Dok se iz ruskih izvora čulo da su hipersonične rakete bile usmjerene na ukrajisku zračnu bazu Kanatovo kod Kropivnickog, na meti su se našli i Zaporižje (12.000 pretplatnika bez struje), Harkiv, Lviv (željeznička trafostanica ECHE-46) i Sumi. Nakon napada su i dijelovi regija Harkiv, Donjeck, Dnjepropetrovsk, Zaporižje, Kirovograd te Odesa privremeno ostali bez struje, u gradu Hersonu je opet napadnuta tamošnja termoelektrana, a u Kijevu je i dalje preko 1.200 zgrada bez grijanja u raznim četvrtima grada. Zbog svega toga se do večeri moglo čuti i o namjeri ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da provede određene kadrovske promjene u Zračnim snagama Oružanih snaga Ukrajine ne bi li riješio problem navodno slabog suprotstavljanja ruskim jurišnim bespilotnim letjelicama u nekim dijelovima države. Konačno, subota 7. veljače bilježila je ponešto toplije vrijeme (od 0 po danu do -8 po noći, uz snijeg te maglu), što nije omelo Rusku Federaciju da pred prognozirano novo zahladnjenje izvede i drugi veliki kombinirani zračni napad na Ukrajinu u veljači. Tom su prilikom lansirali 2 moderne krstareće rakete 3M22 Cirkon s Krima, te 21 krstareću raketu Kh-101 iz aviona Tu-95MS i Tu-160M iznad Kaspijskog jezera (14 srušeno)i još 16 krstarećih raketa 3M54 „Kalibr“ s fregata na Crnom moru (10 srušeno), sve to uz 408 raznih dronova dugog dometa, među njima oko 250 tipa „Shaheed“ (navodno 382 srušena/prizemljena). Na meti su opet bile termoelektrane, pojedine trafostanice i neki ključni nadzemni dalekovodi od 750 kV i 330 kV. Tako se čulo o pogodcima u „objekt kritične infrastrukture“ u sjeverozapadnoj regiji Volinj (širom regije nestala struja, voda i mobilne komunikacije), u termoelektrane u Burštinu (Ivano-Frankivska oblast) i Dobrotviru (Lvivska regija), kao i u bitne trafostanice u regijama Vinica i Rivne – uz vijesti o eksplozijama i u gradovima Odesa, Kropivnicki, Dnipro (zaustavljen kolodvor sustava trolejbusa) i Kijev (štete u okruzima Brovari te Borispil, gdje je pogođeno i izgorjelo centralno skladište tvornice slastica Roshen u vlasništvu bivšeg predsjednika Ukrajine Petra Porošenka).

Posljedice ukrajinskog napada na elektranu/toplanu Luč

U Kijevu djeluje 530 tzv. „točaka nepobjedivosti“ za građane, a više od 1.200 stambenih zgrada je bez grijanja usprkos velikim naporima brojnih ekipa za popravke. Struje ima tek za 1,5 do 2 sata dnevno i to se vjerojatno neće promijeniti u idućih nekoliko dana kada se ondje očekuje temperature od -9 po danu do -17 po noći. Naime, velike štete na energetskoj infrastrukturi dovele su i do interventnog iskapčanja s mreže ukrajinskih nuklearnih elektrana (poput NE Hmeljnicki), koje će se tek postupno vraćati u pogon, dok se manjkove struje tek rubno moglo nadoknaditi hitnim uvozima iz Poljske. Ujedno, po prvi put je bila napadnuta i najveća trafostanica u Europi, Zapadnoukrainskaja od 750 kV u Lavovskoj regiji – dok ukrajinske snage i dalje na prostoru Ruske Federacije sustavno napadaju tek vojne komplekse i pogone vojne industrije, uglavnom zaobilazeći niz usporedivih velikih trafostanica (čije bi se oštećenje ili uništenje itekako osjetilo širom Rusije). S time se ne bi složio guverner ruske Belgorodske regije Vjačeslav Gladkov koji je nakon subotnjeg ukrajinskog napada na termoelektranu/toplanu Luč priznao da ima velikih problema s ponovnom uspostavom grijanja zbog čega je predložio evakuaciju djece iz Belgoroda u obližnje regije koje za sada nema problema sa strujom, vodom i grijanjem.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. veljače 2026. pod nazivom “Procurilo iz Abu Dhabija. Tri koraka do mira u Ukrajini – i sve mora biti gotovo u lipnju” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ruski-dronovi-i-rakete-pogadaju-ukrajinsku-energetiku-hladni-val-starlink-ograncenja-15670042

Nedjelja 1. veljače ujedno je bila 1439. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se nakon kratkotrajnog zatopljenja (praćenog nastavkom ruskih zračnih napada na energetsku infrastrukturu) kraj mjeseca dočekalo uz novi val iznimno hladnog vremena. Doduše, dok Ukrajina vrhunac hladnoće očekuje u utorak 3. veljače (do -24 u noći na srijedu 4. veljače, posebno na istoku i oko Harkiva), globalnu situaciju ponešto poboljšava činjenica da se ovoga puta još i veći val hladnog vremena istodobno očekuje i u samoj Ruskoj Federaciji (temperature prognozirane do -28 stupnjeva Celzijusa do četvrtka 5. veljače). Ovakvo je stanje vjerojatan razlog i za ruski pristanak na posebno sedmodnevno primirje po pitanju zračnih napada na energetsku infrastrukturu – koje je baš zgodno američki predsjednik Donald Trump samoinicijativno predložio Rusima, da bi onda Vladimir Putin velikodušno pristao.

No, dok se iz američkih službenih izvora o tom primirju dugom tjedan dana čulo u četvrtak 29. siječnja, kada je Trump objavio kako je osobno pitao Rusiju da „ne gađa Kijev i druge gradove tijekom tjedan dana, i Putin je na to pristao“ – time bi laici mogli pomisliti da će mirniji period potrajati barem do četvrtka 5. veljače. Dok je u petak 30. siječnja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski navodno primirje opisao „više kao priliku nego sporazum“, stanje su odmah zamutile izjave Dmitrija Peskova, glasnogovornika ruskog predsjednika, koji je naglasio da primirje (proglašeno „kako bi se stvorili povoljni uvjeti za pregovore“) zapravo već traje od subote 24. siječnja te bi trebalo završiti u nedjelju 1. veljače (baš kad počinje spomenuti novi val hladnog vremena) – da bi se onda u subotu 31. siječnja iz ukrajinskih izvora ipak čulo o potencijalnom produljenju takvog primirja barem do kraja utorka 3. veljače (možda i radi početka novog kruga pregovora u Ujedinjenim Arapskim Emiratima).

No ne samo da je to sve poprilično drugačije od dosadašnjih američkih objava, već počiva i na činjenicama kako se zadnji veliki val ruskih zračnih napada na energetske ciljeve širom Ukrajine bilježio baš u ranim satima subote 24. siječnja – gdje je već iz dosadašnje prakse jasno kako Rusija nakon velikih napada treba nekoliko dana logističke pauze da bi dopremila nove rakete na lansirna mjesta i pripremila idući veliki val napada. Upravo zato se tijekom zadnjih dana i nije moglo govoriti o ikakvoj bitnijoj pauzi u zračnim napadima na energetsku infrastrukturu, već tek o manjem usporavanju zračnih djelovanja prije novoga vala.

Obrana od ovakvih djelovanja iznimno je teška i uvelike ovisi o pomoći zapadnih saveznika. Međutim, kako se u petak 30. siječnja moglo čuti od ukrajinskog predsjednika Zelenskog – stvari odmah krenu nizbrdo ako dođe do kašnjenja u plaćanjima za program PURL („Prioritized Ukraine Requirements List“, kojim Europa kupuje američko naoružanje, posebno rakete za sustave Patriot i NASAMS). Kako je opisao: „Znam da balističke rakete lete, a partneri znaju da imam praznu diviziju. Bili su prazni NASAMS-i, bio je prazan Patriot. SAD nam ne daje rakete besplatno. Možemo imati različite stavove. To plaća Europa. Tranšu nije platio PURL. Rakete nisu stigle. Jednostavno navodim što se događa“. Kako sada stvari stoje, radi ovih uspješnih ruskih napada na energetski sektor Ukrajine i tamošnja Narodna banka smanjila je svoje procjene rasta BDP-a za 2026. godinu s dosadašnjih 2 posto na 1,8 posto – budući će manjak struje umjesto očekivanih 3 posto iznositi barem 6 posto, a to će onda imati ozbiljne utjecaje na industriju, logistiku i čitavo gospodarstvo Ukrajine (usprkos postizanju i rekordnog dnevnog obujma uvoza struje u Ukrajinu iz EU, od 41,987 GWh).

Ruski dronovi sa Starlink-terminalima

Sve je to ujedno bilo praćeno vidljivim ruskim naglaskom na gađanje ukrajinskih logističkih ciljeva u pozadini fronte te raznih pokretnih ciljeva koje se donedavno nije uspijevalo tako uspješno i sustavno napadati. Naime, dok smo još prije desetak dana spomenuli sve učestaliju pojavu ruskih bespilotnih letjelica opremljenih dodatnim sustavima vođenja, koji su dopuštali vezu s pilotom u Rusiji te napredno manevriranje – ovakve su letjelice tijekom zadnjih desetak dana došle i u poseban fokus ukrajinskih te američkih vlasti. Naime, u utorak 27. siječnja je kod naselja Jazikovo (Языково) na jugoistoku Harkovske oblasti (oko 50 km od najbliže točke bojišnice) zabilježen napad bespilotnim letjelicama „Shaheed“ na ukrajinski vlak u pokretu – gdje su dva drona promašila, ali je jedan pogodio putnički vagon vlaka s oko 300 putnika (5 poginulih i veliki požar željezničke kompozicije). Ovo je bila novost koja se pripisivala pojavi ugradnje komunikacijskog sustava Starlink na ruske kamikaza-dronove „Shaheed“, što je odmah izazvalo i privremenu obustavu brojnih željezničkih linija u unutrašnjosti ukrajinske regije Harkiv (putnici prebačeni na autobuse), dodatno na promjene izazvane lošim vremenom i nestancima struje za elektrificirani željeznički promet. Ta mjera ipak nije mnogo utjecala na pojavu ruskih letjelica BM-35 Italmas i „Molnja“, sa sličnim Starlink-vođenjem, u pozadini bojišnice – kako tijekom četvrtka 29. siječnja u ukrajinskoj regiji Dnjepropetrovsk (konkretno na prometnoj trasi od fronte u okolici Pokrovska pa prema Pavlogradu, oko 50 km iza bojišta kod naselja Šahtarske/Peršotravensk), ali navodno i drugdje, „iznad ukrajinskih gradova“ (vjerojatno napad ruske postrojbe Rubikon na ukrajinski aerodrom u dubokoj pozadini, kod grada Kropivnicki u Kirovogradskoj regiji), odnosno u mjestu Ternivka u Dnjepropetrovskoj oblasti (autobus s rudarima oko 80 km iza fronte, 15 mrtvih i 7 ranjenih u nedjelju 1. veljače).

O svemu tome je već u večernjim satima tog utorka 27. siječnja pisao poljski ministar vanjskih poslova Radoslav Sikorski na društvenim mrežama i prozvao Elona Muska, vlasnika mreže X, ali i poduzeća Starlink čiji su sustavi tu bili zlouporabljeni – problem kojeg je 28. siječnja obazrivim rječnikom potvrdio i novi ukrajinski ministar obrane Mihailo Fedorov. Iako je Musk svog kritičara Sikorskog te srijede nazvao „slinećim imbecilom koji uopće ne razumije da je Starlink kičma ukrajinskih vojnih komunikacija“ (na veliku radost raznih Rusa na mreži X) – samo dan kasnije, u četvrtak 29. siječnja, moglo se iz objave na mreži X ukrajinskog ministra obrane Fedorova zaključiti da je poduzeće Starlink ipak hitno krenulo tražiti rješenje za tu novu borbenu opasnost, ali i poslovnu neugodu. Do 30. siječnja Ukrajinci su svojim američkim partnerima predložili i prve mjere na kojima se onda krenulo i užurbano raditi – ali istodobno se moglo nazrijeti i širenje takve ruske opasnosti, budući je toga dana pa sve do 1. veljače bio dodatno ograničen i željeznički promet u okolici ukrajinskih gradova Dnipro i Zaporižje. No već u subotu 31. siječnja počeli su se osjećati učinci prvih američko-ukrajinskih mjera za zaštitu od ruskih dronova sa Starlink-komunikacijom. Prema Sergiju Beskrestnovu „Flashu“, novom savjetniku ministra obrane Fedorova, brzo su provedene prve protumjere – a ruska je strana neslužbeno krenula spominjati isključivanje Starlink-usluge za terminale/dronove koji se po Ukrajini kreću brže od 90 km na sat. Prema Beskrestnovu, to su tek prvi privremeni potezi koji će uskoro biti zamijenjeni „globalnim, dobro promišljenim rješenjem koje će zahtijevati vrijeme“ – da bi u nedjelju 1. veljače bila objavljena i najava sustava za autorizaciju Starlink-terminala u Ukrajini, dok će svi neautorizirani terminali uskoro biti isključeni.

Ruski zračni napadi na Ukrajinu

Ukupno gledano, Ruska Federacija je prema ukrajinskim dnevnim podacima tijekom siječnja na razne ciljeve otposlala preko 4.442 drona dugog dometa (od toga njih oko 2.915 tipa „Shaheed“), a ispalila je i još 135 raznih raketa te ispustila oko 5.718 vođenih bombi. Kako je objavilo ukrajinsko Ratno zrakoplovstvo oko podneva 31. siječnja, tijekom mjeseca je protuzračna obrana srušila 21.500 ciljeva u zraku (13 raketa Kh-101, 9 krstarećih raketa Kh-22/32, 10 krstarećih raketa 3M54 „Kalibr“, 4 vođene rakete Kh-59/69, 6 krstarećih raketa „Iskander-K“ i 37 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23, uz još i 2.725 kamikaza-dronova tipa „Shaheed“, 565 obavještajnih dronova te 18.185 raznih drugih bespilotnih letjelica). Uz to, borbeno zrakoplovstvo je tijekom mjeseca imalo ukupno 614 letova – od toga njih 460 protiv zračnih ciljeva te oko 90 za potporu kopnenim snagama – uz uništavanje 392 cilja (11 krstarećih raketa i 381 bespilotne letjelice).

Posljednjih desetak dana siječnja u Ukrajini opet su obilježili svakodnevni ruski zračni napadi. Tako se u srijedu 21. siječnja bilježila jedna balistička raketa „Iskander-M“ s okupiranog Krima i 97 dronova velikog dometa (od toga oko 70 tipa „Shaheed“) – od čega je srušeno/prizemljeno bilo barem 84 drona – dok su ciljevi bili na sjeveroistoku oko Čuguiva i Harkiva (520.000 ljudi ili oko 57,4 posto stanovnika bez struje), u Zaporižju i kod Mikolajeva te u luci Čornomorsk i nedalekoj Odesi (teško oštećen energetski objekt). Iz Kijeva se zato čulo da je još oko 3.260 zgrada bez grijanja (uz gotovo 60% glavnog grada bez struje). Četvrtak 22. siječnja bilježio je ruske udare s oko 94 drona (od toga oko 55 tipa Shaheed), od čega je njih barem 80 navodno bilo srušeno/prizemljeno. Ciljevi su bili u Krivom Rihu, Pavlogradu, Zaporižju, Mikolajevu i Odesi, dok je u regiji Sumi gađan most bitan za ukrajinsku logistiku. Za to vrijeme, u Kijevu je oko 2.600 zgrada bilo bez grijanja (oštećenih velikim napadima 9. i 20. siječnja), usprkos nacionalnoj potrošnji struje manjoj oko 7,8 posto prema danu ranije, i to radi zatopljenja. Petak 23. siječnja bilježio je ruske napade s 101 kamikaza-dronom (od toga oko 60 tipa Shaheed), od čega je njih oko 76 bilo srušeno/prizemljeno. Štete su nastale u Harkivu i nedalekom Velikom Burluku, u Kramatorsku, Zaporižju te širom regija Sumi i Černihiv, dok se u Kijevu tijekom jutra spominjalo još 1.940 zgrada bez grijanja.

Subota 24. siječnja svjedočila je najvećem ruskom napadu na kraju siječnja – gdje se uz oko 375 raznih dronova dugog dosega, od toga oko 250 tipa „Shaheed“ (navodno 357 srušeno/prizemljeno), s Krima lansiralo i dvije moderne protubrodske rakete 3M22 „Cirkon“, uz još 6 balističkih raketa „Iskander-M“/S-300 (5 srušeno), 12 krstarećih raketa Kh-22/Kh-32 iz zračnog prostora Brjanske oblasti (9 srušeno) te jednu vođenu raketu Kh-59/69 iz zračnog prostora Kurske oblasti (oborena). Glavna meta napada opet su bili Kijev i okolica (1 poginula i 4 ranjene osobe), ali i Industrijska četvrt Harkiva (25 eksplozija, više od 31 ranjenog), Černihiv (masovni nestanak struje), Žitomir, Kropivnicki te regija Sumi. Do kraja dana u Kijevu je obnovljena opskrba vodom, dok je ponovo porastao broj zgrada bez struje (88.000 obitelji samo u četvrti Desnjanski, a više od 800.000 ljudi u cijelom gradu), a time i bez grijanja. Nedjelja 25. siječnja prošla je mirnije – uz „samo“ 2 balističke rakete „Iskander-M“ iz Brjanske oblasti i 102 kamikaza-drona, od kojih se procjenjivalo da je barem 70 tipa „Shaheed“ (87 navodno srušeno/prizemljeno). Dok se u Harkivu registriralo eksplozije u više navrata, širom Kijeva su nastavljeni radovi na popravcima struje i grijanja. Dok se s državne razine čulo kako je i dalje oko 800.000 stanovnika bez struje (85 posto stanovnika), gradske vlasti su objavile da je oko 1.330 stambenih zgrada nadalje bez grijanja, te da je zato postavljeno preko 1.300 točaka za pomoć građanstvu (tzv. „točaka nepobjedivosti“ sa strujom, grijanjem i toplom hranom).

Ruska Zala zapletena u zaštitnoj mreži

Ponedjeljak 26. siječnja bilježio je 138 ruskih kamikaza-dronova dugog dometa, od toga njih oko 90 tipa „Shaheed“ – od čega je navodno bilo srušeno/prizemljeno njih oko 110 komada. Na posebnoj meti bili su gradovi Zaporižje, Harkiv (tijekom čitavog dana, a onda još i večernji napad koji je u Industrijskoj četvrti oštetio bitan „energetski objekt“ uz 3 ranjena te 40 posto potrošača bez struje), Kropivnicki, Krivi Rih te Kijev, kao i razni dijelovi pograničnih regija Černihiv te Sumi. Radi užurbanih radova na popravcima strujne mreže, postupno su dijelovi Ukrajine opet s nepredviđenih dugih isključenja struje počeli prelaziti na učestale satne redukcije – dok se u Kijevu i dalje bilježilo preko 1.200 velikih stambenih zgrada bez grijanja. Slično je bilo i u utorak 27. siječnja, kada se bilježilo rusko lansiranje 165 kamikaza-dronova dugog dometa, od čega njih oko 100 tipa „Shaheed“ (navodno srušeno/prizemljeno oko 135 komada). Na meti je bio grad Dnipro (gdje se bilježilo i dolete dronova sa spomenutim Starlink-vođenjem), Odesa (3 poginule i 35 ozlijeđenih osoba, pogođen „infrastrukturni objekt“ poduzeća DTEK „Odessa Electromerezhe“), Krivi Rih, te regije Lviv („važan objekt kritične infrastrukture“ poduzeća Naftogaz), Žitomir (registrirani kamikaza-dronovi koji izbacuju mine), Čerkasi, Zaporižje i Mikolajev („energetska infrastruktura“). Ujedno je zbog lošeg vremena bilježeno zaleđivanje velikih razmjera, olujni vjetrovi i srušena stabla na zapadu i središtu Ukrajine, kao i u regiji Odesa, dok se iz Kijeva čulo da teška oštećenja tamošnje centrale/toplane broj 6 dugoročno ugrožavaju opskrbu stanovništva četvrti Troešćina i tamošnjih brojnih visokih zgrada.

Srijeda 28. siječnja bilježila je rusko lansiranje jedne rakete „Iskander-M“ (iz ruske Rostovske oblasti) i još 146 raznih dronova dugog dometa, od čega oko 90 tipa „Shaheed“ – srušeno/prizemljeno je njih navodno oko 103 komada. Na meti su opet bili posebno gradovi Odesa (3 ranjena civila, prvo na meti civilna infrastruktura, dok ruski izvori navode koordinirane napade na 2 ukrajinska centra za elektroničko izviđanje, a kasnije postrojenja luke Južni/Pivdennyi), Kijev (2 poginule osobe, požari), Zaporižje (6 ozlijeđenih, šteta na stambenim zgradama), Krivi Rih („infrastrukturni objekt“ pogođen balističkom raketom, 2 ranjena te 243 zgrade bez grijanja) te Kamjanske („objekt energetske infrastrukture“), kao i regije Čerkasi te Černihiv. Ujedno je zbog lošeg vremena preko 700 naselja ostalo bez struje (u Viničkoj, Odeskoj, Harkivskoj, Hmeljnickoj, Dnjepropetrovskoj, Kirovogradskoj, Kijevskoj, Mikolajevskoj, Ternopiljskoj, Černihivskoj i Čerkaskoj oblasti), a u Kijevu se spominje još 639 stambenih zgrada bez grijanja, od toga velika većina smještenih u četvrti Troešćina (gdje su bilježeni i prosvjedi građana koji su odavna bez struje). U četvrtak 29. siječnja bilježilo se „samo“ 105 raznih ruskih dronova dugog dometa, od čega njih oko 70 tipa „Shaheed“ (navodno barem 84 srušena/prizemljena). Na meti je opet bio grad Odesa („infrastrukturni objekt“), pa ciljevi u regijama Zaporižje (mjesto Vilnjansk, 3 mrtve i jedna ranjena osoba, a onda u večernjim satima i uništenje „industrijskog infrastrukturnog objekta“ s velikim požarima), Hmeljnicki, Mikolajev, Dnjepropetrovsk i Černihiv (opet „infrastrukturni objekt“ u Nižinskom okrugu). Dok su takvi napadi doveli do novih nestanaka struje za potrošače u Donjeckoj, Dnjepropetrovskoj i Zaporiškoj oblasti, struje zbog leda i susnježice potpuno ili djelomično nije bilo u 531 naselju širom Odeske, Viničke, Mikolajivske, Kirovogradske, Čerkaske, Kijevske i Černihivske oblasti – dok je u samom Kijevu do jutra još 613 visokih zgrada nadalje bilo bez opskrbe toplinom, a do večeri se taj broj uspjelo smanjiti na njih 454, uglavnom spajanjem na sustave grijanja niza zgrada u četvrti Desnjanski.

Kijev – popravak cjevovoda i Dniprovskom okrugu

Petak 30. siječnja bilježio je opet lansiranje jedne balističke rakete „Iskander-M“ iz ruske regije Voronjež, kao i 111 raznih dronova dugog dometa, od čega oko 70 tipa „Shaheed“ (navodno srušeno/prizemljeno njih oko 80). Na meti je opet bio grad Harkiv (skladište duhanske tvrtke Philip Morris Ukrajina), ali i ciljevi u oblastima Černihiv (infrastruktura u središtu Novgorod-Siverskog) te Sumi. Dok se širom Ukrajine počelo pratiti znakove mogućeg ruskog primirja po pitanju napada na energetska postrojenja (a predsjednik Zelenski je konstatirao preusmjeravanje ruskih vojnih udara na logistiku i obične zgrade u gradovima), tijekom jutra se za Kijev spominjalo još 378 stambenih zgrada nadalje bez grijanja (većina u Troešćini, gdje sada popravcima pomaže i 14 ekipa specijalista iz sustava Ukrajinskih željeznica, dok ih je širom Kijeva ukupno 60), a nakon više od 2 tjedna za grad su šire uvedeni i satni rasporedi redukcija struje. Ipak, radi nastavka iznimno lošeg vremena, širom Ukrajine se i nadalje brojilo oko 270 naselja bez struje (u Odeskoj, Viničkoj, Kijevskoj, Černihivskoj i Sumskoj oblasti). Konačno, subota 31. siječnja bilježila je rusko lansiranje 85 raznih dronova dugog dometa, od čega njih oko 55 tipa „Shaheed“ (srušeno/prizemljeno navodno 64 komada), dok se pod ciljevima višekratno spominjala ukrajinska regija Sumi.

Doduše, ako je ruskih zračnih napada i bilo manje, to nije bio kraj ukrajinskih energetskih problema, koji su eskalirali tijekom subote ujutro kada su zabilježena dva velika kvara na linijama dalekovoda što državu snabdijevaju strujom iz Europske unije. Kako se čulo, „u 10:42 sati dogodio se tehnološki poremećaj s istovremenim isključenjem 400 kV dalekovoda između elektroenergetskih sustava Rumunjske i Moldove, kao i 750 kV dalekovoda između zapadnog i središnjeg dijela Ukrajine. Incident je uzrokovao kaskadni prekid u ukrajinskoj elektroenergetskoj mreži i aktivirao automatske zaštite u trafostanicama. Kao rezultat toga, blokovi nuklearne elektrane bili su rasterećeni. U Kijevskoj, Žitomirskoj i Harkovskoj regiji dispečeri su primijenili posebne rasporede hitnih prekida“ – a nestanci su detektirani i u regijama Odesa, Vinica, Černihiv te Sumi. Osim toga, čitav Kijev je ostao i bez vode (broj zgrada bez grijanja opet je skočio na oko 2.600), u Harkivu je potpuno zaustavljeno djelovanje sustava podzemne željeznice, a Krivi Rih je ostao bez grijanja zbog obustave rada brojnih komunalnih kotlovnica. Usprkos prvotnim sumnjama na kibernetičke napade ili sabotaže – postupno se došlo do zaključaka kako uzroke problema ipak treba tražiti u „zaleđivanju vodova i opreme“ izuzetno opterećene trošne infrastrukture, koju se redovito popravlja nakon periodičnih te opsežnih ratnih šteta. Iako je struja u dobar dio države bila djelomično vraćena do večeri, za potpuno otklanjanje posljedica ovih kvarova trebat će ukupno i do 36 sati radova.

Pomoć za obnovu i popravak energetske mreže

Dok se u srijedu 21. siječnja čulo o slanju milijun USD vrijedne opreme iz Azerbajdžana, Nizozemska i Danska su najavile dodatnih 43 milijuna eura pomoći (23 iz Nizozemske i 20 iz Danske) za hitne popravke i rezervnu opremu. Uz to, sama Ukrajina donijela je odluku o izdvajanju 2,56 milijardi UAH (oko 49,98 milijuna eura) iz rezervi proračuna za sredstva distribuirane proizvodnje struje pojednostavnjenim postupkom. To je bilo usmjereno kako prema nizu regija uz granicu s Rusijom, uz bojišnicu te obalu Crnog mora, ali i prema Kijevu. Dan kasnije, u četvrtak 22. siječnja, tome se pridružila i Litva s najavom slanja generatora vrijednih 2 milijuna eura, da bi u petak 23. siječnja ukrajinska premijerka Julija Sviridenko na sastanku G7+ zahvalila posebno Europskoj uniji za 447 generatora (usmjerenih prema Kijevu i posebno ugroženim regijama), Italiji na 10 milijuna eura u Fond i dodatnih 50 milijuna eura iz proračuna za 2026.; Litvi na 90 generatora; Nizozemskoj na 23 milijuna eura za financiranje kupnje plina, popravak elektrana i opskrbu generatora i kabela; Njemačkoj na 60 milijuna eura podrške i dodatne opreme, uključujući 33 kogeneracijske elektrane (prve dvije hitno isporučene 28. siječnja), 15 mobilnih hibridnih generatora, 300 fotonaponskih elektrana, 375 baterijskih paketa, 31 kotlovnicu, 45 jedinica građevinske opreme i 10 kotlova; Ujedinjenom Kraljevstvu na gotovo 23 milijuna eura u Fond; SAD-u za preko 400 milijuna dolara za humanitarne projekte (što navodno dobrim dijelom kasni); Francuskoj za preko 100 generatora ukupnog kapaciteta 13 MW; Japanu za 140 generatora male i srednje snage, 60 transformatora male i srednje snage i opremu za popravke, 2 kogeneracijske elektrane te 13 kompleta frekvencijskih pretvarača.

Jedna od ukrajinskih termoelektrana uništena u ruskom napadu

U nedjelju 25. siječnja čak se i Slovačka pohvalila kako je u prosincu 2025. Ukrajini prebacila 500.000 eura za kupnju 38 velikih generatora od slovačkih dobavljača – dok su tamošnji građani od petka 23. pa do kraja ponedjeljka 26. siječnja, dakle u samo tri dana, prikupili više od 530 tisuća eura za energetsku pomoć susjednoj Ukrajini. Zato se u četvrtak 29. siječnja iz Europske unije moglo čuti o izdvajanju dodatnih 50 milijuna eura za potporu energetskom sustavu Ukrajine, za poduzeće Naftogaz – radi brojnih učinaka tekućih ruskih napada na energetsku infrastrukturu te naglog pada temperatura – dok je iz Njemačke stigla i prva serija energetske opreme u sklopu zimskog paketa hitne pomoći, povećanog na 120 milijuna eura. Dan kasnije i Irska je ponovila navode o svom izdvajanju 25 milijuna eura u „Ukrajinski fond za energetsku potporu“, prvotno objavljene u prosincu 2025. godine – ne bi li „obnovila ukrajinsku energetsku infrastrukturu“.

Pregovori SAD-a i Rusije, a ponekad i Ukrajine

Glavni ukrajinski pregovarači – Rustem Umerov, Andrij Gnatov i Serhiy Kislica

Za kraj napomenimo i da se zadnjih tjedana periodično poteže tema nastavka nekakvih mirovnih pregovora za Ukrajinu. Tako su 21. siječnja u SAD-u opet ugostili ukrajinske predstavnike (Rustem Umerov, Kiril Budanov i David Arahamija), da bi se dan kasnije u Davosu osobno sreli Donald Trump i Zelenski. Iako se oni nisu uspjeli dogovoriti o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu i gospodarskom oporavku zemlje, navodno je bilo utanačeno da se Rusiji ponudi proglašenje tzv. „energetskog primirja“ na trilateralnim pregovorima zakazanim za 23. siječnja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prije toga se američko izaslanstvo (Steven Witkoff, Jared Kushner i Josh Gruenbaum kao povjerenik Uprave za opće usluge SAD-a) u Moskvi kratko sastalo s Putinom (praćenim Jurijem Ušakovim, pomoćnikom ruskog predsjednika, i Kirilom Dmitrijevim kao posebnim izaslanikom ruskog čelnika) ne bi li onda direktno nastavilo za Abu Dhabi i ondje zakazane neslužbene trilateralne pregovore 23. i 24. siječnja. Dok je Ukrajinu u UAE predstavljala delegacija predvođena tajnikom Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine Umerovim (uz voditelja predsjedničkog ureda Budanova, prvog zamjenika voditelja predsjedničke administracije Serhija Kislicu, voditelja frakcije Sluga naroda u Vrhovnoj Radi Arahamiju, te načelnika Glavnog stožera OS Ukrajine Andrija Gnatova i zamjenika načelnika GUR-a Vadima Skibitskog), Ruse su ondje predstavljali posebni izaslanik ruskog predsjednika Dmitriev i admiral Igor Kostjukov kao načelnik Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera, dok se u sastavu američke delegacije pod vodstvom Witkoffa dodatno navodilo i Kushnera, Gruenbauma, kao i ministra vojske Daniela Driscolla te generala Alexusa Grinkevicha u ulozi sudionika tehničkih razgovora.

Pri tome, dok je glavna tema razgovora bila vezana uz parametre završetka ruskog rata i daljnju logiku pregovaračkog procesa, posebno se spominjalo i temu primirja, uspostavu tampon-zona i njihove mehanizme kontrole. Za to vrijeme, ruska strana je nastavila inzistirati na ukrajinskoj predaji čitavog Donbasa, protiviti se ikakvom raspoređivanju stranih trupa (bilo u Ukrajini ili u tampon-zonama), kao i predlagati da se na Zapadu zamrznuta ruska sredstva koriste i za poslijeratnu obnovu ruskih pograničnih regija. Iako nije bilo dogovora, navodno se opet pojačao pritisak SAD-a na Ukrajinu, dok su Rusi sve ukrajinske napade proglašavali provokacijama u svjetlu pregovora – potpuno pri tome zaboravljajući efekte svojih masovnih napada širom Ukrajine 23. i posebno u subotu 24. siječnja. Ujedno se čulo i kako je bilateralno dogovoreno 100 posto dokumenta o sigurnosnim jamstvima SAD-a za Ukrajinu, iako su svjetski mediji spominjali kako Sjedinjene Države njegovo potpisivanje navodno uvjetuju ukrajinskim pristankom na oštre zahtjeve iz Rusije. No, opet je barem uspjelo dogovoriti nove razmjene tijela poginulih boraca, tako da je u četvrtak 29. siječnja Ukrajina iz Rusije primila tijela 1.000 vojnika, a predala 38 tijela poginulih ruskih vojnika (među ostalim i neka koja su ranije zaprimljena, a bila su greškom poslana iz Rusije).

Iako su pregovorne strane najavljivale novi krug trilateralnih razgovora u razmaku od tjedan dana, do toga nije došlo. Iako je 31. siječnja ruski predstavnik Dmitriev opet posjetio Miami i sastao se „produktivno te konstruktivno“ s članovima američke administracije (Witkoff, Trumpov zet Kushner, savjetnik Gruenbaum te navodno i ministar financija SAD-a Scott Bessent), do nastavka širih pregovora ipak nije došlo prema ranijim najavama. Umjesto u nedjelju 1. veljače, nove vijesti spominjale su nastavak razgovora opet u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, prvo u utorak i srijedu, 3. i 4. veljače, da bi se onda krenulo spominjati srijedu i četvrtak, 4. i 5. veljače. Jednako tako, od početnih spominjanja bilateralnih razgovora Rusije i Ukrajine, opet se završilo na navodima o trilateralnom pregovaranju. Naravno, sve to je zapravo upitno, baš kao što su upitne i naznake bilateralnog razgovora ruskog i ukrajinskog predsjednika o konkretnoj podjeli teritorija – na koju su Rusi rekli pristati, ali samo ako Zelenski zato osobno dođe u Moskvu – što su Ukrajinci, naravno, odmah odbili, ocijenivši prijedlog jednako neozbiljnim, baš kao i potencijalno pozivanje Putina u Kijev.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. veljače 2026. pod nazivom “U nedjelju, 1. veljače, postalo je jasno zašto je Vladimir Putin pristao na primirje koje je predložio Donald Trump” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/hladni-val-dronovi-starlink-energetsko-primirje-ukrajina-15667770

Četvrtak 22. siječnja ujedno je 1429. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je rat još prije desetak dana trajanjem probio ono što Rusi zovu „Veliki domovinski rat“ (sukob kojim je Moskva odbila njemačku agresiju 1941. godine te je SSSR u 1418 dana borbi 1945. završio u Berlinu kao velesila i pobjednik). Osim toga, za koji dan će se navršiti i puni 47. mjesec aktualne ruske agresije na Ukrajinu – „Specijalne vojne operacije“ za koju se početno planirao dovršetak unutar tjedan ili dva. Dok svih ovih dana i dalje neprekinuto traju teške kopnene borbe – u kojima su zadnje vrijeme frontovski gradovi Vovčansk i Siversk završili kompletno okupirani, Stepnogirsk je podijeljen i polagano pada u ruke Rusima baš kao i Pokrovsk te njemu obližnji Mirnograd, dok se Liman i Kostjantinivka još teškom mukom drže, a Kupjansk Ukrajinci polagano oslobađaju – ipak našu posebnu pažnju zaslužuje rusko zračno ratovanje u Ukrajini. Naime, iako se zračni napadi ondje bilježe svakodnevno (pa se prvih 21 dan siječnja prema ukrajinskim podacima bilježilo rusko bacanje ukupno oko 3.618 vođenih bombi, odnosno prosječno oko 1.170 tjedno, uz tek manje usporenje ritma za ruski Božić, odnosno u danima velikih raketnih napada) – posebnu je štetu i probleme Ukrajini zadnjih tjedana napravilo rusko ratovanje besposadnim letjelicama operativne razine i raznim raketama, koje se također bilježi svake noći. Konkretno, već tjednima je na djelu poseban val redovitih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu ne bi li se iskoristila ovogodišnja zima, koja se pokazala najhladnijom od početka ruska agresija na susjednu Ukrajinu.

Kada pogledamo tamošnje vrijeme, vidi se da je godina počela izuzetno hladno (do -6 po danu i -11 u noći), da bi onda uz snijeg u Kijevu i na zapadu zemlje ipak malo zatoplilo na prostorima borbi. Sve se to preokrenulo od 9. siječnja, kada je temperatura počela iz dana u dan vidljivo padati – dosegnuvši sredinom mjeseca oko -10 po danu i -18 po noći, sve uz dosta snijega. Ništa bolje nije bilo ni u nastavku, budući da se zadnjih tjedan dana uz tzv. „Sibirsku anticiklonu“ u Ukrajini doduše bilježilo malo snijega, ali su se temperature kretale do -10 po danu i sve do -22 u pojedinim noćima – s posebnim očekivanjem još jednog hladnog vrhunca od 19. na 20. siječnja prije novog laganog zatopljenja. Imajući u vidu takvo kretanje vremenskih prilika, ne čudi ni činjenica da su iz Ruske Federacije krenuli usklađivati svoje zračne napade prema vremenskim prognozama ne bi li pojačanim udarima na strujnu i plinsku infrastrukturu postigli što razornije učinke na moral te izdržljivost barem ukrajinskih civila, ako im već nije uspjelo ništa spektakularno uzduž dugih kopnenih bojišta ovoga rata.

Temperatura u stanu u Kijevu

Konkretno, uz redovite zračne napade kamikaza-dronovima raznih tipova, Ruska Federacija je Ukrajinu tijekom prva 21 dana siječnja napala i raketnim udarima ukupno osam puta – no kad zanemarimo četiri napada s vrlo malo raketa, ostaju nam četiri ozbiljna kombinirana napada, izvedena tijekom noći i ranog jutra u ponedjeljak 5. siječnja, u petak 9. siječnja, u utorak 13. i konačno u utorak, 20. siječnja. Nije teško vidjeti kako se time pažljivo gađalo noći pojačanog hladnog vremena, kada bi i u redovito vrijeme ukrajinski energetski sustav bio pod posebnim opterećenjem radi građanskih potreba za pojačanim grijanjem. Nažalost, kako su ukupni energetski resursi Ukrajine već itekako načeti brojnim ruskim napadima u protekle gotovo četiri godine rata – radi se o sustavu koji je pod normalno podvrgnut brojnim ograničenjima potrošnje energije za gospodarstvo, te redovitim redukcijama za građanstvo – tako da su novi veliki napadi u najnezgodnijem trenutku gotovo trenutačno izazvali prestanke opskrbe strujom u velikim dijelovima Ukrajine. Samim time uvelike je prestalo i komunalno grijanje, te se niz stambenih zgrada u velikim gradovima najednom našao hladan u doba smrzavanja – tako da se bilježilo i niz situacija (posebice u Kijevu) da je bilo potrebno hitno prazniti vodu iz svih cjevovoda po zgradama ne bi li se izbjeglo njeno smrzavanje i onda masovno pucanje svih tih instalacija. U takvim okolnostima su stotine interventnih ekipa energetskih kompanija praktično danonoćno radile na popravcima raznih oštećenja, u praksi se natječući sa svakonoćnim ruskim napadima koji su nastojali barem omesti popravke, ako već ne i pogoršati ukupne štete.

Velike bespilotne letjelice nad Ukrajinom

Konkretno gledano, Ruska Federacija je u prvih 21 dan siječnja na Ukrajinu otposlala 3.020 velikih kamikaza-dronova raznih tipova, od čega su branitelji pretpostavljali da je njih oko 2.005 bilo tipa Shaheed-136 (u ruskoj verziji „Geranj-2“). Riječ je o bespilotnim letjelicama koje su na početku korištenja u listopadu 2022. bile poznate po dometu od oko 2.500 km i nošenju bojne glave od oko 50 kg, da bi postupno tijekom ruske službe u Ukrajini bile usavršavane u nizu koraka – te se od svibnja 2024. godine uglavnom pojavljuju u dometu od oko 600 km, s bojnom glavom od oko 90 kg. Iako su u pojedinim fazama njihovog korištenja ukrajinske metode elektroničkog ratovanja uspijevale utjecati na uspješnost korištenja ovog oružja, agresori su redovito nastojali tehničkim doradama jačati njihovu otpornost i učinkovitost. Zato i ne čudi da se tijekom zadnjih mjeseci bilježe njihovi više ili manje masovni napadi baš svake noći – gdje se tijekom prvih 21 dan siječnja 2026. godine postotak ukrajinskog rušenja i prizemljivanja ovih letjelica navodno kretao između 60 i 76 posto, različito od noći do noći napada. Ipak, treba napomenuti da je ove godine njihovo najmasovnije korištenje zabilježeno 20. siječnja (pretpostavljenih 250 komada, od ukupno oko 339 registriranih teških dronova), dok su još bili posebno aktivni dani i 1. siječnja (oko 130 komada od ukupno 205 dronova), 9. siječnja (oko 150 od ukupno 242 registrirana velika drona), te 13. siječnja (oko 200 od ukupno 293 registrirana teška drona). Naravno, nije teško uočiti da i tu govorimo baš o noćima kada se očekivalo te bilježilo posebno hladno vrijeme širom Ukrajine.

Osim raznih manjih nadogradnji samih ruskih letjelica Geranj-2, postupno se uočavalo i daljnje razvoje ovog oružja – od korištenja dronova operativnog značenja s mlaznim pogonom (gdje se iranski dizajn letjelica Shaheed-238 u ruskoj službi označavalo kao Geranj-3, i počelo povremeno koristiti od siječnja 2024. godine), pa sve do 11. siječnja 2026. godine, kada se čulo i o postojanju verzije Geranj-5, nastale korištenjem naprednijeg kineskog mlaznog motora te dodatnih sustava naprednog satelitskog i internet-vođenja. Kako izgleda, riječ je tu o letjelicama temeljenim na iranskom dronu HESA Karrar, gotovo dvostruko većima od redovitih Shaheeda, opet s bojnom glavom od 90 kg te mogućim dometom od oko 1.000 km. U ovim, ali i ponekim drugim verzijama modernizacija, radilo se i o dodavanju mogućnosti konstantnog vođenja od udaljenih pilota (što je omogućilo fleksibilnije mijenjanje putanja, ali i precizne napade na ciljeve bilo na samoj liniji fronte ili u pokretu iza bojišnice). To je slično i sve učestalijem ruskom opremanju kamikaza-letjelica „Molnja“ sustavima satelitske komunikacije „Starlink“ – čime je i ovo oružje za oko 400 USD novih komponenti postalo bitno preciznije i otpornije na ukrajinske mjere elektroničkog ratovanja. Uz to, novim se dronovima krenulo povremeno dodavati i razne oblike raketnog protuzračnog naoružanja – od 1. prosinca 2025. ustanovljenog montiranja raketa zrak-zrak R-60, ili od 4. siječnja ove godine ustanovljenog montiranja prijenosnih protuzračnih sustava 9K38 Igla ili 9K333 Verba, sve do potencijalnog korištenja i raketa zrak-zrak R-73. Time se izgleda pokušava postaviti osnove za rušenje dronom raznih ukrajinskih helikoptera i raznih aviona (bilo lakih ili obučnih, ili raznih nadzvučnih borbenih aviona) koji sve češće služe u protuzračnom lovu na ovu rusku pošast koja napada ukrajinsku bojišnicu i gradove praktično svake noći. Naravno, sve je to ipak poprilično različito od masovne uporabe taktičkih kamikaza-dronova na bojištima, čije se dnevne količine s ruske strane zadnje vrijeme dižu i preko 8.000 komada dnevno.

Rakete kao posebno oružje napada

Ostaci projektila 48N6DM za ruski sustav S-400 kojim je ovih dana gađan Kijev

Kako smo već napomenuli, u prvih 21 dana siječnja Ukrajina je bilježila ukupno osam navrata u kojima je Ruska Federacija uz brojne bespilotne letjelice velikog dometa na Ukrajinu lansirala i razne rakete. Najčešće se tu koristilo balističke rakete „Iskander-M“ za precizne napade dugog dometa ili balističke rakete iz protuzračnih sustava S-300/S-400 za slične napade na kopnene ciljeve, ali ponešto manje preciznosti, uz načelno presretanje tek oko 36 posto registriranih balističkih raketa. U ponedjeljak 5. siječnja bilo je lansirano ukupno 9 ovakvih raketa i one su sve pogodile neke ciljeve, da bi 7. siječnja bila lansirana samo jedna takva raketa koju su Ukrajinci uspjeli srušiti (što znači da je gađala neko od faktično rijetkih područja branjenih naprednim zapadnim sustavima proturaketne obrane). Zato se 9. siječnja registriralo lansiranje ukupno 36 raketa – 13 balističkih iz Brijanske oblasti (8 srušeno), 22 krstareće rakete 3M-54 Kalibr s Crnog mora (10 srušeno), te još i jedne balističke rakete srednjeg dometa „Orešnik“, lansirane s ruskog poligona Kapustin Jar na cilj oko grada Lviva na zapadu Ukrajine. Dan kasnije, 10. siječnja, registrirano je bilo i gađanje jednom balističkom raketom iz ruske regije Kursk, koja je navodno pogodila neki cilj.

Nakon toga se u utorak 13. siječnja (uz 293 velika kamikaza-drona) bilježilo i lansiranje 18 balističkih raketa iz niza ruskih oblasti (navodno 2 srušene), te 7 krstarećih raketa „Iskander-K“ lansiranih iz Kurske i Belgorodske oblasti u Rusiji (navodno 5 srušeno) – da bi se onda dan kasnije, u srijedu 14. siječnja, čulo o lansiranju još 3 balističke rakete „Iskander-M“ iz Rostovske i Voronješke oblasti (1 srušena). Nadalje, u rano jutro utorka 20. siječnja čulo se o ruskom lansiranju 18 balističkih raketa Iskander-M/S-300 (14 navodno srušeno), još 15 zrakoplovnih krstarećih raketa Kh-101 (navodno 13 srušeno), i još jedne rakete koja je gađala termoelektranu u ukrajinskoj regiji Vinica. Iako se u prvo vrijeme nagađalo da bi to moglo biti prvo operativno korištenje nove ruske rakete „Iskander-1000“, kasniji su izvori takve navode demantirali, navodeći da je ukrajinski cilj tu zapravo bio s okupiranog Krima gađan ruskom modernom protubrodskom krstarećom raketom 3M22 Cirkon, koja je u operativnoj službi od početka 2023. godine, i cilj precizno gađa brzinom do 9 Macha. Konačno, u srijedu 21. siječnja bilježeno je lansiranje još jedne ruske balističke rakete „Iskander-M“ s Krima, koja je uspješno pogodila svoj cilj. Dakle, ovaj je mjesec do sada ipak bilježio posebno te pojedinačno korištenje dva ruska moderna raketna oružja – balističke rakete srednjeg dometa „Orešnik“ i brze krstareće protubrodske rakete 3M22 Cirkon, za koja Ukrajina u načelu i nema raspoložive veće količine efikasnih obrambenih sredstava (usprkos objavljenom pristizanju dvije bitnice sustava Patriot iz Njemačke na samom početku godine, kao i navodno postupno pristizanje većih količina raketa za sustave Patriot, NASAMS te Iris-T).

Koji su to bili posebno bolni ciljevi ruskih napada?

Već od početka siječnja 2026. godine bilježio se nastavak sustavnih ruskih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu – posebno razne elektrane i toplane, dalekovode te posebno trafostanice, bilo gradske ili vezane uz industriju, odnosno željezničku strukturu) – i to posebno u oblastima uz granicu s Rusijom, uz bojišnicu, po obali, ali i u većim gradovima unutrašnje Ukrajine. Prema ukrajinskim izvorima, ovakva se djelovanja karakterizira kao „zločine protiv čovječnosti“, a od početka listopada i sezone grijanja registrirano je ukupno preko 256 ruskih zračnih napada na ukrajinske objekte energetske infrastrukture (od toga 11 hidroelektrana, 45 termoelektrana, te više od 150 napada na razne trafostanice širom države). Imajući u vidu značaj ove kategorije ciljeva te posljedice takvih napada, u nastavku ćemo se koncentrirati samo na navode takvih šteta u Ukrajini.

Energetski objekti u Odesi su neprestano na meti

Već 1. siječnja bilježilo se udare po industrijskoj energetici u Odesi (trafostanice poduzeća DTEK), Zaporižju i Harkivu, te po oblasti Volinj na sjeverozapadu države i regijama Černihiv te Sumi na sjeveru – da bi se 2. siječnja na meti našla toplana u Hersonu, a loše vrijeme je dovelo i do nestanaka struje u pozadinskoj regiji Ivano-Frankivsk. U subotu 3. siječnja čulo se da je Odesa usprkos popravaka privremeno odustala od korištenja tramvaja i trolejbusa radi oštećenja strujne mreže, dok su manje štete izazivale i prekide u opskrbi u obližnjoj regiji Mikolajev radi više oštećenja dalekovoda. Nakon samo malo manje opasne nedjelje 4. siječnja, ponedjeljak 5. siječnja bilježio je prvi veći raketni napad ove godine s brojnim štetama u Kijevu (više mrtvih te ranjenih) i nedalekom Slavutiču, u Harkivu (proizvodnja struje) i Dnipru (dalekovod, uz izlijevanje oko 300 tona nafte iz američkog industrijskog postrojenja nakon napada dronova), te po regiji Černihiv (balistička raketa po navodnom vojnom skladištu). U utorak 6. siječnja čulo se o saniranjima štete u Slavutiču, uz postavljanje „točaka nepobjedivosti“ za hitnu opskrbu i grijanje građana – dok je Volodimir Zelenski o takvim problemima izvijestio i „Koaliciju voljnih“ tijekom njihova sastanak u Parizu. Nasuprot tome, bilježilo se oštećenje „infrastrukturnog objekta“ u Krivom Rihu – koji se pod napadom našao i u srijedu 7. siječnja (8 ozlijeđenih, privremene obustave grijanja), baš kao i grad Dnipro (7 ranjenih, uz kompletni višednevni nestanak struje) te dio regije Zaporižje. Ujedno se čulo o popravcima infrastrukture u gradu Lvivu na zapadu zemlje, gdje se počelo i u praksi primjenjivati restriktivno brojanje „kritične infrastrukture“ ne bi li se uštedjelo dodatne struje za građane. Kasnije popodne je pod napadom opet bila Odesa i luka Černomorsk, s oštećenjima na lučkoj i energetskoj infrastrukturi (1 mrtav i 5 ozlijeđenih). Četvrtak 8. siječnja počeo je vijestima o potpunim nestancima struje u gradovima Dnipro te Zaporižje, zajedno s okolnim regijama kojima su to glavna mjesta. No, dok se Zaporižje brže oporavilo, Dnipro je ostao u problemima – oko 800.000 potrošača ostalo je bez struje, obustavljen je javni prijevoz na struju, a željeznica je prešla na dizelske lokomotive, građanstvu se pokušalo pomoći „točkama nepobjedivosti“, bolnice su opskrbljivane agregatima kao i stanice mobilnih mreža, a struje neko vrijeme nije bilo čak ni za sirene sustava za uzbunjivanje. Tek nešto bolje je bilo u regijama Harkiv, Poltava i Sumi, dok se na zapadu i sjeveru države bilježilo nestanke struje radi početka bitnog pogoršanja vremena. U takvim okolnostima, ne čudi ni činjenica da je posebno dobro bila dočekana vijest o slanju veće količine rezervne energetske opreme iz Hrvatske, o čijem se konkretnom utovaru na željeznicu ona javilo u nedjelju 11. siječnja (izgleda još i 2 generatora za Sumsku regiju, uz planirana još 2 snažnija generatora za Kijevsku i Sumsku regiju).

Udari na Kijev

Kijev je počeo postavljati grijane šatore za građane

Zajedno sa zahlađenjem te obilnim snijegom na zapadu i jugozapadu Ukrajine, tijekom noći na petak 9. siječnja počeo je veliki ruski kombinirani zračni napad usmjeren prvenstveno na Kijev (uz medijski dobro popraćeni udar rakete „Orešnik“ na cilj kod Lviva, gdje nije do kraja razjašnjeno je li se gađalo velika skladišta plina ili ukrajinsku vojnu industriju). U Kijevu se tada bilježilo 4 mrtvih i barem 19 ozlijeđenih, te ostajanje bez struje oko polovice ukupnog broja kijevskih stambenih zgrada (njih skoro 6.000, s više od 500.000 potrošača, posebno na istoku grada u četvrtima Brovari i Borispil), budući da su na meti bile elektrane/toplane broj 4, 5 i 6, a oštećena je bila i zgrada veleposlanstva Katara u Ukrajini. Samim time, u velikim dijelovima Kijeva je nestalo i vode, a uz pozive za evakuaciju dijela stanovnika, čulo se i o nastojanjima da se isprazne od vode razne cijevi u hladnim zgradama ne bi li se spriječilo njihovo smrzavanje i pucanje. Dan kasnije, u subotu 10. siječnja još se naveliko radilo na popravcima u Kijevu (vraćena struja za oko 350.000 potrošača) kada su registrirane nove štete u gradovima Dnipro i Krivi Rih (opet nestanci struje i vode, kojima je ukupno bilo pogođeno oko 130.000 građana u Dnjepropetrovskoj oblasti), a onda i u Harkivu („infrastrukturni objekt“ u četvrti Slobidskij) s okolicom, te u regiji Černihiv. Nedjelja 11. siječnja i dalje je svjedočila velikim problemima u željezničkom prometu širom Ukrajine, napadima na infrastrukturu sjeverozapadne regije Rivne, te bjesomučnim nastojanjima za popravljanjem strujne mreže u gradovima Kijev te Dnipro – s očekivanjem problema barem do četvrtka 15. siječnja, budući da se ovu kombinaciju napada i hladnoće karakteriziralo kao „najteži nestanak struje ove zime“.

No, dok je gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko izvor problema vidio u nedovoljnoj protuzračnoj obrani – Vlada i Ured Predsjednika za kaos i sporost popravaka krivce su našli prvenstveno u lokalnim vlastima, tako da nije ni bilo posebno čudno kada se uskoro počelo registrirati i pokušaje direktnog miješanja samih vrhova državne vlasti u tamošnje brojne komunalne popravke. Ništa bolje nije bilo ni u ponedjeljak 12. siječnja, kada su Rusi nastavili napadati infrastrukturu Kijeva (četvrti Obuhiv i Fastiv, Brovary i Borispil, gdje je radilo preko 187 timova za popravke) te Odese (navodna strujna „havarija“), a struje je nestajala i nakon napada u regiji Černihiv, te zbog lošeg vremena širom središnje Ukrajine. Određeni lijek na rane tu je stavila najava oko 200 milijuna USD posebne pomoći iz Norveške, specijalizirano za ukrajinsku energetiku. Situacija u kojoj su se širom Kijeva radi manjka struje krenuli zatvarati i veliki supermarketi vodećih trgovačkih lanaca, a struje je po stanovima u najboljem slučaju bilo do 3 sata dnevno, dodatno se pogoršala u utorak 13. siječnja, kada se izuzetno hladno vrijeme kombiniralo s još jednim velikim valom ruskih zračnih napada, tijekom kojih su izvedeni napadi na ukupno 15 energetskih te kritičnih infrastrukturnih objekata širom Ukrajine. Na meti su opet bili Kijev (posebno naselja Irpinj, Buča i Gostomel, dok je na zapadu grada obustavljen javni prijevoz na struju), Harkiv (trafostanica na sjeverozapadu, oko 35.000 domaćinstava bez struje) te Odesa (6 ranjenih, oštećena dva energetska postrojenja, oko 47.000 domaćinstava bez struje, a oštećena je i zgrada poljskog konzulata), kao i regije Sumi, Poltava i Zaporižje, te Krivi Rih i Zelenodolsk (s velikom termoelektranom) u regiji Dnjepropetrovsk – uz nestanke struje i u regijama Zakarpatje i Černihiv radi izuzetno lošeg te hladnog vremena.

‘Akutna faza energetske krize‘

Denis Shmyhal – u šest mjeseci od ministra obrane do ministra energetike

Uz brojne radove na popravljanju oštećenja (u Kijevu je tada još oko 472 zgrade bilo bez struje temeljem napada od 9. siječnja), čulo se i o brojnim hitnim postavljanjima manjih generatora struje te dodatnih „točaka nepobjedivosti“ ne bi li se barem donekle osiguralo uvjete za život u gradu kojeg je oko 70 posto bilo bez struje – sve uz pojačano uključivanje i samih vrhova vlasti u Ukrajini, budući da je situacija počela poprimati obrise stvarno velikog nacionalnog iskušenja. Zato se od Denisa Šmihala, samo dan prije potvrde za mjesto novog ministra energetike, moglo čuti kako „Ukrajina proživljava akutnu fazu energetske krize“ – što je završilo začinjeno i nepredviđenim obustavama struje u gradu Dnipro radi ozbiljnih preopterećenja tamošnje jedva pokrpane strujne mreže. Grad Kijev je srijedu 14. siječnja dočekao s još skoro 500 velikih zgrada bez grijanja i užurbanim popravcima magistralnih toplovoda, te oštećenjima „infrastrukturnog objekta“ u gradu Krivi Rih ruskim dronovima – što je oko 45.000 domaćinstava privremeno ostavilo bez struje, još oko 700 i bez grijanja, uz kraću obustavu i lokalnog javnog prometa na struju. Uz to, u regijama Kijev i Černihiv bilježilo se i niz dodatnih manjih nestanaka struje radi lošeg zimskog vremena, a pojačano je i revidiranje opće potrošnje struje ne bi li se pronašlo dodatne mogućnosti za uštede i preusmjeravanje struje prema građanstvu (gdje to stanje mreža dopušta) u proglašenom stanju nacionalne „energetske uzbune“. Posebno je to vrijedilo u Kijevu, gdje su krenuli eskalirati okršaji gradonačelnika i Vlade, a uspostavljen je i poseban državni „Stožer za koordinaciju situacije s električnom energijom i grijanjem“, dok se najavilo i reviziju režima „policijskog sata“ ne bi li građani iz svojih uvelike hladnih stanova ipak i tijekom noći mogli dolaziti do brojnih „točaka nepobjedivosti“ po malo tople hrane i struje. Istovremeno, počelo se čuti o učestalim pucanjima cijevi po stambenim prostorima, dok su komunalne službe navodno bile kompletno pretovarene radom na raznim popravcima sustava. Ništa bolje nije bilo ni dan kasnije, u četvrtak 15. siječnja, kada se bilježilo daljnje ruske napade manjeg opsega na Kijev (gdje je i dalje oko 300 zgrada bez grijanja), oštećenja „kritičnih infrastrukturnih objekata“ u Žitomirskoj regiji (mjesta Žitomir i Korosten) i Harkivu (uništen „veliki energetski objekt“), te dodatne ispade strujne mreže radi lošeg vremena u regijama Kijev i Černihiv.

U petak 16. siječnja čulo se da u Ukrajini više nema ni jedne elektrane koja nije bila pogođena napadima, pa ne čude vijesti svjetskih medija da je nacionalni energetski sustav trenutačno sposoban pokriti samo 60% strujnih potreba Ukrajine, dok vlasti Kijeva na raspolaganju imaju tek oko polovice električne energije potrebne gradu. Zato su u Kijevu školski praznici produženi do 1. veljače, a iz Vlade se naložilo i dodatno ograničenje potrošnje struje širom grada (smanjenje javne rasvjete te druge nesuštinske potrošnje na 20% snage ili gdje je to tehnički nemoguće uključivanje samo 50% ulične rasvjete), dok su stambene zgrade s električnim grijanjem klasificirane kao „kritična infrastruktura“ koju se ne bi trebalo isključivati, ako struje uopće ima. Ujedno se građane nastojalo utješiti i vijestima o isporuci iz Italije oko 80 jedinica industrijskih kotlova za grijanje, kapaciteta 116,5 MW i vrijednih 1,85 milijuna (prva faza šireg programa pomoći), te hitnom izdvajanju oko 20 milijuna GBP iz Velike Britanije, namjenski za poboljšanje energetske situacije.

Javni prosvjedi

Potraga za žrtvama nakon ruskog napada na Harkiv

Istodobno, registriralo se i daljnje manje ruske raketne napade na regiju Mikolajev, kao i ponovljeni napad na „kritičnu infrastrukturu“ kod Korostena u Žitomirskoj regiji, te oštećenje jedne od trafostanica kojom se strujom napajaju ostaci nuklearne elektrane Černobil sjeverno od Kijeva. Zato je subota 17. siječnja započela novim vijestima o oštećenju ruskim dronovima „infrastrukturnih objekata“ u Zaporižju, Odesi (požar na „energetskoj infrastrukturi“), Kijevu (na toplinsku mrežu se priključuje oko 100 višekatnica, dok je njih više od 40 bez grijanja još od 9. siječnja) i Harkivu (oštećen „kritični infrastrukturni objekt“ u četvrti Slobidskij) kao i u regijama Sumi i Harkiv, a nastavljeni su i užurbani radovi na otklanjanju brojnih šteta nanesenih kako napadima 9. i 13. siječnja tako i izuzetno hladnim vremenskim uvjetima (posebno regija Kijev). Nakon višednevnih nestanaka struje registrirani su i javni prosvjedi te blokiranja cesta u Odesi i Krivom Rihu. Nedjelja 18. siječnja započela je vijestima o napadu dronova na općinu Vilnia u Zaporižju (oko 15.000 domaćinstava bez struje) – što je samo začinilo podatke kako je od početka godine Kijev bio bez struje 46,2 posto vremena, a naselje Borispil 77 posto i naselje Brovari oko 63,7 posto vremena.

Do navečer se čulo i o novim napadima u regiji Černihiv, gdje je oštećenje „važnog energetskog objekta“ u okrugu Korjukiv dovelo do nestanka struje za niz manjih naselja. Zato se stanje u samom Kijevu lagano popravilo te je većina grada načelno krenula prelaziti na planske redukcije struje (koje je bilo po 3 sata, s onda po 10 sati bez), naravno – ovisno o konkretnom stanju mreže i radova u svakoj pojedinoj četvrti. Ponedjeljak 19. siječnja opet je započeo ruskim napadima dronova na Odesu („energetska i plinska infrastruktura“), a ponovljen je i niz napada na regiju Černihiv (oštećenje ukupno 5 objekata „kritične infrastrukture“ ostavilo je oko 100 naselja bez struje, među ostalim opet i u istočnom okrugu Korjukiv), te Harkiv (četiri projektila na „kritični infrastrukturni objekt“), uz pojedine ciljeve u regijama Sumi i Dnjepropetrovsk – što se u praksi kombiniralo s pojačanom potrošnjom struje radi hladnog vremena (1,6 posto više nego 16. siječnja, usprkos oštrim ograničenjima). Naravno, radovi na popravcima širom Kijeva nastavljeni su i usprkos povremenim napadima, dok je na terenu zabilježena i uspostava 41 mobilne kuhinje za građane bez struje i grijanja.

Putinov teror hladnoće bez spominjanja vojnih ciljeva

Bojište u ledeno doba

Nažalost, sav taj posao pokazao se prilično uzaludnim već u utorak 20. siječnja, kada je u rano jutro krenuo još jedan veliki ruski zračni napad (prvo dronovi, pa balističke i onda krstareće rakete). Glavni je cilj opet bio grad Kijev, iako se štete bilježilo i na energetskoj infrastrukturi Odese, kod Harkiva, u regiji Rivne (10.000 domaćinstava bez struje) i Poltava (grad Kremenčuk), te u Zaporižju, Vinici (još jedna termoelektrana) i Černihivu (87 posto regije bez struje). Do početka prve radne smjene bilo je jasno da istočni dio Kijeva uglavnom više nema struje, brojni požari su grad obavili u dim i smog, a manjkom struje se ograničena našla i tamošnja podzemna željeznica te Pečerski okrug na jugu zapadnog dijela grada. Bez struje je ostalo oko 75% grada (više od milijun potrošača), a opet je bez grijanja ostalo i 5.635 visokih zgrada (njih 80% je taman bilo popravljeno nakon napada, i samo ih je 16 bilo bez grijanja još od 9. siječnja), uz vezane probleme i u opskrbi strujom te vodom na čitavom istoku grada. Težinu problema dobro ilustrira i činjenica da se prema službenim ukrajinskim izvorima tek tijekom popodneva u srijedu 21. siječnja uspjelo vratiti struju kompletnoj listi kritično važnih objekata u Kijevu, dok se tek čekalo popravke u otprilike 60 posto Kijeva.

Kako se moglo čuti od predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je pod pritiskom ratnih šteta ostao u Ukrajini i propustio početak Međunarodnog ekonomskog foruma u švicarskom Davosu, situacija bi bila još i lošija da Ukrajina nije baš uoči ovog napada dobila novu pošiljku raznih protuzračnih raketa, kojih je prilikom te obrane bilo ispaljeno u vrijednosti od oko 80 milijuna eura. No, u svemu tome je uočena i nova ruska taktika ovakvih napada – ustrajno napadanje jednih te istih ciljeva, ne bi li ih se postupno oštetilo na način da manji popravci više ne dolaze u obzir. Posebno se to odnosi na niz trafostanica koje vežu ukrajinske nuklearne centrale s nacionalnom strujnom mrežom, čija oštećenja onda vode gašenju ispravnih centrala što svakodnevno nose glavninu domaće proizvodnje struje. Dok je prošle zime ruski predsjednik Putin objavio barem kratkotrajnu stanku u napadima na energetski sustav iz „humanitarnih“ razloga, ove bitno hladnije zime pribjegao je upravo teroru hladnoće prema stanovnicima Ukrajine, ne spominjući više ni „isključive napade na vojne ciljeve“ ni brigu o esencijalnim potrebama građana – struji, vodi i grijanju.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 22. siječnja 2026. pod nazivom “Moćne rakete, promjena taktike i Putinov teror hladnoće izazvali kaos u Kijevu, sukob Klička sa državnim vrhom i javne prosvjede Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/mocne-rakete-promjena-taktike-i-putinov-teror-hladnoce-izazvali-kaos-u-kijevu-sukob-klicka-sa-drzavnim-vrhom-i-javne-prosvjede-ukrajinaca-15664365

Nažalost, ruski zračni napadi već mjesecima predstavljaju dnevnu rutinu za građane širom Ukrajine, pa to nije ništa novo ni tijekom posljednja dva tjedna. I taman što se Kijev oporavio od velikog napada 27. prosinca – nepunih dva tjedna kasnije opet je u noći s četvrtka 8. na petak 9. siječnja bio na meti. Kako se danas moglo čuti iz službenih ukrajinskih izvora – u doletu je noćas bilo registrirano 242 kamikaza-drona raznih tipova, lansirana iz niza lokacija u Rusiji i na okupiranim područjima Ukrajine, a za njih oko 150 procjenjivalo se da pripadaju opasnijem tipu „Geranj“, odnosno „Shaheed“.

Čak 36 raketa

Od toga je barem 226 komada bilo srušeno ili prizemljeno, dok ih je 16 udarilo u ciljeve. No bitno je ozbiljniji bio drugi dio noćašnjeg napada, sastavljen od oko 36 raketa raznih tipova – procijenjeno je bilo 13 balističkih raketa tipa „Iskander-M“ ili S-400, lansiranih iz Brijanske oblasti (8 navodno srušeno), još 22 krstareće rakete 3M54 „Kalibr“ s Crnog mora (10 srušeno), te jedna balistička raketa srednjeg dometa tipa Orešnik lansirana s raketnog poligona Kapustin Jar u ruskoj Astrahanskoj oblasti prema cilju oko grada Lviva na zapadu Ukrajine. Naravno, budući da su se balističke rakete dužeg dometa desetljećima viđale samo na vojnim paradama i pri pokusnim ispaljivanjima – ovo borbeno djelovanje, ukupno drugo po redu ikada, izazvalo je posebnu pozornost.

Kao prvo, treba napomenuti da od poligona Kapustin Jar u Rusiji do okolice Lviva ima oko 1.600 kilometara, što otprilike odgovara trećini deklariranog dometa raketa „Orešnik“. Dakle, ispaljivanje je odrađeno uz prilično strmu balističku putanju, koja je oko 5 tona korisnog tereta isporučila na ukrajinski cilj hipersoničnom brzinom od preko 10 Maha. Budući da su ukrajinski izvori spominjali brzinu leta od oko 13.000 km/h, od ruskog mjesta lansiranja do cilja u Ukrajini raketa je letjela oko 7 minuta.

Fotografije navodnih posljedica udara kod mjesta Strij. s ruske sfere društvenih mreža

Kao drugo, iako je sam ruski napad vizualno bio vrlo sličan onom prvom – izvedenom u ranim jutarnjim satima četvrtka 21. studenoga 2024. na ukrajinski grad Dnipro – tada je bilo jasno da se na meti našao industrijski kompleks PA Pivdenmaš (bivši Južmaš), dok danas (u trenutku pisanja ovog teksta) još nije jasno što je Ruska Federacija točno gađala na zapadu Ukrajine oko 23 sata i 46 minuta po lokalnom vremenu 8. siječnja 2026. godine. (1) Naime, u prvom se trenutku (posebno s neslužbene ruske strane) čulo brojne navode o tome kako je meta bilo veliko ukrajinsko podzemno skladište plina Bilche–Volitsko–Ugerskoye, sagrađeno 1983. godine i smješteno sjeverno od grada Strij (oko 60 km južno od Lviva na krajnjem zapadu Ukrajine). Iako su se tijekom noći i jutra učestalo društvenim mrežama dijelile razne slike velikih svjetala od navodnih požara, a iz usta gradonačelnika Lviva Andrija Sadovija spominjao se i neki pogodak u „kritičnu infrastrukturu“ koji je dio građana koštao opskrbe strujom – naknadno svemu tome nije bilo potvrda, dok ni specijalizirani sateliti nisu na lokacijama plinskih skladišta zabilježili odgovarajuće požare. (2) Iduću rusku verziju još je teže provjeriti. Naime, po njoj se noćas „Orešnikom“ gađao jedan od tamošnjih vojnih aerodroma na kojem je navodno bilo 12 do 15 borbenih aviona F-16, sa skladištima raketa dugog dometa i NATO osobljem koje je obučavalo ukrajinske pilote. Naravno, u skladu s tim opisom cilja, još se noćas pričalo i da je pogodak rezultirao žrtvama među NATO osobljem, koje se onda zračnim putem navodno prebacivalo u Poljsku. (3) Treća verzija je ujedno i službena verzija – rusko Ministarstvo obrane jutros je objavilo da je noćašnji napad na Ukrajinu odgovor na „teroristički napad kijevskog režima na rezidenciju predsjednika Ruske Federacije u Novgorodskoj oblasti, koji se dogodio u noći 29. prosinca 2025.“, dok su „Orešnikom“ gađani „proizvodni pogoni za bespilotne letjelice korištene u terorističkom napadu“.

Što su činjenice

Kako bilo da bilo, treba konstatirati nekoliko činjenica. Bez obzira na dvojbe oko konstrukcije raketa „Orešnik“ – bile one s pogonom od jednog ili dvaju stupnjeva – većina se izvora slaže da je to oružje dodatni proizvod ruskog rada na raketnom sustavu dugog dometa RS-26 „Rubež“ (NATO oznaka SS-X-31). Dok se za original pretpostavlja da je prvenstveno razvijen za nošenje višestrukih nuklearnih bojnih glava ili hipersoničnog jedrećeg sustava Avangard na desetke tisuća kilometara – smanjeni sustav „Orešnik“ navodno ima doseg od oko 5.000 km, čime bi srednjim dometom pokrio kompletnu Europu i bez korištenja navodne bliže lokacije baziranja u Bjelorusiji.

Tipologije udara prema brzini projektila (Ted Postol, MIT emeritus)

Njegovu se nosivost procjenjuje na 5 do 6 tona, a temeljem dosadašnja dva borbena korištenja vidi se da ukupno nosi 6 odvojenih kontejnera, svaki s po 6 malih bojnih glava procijenjene mase od oko 150 kg. Iako se tu nije radilo o nuklearnim bombama, već izgleda o inertnim tijelima bez eksplozivnog punjenja – već sama brzina udara takvih bojnih glava u cilj prenosi znatnu kinetičku energiju, dovoljnu da većina projektila ispari pri udaru i ondje izazove jake eksplozije. Prema nekim procjenama, riječ je o eksplozivnom učinku usporedivom s 1 do 1,5 puta količine TNT-a – samo raspoređenom na eliptičnu zonu udara niza manjih bojnih glava i pojedinih velikih dijelova projektila, ali bez velike probojne moći u dubinu cilja. Kako se vidjelo na primjeru industrijskog postrojenja u gradu Dnipro, a možda i noćas u Lvivu – konkretni učinci takvog napada izgledaju vrlo spektakularno, ali nisu neusporedivi s drugim zračnim oružjima koje Ruska Federacija učestalo koristi iznad Ukrajine. Dapače, hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ mogle bi biti probojnije, a time i razornije. Zato dio stručnjaka smatra da je noćašnji udar „Orešnikom“ bio tek pokazni, a izabrana meta simbolična – napad gotovo uz samu granicu Poljske rusko je upozorenje Zapadu nakon što je na ovotjednom sastanku „Koalicije voljnih“ potpisana Deklaracija o namjeri o raspoređivanju multinacionalnih snaga u Ukrajini nakon primirja, čemu se Rusija izričito protivi.

Državne “Točke nepobjedivosti” kao jedan od rijetkih izvora topline i struje u Kijevu

Iako se danas doduše mnogo pričalo o samom napadu raketom „Orešnik“ na Lviv, ipak su se čitavoga dana izvještaji koncentrirali na teške štete po energetskom sustavu grada Kijeva. Ondje se na meti prvenstveno našla velika termoelektrana i toplana CHP-6 kapaciteta preko 500 MW, smještena na sjeveroistoku grada, u četvrti Troješčina, a vidjeli su se i brojni pogoci kamikaza-dronova u kijevske nebodere. Ozbiljnost situacije dobro pokazuje i objava kijevskog gradonačelnika Vitalija Klička od danas oko podneva – kojom se konstatira da je u Kijevu oko 6.000 stanova ostalo bez grijanja, dok dijelovi grada imaju problema i u opskrbi vodom. Dok se kritična infrastruktura nastoji osigurati decentraliziranim sustavima opskrbe strujom i grijanja – građane se ujedno pozvalo da, ako mogu, privremeno napuste grad i odu na mjesta sa strujom i grijanjem. Naime, dok se noćas u Kijevu bilježilo -8 stupnjeva Celzija, idućih se dana očekuje dodatno zahlađenje, s dnevnim temperaturama oko -10 i noćnim oko -15 stupnjeva Celzija. Shodno tome, mogli su se danas čuti i pozivi lokalnih vlasti na istoku Kijeva (četvrti Troješčina i Lisovij) da nadležne osobe u tamošnjim neboderima koji su ostali bez struje krenu planski prazniti vodu iz ugašenih cjevovoda za grijanje i vodu, ne bi li se izbjeglo njihovo smrzavanje i pucanje u idućim danima, dok traju hitni radovi na popravcima energetskog sustava.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. siječnja 2026. pod nazivom “Orešnik je jurio 13.000 km/h, do mete stigao za 7 minuta, udar je izgledao spektakularno. Ali istu noć Rusi su ispalili i razornije oružje” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/hipersonski-oresnik-lviv-dronovi-kijev-energetski-kolaps-15660431

Nedjelja, 28. prosinca, ujedno je 1404. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ukrajina je proslavila Božić po gregorijanskom kalendaru (baš kao i Hrvatska), a za agresore iz Rusije ti blagdani tek predstoje pa im ni prigodno božićno primirje nije bilo prihvatljivo (baš kao ni ikakvi kompromisi po pitanju sklapanja nekog mirovnog sporazuma). Zato je vrijeme u Ukrajini postalo pravo zimsko – dnevne i noćne temperature su ispod nule Celzijusa, a bilo je i snježnih padalina koje bi se trebale ozbiljno pojačati prema kraju nadolazećeg tjedna. Samim time je i ratovanje opet krenulo novim smjerom – šume i biljni pokrov više ne pružaju veliku zaštitu od pogleda iz zraka, a iako je manje kompletno maglovitih i kišnih dana koji su bitno ometali uporabu dronova – ipak i hladnoća te snijeg donekle otežavaju uporabu tog osnovnog borbenog sredstva obiju strana u sukobu.

Nažalost, ovakvo vrijeme sa sobom nosi i pojačanu potrošnju električne energije iz sustava kojeg Rusi već godinama sustavno pokušavaju razrušiti i onesposobiti – zato i ne čude velike redukcije struje za ukrajinsko gospodarstvo i građane, gdje periodični novi ruski napadi vode dugotrajnim prekidima opskrbe koje se iznimno teško saniraju. Malo je tu pomogla proteklih tjedana provedena revizija potrošnje u kompleksima proglašenima kao kritično važnima – čime se navodno uštedjelo oko 1 GW struje koju bi sada trebalo preraspodijeliti građanima (ako to infrastruktura pod redovitim napadima bude dopuštala).

Dva velika vala udara u četiri dana

Naime, ako su uštede i ponešto pomogle – stanje je nakon velikog ruskog vala zračnih napada od 23. prosinca (635 dronova i 39 raketa) definitivno pokvario i val zabilježen u noći s petka, 26., na subotu, 27. prosinca, koji je opet ciljao ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a bio je treći po veličini ovog mjeseca. Tijekom noći na subotu, 27. prosinca, Ruska Federacija je na Ukrajinu lansirala 519 raznih kamikaza-dronova, od čega oko 300 komada tipa „Shaheed“ (njih 474 navodno srušeno, a 15 prizemljeno), uz još 10 balističkih i hipersoničnih raketa „Iskander-M“ i Kh-47M2 „Kindžal“, 7 krstarećih raketa Iskander-K/Kalibr (6 srušeno), 21 krstareću raketu Kh-101 (19 srušeno) i 2 krstareće rakete Kh-22 iz zraka nad Crnim morem. Ciljevi su primarno bili u Kijevu i njegovoj okolici (1 poginula osoba i 32 ozlijeđene, oštećena brojna civilna infrastruktura te hidroelektrana koja je dobila 3 pogotka raketom Kh-101), ali i oko Černihiva, u Umanu i Odesi, uz navod oštećenja na još jednoj termoelektrani iz portfelja ukrajinskog poduzeća Naftogaz. U tom kontekstu posebno se napominjalo kako je oko 600.000 stanovnika Kijeva ostalo bez struje, uz snježne padaline svih idućih dana te uz prognoze o bitnom zahlađenju prema kraju nadolazećeg tjedna.

Ipak, pri bilo kakvom sagledavanju stanja na ratištu treba prvo i osnovno napomenuti da Ruska Federacija već od kraja 2024. drži borbenu inicijativu širom bojišta – gdje branitelji tek uspijevaju donekle ograničavati njihove borbene uspjehe te, usprkos povremenim protunapadima, tek postupno predavati dijelove bojišta agresorima. Iako već mjesecima glavna ruska taktika obuhvaća slanje malih, ali brojnih grupa pješaka ne bi li se infiltrirali kroz slabo popunjene ukrajinske linije – zadnjih se tjedana učestalo bilježili i ponovni pokušaji mehaniziranih prodora na ključnim točkama bojišta (doduše, bez puno borbenih uspjeha). Pri tome treba konstatirati kako ruski agresori – usprkos održavanju brojnosti svojih snaga u Ukrajini na preko 710.000 boraca te nominalnom pritisku uzduž čitavih oko 1.200 km bojišnice – zapravo pokazuju sposobnost prodora i pomaka samo na odabranim uskim borbenim zonama. Osim ruskog prilaza nizu ukrajinskih gradova (Vovčansk, Kupjansk, Borova, Liman, Siversk, Časiv Jar, Kostjantinivka, Pokrovsk, Mirnograd, Novopavlivka, Pokrovske, Dobropilja, Gulajpolje, Orihiv, Stepnogirsk), koje se već neko vrijeme osvaja, treba registrirati i pojedine zone otvorenog prostora (posebno na jugoistoku bojišta, na spoju regija Donjeck, Dnjepropetrovsk i Zaporižje) na kojima su agresori uspješno napredovali. No, dok od proljeća ove godine u pozadini tih bojišta traje intenzivna izgradnja novih fortifikacijskih sustava, prilagođenih iskustvima ratovanja s mnogo bespilotnih letjelica – uz fiksne linije sačinjene od minskih polja, pa neprekidnih linija bodljikave žice, protutenkovskih rovova i betonskih prepreka, grade se i utvrde za malobrojnu posadu pokrivene pozadinskim bazama za timove s brojnim bespilotnim letjelicama – već je i sada jasno vidljivo kako agresoru za nadilaženje postojeće obrane treba izuzetno koncentriranje napadnih snaga. Njihovo okupljanje onda ostavlja i vidljive praznine u pojedinim ruskim „sporednim“ borbenim zonama – koje ukrajinski branitelji povremeno uspiju i iskoristiti.

“Pobjede za naslovnice” uoči susreta s Amerikancima

Posjet terenskom stožeru 26. listopada 2025. godine

Uz to, treba napomenuti i očiglednu sklonost ruske strane da pred ikakve bitnije susrete Ukrajinaca i čelnika Sjedinjenih Američkih Država krene proglašavati nove velike borbene uspjehe širom bojišta – valjda radi impresioniranja svojom vojnom moći kako Donalda Trumpa osobno, tako i niza osoba iz njegovog uskog kruga od povjerenja (sve po redu praktično bez iskustva bilo u obrani, diplomaciji ili vanjskim poslovima). U ovom kontekstu treba spomenuti objave ruskog predsjednika Vladimira Putina od 26. listopada – kada je službeno objavio navodno opkoljenje ukrajinskih snaga u borbenim zonama Kupjansk i Pokrovsk-Mirnograd. Iako se već tada nagađalo o neposrednom ruskom osvajanju ovih gradova, situacija se ondje nije odvijala po ruskim planovima koje se ruskom predsjedniku Putinu objavilo 1. prosinca tijekom posjeta terenskom zapovjedništvu skupina „Centar“ i „Istok“, da bi bili objavljeni široj javnosti dan kasnije. Konkretno, iako se tog 2. prosinca čulo o ruskoj okupaciji Vovčanska u regiji Harkiv, Pokrovska u regiji Donjeck i Dobropilje u regiji Zaporižje, situacija je u stvarnosti bila ponešto drugačija. Naime, dok je Vovčansk uvelike okupiran (Ukrajinci još ustraju u navodima o kontroli tek jugoistočnog dijela grada, uz navode o borbama u nizu prigradskih sela), bojišnica u Pokrovsku se i gotovo mjesec dana kasnije barem naizgled proteže kroz polovicu grada kojeg su Rusi proglasili potpuno okupiranim, a Dobropilja je poprište borbi koje ukazuju na podjelu naselja na ruski sjeveroistok i ukrajinski centar te jug.

Putin u posjeti terenu 27. prosinca 2025. godine

Slično je nejasno stanje i po pitanju ruske objave povodom posjeta Vladimira Putina terenskim zapovjedništvima skupina „Centar“ i „Istok“ od jutra subote, 27. prosinca, samo dan pred za nedjelju, 28. prosinca, poslijepodne najavljeni sastanak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u kompleksu Mar-a-Lago na Floridi. Konkretno, u subotu, 27. prosinca, službeno je objavljena ruska okupacija gradova Mirnograd u Donjeckoj oblasti te Stepnogirsk u Zaporižju, uz istodobnu rusku objavu snimaka višekratnih podizanja zastava u Mirnogradu (Donjecka oblast) te u gradu Gulajpolje (jugoistok ukrajinskog dijela regije Zaporižje). Pri svemu tome, nema sumnje kako je Mirnograd (opkoljen od Rusa s tri strane i smješten oko 3 km istočno od Pokrovska, koji je zadnjih mjeseci i sam poprište urbanih borbi) već dulje u izuzetno lošoj poziciji. Iako je navodnih oko 1.000 ondje preostalih ukrajinskih branitelja ogorčeno branilo grad, oni su postupno završili sabijeni na njegov sjeverozapadni dio, a čitava se zona posljednjih tjedana tretirala kao poprište borbi na kojem su se znale i praktično preplitati pojedine pješačke postrojbe zaraćenih strana uz logistiku uglavnom iz zraka ili kopnenim robotiziranim vozilima. Ipak, i usprkos lošem logističkom položaju, intenzivnom ruskom korištenju teških borbenih sredstava, te približavanju agresora s više strana i postupnom preuzimanju tamošnjeg urbanog prostora (posebno pod okriljem guste magle krajem studenoga i početkom prosinca) – zapravo je nejasno je li ondje obrana i stvarno okončana.

Rusija “oslobađa” Mirnograd

Naime, dok se tek 8. prosinca iz ukrajinskih izvora spominjalo ranije izvedeno povlačenje branitelja s prostora sela Lisivka i Suhi Jar (vjerojatno u Mirnograd) – što je onda dovelo i do konačnog brisanja oko 20 km² velikog južnijeg ukrajinskog džepa – nisu jasna ni aktualna nagađanja da je Mirnograd završio evakuiran tijekom snježnog vremena u zadnjih tjedan dana (nakon navodnog ruskog zauzimanja Rivne 19. prosinca i Svitle 20. prosinca, dvaju sela koja su branila cestu od podijeljenog Pokrovska prema sjeverozapadu Mirnograda), a prije subotnjeg podizanja ruskih zastava u sjevernom predgrađu Novator, kod „Centralnog“ rudnika i u središtu grada. Jednako je nejasno i stanje u već dulje borbeno podijeljenom Stepnogirsku, blizu obala bivšeg Kahovskog rezervoara na Dnjepru, smještenog oko 23 km južno od velikog grada Zaporižje. Iako su ondje Rusi 16. i 17. prosinca uočeni u napredovanjima istočno od grada (kod solarne elektrane i prema selu Lukjanivske), ondje zapravo nema dokaza i za njihovo zauzimanje kompletne sjeverne polovice naselja – što bi ipak bilo potrebno za istinitost objava o ruskoj okupaciji čitavoga grada od 27. prosinca.

Primjer Kupjanska dovodi u pitanje ruske tvrdnje

Naravno, nije teško sve te ruske tvrdnje dovesti u pitanje ako se makar i površno pogleda borbeno stanje na istoku Harkivske oblasti, u borbenoj zoni tamošnjeg (također donedavno logistički bitnog) grada Kupjanska. To je mjesto zadnjih mjeseci postupno kliznulo u ruke Ruske Federacije, nakon uspješnog desanta zapadno, preko rijeke Oskil, i onda postupne infiltracije na jug do Kupjanska. Ipak, grad kojeg su 22. studenoga Rusi službeno proglasili okupiranim (za što je general-pukovnik Sergej Kuzovljev 9. prosinca dobio orden Zlatne zvijezde), još je krajem listopada postao poprištem ozbiljne ukrajinske protuofenzive koja je dostigla prekretnicu do početka prosinca, i onda se, izgleda, zahuktala za branitelje – čemu je dobro svjedočio i posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji se u petak, 12. prosinca, slikao na samom rubu Kupjanska. Odonda se trend navodno nije promijenio, tako da zadnjih desetak dana ta operacija izaziva i otvorenu zabrinutost te zebnju među neslužbenim ruskim promatračima čitavog ovog ratnog sukoba. Konkretno, izgleda da su ukrajinske snage ondje okupile 2. korpus „Hartija“ (pukovnik Igor Obolenski) te niz jurišnih postrojbi, koje su u pripremi operacije oslobodile niz manjih mjesta sjeverozapadno od Kupjanska (24. rujna selo Tišćenkivka, 9. listopada selo Kindrašivka, a 11. listopada i selo Radkivka). Iz te osnove je 21. listopada izveden prvi prodor istočno do toka rijeke Oskil, čime je započelo opkoljavanje ruskih snaga koje su završile opkoljene u samom gradskom prostoru Kupjanska (navodno iz 121. i 122. motostreljačke brigade te ruske 1855. i 27. samostalne motostreljačke brigade). Pri tome su uništeni i izlazi iz niza podzemnih cjevovoda koje su ruske postrojbe u rujnu iskoristile za prolaz iz okupiranog prostora oko sela Liman Perši (istočna obala Oskila) do Radkivke (zapadna obala Oskila, oko 9 km dalje i samo 2 km sjeverno od Kupjanska), te su ih onda i nastavile rabiti za opskrbu svojih snaga na prvim linijama tamošnjih urbanih borbi. Dakle, oslobađanje grada izvodilo se kako (1) održavanjem blokade agresora sa sjevera (ukrajinski 2. korpus), tako i (2) napadima taktičke skupine „Kupjansk“ na okupirani dio grada Kupjanska s juga te (3) otporom ukrajinskog 10. korpusa na istočnoj obali Oskila – gdje su branitelji na tamošnjem dijelu Kupjanska postupno suzbili prodor agresora iz zapadnog dijela grada, ujedno održavajući i frontu na rubovima tamošnje ukrajinske enklave (kojom se u Kupjansku zapravo rješavao problem u zaleđu).

Ovakvo stanje od sredine prosinca nastavljeno je do kraja mjeseca – postupnim čišćenjem gradskog prostora, koje komplicira rusko korištenje civila kao štita te presvlačenje u civilnu odjeću. Opseg posla dobro oslikava i činjenica kako su 24. prosinca i ruski izvori krenuli pričati o ruskim zapovjednicima koji su svojim nadležnima već neko vrijeme slali lažne izvještaje, skrivajući time svoju katastrofu na terenu – da bi 25. prosinca u javnost dospjele i neslužbene ruske karte koje u centru i prema sjeveru Kupjanska markiraju barem pet manjih opkoljenih enklava u kojima se malobrojne vojnike agresora opskrbljuje iz zraka, dok ih Ukrajinci postupno pritišću sa svih strana. Ne bi li se oduprli takvom pritisku, Rusi navodno zadnjih dana jačaju i topničku vatru po ukrajinskim položajima oko Kupjanska, baš kao i udare dronovima po ukrajinskoj logistici nužnoj za ovu operaciju. Među ostalim, zanimljivo je napomenuti da su i ruska službena dnevna izvješća od subote, 27. prosinca, opet u svoj sastav uvrstila i detaljnije navode o borbama u Kupjansku, vjerojatno u nastojanju saniranja loše faktične te informacijske situacije po tom pitanju. Ipak, ne može se preskočiti i činjenica kako su uspjeh branitelja u Kupjansku, te usporavanje poraza u Pokrovsku i Mirnogradu (već dugo glavnoj fokusnoj ratnoj točki Rusa u Ukrajini), ipak imali i svoju cijenu. Konkretno, u ruke agresora je do kraja studenoga pala većina uvelike srušenog pograničnog grada Vovčanska na sjeveroistoku Harkivske oblasti, a prilično neočekivano su Rusi imali uspjeha i u gradu Siversku, smještenom južno od rijeke Siverski Donjec na sjevernom rubu centralne zone bojišta – baš kao i u Gulajpolju, na jugoistoku ukrajinskog dijela regije Zaporižje.

Problemi koordinacije braniteljskih postrojbi

Rusi u Siversku 11. prosinca 2025. godine

Dok okupacija pograničnog Vovčanska neće imati bitniji utjecaj na ukupnu borbenu situaciju u Ukrajini, pad Siverska, kojeg je ruski načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov objavio 11. prosinca (da bi neovisni promatrači potvrdili do 21. prosinca, a onda i sami Ukrajinci priznali 23. prosinca), pokazao se bitno većim problemom. Iako izgleda da Ukrajinci nadalje drže određeni prostor sjeveroistočno od Siverska (prema rijeci Siverski Donjec i selu Serebrjanka), ta je zona sada dodatno ugrožena, ne samo južno, iz prostora okupiranog grada, već i napredovanjem agresora u zaleđu, zapadno uz rijeku Siverski Donjec (od 24. listopada okupirane Dronivke, preko 22. studenoga zauzete Platonivke, sve do 27. studenoga dostignutog sela Zakitne). Ujedno, zauzimanjem Siverska otvoren je i daljnji prolaz za agresore prema zapadu, u zonu Slovjanska kao jednog od osnovnih preostalih ukrajinskih uporišta u Donjeckoj oblasti. Konačno, time su olakšane i ruske operacije južno od Siverska, na prostoru od 2. prosinca zauzetog sela Zvanivka, pa zapadno do 25. prosinca zauzetog sela Svjato-Pokrovske, te dalje prema još uvijek ukrajinskoj Riznikivki. Ipak, kao najozbiljniji ovdje uočljiv problem isplivalo je postojanje nesuglasica u zapovjednoj strukturi branitelja, koje je u konačnici itekako doprinijelo ruskom osvajanju grada Siverska te njegove neposredne okolice.

Iako je Ukrajina do 9. prosinca formalno okončala prijelaz svojih Oružanih snaga na korpusnu strukturu (načelno zamjenjujući tim novim postrojbama dotadašnje operativno-taktičke te operativno-strateške skupine – OTU i OSUV), a započelo je i rotiranje brigada unutar pojedinih korpusa (iako navodno nije do kraja dovršena njihova popuna ljudstvom i tehnikom) – izgleda da ova promjena nije sama po sebi dovela do prestanka zapovjednog kaosa na pojedinim točkama ukrajinskih obrambenih linija. S jedne strane, to se dobro vidjelo na primjeru Siverska, o čemu dobro svjedoči i u subotu, 27. prosinca, objavljena smjena zapovjednika 54. mehanizirane brigade (pukovnik Oleksij Konoval), koja je branila sam grad, te 10. brdske jurišne brigade (pukovnik Volodimir Potiješkin), koja je bila raspoređena južno od Siverska – sve zbog navodnog sustavnog falsificiranja borbenih izvješća prema višem zapovjedništvu 11. korpusa (čijem je zapovjedniku Serhiju Sirčenku ukrajinsko Zapovjedništvo „Istok“ sada iz nadležnosti izuzelo područje Siverska, koje je stavljeno pod djelokrug nove Taktičke grupe „Soledar“). Prema optužbama, zapovjedništva tih dviju brigada niz su svojih položaja prikazivala kao održane i popunjene iako na njima zapravo nije bilo branitelja – što je dovelo do problema kada su u zadnjoj trećini mjeseca studenoga guste magle omogućile većem postotku agresorskih vojnika da prođu obranu grada temeljenu na bespilotnim letjelicama i postupno se u urbanom prostoru okupe dovoljno brojno da nadjačaju branitelje.

Nažalost, slične su se vijesti o neslaganju pojedinih postrojbi branitelja čule zadnjih tjedana i iz grada Gulajpolje u Zaporižju. Ondje su ruske trupe prvo uspjele krajem studenoga i početkom prosinca osvojiti prigradska sela na sjeveroistoku i istoku (20. studenoga Vesele, 24. studenoga Zatišje, 26. studenoga Visoke i 27. studenoga Zeleni Gaj). Do tada je destabilizirana obrana u rukama 102. brigade Teritorijalne obrane završila pojačana dovođenjem 225. jurišne pukovnije – što je tek manjim dijelom olakšalo stanje, budući se ondje spominjao omjer ljudi od barem 5 na 1 za agresore. Nisu tu pomogle ni naznake manjih okršaja između braniteljskih postrojbi, kada su iz svježe jurišne pukovnije navodno spriječili pokušaje samoinicijativnog povlačenja jedne borbeno potrošene bojne ukrajinskih „teritorijalaca“ (koji su do tada već tjednima odolijevali ruskom pritisku te bezuspješno tražili pojačanja ili premještaj) – dok se istodobno, do 15. prosinca, bilježilo i primicanje agresora samom rubu gradskog prostora. Konkretno, Rusi su do ruba Gulajpolja prvo pristigli sa sjeveroistoka i istoka, da bi onda postupno okupirali i prigradsko naselje Bočan koje rijeka Haičur dijeli od glavnine mjesta. Nakon toga započele su i brojne infiltracije u sam grad, posebno preko rijeke sa sjevera i sjeveroistoka, dok je na jugoistoku raniji ruski prijelaz rijeke omogućio i puni ulaz u tamošnji urbani prostor (navodno nakon samoinicijativnog povlačenja još jedne bojne 102. brigade, sada preimenovane i formalno uvrštene u sastav 106. brigade Teritorijalne obrane). Upravo ta 1. bojna 106. brigade postala je neslavno poznata u četvrtak, 25. prosinca, kada su ruski izvori objavili videosnimke božićnog zauzimanja njezina kompletnog zapovjednog mjesta u centru Gulajpolja, zajedno s pripadajućom elektronikom i komunikacijskim sustavima. Svemu tome ne pomažu ni priče „teritorijalaca“ kako je njihova bojna bila opkoljena kod grada oko mjesec dana, da bi nakon proboja završila samo preimenovana te vraćena na drugi dio istog gradskog bojišta.

Ipak, usprkos naznakama da se u ovu borbenu zonu hitno prebacuju pojedine ukrajinske jurišne brigade, vlasti Ruske Federacije su u subotu, 27. prosinca, ipak objavile podizanje brojnih zastava na nizu točaka širom gradskog prostora Gulajpolja – što je s ukrajinske strane bilo dočekano spomenom „trkača sa zastavama“, koji su navodno onda i naknadno eliminirani. Kako bilo da bilo, izgleda da borbe u Gulajpolju i dalje traju, ako ništa drugo onda u industrijskoj zoni na njegovu zapadnom kraju. Uz to, iako se zadnje vrijeme učestalo spominjao negdašnji prometni i logistički značaj ovoga grada, treba napomenuti da bi njegovo osvajanje Rusima otvorilo tek polagani prolaz prema zapadu – kako u zaleđe oko 30 km udaljenog ukrajinskog uporišta Orihiv, tako i dalje prema oko 80 km udaljenoj rijeci Dnjepar i na njoj smještenom Zaporižju, istoimenom glavnom gradu čitave regije. Naravno, sve to stoji ako je grad i zaista okupiran, te ako ne uspiju ikakvi potencijalni pokušaji njegova zadržavanja ili barem naknadnog oslobađanja s ukrajinske strane.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 28. prosinca 2025. pod nazivom “Putinu slali lažne izvještaje i tvrdili: ‘Osvojili smo ih!‘ Priču su provalili i ruski promatrači, neslužbene karte potvrdile katastrofu na terenu” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ruska-ofenziva-zima-ukrajina-energetska-kriza-15656947

Nedjelja, 14. prosinca, ujedno je 1390. dan rata u Ukrajini, gdje vrijeme sve jasnije prelazi u zimu, padaline sve više iz kiše prelaze u snijeg, uz očekivanje da iduća dva do tri dana i dnevne temperature krenu barem privremeno ostajati ispod nule Celzija širom crte bojišta. Sve to, naravno, već tjednima prati izuzetno teško stanje ukrajinskog energetskog sustava – kojeg je ovogodišnjih osam najvećih valova napada na strujnu infrastrukturu ostavilo s tako teškim oštećenjima da su zadnjih tjedana nužne i opsežne cjelodnevne redukcije (posebno u gospodarstvu, ali i za građanstvo), a bilježila su se i povremena rušenja kompletnog opskrbnog sustava. Dok vlasti u Kijevu nastoje pronaći sve viškove potrošnje struje koji nisu kritično važni – pa ih ugasiti na račun jačanja opskrbe građana – svi se ti napori svakih nekoliko dana nanovo resetiraju ruskim zračnim napadima, koji pogađaju ne samo centrale, već učestalo i razne trafostanice širom države. Posebno se to vidjelo i tijekom velikog zračnog napada 6. prosinca, kada su sve tri operativne nuklearne elektrane u Ukrajini (Rivne, Hmeljnicki i Južnoukrajinska) morale prisilno smanjiti kapacitet reaktora kako bi se održala ravnoteža mreže. Ipak, stanje je navodno najteže u pograničnim i priobalnim regijama, a pretpostavlja se da će i uz maksimalne napore održavatelja strujnih sustava oštre redukcije (i do 16 sati dnevno) potrajati čitavu zimu, a možda i do travnja 2026. godine.

Diplomacija i fiksiranje ruskih novaca

Witkoff, Kushner i Dmitriev u šetnji Moskvom

Nakon praktično dva tjedna raznih sastanaka, mirovni sporazum je i dalje tek fatamorgana na horizontu – dok se ponovno profiliralo „poslovno usmjereno“ suglasje Sjedinjenih Američkih Država (Trump predstavljenih dvojcem Witkoff&Kushner) i Ruske Federacije (gdje rade Dmitrijev, Ušakov i sam Putin). Ukrajina je u suradnji s europskim saveznicima do 10. prosinca uspjela dovršiti i otposlati u Washington i svoj odgovor na američke mirovne prijedloge. Za razliku od do sada predstavljanih ruskih parametara za okončanje rata, njegovih 20 točaka trebale bi ocrtati granice okvirno prihvatljivoga za vlasti u Kijevu u okviru sporazuma Rusije, Ukrajine, SAD-a i Europe. Ujedno, izgleda da se uz taj (1) nacrt okvirnog sporazuma, paralelno radi i na (2) definiranju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u tri točke, te (3) planu za poslijeratnu obnovu Ukrajine – dok neki spominju i još dva dokumenta, (4) popis obveza SAD-a prema NATO-u u četiri točke, te (5) neki posebni sporazum SAD-a i Rusije u 12 točaka. Sve to je opet i pod vremenskim pritiskom – naime, izgleda da je Donald Trump, nakon neuspješnog pritiska za dogovor do američkog blagdana Thanksgivinga (27. studenog), kao novi rok za postizanje dogovora sada postavio Božić.

Pitanje ukrajinskog vojnika Vitalija iz Dobropilje za predsjednika Trumpa

Naravno, koliko god da je papira u pitanju, sve je to itekako teško dostižno u vrijeme kada Rusija i dalje aktivno napada na čitavoj bojišnici te, bez obzira na gomilanje gubitaka, i dalje odbija pristati na ikakvo primirje (uz izjave: “Radimo na miru, a ne na primirju”). Ujedno se čuje i o teškim razmimoilaženjima SAD-a i Europe, ne samo oko međusobnih odnosa (u svjetlu nove američke Strategije nacionalne sigurnosti), već posebno i po pitanju budućih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu – gdje nije posebna tajna da bi SAD tu zapravo željele “ugovoriti brzi prestanak neprijateljstava ne bi li stabilizirale europske ekonomije, spriječile nehotičnu eskalaciju ili širenje rata, obnovile stratešku stabilnost s Rusijom i omogućile poslijeratnu obnovu Ukrajine, kako bi time omogućile njezin opstanak kao države”. Naravno, sve to i ne bi bio problem da Washington pri ostvarivanju ovih ciljeva periodično ne usvaja rusko postavljanje preduvjeta za daljnju imperijalnu agresiju – na račun prvo Ukrajine, a onda i ostatka šire regije.

Pri svemu tome teško se oteti dojmu da je dio diplomatskih ponuda iz Moskve itekako usmjeren na pristup kojim bi se glavnina sankcijama zamrznutih milijardi na neki način ponudila Donaldu Trumpu – bilo da SAD njima vode obnovu (i ubiru profite) ili da novac općenito bude usmjeren na raspolaganje Sjedinjenim Državama, pa kako god ih one na kraju uporabile. Naravno, to se pokazalo računom „bez krčmara“, budući da je većina novca ipak zamrznuta u Europi, gdje prevladava stav da ta sredstva treba prvo i osnovno usmjeriti na održavanje obrambene sposobnosti Ukrajine, pa onda na obnovu – temeljem deblokiranja po mirovnom sporazumu i ruskom priznanju potrebe plaćanja ratnih reparacija. Sve to je postalo posebno bitno s dolaskom kraja godine i ukrajinskim izglasavanjem proračuna za 2026. godinu – gdje je jasno da se ove godine iz Europe nije do kraja uspjelo nadomjestiti izlazak SAD-a iz sustavnog financiranja Ukrajine (njezina funkcioniranja, obrane i vojnih nabava).

Naime, dok se od 2022. do 2024. godine od saveznika prema Ukrajini uspijevalo godišnje odaslati u prosjeku oko 41,6 milijardi eura, ove godine je do kraja listopada bilo otposlano tek oko 32,5 milijardi – gdje je otvoreno pitanje hoće li se do kraja prosinca prikupiti i tih nedostajućih oko 9,1 milijardu eura (do 3. prosinca se neslužbeno spominjalo pristizanje tek 33,8 milijardi, da bi 11. prosinca bilo navoda o prebacivanju još 2,3 milijarde eura makrofinancijske pomoći (MFA) Ukrajini). Pri tome, nije teško zabilježiti i kako se potpora za obranu Ukrajine koncentrirala na sjeverozapadu Unije, dok su države na jugu u pravilu bile bitno manje darežljive. Osim toga, posebna su tu priča i režimi u Mađarskoj te Slovačkoj koji čak i otvoreno koketiraju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dok je pitanje hoće li im se uskoro pridružiti i Andrej Babiš, koji je početkom listopada pobijedio na parlamentarnim izborima da bi u utorak, 9. prosinca, u Češkoj uspio i formirati Vladu.

Babiš, Orban i Fico – ruski igrači u Europskoj uniji

Sve je to posebno bitno u svjetlu glasovanja u Europskoj uniji, koja od ruske agresije na Ukrajinu krajem veljače 2022. godine svakih šest mjeseci prolazi kalvariju osiguravanja konsenzusa svih članica za produljenje blokade sankcijama zamrznutih ruskih novaca. Budući da se moglo čuti i naznake da takav konsenzus više neće biti moguće postići – zadnjih se dana pokazalo hitno potrebnim ustanoviti novu odluku kojom bi ta sredstva ostala do daljnjeg zamrznuta makar i mimo volje jedne, dvije ili tri države članice. O tome se u četvrtak, 11. prosinca, uspjelo postići otvaranje pisanog postupka – donošenja odluke temeljem članka 122. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – koji predviđa da se pojedine ekonomske odluke mogu donijeti i kvalificiranom većinom (ne i konsenzusom), ako je to potrebno za osiguravanje stabilnosti europske ekonomije (što je i sadržano u obrazloženju prijedloga od 3. prosinca, uz argument dodatnog sprečavanja rasplamsavanja ruskih hibridnih aktivnosti širom kontinenta). O tome su se članice trebale pismeno očitovati do petka, 12. prosinca, u 17 sati, kada je ta odluka onda bila i usvojena velikom većinom glasova država članica (naravno, uz očekivana dva glasa protiv). Prema konačnom tekstu, oko 210 milijardi eura ruskih novaca ostaje zamrznuto širom EU „sve dok Vijeće ne odluči da ruske akcije u Ukrajini i širom država članica objektivno prestaju predstavljati bitan rizik za stabilnost ekonomije Unije, uzimajući u obzir je li Rusija okončala agresivni rat protiv Ukrajine i pružila reparacije za Ukrajinu“. Imajući u vidu međunarodne odnose i ovaj izričaj odluke EU, ne čudi da su mnogi to sve protumačili kao zamrzavanje tih ruskih novaca zauvijek ili barem na jako dugo vrijeme (što će vjerojatno slijediti i Ujedinjena Kraljevina koja je zamrznula oko 27 milijardi eura ruskih sredstava, Japan koji drži oko 25,5 milijardi eura, Švicarska koja je zamrznula oko 7,96 milijardi eura, a konačno i SAD koji su zamrznuli tek oko 4 milijarde takve imovine).

Što sa zamrznutim ruskim novcima?

Nakon što se tako osiguralo da spomenuti novci ostanu u Europskoj uniji – ostalo je otvoreno pitanje kako ih iskoristiti za konkretnu pomoć Ukrajini. Dok je njihovo izravno oduzimanje i slanje u Ukrajinu odbijeno širokom većinom (radi raznih međunarodnopravnih problema) – na stolu je ostalo korištenje tih sredstava kao jamstva i osnove za velike kredite usmjerene prema Ukrajini. Nakon što u listopadu nije pronađena suglasnost za kredit od oko 140 milijardi eura, od 4. prosinca govori se o formiranju kredita od oko 90 milijardi eura – kojim bi trebalo za iduće dvije godine pokriti oko dvije trećine ukupnih ukrajinskih potreba, dok bi ostatak bio prepušten na pokrivanje ostatku međunarodnih saveznika Ukrajine. Naravno, dok su Mađari još 5. prosinca najavili blokiranje europskih namjera (tvrdeći kako Bruxelles prikriva korupciju u Kijevu), nema govora ni da Trump uskoči na bilo koji ozbiljan način. Ipak, treba spomenuti da su ujedinjeni kongresnici obiju velikih stranaka u okvir američkog vojnog proračuna za 2026. i 2027. godinu uspjeli ubaciti izdvajanje po 400 milijuna USD godišnje za naoružavanje Ukrajine (iako je otvoreno pitanje hoće li tih ukupno 800 milijuna USD Trump na kraju stvarno utrošiti kako je predviđeno).

Još jedan virtualni sastanak skupine “Ramstein”

O kreditu koji bi, prema nekima, mogao ići i do 165 milijardi eura trebalo bi se ozbiljno raspravljati do Europskog vijeća, koje se sastaje 18. i 19. prosinca – tako da za postizanje dogovora ostaje manje od tjedan dana. Kako izgleda, to će biti taman na vrijeme, budući da spomenuti kredit onda treba vremena i za stvarnu operacionalizaciju, dok se iz Ukrajine čuje kako će ozbiljni nedostatci novca za funkcioniranje države i organiziranje obrane krenuti do početka veljače iduće godine. Slično je problematično i održavanje nekada bitnih sastanaka država tzv. „Ramstein formata“, koji se nakon negdašnjeg gotovo mjesečnog ritma zadnje sastao 15. listopada, s najavom za okupljanje 3. prosinca – što se ipak nije dogodilo u svjetlu američkih pregovora s Rusijom. Sada se najavljuje virtualni skup u utorak, 16. prosinca (uz opet upitno sudjelovanje SAD-a, čiji je Marco Rubio 3. prosinca bio prvi ministar vanjskih poslova SAD-a u 20 godina koji je preskočio osobno sudjelovanje na NATO sastanku s kolegama).

Stanje na ratištu – zračna komponenta

Za razliku od mjeseca studenoga, kada se uz svakodnevne zračne napade na ciljeve širom Ukrajine bilježilo čak šest velikih napada s kombinacijom brojnih raketa i bespilotnih letjelica dugog dometa – u dosadašnjem dijelu prosinca ovakvih je velikih napada bilo tek dva – s posebnim naglaskom na onaj u subotu, 6. prosinca, uz malo manji u nedjelju, 7. prosinca, te onda opet veliki napad u subotu, 13. prosinca – dok se od prvih 13 dana čak osam dana bilježilo rusko korištenje samo kamikaza-dronova raznih tipova. Pri tome, veliko je pitanje hoće li i ostatak ovog mjeseca proći u takvom tonu ili ćemo svjedočiti dodatnim velikim napadima kombinacijom balističkih i hipersoničnih te krstarećih raketa uz stotine dronova dugog dometa. Uglavnom, prvih 13 dana prosinca obilježilo je rusko korištenje 2.466 dronova dugog dometa, 36 balističkih i hipersoničnih raketa, te još 65 krstarećih i vođenih raketa – uz to što je u prosjeku bilo bacano i 150 vođenih bombi dnevno (njih ukupno 1.798 do uključivo 12. prosinca). Napomenimo da već neko vrijeme ukrajinska protuzračna obrana na dnevnoj bazi ruši oko 75 posto nadolazećih dronova dugog dometa, uspijeva oboriti većinu krstarećih i vođenih raketa (u prvih 13 dana prosinca njih 42 od 65), ali ima bitno više problema s balističkim i hipersoničnim raketama, koje povremeno obara samo u slučaju napada na pojedine ciljeve visoke vrijednosti, branjene rijetkim modernim zapadnim PZO-sustavima s proturaketnim sposobnostima (sedam srušeno u prvih 13 dana prosinca).

Posljedice udara ukrajinskog drona u poslovno-trgovački kompleks Grozny City u Čečeniji

Što se ruskih ciljeva tiče, u ponedjeljak, 1. prosinca, posebno se s 89 dronova (srušeno njih 63) gađalo Odesu, Mikolajev i Dnipro (četiri mrtva i 45 ranjenih), te pogranične regije Černihiv, Sumi i Harkiv. Dan kasnije, u utorak, 2. prosinca, opet se sa 62 drona (39 srušeno) gađalo energetske objekte južno od Odese i u sjevernoj regiji Černihiv, ali i plinsku infrastrukturu ukrajinskog Naftogaza širom države. U srijedu, 3. prosinca, registrirano je 111 ruskih dronova (83 srušena), a opet su uz energetiku u Odesi na meti bili ciljevi u Zaporižju te regijama Dnjepropetrovsk, Harkiv i Černihiv. Zato se u četvrtak, 4. prosinca, bilježile dvije balističke rakete „Iskander-M“ i 138 kamikaza-dronova (114 srušeno) opet usmjerenih na energetsku infrastrukturu regija Odesa, Herson (termoelektrana), Dnjepropetrovsk i Černihiv (elektrana i tornjevi mobilnih komunikacija), a u petak, 5. prosinca, čulo se o lansiranju 137 kamikaza-dronova (80 srušeno), koji su prvenstveno ciljali Kijev i energetsku infrastrukturu regije Černihiv (90 posto korisnika ostalo bez struje). Kako smo spomenuli, subota, 6. prosinca, bilježila je najveći ovomjesečni zračni napad – 653 kamikaza-drona (585 srušeno), 34 krstareće rakete (29 srušeno), ali još i 14 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (jedna srušena) te tri hipersonične Kh-47M2 „Kindžal“ koje su sve prošle. Ciljevi napada bila su postrojenja za proizvodnju, distribuciju i prijenos električne energije u Lvivskoj, Kijevskoj, Černihivskoj, Harkivskoj, Poltavskoj, Dnjepropetrovskoj, Zaporiškoj, Mikolajevskoj i Odeskoj oblasti, a privremeno je stao i dobar dio ukrajinske željeznice (uništen kolodvor u Fastivu kod Kijeva). Sve to je notorni Ramzan Kadirov pripisao ruskoj odmazdi za ukrajinski napad na Čečeniju dan ranije.

Ohtirka u regiji Sumi 08. prosinca

U nedjelju, 7. prosinca, ruski su napadi nastavljeni prvenstveno na prostor grada Kremenčuka u Poltavskoj oblasti, s 241 kamikaza-dronom (175 srušeno), dvije balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 (obje srušene) i tri hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ (dvije srušene) – gdje je u gradu nestalo struje, vode i grijanja, ali je čitava ostala nedaleka velika brana na Dnjepru. Nije im uspjelo ni rušenje brane na rijeci Siverski Donjec kod mjesta Pečenigi u Harkivskoj oblasti – iako se određene štete bilježile i na energetskoj infrastrukturi u regiji Černihiv. Zato je ponedjeljak, 8. prosinca, ipak bio mirniji, sa „samo“ 149 ruskih kamikaza-dronova (131 srušen) – gdje su na meti bila naselja u regijama Kijev, Černihiv i Sumi (mjesto Ohtirka, sedam ranjenih), grad Dnipro i okolica, te dijelovi Donjecke i Zaporiške oblasti – dok je utorak, 9. prosinca, započeo jakim zračnim napadom na sjeveroistočni dio grada Sumi. Te je noći ukupno korišteno 110 ruskih kamikaza-dronova (od toga 84 srušena), a uz regiju Sumi, napadalo se i oblasti Černihiv, Harkiv, Poltava i Zaporižje. Srijeda, 10. prosinca, donijela je angažiranje 80 ruskih kamikaza-dronova (50 navodno srušeno) – gdje je glavnina napada završila u mjestu Ananiv u unutrašnjosti regije Odesa (uz navodnih oko 30 pogodaka u tamošnju „kritičnu infrastrukturu“) – da bi se u četvrtak, 11. prosinca, spominjao napad 151 ruskog kamikaza-drona (83 srušena), te još i lansiranje tri balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 (dvije navodno srušene). Ciljevi napada navodno su opet bili energetski kapaciteti kod grada Kremenčuka (Poltavska oblast) te kod Odese – bilježeni požari na obje lokacije – a gađale su se i pojedine točke uz bojišnicu.

Zato se u petak, 12. prosinca, govorilo tek o napadu 80 ruskih kamikaza-dronova (od toga navodno 64 srušena) – opet po energetskim ciljevima u Odesi (barem dvije trafostanice) i Pavlogradu, te regijama Donjeck i Harkiv. Uz to je u luci Čornomorsk bespilotnom letjelicom bio pogođen turski brod „Viva“ koji je trebao prevoziti suncokretovo ulje. No, sve je to bilo gotovo pa skromno ako se uzme u obzir ruski napad tijekom jutra u subotu, 13. prosinca – 465 kamikaza-dronova (417 srušeno), četiri hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, pet balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 i još 21 razna krstareća raketa (13 srušeno). Posljedice svega toga prvenstveno su bili teški udari po Odesi (lučke instalacije, plin i brojne trafostanice) koji su grad ostavili na dulje bez struje, vode i grijanja, čemu se do izvedbe popravaka pokušalo doskočiti i hitnim otvaranjem oko 400 tzv. „točaka nepobjedivosti“ s javnim mogućnostima uživanja tople hrane, struje i topline.

Ukrajinski zračni napadi po Rusiji

Pomorski drronovi SBU-a napali su tanker iz ruske flote u sjeni pod gambijskom zastavom

Ukrajinske snage su u prosincu nastavile zračne i pomorske napade po ruskim ciljevima kako duboko u prostoru Ruske Federacije, tako i na obalama Crnog mora te Kaspijskog jezera – gdje se u studenome izvelo 14 napada na ruske rafinerije (nakon pet u svibnju 2023. godine, četiri u siječnju 2024., pa 13 u kolovozu 2025., i po 12 u rujnu te listopadu 2025. godine). U ponedjeljak, 1. prosinca, izvele su napad i na grad Kaspijsk na obalama Kaspijskog jezera, gađajući tamošnje ruske vojne i mornaričke instalacije, da bi se 11. prosinca prvo čulo o ukrajinskom napadu na bitnu naftno-plinsku platformu Filanovski na Kaspijskom jezeru (vlasništvo ruske tvrtke Lukoil-Nižnjevolžskneft) – što je samo dan kasnije bilo ne samo ponovljeno nego i prošireno napadom i na platformu Korčagin (također vlasništvo istog ruskog poduzeća) – obje u sustavu Kaspijskog konzorcija naftovoda. Ujedno, budući da je od kolovoza 2025. oko 28 posto porastao ruski izvoz nafte tankerima „flote u sjeni“, nije ni čudno da su ta plovila došla na popis primarnih ukrajinskih ciljeva. Tako je Ukrajina priznala i napade na dva tankera iz ruske „flote u sjeni“ na Crnom moru krajem studenoga (izazvavši brzo i trostruki rast premija osiguranja za brodove na Crnom moru) – iako je ostalo otvoreno pitanje odgovornosti za oštećenje tankera za prijevoz ulja „Midvolga 2“ u turskim vodama 2. prosinca, nije bilo dvojbi oko napada na tanker „Dashan“ 11. prosinca, koji je pod zastavom Komora i s isključenim transponderom plovio prema ruskoj luci Novorosijsk. Konačno, u petak, 12. prosinca, čulo se i za oštećenja bespilotnim letjelicama dva ruska vojna transportna broda („Kompozitor Rahmanjinov“ i „Askar-Saridja“) na Kaspijskom jezeru – čime se ondje prenijela i ta konkretna borbena praksa s Crnog mora.

Požaar nakon udara drona u kemijsku tvornicu Akron u Velikom Novgorodu

Što se konkretnih napada tiče, Rusija je za ponedjeljak, 1. prosinca, prijavila rušenje tek 44 ukrajinska drona dugog dometa, dok ih je u utorak, 2. prosinca, navodno nad Rusijom bilo srušeno čak 251 primjerak. Zato se istog dana bilježio i uspješan ukrajinski udar na naftno skladište „Livnij“ u Orjolskoj oblasti Ruske Federacije (zapaljena dva tanka RV-5000), da bi dan kasnije navodno bilo srušeno 195 dronova, ali se čulo i za pogotke u ruska skladišta nafte u Tambovskoj (Dmitrievska) i Voronježskoj oblasti. Iste te srijede, 3. prosinca, čulo se i za napade na offshore platformu MSP-4 te samopodižuću plutajuću bušeću platformu „Sivaš“ (ondje pogođen radar) na Crnom moru – što očigledno ima veze i s činjenicom da su Rusi 2. prosinca prijavili potapanje dva ukrajinska besposadna plovila na sjeverozapadu Crnog mora, a onda 3. prosinca potapanje njih još četiri. Četvrtak, 4. prosinca, obilježile su zato vijesti o 303 oborena drona nad Rusijom, ali i o uspješnom ukrajinskom napadu na tvornicu amonijaka i amonijeva nitrata „Nevinnomisk Azot“ u Stavropoljskom kraju Ruske Federacije, dok se u petak, 5. prosinca, navodno izgubilo 366 dronova – i pogodilo ciljeve u Čečeniji (Grozni i Mahačkala), ali i infrastrukturu luke za tekući i rasuti teret Temrjuk u Krasnodarskom kraju Rusije (višednevni veliki požari, posebno na terminalu za ukapljeni plin „Maktren-Nafta“ izgrađenom 2008. godine, uz opći zastoj prometa i pretovara), te rafineriju nafte Sizranskij u Samarskoj regiji Ruske Federacije (s godišnjim opsegom prerade od 7 do 8,9 milijuna tona nafte godišnje). Navodno su se ondje bilježile eksplozije i požar, uz vijesti o oštećenju segmenta CDU-6, čiji će popravci trajati do mjesec dana. Uz to, gađana su bila i skladišta streljiva na okupiranim područjima regije Lugansk, kao i pojedini položaji na središnjem sektoru same bojišnice. U subotu, 6. prosinca, čulo se o ruskom rušenju četiri rakete Neptun i još 172 dugometna drona – ali i o napadu na rusku rafineriju nafte Rjazanj u Rjazanskoj regiji (pogodak u pogon za niskotemperaturnu izomerizaciju ogromnog kompleksa s kapacitetom za preradu 17,1 milijuna tona nafte godišnje), te Alčevski metalurški kombinat (proizvodnja tijela raznih granata). U nedjelju, 7. prosinca, bilježilo se zato rušenje samo 171 ukrajinskog drona – za požar kod termoelektrane u Krasnojarsku, a i ostanak bez struje na dulje dobrog dijela okupiranog Zaporižja.

Ukrajinski dron “Rex”

Ponedjeljak, 8. prosinca, donio je zato vijesti o rušenju 280 ukrajinskih dronova uz informacije o napadima na skladišta goriva i streljiva u okupiranoj Luganskoj oblasti te uništenju PZO-sustava Pancir-S1 u Donjeckoj oblasti – uz navode o obustavi leta na velikom broju aerodroma širom Rusije. U utorak, 9. prosinca, bilježilo se 102 ukrajinska drona dugog dometa (eksplozije u ruskom gradu Čeboksari, regija Čuvašija), u srijedu, 10., spominjalo se rušenje njih 396 uz još i jednu raketu Neptun – uz neimenovane štete kod Belgoroda i u Voronježu, da bi četvrtak, 11. prosinca, obilježile vijesti o još 269 navodno širom Rusije oborenih ukrajinskih dronova. Pod učinak ovih napada brojili su se požar kod ruske termoelektrane TPP-2 u Tjumenu, kao i uništenje ruskog aviona An-26 te radara 55Zh6M „Nebo-M“ i 64N6E (za sustav S-300/S-400) kod aerodroma Kača na okupiranom Krimu – jednako kao i eksplozije te požari u tvornicama „Akron“ kod Velikog Novgoroda i „Dorogobuž“ kod Smolenska (obje su proizvodile sirovine za rusku industriju streljiva) kao i u termoelektrani CHP „Dorogubuž“ istočno od Smolenska. Zato se u petak, 12. prosinca, bilježili navodi o 169 ukrajinskih dronova srušenih nad Rusijom, ali i o uspješnom napadu na rafineriju nafte Slavnjeft-YANOS u Jaroslavskoj oblasti Ruske Federacije (kapaciteta prerade 15 milijuna tona nafte i naftnog kondenzata godišnje, gdje je uz požar izgleda oštećen i segment ATV-4), napadu na rafineriju Saratov, te udarima na rusko ljudstvo kod Pokrovska (Mirnograd i Rodinske), kao i skladišta streljiva i goriva kod sela Avdiivske u okupiranom dijelu Donjecke oblasti. Konačno, u subotu, 13. prosinca, bilježeno je rušenje 290 ukrajinskih dronova nad Rusijom, uz spomen napada na ruska skladišta goriva u Urupinsku kod Volgograda, uništenje ruske trafostanice kod Smolenska, te žestoke eksplozije kod mjesta Gvardijske i požara u termoelektrani kod Simferopola na okupiranom Krimu.

Što se taktičkih dronova tiče, treba napomenuti da na ukrajinskoj strani Snage besposadnih sustava čine tek oko dva posto Oružanih snaga, a odgovorne su trenutačno za 30–50 posto ruskih gubitaka na bojnom polju, odnosno oko 60 posto svih pogodaka na neprijateljske ciljeve. Samo u studenome se tako bilježilo oko 304 tisuće misija u zraku i oko 2.000 korištenja kopnenih robota, gdje su zračni dronovi uz puno logističkih i izvidničkih misija ostvarili i oko 81.500 pogodaka ili uništenja ruskih ciljeva. Naravno, za takva djelovanja izuzetno je nepovoljno loše vrijeme (jaka kiša ili snijeg, gusta magla), kakvo se na bojištima Ukrajine bilježilo većinom kraja studenoga te početka prosinca – što je agresorima omogućilo i pojačana terenska napredovanja te razna dizanja zastava nakon uspješnih infiltracija ukrajinske obrane. Naravno, otvorena su tu pitanja o kolikom se broju boraca zapravo radi koji su prošli kroz liniju bojišta, te njihovu uspješnom preživljavanju kada se jednom vrijeme poboljša.

Zelenski u “okupiranom” Kupjansku

Ipak, sve navedeno tek je dio ukupne slike aktualnog rata u Ukrajini, baš kao i pojavljivanje Volodimira Zelenskog na rubu Kupjanska – grada za koji Rusi već preko tri tjedna tvrde kako je uvelike okupiran, makar ga ukrajinska vojska čisti od ostataka agresorskih snaga – kao i današnji pristanak Ukrajine na veliki kompromis u mirovnim pregovorima. Dapače, činjenica kako je Ukrajina ipak pristala ne ustrajavati na članstvu u NATO-u ako dobije neke druge ozbiljne sigurnosne garancije još i više pokazuje kako u ovome sukobu teret postizanja mira zapravo počiva na agresoru. No, do sada Ruska Federacija nije bila spremna za mir, nije bila spremna ni na primirje, a kamoli na ikakve spomena vrijedne ustupke susjednoj državi koju je napala krajem veljače 2022. godine i u kojoj ratuje već gotovo četiri godine.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. prosinca 2025. pod nazivom “Trump postavio ultimatum, Zelenski prividno popušta, do postizanja ključnog dogovora ostaje tjedan dana: Mogao bi doći taman na vrijeme…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ruski-novac-ukrajina-energetska-kriza-eu-sankcije-15652825