Nakon što je u subotu 28. veljače došlo do američko-izraelskog napada na Iran, situacija na Bliskom istoku i u području Perzijskog zaljeva eskalira iz sata u sat. U današnjem sudjelovanju na Euronewsu, hrvatski premijer Andrej Plenković osudio je iranske napade na mete koji nisu samo vojne. Odgovarajući na pitanje jesu li američko-izraelski napadi na Iran u skladu s međunarodnim pravom, Plenković je rekao da su Sjedinjene Američke Države i Izrael na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a ukazali na to da su bili iscrpljeni pregovori o nuklearnom programu Irana, kao i da Izrael percipira Teheran i njegov nuklearni program egzistencijalnom prijetnjom. “To je očito bio razlog zašto je operacija poduzeta i to na način da u osnovi ne uništava samo postrojenja nuklearnog programa ili navodna nuklearna postrojenja ili vojne ciljeve, već je očito jasno usmjerena i prema promjeni režima“, zaključio je Plenković.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) pozvalo je danas hrvatske državljane na pojačan oprez te na pravodobno informiranje o putovanjima u bliskoistočne zemlje. Posebno upozorenje ponovno su uputili Hrvatima koji borave u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), kao i da ostave svoje podatke na namjenskoj web-adresi ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.

Putem društvenih mreža odlasio se i predsjednik Zoran Milanović, objavivši da povlači i konkretne poteze kada su u pitanju pripadnici Oružanih snaga RH smješteni u područjima pogođenim sukobom.

Teheran 01.03.2026.

“Opasna je svaka jednostrana primjena vojne sile kojom se krši međunarodno pravo i poredak jer to ugrožava mir i globalnu sigurnost ne samo danas, nego i u budućnosti. Vojna intervencija bez mandata Ujedinjenih naroda, a kakvoj danas svjedočimo u Iranu, neće pridonijeti rješavanju krize, već izaziva dodatnu eskalaciju sukoba i dugoročnu nestabilnost. Posebno osuđujem vojne napade na civile, s bilo koje strane dolazili. 

Evidentna namjera vojne intervencije, a to je promjena vlasti u Iranu, može imati teške i dugoročne posljedice i za građane Europe, što znači i za građane Hrvatske. Iskustvo ranijih intervencija te vrste u regiji Bliskog istoka i Mediterana pokazalo je kako je posljedice trpjela i još trpi upravo Europa. S razlogom stoga trebamo biti zabrinuti zbog opasnosti od ekonomske štete u vidu poskupljenja nafte i naftnih derivata, zbog opasnosti novog vala migracije izbjeglica prema europskih zemljama kao i zbog opasnosti terorističkih prijetnji i ugrožavanja mira i sigurnosti građana Europe. Hrvatska u svakom daljnjem potezu mora voditi računa prvenstveno o svojim građanima i njihovim interesima i sigurnosti, posebice što je riječ o sukobu koji nije izazvala i od kojeg može imati samo štete.

Vodeći brigu o sigurnosti hrvatskih vojnika koji se nalaze u misijama u zemljama Bliskog istoka, donio sam odluku o povlačenju sedmorice hrvatskih vojnika iz Iraka i jednog vojnika iz Libanona te sam zapovjedio načelniku Glavnog stožera OSRH da odmah pokrene aktivnosti povlačenja hrvatskih vojnika.

Pozivam Vladu RH da u okviru svoje nadležnosti poduzme sve potrebne mjere radi zaštite i povratka hrvatskih građana koji su se zatekli na području vojnih aktivnosti.”

Pro-iranski prosvjedi u Bagdadu

Kao što je objavio predsjednik Milanović, Hrvatska simbolično – s jednim pripadnikom OS RH sudjeluje u misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu, te sa 7 vojnika u misiji Inherent Resolve” u Bagdadu (Irak).

Gotovo u isto vrijeme na press-konferenciji u Ministarstvu obrane v.d. ravnateljice Uprave za obrambenu politiku Nikolina Volf potvrdila je da u slučaju potrebe postoje planovi za izvlačenje pripadnika OS RH, uključujući i iz Iraka, no o njima se ne može javno komunicirati.

Nakon višednevnog radnog posjeta, jučer je Hrvatsku napustilo izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Irak, predvođeno državnim tajnikom Jabbarom Thajeelom Mutlaqom Al-Haidarijem. Tijekom nekoliko dana boravka u RH, osim par znamenitosti te prirodnih ljepota, iračko je izaslanstvo u pratnji hrvatskog veleposlanika u Iraku Ivana Jurića posjetilo HS Produkt, te Ministarstvo obrane RH, gdje ga je primio državni tajnik Zdravko Jakop sa suradnicima – direktorom GS OS RH general-bojnikom Ivicom Olujićem, ravnateljem Uprave za materijalne resurse Ivicom Grebenarom, te predstavnicima Uprave za obrambenu politiku i Uprave za materijalne resurse MORH-a.

Višegodišnja suradnja iračkog i hrvatskog Ministarstva obrane ogleda se uglavnom u nabavi naoružanja za iračku vojsku pri HS Produktu, te u recentnom hrvatskom angažmanu u NATO misiji u Iraku. No Al-Haidari se ovoga puta zanimao i za proširenje te suradnje – prvenstveno na području ujvežbavanja i obuke, pri čemu je Iračanima navodno posebno zanimljiv novi vojnopomorski studij na engleskom jeziku pri Sveučilištu u Splitu, kao i obuka u Središtu za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“. Prostora za proširenje odnosa ima i na području vojno-tehničke suradnje, pa se očekuje da će uskoro iračko i hrvatsko Ministarstvo obrane potpisati i određeni memorandum o razumijevanju na te teme. Proširenju suradnje mogao bi se nadati i HS Produkt, budući je to navodno bila jedna od ozbiljnih tema razgovora s iračkim državnim tajnikom.

Inače, MORH je pozvao iračko izaslanstvo da posjeti predstojeću vojnu izložbu ASDA u Splitu, no to je ipak ostalo otvoreno kako zbog epidemiološke situacije, tako i zbog skorašnjih parlamentarnih izbora u Iraku, zakazanih za 10. listopada ove godine.

*Photo: MORH/T.Brandt

Iranski raketni napadi izvršeni 8. siječnja 2020. godine na američke ciljeve u Iraku od početka su nosili dosta nedoumica. Ako se slušalo iranske izvore, tada je bilo ispaljeno više desetina balističkih raketa Fateh-313 i Qiam-1, opremljenih kasetnim bojnim glavama, a rezultat je – osim uništavanja ciljeva – obuhvaćao i ranjavanje brojnih Amerikanaca. S druge, američke strane slika je bila sasvim drugačija – govorilo se o 13 raketa, od kojih su neke zatajile u letu i pale bez aktiviranja, šteta je navedena kao mala, i nije bilo spomena žrtava. Tijekom jučerašnje konferencije za medije, američki predsjednik Donald Trump slabi učinak napada objasnio je „poduzetim mjerama predostrožnosti, raspršivanjem snaga, te sustavom ranog upozoravanja koji je vrlo dobro radio“. Oko 36 sati kasnije, slika je ipak nešto jasnija i ukazuje na određeno smanjivanje napetosti te ratne groznice.

Trumpovo obraćanje javnosti

Kako je i najavio u svojem jedinom oglašavanju u vrijeme trajanja iranskoga napada, američki predsjednik Donald Trump javnosti se po prvi put šire obratio preko 10 sati od napada, oko 11 sati po washingtonskom vremenu (17 sati po hrvatskome vremenu) 8. siječnja 2020. godine. Izjava duga oko 9 minuta započela je vizualno-režiranim prizorom izlaska pred kamere iz svjetla, i sadržajno je ostavila netaknutima gotovo sva otvorena pitanja o budućem odnosu Sjedinjenih Američkih Država i Irana.

Izlaganje je započelo tezom: „Dokle god sam predsjednik SAD-a, Iranu nikad neće biti dozvoljeno posjedovanje nuklearnog oružja“ još i prije pozdrava prisutnima – što je bilo tumačeno kao teza usmjerena na umjerene političke krugove, inače skeptične prema politici Trumpa oko Irana, ali ustrašene potencijalnim iranskim naoružavanjem. Nakon toga, Trump je objavio kako javnost SAD treba biti zahvalna i sretna što u iranskom napadu nije bilo ljudskih žrtava – do kojega ne bi ni došlo bez prethodne likvidacije iranskog generala Qassema Soleimanija. Hrabrost američke vojske je povezana s 1979. godinom i tadašnjom krizom SAD-Iran, od kada su „države tolerirale iransko destruktivno te destabilizirajuće ponašanje na Bliskom istoku i šire od njega“. Likvidacija iranskog generala od 2. siječnja ove godine opisana je kao „odlučna akcija kojom se zaustavilo nemilosrdnog teroristu da ne prijeti američkim životima“, bez osvrta na aktualnost prijetnje, ali uz širi osvrt na neke njegove davnije grijehe. Na račun mu je stavljeno „usmjeravanje posljednjih napada na američko osoblje u Iraku, koje je dovelo do teškog ranjavanja 4 pripadnika i smrti jednog Amerikanca“, kao i orkestriranje nasilja oko veleposlanstva SAD u Bagdadu 1. siječnja 2020. godine, te planiranje nekih novih napada na američke mete. Ovo je opisano kao jedna od mjera odgovora SAD koje, dok promišljaju daljnje odgovore na „iransku agresiju“, planiraju uvesti i dodatne ekonomske sankcije Iranu.

U drugoj polovici tog kratkog govora Trump je ustvrdio kako se iranska agresivnost bitno povećala od početka pregovaranja oko Sporazuma o kontroli nuklearnog programa (Joint Comprehensive Plan of Action – JCPOA) 2013. godine, iz kojeg su SAD jednostrano izašle 2018. godine – navodeći i navodno američko davanje Iranu 150 milijardi USD (zapravo odmrzavanje sankcijama blokiranih iranskih sredstava) te još 1,8 milijardi USD u gotovini (zapravo 1,7 milijardi temeljem namirenja bilateralnog duga SAD za plaćenu i neisporučenu američku vojnu robu iz vremena prije 1979. godine). Prema Trumpu, baš ti svi novci iskorišteni su za iranska teroristička djelovanja u Jemenu, Siriji, Libanonu, Afganistanu i Iraku – dok su i rakete koje je Iran 8. siječnja ispalio na američke ciljeve po Iraku za njega bile plaćene sredstvima koje im je na raspolaganje stavila administracija predsjednika Obame. Zaključno, uz spomen iranske podrške terorizmu i nasilja nad vlastitim građanima, Trump je zaključio i kako će JCPOA ionako brzo biti okončan, pružajući Iranu put za dostizanje nuklearnog oružja. Sve to bi trebale prihvatiti i UK, Njemačka, Francuska, Rusija, te Kina, uz slijeđenje američkog primjera – odustajanja od sporazuma koji se provodio točno po slovu ugovorenih obveza – ne bi li se sklopilo neki novi sporazum s Iranom, glavnim krivcem za sve negativnosti na Bliskome istoku. Trump je istim putem objavio i kako misli tražiti od NATO saveza „da se bitno više uključi u proces na Bliskome istoku“ – bez obzira na generalne problema s nizom članica Saveza te ovotjedno povlačenje njegove obučne misije iz Iraka nakon izostanka upozorenja o bitnom potezu kakvim se pokazala likvidacija iranskog generala Soleimanija. Sve je to začinjeno navodima o uspješnosti ekonomije SAD, nove neovisnosti te države od energenata s Bliskoga istoka, te navođenjem obnove američkih vojnih snaga u koje je zadnjih godina investirano 2,5 bilijuna USD – koje se ne želi koristiti, jer „američka snaga, i vojna i ekonomska, predstavlja najbolje sredstvo odvraćanja“, dok se nedavno uspješno obračunalo i s organizacijom ISIS te njenim vođom al-Baghdadijem – koji je bio i iranski neprijatelj.

Španjolski vojnik obučava Iračanina u traženju improviziranih bombi, Besmaya Range Complex u Iraku

O jučerašnjim navodima Donalda Trumpa, koji su se ticali NATO saveza, jučer je telefonom bio konzultiran Jens Stoltenberg, nakon izjave američkog predsjednika – kada su zaključili da „NATO ima potencijala doprinijeti više regionalnoj stabilnosti i borbi protiv međunarodnog terorizma“. Tu je temu glavni tajnik Saveza danas u Bruxellesu i proširio izjavom: „Čvrsto vjerujem kako najbolji način na koji su možemo boriti protiv međunarodnog terorizma nije uvijek kroz raspoređivanje NATO trupa u velike borbene operacije“. Nastavio je navodom: „Najbolji je način da se omogući lokalnim snagama da se same bore protiv terorizma, a to je baš ono što radimo u Afganistanu, što radimo u Iraku, i naravno da možemo pogledati da li možemo izvoditi još takvih aktivnosti“. Pri svemu tome ostalo je nejasno koja su točno američka očekivanja, o kojima je Stoltenberg zaključio: „Ono što je predsjednik Trump jučer tražio je više NATO uključenosti, i mi istražujemo što još možemo napraviti“, ujedno dodavši: „Neću spekulirati o ishodima tog procesa“.

Efekti iranskoga napada

Prema izvorima iz iračke vojske, koja potvrđuje i da nije imala žrtava, čulo se da je Irak u noći napada između 1:45 i 2:15 po lokalnom vremenu bio gađan s ukupno 22 rakete. Kako se jučer spominjalo da je prvi val raketnog napada obuhvaćao 13 raketa, time bi opseg drugoga vala bio 9 raketa – naravno, ako su zaista bila dva jasno razdijeljena vala napada.Od toga, navodno je 17 raketa bilo usmjereno na zrakoplovnu bazu al-Assad. Prema komercijalnim satelitskim fotografijama (Planet Labs for the Middlebury Institute of International Studies), mediji navode kako je ondje bilo uništeno ukupno 5 zgrada. Pa ipak, postalo je jasno i da nisu sve te rakete pogodile cilj ili njegovu neposrednu okolicu – dvije su pronađene neeksplodirane kod naselja Hitan, zapadno od grada Hita, oko 40 kilometara udaljene od baze Ain al-Assad.

Što se tiče ciljeva kod grada Erbila u iračkom Kurdistanu, irački vojni izvori navode kako je onamo bilo ispaljeno ukupno 5 raketa. Dok se u noći napada čulo navode o dvije glasne eksplozije, irački izvori navode da su dvije rakete pale kod sela Sidan, oko 16 kilometara sjeverozapadno od Erbila, dok je još jedna pala u kraju Bardah Rashsh, oko 47 kilometara sjeverozapadno od Erbila. Za razliku od raketa koje su pale u zapadnom Iraku, kojih se moglo vidjeti veće segmente, projektil iz kratera Bardah Rashsh je ostao u vrlo malim komadima.

Nema navoda o napadima na vojne ciljeve nedaleko mjesta Taji kod Bagdada, kao ni informacija o učincima pratećih napada šijitskih vojnih organizacija iz samoga Iraka, koje se sve spominjalo u noći iranskog raketnog napada na američke ciljeve u Iraku.

Prethodna obavijest?

Ostaci jedne od raketa usmjerenih na bazu Ain al-Assad

Kako se čulo od agencije Reuters, a onda i šireg niza američkih te europskih medija, jasno je da su vlasti Irana nastojale na najmanju moguću mjeru smanjiti posljedice ovih raketnih napada. To je bilo u skladu s navodima iranskih dužnosnika iz doba izvođenja samih raketnih udara po Iraku, a izvedeno je kroz više odvojenih aspekata. Američki vojni izvori su navodno već tijekom utorka, 7. siječnja, znali da se napad priprema, iako nije bilo jasno koji su mu točni ciljevi – ova su saznanja navodno bila prikupljena (1) iz obavještajnih izvora (od nadzora komunikacijskih kanala, pa sve do širih satelitskih sustava za rano upozoravanje u slučaju lansiranja balističkih projektila), ali i (2) od iračkih vlasti u Iraku, koje su navodno njihovi saveznici iz susjednog Irana upozorili na predstojeća djelovanja. Takva saznanja, dobivena i više sati prije samoga napada, omogućila su da se zaštiti ljudstvo i posebno izloženu vojnu tehniku.

Sve to jasno je pokazalo da napetosti između Irana i Sjedinjenih Američkih Država nisu okončane, ali da u neposrednoj budućnosti ipak neće ni nastaviti nekontrolirano eskalirati, budeći širom svijeta strah od velikog regionalnog rata koji bi bez problema obuhvatio desetak država te potjerao cijene nafte i plina nebu pod oblake.

Kako je potvrđeno oko 1 sat ujutro (po hrvatskom vremenu), u utorak 7. siječnja oko 23:30 (po hrvatskom vremenu) Iran je izveo napade balističkim projektilima srednjeg dometa Fateh-313 (varijanta raketa Fateh-110 povećanog dometa), te Qiam-1 – koji su iz okolice gradova Kermanshah i Tabriz ispaljivani na niz američkih ciljeva u Iraku. Prema prvim informacijama, glavni ciljevi akcije nazvane “Operacija mučenik Soleimani” su iračka zrakoplovna baza al-Assad (nekad zvana al-Qadisiyah) u guvernoratu al-Anbar na zapadu Iraka, te prostor zračne luke i obližnjih vojnih instalacija kod Erbila, najvećeg grada iračke Kurdske autonomne oblasti. Dok se spominje udar barem dviju raketa kod Erbila, naknadno su se pojavili izvještaji i o napadu na bazu u gradu Taji (“Camp Cooke”, oko 25 km sjeverno od Bagdada), koji je pogođen s oko 5 projektila. Iz US Central Command su došle izjave da je Iran ispalio prema Iraku ukupno 15 projektila, pri čemu je 10 projektila pogodilo bazu Al-Asad kod Bagdada, 1 projektil je pao na područje Međunarodnog aerodroma u Erbilu na sjeveru Iraka (i navodno nije eksplodirao), dok su 4 projektila zatajila tijekom leta. No, izvještaji s terena u Iraku govore ponešto drugačije.

Okolnosti napada

Spomenuti raketni napadi izvedeni su iz samoga Irana, navodno od postrojbi iz sastava Iranske revolucionarne garde, praktično još za trajanja sprovoda ubijenog iranskog generala Qasima Soleimanija. Prema navodima Iranske revolucionarne garde, ove napade koordinira osobno ajatolah Ali Khamenei iz vojnog kontrolnog centra. Izgleda da je u prvom valu napada bazu Al-Assad pogodilo barem 13 raketa. Većina napada bila je izvedena iz velike daljine (preko 300 km), no barem dio napada izveden je i iz blizine (oko 10 km) – što bi ukazivalo na sudjelovanje lokalnih šijitskih snaga iz Iraka. Ovdje se posebno spominju lansiranja oko 40 raketa iz VBR-a na zrakoplovnu bazu Al-Assad, koje su navodno ispalile snage iračke organizacije Kataib Hezbollah. Prema prvim informacijama, ima stradalih, prvenstveno na iračkoj, ali ne i na američkoj strani.

——————-

——————-

Tijekom 7. siječnja, na pogrebu Qassema Soleimanija u iranskome gradu Kermanu, zapovjednik Iranske revolucionarne garde general Hossein Salami je najavio: “Osvetit ćemo se, tvrdom i definitivnom osvetom“. Nije trebalo dugo čekati na ostvarenje ovih najava, koje su se zapravo tek nadovezale na prijetnje Iranu koje se proteklih dana moglo pročitati na Twitter-profilu američkog predsjednika Donalda Trumpa, U novim okolnostima, ovakva bi retorika lako moglo dovesti do nizanja uzvratnih udaraca sve veće i veće snage – eskalirajući u opći rat Irana i Sjedinjenih Američkih Država.

U ovom kontekstu treba gledati i reakcije Martina Hutha, veleposlanika EU u Iraku, koji je oko 1:30 sati 8. siječnja napomenuo kako i aktualne iranske akcije predstavljaju kršenje suvereniteta Iraka, jednako kao i zračni napadi SAD-a tijekom posljednjih tjedana – gdje u slučaju nastavka izmjene ovakvih napada Irak zapravo postaje posrednim bojištem globalnih te regionalnih sila i glavnom žrtvom.

Nakon prijetnji proteklih dana, tijekom iranskog napada se od Trumpa nije čulo ni riječi

Drugi val napada

Nakom prvoga vala raketnih napada, oko 1,40 ujutro po hrvatskom vremenu Iran je lansirao i drugi val raketnih napada iz Irana. Postoje naznake kako je u ovom, drugom valu djelovalo i iransko Ratno zrakoplovstvo. Prema iranskim najavama, napadi bi mogli biti usmjereni i na regionalne saveznike Sjedinjenih Američkih Država, dok je izričito napomenuto kako službeni Tehran tu ne radi razliku ni između SAD-a i Izraela. Ipak, u prvim satima nakon ovih vijesti nije bilo dodatnih informacija o ciljevima, opsegu te učincima ovih dodatnih napada.

Prema medijskim najavama, mogući su i uzvratni napadi SAD po Iranu, budući je bilo vijesti o polijetanjima američkih borbenih aviona širom regije u vrijeme prvog vala iranskih raketnih napada (više od 6 aviona F-35A iz baze Al-Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima). Iako se očekivalo da o svemu ovome nešto kaže i američki predsjednik Donald Trump, koji je navodno bio u Situacijskoj sobi Bijele kuće, zajedno s članovima svoga tima za nacionalnu sigurnost – oko 2:35 po hrvatskome vremenu je Stephanie Grisham, glasnogovornica Bijele kuće, ipak objavila kako noćas takvog predsjedničkog obraćanja naciji ipak neće biti.

“Ukoliko SAD odgovore na večerašnji napad, očekujte naš odgovor unutar SAD-a“, zaprijetila je Iranska revolucionarna garda na svom kanalu na društvenoj mreži Telegram. U svojoj objavi od oko 2:15 po hrvatskome vremenu, oni su naglasili i kako bi američki uzvrat na dva vala iranskih raketnih i zrakoplovnih udara po američkim ciljevima u Iraku izveden po iranskome teritoriju, doveo do iranskog lansiranja trećeg vala projektila – no, ovoga puta na gradove Dubai (Ujedinjeni Arapski Emirati), te Haifu (Izrael). Američki odgovor na sve to sveo se na Tweeter-objavu Donalda Trumpa oko 3:45 ujutro prema hrvatskome vremenu, u kojoj je predsjednik SAD-a tek konstatirao napad, objavio da procjene žrtava i štete još traju, te najavio svoje sutrašnje istupanje u javnosti.

Ministarstvo obrane RH priopćilo je jutros da su „sukladno odluci NATO saveza o izmještanju misije iz Iraka u Kuvajt, pripadnici Hrvatske vojske izmješteni iz Bagdada u Kuvajt i nalaze se na sigurnom“. Trenutno se u Kuvajtu nalazi ukupno 14 pripadnika OS RH, od čega je 7 pripadnika 2. HRVCON-a u misiji NATO Mission Iraq (NM-I) kojima je završilo vrijeme trajanja misije i čekaju povratak u Hrvatsku. Ostalih 7 hrvatskih vojnika čini 3. HRVCON u istoj misiji, koji su u Irak stigli proteklih dana, nakon što su 27. prosinca upućeni u tu misiju.

„Pratimo sigurnosnu situaciju sa saveznicima i donosit će se odgovarajuće odluke u koordinaciji sa saveznicima. Ističemo kako je sigurnost hrvatskih vojnika najvažnija“, poručuju iz Ministarstva obrane.

Podsjetimo – jučer je premijer Andrej Plenković, koji boravi u službenom posjetu Francuskoj, najavio moguće povlačenje hrvatskih vojnika iz Iraka: „I ta opcija, ukoliko oni nisu nužni, u ovakvim okolnostima, dolje, nije isključena“. Hrvatska sudjeluje u misiji NM-I od prosinca 2018. godine, kada je u Irak upućen prvi HRVCON, a za tu su misiju ove godine predviđena financijska sredstva od 4.456.300,00 kuna.

NATO je privremeno suspendirao provođenje ove iračke misije, a među zemljama koje već jesu ili planiraju izmjestiti svoje vojnika iz Iraka nalaze su i Slovačka i Njemačka. Štoviše, Slovačka je objavila da je evakuirala svojih 7 vojnika na „nepoznatu lokaciju“, te da će se konzultirati s NATO saveznicima o daljnjim koracima. Izmještanje vojnika najavila je i Njemačka, koja u misiji NM-I sudjeluje sa 120 pripadnika. Njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer i ministar vanjskih poslova Heiko Maas najavili su da će 30 njemačkih vojnika, najvećim dijelom baziranih u gradovima Bagdad i Taji, biti privremeno evakuirani u Jordan i Kuvajt. Ostalih 90 stacionirano je u Erbilu, u okviru američke misije „Operation Inherent Resolve“ (OIR), te neće biti u ovom prvom valu izmještanja. U sastavu njemačkog kontingenta u Erbilu je i 6 slovenskih vojnika koji će, prema riječima predsjednika Boruta Pahora, tamo i ostati sve dok se ne odluči drugačije, ovisno o sigurnosnoj situaciji. Slovenija u misiji OIR sudjeluje od 5. rujna 2016. godine.

U Tajiju su smješteni i novozelandski vojnici – njih 45, te još 5 u Bagdadu – no još jučer je ministar obrane Novog Zelanda Ron Mark izjavljivao kako se oni za sada neće povlačiti. Rumunjska je također najavila kako će iz sigurnosnih razloga izmjestiti svojih 14 vojnika iz Iraka u neku drugu sigurnu koalicijsku bazu. Ovisno o razvoju situacije, rumunjska vojska spremna je nastaviti sa svojim zadaćama u NATO misiji u Iraku, poručuju iz službenog Bukurešta. Mađarski ministar obrane Tibor Benkő danas je izjavio da čelni ljudi mađarskih Oružanih snaga prate situaciju u Iraku, te da su spremni poduzeti sve potrebne radnje, uključujući i evakuaciju snaga. Za sada, tvrdi Benkő, nije još proglašen najviši stupanj prirpavnosti za nekolicinu mađarskih vojnika koji se trenutno nalaze u Iraku.

Američka likvidacija general pukovnika Qasema Soleimanija, zapovjednika elitnih Quds snaga iz sastava iranske Revolucionarne garde, izvedena 2. siječnja nedaleko međunarodne zračne luke u Bagdadu, zaoštrila je sigurnosnu situaciju na čitavom Bliskom istoku. Proteklih dana tekle su konzultacije na tu temu i među raznolikim saveznicima Sjedinjenih Američkih Država – promišljanja koja su dovela do obustave rada više međunarodnih misija u Iraku, da bi tijekom ponedjeljka, 6. siječnja, bila okrunjena i izvanrednim sastankom Sjevernoatlantskog vijeća NATO saveza u formatu akreditiranih veleposlanika zemalja članica pri Savezu. Tom prilikom su tijekom oko dva sata duge video-konferencije dužnosnici američkog Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva obrane pokušali saveznicima objasniti okolnosti koje su dovele do likvidacije Soleimanija, te vjerojatno razmotriti i predstojeći razvoj situacije nakon ovog spektakuarnog poteza.

Dok nije jasno s kakvim su stavovima pojedine članice ušle u ovo događanje (i MORH je propustio odgovoriti na ta pitanja) – u hrvatskoj javnosti odjeknula je izjava premijera Andreja Plenkovića koji je popodne u Parizu objasnio kako će na sastanku s Macronom biti riječi i o iračko-iranskoj krizi. O mogućem povratku hrvatskih instruktora iz Iraka, Plenković je rekao:

„Situacija je vrlo ozbiljna, izrazito ozbiljna, i… trebamo se, kao zemlja predsjedajuća, ali i kao Hrvatska, pripremiti na različite scenarije koji se mogu sada zbivati. Naša je pozicija, naravno, ta da želimo dezeskalaciju cijele ove situacije. Ali, u ovom trenutku… danas je bila i rasprava na Vijeću Sjevernoatlantskoga saveza. Želimo imati jednu zajedničku, čvrstu poziciju, i Europske unije i NATO-a, o koracima za dalje. Prema tome, važna nam je stabilnost, važno nam je da ne dođe do nemira i ozbiljne destabilizacije cijeloga Bliskog istoka. To se vrlo lako može dogoditi“.

Plenković se osvrnuo i na mogući povrata u RH hrvatskih instruktora u misiji, napomenuvši:

„Pa, razgovarat ćemo o tome. I ta opcija, ukoliko oni nisu nužni, u ovakvim okolnostima, dolje, nije isključena“.

NATO skup na istu temu

Slične stavove onima premijera Plenkovića čulo se i od Jensa Stoltenberg, glavnog tajnika NATO saveza, kada se on javnosti obratio nakon spomenute video-konferencije predstavnika NATO članica. Prvo je predstavio kratku i iznimno pažljivo sročenu izjavu za javnost, nakon čega je odgovorio i na nekoliko pitanja prisutnih novinara. U spomenutoj izjavi Stoltenberg je naglasio kako NATO kao organizacija te njene članice djeluju u Iraku u dva osnovna aspekta – (1) kroz Globalnu koaliciju za pobjedu nad organizacijom ISIS (Global Coalition to Defeat ISIS), te (2) kroz NATO obučnu misiju u Iraku, koja doprinosi glavnim ciljevima spomenute Globalne koalicije. Saveznici su izrazili podršku ovim aktivnostima, iako se potvrdilo suspenziju njihovih obučnih aktivnosti. Nastavak tog rada ovisit će o situaciji na terenu, koju se planira pažljivo pratiti u koordinaciji s iračkim vlastima.

Nakon toga je spomenut i američki napad od 2. siječnja, koji je lišio života iranskog generala Soleimanija – tijekom izlaganja SAD o „regionalnoj situaciji, nakon nedavnih napada na koalicijske snage u Iraku, te napada na generala Soleimanija“. Države saveznice izrazile su zabrinutost nad iranskim aktivnostima koje destabiliziraju regiju te iranskim testiranjima raketne tehnike, a potvrdile su svoju odlučnost oko sprečavanja Irana u pribavljanju nuklearnog oružja. Osuđena je i podrška Irana brojnim regionalnim terorističkim organizacijama. Zaključno, saveznice su pozvale na suzdržavanje i deeskalaciju napetosti, budući da „novi konflikti ne bi bio ni u čijem interesu“ – izričito pozvavši Iran da se suzdrži od daljnjeg nasilja i provokacija.

Nakon ovih pažljivo sastavljenih stavova, red je došao na pitanja novinara, koja su donekle otkrila dubinu krize i vjerojatnih neslaganja među sudionicima današnjeg NATO sastanka. Naime, prvo pitanje odnosilo se na pitanje suzdržanosti – vrijedi li ona samo za Iran ili se i SAD pozvalo na jednako suzdržavanje – kao i na situaciju mogućeg odlaska SAD iz Iraka, da li će ona ujedno značiti i odlazak ostatka NATO saveza iz Iraka? Uz oduže naglašavanje važnosti obučnih aktivnosti NATO saveza, koje se u Iraku provode temeljem poziva lokalnih vlasti, Stoltenberg je zapravo izbjegao dati odgovor na oba ova pitanja. Nakon toga, postavilo se pitanje odgovora SAD na moguću osvetu Irana, koji bi mogao obuhvaćati i ponovno aktiviranje članka 5 Washingtonskog sporazuma na kojem se temelji NATO savez. Tu je Stoltenberg napomenuo kako NATO nastoji spriječiti eskaliranje situacije i rast napetosti u regiji. No, naglasio je i: „I ja mislim da ako krenem spekulirati o tome kako ćemo reagirati, to neće pomoći zaustavljanju eskalacije, nego će zapravo postiči sasvim suprotno. Zato mi pozivamo… na odgovorno ponašanje“ – čime je ponovo izbjegao odgovor na konkretno pitanje.

Treće pitanje došlo je od norveških novinara koje je zanimalo da li su koje od saveznica kritizirale američku likvidaciju Soleimanija, kao i gledanje samog Stoltenberga na taj sporan akt. U svom odgovoru Jens Stoltenberg je naglasio jedinstvo svih saveznika po pitanju borbe protiv međunarodnog terorizma, uz važnost svih dosadašnjih aktivnosti NATO saveza u Iraku – kojima NATO članice doprinose na razne načine, među ostalim i svojim ljudstvom na terenu. Stoltenberg je ponovio i višestruko izraženu osudu napada na koalicijske snage, koje izvode Iran i s tom državom povezane grupe, bez direktnog odgovora na novinarska pitanja. No, na ponovljeno pitanje o likvidaciji Soleimanija, Stoltenberg se ipak ogradio te objasnio:

„To je odluka SAD-a. To nije odluka donesena bilo od Globalne koalicije ili NATO saveza. No, sve saveznice su zabrinute iranskim destabilizirajućim aktivnostima u regiji, iranskom podrškom raznim terorističkim grupama. I, naravno, mi smo ekstremno zabrinuti posljednjim napadima kojima smo svjedočili, usmjerenima protiv civilne energetske infrastrukture u Saudijskoj Arabiji, te protiv koalicijskih baza u Iraku – baza koje su važne za naše napore u borbi protiv terorizma u Iraku i Siriji“.

Konačno, postavilo se i pitanje opravdanja za likvidaciju iranskog generala, za koje su njemački novinari željeli znati – jesu li predstavnici SAD i dokazima potkrijepili navodni scenarij da je tom likvidacijom spriječena provedba napada na američke diplomate? O ovoj temi, koja posljednjih dana okupira pažnju i brojnih američkih medija, Stoltenberg je naveo da su SAD iznijele „razloge za svoju akciju protiv generala Soleimanija“ – da je više osoba iz SAD (State Department i Pentagon) objasnilo zašto se poduzelo tu akciju, no da točan sadržaj tih izlaganja nije dostupan javnosti (a njegovo je objavljivanje prepušteno samim Sjedinjenim Američkim Državama). Ipak, prema Stoltenbergu, time se potvrdila uloga NATO saveza kao platforme kojom se države članice iz Europe i Sjeverne Amerike mogu sresti te raspraviti sigurnosne brige koje ih sve zabrinjavaju.

NATO je suspendirao obuku iračkih snaga ne bi li osigurao sigurnost više stotina pripadnika misije u okruženju straha za regionalnu stabilnost nakon što je američki zračni napad u Bagdadu 2. siječnja ubio visokopozicioniranog iranskog generala, rekao je glasnogovornik Saveza u subotu, 4. siječnja. „Sigurnost našeg osoblja u Iraku je najvažnija“, kazao je u izjavi glasnogovornik NATO-a Dylan White. „Mi nastavljamo poduzimati sve nužne mjere predostrožnosti. NATO misija se nastavlja, ali obučne aktivnosti su privremeno suspendirane“. On je također objasnio i da je glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg telefonski razgovarao s američkim ministrom obrane Markom Esperom nakon napada na Qassema Soleimanija, zapovjednika Iranske revolucionarne garde na bagdadskom aerodromu u četvrtak, 2. siječnja. „NATO vrlo pažljivo prati situaciju u regiji“, dodao je glasnovornik, „radi zabrinutosti da bi smrt drugog po redu najmoćnijeg čovjeka u Iranu mogla pokrenuti stihiju širom Bliskog istoka“.

NATO misija Irak (NM-I) sastavljena od više stotina obučavatelja, savjetnika i pomoćnog osoblja iz 29 zemalja-članica Saveza, kao i partnerskih zemalja izvan NATO okvira. Ona obuhvaća vojno i civilno osoblje, a ustanovljena u Bagdadu tijekom listopada 2018. godine, nakon 3 godine ratovanja protiv Islamske države, Po svojoj prirodi NM-I je neborbena „train-and-advise“ misija, kojom se želi iračkim sigurnosnim snagama i institucijama pomoći u suprotstavljanju budućim pobunama. Njeno osoblje se ne raspoređuje na teren s iračkim snagama tijekom njihovih operacija. Aktualno zapovjedništvo ove NATO misije od 26. studenog 2019. godine obnaša general bojnica Jennie Carignan iz Kanade, a u njoj aktivno sudjeluje i Republika Hrvatska.

Slično i u misiji OIR

Uz sve to, iz njemačkih vojnih krugova se u petak 3. siječnja čulo i kako snage SAD-a te njihovih saveznika suspendiraju obuku iračkih snaga u okviru američke protuterorističke misije „Operation Inherent Resolve“ (OIR) – zbog povišene razine prijetnji. Ove je vijesti potvrdila i sama misija OIR priopćenjem u nedjelju 5. siječnja, napominjući:

„Naš je prvi prioritet zaštita svog koalicijskog ljudstva posvećenog pobjedi nad organizacijom ‘Daesh’. Ponovljeni raketni napadi elemenata organizacije Kata’ib Hezbollah izvedeni tijekom protekla dva mjeseca uzrokovali su smrt osoblja iračkih snaga sigurnosti i jednog civila iz SAD. Rezultat toga je sada naša puna posvećenost zaštiti iračkih baza koje koriste koalicijske snage. To je ograničilo naše sposobnosti provedbe obuke s partnerima, te podrške njihovim operacijama protiv Islamske države, te smo zato i pauzirali ove aktivnosti, što je odluka čiju opravdanost planiramo redovito preispitivati. Ostajemo odlučni partneri Vlade Iraka te iračkog naroda koji su nas primili u svoju državu, ne bi li im pomogli pobijediti ISIS. Ostajemo spremni ponovo posvetiti punu pažnju i napore našim zajedničkim naporima osiguravanja trajne pobjede nad organizacijom ‘Daesh’“.

Misija OIR, kojom zapovijeda američki general pukovnik Pat White, uspostavljena je 2014. za suzbijanje prijetnji Islamske države u Iraku i Siriji, a njen mandat sada uključuje i daljnje operacije u potpori regionalnoj stabilnosti. Njemačka vojska u toj misiji ima svojih oko 120 pripadnika.

Nakon što je noćas u Bagdadu ubijen iranski general Qasem Soleimani, Iran vrije, a cijela regija je postala zona visokog rizika. Hrvatska je u Iraku prisutna preko NATO misije „NATO Mission Irak – NM-I“. Tamo je krajem prošle godine, točnije u subotu 27. prosinca 2019., upućena nova, 3. po redu rotacija hrvatskih vojnika, sastavljena od ukupno 7 pripadnika OS RH, od čega 4 časnika i 3 dočasnika. Kako su prilikom ispraćaja priopćile OS RH, „pripadnici kontingenta bit će angažirani na zadaćama savjetnika Ministarstva obrane Iraka i Glavnog stožera Iračkih oružanih snaga, na stožernim dužnostima unutar Zapovjedništva misije NM-I, te na poslovima vojne policije“.

Nakon noćašnje eskalacije krize u Iraku, o čijem nastupanju Sjedinjene Američke Države nisu unaprijed obavijestile svoje brojne saveznike, portal Obris.org upitao je Ministarstvo obrane o statusu i stanju hrvatskih vojnika, kada se već MORH sam nije sjetio izdati priopćenje. No brže od Obrisa odgovor je dobio Jutarnji list, za kojeg je ministar obrane Damir Krstičević potvrdio da su „svi u bazama, ne sudjeluju u aktivnostima na terenu i zasad je sve u redu“.

„Naložio sam načelniku Glavnog stožera da aktivno prati sigurnosnu situaciju sa saveznicima i u skladu s nadležnostima procjenjuje rizike i predlaže dodatne mjere za zaštitu pripadnika Oružanih snaga. Najvažnija nam je sigurnost ljudi i 24 sata pratimo situaciju preko zapovjedno-operativnog središta“, rekao je Krstičević za Jutarnji list, dodavši da u Iraku stožerno osoblje ne sudjeluje u aktivnostima na terenu, nego u obučavanju.

Tijekom popodneva se o stanju u Iraku oglasilo i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je naglasilo kako stoji u stalnom kontaktu s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Bagdadu. Istom prilikom potvrdili su kako je osoblje Veleposlanstva dobro, kao i svi naši državljani u Iraku.

U odgovoru za portal Obris.org, koji smo dobili malo prije 19 sati, MORH je ponovio kako se u Iraku nalazi stožerno osoblje, koje je smješteno u bazama i ne sudjeluje u aktivnostima na terenu. „Pratimo sigurnosnu situaciju sa saveznicima i u skladu s nadležnostima procjenjujemo rizike i predlažemo  dodatne mjere za zaštitu pripadnika Oružanih snaga. Napominjemo kako je sigurnost naših pripadnika najvažnija“, službeno je poručeno iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Općenito, ne dođe li do potpune eskalacije sukoba, pa i eventualnog prijevremenog povlačenja pripadnika OS RH, predviđeno je da većina njih ostane u Iraku 7 mjeseci, osim jednog pripadnika kontingenta koji je upućen na rok do čak 13 mjeseci.

Saudijska Arabija i njezini koalicijski partneri predali su oružje američke proizvodnje borcima povezanima s Al-Qaedom, tvrdolinijaškim salafističkim milicijama i drugim frakcijama koje ratuju u Jemenu, a što prema istraživanju CNN-a  predstavlja kršenje njihovih sporazuma sa SAD. To oružje je također došlo i u ruke pobunjenika pod okriljem Irana, koji se protiv koalicije bore za kontrolu te zemlje, razotkrivajući Tehranu neke od osjetljivih američkih vojnih tehnologija i potencijalno ugrožavajući živote američkih postrojbi u drugim zonama sukoba.

Prema navodima lokalnih zapovjednika na terenu i analitičara koji su razgovarali sa CNN-om, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, njezin glavni partner u ratu, upotrijebili su oružje proizvedeno u SAD-u kao vrstu valute za kupovanje lojalnosti pojedinih milicija ili plemena, podupiranje odabranih naoružanih sudionika, te utjecanje na tamošnji složeni politički krajolik. Predajući ovu vojnu opremu trećim stranama, koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije krši uvjete prema kojima je kupila oružja od SAD-a, priopćilo je američko Ministarstvo obrane. Nakon što je CNN predstavio svoje nalaze, službenik američkog obrambenog sustava potvrdio je postojanje aktivne istrage o tom pitanju.

Ova su otkrića otvorila nova pitanja o tome jesu li SAD izgubile kontrolu nad ključnim saveznikom koji vodi jedan od najstrašnijih ratova proteklog desetljeća, te je li Saudijska Arabija dovoljno odgovorna da joj se dopusti daljnje kupovanje sofisticirane vojne opreme i naoružanja. Prethodna CNN-ova istraživanja utvrdila su da je oružje proizvedeno u SAD-u bilo korišteno u nizu smrtonosnih napada saudijske koalicije u kojima je ubijeno više desetaka civila, od kojih su mnogi bili djeca. To se dogodilo u trenutku kada Kongres, ogorčen nad službenim Rijadom zbog prošlogodišnjeg ubojstva novinara Jamala Khashoggia, razmatra da li će prisiliti Trumpovu administraciju na prekid podrške saudijskoj koaliciji koja se za vođenje rata oslanja na američko oružje.

Rijad je 2015. pokrenuo koaliciju kako bi iz glavnog grada Jemena protjerao Houthi-pobunjenike potpomognute od Irana, i na vlast vratio međunarodno priznatu vladu predsjednika Abdu Rabu Mansour Hadija. Rat je zemlju podijelio na dva dijela, a s njime je došlo i oružje – ne samo puške, nego i protuoklopne rakete, oklopna vozila, laserski senzori i topništvo – sve se to slilo u bezvlađe ove kompleksne države. Od tada je nešto od američke „prekrasne vojne opreme“, kako je jednom bila nazvana od američkog predsjednika Donalda Trumpa, bilo predano, prodano, ukradeno ili napušteno u jemenskome kaosu, gdje mutni savezi i razlomljene politike pružaju malo nade bilo kakvom sustavu odgovornosti ili praćenja.

Neke su se terorističke grupe okoristile priljevom američkog oružja, a barijera koja je priječila unos naprednog naoružanja sada je smanjena pred pritiskom zakona ponude i potražnje. Vođe milicija imale su dovoljno prilika da dobiju vojnu opremu u zamjenu za ljudstvo potrebno u borbi protiv Houthi-milicija. Posao dilera oružjem je cvjetao, a trgovci su najboljem ponuđaču nudili kupnju ili prodaju bilo čega, od puške proizvedene u SAD-u do tenka. I snage koje podržava Iran zarobile su američko oružje, upotrebljivo za napade na pojedine ranjive točke, ili iskoristivo za uzorke u svrhu unapređivanja svoje domaće proizvodnje.

Imate li ovdje američkih pušaka?

U uskim, trošnim ulicama povijesnog središta Taiza trgovine oružjem nalaze se stisnute među dućanima sa ženskom odjećom. Tržnice oružja su u Jemenu ilegalne, ali ih to ne sprečava da otvoreno rade u ovom velikom planinskom gradu na jugozapadu države. Na jednoj strani vise velovi, abaje i šarene haljine za prodaju; na drugoj strani su pištolji, ručne bombe i američke jurišne puške dostupne po posebnoj narudžbi. Na jednoj tržnici oružja slatkiši su bili izloženi među streljivom. „Imate li ovdje američkih pušaka?“ pitao je CNN. „Američke su puške skupe i tražene“, odgovorio je trgovac oružjem u razgovoru zabilježenom skrivenom kamerom CNN-a. Na jednoj drugoj gradskoj tržnici, dječak vrlo mladenačkog izgleda rukovao je oružjem poput eksperta. Muškarci su se šalili i žvakali khat, ondje uobičajenu drogu, a atmosfera je bila opuštena. No, te trgovine ne uzimaju samo pojedinačne narudžbe, već one mogu opskrbljivati i pojedine milicije – i upravo to, ne baš skriveno crno tržište, djelomično potiče potražnju za visoko tehnološkim američkim naoružanjem, te održava ciklus nasilja u Jemenu.

Nekoć intelektualno središte zemlje, Taiz je sada bačva baruta koja je prošle godine pokrenula rat unutar rata, kada su razne milicije podržane koalicijom pod vodstvom Saudijske Arabije okrenule svoje oružje jedne na druge. Usred kaosa šireg rata, i „Al-Qaeda na Arapskom poluotoku“ (AQAP) je 2015. godine izašla na linije fronte u Taizu, stvarajući povoljne saveze s pojedinim pro-saudijskim milicijama s kojima se borila rame uz rame. Jedna od tih postrojbi povezanih s AQAP-om, „Brigada Abu Abbasa“, sada posjeduje oklopna vozila poduzeća Oshkosh iz SAD-a, kojima je 2015. paradirala kroz grad u prikazu svoje vojne snage. Sam Abu Abbas, njen osnivač, proglašen je od SAD-a teroristom 2017. godine, ali skupina i dalje uživa potporu saudijske koalicije i prihvaćena je u sastav 35. brigade jemenske vojske koju ta koalicija podupire. „Oshkosh Defense strogo slijedi sve američke zakone i propise koji se odnose na kontrolu izvoza“, izjavila je tvrtka za CNN.

Postoje i smrtonosniji oblici naoružanja koji su dospjeli u taj grad. U listopadu 2015. godine hvalile su se vojne snage lojalne vladi medijima koje podupiru Saudijska Arabija i UAE, da su Saudijci iz aviona bacili američke TOW protuoklopne rakete baš na isto područje fronte na kojem je bilo poznato da u to vrijeme djeluje AQAP. Lokalni dužnosnici potvrdili su da je došlo do takve zračne isporuke, ali su pokušaji CNN-a da provede daljnje razgovore bili blokirani, i lokalna je uprava zaplašila novinarsku ekipu. Lokalni aktivist se našalio kako je oružje vjerojatno prodano dalje.

Groblje američke vojne opreme

Na groblju odbačene američke vojne opreme nedaleko lučkog grada Hodeidah, postaje jasno da je „Alwiyat al Amalqa“ – Brigada orijaša (Giants Brigade), milicija pretežno salafi ili ultra-konzervativnih sunita, baš ona omiljena frakcija isporučitelja. Skoro pola tuceta ondje ostavljenih MRAP vozila većinom nose naljepnice Brigade orijaša. Jedno vozilo na sebi čak ima i izvoznu oznaku koja pokazuje da je poslano iz Beaumonta (savezna država Texas) u Abu Dhabi, u UAE, prije nego je završilo u rukama ove milicije. Serijski broj drugog MRAP-a otkriva da ga je proizveo Navistar, najveći isporučitelj oklopnih vozila za američke Oružane snage. Oklopna terenska vozila izgrađena su kako bi izdržala paljbu iz vatrenog oružje, eksplozije mina i improvizirane eksplozivne naprave (IED). „To je vozilo koje želi svaka postrojba kada je na terenu“, kaže Navistar-ova web-stranica. Tvrtka je odbila komentirati ovo izvješće.

Primatelji američkog naoružanja zakonski su dužni pridržavati se uvjeta o krajnjim korisnicima, koji zabranjuju prijenos bilo koje opreme trećim strankama bez prethodnog odobrenja Vlade SAD-a. To odobrenje nikada nije dobiveno. Saudijska koalicija nije odgovorila na višestruke zahtjeve za komentarom. Visoki dužnosnik UAE zanijekao je „na vrlo jasan način da ni na koji način ne kršimo propise o krajnjim korisnicima“.

Brigada orijaša predstavlja „dio jemenskih snaga“, rekao je taj dužnosnik CNN-u, dodajući da je ta skupina bila pod izravnim nadzorom UAE-a, te da je oprema time zapravo bila u „kolektivnom posjedu“ koalicije. Američko Ministarstvo obrane, konkretno upitano o Brigadi orijaša, izjavilo je da Saudijskoj Arabiji ili UAE-u nije dalo dozvolu za predaju američkog naoružanja drugim frakcijama na terenu. „Sjedinjene Države nisu odobrile Kraljevini Saudijskoj Arabiji ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima re-transfer bilo kakve opreme entitetima u Jemenu“, izjavio je za CNN glasnogovornik Pentagona Johnny Michael. „Vlada SAD ne može komentirati bilo kakve tekuće istrage vezane uz tvrdnje o kršenju odredbi o krajnjim korisnicima obrambenih sredstava i usluga prenesenih našim saveznicima te partnerima“.

Iran „temeljito procjenjuje američku vojnu tehnologiju“

Budući da je većina smrtnih slučajeva američkih vojnika u Afganistanu i Iraku uzrokovana improviziranim eksplozivnim napravama (IED), kritično je da znanje o ranjivostima MRAP vozila ne padne u ruke neprijatelja. No, za to je već prekasno.

U rujnu 2017. godine, jedna od televizija bliska Houthi-frakciji emitirala je slike Mohammeda Ali al-Houthija, de facto vođe pobunjenika, kako ponosno sjedi za volanom zarobljenog američkog MRAP vozila u glavnom gradu Sani, dok je gomila u pozadini zazivala „smrt Americi“. CNN je pribavio sliku koja prikazuje serijske brojeve jednog drugog američkog MRAP vozila u rukama još jednog visokog Houthi dužnosnika, prošle godine u Hodeidahu. Fotografiju je prvi objavio jemenski novinar Hussain al Bukhaiti, brat tog dužnosnika. To vozilo je bilo dio 2,5 milijarde USD vrijedne prodaje za UAE tijekom 2014. godine. Dokument o prodaji, koji je vidio CNN, potvrđuje da je „donesena prosudba kako zemlja primateljica može pružiti istu razinu zaštite osjetljivih tehnologija“ kao i same Sjedinjene Američke Države.

Ovakva MRAP vozila, zarobljena na bojištu, ispitivana su od iranske obavještajne službe, prema podacima dobivenim od člana tajne Houthi-postrojbe koju podržava Iran, poznate kao „Preventivne sigurnosne snage“. Ta postrojba nadgleda transfer vojne tehnologije u Tehran i iz njega. Njen pripadnik, koji je iz straha za svoju sigurnost za CNN govorio anonimno, otkrio je da su se savjetnici iz Irana i Hezbollaha već dokopali oklopnih vozila i druge američke vojne opreme. „Iranske obavještajne službe vrlo temeljito procjenjuju američku vojnu tehnologiju“, rekao je taj izvor u intervjuu iz Sane. „Slušajte, nema ni jednog američkog oružja za koje oni ne pokušavaju saznati detaljne podatke, od čega je napravljeno, kako radi“.

Improvizirane eksplozivne naprave sada se masovno proizvode u Jemenu od Houthi snaga u opsegu kojeg je prethodno postigla samo ISIL, navodi se u izvješću organizacije Conflict Armament Research. Oni prate oružje i njegove opskrbne lance u zonama sukoba, te su u Jemenu pronašli IED-ove koji sadrže iranske komponente.

Hizam Al Assad, član Houthi Političkog vijeća, potvrdio je za CNN da su MRAP vozila još uvijek u rukama Houthija, ali je opovrgnuo postojanje jedinice „Preventivne sigurnosne snage“. Iran nije odgovorio na zahtjev CNN-a da komentiraju.

Ljudske žrtve sukoba

Poplava američkog naoružanja potiče sukob koji je pobio desetke tisuća ljudi – među njima i djecu u školskim autobusima i obitelji koje su bježale od nasilja – i natjerao još milijune na rub gladi. Dvogodišnja Rehab je tako ozbiljno pothranjena da su joj se prsa duboko upustila u središtu njezinog sićušnog tijela. Procjenjuje se postojanje oko 200 slučajeva pothranjenosti poput njezine u selu Tohta, područja na bojištu okruženog topničkim i minobacačkim položajima na obali Crvenog mora u blizini luke Hodeidah. Prije nekoliko mjeseci, lokalna klinika je zatvorena zbog političkih nesuglasica oko financiranja. Ali dr. Fatma Ibrahim neće odustati. Svakog tjedna ona provodi kućne posjete, a čim uđe u ulicu, zabrinuti roditelji pohrle k njoj. „Gledajte, gledajte“, zahtijeva jedan otac dok pokazuje doktorici svoju 14-mjesečnu djevojčicu Roulu, mršavu poput kostura. Ibrahim je nježno pregledava, ali uskoro je vrijeme da krene s pregledom idućeg djeteta.

Za mladog muškarca, pristupanje kakvoj borbenoj frakciji jedno je od rijetkih načina pronalaženja zaposlenja u siromašnoj zemlji s malo infrastrukture i jedva postojećom ekonomijom. U isto vrijeme, previše moćnih političkih figura i ključnih oružanih aktera u regiji uvelike su profitirali iz sukoba i, kao rezultat toga, nedostaje im poticaja za pristanak na mirovni proces koji bi ugrozio njihovu financijsku korist.

Sjedinjene Američke Države su daleko najveći dobavljač oružja i Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a njihova potpora ključna je za nastavak rata Saudijske koalicije u Jemenu. Američki zakonodavci pokušavaju donijeti rezoluciju kojom se ukida potpora Trumpove administracije ovoj koaliciji. Demokratski senator Chris Murphy opisao je istragu CNN-a kao „bombu“ koja bi trebala poslužiti kao poziv na buđenje ne bi li se „izvukli iz rata u Jemenu koji je krenuo užasno ukrivo“. Međutim, general Joseph Votel, glavni američki zapovjednik na Bliskom Istoku, izjavio je na saslušanju u Senatu da dok će vojska „podrobnije razmotriti navode“ iz izvješća CNN-a – povlačenje potpore saudijskoj koaliciji moglo bi dodatno ugroziti Amerikance u regiji.

Malo je dokaza da Bijela kuća želi odstupiti od svog sadašnjeg pristupa, unatoč dokazima da djelovanje ključnog američkog saveznika možda čini Amerikance manje sigurnima. Nakon ubojstva novinara Jamala Khashoggija prošle godine, Trump je rekao kako bi bilo glupo da SAD otkažu više milijardi USD vrijedne ugovore o prodaji oružja Saudijcima. „Ne želim izgubiti svo to ulaganje u našu zemlju“, kazao je.

*Autori ovog članka su Nima Elbagir, Salma Abdelaziz, Mohamed Abo El Gheit and Laura Smith-Spark, koji su svoj tekst objavili u veljači 2019. godine na portalu medijske kuće CNN (https://edition.cnn.com/) pod naslovom “Sold to an ally, lost to an enemy“. Original je dostupan na adresi: https://edition.cnn.com/interactive/2019/02/middleeast/yemen-lost-us-arms/?fbclid=IwAR0yX-vPB8ooUXv7FXUAxRUSOPK5_YcpjockEV6YtYBMYCn3_HFfRT2YSFU

Oklopna vozila u Jordanu

Na samom kraju prošloga tjedna zanimljiv je teret stigao teretnim brodom “Rudolf” s Bliskog istoka do Rijeke, da bi bio 01. veljače bio prekrcan kako bi potom kopnenim/željezničkim putem došao do krajnjeg odredišta u Češkoj Republici. Brod “Rudolf”, koji plovi pod zastavom otočja Antigua Barbuda, napustio je Rijeku u poslijepodnevnim satima subote, 02. veljače. U petak, 01. veljače, ni jaka kiša ni vjetar nisu omeli operaciju iskrcaja tereta s broda “Rudolf”, koji je iz jordanske luke Aqaba stigao u Rijeku natovaren oklopnim vozilima koja idu na reparaciju.

Radi se o varijanti oklopnih vozila BMP-2, a zadnjih su godina opet pribavljana u okviru obnove iračkih mehaniziranih postrojbi. Proizvođač vozila BMP (Боевая Машина Пехоты) je izvorno bio Sovjetski Savez, da bi potom Čehoslovačka i Indija preuzele licencu i nastavile njihovu proizvodnju. Vozila proizvedena u Indiji dobila su naziv “Sarath”, a vozila proizvedena u Čehoslovačkoj u razdoblju od 1983. do 1989. – BVP-2 (“Bojové Vozidlo Pěchoty“).

Upravo su vozila koja su se pred vikend iskrcavala u riječkoj luci proizvedena u Čehoslovačkoj – tako da je ovaj povratak na popravke i održavanje ujedno i svojevrsni put natrag u zemlju njihova podrijetla nakon dugogodišnjeg aktivnog korištenja na bojištima Bliskoga istoka.

Svako vozilo teško je 13.8t, dimenzija 6,74 x 3,15 x 2,55 m. Zbog standarda željeznice koja ne dozvoljava teret širi od tri metra, s vozila su skinuti bočni odbojnici da bi širina bila do tri metra.

Kako je objavio Podravski.hr danas, 4. veljače, željeznička kompozicija s ovim oklopnjacima prijepodne je stigla u Koprivnicu, da bi onda nakon nekoliko sati otputovala istočno, u smjeru Mađarske. Tijekom boravka u Koprivnici izazvala je interes lokalnog stanovništva i brojna nagađanja o smjeru te svrsi ovog transporta oklopnih vozila, koja su opisivali kao nekoliko desetaka “tenkova”.

U Koprivnici je ovaj transport oklopnih vozila fotografirao Nikola Wolf, suradnik portala Podaravski.hr. Jutarnjem listu su u HŽ Cargu potvrdili da su bili angažirani na prijevozu tenkova do mađarske granice.