Posjetom hrvatskom kontingentu u NATO aktivnosti Enhanced Forward Presence ministar obrane RH Ivan Anušić završio je posjet Litvi. U litavskoj Rukli nalazi se trenutno 100 pripadnika OS RH (od čega su 10 veterani Domovinskog rata) koji su, kazao je Anušić, iznimno cijenjeni i poštovani.

„Njemački časnik, zapovjednik ove borbene grupe, pohvalio je naše vojnike i vojnikinje, njihovo znanje i sposobnosti, kao i opremu kojom naš kontingent doprinosi u ovoj misiji. Naši vojnici, i u Litvi i u Poljskoj, dosljedni su, iznimno profesionalni i ovdje su na čast naše države i hrvatskog naroda, kao i svojim obiteljima“,

rekao je Anušić, dodavši da su hrvatski vojnici jedini u svojoj borbenoj grupi koji ujedno imaju i novije ratno iskustvo:

„Od Hrvata mogu ovdje svi učiti. U ovom hrvatskom kontingentu čak deset pripadnika su veterani Domovinskoga rata. Njihovo ratno iskustvo zlata vrijedi jer mi smo u ovoj borbenoj grupi jedina država koja ima novije iskustvo rata. Hrvatska se stvarala u ratu i to je specifičnost Hrvatske vojske i u NATO-u i Europskoj uniji, a generalno i u svijetu.“

Posebno je zanimljiv bio omanji taktičko-tehnički zbor koji je prikazan hrvatskom izaslanstvu. Po prvi puta su izložena 2 kamiona češke Tatre kojima se trenutno služi hrvatski kontingent u Litvi. Hrvatska je nabavu Tatri pokrenula u srpnju 2025., a okončala u prosincu prošle godine potpisivanjem Dodatka Okvirnom sporazumu o nabavi  teških terenskih vojnih kamiona. Tada je MORH najavio da će prvi kamioni stići tijekom ove godine, a zadnji 2030. U današnjem pak priopćenju MORH napominje da je isporučeno već 6 Tatri, od čega su 2 kamiona trenutno u sastavu hrvatskog kontingenta u Litvi.

U sklopu posjeta Litvi ministar Anušić sastao se i s ministrom nacionalne obrane Republike Litve Robertasom Kaunasom.

“Hrvatski vojnici ostat će u NATO-ovoj borbenoj grupi u Litvi do kraja ove godine, a o kasnijem angažmanu Hrvatska vojska, u suradnji s vodećom nacijom i zemljom primateljicom, donijet će odluku na vrijeme. Hrvatska i Litva dijele zajednički pogled i interes za sigurnošću i stabilnošću istočnog krila NATO-a, kao i jugoistoka Europe. Naša su stajališta jednaka i kada je riječ o osudi ruske agresije na Ukrajinu i potrebne podrške ukrajinskom narodu”,

poručio je nakon bilateralnog sastanka ministar Anušić, dok je njegov litavski kolega Robertas Kaunas naglasio:

„Danas je sigurnosna stvarnost regije vrlo konkretna – dronovi koji prelaze granicu pokazuju da ruski rat protiv Ukrajine utječe na sve nas. NATO-ova protuzračna obrana mora postati jedinstven, višeslojni sustav koji se proteže duž cijele istočne granice Saveza, integrirajući rješenja protiv dronova kao punopravnu obrambenu komponentu“.

Hrvatska i Litva suočavaju se s istim izazovima, rekao je Kaunas, a to samo jača zajedničku odlučnost za djelovanje.

„Litva i Hrvatska znaju što znači boriti se protiv komunističkih agresorskih režima u prošlosti, a trenutno na isti način razumiju prijetnje Rusije i njezinih partnera. Djelujemo hrabro i zajedno s našim saveznicima“,

rekao je ministar Kaunas. Tijekom rasprave o nadolazećem summitu NATO-a, ministar Kaunas naglasio je potrebu prelaska s NATO-ovog zračnog nadzora na zračnu obranu i značajno ubrzanje tempa proizvodnje europske obrambene industrije. Tijekom rasprave o podršci Ukrajini, Kaunas je zahvalio Hrvatskoj na doprinosu Koaliciji za protuminsko djelovanje.

Samo dan ranije, u nedjelju 30, ožujka, ministar Ivan Anušić posjetio je hrvatske vojnike u NATO eEP u Poljskoj. Na obučnom poligonu u Bemowo Piskiju Anušić je pozdravio 17. HRVKON koji broji 50 pripadnika OS RH.

“U borbenoj grupi u Poljskoj, zajedno s američkim, rumunjskim i britanskim snagama naši vojnici doprinose kolektivnoj obrani i čine sigurnijim istočno krilo NATO-a. Važno je da Hrvatska bude prisutna kroz svoje Oružane snage u misijama NATO-a, EU-a i UN-a jer time potvrđujemo da smo pouzdan partner, a ujedno jačamo vlastite sposobnosti i gradimo partnerske odnose. Zahvaljujem vam se na vašoj službi, na svemu što radite za ugled naše države i Hrvatske vojske. Hrvatski vojnici u kojoj god misiji da sudjeluju, bila to Poljska ili neka druga država, uvijek dobivaju najbolje ocjene. Sve što radite i na ponos je vas samih i vaših obitelji”,

poručio je hrvatskim vojnicima ministar Anušić. Ministar Anušić sastao se i sa zapovjednikom 15. brigade, brigadnim generalom Miroslawom Spurekom i zapovjednikom borbene grupe pukovnikom Johnom Nimmonsom.

*Photo: MORH/J.Šeri

Danas je u vojarni “1. gardijska brigada Tigrovi – Croatia” u Zagrebu održan ispraćaj 8. hrvatskog kontingenta u NATO-ovu aktivnost prednjih kopnenih snaga (Forward Land Forces – FLF) u Mađarsku. U sastavu borbene grupe koja čini 8. HRVCON su sljedeće sastavnice: stožerno osoblje, taktički tim za civilno-vojnu suradnju, vod vojne policije, desetina za zaštitu, tim za uklanjanje eksplozivnih naprava i medicinski tim. Zapovjednik 8. hrvatskog kontingenta je bojnik Robert Glavina, a u NATO-ovu aktivnost u Mađarsku upućuje se 64 pripadnika kontingenta, od kojih je osam žena. Svoju su spremnost za upućivanje u ovu NATO-aktivnost potvrdili tijekom vojne vježbe Udar. Zadaće hrvatskog kontingenta bit će razvoj borbene spremnosti i jačanje interoperabilnosti obukom i vježbama, kontinuirano poboljšavanje planova uporabe i obrambeno planiranje te integriranje u obrambene planove borbene grupe.

Zapovjednik 8. HRVCON-a bojnik Robert Glavina posebno je zahvalio obiteljima pripadnika kontingenta na podršci kao i svima koji pripadnicima kontingenta pružaju potporu:

“Zahvaljujem načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga RH na povjerenoj zadaći našem 8. kontingentu u provedbi važne zadaće u sklopu NATO-ovih prednjih kopnenih snaga multinacionalne borbene grupe u Mađarskoj. Vjerujem da ćemo našim sudjelovanjem uspješno pridonijeti izgradnji zajedničke sigurnosti i potvrditi ono što je već postalo pravilo – vrhunska pripremljenost i osposobljenost pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske za izvršenje zadaća u multinacionalnom okruženju u bilo kakvim uvjetima.“

Zapovjednica medicinskog tima bojnica Ana Kopić istaknula je da će medicinski tim davati 24-satnu podršku pripadnicima hrvatskog kontingenta u svim medicinskim pitanjima, a surađivat će i s pripadnicima ostalih zemlja koji borave u istoj bazi u Mađarskoj.

Osim obitelji pripadnika 8. HRVCON-a, ispraćaju su nazočili ministar obrane Ivan Anušić, zapovjednik Zapovjedno operativnog središta brigadni general Željko Ljubas i drugi uzvanici. Ministar Anušić je istaknuo da se hrvatski vojnici iz misija vraćaju kao najbolje ocijenjeni, te su primjer vojničke časti i sposobnosti. Usput se dotaknuo i trenutno najaktualnije teme s područja obrane:

“Danas je Hrvatska vojska respektabilna vojna sila, u tijeku je proces modernizacije i opremanja, a od 9. ožujka prvi ročnici započinju temeljno vojno osposobljavanje u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi. Vojno služenje vratili smo nakon 17 godina da bismo mlade ljude obučili osnovnim vojničkim vještinama kako bi znali reagirati u svim kriznim situacijama. Mladi ročnici koji se odluče za karijeru u Hrvatskoj vojsci nakon što odsluže vojno osposobljavanje, jednog će dana s vama rame uz rame sudjelovati u misijama, operacijama i aktivnostima.”

*Photo: MORH/J.Šeri

Danas je u vojarni “Bilogora” u Bjelovaru svečano ispraćen 6. hrvatski kontingent u NATO-aktivnost prednjih kopnenih snaga (Forward Land Forces – FLF) u Republiku Litvu. Šesti HRVCON u ovoj NATO – aktivnosti sudjeluje u sastavu multinacionalne borbene grupe pod vodstvom SR Njemačke i sudjelovat će u provedbi obuke i vježbi, jačanju interoperabilnosti te integraciji u obrambene planove Litve i NATO-a.

U ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane Ivana Anušića pripadnicima 6. HRVCON-a obratio se državni tajnik u Ministarstvu obrane Drago Matanović:

“Sudjelovanjem u NATO-ovoj aktivnosti prednjih kopnenih snaga jačamo kolektivnu sigurnost Saveza i pokazujemo da Republika Hrvatska ozbiljno i odgovorno doprinosi odvraćanju prijetnji te očuvanju stabilnosti u regiji i šire”,

poručio je državni tajnik, naglasivši kako hrvatski vojnici svojim znanjem i profesionalnošću potvrđuju snagu i ugled Republike Hrvatske među saveznicima. Matanović se još posebno zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi kontingenta – zapovjednicima, instruktorima i svim pripadnicima OS RH koji su svojim radom omogućili da hrvatski vojnici u Litvu odlaze potpuno spremni za provedbu zadaća.

Načelnik GS OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid istaknuo je kako je kontingent dokazao svoju spremnost kroz preduputnu obuku i ocjenjivanje, zahvalio je obiteljima i pripadnicima 6. hrvatskog kontingenta, te im uputio poruku da profesionalno izvršavaju svoje zadaće i dostojanstveno predstavljaju Hrvatsku i njene Oružane snage. Zapovjednik 6. HRVCON-a je pukovnik Marijan Žukina koji je potvrdio da je kontingent uvježban i spreman za upućivanje u misiju na daleki europski sjever.

Kako napominje MORH u svom priopćenju, Republika Hrvatska sudjeluje u NATO-ovoj aktivnosti u Republici Litvi od 2017. godine, te je do danas u toj aktivnosti sudjelovalo ukupno 565 pripadnika OS RH, od kojih 31 žena. Nažalost, već u prvoj godini djelovanja OS RH u ovoj aktivnosti došlo je do tragedije – u prosincu 2017. u Litvi je iznenada preminuo pripadnik 1. HRVCON-a Mario Pavišić-Drndo.

*Photo: OS RH

Skupština Crne Gore nakon devet mjeseci “čekanja” usvojila je 12. studenog odluku o priključivanju Vojske Crne Gore aktivnostima NATO za uspostavljanje sigurnosne pomoći i obuke za Ukrajinu (NSATU). Od 81 zastupnika, za odluku su glasala 44, pet je bilo protiv i dva suzdržana. Odluka je donesena na prijedlog koji je Savjet za obranu i sigurnost usvojio još 7. veeljače ove godine. Članovi Savjeta – koji čine predsjednici države Jakov Milatović, Vlade Milojko Spajić i Skupštine Andrija Mandić – tada su se usuglasili da se aktivnosti pripadnika Vojske u okviru NSATU mogu realizirati isključivo na teritoriju neke od zemalja NATO, a ne u Crnoj Gori . Angažman u NSATU je ipak simboličan, jer je podržano slanje do 2 pripadnika Vojske Crne  Gore.

Odluka je u Narodnoj skupštini podržana glasovima Demokratske partije socijalista (DPS), Pokreta Europa sad (PES), Nove srpske demokratije (NSD), Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS), Albanskog foruma (AF), Saveza građana „CIVIS“ i nezavisnih zstupnika, a protiv ove odluke glasali su Demokratska narodna partija Milana Kneževića (inače dio vladajuće koaalicije) i zastupnik Ujedinjene Crne Gore. Odluku Milana Kneževića da ne podrži prijedlog Vlade objašnjavana je lažnom tezom da se crnogorski vojnici šalju u Ukrajinu i tek tamo obučavaju ukrajinske kolege. Osim toga, Demokratska narodna partija (DNP) navela je  i neke druge razloge: “Ovo može samo dodatno ugroziti naše odnose s Ruskom Federacijom. Pametnije bi bilo da se držimo po strani kad su bilo čiji sukobi u pitanju“, poručio je zastupnik DNP, Vladislav Bojović. Milan Knežević je, prema neslužbenim izvorima, jasno rekao da Crna Gora ne smije biti dio „tuđih ratova“ i da slanje vojnika u Ukrajinu predstavlja ozbiljan politički i moralni presedan.

Ovo je inače jedna od dvije takozvane “ukrajinske misije” u kojima bi Crna Gora trebalaa sudjelovati. Drugu organizira Europska unija – i ta odluka o sudjelovanju crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći Europske unije za podršku Ukrajini (European Union Military Assistance Mission Ukraine – EUMAM) u Skupštini je čekala 9 mjeseci na usvajanje, od rujna prošle do lipnja ove godine.

Na crnogorsku suverenu odluku u sudjelovanju u aktivnosti NSATU reagiralo je veleposlanstvo Ruske Federacije u Crnoj Gori koje je 14. studenog poručilo da odluka o slanju crnogorskih vojnika u NATO-ov Centar za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) potvrđuje crnogorsku politiku daljnjeg pogoršanja odnosa s Moskvom.

“Unatoč nedavnom napretku u stvaranju uvjeta za poboljšanje geopolitičke situacije, prisiljeni smo primijetiti da crnogorsko vodstvo i dalje tvrdoglavo slijedi liniju Zapada o eskalaciji napetosti s Rusijom. To učvršćuje njegov status neprijateljske države prema Moskvi”,

upozorio je ruski veleposlanik Aleksander Lukašik, nastavivši:

“Podrška strožim zapadnim sankcijama sve se više potkrepljuje vojnim potezima. Ranije je Crna Gora odlučila poslati predstavnika u misiju vojne pomoći Europske unije u Ukrajini (…) Smatramo to konkretnim doprinosom Podgorice zajedničkim naporima zapadnih država da podrže temeljito korumpirani režim u Kijevu svime što mu je potrebno, uključujući moderno oružje i obuku borbenih jedinica, kako bi se nastavilo produljenje vojnih operacija i korištenje Ukrajine kao alata za nanošenje ‘strateškog poraza’ Rusiji”.

Lukasik je ponovio da se Moskva i dalje zalaže za obnovu normalnog dijaloga:

“Nažalost, naši crnogorski partneri ignoriraju naše konstruktivne prijedloge u tom pogledu. Unatoč tome, ostajemo otvoreni za nastavak dijaloga i obnovu bilateralne suradnje koja, ne našom krivnjom, trenutno praktički ne postoji”.

Jakov Milatović jako je iznervirao ruskog veleposlanika

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je u ponedjeljak, 17. studenog, ruskog veleposlanika Aleksandra Lukašika zbog izjava o miješanju u unutrašnje stvari. “Crna Gora će na odgovarajući način odgovoriti na sve slične akcije u budućnosti, u skladu s međunarodnim normama. Crna Gora vodi svoju vanjsku politiku samostalno, vođena prioritetima članstva u NATO-u i integracije u EU“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova na platformi X. Kako se navodi u priopćenju MVP-a, povod za poziv bile su ocjene ruskog veleposlanika nakon usvajanja odluke Skupštine Crne Gore o priključivanju Vojske Crne Gore NSATU-u, te njegovo negativno komentiranje intervjua predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića francuskim novinama ‘La Croix’. Lukašik je, među ostalim, 13. studenog izjavio da se crnogorski parlament, koji je izglasao da se crnogorski vojnici pošalju u NATO misiju pomoći Ukrajini, istaknuo svojim “antiruskim djelovanjem”. Nešto ranije, 1. studenog, rekao je da su “kontraproduktivni” pokušaji Podgorice da ubrza napredak Crne Gore ka Europskoj uniji smanjivanjem odnosa s Rusijom, što je bila reakcija na izjave predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića u intervjuu za francuski list La Croix da je proširenje EU najbolja strategija u suočavanju s utjecajem trećih strana, uključujući Rusiju. Sve je to nagnalo MVP da pozove ruskog veleposlanika na “razgovor ugodni” i objavi prilično oštrro priopćenje:

“Ruskom veleposlaniku je jasno stavljeno do znanja da će ubuduće slič̣ne poruke biti tretirane kao namjerno neprijateljsko djelovanje, na koje će Ministarstvo adekvatno reagirati u skladu smeđunarodnim normama”,

I ministar obrane jasan je oko crnogorskog usmjerenja

dodaje se u priopćenju. Poručeno je da Crna Gora od Veleposlanstva Rusije očekuje “puno poštovanje svojih institucija i dužnosnika”, te da Crna Gora u vođenju vanjske politike “ne postupa po instrukcijama bilo koje strane, već dosljedno slijedi vlastite nacionalne i strateške interese, definirane vanjskopolitičkim prioritetima – članstvom u NATO i posvećenošću procesu pristupanja EU-u“.

Ovo nije prvi put da Rusija na ovakav način komentirra crnogorske odluke. Slično je reagirala i na crnogorsko uključivanje u dvije EU misije u Africi daleke 2014. godine (EUTM Mali i EUFOR RCA). Pritom je Rusija prijetila obustavom ruskih investicija u  Crnu Goru, koje su navodno tada činile većinu crnogoskog BDP-a.

*Photo: Ministaarstvo obrane CG, J.Milatović/X

Počelo je, počelo! U srijedu, 29. listopada, objavljeno je da američka vojska smanjuje broj vojnika stacioniranih u Rumunjskoj, smanjujući razmještaj NATO-a u zemljama uz istočnu europsku granicu s Ukrajinom. To je prvo službeno priznanje Sjedinjenih Država o najavljenim planovima smanjenja svoje prisutnosti u Europi. Naime administracija Donalda Trumpa naznačila je više puta  da planira dati prioritet svojoj vojnoj prisutnosti u indo-pacifičkoj regiji kako bi se borila protiv rastuće prijetnje iz Kine, kao i usredotočiti se na vlastite granice i prioritete na zapadnoj hemisferi. U jučerašnjoj izjavi američka vojska je objavila da će se borbeni tim 2. pješačke brigade 101. zračno-desantne divizije vratiti u svoju matičnu bazu Fort Campbell u Kentuckyju “bez zamjene” kao dio plana za “osiguravanje uravnoteženog rasporeda snaga“. U priopćenju Zapovjedništva američkih snaga u Europi i Africi “kao dio namjernog procesa koji provodi ministar rata za osiguranje uravnoteženog rasporeda američkih vojnih snaga.”

Otprilike 4000 vojnika raspoređeno je u Rumunjsku 2022. godine nakon ruske invazije na Ukrajinu , a poslani su dijelom kako bi se umirili saveznici zabrinuti zbog mogućnosti proširenja ruske agresije na istočni bok NATO-a. Pod novom Tumpovom administracijom, došla su i upozorenja saveznicima u Europi da moraju više ulagati u vlastitu obranu.

“Ovo nije američko povlačenje iz Europe niti signal smanjene predanosti NATO-u i članku 5. Naprotiv, ovo je pozitivan znak povećane europske sposobnosti i odgovornosti. Naši saveznici u NATO-u ispunjavaju poziv predsjednika Trumpa da preuzmu primarnu odgovornost za konvencionalnu obranu Europe. Ova prilagodba rasporeda snaga neće promijeniti sigurnosno okruženje u Europi,” 

napominje se u priopćenju američkog Zapovjedništva za Europu i Afriku.

Rumunjsko Ministarstvo nacionalne obrane ranije je izjavilo da su Rumunjska i njezini saveznici obaviješteni o američkoj odluci o “smanjenju broja američkih snaga u Europi”. U izjavi, Ministarstvo je ocijenilo “povlačenje dijela američkih trupa raspoređenih na istočnom krilu NATO-a kao dio procesa ponovne procjene globalnog položaja američkih vojnih snaga“. Preraspoređivanje bi smanjilo broj američkih vojnika stacioniranih u Rumunjskoj na otprilike 1000, priopćilo je Mnistarstvo nacionalne obrane, a utjecalo bi na vojnike stacionirane u zračnoj bazi Mihail Kogălniceanu, važnom logističkom i obučnom središtu za NATO snage u jugoistočnoj Europi. Neslužbeno se govori o smanjenju za oko 800  vojnika od ukupnooko 1700 vojnika. Te snage su zamišljene kao dio prve linije obrane ako bi se ruska invazija na Ukrajinu proširila dalje na zapad. Odluka uzima u obzir i da je NATO konsolidirao svoju prisutnost i aktivnost na istočnom krilu, što SAD-u omogućava da promijeni svoj vojni položaj u regiji, dodaje se u priopćenju.

Ovaj potez je izazvao je rijetke kritike republikanskih saveznika Donalda Trumpa u Kongresu, koji su napali Pentagon zbog najave politike bez konzultacija s vojnim zapovjednicima ili zakonodavcima.

U  zajedničkoj izjavi republikansko vodstvo Odbora za oružane snage Zastupničkog doma i Senata osudilo je odluku o povlačenju trupa iz Rumunjske, jer ona “potkopava odvraćanje i riskira pozivanje na daljnju rusku agresiju“. „Ova odluka također šalje pogrešan signal Rusiji upravo u trenutku kada predsjednik Trump vrši pritisak kako bi prisilio Vladimira Putina da sjedne za pregovarački stol kako bi se postigao trajni mir u Ukrajini“, stoji u izjavi Rogera Wickera, predsjednika Odbora za oružane snage Senata, i Mikea Rogersa, predsjednika Odbora za oružane snage Zastupničkog doma,obojica iz redova Republikanske stranke, uz opsku: „Predsjednik je potpuno u pravu: sada je vrijeme da Amerika pokaže svoju odlučnost protiv ruske agresije. Nažalost, odluka Pentagona čini se nekoordiniranom i u izravnom sukobu s predsjednikovom strategijom.“ Dogodilo se to, napomenuli su, samo nekoliko tjedana nakon što su ruski dronovi narušili rumunjski zračni prostor.

Tijekom konferencije za novinare, ministar obrane Ionuț Moșteanu rekao je da Amerika ima trupe stacionirane u Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Izvijestio je da će 3500 NATO vojnika, uključujući i američke, ostati stacionirano u Rumunjskoj. „To je dovoljno za naše potrebe“, rekao je Moșteanu, dodavši: “Nastavit ćemo ulagati u rumunjsku vojsku“. Ministarstvo je odluku nazvalo “očekivanom, budući da je Rumunjska u stalnom kontaktu sa svojim američkim strateškim partnerom“.

Dužnosnici duž istočnog krila NATO-a lobirali su kod američke strane da se ne smanjuje broj vojnika u zemljama bliskim Rusiji, uključujući Poljsku i baltičke zemlje, gdje su strahovi od ruske agresije i napora za destabilizaciju najveći.

Prošlog mjeseca, oko 20 ruskih dronova ušlo je u poljski zračni prostor u upadu koji je naveo NATO da podigne zrakoplove kako bi ih oborili. Usprkos zabrinutosti istočnog krila NATO-a oko potencijalnog smanjivanja američke prisutnosti u toj regiji u vrijeme sve agresivnije Rusije, Trump je u rujnu u Washingtonu rekao da bi SAD mogao povećati broj svojih vojnika u Poljskoj. Tijekom sastanka s poljskim predsjednikom Karolom Nawrockim prošlog mjeseca, Trump je novinarima rekao da planira zadržati trenutni broj američkih vojnika u Poljskoj: „Ako ništa drugo, možemo tamo staviti više, ako žele. Oni već dugo žele imati veću prisutnost“. Dužnosnici u Poljskoj i Litvi rekli su da ne očekuju da će SAD smanjiti broj vojnika u tim zemljama. U svakom slučaju, EU i NATO u dogledno vrijeme očekuju novi izazovi.

Nakon tjedan dana potrage, danas prije podne potvrđena je smrt trojice od ukupno 4 nestalih meričkih vojnika na vojnom poligonu Pabrade u Litvi.

„Nakon pogibije vojnika iz američkog kontingenta raspoređenog u Litvi, čelništvo nacionalnog obrambenog sustava izražava duboku sućut rodbini i suborcima vojnika. U ponedjeljak rano ujutro, nakon opsežne akcije potrage i spašavanja koja je trajala šest dana, u kojoj su neumorno i bez brojanja sati sudjelovali litavski i američki vojni vojnici, ali i saveznici i druge institucije naše zemlje koje su uvijek spremne pomoći, oklopno vozilo M88 izvučeno je iz močvare na poligonu Pabradė. Pokrenuta je predistraga kako bi se utvrdile okolnosti incidenta, a provodi je vojna policija litavskih oružanih snaga pod vodstvom regionalnog tužiteljstva u Vilniusu. Rodbina vojnika obaviještena je o njihovoj smrti“,

objavilo je litavsko Ministarstvo obrane. Potraga za tijelom četvrtog vojnika još traje.

U utorak, 25. ožujka, tijekom planirane taktičke obuke s litavskom vojskom i policijom na vojnom poligonu u mjestu Pabrade, nedaleko granice s Bjelorusijom, nestalo je oklopno vozilo za spašavanje M88A2 „Hercules“ sa 4 člana posade iz sastava 1. brigade 3. pješačke divizije Kopnene vojske SAD. Dan kasnije, vozilo je detektirano u jednom od tresetišta na području poligona, na dubini od oko 5 metara, nakon čega su počeli nadljudski napori za spašavanje vojnika i izvlačenje vozila pod vodstvom general-bojnika Curtisa Taylora, zapovjednika 1. oklopne divizije US Army. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte je vojnike proglasio mrtvima, dodavši da ne zna detalje. No kako u tom trenutku nije bilo službene potvrde osim one da su nestali, dodatno se oglasila i glasnogovornica NATO  saveza Allison Hart koja je na društvenoj mreži X objavila:

„Potraga je u tijeku. Žao nam je zbog bilo kakve konfuzije u vezi s izjavama koje je @SecGenNATO dao o ovoj temi. Njegove riječi odnosile su se na informacije koje su se pojavile u javnosti, ali nije bila namjera potvrditi sudbinu nestalih vojnika, koja još nije poznata“.

Istodobno, američki predsjednik Donald Tump rekao je novinarima da nije obaviješten o nestanku američkih vojnika.

Zbog konfiguracije tla napori litavskih i američkih spasilaca bili su gotovo bezuspješni, a vozilo je nastavilo polako tonuti u žitkom mulju. U početnoj potrazi sudjelovale su stotine američkih i litavskih vojnika te snaga reda koji su pretraživali močvarni teren tog područja, kao i litavski vojni helikopteri i ronilački timovi. Radovi na izvlačenju zahtijevali su specijaliziranu opremu za ispumpavanje vode i blata s lokacije te stabilizaciju mekog tla okolnog područja, što je omogućilo podupiranje teške opreme potrebne za izvlačenje vozila. „Zbog terena, ovo je nevjerojatno složen inženjerski poduhvat. Tim istražuje svaku dostupnu opciju da ubrza ovaj proces“, rekao je bojnik Robin Bruce, inženjer 1. oklopne divizije.

Skliska ilovača otežavala je rad teških strojeva, a 2 metra mulja i blata kojima je vozilo bilo praktički okovano onemogućavala su pristup roniocima. U pomoć je pritekla i Poljska koja je u petak, 28. ožujka u pomoć poslala 50 pripadnika 6. saperske pukovnije iz Orzysza i drugih postrojbi iz sastava 16. mehanizirane divizije poljskih OS, kao i niz teških bagera i drugih strojeva.

Poljska vojska dolazi u Litvu

Prvi jasni napredak postignut je tek u nedjelju, 30. ožujka, navečer, kada se jedan od ronilaca uspio probiti kroz muljevitu žitku masu, dosegnuti vozilo i zakvačiti sajlu za izvlačenje. Isto je koji sat kasnije uspio još jedan ronilac, čime su se konačno stekli uvjeti da se najprije spriječi daljnje potonuće, a potom polako i opezno krene i  sa samim izvlačenjem vozila M88. Danas tijekom ranoga jutra vozilo je konačno izvučeno, pa je i službeno potvrđena tragična smrt američkih vojnika, koji su u Litvu stigli prije samo 2 mjeseca. Za tijelom četvrtog člana posade još se uvijek traga.

Istraga koju će osim litavskih vlasti pokrenuti i američka vojska trebala bi odgovoriti na osnovno pitanje – zbog čega je „Hercules“ skrenuo s planirane trase i završio u muljevitoj rupi usred šume. Neslužbeno se već moglo čuti da je riječ o području koje je loše pokriveno u kartama, no to će tek biti predmet istrage.

*Photo: U.S. Army Europe and Africa, Lietuvos Respublikos Krašto apsaugos ministerija, Władysław Kosiniak-Kamysz/X

Već nekoliko mjeseci traju politička prepucavanja na relaciji Predsjednik Republike – Vlada RH, te  sukladno tome i između vladajuće parlamentarne većine i oporbe oko sudjelovanja  u NATO aktivnosti NSATU. Istodobno, neke važne odluke vezane za sudjelovanje pripadnika naših Oružanih snaga su na čekanju.  Naime, još na 28. sjednici hrvatske Vlade, održanoj 03. listopada, usvojeni su nacrti odluka o sudjelovanju pripadnika naših OS u inozemstvu, kako u okviru NATO saveza, tako  i pod okriljem UN-a i EU. Te je prijedloge formalno usvojio i saborski Odbor za obranu (16. i 21. listopada),  o njima se raspravljalo i na plenarnoj sjednici Sabora (22. listopada). No prijedlozi sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i aktivnostima još uvijek čekaju na  glasanje u  Saboru, a dok se ne izglasaju – nema ni upućivanja hrvatskih vojnika  u misije.

Saborski Odbor za obranu o misijama 21. listopada 2024.

Razlog tome je insistiranje Vlade da se o misijama glasa  u paketu, uključujući i jedinu spornu – NSATU aktivnost o pomoći i obuci za Ukrajinu. Ni  dolazak v.d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea 30. listopada na sjednicu saborskog Odbora za vanjsku politiku nije pomogao dopozicij promijeni svoje mišljenje o NSATU. Važnu ulogu u svemu tome radi i činjenica da je predsjednik Milanović obio potpisati odluku o slanju dva pripadnika OS RH u tu misiju. Misija NATO-a za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) formalno je osnovana 12. srpnja ove godine na NATO summitu u Washingtonu, s ciljem pružanja potpore Ukrajini u borbi protiv Rusije. Trebla bi imati oko 700 ljudi (konfiguriranje snaga je još u tijeku) smještenih prvenstveno u bazi u Wiesbadenu u Njemačkoj. Ova će struktura koordinirati opskrbu Ukrajine vojnom opremom i obuku ukrajinskog ljudstva iz zemalja članica i partnera Saveza. “Svrha ove strukture je pružiti Ukrajini dugoročnu sigurnosnu pomoć, osiguravajući poboljšanu, predvidljivu i dosljednu podršku”, objasnio je NATO. Protekla dva mjeseca trajala je žestoka rasprava o slanju hrvatskih vojnika u NATO-aktivnost NSATU. Dok vladajući na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem tvrde da se tako neće ući u sukob s Rusijom, predsjednik države Zoran Milanović, ali i dio oporbe, misli drugačije. I ministar Anušić i premijer Plenković više puta su naglašavali kako upućivanje naših vojnika u NSATU nikako ne znači hrvatsko uključivanje u rat u Ukrajini,te da hrvatski vojnici ni u jednom trenutku neće biti  upućeni u Ukrajinu, što je jasno rečeno  i  u  Vladinoj odluci o angažmanu OS RH u NSATU. No kako je i vladajućima jasno da nije moguće sastaviti dvotrećinsku većinu potrebnu za izglasavanje ove odluke, svi prijedlozi o sudjelovanju hrvatskih vojnika  u međunarodnim misijama su na “stand-by”.

Istovremeno, o ostalim misijama, opracijama i aktivnostima uopće se nije javno raspravljalo, uzimajući  ih zdravo za gotovo. Tako je ispod  radara prošao Vladin prijedlog o enormnom povećanju  hrvatskog kontingenta u NATO aktivnostima jačanja Prednje prisutnosti u Poljskoj, gdje se predlaže upućivanje čak do 170 pripadnika OS  RH. Dok se ne izglasa nova odluka, sudjelovanje OS RH u eFP u Poljskoj je simbolično.

“Trenutno se u Poljskoj, u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence), nalaze četiri pripadnika Hrvatske vojske na dužnostima stožernih časnika. Od toga se trojica hrvatskih časnika nalazi u Zapovjedništvu Borbene skupine Poljska, na vojnom poligonu Bemowo Piskie, a jedan časnik, pripadnik HV-a, u Zapovjedništvu multinacionalnog korpusa Sjeveroistok (NATO Multinational Corps North East /NATO MNC NE) u Szczecinu,”

objavilo je Ministarstvo obrane RH.

13. HRVCON iz Poljske već je odavno doma (Foto: U.S. Army/ Sgt. Alex Soliday)

Sve do nedavno na poligonu Bemowo Piskie bio je smješten hrvatski kontingent koji se sastojao od 69 pripadnika. Glavninu 13. hrvatskog kontingenta su činili pripadnici Hrvatske kopnene vojske, odnosno Topničko-raketne pukovnije HKoV-a te pripadnici Hrvatskog vojnog učilišta, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva za kibernetički prostor i Obavještajne pukovnije. U veljači ove godine posjetio ih je i ministar obrane Ivan Anušić. Zadaće te Borbene grupe u Poljskoj bile su razvoj borbene spremnosti i jačanje interoperabilnosti uz obuku i vježbe, kontinuirano poboljšavanje planove uporabe i obrambeno planiranje te integriranje u poljske obrambene planove.
Uz hrvatske i oružane snage vodeće nacije, SAD-a, u Borbenoj grupi sudjelovali su pripadnici oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva i Rumunjske, a Borbena grupa ojačava 15. mehaniziranu brigadu OS Republike Poljske, zemlje domaćina. Nakon sedam mjeseci misije, većina od 69 pripadnika sretno se vratila svojim kućama.

Predsjednik Milanović, iako usred kampanje za predsjedničke izbore krajem godine, govoreći 21. studenoga na ispraćaju pripadnika  42. hrvatskog kontingenta u NATO-ovu operaciju KFOR na Kosovu, pozvao je Hrvatski sabor da, u okviru svojih ovlasti, donese odluku utemeljenu na adekvatnim međunarodno-pravnim dokumentima, odnosno dokumentima i Vijeća sigurnosti UN-a i NATO-a, o upućivanju pomoći državama članicama Saveza – Poljskoj i Litvi. Milanović smatra da ta odluka treba biti donesena do kraja ovog zasjedanjaSabora, odnosno do 15. prosinca kada zastupniciodlaze na zimski odmor, i da se “vojnici, njihovi zapovjednici, njihove obitelji i njihove karijere ne dovode u dilemu i u daljnje čekanje. To moramo učiniti. To je naša obveza i naša volja da u tome sudjelujemo“. Treba pomoći NATO saveznicama Poljskoj i Litvi,  poručio je Milanović:

„Radi se o državama koje su članice Saveza kojem smo i mi svojom vlastitom voljom i razumom pristupili i preuzeli neke obaveze. Naše obaveze prema članicama Saveza, u ovom slučaju Poljske i Litve, su dosta jasne. One su izrazile potrebu, nesigurnost, određenu vrstu straha i želju da im se pomogne i mi smo tu. Ali, to vrijedi samo za članice Saveza. Svako ekstenzivnije i fleksibilnije tumačenje je opasno i treba ga se čuvati“.

Milanović: “Ispunimo našeobveze prema saveznicima” (Photo:UPRH/Filip Glas)

Međutim, kako je hrvatska politička i medijska scena trenutno u potpunosti posvećena aferi korupcije u Ministarstvu zdravstva te svemu onom što donosi predizborna kampanja za predstojeće predsjedničke izbore, ostaje za čekati kako će sei kada ova obveza Hrvatske prema saveznicima u NATO-u ispuniti.

Za danas, 16. listopada 2024. godine u Hrvatskom saboru je zakazana 3. po redu sjednica Odbora za obranu. Na dnevnom redu se navelo 14 točaka, od kojih se 13 tiče sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama. Od svih njih, problematična je zadnja, 14. točka po redu – koja se tiče sudjelovanja u novoj NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NATO Security Assistance and Training for Ukraine – NSATU).

Nakon već više dana političkog sukobljavanja danas se čulo i da je načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid u vrijeme održavanja sjednice Odbora pozvan u Ured predsjednika RH (u 12:30 sati) – pa je time spriječen u sudjelovanju na sjednici Odbora. No, i sam početak sjednice započeo je inzistiranjem predsjednika Odbora Arsena Bauka (SDP) na primjeni Poslovnika Sabora i na sjednici Odbora – tako da se odmah odbilo rasprave o dnevnome redu, na što se tražilo i dobilo pauzu (nakon barem dvije opomene potpredsjedniku Odbora Ante Deuru iz HDZ-a).

Oko 12:50 ponovo je započeta sjednica, uz traženje očitovanja ministra Ivana Anušića o izostanku načelnika GS OS RH Kundida – da bi onda započela i rasprava. Naravno – rasprava o sporednim temema, a ne o dnevnome redu. Nakon kratkih replika opet je bila tražena stanka (od stranke Most). Zanimljivo je tu bilo vidjeti dominaciju predsjedavatelja zasjedanja – koje je ovdje koristio oporbeni Bauk, kontrolom vremena i riječi – baš na način kako to inače HDZ korisiti na plenarnim sjednicama. Dakle, u raspravi se učestalo počelo pozivati na povrede Poslovnika, a opomene saborskim zastupnicima pljuštale su iznimnom brzinom. Samo desetak minuta u sjednicu HDZ (Deur) je zatražio da se sjednica odgodi do dolaska načelnika GS OS RH – dok je predsjedavatelj podsjetio kako nije problem ni prisustvo četvorice savjetnika Predsjednika RH (Miljenić, Olujić, Pelicarić i Jelić, predstojnik Ureda PRH, te savjetnici za obranu, vanjske poslove i glasnogovornik). Zastupnik Ranko Ostojić (SDP) je tu podsjetio i na činjenicu da pod izlagačima iz MORH nije ni bio najavljen načelnik GS OS RH.

Dvadesetak minuta prošlo je o proceduralnim temama, bez ulaska u teme Dnevnog reda (kojeg se prema tumačenju Arsena Bauka moglo mijenjati samo pismenim prigovorima 24 sata prije sjednice, temeljem općih odredbi Poslovnika Hrvatskog sabora). Konačno, u 13:10 HDZ predvođen potpredsjednikom Deurom objavio je odluku o napuštanju sjednice Odbora do dolaska načelnika GS OS RH – dok se o opravdanosti “zabrane pojavljivanja” načelnika Kundida još pjenila i predsjednička kandidatkinja Marija Selak-Raspudić (saborska zastupnica koja nije članica Odbora). Naravno, nikome tu nije bilo čudno da se najednom koplja lome na pitanju prisustva načelnika GS OS na sjednici Odbora, gdje i inače dolazak ovog dužnosnika pred to radno tijelo Sabora nipošto nije standardan ili uobičajen (dapače, to bude rijetkost, kao i njegovo ikakvo uzimanje riječi pred ovim tijelom na bilo koju temu).

Ministar obrane Anušić još je jednom ponovio kako se načelnika GS najavilo za Odbor, da bi on (kao “neutralan”) obrazložio temu misije NSATU – što je spriječeno, pa bi onda i samu sjednicu Odbora trebalo odgoditi do vremena kad on bude mogao prisustvovati. Nakon toga je zastupnik Bulj (iznoseći teze o slomu zapovjednog lanca i politizaciji vojske) zatražio još jednu stanku u radu Odbora, pozivajući se i na “vrijeme Tita i Mao-Zedonga”. U 13:16 se Anušić ogradio od tvrdnji o politizaciji – optuživši za politizaciju Predsjednika RH i SDP, napomenuvši i političko svrstavanje bivšeg načelnika GS OS RH (doduše, nakon kraja mandata te odlaska u mirovinu, baš kako se i bivši načelnik Lucić u mirovini politički aktivirao u HDZ-u). Stanka je uz puno inzistiranja na formi i Poslovniku proglašena do 13:45, do kada bi trebalo riješiti i potencijal za nastavak sjednice.

Danas je u zagrebačkoj vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” svečano ispraćen 5. hrvatski kontingent (HRVCON) u NATO aktivnosti ojačane budnosti u Mađarskoj (Enhanced Vigilance Activities – eVA). Temeljna je zadaća kontingenta provedba obučnih i vježbovnih aktivnosti s ciljem podizanja obrambenih sposobnosti NATO saveza. Peti hrvatski kontingent broji 64 pripadnika, od kojih je i osam žena, a njegovu strukturu čini zapovjedni nacionalni tim, nacionalni element potpore, stožerno osoblje, vod vojne policije, desetina za zaštitu, taktički tim za civilno-vojnu suradnju, tim za uklanjanje eksplozivnih naprava i medicinski tim. Zapovjednik 5. hrvatskog kontingenta je pukovnik Ivan Čeko.

Zapovjednik 5. HRVCON-a pukovnik Ivan Čeko rekao je kako će “pripadnici kontingenta sudjelovanjem u ovoj misiji uspješno pridonijeti izgradnji mozaika zajedničke sigurnosti te potvrditi vrhunsku pripremljenost i osposobljenost Hrvatske vojske za izvršenje zadaća u multinacionalnom okruženju”. Ujedno je dodao: “Iskustva iz Domovinskog rata nam govore da se sigurnost naših domova i naše domovine ne treba braniti na kućnim pragovima već tamo gdje postoje izazovi globalne sigurnosti”.

Hrvatski kontingent sudjeluje u aktivnosti ojačane budnosti NATO-a u okviru Borbene grupe pod vodstvom Mađarske. Ta borbena skupina sastavljena je od snaga Mađarske koji su ujedno vodeća nacija, Republike Hrvatske, Talijanske Republike i Republike Turske. U aktivnosti sudjeluju i snage Sjedinjenih Američkih Država, iako formalno nisu u sastavu eVABG-HUN.

Od srpnja 2022. do kraja srpnja 2024. godine u područje NATO aktivnosti ojačane budnosti u Mađarskoj upućena su četiri hrvatska kontingenta s ukupno 256 pripadnika OS RH.

*Photo: MORF/F.Klen

NATO savez ove godine obilježava 75 godina postojanja. Tim su se povodom prošloga tjedna sastali i ministri vanjskih poslova država članica Saveza, a glavni tajnik Jens Stoltenberg pozdravio je činjenicu da je „NATO veći, snažniji i ujedinjeniji no ikad“. Posebno ga je obradovala činjenica da je osnivački dokument Saveza, Sjevernotlantski ugovor, koji se pod normalno čuva u Washingtonu, privremeno po prvi puta izložen u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Prigodnim programom 20 godina članstva proslavila je i susjedna Slovenija, dok je Hrvatska okruglim stolom na HVU obilježila svojih prvih 15 godina u NATO-u. „Transatlantsko savezništvo – izazovi i rješenja“ naziv je okruglog stola i međunarodne konferencije koje je zajedničkim snagama organiziralo Sveučilište obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” zajedno s Hrvatskim vojnim učilištem “Dr. Franjo Tuđman” te partnerima – veleposlanstvima Sjedinjenih Američkih Država, Francuske Republike i Savezne Republike Njemačke, kao i Zakladom Konrad Adenauer. Poseban gost bio je umirovljeni američki general Frank Gorenc, bivši zapovjednik Zračnih snaga SAD-a u Europi i Združenog zračnog zapovjedništva NATO-a. Portal Obris.org dobio je jedinstvenu priliku razgovarati s ovim vrsnim poznavateljem prilika kako u NATO-u, tako i u zrakoplovstvima širom svijeta.

Generale Gorenc, jeste li ikada mislili da će NATO i EU se naći u takvoj situaciji kao što je rat u Ukrajini, a samim time i rat u Europi?

„Da budem iskren, ja to nisam nikada očekivao, ali je realnost ove situacije da je unaprijed bilo mnogo znakova da će se to dogoditi. Predsjednik Putin je godinama govorio o Ukrajini, on je smatrao da je raspad SSSR-a bio najveća tragedija u tom stoljeću. Ja mislim da su se ti komentari  kombinirali s prirodnom tendencijom Rusa za ekspanzijom. Dakle, mislim da su svi znakovi bili prisutni. No ono zbog čega sam stvarno sretan je bilo vidjeti reakciju saveznika i svih drugih zainteresiranih strana, kada se trebalo pozabaviti time što se upravo dogodilo. Ta kontinuirana podrška je zapravo priznanje činjenice da ponekad odvraćanje i ne radi i da je ponekad neprijatelj napredovao. I to je stvorilo spoznaju da ako odvraćanje ne funkcionira onda moramo kolektivno braniti i da moramo biti spremni za tu eventualnost. Ja također mislim da je odgovor EU i NATO-a, dakle saveznika i partnera, bila jedna bitna poruka ostalim državama koje su nešto agitirale, kao npr. Kina, za potencijalno posizanje za susjedom. Taj odgovor i izdržljivost, odlučnost i jedinstvo, posebno NATO-a u ovom slučaju, bio je to pozitivan odgovor i to je vrlo važno za relevantnost NATO-a ubuduće“.

Koja je budućnost NATO-a u svjetlu aktualne geopolitičke situacije? Koji su izazovi?

„Prvo ću se osvrnuti na ovo prvo pitanje. Implikacije za NATO mislim da su iznimno suštinske, jer mislim da je potreba za NATO savezom bila potvrđena kroz izazov ovoga u Ukrajini. NATO je postao jači i on se širi. Prilično sam siguran da predsjednik Putin nije sretan s činjenicom da su Finska  i Švedska sad u NATO savezu, prilično sam siguran da nije sretan što je 600 mlrd USD od 2014. dodano samo od Europljana i Kanađana i zato mislim da će uloga za NATO biti značajnija ubuduće, jer se svijet promijenio. Jačanje NATO saveza je direktan rezultat te promjene. Ali mislim da način na koji ćemo koristiti te dodatne novce, politike koje se postavljaju, reforme koje je potrebno provesti ne bi li se NATO dalje ojačalo i ne bi li se snagu NATO-a povećalo, a njegove slabosti smanjilo – mislim da se tim stvarima treba pozabaviti ubuduće i temeljem rezultata ministarskog sastanka koji se odvija danas (četvrtak, 4.travnja), neke od tih tema se rješavaju ili su ih saveznici stavili na dnevni red kao teme. Dakle, novost danas je da NATO želi preuzeti veću ulogu u zajedničkoj sigurnosti dajući opremu, uspostavljajući fondove kojima bi se osigurao kontinuitet financiranja za rat. Sve to su izričito one teme kojima se NATO mora pozabaviti ne bi li se pripremio za budućnost. Druga stvar je nešto što je bilo stvarno važno vezano sa svime što se događalo u 2022. – činjenica da, budući se neprijatelj dalje razvijao, mi više ne možemo pouzdano predvidjeti budućnost. Nitko to nije predviđao i zasigurno nitko nije predviđao da rat ne bi trajao dulje od 4 dana, i zato je teško definirati budućnost. Ali znam jednu stvar – kakva god bila ta budućnost, u njoj mora biti NATO da bi pružio stabilnost i sigurnost koju je pružao i zadnjih 75 godina“.

Koja su Vaša očekivanja od NATO summita u Washingtonu ovog ljeta?

„Ja mislim da će ondje biti potvrđena NATO povelja, mislim  da će naglasiti jedinstvo… Znate, mislim da će napraviti mnogo da bi komunicirali što je usuglašeno i na ovom ministarskom sastanku – raspoložive snage, razine spremnosti, i kao što se desilo i na NATO summitu u Vilniusu – mislim da će proslaviti činjenicu da je mnogo saveznika dostiglo 2%, mnogi saveznici su dostigli cilj od 20% od tih 2% za opremu. Mislim kako će nanovo potvrditi da svi moraju doći na 2% iz mnogih razloga i, dakle, mislim da će to biti početno opredjeljenje za NATO u idućih 10 godina.“

A za Ukrajinu?

„Mislim da je jasno kako je Ukrajina dio budućnosti NATO saveza. Svi se saveznici slažu, barem načelno, da bi Ukrajina trebala postati članica Saveza. Mislim da se dosad i otklonilo potrebu Akcijskog plana za članstvo koji je uvijek bio onaj dugi dio procesa ulaska u NATO. Ali mislim da su stavili i određene ograde na tu ideju – ‘da, pozdravljamo ulazak u NATO čim se postigne suglasje među svim članicama i čim budu spremni’. A što to točno znači – to tek treba razraditi. Ali jasno je da su vrata u NATO otvorena, a kako će se to zapravo provesti – ja ne znam, ali i to ćemo vidjeti. Prvo mora završiti rat, što god to značilo“.

Bili ste u Zrakoplovstvu desetljećima. Koja lekcije su zrakoplovstva naučila iz rata u Ukrajini?

General Gorenc u vrijeme svoje aktivne službe (Photo: US Air Force)

„Ja jesam prvo i osnovno zrakoplovac, moram to priznati. Tijekom 40 godina, dok sam bio u Zrakoplovstvu, ponavljao bih onu mantru koju svaki zrakoplovac kaže – najvažnija stvar je zadobiti i održati premoć u zraku. U Zrakoplovstvu SAD, barem tijekom moje službe, mi smo pribavljali avione specifično da bi zadobili i održali premoć u zraku, jer kad imate premoć u zraku, ostatak združenih snaga ili ekonomska sredstva ili informacijska sfera ili diplomacija – svi oni trebaju kao osnovu premoć u zraku. Vaše opcije koje možete pružiti civilnom vodstvu za to kako da postignemo naše ciljeve, što god da radili, zapravo su omogućene time. To je zanimljivo jer je Ukrajina klasični primjer što se događa konfliktu kada ni jedna strana ne može uspostaviti premoć u zraku. Jer, u osnovi, vojske izlaze na teren, kopaju rovove, sklanjaju se u rovove i završe u onoj situaciji koju je bivši vrhovni zapovjednik u Ukrajini (gen. Valerij Zalužni, op.a.) opisao kao ‘pozicijsko ratovanje’. To liči na Prvi svjetski rat – snage uspijevaju postizati manja teritorijalna napredovanja, ovisno o tome gdje su i koje je doba godine i, eventualno, završe opet u istom ili nekom drugom rovu. Problem s takvim pozicijskim ratom…  Mi smo već 2 godine u tom ukrajinskom sukobu i 500.000 ljudi je poginulo, ili koliko već… ne znam koja je točno brojka, neki navode veće, neki manje, ali to se događa. I zato, ja sam veliki zagovornik zadobivanja i održavanja premoći u zraku. Sad… što to znači ‘zadobivanje i održavanje premoći u zraku’?!

Ima nekih pouka koje treba izvući iz konflikta u Ukrajini u smislu da su dronovi – mali dronovi – postali dio svega toga, dio te premoći u zraku koju morate imati. Dronovi su se uzdigli u sadržaj diskusije o zadobijanju i zadržavanju premoći u zraku. Naravno, druga je stvar – to je zapravo vrlo skupo – imati sposobnost da zaštitite svoju kritičnu infrastrukturu, ili vaše ljude koji su raspoređeni na bojištu. I još, naravno, trebate avione. Dakle, morate biti sposobni ofenzivno djelovati u zraku i morate biti u stanju braniti se od prijetnji iz zraka. I onda još morate, što nas je Ukrajina naučila, morate integrirati sve te nove nadolazeće tehnologije, što su Ukrajinci napravili na fantastičan način. Mi smo tu mnogo naučili od njih. No oni su to napravili iz nužde, i sad mi imamo mogućnost promatrati, vidjeti što to nosi za budućnost, i vidjeti što sve od toga treba pribaviti i za NATO savez. Ponešto od toga ćemo zasigurno pribaviti, o tome nema nikakve dvojbe“.

A što je s ruskim zrakoplovstvom? Jeste li očekivali takav učinak s ruske strane?

„Ne. Mislim da je obavještajna zajednica očekivala mnogo više od ruskih snaga. Posebno od ruskog Ratnog zrakoplovstva. Kad je rusko Ratno zrakoplovstvo izvodilo operacije u Gruziji, bili su spektakularno loši. Nakon toga je došlo do napora da se reformira rusko Ratno zrakoplovstvo, što su i napravili. Prema svim vanjskim promatračima, oni su kupili nove zrakoplove, pojačali su obuku, kupili su nova oružja i sve je to izgledalo kao da pokušavaju dostići sve ono što su zapadna zrakoplovstva mogla raditi u zraku. I zato, što se tiče zraka, za njih je najveće razočaranje morao biti učinak njihovog Ratnog zrakoplovstva. Zato treba odati priznanje Ukrajincima, ali još i više radi njihovog korištenja Stinger i Patriot sustava, i svih drugih stvari koje smo pribavili za njih, koje su preokrenule igru. Ja nisam ekspert za kopnene snage, ali mislim da bi od njih čuli sličnu priču. Jasno je, posebno tijekom prvih 5-6-7 dana tog konflikta, vidjelo se rezultate tog jednog sustava nabave koji je u sebi vjerojatno imao dosta korupcije, gdje su ljudi zarađivali ne nabavljajući ono što treba. Njihova oprema se  kvarila u nevjerojatno visokom omjeru. Mislim da je općeniti učinak njihovih ukupnih vojnih snaga iznenadio njih same koliko je iznenadio i nas. Tijekom zadnje 2 godine, od tih početnih neuspjeha, oni su shvatili koji su im problemi i zapravo sada rade bolje.

Još jedna stvar o kojoj vrijedi razgovarati – učinak Starlinka u konfliktu. Ja ne znam znate li vi priču kako su uopće Ukrajinci dobili Starlink?! Bila je to Twitter objava ukrajinskog čovjeka zaduženog za tehnologiju koji je rekao „Hej,  Mr. Musk, možete li poslati neke….?“ To je bio čovjek koji je sjedio u Teksasu i rekao ‘Hej, ovaj tip hoće nešto Starlinka’, i onda im ga je poslao. Sposobnost komuniciranja, sposobnost koordinacije i sposobnost Ukrajinaca da u to uvežu dronove i druge stvari – sve im je to u osnovi poslužilo izvanredno dobro. Ali to je lekcija koju NATO zasigurno mora usvojiti jer morate imati takvu komunikaciju. (…) Mislim da je tu jedna šira poanta. Često sve vojske, uključujući i one NATO saveznice, one uvijek traže inovacije. I Starlink je bio jedna takva inovacija nama pred nosom. To je bilo toliko dobro da su ga onda na kraju i Rusi počeli koristiti. I sada se smišlja kako ga za njih isključiti“.

Korištenje dronova u Ukrajini – koje su tu pouke za NATO  članice?

„Mislim da pouka koju treba usvojiti je – ako uđemo u konflikt koji izgleda kao Ukrajina možemo ih koristiti za točno to za što ih i oni koriste. Oni ih koriste za obavještajne stvari, nadzor i izviđanje da bi znali gdje su pojedine snage. Na njih su pričvrstili male bombe koje mogu bacati ne bi li postigli željene efekte. Ali ono bitno unapređenje po pitanju dronova ondje su dronovi kojima se upravlja kroz pogled pojedinca (FPV), gdje njegov kontrolor može vidjeti kroz naočale i vrlo jednostavno njime upravljati. Dakle, mislim da ćemo se morati pozabaviti time. Svaka vojna grana će se morati pozabaviti time, jer ima misija koje se tako mogu obaviti. Ali oni neće biti samo tako upotrebljivi ili efikasni, ovisno o tome u kakvom ste tipu borbe. Općenito gledano – nema misije koju izvodimo u Ratnom zrakoplovstvu SAD koju se ne bi moglo unaprijediti odgovarajućim tipom dronova. Mi smo veliki korisnici dronova, kao što znate, ali naši su veći i lete 24 sata na dan i mi ih vodimo iz SAD-a. Ali oni mali dronovi – oni će doći na svoje još i više. Mnogo je tu futurista i ljudi koji gledaju te dronove i kažu – ‘evo, sad ne moramo kupiti ove… recimo Rafale’ ili ‘ne moramo više toliko trošiti na kadrove’. Mene je jako strah da će netko izvući baš takav zaključak jer nema ničega bespilotnog u dronovima. Treba puno ljudi da bi se operiralo takvom tehnikom. Dakle, nije to niti tako jeftino. Ako proučite što sve treba da bi se održalo takvu flotu dronova u pogonu – to su sve bitni resursi“.

F-16 za Ukrajinu? Da li su „game changer“ i da li ih je moguće održavati na terenu usred rata?

„F-16 je vrlo sposoban zrakoplov. On je relativno jednostavan za letenje, jednostavan za održavanje … sve je to relativno. Hoće li ili ne on biti ‘game changer’, hoće li donijeti preokret – ovisi o misijama za koje su piloti bili obučavani. Ne znam točno za što su obučavani, ali ako su obučavani da izvode puni spektar onoga što F-16 radi – mislim da će to biti pravi problem za Ruse. No hoće li on promijeniti igru – to ovisi o tome kako ga integrirate s ostatkom združenih snaga, ovisi gdje ga koristite, ovisi o tome što gađate, itd. Ja ne mogu predvidjeti da li će on donijeti promjenu, ali jasno je da će već sama činjenica da Ukrajina ima takvu sposobnost morati dobiti odgovor s ruske strane, jer  je to jedan izvanredan oružni sustav s velikim sposobnostima. Pitanje održavanja – da, to će tražiti nešto ljudstva da se to obavi, ovisi koliko učestalo letite tim avionima, ali jasno je da Ukrajinci to žele. Njihova dosadašnja praksa da kada im se nešto dostavi oni to krenu efikasno koristiti je zapravo iznimno dobra. Ja ne vidim razloga zašto bi ovo bilo drugačije“.

Hrvatska nije odabrala F-16, ali ovog mjeseca dobit ćemo nove borbene avione iz Francuske. Da li je moguće doći do kvalitetnog zrakoplovstva bez novaca?

„Nije moguće dobiti jako zrakoplovstvo s ništa novaca. To je samo pitanje koliko novaca želite alocirati za operativnost te flote. Rafale je sjajan avion, on vrlo dobro obavlja misije, kombiniran s dobrom obukom i dobrim oružjima on može biti korišten širom čitavog spektra konflikata. On će moći doprinositi vrlo brzo NATO misijama, zasigurno, on je interoperabilan s NATO-om jer ga i druge NATO članice koriste, ali to je još jedna od onih situacija gdje je ‘vrag u detalju’. Mislim da ih vi dobivate 10-ak, i pitanje je koliko će biti pilota da ih koriste, koliko ćete imati ljudi za održavanje koji će ih održavati na takav način da svi oni budu raspoloživi. Zapravo je teže operirati malom flotom nego velikom flotom aviona. Ja puno bolje razumijem djelovanje i održavanje aviona F-16, ali manje se razumijem u Rafale. Ali znate, vrag je u detaljima. Morate imati sve dijelove da bi mogli održavati avion, morate odrediti koliko obuke želite za svakog pojedinog pilota, letenje nije jeftino… Ipak mislim da ta vrsta aviona ima i vrlo jasnu, vidljivu vrijednost kao sredstvo odvraćanja prema protivniku, posebno ako su piloti dobro obučeni i ima ih dovoljno da bi iskoristili opremu. Nemam dvojbi da će to proći vrlo, vrlo dobro za vaše zrakoplovstvo. Zvuči kao da je to jedna odluka koja je dobro donesena. Očigledno, znamo da su političari sretni s njom, zar ne?“.

Prošli mjesec vidjeli smo otvaranje nove NATO baze u Albaniji? Je li to dugoročni trend ili samo privremena novina?

Gen. Gorenc i veleposlanica SAD Nathalie Rayes na okruglom skupu o NATO-u održanom na HVU (Photo: US Embassy Zagreb)

„Nisam do kraja siguran oko toga. Mislim da sam jednom posjetio tu bazu dok sam još bio u aktivnoj službi. Evo da kažem samo ovo: za Ratno zrakoplovstvo zračne baze su platforme kao takve. To je pista, prilazni putevi, stajanke… Oni svi u vrijeme konflikta postaju preduvjeti za širenje snaga, bilo radili misije izvođenja udara ili misije mobilnosti, ali ja mislim da bi sve NATO zemlje trebale imati operativne zračne baze, ako zbog ničeg drugog – a ono da bi znali što traži održavanje operativnom zračne baze. Ja sam uvjeren da će Albanci u svakom slučaju zadobiti razne prednosti temeljem te zračne baze… Mi govorimo o njima kao da su to samo  zgrade, ali one su zapravo oružni sustavi, tako bih ja na njih gledao. I zato svako proširenje, svaka izgradnja infrastrukture koja bi proširila NATO snage na jug, na istok, na sjever, ili kuda već – mislim da će biti vrlo vrijedna jer, da ponovim, mi – Ratno zrakoplovstvo SAD-a – imamo sjajna iskustva s time.

Što je zanimljivo kod toga? Krajem Hladnog rata nastao je gotovo trenutno pritisak da se američke snage u Europi smanjuju. Svaki dobri političar u to doba je govorio ‘rat je gotov, ajmo dovest sve ljude kuće’. I mi smo to i napravili. Dio razloga za to je i u činjenici da je jednostavno zatvarati prekomorske baze, dok je zatvaranje baze u samim SAD gotovo nemoguće. Dakle, zatvorili smo sve te baze i ono što je bilo zanimljivo je kad je započela ‘Pustinjska oluja’ – opet smo morali nanovo otvarati sve te baze. Ali u jednom više ekspedicijskom modu rada, privremeno, što je opet zauzelo ogromnu količinu ljudskog rada – treba 3 puta više ljudi da bi se održavalo zrakoplovnu bazu u ekspedicijskom načinu rada nego kad je ta baza ondje već od ranije aktivna. Jer morate imati jedne koje su ondje, jedne koje su odmaraju jer su maloprije bili ondje, i jedne koji se spremaju ići onamo kad ovi drugi krenu na odmor. Dakle, svaki put kad kreirate ekspedicijsku lokaciju s onim što bi trebala biti samostalna i neprekidno aktivna lokacija, vi razliku u svim aspektima zapravo popunjavate ljudskim radom. A ne mislim da ima ikoga u čitavom NATO savezu tko bi imao viška ljudske radne snage, da je baci na taj problem. Ja sam zadovoljan da oni to rade, i ona (nova baza u Albaniji,op.a.) je na pravom mjestu“.

Kako vidite izazove  za NATO na balkanskom poluotoku, na Zapadnom Balkanu?

„Ne mislim da su ti izazovi imalo drukčiji od onih bilo gdje drugdje. Vi govorite o mogućem proširenju?! Kao što sam rekao na početku razgovora, glavni tajnik je postavio vrlo jasno da su vrata NATO-a otvorena, no postoje zahtjevi koje treba ispuniti da bi mogli proći kroz ta vrata. Što se mene tiče, ako bi mogli naći još saveznika koji dijele naše vrijednosti, koji su zainteresirani za obveze koje proizlaze iz ovog Ugovora, gdje članak 5 uvjetuje odgovor, i ako saveznik koji je sklon demokraciji djeluje u okviru vladavine prava – što se mene tiče – što više takvih, to bolje. Negativni aspekt svega toga je da moramo biti vrlo čvrsti i jasni u provedbi naših procesa jer NATO djeluje samo kad ima konsenzusa. I zato dijeljenje vrijednosti, težnja za slobodom i vladavinom prava … moramo se uvjeriti da svatko tko bi želio ući kroz  naša vrata vjeruje u te stvari, jer ako ne vjeruju – to će funkcioniranje NATO-a učiniti vrlo, vrlo teškim“.