Tijekom ovoga tjedna pripadnici HRZ-a i Ratnog zrakoplovstva SR Njemačke (Luftwaffe) provode zajedničku obuku u hrvatskom zračnom prostoru. U vježbi sudjeluju piloti višenamjenskih borbenih aviona Rafale 191. eskadrile lovačkih aviona 91. krila HRZ-a te posade njemačkih aviona Airbus A400M Krila za zračni transport 62. Pripadnici obje postrojbe bazirani su u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu.

Piloti uvježbavaju opskrbu Rafalea gorivom tijekom leta, odnosno postupak Air-to-Air Refuelling (AAR). Njemački Airbus A400M za to koristi sustav s crijevom i košarom, koji omogućuje prijenos goriva drugom zrakoplovu u zraku. Tijekom obuke piloti Rafalea, uz stalnu komunikaciju s posadom A400M te usklađenu brzinu i visinu dvaju zrakoplova, priključuju cijev za nadopunu gorivom koja se nalazi na nosu Rafalea i potom započinju opskrbu gorivom. Riječ je o zahtjevnoj proceduri koja traži visoku razinu osposobljenosti i uvježbanosti posada, napominje MORH u priopćenju.

Današnja obuka iznad Slavonije

Za hrvatsku 191. eskadrilu riječ je o novoj operativnoj sposobnosti koja povećava operativni dolet Rafalea i vrijeme njihova djelovanja u zraku.

Ovakvu vrstu vježbe HRZ je prvi puta proveo u travnju prošle godine, kada se u hrvatskom zračnom prostoru provodila vježba PEGASE 25. Tada su uz hrvatske i francuske Rafale u aktivnosti sudjelovala i francuska dva transportna zrakoplova A400M te zrakoplov za nadopunjavanjem gorivom A330 MRTT. To Ovo je bilo prvi put da je u sklopu zajedničke aktivnosti hrvatskih i francuskih Rafalea u hrvatskom zračnom prostoru izvedeno spajanje aviona Rafale HRZ-a s francuskim zrakoplovom za nadopunjavanje gorivom A330 MRTT, istaknulo je tada hrvatsko Ministarstvo obrane.

*Photo: MORH/F.Klen, Video: MORH/G.Resovac

Vlada RH je u petak 4. rujna usvojila Prijedlog odluke o pribavljanju nefinancijske imovine nabavom samohodnih lansera raketa Chunmoo s pratećim sredstvima i sustavima, samo dan nakon što su o tome prvi put govorile naše novine. Relativno hitno bit će izdvojeno oko 435,2 milijuna eura bez PDV-a (odnosno oko 544 milijuna s PDV-om), i to pod opravdanjem da se to “strateško naoružanje velikog dometa” nabavlja radi zamjene postojećih VBR-ova Vulkan M92 i GRAD BM-21 kalibra 122 mm.

Pritom je potpuno normalno da se sustav kalibra 122 mm nadomješta opremom kalibra 131 do 600 mm (ovisno o tipu raketa) gdje domet od dosadašnjih oko 20 do 50 km grubo gledano raste na 36 do 300 km – iako u Lijepoj našoj neki i dalje osjećaju potrebu spominjati i rakete doleta do 500 km, s tek tajanstvenim smiješkom kada ih se pita koga bi time gađali. Uz sve to, tek rubni spomen kako ta ista Hrvatska uz 18 južnokorejskih raketnih sustava K239 Chunmoo već kupuje donekle sličan američki sustav M142 HIMARS (koji smo, pametni, već i avansno platili). Na prvi pogled, sve je normalno. No, problema je tu dosta, i to raznih.

Problemi

Kao prvo, Republika Hrvatska je posljednjih godina očigledno postala vrlo bogata država u kojoj novac nije problem, ima se i može se. Zato i iznosi od pola milijarde eura više nisu nešto posebno. O vojnim kupovinama takve veličine (“nakon Rafalea, jedna od najvećih i najvažnijih investicija u modernizaciju Hrvatske vojske od završetka Domovinskog rata“) više se ne raspravlja javno i unaprijed, a tek treba uočiti da je spomenuti posao s Južnom Korejom vjerojatno u tišini prošao i kroz Odbor za obranu Hrvatskog sabora 19. svibnja ove godine.

HIMARS nazagrebačkom sajmu ASDA 2025

Dok nema spora kako takvi moderni raketni sustavi nakon dugog vremena nose veliko povećanje ukupne vatrene moći OS RH, itekako je upitno je li njihova nabava stvarno tako strateška. O tome je trebalo biti riječi ako nigdje drugdje a ono na saborskoj sjednici – kada se (valjda) dalo zakonski uvjetovano “prethodno mišljenje” za ovu kupovinu, bez da je makar glas o ikakvoj sadržajnijoj diskusiji s tajnog sijela dospio do poreznih obveznika koji to u konačnici financiraju. Jako je to različito od situacije iz studenoga 2024. godine kada se o kupovini američkog sustava HIMARS održalo jednu od posljednjih javnih sjednica na temu opremanja – gdje se barem donekle objašnjavalo smisao tadašnjeg trošenja oko 262,850.196 eura bez PDV-a (odnosno 328,562.745 eura s PDV-om) za usporedivi američki višecijevni raketni sustav.

Za razliku od svibnja 2026. godine, u prosincu 2024. još se spominjalo i da su “Oružane snage RH izradile taktičku studiju o opremanju topničkih postrojbi višestrukim samohodnim lanserima raketa velikog dometa“, pa se čak natuknulo i mogućnost “da se moderniziraju ili nabave drugi nekakvi, priuštivi možda, jeftiniji raketni sustavi nego što je HIMARS kako bi se popunile sve postrojbe Hrvatske vojske, uključujući i pričuvu“. Optimisti bi rekli da sada samo gledamo ostvarenje baš te najave, no to zapravo ne znamo točno budući da je procedura sada zatvorena i ubrzana kao da je RH u ratu ili blizu takvog stanja. A stvarno nije tajna da manjak planiranja, tajnost i galantno baratanje velikim novcem prvo i osnovno gaje ne vojnu snagu, nego korupciju i autoritarnost vlasti.

Što se to promijenilo?

Kao drugo, baš kao 2026. godine, tako se i krajem 2024. već lako moglo uočiti da na tržištu modernih višecijevnih raketnih lansera vlada poprilična gužva. Iako tada još na vlasti u Sjedinjenim Državama nije bio Donald Trump, a SAD još nije ni ratovao u Iranu (gdje se potrošilo praktično kompletne raspoložive zalihe raketa ATACMS i PrSM koje su ih naslijedile), već je tada bilo poprilično jasno da će biti jako teško doći na red za isporuku takve vojne tehnike. No, Hrvatska je tu bila tiha i strpljiva, šutke je stala u red i nije se oglašavala ni u travnju ove godine kada je Estoniji odgođena isporuka sustava HIMARS i pripadajućih raketa.

Poljska će proizvoditi rakete CGR-080 za svoje i norveške lansere Chunmoo

Doduše, jedna Poljska je takvo usko grlo uočila još tijekom 2022. godine pa je krajem listopada 2022. sklopila masivan ugovor s južnokorejskim koncernom Hanwha za usporedive VBR-ove K239 Chunmoo. No, za Hrvatsku to nije bilo problem ni tada ni poslije, da bi se tek danas moglo čuti da je korejski sustav “jedna od najvećih investicija od Domovinskog rata“, koja služi odvraćanju, uz isporuku za 24 do 36 mjeseci. Napomenimo da je već od ljeta 2022. svima koji gledaju bilo jasno da SAD zbog velikog interesa i operativnih pritisaka teško može isporučivati HIMARS na vrijeme, dok su alternativni ponuđači iz Južne Koreje ili Izraela bili spremni za brzu isporuku, možda i s prijenosom tehnologije ili proizvodnje (što Hrvatskoj izgleda uopće ne treba – iako se još 2024. tužno konstatiralo kako je domaća proizvodnja raketa za višecijevne lansere “na neki način zadnjih nekoliko godina prestala“). Dakle, ono što bi prije četiri godine bio avangardni potez, a prije dvije godine tek racionalna odluka, danas u Hrvatskoj izgleda kao forsirano ispravljanje prošlih političkih odluka za velik novac i u sjeni regionalne utrke u naoružanju – gdje se ne radi samo modernizacija postojećih sposobnosti, nego se obrambeni sustav do daljnjega i veže na uvoz, bez domaćeg oslonca nužnog u slučaju ikakve stvarne nužde ili potrebe.

Zašto se to kupuje?

Chunmoo koristi vođene projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa

Kao treće, ako bude sreće, korejskim će sustavima biti moguće ispaljivati i rakete već kupljene za HIMARS (kada jednom i ako uopće stignu), a opet se spominje i sposobnost sustava da pojedinim tipovima raketa gađa ciljeve “udaljene više stotina kilometara“. No, takve rakete za HIMARS Hrvatska nije kupovala i otvoreno je pitanje hoće li se u takvu investiciju ići sada – u kontekstu “odvraćanja svake prijetnje“, gdje je i prije koju godinu već glavno pitanje u Saboru bilo zašto se nabavlja HIMARS samo s raketama dometa 80 km kad one “ne mogu doseći Banju Luku, a kamoli Beograd“. A taj regionalni kontekst u međuvremenu je postao i jasniji. Naime, nakon hrvatske kupovine osam sustava HIMARS krajem 2024. godine, susjedna Srbija je početkom 2025. kupila usporedivi izraelski sustav Precise & Universal Launching System ili kraće PULS. I ako se tada još moglo nadati da će netko biti pametan i izbjeći kontekst regionalne utrke u naoružanju, u posljednje se vrijeme to temeljito promijenilo – uz jasnu naznaku i koliko su promašene bile hrvatske priče otprije osam godina o Izraelu kao još jednom “strateškom partneru” Hrvatske vojske.

Srpska kupovina sustava PULS s raketama i izviđačkim dronovima Hermes 900 vrijedna je 335 milijuna USD

Naravno, tu se Srbija i dalje ponaša kao i dosad – izvodi vojne nabave bez reda i transparentnosti, političkom i upravnom voljom svog autokratskog vođe – dok je Hrvatska dugo godina nastojala svoje nabave raditi više sustavno, na temelju planskih dokumenata i uz zapadnu razinu transparentnosti. No, takve su zasade sada nestale. Planski dokumenti u posljednje se vrijeme donose navrat-nanos, rasprava više nema ni u tragovima, a nabave idu s izričitim spomenom “odvraćanja prijetnji” formalno nepoznatih suparnika. Nažalost, nije teško uočiti da se time Hrvatska spustila na razinu postupanja i rezona jedne Srbije, pristajući ujedno na regionalnu igru bez kraja u kojoj Aleksandar Vučić ipak ima više praktičnih iskustava. Sve to je još jedan dokaz davno ustanovljene činjenice da su glavni problemi obrambenog resora Lijepe naše njegova duboka politiziranost (često dnevne razine) te dominacija vanjskopolitičkih ciljeva i motivacija nad obrambenom materijom – koju se rijetko i spominje, a kamoli da bi je se detaljnije diskusijski pretresalo.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 4. rujna 2026. pod nazivom “Najveća investicija nakon Rafalea: Na prvi pogled jako dobar posao Hrvatske. Ali, puno je tu problema…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-kupuje-k239-chunmoo-544-mil-eura-bez-rasprave-himars-kasni-15743321

Danas je u Banskim dvorima potpisan Ugovor za isporuku samohodnih lansera raketa K239 Chunmoo s pratećim sredstvima i sustavima, Ugovor za isporuku i integraciju upravljačko-zapovjednog sustava (C2) i Memorandum o razumijevanju između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva nacionalne obrane Republike Koreje o obrambenoj suradnji. Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić i predsjednik Uprave tvrtke Hanwha Aerospace Billy Boo-Hwan Lee potpisali su Ugovor za isporuku samohodnih lansera raketa K239 Chunmoo s pratećim sredstvima i sustavima, dok su ministar Anušić i potpredsjednik tvrtke WB Electronics Adam Bartosiewicz potpisali Ugovor za isporuku i integraciju upravljačko-zapovjednog sustava (C2). Memorandum o razumijevanju između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva nacionalne obrane Republike Koreje o obrambenoj suradnji potpisali su ministar obrane Ivan Anušić i ministar nacionalne obrane Republike Koreje Ahn Gyu-back koji boravi u posjetu Hrvatskoj. Upravo je pojačanu obrambenu suradnju između Hrvatske i Južne Koreje najavio ministar Anušuć kada je prije točno godinu dana boravio u Seulu sudjelujući na Seulskom obrambenom dijalogu (Seoul Defense Dialogue 2025).

Sve je to potpisano u nazočnosti premijera Andreja Plenkovića koji je tom prigodom istaknuo:

“Današnji dan vrlo je važan za modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske, kao i za jačanje obrambene suradnje Republike Koreje i Hrvatske. To govorim zaista uvjeren da je ovo strateški iskorak jer s ovakvim naoružanjem Hrvatska dobiva sposobnosti kakve u ovom trenutku nema i kakve do sada nikada nije imala. Ovi su ugovori plod kontinuiranog partnerstva i bliske suradnje Hrvatske i Republike Koreje, koju razvijamo već 34 godine, od uspostave diplomatskih odnosa.”

„Chunmoo K239 nadopunit će ugovorene sustave HIMARS, povećati domet i vatrenu moć Hrvatske vojske, diversificirati dobavne pravce i dodatno jačati sposobnost odvraćanja“, nastavio je predsjednik vlade, referirajući se na raketni sustav koji je Hrvatska već ranije naručila iz SAD-a.

Ministar Anušić zadovoljan je potpisivanjem ovih ugovora važnih za modernizaciju OS RH:

“Drago mi je što smo danas došli do kraja velikog projekta opremanja OS RH raketnim sustavom Chunmoo, koji će nadograditi naš sustav sigurnosti i naših operativnih djelovanja, sustavom koji će nas približiti našim operativnim sposobnostima koje smo si zadali kroz dokumente i planove. Upravo će taj sustav, uz naše Rafalee, biti udarna snaga Oružanih snaga Republike Hrvatske”.

Kako je jučer najavio, Anušić je i danas istaknuo uključivanje domaćih tvrtki u projekte modernizacije Oružanih snaga:

“Naša hrvatska tvrtka Končar bit će uključena u realizaciju ovog projekta kroz godine koje su pred nama, što nam je iznimno bitno.”

Ministar je na kraju istaknuo prednosti južnokorejske industrije:

“Želim pohvaliti vašu industriju zbog konkurentnih cijena, vrhunske kvalitete i vrlo brze isporuke, što je vrlo bitno u ovim okolnostima. (…) Isporuka cijelog paketa planirana je u roku od 24 do 36 mjeseci“,

rekao je danas Anušić.

Njegov južnokorejski kolega, ministar nacionalne obrane Ahn Gyu-back rekao je da se prodaja sustava Chunmoo „pomno prati” u njegovoj zemlji te da je riječ o „kulminaciji” suradnje dviju država, geografski udaljenih, no sličnih po povijesnom putu borbe za sigurnost i neovisnost:

„Nalazimo se na različitim krajevima svijeta, no imamo zajedničke elemente povijesti – smješteni smo u važnim geopolitičkim prostorima, no imamo snažan duh kojim su naši narodi zadržali svoj identitet”.

Billy Boo-Hwan Lee, predsjednik Uprave tvrtke Hanwha Aerospace, istaknuo je da tvrtka želi „nastaviti i produbiti suradnju s Hrvatskom” te da će se „usredotočiti na prijenos tehnologije i znanja”. Hrvatsku je nazvao „dugoročnim partnerom” te izrazio nadu da će obrambena industrija Južne Koreje ovdje „pronaći mjesto”. Potpredsjednik tvrtke WB Electronics Adam Bartosiewicz naglasio je da je potpisivanje Ugovora još jedan dokaz da Europa pokazuje svoju odgovornost za sigurnost investirajući u obrambene sposobnosti i jačajući savezništvo s drugim zemljama koje dijele odgovornost za sigurnost.

Hrvatska je 4. europski kupac

Južnokorejski mediji naglašavaju da korejske obrambene tvrtke prodiru dublje u istočni bok NATO-a, šireći se izvan Poljske na balkanska i baltička tržišta, uključujući Estoniju i Hrvatsku. Naime, raketno sustav K239 Chunmoo kupile su za sada još i Norveška, Estonija i Poljska, koja za njih ujedno proizvodi i rakete. Poljska ostaje najveći kupac južnokorejskih lansera, koje lokalno gradi pod nazivom Homar-K, temeljem ugovora potpisanih 2022., 2024. i 2025. godine u ukupnoj vrijednosti većoj od 12 bilijuna wona (gotovo 9 milijardi USD). Sporazum vrijedan otprilike 4 milijarde dolara iz prosinca pokriva proizvodnju vođenih raketa CGR-080 u tvornici u Poljskoj od 2030. Norveška je u siječnju ove godine naručila 16 lansera u okviru ugovora vrijednog oko 922 milijuna dolara. Estonski centar za obrambena ulaganja potpisao je u prosincu 2025. ugovor vrijedan oko 290 milijuna eura za šest lansera Chunmoo i tri tipa projektila, a zatim je 11. svibnja 2026. dodao još tri lansera. Isporuke počinju u drugoj polovici 2027., a Hanwha je pristala uložiti otprilike petinu vrijednosti ugovora u estonsku industriju. Na 34. Međunarodnoj izložbi obrambene industrije MSPO, koji se do sutra (petak, 11. rujna) održava u poljskom Kielceu, Hanwha Aerospace i Hanwha Systems predstavili su sustave protuzračne obrane i bespilotne sustave, uključujući bespilotni površinski brod Striker-S opremljen lanserom Chunmoo, za koji tvrtke tvrde da je namijenjen programima modernizacije baltičke mornarice. Korea Aerospace Industries predstavila je lovce KF-21 i FA-50, od kojih je Poljska naručila 48 komada u 2022. godini.

Zamjena za Vulkan i Grad

Kupovinu samohodnog raketnog sustava (MLRS) K239 Chunmoo odobrila je Vlada RH na svojoj 198. sjednici, održanoj 04. rujna ove godine. Nabava ovog sustava objašnjena je nužnom zamjenom zastarjelih postojećih sustava SVLR Vulkan i Grad BM-21, te razvojem sposobnosti preciznog i masovnog vatrenog djelovanja po ciljevima na udaljenostima koje znatno nadilaze domet klasičnog cijevnog i raketnog topništva koje trenutno postoji u sastavu OS RH. Ministarstvo obrane RH odlučilo je od tvrtke Hanwha Aerospace nabaviti 18 samohodnih lansera K239 Chunmoo s raketnim streljivom, dok se Ugovorom s tvrtkom WB Electronics osigurava isporuka, instalacija i integracija zapovjedno-upravljačkog sustava. Ukupna vrijednost nabave je 435,2 milijuna eura bez PDV-a, odnosno 544.050.898,75 eura s PDV-om. Provedba je planirana za razdoblje od 2026. do 2029., a isporuka cijelog paketa u roku od 24 do 36 mjeseci. U 2028. godini Hrvatskoj će biti isporučeno 85 posto raketnog sustava Chunmoo, dok će isporuka cijelog sustava biti dovršena 2029. Riječ je o nabavi sveobuhvatnog pristupa (Total Package Approach), a sastoji se od lansera, streljiva, teretnih vozila za prijevoz streljiva, središta za upravljanje vatrom, obuke i tehničke dokumentacije, simulacijskih vježbovnih raketnih kontejnera, opreme za ispitivanje raketa te inicijalnih kompleta pričuvnih dijelova s južnokorejskom tvrtkom Hanwha Aerospace, dok se nabava upravljačko-zapovjednog sustava (C2), koji uvezuje sve elemente sustava ugovara s poljskom tvrtkom WB Electronics.

Prema ugovorom preuzetim obvezama, Ministarstvo obrane RH do kraja ove godine platit će 108.810.179,75 eura, u 2027. godini – 152.334.251,65 eura, u 2028. godini – 91.090.413,25 eura i u 2029. godini 191.816.054,10 eura. Ipak, čini se da je ova kupovina bila i pomalo neplanska budući da za nju nisu osigurana sredstva u proračunu za ovu 2026. Godinu, već će se osigurati preraspodjelom sredstava u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2026. i projekcijama za 2027. i 2028. godinu unutar razdjela  i glave Ministarstva obrane i unutar izvora 11 Opći prihodi i primici. Prema Vladi RH, potrebna sredstva za 2027. godinu u iznosu od 152.334.251,65 eura osigurat će se u okviru limita ukupnih rashoda Državnog proračuna Republike Hrvatske utvrđenih Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje 2027. – 2029. Potrebna sredstva za 2028. godinu u iznosu od 91.090.413,25 eura, kao i sredstva za 2029. godinu u iznosu od 191.816.054,10 eura osigurat će se u okviru limita ukupnih rashoda koji su Ministarstvu obrane dodijeljeni Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje 2027. – 2029.

*Photo: MORH/F.Klen

Potpisivanjem ugovora o nadogradnji borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva između Ministarstva obrane RH, tvrtke Thales i OIV-a 9. rujna 2026. službeno je započela provedba Ground-to-Air Networks (GAN) projekta. Ugovor vrijedan 33,2 milijuna eura bez PDV-a potpisali su potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik prodaje za mrežne infrastrukturne sustave tvrtke Thales Group Christophe Laberty, te član Uprave i direktor OIV-a Denis Nikola Kulišić. Projektom koji će se provoditi od 2026. do 2030. godine modernizirat će se komunikacijski sustav HRZ-a, a ugovor je sklopljen nakon što je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 04. rujna donijela odluku o provedbi višegodišnje nadogradnje navedenog sustava. U projektu OIV sudjeluje kao lokalni partner i integrator, dok je Thales nositelj rješenja i tehnološki partner.

Ministar obrane Ivan Anušić istaknuo je kako je “u svu nabavu, modernizaciju i opremanje Oružanih snaga RH, za ono što nemamo iz vlastite proizvodnje i što nabavljamo od naših partnera i saveznika, uključena hrvatska industrija i hrvatske tvrtke”, te je tako OIV postao partner Thalesu.

“Potpisivanjem ovog Ugovora krećemo u realizaciju nadogradnje borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, čime dodatno unapređujemo sigurne komunikacije i prijenos podataka naših Rafalea te stvaramo potrebne komunikacijske sposobnosti za njihovo daljnje podizanje sa standarda F3-R na F4”,

rekao je Anušić dodavši da se s tom razinom dostiže trenutno najvišu moguću razinu sustava borbene komunikacije zaštićenih podataka na razini cijeloga svijeta.

„Projekt predstavlja jedan od ključnih iskoraka u razvoju komunikacijskih sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nakon uvođenja višenamjenskih borbenih aviona Rafale te će dodatno ojačati interoperabilnost s NATO saveznicima. Njegovom provedbom uspostavit će se nacionalna mreža od sedam zemaljskih radijskih lokacija povezanih s operativnim središtem putem suvremene komunikacijske infrastrukture, čime će se osigurati pouzdana i otporna glasovna komunikacija između operativnih centara i zrakoplovnih platformi te potpuna kompatibilnost s nacionalnim i savezničkim snagama. Posebno nam je važno što ova suradnja potvrđuje da hrvatska kompanija može ravnopravno sudjelovati u realizaciji tehnološki zahtjevnih rješenja zajedno s vodećim svjetskim partnerima poput Thalesa. Zahvaljujemo Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na ukazanom povjerenju te smo ponosni što u ovom strateški važnom projektu sudjelujemo kao lokalni partner i integrator, zajedno s Thalesom kao vodećim tehnološkim partnerom“,

rekao je član Uprave i direktor OIV-a Denis Nikola Kulišić.

“Upravo ovaj projekt dobar je primjer takvog pristupa. Odašiljači i veze postali su partner Thalesu, a prijenos tehnologije i znanja već je u tijeku. Posebno je važno što će Odašiljači i veze kroz ovu suradnju steći tehnologiju i znanje koje će moći primjenjivati i na drugim projektima, uključujući pružanje usluga i na međunarodnom tržištu. Isti pristup primjenjujemo i u drugim velikim projektima opremanja Hrvatske vojske. Već sutra potpisujemo ugovor o nabavi 18 južnokorejskih samohodnih višecijevnih lansera raketa K239 Chunmoo, a i u taj je projekt uključena hrvatska tvrtka Končar, koja će preuzeti ulogu u održavanju sustava i drugim aktivnostima potrebnima za njegovo normalno funkcioniranje nakon što prijeđe u posjed Oružanih snaga Republike Hrvatske. Naš je cilj da hrvatske tvrtke budu aktivni partneri u proizvodnji, održavanju, razvoju i daljnjoj primjeni sustava koje nabavljamo. Sve nabave, opremanja i sve što ide uz to uvijek promatramo i kroz mogućnost povratne aktivnosti, odnosno nastojimo uključiti hrvatske tvrtke kako bi gospodarski i tehnološki napredovale te bile sposobne pratiti opremanje i modernizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske”,

istaknuo je ministar Anušić.

GAN predstavlja Thalesovo rješenje za ground-to-air komunikaciju koje objedinjuje glasovnu komunikaciju, taktičke podatkovne veze (Tactical Data Links – TDL) i kibernetičku sigurnost. Projekt će uspostaviti nacionalnu mrežu od sedam zemaljskih radijskih lokacija povezanih s operativnim središtem, čime se osigurava pouzdana i otporna glasovna komunikacija između operativnih centara i zrakoplovnih platformi te potpuna kompatibilnost s nacionalnim i savezničkim snagama. Thales u projektu nastupa kao nositelj rješenja i tehnološki partner, dok Odašiljači i veze sudjeluju kao lokalni partner i integrator, odgovoran za koordinaciju s Ministarstvom obrane i Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, izradu studija radio-pokrivanja, pripremu lokacija za instalaciju i sudjelovanje u integraciji sustava, provedbu ispitivanja na terenu, edukaciju korisnika te pružanje tehničke i logističke potpore tijekom životnog ciklusa sustava.

Sudjelovanje u GAN projektu nastavak je uspješne suradnje OIV-a i Thalesa, koja je dodatno potvrđena stjecanjem statusa ključnog industrijskog partnera Thales Grupe u Hrvatskoj nakon jednogodišnjeg procesa evaluacije i usklađivanja. Projekt se pritom oslanja na dugogodišnje iskustvo OIV-a u upravljanju nacionalnom komunikacijskom infrastrukturom, radu na lokacijama od strateškog značaja te implementaciji složenih komunikacijskih i sigurnosnih sustava.

Christophe Laberty istaknuo je zadovoljstvo sudjelovanjem Thalesa u projektu jačanja obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske te posebno suradnjom s Odašiljačima i vezama kao hrvatskim partnerom:

“Thales je ponosan što će sudjelovati u jačanju obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske i zahvalan Oružanim snagama RH na pruženoj mogućnosti za uporabu svoje provjerene i pouzdane visoke tehnologije.”

Vlada je na svojoj prošlotjednoj 198. sjednici donijela odluku o nadogradnji borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u razdoblju od 2026. do 2030. godine. Nadogradnja obuhvaća opremanje potrebnim komunikacijskim podsustavima te opremom za zaštitu podataka i komunikacija, a provest će se u suradnji s tvrtkama THALES iz Francuske Republike i Odašiljači i veze d.o.o. iz Zagreba. „Ukupna vrijednost nefinancijske imovine koja se pribavlja i ukupne obveze Ministarstva obrane iznose 41.061.558,75 eura, od čega: u 2026. godini 17.879.850,00 eura, u 2027. godini 9.075.584,00 eura, u 2028. godini 7.555.088,00 eura, u 2029. godini 4.089.700,00 eura i u 2030. godini 2.461.336,75 eura. Potrebna sredstva za 2026., 2027. i 2028. godinu osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2026. i projekcijama za 2027. i 2028. godinu na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2510 Opremanje i modernizacija, aktivnosti A545042 Opremanje materijalno tehničkim sredstvima, izvoru financiranja 11 Opći prihodi i primici, na računu 42 Rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine. Potrebna sredstva za 2029. i 2030. godinu prioritetno će se osigurati prilikom izrade državnog proračuna za navedene godine, u okviru limita koji će Ministarstvu obrane biti dodijeljeni za pojedinu godinu,“ stoji u popratnom Vladinom dokumentu. Vlada je ujedno dala i prethodnu suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2027. do 2030. godine za nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u ukupnom iznosu od 23.181.708,75 eura, po godinama i iznosima:

Godina –  Iznos:

2027.   9.075.584,00 eura
2028.   7.555.088,00 eura
2029.   4.089.700,00 eura
2030.   2.461.336,75 eura.

Za nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava HRZ-a dobiveno je mišljenje Odbora za obranu Hrvatskog sabora, i to najvjerojatnije na zatvorenoj sjednici održanoj 19. svibnja ove godine.

*Photo: MORH/J.Šeri

Ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov izjavio je u nedjelju, 6. rujna, da su njemačke optužbe o umiješanosti Moskve u incident s dronom na njemačkom aerodromu u Leipzigu “početak pravog rata”, izvijestila je državna novinska agencija TASS. Naime, njemački kancelar Merz i njemački mediji objavili su da je Rusija odgovorna za prošlomjesečni neuspješni pokušaj napada dronovima na zračnu luku Leipzig/Halle u istočnoj Njemačkoj  kada je 4. kolovoza pronađen dron s eksplozivnom napravom u blizini ukrajinskih teretnih zrakoplova. Nije eksplodirao jer je detonator očito bio neispravan, a istražitelji sumnjaju da se drugi dron sudario s teretnim zrakoplovom u blizini. Deset dana kasnije navodno je u blizini zračne luke pronađen i treći dron. Službeni Berlin objavio je 1. rujna da raspolaže podacima da je Rusija odgovorna za pokušaj napada dronom na zračnu luku Leipzig/Halle prošlog mjeseca te je odlučila odgovoriti nizom mjera., a među njima su zatvaranje konzulata i ruskog kulturnog centra u Berlinu.

Rusija je, naravno, odbacila njemačke optužbe kao neutemeljene, optužujući Berlin za podmetanje dokaza kako bi pripisala Rusiji odgovornost za napad. “Sve ove Merzove izjave o ponovnom pretvaranju Njemačke u vodeću vojnu silu u Europi – provode se u praksi. On nam, zapravo, objavljuje rat“, rekao je Lavrov o njemačkom kancelaru. Portal Deutsche Wellw objavio je u ponedjeljak 7. rujna da je prvi čovjek ruske diplomacije Sergej Lavrov, poznat po svojoj oštroj retorici, dodatno zaoštrio ton u sporu s Berlinom. “Zračna luka Leipzig. Ondje su pronašli dron i proglasili ga ruskim. Nitko ništa nije dokazao. Zapravo, ovo je početak pravog rata“, rekao je Lavrov za rusku državnu televiziju. Dodao je da ga njemačke sankcije, poput zatvaranja ruskog konzulata u Bonnu i Ruskog doma u Berlinu, podsjećaju na uvod u Drugi svjetski rat.  Ruski ministar dodao je da “nema sumnje da će brojni zapadni političari uskoro biti izbrisani s europske političke scene“.

Za Berlin su pak dokazi čvrsti i neoborivi, naglašava DW. Kancelar Merz izjavio je da vlada već četiri tjedna temeljito provjerava sve informacije: “Krivac je jasno identificiran. Dokazi su neosporni i pravno potpuno utemeljeni.” Merz je izjavio  da reakcija Berlina na incident u Leipzigu slijedi primjer njemačkih vlasti iz 1980-ih: “Baš kao što je 1982.-83. savezna vlada pod vodstvom CDU/CSU dala jasan odgovor na prijetnju našoj slobodi, prijetnju našem teritoriju, prijetnju našoj demokraciji, tako i danas moramo dati jasan odgovor i ostati nepokolebljivi“, rekao je njemački kancelar. 1982.-83. vlada njemačkog kancelara Helmuta Kohla, unatoč raširenim anti-ratnim prosvjedima, podržala je razmještaj američkih projektila Pershing II u Zapadnoj Njemačkoj. Ovaj potez smatran je odgovorom NATO-a na razmještaj projektila srednjeg dometa RSD-10 Pioneer od strane Sovjetskog Saveza i povećanu vojnu prijetnju koju je predstavljao SSSR.

Ruski dom u Berlinu

Rusija je odmah odbacila njemačke optužbe kao neutemeljene, optuživši Berlin za krivotvorenje dokaza. Sam Vladimir Putin nazvao je incident insceniranim činom osmišljenim kako bi se odvratila pozornost od problema koje Njemačka doživljava pod kancelarom Friedrichom Merzom: “Postoje očiti ekonomski problemi. Tvrtke se zatvaraju. Ljudi gube posao, životni standard opada. Nije jasno zašto se sve to radi. Jedino objašnjenje je da se moramo ‘suočiti s agresivnom Rusijom’. Gdje su dokazi? Pa, podmetnuli su ‘dokaze’“. Nakon što je Njemačka zatvorila ruski konzulat u Bonnu i kulturni centar u Berlinu, Moskva je uzvratila zatvaranjem sva tri Goethe-instituta u Rusiji, a zaposlenicima i njihovim članovima obitelji naređeno je da napuste Njemačku. Kako je jučer objavilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, “Rusija povlači svoju suglasnost za rad njemačkog generalnog konzulata u Sankt Peterburgu. Mora prestati s radom, a njegovi zaposlenici moraju napustiti Rusiju najkasnije do 18. rujna. Goethe centri u Rusiji također prestaju s radom, a njihovi zaposlenici moraju napustiti zemlju najkasnije do 13. rujna.”

Hibridne prijetnje i napadi – njemačka svakodnevnica

Njemačka je već neko vrijeme na udaru hibridnih prijetnji o kojima sve češće se govori u javnosti i medijima. Njemačke sigurnosne službe koriste taj izraz kada različite radnje – poput sabotaže, špijunaže, kibernetičkih napada i dezinformiranja –  djeluju koordinirano. Cilj je oslabiti državu i društvo, ali na način da se ne prijeđe prag otvorenog rata, dok nalogodavci nastoje prikriti tragove. Takvi su napadi najčešće usmjereni na kritičnu infrastrukturu: zračne luke, željeznice, energetske mreže i državne institucije. Istodobno je meta i javno mnijenje – lažne vijesti služe stvaranju nesigurnosti i narušavanju povjerenja u državu. Budući da pojedinačni incidenti na prvi pogled djeluju nepovezano, tek šira slika otkriva pravu pozadinu.

Njemačka i njezini zapadni saveznici već dugo optužuju Moskvu za vođenje hibridnog rata, koji uključuje kampanje dezinformiranja, pa čak i naručena ubojstva. Od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Njemačka i Europa aktivno podupiru Kijev u obrani Ukrajine. Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt izjavio je za list Bild am Sonntag: „Ruski hibridni napadi naša su svakodnevica – od dronova s ​​eksplozivom u zračnim lukama i agenata u našim gradovima do kibernetičkih napada i sabotaža. Ti će napadi postati još intenzivniji, ali imamo načina da se obranimo i zaštitimo.”

Nije samo Leipzig …

Njemačka policija ima pune ruke posla

Prošlog tjedna, točnije 1. rujna mediji su objavili kako je  termoelektrane Jänschwalde u njemačkom Brandenburgu pokušan je napad na transformatorsku stanicu. Policija je kod postrojenja u mjestu Turnow-Preilack pronašla eksplozivne naprave, za koje se navodi da su rakete opremljene eksplozivom. Stručnjaci su na terenu i rade na njihovoj deaktivaciji, objavio je Die Welt. Policija je jučer oko osam sati obaviještena o mogućem oštećenju na jednom od vodova. “Osiguravamo tragove, a na terenu su stručnjaci za deaktiviranje“, izjavila je glasnogovornica policije i potvrdila da nema nikakve opasnosti za stanovništvo. Istragu je preuzeo Pokrajinski ured za kriminalističku policiju Brandenburga (LKA), a pronađene naprave opisane su kao improvizirana eksplozivna i zapaljiva sredstva. I list “Märkische Allgemeine”, koji se poziva na izvore iz sigurnosnih krugova i same tvrtke, piše da su interventne snage pronašle i deaktivirale nekoliko raketnih naprava s eksplozivom. Prema istom izvoru, transformatorska stanica pogođena je više puta. Očito je cilj bio izazvati veći prekid opskrbe električnom energijom u bloku E termoelektrane na ugljen. Zabilježen je kratkotrajan prekid rada, ali su u međuvremenu svi vodovi ponovno u funkciji. Iz tvrtke ističu da opća opskrba električnom energijom nije ugrožena i da blisko surađuju s nadležnim sigurnosnim službama. Glasnogovornik operatera elektrane Leag potvrdio je da u tvrtki nema ozlijeđenih. Transformatorska stanica Preilack, smještena u okrugu Spree-Neiße blizu granice sa Saskom, ključna je za distribuciju električne energije proizvedene u elektrani Jänschwalde na regionalnoj i nacionalnoj razini. Elektrana Jänschwalde, prema podacima tvrtke Leag, izgrađena je između 1976. i 1989. godine i bila je posljednja velika elektrana podignuta u bivšem DDR-u.

Jučer je objavljeno i da su i u zapadnoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija policajci otkrili eksplozivne naprave u blizini dalekovoda, javila je novinska agencija DPA, pozivajući se na policiju u Kölnu. Lokalni stanovnici prijavili su sumnjivu osobu u blizini elektrane Weisweiler u blizini Aachena u ponedjeljak, 7. rujna poslijepodne. Područje je bilo blokirano, a promet na saveznoj autocesti A4 između čvorišta Eschweiler Ost i Langerwehe također je bio zatvoren. Policija je danas objavila da je kao sumnjivog za ovaj incident privela 48-godišnjeg Daniela V. Prema preliminarnim informacijama, pokušao je izazvati kratki spoj bacivši tanku žicu preko dalekovoda koristeći rakete kućne izrade.

EU i NATO raspravljaju o odgovoru na incident s dronom u Leipzigu, za koji je Njemačka okrivila Rusiju, “na najvišim razinama“. Visoki dužnosnik rekao je za Financial Times da trenutni mehanizmi odvraćanja nisu dovoljni za odgovor na akcije koje ne spadaju pod članak 5. NATO ugovora. Savez se boji da bi se bez snažnog odgovora takvi incidenti mogli nastaviti. Prema FT-u, europske obavještajne agencije pripremaju se za još vandalizma i kibernetičkih napada, pa čak i podmetanja požara na raznim mjestima, dok Francuska, Italija i Poljska sljedeće godine održavaju izbore. Istodobno, razvoj kolektivnog NATO rješenja kompliciran je zbog različitog stava Washingtona od europskog, čemu je pridonijela i prošlotjedna izjava Donalda Trumpa da Rusija ne želi napasti zemlje NATO-a.

Danas je u vojarni “132. brigade HV” u Našicama 18. hrvatski kontingent u NATO-aktivnost Prednjih kopnenih snaga u Poljskoj. Kontingent čine 52 pripadnika, među kojima su i dvije pripadnice, te borbena vozila pješaštva M2A2 Bradley. Ovo je ujedno prvi put da se vod BVP Bradley upućuje u neku NATO-ovu aktivnost van granica Republike Hrvatske. Zapovjednik voda borbenih vozila pješaštva Bradley je poručnik Stjepan Pandžić koji je u ime pripadnika 18. HRVCON-a istaknuo:

“Vojni poziv nikad nije bio lagan, ali ga nosimo ponosno, svjesni smo odgovornosti koju imamo prema domovini, kolegama i obitelji koja nas čeka kod kuće. Upravo u toj odgovornosti leži snaga našeg poziva i dostojanstvo naše službe. (…) Odlazak u Republiku Poljsku nije samo vojna zadaća, već i potvrda naše profesionalnosti i predanosti. Naša zadaća je pokazati visoku razinu odgovornosti, znanja, vještina i obučenosti koje posjeduje hrvatski vojnik. S ponosom ćemo nositi hrvatsku zastavu i beretku Sokolova svjesni naših vrijednosti”,

rekao je poručnik Pandžić.

Pripadnicima 18. HRVCON-a prigodno se obratio i državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Galić te poručio:

“Ponosan sam što u međunarodnom okruženju pokazujemo vlastite sposobnosti i što prvi put upućujemo vod borbenih vozila pješaštva Bradley u NATO-ovu aktivnost.”

Do sada su Oružane snage RH u Poljskoj bile prisutne s višecijevnim lanserima raketa Vulkan i samohodnim panzerhaubicamaPzH 2000, koje su u nekoliko navrata upravo u Poljskoj provele zajedničku vježbu s BVP M2A2 Bradley iz sastava tamošnjim američkih snaga. Ovoga puta hrvatski BVP Bradley odlazi samostalno put obučnog centra Bemowo Piskie.

“Ovaj kontingent, kao i oprema i sposobnosti koje s njim upućujemo u Poljsku, još su jedna potvrda da Hrvatska vojska prati suvremene sigurnosne izazove i da smo spremni preuzeti odgovornost koju članstvo u NATO-u nosi”,

istaknuo je državni tajnik Galić.

Kao i do sada, hrvatski vojnici u Poljskoj bit će smješteni u vojarni Bemowo Piskie Training Area kao sastavni dio borbene skupine pod vodstvom Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država zajedno s pripadnicima oružanih snaga Ujedinjene Kraljevine i Rumunjske. Ova borbena skupina ojačava 15. mehaniziranu brigadu Oružanih snaga Poljske, kao zemlju domaćina. Zadaće borbene skupine u Poljskoj odnose se na razvoj borbene spremnosti putem zajedničke obuke i vježbi te kontinuiranim poboljšavanjem obrambenog planiranja.

*Photo: MORH/J.Šeri

U sklopu ovogodišnjeg slovenskog predsjedanja Srednjoeuropskom obrambenom suradnjom (Central European Defence Cooperation – CEDC), načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske, general-bojnik Boštjan Močnik domaćin je konferencije na kojoj od 2. do 4. rujna sudjeluju načelnici glavnih stožera i vojni predstavnici Austrije, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije.  Na dva panela u Postojni raspravljalo se o vojnoj mobilnosti i izazovima novačenja, da bi potom visoki vojni dužnosnici posjetili Centar za obuku u Vipavi, kako bi osobno vidjeti obuku kandidata u osnovnoj vojnojstrukovnoj obuci. Na kraju sastanka u Vipavi, general bojnik Močnik istaknuo je važnost jačanja dobrih odnosa u regiji i razmjene iskustava ili primjera dobre prakse za učinkovitu suradnju, posebno kada nešto krene po zlu. Prema njegovim riječima, ovakve platforme nude iznimnu priliku za umrežavanje i razmjenu mišljenja o tome kako se naše susjedne zemlje suočavaju s izazovima koji su zajednički svim vojskama srednje Europe. „Ove godine, u ovom formatu, u prvi plan smo stavili ljude ili osoblje i vojnu mobilnost“, naglasio je načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske.

Načelnik GS Slovenske vojske general-bojnik Boštjan Močnik i zapovjednik ZzP-a brigadni general Vukičević

Sudionici su, među ostalim, raspravljali o izazovima vojne mobilnosti i zapošljavanja. U vojnoj mobilnosti važna je i brzina kretanja konvoja na cesti i koliko brzo zemlja može omogućiti njegov siguran i nesmetan prolaz kroz svoj teritorij. Stoga su se rasprave vodile i o odgovarajućoj prometnoj infrastrukturi, administrativnim postupcima i pružanju odgovarajuće logističke potpore. Vojna mobilnost zahtijeva sveobuhvatnu suradnju države, budući da se uz vojne sposobnosti moraju osigurati i civilna infrastruktura, promet, energetika, zdravstvo, komunikacija i druge potporne sposobnosti. Važan dio ovog sustava je i potpora zemlje domaćina savezničkim snagama u njihovom dolasku, tranzitu, raspoređivanju, djelovanju i održavanju. To je posebno važno za Hrvatsku, s obzirom da dva od četiri glavna EU koridora za vojnu pokretljivost (Central Southern Corridor i Eastern Corridor) prolaze kroz hrvatski teritorij, pa se Republika Hrvatska pozicionira kao važna tranzitna država za potrebe istočnog i jugoistočnog krila Unije i NATO-a.  Time se istodobno otvara i značajan potencijal za sufinanciranje iz financijskih instrumenata EU-a za potrebe modernizacije prometne infrastrukture dvojne namjene, jačanje otpornosti luka, zračnih luka i željezničkih čvorišta te unaprjeđenje koordinacije između civilnih upravitelja infrastrukture i OS RH. Na sastanku CEDC-a nije sudjelovao načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid, već je u Sloveniji bio brigadni general Mile Vukičević, zapovjednik Zapovjedništva za potporu.

Vezano uz novačenje mladih generacija u vojsku, raspravljalo se o mjerama koje zemlje poduzimaju kako bi uspostavile održiv i otporan model osiguranja dovoljnog broja osoblja za vojnu profesiju. Sudionici konferencije potom su posjetili Vipavski centar za obuku, gdje su, između ostalog, pogledali obuku kandidata u osnovnoj vojnoj-strukovnoj obuci.

Slovenija je 01. siječnja ove godine preuzela je jednogodišnje predsjedanje inicijativom CEDC, koja je osnovana 2010. godine. Trenutno okuplja ministarstva obrane šest zemalja – Austrije, Hrvatske, Češke, Mađarske, Slovačke i Slovenije, dok Poljska sudjeluje na sastancima kao promatrač. Predsjedanje Republike Slovenije održava se pod sloganom „Od politike do prakse – Izgradnja jače srednje Europe“, koji naglašava prijelaz s dijaloga na zajedničko djelovanje i razvoj kapaciteta. Glavni ciljevi slovenskog predsjedanja su jačanje regionalne sigurnosne suradnje i razmjena dobrih praksi, promicanje rasprava o europskim obrambenim inicijativama i traženje mogućnosti za zajedničku suradnju između država članica Inicijative, povećanje operativne spremnosti i razvoj zajedničkih sposobnosti, suradnja s partnerima sa Zapadnog Balkana, jačanje regionalna interoperabilnost i otpornost, podrška digitalnoj i kibernetičkoj otpornosti, promicanje suradnje i inovacija obrambene industrije, jačanje suradnje u vojnom području i provedba zajedničke obrambeno-vojne terminologije.

*Photo: Slovenska vojska

Irski grad Wicklow domaćin je neslužbenih sastanaka ministara obrane i vanjskih poslova Europske unije. Sastanci su organizirani u sklopu irskog predsjedanja Vijećem Europske unije, pri čemu su se jučer (1. rujna) okupili ministri obrane, a danas (2. rujna) ministri vanjskih poslova EU.

Ministri obrane održali su jučer ukupno 3 sastanka – prvi se odnosio na podršku Europske unije Ukrajini, drugi se bavio svemirom kao strateškim elementom europske obrane, a treći sastanak zapravo je bio radni ručak posvećen Libanonu i pomorskoj sigurnosti. Povjerenica za vanjsku politiku EU Kaja Kallas po završetku jučerašnjeg radnog sastanka sumirala je sve tri teme. Ustanovila je da Rusija pogađa Europu valom sve kinetičnijih hibridnih napada, baš kao što u Crnom moru ruski napadi na brodove za prijevoz žitarica namjerno dovode u opasnost globalne zalihe hrane. Potpuno suprotno ruskim očekivanjima, naglasila je Kallas, EU će povećati svoju podršku Ukrajini, uključujući i nove oštre sankcije protiv Rusije, ali će istodobno i povećati ulaganja u vlastitu obranu. Ukrajinski ministar obrane Jevgenij Hmara pridružio je ministrima obrane EU putem video konferencije, te je ponovno upozorio na ukrajinske probleme s protuzračnom obranom i opću nestašicu raketa-presretača.

„Zahvaljujem državama članicama što su ponovno razmotrile vlastite zalihe. Ukrajini bi se posebno trebale poslati ili prodati rakete Patriot kojima uskoro istječe rok trajanja. Države članice također razmatraju ponovno određivanje prioriteta narudžbi i kontaktiranje partnera. Svaki presretač koji isporučimo Ukrajini znači da ruska raketa ne doseže ukrajinsku školu, dom ili bolnicu”,

zaključila je Kaja Kallas.

Sastanku u Irskoj prisustvovao je i novi ukrajinski ministar Hmara

Ministri su razgovarali i o tekućoj provedbi zajma za potporu Ukrajini i mobilizaciji financijskih sredstava u okviru Europskog mirovnog instrumenta (EPF). EU je već isplatila 8,37 milijardi eura obrambene potpore, a očekuje se još više. Međutim, i dalje je potrebna kontinuirana bilateralna potpora. Također su raspravljali i o daljnjoj ulozi Misije vojne pomoći EU-a Ukrajini (EUMAM) i aktivnostima u okviru četvrtog stupa sigurnosnih jamstava, tzv. zajedničke stabilnosti, s naglaskom na reformu ukrajinskog obrambenog sektora i reintegraciju veterana. Zaključeno je da su Ukrajini potrebni modernizirani centri za obuku, zbog čega je već ranije ove godine Kallas predložila financiranje modernizacije centara za obuku u Ukrajini. Irska je na jučerašnjem sastanku najavila dodatna sredstva upravo za tu svrhu. Što se tiče obučne misije EUMAM, ministri su razgovarali o mogućoj uspostavi koordinacijske točke u Kijevu kako bi se bolje integrirale lekcije stečene na bojnom polju i ojačala vojna obuka. Osim toga, obrambena industrijska suradnja između EU-a i Ukrajine također raste. Sada postoji više od 120 sklopljenih industrijskih partnerstava između ukrajinskih i europskih tvrtki. „Ukrajina je svjetski lider u inovacijama na bojištu, a daljnja integracija ukrajinskih i europskih tvrtki u našem je zajedničkom interesu”, zaključila je Kallas.

U drugom dijelu sastanka, ministri su raspravljali o svemiru kao sve važnijem strateškom elementu europske obrane. Razmijenili su mišljenja o provedbi svemirske strategije Europske unije u području sigurnosti i obrane te raspravljali o mogućnostima jačanja svemirskih kapaciteta, ključnih za održavanje Europske unije i njezinih država članica kao globalne svemirske sile. Posebna je pozornost posvećena osiguravanju kontinuirane dostupnosti tih kapaciteta, uključujući i u vrijeme krize. Kallas je najavila da će zajedno s EU-povjerenikom za obranu i svemir Andriusom Kubiliusom do kraja godine predstaviti konkretne prijedloge kako osigurati sposobnosti koje su potrebne Europi da bi imala važnu ulogu na globalnoj svemirskoj sceni.

Sastanak je završio radnim ručkom o Libanonu i pomorskoj sigurnosti. Ministri su raspravljali o najnovijim događajima na Bliskom istoku i njihovim implikacijama za europsku sigurnost, kao i o napretku priprema za raspoređivanje misije Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP) u Libanon. EU ne želi zamijeniti UNIFIL, već ulaže u sposobnost Libanona da sam osigura sigurnost. Naš je cilj ojačati libanonske oružane snage i sposobnost libanonske države da osigura sigurnost na cijelom svom teritoriju. Planiranje dobro napreduje i cilj nam je da odluka Vijeća bude donesena u listopadu, naglasila je Kaja Kallas. U području pomorske sigurnosti istaknut je rad EU-a na zaštiti kritične pomorske infrastrukture. Sjedeći tjedan, po prvi put, godišnja vježba EU-a o pomorskoj sigurnosti usredotočit će se upravo na zaštitu kritične pomorske infrastrukture. Kallas je također najavila i da će sljedeći tjedan pokrenuti novu skupinu na visokoj razini za obranu, koju će činiti visoki politički i vojni čelnici iz nekoliko zemalja EU-a, ali i iz Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine.

„Europa ulaže više u obranu nego ikad, ali samo ulaganje nije automatski jamstvo uspjeha. Nismo bili dovoljno brzi da pokrijemo nedostatke u europskoj konvencionalnoj moći unutar NATO-a koje smo identificirali. Cilj je okupiti neke od najbistrijih umova u području sigurnosti i obrane kako bi se udružili i ponudili inovativna rješenja: kako možemo brže popuniti te nedostatke i kako možemo biti učinkovitiji, posebno sada kada je sigurnosna prijetnja u Europi toliko stvarnija. Pod mojim pokroviteljstvom, grupa će svoje nalaze objediniti u izvješću s konkretnim preporukama za europsku obranu”,

najavila je povjerenica Kallas.

Sastanku je prisustvovao i podtajnik Ujedinjenih naroda za mirovne operacije Jean-Pierre Lacroix, kao i zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska. Hrvatsku je na jučerašnjem sastanku ministara obrane EU predstavljao državni tajnik u MORH-u Tomislav Galić.

*Photo: EEAS, Ministarstvo obrane Ukrajine

Danas je u sarajevskoj Olimpijskoj dvorani Zetra otvoren prvi bosansko-hercegovački međunarodni sajam naoružanja i vojne opreme „First Balkan Shield – Defence Industry Expo and Summit 2026“. Sajam koji će trajati do petka, 04. rujna, zamišljen je prije svega kao promocija obrambene industrije BiH, pa ne čudi da upravo domaći predstavnici čine najveći dio izlagača, dok Ministarstvo obrane BiH navodi da svoje predstavnike ima ukupno 15 država sa 4 kontinenta, uključujući Tursku, Kinu i Egipt. Sajam “First Balkan Shield” otvorio je ministar obrane BiH Zukan Helez. 

„Obrambena industrija je važan dio naše ukupne sigurnosti i jedan od elemenata sposobnosti države da štiti svoje građane, svoje institucije i svoj suverenitet. Razvoj domaće namjenske industrije, osim što predstavlja ulaganje u gospodarstvo, nova radna mjesta, znanje i tehnologiju, predstavlja i ulaganje u sigurnost Bosne i Hercegovine,“

istaknuo je u prigodnom obraćanju ministar Helez.

Turska delegacija s ministrom obrane BiH

Generalni sponzor sajma je turska kompanija Aselsan, koja s Ministarstvom obrane BiH ima višegodišnju uspješnu suradnju, pa ne čudi da je Turska poslala u Sarajevo veliku delegaciju predvođenu zamjenikom ministra obrane Salihom Ayhanom. Ayhan je istaknuo da Bosna i Hercegovina ima bezrezervnu podršku Republike Turske na putu ka članstvu u NATO-u, te je najavio i intenziviranje suradnje u oblasti obrane kroz povećanje broja pripadnika Oružanih snaga BiH koji će pohađati obuku u Republici Turskoj, kao i zajedničko sudjelovanje na vojnim vježbama. Posebno je najavio podršku realizaciji projekata koji se odnose na nabavu i uvođenje u operativnu upotrebu sistema Bayraktar TB2 i oklopnih vozila KIRPI II, kao i mini UAV sistema. Također je najavio podršku finalizaciji Vojno-financijskog sporazuma, suradnji na održavanju transportera i tenkova, te nastavku školovanja druge grupe pilota OS BiH u Republici Turskoj.

Zukan je pak posebno naglasio da prvi sajam obrambene industrije u BiH šalje jasnu poruku da BiH ima potencijal, kapacitete i ljude sposobne za daljnji razvoj vlastite industrije. Tome u prilog ide i današnje predstavljanje nove jurišne puške koju proizvodi tvrtka AC Unity iz Goražda. Izrađena je po standardima NATO-a te trenutačno prolazi testiranje u različitim uvjetima.

Ministar energetike, rudarstva i industrije Federacije BiH Vedran Lakić rekao je da je domaća vojna industrija u protekle tri godine više nego udvostručila vrijednost svoje proizvodnje.

“Prihodi šest ključnih kompanija obrambene industrije Federacije Bosne i Hercegovine povećani su s 270 milijuna konvertibilnih maraka (138 milijuna eura) u 2022. na čak 554 milijuna KM (283 milijuna eura) u 2025. godini”,

rekao je Lakić sudionicima sajma, najavivši uskoro otvorenje dvije nove tvornice vojne opreme u Unsko-sanskom kantonu i u Tuzli.

*Photo: MO BiH

Već mjesecima nije teško uočiti neke čudne i neuobičajene stvari u organizaciji i djelovanju Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država. Otkako je 20. siječnja 2025. godine Donald Trump položio prisegu kao 47. predsjednik SAD-a, mnogi su bili skeptični – no, po pitanju američkih vojnih snaga ipak je vladala određena smirenost. Usprkos problematičnoj biografiji novog ministra obrane, umirovljenog nižeg časnika i jednog od voditelja jutarnjeg programa na FoxTV-u Petea Hegsetha, američka Republikanska stranka uspjela je smiriti duhove i osigurati njegovu kongresnu potvrdu. Naime, imenovanje najavljeno još 12. studenoga 2024. do zadnjeg je trenutka izgledalo dvojbeno, uz izuzetno tanku profesionalnu biografiju, potresanu i optužbama za alkoholizam te nasilje prema ženama. Ipak, kongresno saslušanje održano 14. siječnja 2025. prošlo je rubno podnošljivo, da bi deset dana kasnije Hegseth ipak bio i potvrđen. Tog 24. siječnja 2025. za njega je glasovalo 50 republikanaca, a protiv je bilo 45 demokrata, 3 republikanca i 2 neovisna – da bi onda potpredsjednik SAD-a JD Vance svojim glasom donio prevagu i odlučio omjerom 51:50.

Hegseth u ratu s Pentagonom

Pete i Jennifer Hegseth

Dok se glasnom propagandom nastojalo uvjeravati kako je Hegseth vrlo kvalitetan kadar (sam Trump ga je okarakterizirao riječima: „Pete je čvrst, pametan i istinski vjeruje u moto ‘America First‘“) – na prvi konkretan skandal nije trebalo dugo čekati. Ni dva mjeseca od imenovanja, Hegseth je početkom ožujka 2025. uspio prekršiti sva pravila sigurnosti i vijesti o provedbi borbenih djelovanja u Jemenu (Operation Rough Rider) podijeliti s grupom kolega i prijatelja na komunikacijskoj aplikaciji Signal – znajući da Pentagon tu aplikaciju ne smatra sigurnom te općenito ne dopušta njezino korištenje za osoblje sustava. Napomenimo da je u krugu informiranih o početku i tijeku napada bila i njegova žena Jennifer Hegseth – koja je, izgleda, i nadalje nastavila u vrhu američkog obrambenog sustava igrati ulogu nimalo sličnu ijednoj drugoj supruzi bilo kojeg civilnog dužnosnika ili vojnika. Naime, nju, izgleda, Pete Hegseth koristi kao glavnu savjetnicu iako nema sigurnosnu provjeru, vodi je i na međunarodne vojne sastanke (višestruke situacije u kojima strani partneri nisu željeli otvoreno razgovarati zbog njezine neovlaštene prisutnosti), a izgleda da ona neslužbeno vodi i njegove odnose s javnošću te održava saslušanja potencijalnih suradnika i podređenih zaposlenika.

Dakle, to je još dodatno pojačana uloga koju je gospođa Hegseth imala u televizijskoj karijeri svojeg supruga – kada je ona godinama bila producentica na Fox TV-u, gdje je suprugu osigurala ulogu pred kamerom. Taj je odnos nedavno komentirao John Ullyot, bivši zamjenik savjetnika predsjednika Trumpa u Bijeloj kući: „Potpuno je ludo da bi neki ministar obrane miješao svoju suprugu u osjetljive službene obveze, uključujući dijeljenje pojedinosti o neposredno predstojećim vojnim operacijama, a da za to ne snosi makar minimum posljedica“. No, sve to bio je tek početak čudnih i problematičnih poteza Petea Hegsetha – među kojima je teško prijeći preko uklanjanja raznih materijala s vojnih stranica na internetu, gdje su stradali i sadržaji vezani uz zrakoplov „Enola Gay“ (letjelicu iz koje je bačena prva atomska bomba na Hirošimu, nazvanu po majci zapovjednika), jer je nekome riječ iz imena aviona vukla na homoseksualnost.

Dio visokih časnika OS SAD koje je otpustio Pete Hegseth

Do kraja 2025. godine uslijedile su i brojne smjene civilnog osoblja Pentagona – kojega je do kraja 2025. bilo otpušteno oko 78.000 (oko 10 posto ukupnog broja civila), sve bez ikakvih analiza i procjene posljedica takvih rezova – a slični su potezi bili u najavi i za tekuću godinu. Među ostalim, na meti su se tada našli i stručnjaci specijaliziranog odjela za digitalnu sigurnost i razvoj novih tehnologija u obrani (Defense Digital Service – DDS), što je bio tek početak postupnog obračuna aktualnih vojnih vlasti SAD-a s novim tehnologijama i izazovima koji im se nisu uklapali u njihovu sliku obrane i Oružanih snaga SAD-a. Uz to, brojne smjene zahvatile su i djelatni vojni sastav – gdje se brzo moglo uočiti kako su na posebnoj meti visoki časnici boje kože drugačije od ministra i njegove žene – dok je posebna kampanja izbacivanja krenula i protiv osoba koje su se izjasnile kao transseksualne (legalno od 30. lipnja 2016. do zabrane služenja u djelatnom sastavu 8. svibnja 2025. godine).

Ujedno, i niz visokih civilnih savjetnika oko Hegsetha dobio je otkaze u travnju i svibnju 2025., dok se istraživali izvori brojnih neugodnih medijskih priča s vrha obrambenog sustava – što je postupno dodatno zaoštrilo odnose ministra Hegsetha (i njegove supruge) s američkim medijima. Naime, za razliku od, recimo, Hrvatske, u SAD-u su desetljećima akreditirani novinari imali slobodu kretanja unutar Pentagona i mogućnost redovitog komuniciranja s vojnim dužnosnicima raznih razina – što je osiguravalo stručnu osnovu za izvještavanje, ali i jednu zavidnu razinu informiranosti za pojedine dugogodišnje specijalizirane novinare.

Novinari su „neprijatelj br. 1“

“Novinari su neprijatelji nacionalnoj sigurnosti” – zvuči poznato?!

Sve se to novim vlastima nipošto nije sviđalo – tako da su tijekom prve polovice 2025. krenuli sužavati prostor za novinare, prisiljavajući ih da se u većini slučajeva kreću tek uz vojnu pratnju – da bi se onda od 20. rujna 2025. krenulo i uvjetovati novinarsku akreditaciju za Ministarstvo obrane pristankom na uvjetovanje svih novinarskih objava posebnim prethodnim službenim dozvolama za objavu. Većina dotadašnjeg skupa akreditiranih novinara i medija takve je zahtjeve odbila pozivajući se na slobodu novinarstva – i tom je osnovom Hegseth onda početkom listopada 2025. proveo temeljitu čistku akreditiranih osoba i medija (gdje su se svi koji su odbili zahtjeve našli iseljeni iz dotadašnjih novinarskih prostora Ministarstva). Napomenimo, doduše, kako je to za američke medije bilo smatrano velikom prekretnicom u novinarskim slobodama, ali je Sjedinjene Države tek izjednačilo s jednom Republikom Hrvatskom koja se od 1990. naovamo pridržava takvih odnosa s medijima (koji su i u SAD-u bili standard do Vijetnamskoga rata, da bi onda taj medijski režim bio radikalno oslobođen, sve do listopada 2025. i ministra Petea Hegsetha). Naravno, ne treba ni posebno naglašavati da ti lanjski potezi nisu bitno promijenili ništa na prodornosti američkih medija, nego su tek oslabili veze Pentagona s onima koji svakodnevno prate njihov rad.

Dodatan problem tu predstavlja glasilo „Stars and Stripes“, osnovano još 1861. godine, koje je izlazilo do Prvog svjetskog rata i onda bilo u ratno doba preuzeto pod vojnu kontrolu uz određenu uredničku slobodu. Nakon toga taj je medij bio ugašen do Drugog svjetskog rata. Tijekom tog ratnog sukoba, ovo je glasilo bilo obnovljeno pretežito vojnim osobama sve do kraja rata – da bi civili nastavili njegovo popunjavanje do danas. Riječ je o mediju koji je bio i ostao blizak Ministarstvu obrane (u dijelovima svoje povijesti i pod kontrolom Ministarstva), ali je već dugo bio poznat po svojoj izdavačkoj i uredničkoj slobodi – koju je od 1991. osiguravao i posebno imenovani kongresni ombudsman.

Naravno, problemi aktualne administracije s takvim medijem eskalirali su odmah u siječnju 2025. godine, kada se suradnike krenulo ispitivati o političkim sklonostima. U ožujku 2026. ograničilo se pravo prenošenja agencijskih vijesti, a do siječnja ove godine moglo se od glasnogovornika Pentagona Seana Parnella na društvenoj mreži X čuti: „Stars&Stripes će postati na mjeru krojeni za naše ratnike. Koncentrirat će se na ratovanje, oružne sustave, fitness, ubojitost, preživljavanje i SVE VOJNE STVARI. Nema više prenošenja washingtonskih tračeva; nema više prenošenja Associated Press vijesti“ – s naglaskom kako će Ministarstvo „refokusirati njihov sadržaj od Woke skretanja pažnje“. Zato onda nije ni čudilo kada se u travnju ove godine iz Pentagona izvelo i smjenu Jacqueline Smith s mjesta ombudsmana, navodno zbog njezina protivljenja kompletnom uprezanju glasila u „podizanje morala“ kao jedinom cilju medijske aktivnosti. Civilni izdavač ovog medija Max D. Lederer Jr. ovog je kolovoza najavio svoje umirovljenje – budući mu je „postalo jasno kako se njegova filozofija vođenja i njegovo razumijevanje vrijednosti i misije Stars&Stripes, na fundamentalni način razlikuje od smjera vođenja koje Ministarstvo obrane ima za ovu organizaciju“ – da bi na njegovo mjesto ubrzo bila postavljena zamjenska vojna osoba. No, problemi su istodobno eskalirali i u široj javnosti, budući je baš medij Stars&Stripes bio glavni u javnom otvaranju logističkih problema koji su na nuklearnom nosaču zrakoplova USS Abraham Lincoln (CVN-72) doveli prvo do problema u moralu posade, a onda i do još jednog političkog skandala za ministra obrane Hegsetha.

Nosači u borbu bez pripreme i plana

Naime, kada se krenulo u intervenciju u Iranu, izgleda da nije bilo provedeno ništa od opsežnijeg planiranja za vojnu operaciju većeg opsega ili dužeg trajanja. Ne samo da u prvo vrijeme nije bilo provedeno evakuiranje diplomatskog i vojnog osoblja ili američkih civila, nego nije bila riješena ni posebna zaštita za ključne američke vojne komplekse u široj regiji oko Irana. To je dovelo do većeg dijela zabilježenih vojnih žrtava, a onemogućilo je i održavanje uobičajene logistike u široj regiji oko bojišta – gdje se Iran od početka uspješno koncentrirao na uništavanje baš američkih opskrbnih kapaciteta, prvo gađajući dotadašnje baze, a zatim i dalje točke koje su SAD koristile za opskrbu plovila (recimo, Duqm u Omanu, a i samo daleko otočje Diego Garcia).

USS Gerald R. Ford u jednom od brojnih prolazaka Gibraltarom tijekom zadnjeg angažmana

Time su posebni problemi nastali za brojna vojna plovila SAD-a koja su mjesecima držala blokadu Irana – gdje se nuklearni nosač USS Gerald Ford (CVN-78) u misiji zadržao 326 dana (rekord još od Vijetnamskog rata), doduše uz češće odlaske u udaljenije prijateljske luke, dok je USS Abraham Lincoln do sada zabilježio operativni raspored od preko 260 dana, od toga rekordnih više od 200 dana bez odlaska u bilo koju luku ili odmaranja posade na ikakvom kopnu. Ako uzmemo u obzir da su čak i tijekom Drugog svjetskog rata najduži razmaci između odmora posade na kopnu bili oko 70 dana, ne čudi da je ovakvo korištenje mornaričkih resursa SAD-a moralo dovesti do raznolikih problema. Upravo o tome je tijekom srpnja i početkom kolovoza prvi počeo pisati i medij Stars&Stripes – što je ekstremnom brzinom eskaliralo u sukobljavanja njegove neovisne uredničke/novinarske ekipe s vrhuškom u Pentagonu. Nakon već spomenute najave umirovljenja njegova civilnog izdavača, u brzom ritmu se 21. kolovoza iz Ministarstva izvelo i smjenu zbog „insubordinacije“ kako glavnog urednika Erika Slavina, tako i reporterke s Bliskog istoka Lare Korte (formalno zbog njihova nedozvoljenog intervjua u srpnju, u kojem su zagovarali kvalitetan novinarski rad ispred nepriličnih naloga iz Pentagona).

Dok takvo američko podčinjavanje donedavno neovisnog javnog medija vojne tematike to glasilo uvelike svodi na razinu negdašnjih megafona vojnih vlasti (kakvim je nakon dosta godina kolebanja završio i „Hrvatski vojnik“) – treba napomenuti kako je sve to samo dio širih promjena u razini transparentnosti u američkom vojnom sustavu. Taj donedavno gotovo nedostižni uzor sada više ne objavljuje točne podatke o pribavljanju kadrova (govori se o bitno učestalijem korištenju i pravnog alata kojim profesionalci traže izlaz iz sustava, zbog „prigovora savjesti“), a bilo je i manipuliranja s ukupnim brojem žrtava rata u Iranu – sukobu koji, po prvi put u dugo vremena, ne prati intenzivni rad s američkim novinarima, koje se nekad davno znalo uključivati i izravno u postrojbe na bojištu. Dapače, u samom Pentagonu se više ne održavaju ni nekad redovite konferencije za medije (zadnju je ministar Hegseth imao početkom svibnja) – što također uvelike sliči na neslavnu praksu često vidljivu u Hrvatskoj tijekom zadnjih desetak godina.

Naoružanje kao sredstvo političkog ulizivanja

Boeing F-47

Ipak, svi ovi kadrovski i medijski skandali samo su jedan od vanjskih slojeva dubljih problema koje se u zadnje vrijeme uočavaju u Sjedinjenim Državama. Naime, osim potpunog rata s dosadašnjim principima kadrovske i informacijske politike obrambenog sustava, SAD su u zadnje vrijeme dopustile miješanje politike i u bitno dublje slojeve obrambenog sustava. Ako je nekome još bilo i donekle podnošljivo gledati kada su se krajem ožujka 2025. iz američkog Ratnog zrakoplovstva čule najave razvoja borbenog aviona Boeing F-47, nasljednika F-22, sasvim slučajno okićenog brojem 47 (što je redni broj Donalda Trumpa u nizu američkih predsjednika) – objave o gradnji nekakvih „bojnih brodova“ od 22. prosinca 2025. godine ispale su bitno čudnije.

Klasa brodova izravno nazvana po Donaldu Trumpu trebala bi zamijeniti „staro, umorno i zastarjelo“ američko brodovlje. Nova klasa brodova trebala bi biti dio nove „Zlatne flote“, kojom bi se SAD „bolje suprotstavljale Kini i drugim takmacima“, a trebala bi i bolje odgovarati standardima mornaričke estetike – zbog čega se najavljivala i izravna uloga predsjednika Trumpa u njihovu oblikovanju. Da podsjetimo: još 30. rujna 2025., tijekom okupljanja visokih časnika u bazi Quantico, od Trumpa se moglo čuti da su neki brodovi „ružni“, što mornaričari pravdaju „nevidljivim“ (stealth) karakteristikama (vjerojatno s referencom na USS Zumwalt (DDG-1000), razarač eksperimentalne forme) – dok je još ranije bivši ministar obrane Mark Esper u njegovu prvom predsjedničkom mandatu istaknuo Trumpovo divljenje ruskim i talijanskim brodovima, koji su „ljepši, dotjerani, kao pravi brodovi“ za razliku od američkih. No, zato su sad u najavi bojni brodovi klase „Trump“ – koje Mornarica ipak u svojim dokumentima opisuje oznakama BBG(X) ili BBGN, i čije bi se prvo plovilo ipak trebalo zvati USS Defiant (BBG-1). Riječ je o plovilima klasičnoga trupa, prema najavama naoružanima elektromagnetskim topovima (iako se od njihova razvoja u SAD-u nedavno odustalo), raznim raketama, a možda i laserima – sve na nuklearni pogon. Pri tome, budući da nije planiran ozbiljan oklop ni teški kalibri topova, zapravo je upitno po čemu bi to bili „bojni brodovi“, dok čitava klasa na prvi pogled donekle izgleda kao u mjerilu povećani razarači klase Arleigh Burke ili, po naglasku na raketno oružje i nuklearni pogon, ponešto vuče i na davne ruske bojne krstaše klase Kirov, čiji se posljednji primjerci neumorno nastavljaju pojavljivati među ruševinama flotnih snaga Ruske Federacije.

Društvene mreže prepune se pošalica o brodovima klase Trump

Naravno, uz oduševljenje samim spomenom brodova „klase Trump“, nije potrošena ni riječ na konkretno rješavanje problema lokacije gdje bi se te brodove zapravo gradilo. Naime, Sjedinjene Države imaju ukupno jedno brodogradilište osposobljeno za gradnju brodova na nuklearni pogon – i to je Newport News, savezna država Virginia. No, kapaciteti tog brodogradilišta kompletno su popunjeni gradnjom nosača zrakoplova klase Ford (drugi u klasi, USS John F. Kennedy (CVN-79), u fazi je opremanja i kasni, treći brod USS Enterprise (CVN-80) u naprednim je fazama izgradnje, a četvrti brod USS Doris Miller (CVN-81) u ranijim je fazama gradnje) – dok se ondje još čeka i rasprema prvog nosača klase Nimitz koji je iz službe trebao biti povučen u svibnju ove godine, ali je to odgođeno do idućeg proljeća radi već spomenutog kašnjenja CVN-79. To je još i veći problem ako se u obzir uzme radikalno ubrzan raspored gradnje spomenutih „bojnih brodova klase Trump“ – za koje se prvo spominjalo porinuće 2028. godine (još za mandata Donalda Trumpa), ali je postupno početak gradnje ipak krenuo kliziti prema 2027. i 2030. godini. U svemu tome ostala je i kompletno nejasna lokacija takve gradnje, odnosno brodogradilište sposobno graditi brod deplasmana preko 35.000 tona, dužine oko 270 metara, na pogon sastavljen od dva brodska reaktora A1B (kakve se danas ugrađuje u nosače klase Ford samo u brodogradilištu Newport News). No, dok se te probleme tek teorijski rješava u hodu, na horizontu se u četvrtak, 13. kolovoza, pojavila i jedna bitno neugodnija serija mornaričkih izvolijevanja američkog predsjednika Trumpa.

Predsjednik dizajnira vojne brodove

Novi nosač u izgradnji CVN 81 bez elektromagnetskog katapulta i bez imena po američkom heroju Dorisu Milleru?

Tog četvrtka iz Bijele kuće objavljeno je kako je predsjednik Trump potpisao „Predsjednički memorandum o nacionalnoj sigurnosti“ kojim nastoji „popraviti kritične višegodišnje probleme u mornaričkoj brodogradnji i programima popravljanja brodova te vratiti kapacitete i konkurentnost mornaričkoj industrijskoj bazi“ Sjedinjenih Država. To bi napravio (1) kroz nalog da se na nosaču aviona u izgradnji USS Doris Miller (CVN-81) izvoli odustati od elektromagnetskog katapulta i vratiti parne katapulte za lansiranje letjelica (kakve su SAD zadnji put gradile prije 2009. godine, i koji su možda zasad pouzdaniji u radu, ali u svim operativnim karakteristikama lošiji od novih sustava, razvijenih uz ogroman utrošak vremena i novca), zatim (2) kroz otvaranje prostora i stranim brodograditeljima da grade američka vojna plovila. Uz to, „ministra rata“ Petea Hegsetha zadužilo se i da pod hitno (3) uspostavi peto po redu aktivno vojno brodogradilište, prvo novo u 80 godina, koje bi trebalo ubrzati popravke podmornica i nosača zrakoplova – što znači da bi trebala biti riječ i o kompleksu osposobljenom za rad s vojnom nuklearnom tehnologijom – te (4) da uspostavi i Komponentni remontni centar, koji bi bio u stanju raditi sve potrebno s kritičnim komponentama aktualnih podmorničkih programa US Navy. Za kraj, Hegsetha se zadužilo i (5) da kompletno reorganizira Naval Sea Systems Command (NAVSEA), dio Ministarstva obrane zadužen za izgradnju i održavanje sve mornaričke tehnike – koji ima preko 80.000 zaposlenika i vodi preko 150 velikih razvojno-nabavnih projekata (koji često kasne i probijaju financijske planove, među ostalim i zbog kolebanja političkih vodstava SAD-a da ustrajno odvajaju sredstva realno potrebna za zadovoljavanje često megalomanskih, ali kompromisnih razvojnih planova). Naravno, točno kako i kada se to sve očekuje od Petea Hegsetha (ministra često karakteriziranog kao daleko najnesposobnije osobe na tom mjestu ikada) nije bilo navedeno i tek ostaje za vidjeti.

Samo tri dana kasnije, u nedjelju, 16. kolovoza, američki mediji objavili su kako američka Ratna mornarica razmišlja da se na pojedinim budućim nosačima klase Ford mijenja položaj zapovjednog otoka na trupu – budući da je sadašnji položaj pri krmi (odabran radi boljeg iskorištenja palube) navodno vizualno neugodan američkom predsjedniku, koji bi da se taj brodski element nanovo pomakne prema sredini trupa baš kao na starim nosačima zrakoplova, koji se njemu ipak više sviđaju. Dok takav zahvat valjda ipak ne dolazi u obzir za dva broda klase Ford koji su pred primanjem u operativnu službu ili u naprednoj fazi izgradnje – otvoreno je pitanje bi li takvo prekrajanje bilo moguće na narednim brodovima koji (bez dodatnih kašnjenja i projektnih promjena) već sada koštaju oko 22 milijarde USD po komadu. Ujedno, potpuno je nejasno bi li se takva izmjena odnosila i na već spomenuti USS Doris Miller (CVN-81), kojem bi ionako naknadno nakalemili i stare sustave parnih katapulta za lansiranje aviona.

Hung Cao, novi “secretary of the Navy”

Nažalost, po pitanju tog konkretnog broda jednako je nejasna ostala i glasina koja je u američku te svjetsku javnost krenula prošlog četvrtka, 20. kolovoza, da se iz američke Ratne mornarice razmišlja i o zamjeni imena za nuklearni nosač CVN-81 – od imenovanja po Dorisu Milleru, prvom crnom nositelju kongresne Medalje časti, heroju Pearl Harbora koji je i poginuo u Drugom svjetskom ratu – da bi se brod ipak nazvao po aktualnom predsjedniku SAD-a, stanovitom Donaldu Trumpu, poznatom po uspješnom izbjegavanju novačenja za rat u Vijetnamu. Tu se inicijativu pripisuje privremenom obnašatelju dužnosti tajnika zaduženog za mornaricu (Secretary of the Navy) Hungu Caou – koji je 22. travnja ove godine na toj dužnosti zamijenio Johna Phelana, tvorca „sjajne“ ideje o „bojnim brodovima klase Trump“, kojemu nije škodilo neznanje o mornarici ni odnosi s notornim pedofilom Jeffreyem Epsteinom, ali je presudila svađa s Hegsethom oko brzine izgradnje budućih brodova (koja bi trebala ići bljeskovito, ima li za to uvjeta ili ne). No, kako izgleda, nova osoba na tom čelnom mjestu za US Navy tek se treba baviti brodogradnjom, ali spomenuti Hung Cao već se uspio (tek uvelike naknadno) naći s obiteljima mornara s nosača USS Abraham Lincoln kao mjerom suzbijanja odjeka tog skandala, dok se „Velikom vođi“ izgleda aktivno ulizuje izborom njegova imena za novi brod, kršeći pritom običaj da se imenovanja ne rade za aktualne političare na dužnosti.

Kako nešto novo zamijeniti starim?

Nažalost, kako su učestale razne smjene kadrova širom civilnog i vojnog dijela obrambenog sustava SAD-a, tako je, izgleda, krenula i široko rasprostranjena tendencija ukidanja raznih novina u tom kompleksnom i golemom sustavu. Uz već spomenute mornaričke muke oko detalja izgradnje nuklearnih brodova, bili to „bojni brodovi“ koje će dizajnirati Trump ili nosači zrakoplova kod kojih je bitnije što se Predsjedniku sviđa namjesto onoga što je bolje u praksi (pa se tako zanemaruje razmatranje čak 75 dizajna rasporeda elemenata na palubi provedenih između 1996. i 2000. godine, prije konačnog odlučivanja o mjestu zapovjednog otoka) – nešto slično se nedavno čulo i iz Kopnenih snaga SAD-a. Ondje je, naime, u studenome 2025. godine tadašnji načelnik stožera kopnenih snaga general Randy George u okviru američke 173. padobranske brigade stacionirane u Italiji ustrojio jednu eksperimentalnu postrojbu razine bojne, inventivno nazvanu „Besposadna jurišna bojna“, u čijem je okviru oko 600 ljudi isprobavalo vojnu tehniku i borbene taktike viđene u Ukrajini. Imajući u vidu da je osnivanje takvih eksperimentalnih postrojbi česta metoda usvajanja radikalno novih spoznaja, doktrina i taktika, taj je njegov potez bio hvaljen kao vrlo potreban. No, usprkos dobrim odnosima s tajnikom zaduženim za kopnene snage Danom Driscollom (od kojeg se također očekuje odlazak s dužnosti do kraja godine, navodno zbog dubokih sukobljavanja s ministrom Hegsethom, usprkos osobnoj bliskosti s američkim potpredsjednikom JD Vanceom) – general Randy George početkom godine napravio je tešku pogrešku koja ga je koštala karijere.

Kid Rock je imao rijetki privilegij zahvaljujući prijateljstvu s Trumpom i Hegsethom

Naime, kada se 28. ožujka u saveznoj državi Tennessee bilježilo propisima suprotno letenje nekoliko borbenih helikoptera Boeing AH-64 Apache pred terasom Trumpu i Hegsethu dragog glazbenika Kid Rocka – general George zatražio je propisima uvjetovanu istragu. Kada ga je njegov tadašnji zamjenik, general Chris LaNeve, upozorio da se to ne sviđa ni Predsjedniku niti njegovu „ministru rata“ (koji su hvalili taj objektivno vrlo opasan zračni spektakl), general George ustrajao je na propisnoj istrazi – i samo pet dana kasnije bio je naglo umirovljen bez obrazloženja, a njegov politički bitno fleksibilniji zamjenik postao je dodatno još i vršitelj njegove dužnosti. Iako se od tada kristaliziralo kako general LaNeve nema nikakve šanse dobiti kongresnu potvrdu za to novo i više radno mjesto, on i danas, na šire čuđenje, obnaša kako svoju donedavnu dužnost zamjenika načelnika, tako i spomenutu višu dužnost načelnika stožera Kopnenih snaga SAD-a. Taj kadrovski spoj dva puna i raznolika radna mjesta ministar Hegseth opisao je riječima: „Točno onaj tip vođe kakvog Kopnene snage SAD baš sada trebaju“, što je svima normalnima već i samo po sebi zanimljivo. Ujedno, izgleda da general LaNeve u međuvremenu aktivno nastoji zatrti i preostale ideje svojeg propisima vjernog te nedovoljno politički fleksibilnog prethodnika. Tako je, među ostalim, u četvrtak, 20. kolovoza, u javnost izašla njegova odluka da nedavno ustrojena eksperimentalna dron-bojna u Europi ostane djelovati još samo nekoliko tjedana, da bi se nakon vojne vježbe „Sabre Junction 2026“ (koja traje od 15. kolovoza do 13. rujna) tu postrojbu vratilo njezinoj prijašnjoj padobranskoj svrsi. Budući da nema sumnje da Kopnene snage SAD-a, baš kao i ostatak NATO saveza, imaju teških problema kada se na terenu sretnu s protivnikom koji na moderan način koristi razne besposadne sustave – takva je odluka o raspuštanju slabo razumljiva i teška za opravdavanje.

No, istini za volju, tim opravdavanjem se trenutačno u obrambenom sustavu SAD-a malo tko bavi, baš kao i dokazivanjem o preporučenim položajima zapovjednih otoka na nosačima, prednostima elektromagnetskih pred parnim katapultima, ili potrebom pametnog odnosa vojske i medija, ili čitavog obrambenog sustava i poreznih obveznika koji ga financiraju. Nažalost, dok su nabrojeni problemi ipak konkretno vezani za današnje Sjedinjene Države, ta razina izbjegavanja komunikacije sa stručnom javnošću i poreznim obveznicima jednako je prisutna i u Republici Hrvatskoj. Tu ona izaziva još i manje diskusija ili prigovora, kako među vladajućima koji su takvo ponašanje nanovo uveli, tako i u redovima glavne oporbene stranke, kojoj je lakše kada je sve zatvoreno i tajno – umjesto da se o tim nekim dosadnim detaljima obrambene politike javno troši vrijeme i energija.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 27. kolovoza 2026. pod nazivom “Procurio šokantan Trumpov memorandum vojsci: ‘Ne sviđa mi se kako izgledaju, mijenjajte to!‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kako-trump-i-hegseth-narusavaju-ucinkovitost-i-ozbiljnost-americkog-obrambenog-sustava-15741053