Američki veleposlanik pri NATO savezu, Matthew Whitaker, prošli je tjedan proveo u Hrvatskoj i regiji. Misija SAD-a pri NATO-u objavilo je da je Whitaker „putovao Zapadnim Balkanom kako bi osigurao regionalnu stabilnost u području koje je nekoć bio definirano sukobima.“  Što se tiče cjelodnevnog obilaska regije, Misija SAD-a je na društvenim mrežama objavila:

„U savezničkim zemljama, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji, veleposlanik je vidio kako se te nacije moderniziraju s nenadmašnim američkim oružjem poput Black Hawkova i Strykera. Potaknuo ih je da nastave svoj plan prema cilju predsjednika Trumpa o potrošnji od 5% BDP-a kako bi osigurali smrtonosni i spremni Savez. U Srbiji i na Kosovu poruka je bila jasna: SAD je najpouzdaniji partner za mir. Odabirom suradnje sa Zapadom umjesto nepouzdanih aktera gradi se sigurna, moderna budućnost. Odabirom američke obrambene tehnologije i preuzimanjem veće odgovornosti za vlastitu sigurnost, ove nacije prelaze preko sukoba iz prošlosti kako bi očuvale trajni mir.“

Kako je zapravo izgledala turneja Mathewa Whitakera po regiji i „Zapadnom Balkanu“?

Ponedjeljak – Hrvatska i Sjeverna Makedonija

U ponedjeljak, 20. travnja, stigao je u Zagreb gdje su ga čekali predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar obrane Ivan Anušić, te predstavnici tvrtke DOK-ING. Anušić je Whitakera proveo po vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, gdje je upriličena i mini-izložba moderne opreme i tehnike OS RH, s posebnim naglaskom na borbene avione Rafale i helikoptere UH-60M Black Hawk, vozila Patria, Bradley i MRAP, RIB brodice nabavljene zahvaljujući SAD-u, te FPV dronovi osječke  tvrtke Orqa. Prema priopćenju Ministarstva obrane RH, ministar Anušić i veleposlanik Whitaker razgovarali o situaciji na jugoistoku Europe, Bliskom istoku i u Ukrajini, o opremanju i modernizaciji OS RH u suradnji sa SAD-om te o NATO-u u kontekstu sve složenijih geopolitičkih odnosa u Europi i svijetu. Hrvatski ministar obrane pohvalio sa i s hrvatskim izdvajanjima za obranu: „Hrvatska je u 2025. godini ispunila NATO cilj te smo dosegnuli 2,10 posto BDP-a obrambenih izdvajanja i čak 34 posto za opremu i modernizaciju. Ta ćemo izdvajanja postupno povećavati do 3 posto BDP-a u 2030. godini te 3,5 posto do 2035. godine“, kao i s projektima opremanja i modernizacije OS RH koja su u tijeku u suradnji sa SADom – kupovina raketnih sustava HIMARS i dodatnih 8 helikoptera Balck Hawk. Isporuka oba ova sustava očekuje se 2028. godine, ukoliko ih SAD ne preusmjere za neke sebi važnije svrhe. U Zagrebu se Matthew Whitaker susreo i s premijerom Plenkovićem kako bi obojica istaknula važnost jačanja transatlantskih odnosa, te je razgledao proizvodni pogon tvrtke DOK-ING.

„Ovaj posjet bio je prilika za predstavljanje DOK-ING-ovog portfelja, vizije i preko 34 godine inovacija koje su rezultirale oblikovanjem današnjeg krajolika besposadnih sustava. Hodajući zajedno hodnikom koji prati povijest naše tvrtke, obilježili smo jedan posebno značajan trenutak. Isporuka gotovo 150 besposadnih sustava za razminiranje U.S. Army predstavlja prekretnicu na koju smo izuzetno ponosni. Prisutnost članova američke delegacije koji danas hodaju ovom vremenskom crtom dodala je posebno značenje, podsjećajući nas na dugogodišnje partnerstvo izgrađeno na povjerenju, pouzdanosti i zajedničkoj predanosti. Također smo predstavili naš najnoviji bespilotni sustav, KOMODO s modulom za raspršivanje mina, koji je nedavno demonstriran na poligonu Hrvatske vojske Eugen Kvatering u Slunju. Posebno smo ponosni što DOK-ING, kao tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj, predanoj članici NATO-a, pruža napredna i pouzdana rješenja koja jačaju kolektivne sigurnosne i obrambene sposobnosti Saveza“,

objavila je tvrtka DOK-ING na društvenim mrežama.

Whitaker je iz Hrvatske otišao u Sjevernu Makedoniju, gdje se sastao s premijerom Hristijanom Mickoskim kako bi „razgovarali o jačanju suradnje unutar okvira Saveza, trenutnim sigurnosnim izazovima i zajedničkim prioritetima usmjerenima na unapređenje regionalne i globalne stabilnosti. Naglasili smo važnost kontinuirane koordinacije, partnerstva i zajedničkog djelovanja kao odgovor na suvremene sigurnosne prijetnje“. Mickoski je u svojoj objavi na platformi X dodao da je „izrazio zahvalnost  za snažnu i kontinuiranu podršku Sjedinjenih Američkih Država” te „potvrdio našu predanost vrijednostima i obvezama kao članice NATO-a“. O sličnim temama Whitaker je razgovarao i s makedonskim ministrom obrane Misajlovskim, dok su Oružane snage Sjeverne Makedonije, posebno specijalci, upriličili mali prikaz vozila JLTV i Husky. Veleposlanik Whitaker je pak objavio da su u Sjevernoj Makedoniji osobno uvjerio u nastavak jačanja borbenih sposobnosti:

„Od Strykera do JLTV-a i izloženih borbenih vozila Husky, njihova predanost modernizaciji oružja je impresivna. Pozdravljamo partnerstvo s premijerom Mickoskim i njegovim timom. Dok se trudimo ostvariti cilj predsjednika Trumpa od 5% BDP-a, Sjeverna Makedonije dokazuje da je pouzdana i spremna.“

Utorak i srijeda – Kosovo

Ispred veleposlanstva SAD u Prištini

Iz Makedonije Whitaker je u utorak, 21. travnja, otputovao na Kosovo, gdje je imao najopširniji program koji se protegnuo i na srijedu, 22. travnja.  Tamo se prvo susreo sa svojim sunarodnjacima iz Iowe, gdje je i sam proveo dobar dio života i rada. Nacionalna garda Iowe je od 2011. godine partner Republike Kosovo u sklopu „State Partnership Programa“, pri čemu je posebno radila na osnaživanju Kosovskih snaga sigurnosti. Whitaker se u Prištini sastao i s kosovskim dužnosnicima: s vršiteljem dužnosti predsjednika Haxhiuom, premijerom Kurtijem, ministrom obrane Maqedoncijem i predsjednicom parlamenta Albulenom Haxhiu. Kosovo je posljednjih mjeseci poduprlo više inicijativa predsjednika SAD-a Donalda Trumpa – postalo je članom Trumpovog tzv. Odbora za mir, te je najavilo poslati ljude za Međunarodne stabilizacijske snage u Gazi. Premijer Kurti Kurti je istaknuo da bi ubrzano članstvo Kosova u NATO-u osiguralo dugoročni mir na Zapadnom Balkanu, te je naglasio krhkost Zapadnog Balkana uzrokovanu hegemonističkom politikom Srbije, koju podržavaju Kina i Rusija, stoji u priopćenju nakon sastanka Kurti-Whitaker.

Tijekom drugog dana boravka na Kosovu, američki veleposlanik pri NATO-o posjetio je zapovjedništvo NATO-misije KFOR i zapovjednika general-bojnika Özkana Ulutaşa. To je bio važan susret, posebno u kontekstu što službenih što neslužbenih najava iz SAD-a o mogućem povlačenju iz regije, uključujući i KFOR. Whitaker je u objavi na platformi X naglasio:

„Mi smo najjači partner Kosova i jačamo sposobnost zemlje da se brani. Dok pozivamo saveznike da preuzmu veću odgovornost za europsku sigurnost, KFOR ostaje ključan za sigurnu i otpornu regiju.“

Četvrtak – prvo Beograd pa Podgorica

U četvrtak 23. travnja Mathew Whitaker je nakratko skočio do Beograda – tamo ga je dočekao predsjednik Aleksandar Vučić, dok drugih sastanaka s najvišim dužnosnicima nije bilo, što je ipak nadoknađeno Whitakerovom kolumnom u Politici pod nazivom „Rame uz rame – novo poglavlje za SAD i Srbiju“.

Razgovor u Beogradu bio je, čini se, najmanje ugodan od svih – u kratkoj Vučićevoj objavi na društvenim mrežama stoji tek da je s veleposlanikom Whitakerom „razgovarao o najvažnijim sigurnosnim i političkim pitanjima u regiji, položaju Srbije u složenim geopolitičkim okolnostima, kao i o potrebi da sačuvamo mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu.”

“Posebno sam istaknuo da je za Srbiju od presudnog značaja očuvanje sigurnosti našeg naroda na Kosovu i Metohiji, kao i nastavak odgovorne i ozbiljne politike koja podrazumijeva kako dijalog, tako i insistiranje na poštivanju međunarodnog prava i preuzetih obaveza. Srbija će nastaviti biti faktor stabilnosti, ali će uvek znati zaštititi svoje državne i nacionalne interese. Razmijenili smo mišljenja i o unapređenju odnosa Srbije i SAD, kao i o oblicima suradnje koji mogu doprinijeti većem međusobnom razumijevanju i očuvanju mira u regiji. Uvjeren sam da je otvoren razgovor važan, posebno u vremenima velikih izazova i promjena u međunarodnim odnosima,”

napisao je Vučić na društvenim mrežama.

Whitaker je u svojoj objavi također istaknuo “pokretanje nove ere u odnosima SAD-a i Srbije“, kao i zajedničku vježbu Srbije i NATO-a koja će se održati u svibnju.

“Ali, bio sam jasan: obrambena i sigurnosna suradnja Srbije s nepouzdanim partnerima stvara dugoročne strateške ovisnosti koje je teško otkloniti i komplicira buduću suradnju. Za moderno, napredno partnerstvo, strateška budućnost Srbije mora biti usklađena sa Zapadom. Sigurnost ovisi o odabiru pravih partnera“,

jasno je poručio Matthew Whitaker srpskom predsjedniku Vučiću. Slično je Whitaker ponovio i u beogradskom Centru za razminiranje, najavivši da Sjedinjene Američke Države planiraju dati dodatnih 1,5 milijuna dolara za razminiranje – uz već uloženih 28 milijuna dolara, uz opet jedan ALI: “Srbija ima ključni izbor: budućnost sigurnosti i rasta sa Zapadom“.

Iz Beograda je istoga dana, u četvrtak 23. travnja, Whitaker odletio u Crnu Goru na sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i zamjenikom premijera i ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem koji je naglasio važnost ulaska u NATO i buduće članstvo u Europskoj uniji, kao i zajedničke napore u borbi protiv hibridnih prijetnji i dezinformacija, čemu je Crna Gora bila posebno izložena posljednjih godina. S druge strane, Whitaker je istaknuo snažnu američku podršku demokratskim procesima u Crnoj Gori i njenoj europskoj budućnosti.  Zajedno s ministrom obrane Draganom Krapovićem Whitaker je posjetio luku Bar, zapovjedništvo Mornarice i Pomorski operativni centar. „Od američke dron tehnologije za nadzor granica i pomorsku sigurnost do jačanja lučke infrastrukture i povezanosti — radimo na unapređenju kapaciteta koji doprinose sigurnosti ekonomskom razvoju Crne Gore“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo obrane. Štoviše, ministar Krapović isplovio je s Whitakerom u barski akvatorij, pri čemu je naglasio da je dio prikazanih sposobnosti i mjesto održavanja sastanka – nova zgrada Mornarice Vojske Crne Gore –  potvrda posvećenosti resora obrane kontinuiranom procesu modernizacije kapaciteta Vojske, za šta je prošle godine utrošeno 42,83% obrambenog proračuna. Istaknuo je da je izdvajanje od 2,05% BDP za obranu ujedno i dokaz da je “Crna Gora odgovorno pristupila provođenju odluka koje su NATO lideri usvojili na prošlogodišnjem Summitu u Hagu”.

Albanija za kraj

Posljednji dan regionalne turneje, petak 24. travnja, Whitaker je proveo u Albaniji koja je, poput Kosova, također pristupila Trumpovom Odboru za mir i Međunarodnim stabilizacijskim snagama u Gazi. Razgovarajući s premijerom Ramom i njegovim timom, Whitaker je naglasio da se „radujemo što se sve još može postići u pogledu vojne mobilnosti nakon što Albanija ispuni cilj predsjednika Trumpa o obrambenoj potrošnji od 5% BDP-a.“ A kako bi to dodatno potvrdio, zajedno s ministrom obrane Armalom Nufijem imao je helikoptersku turu s UH-60 Black Hawkom iznad zračne baze Kuçovë. Nakon opširne modernizacije i nadogradnje koju je financirao NATO s oko 50 milijuna eura, baza je ponovno otvorena u ožujku 2024. ne samo kao zračna baza albanskih Oružanih snaga, već i kao moderno čvorište za buduće zračne operacije NATO-saveza.

Tijekom petodnevne regionalne turneje primjetan je izostanak posjeta Mathewa Whitakera Bosni i Hercegovini. Iako su SAD tijekom godine podržavale i pomagale operacije EUFOR i ALTHEA,  krajem prošle godine SAD su ukinule sankcije Miloradu Dodiku i tridesetorici njegovih suradnika i članova njegove obitelji, što je objašnjeno Dodikovim povlačenjem s dužnosti predsjednika Republike Srpske. Ove godine istječe i mandat visokom povjereniku u BiH Christianu Schmidtu, a Washington navodno već ima novi, drastično drugačiji plan za BiH. To očito zahtijeva veću posvećenost, za što veleposlanik Whitaker u ovih 5 dana nije imao vremena, a vjerojatno ni ingerencije.

Najveća svjetska vježba kibernetičke obrane Locked Shields 2026, koju je organizirao NATO-ov Centar izvrsnosti za kooperativnu kibernetičku obranu (CCDCOE) u Estoniji, završila je u petak, 24. travnja. Vježba je okupila više od 4000 sudionika iz 41 zemlje kako bi vježbali zaštitu kritične infrastrukture i vojnih sustava od kibernetičkih napada u stvarnom vremenu.

„U ‘Locked Shieldsu’ timovi moraju testirati svoje vještine, štiteći IT sustave koji održavaju naš svakodnevni život – uključujući kritičnu infrastrukturu, protuzračnu obranu i elektroničko glasanje. Timovi su pokazali snažne sposobnosti u otkrivanju i reagiranju na zlonamjerne kibernetičke aktivnosti. Ključno je sada izvući pouke iz vježbe i prevesti ih u stvarnu spremnost, posebno jer sposobnosti umjetne inteligencije nastavljaju transformirati i obrambenu i napadačku stranu kibernetičke domene“,

rekao je Tõnis Saar, direktor NATO CCDCOE.

Na vježbi je prvi put od svog formiranja 2019. godine sudjelovalo i Zapovjedništvo za kibernetički prostor OS RH, kao nositelj aktivnosti uime Republike Hrvatske, zajedno s djelatnicima SOA-e, VSOA-e, nacionalnog CERT-a i privatnih IT tvrtki, koji su iz vojarne “Petar Zrinski” u Zagrebu pristupili kibernetičkom poligonu u Estoniji, priopćio je MORH. Za razliku od klasičnih vojnih vježbi, ‘Locked Shields’ odvija se u virtualnom okruženju, ali uz vrlo stvarne scenarije. Sudionici su bili podijeljeni u timove koji su preuzeli obranu izmišljene zemlje Berylije izložene koordiniranim kibernetičkim napadima na ključne sustave: od elektroenergetskih mreža i vodovoda do vojnih komunikacijskih sustava. Tijekom dva dana, timovi su morali braniti simuliranu nacionalnu infrastrukturu od otprilike 8000 kibernetičkih napada u stvarnom vremenu – usmjerenih na sustave uključujući električne mreže, 5G mreže, satelitske i sustave za upravljanje bitkama. Osim tehničke obrane, timovi su se morali snalaziti u složenim izazovima u strateškim komunikacijama, međunarodnom pravu, digitalnoj forenzici i donošenju odluka na nacionalnoj razini. Ovaj holistički pristup osigurava da su sudionici dobro pripremljeni za rješavanje svih ovih složenosti i u stvarnom životu.

Obrana se sastojala od 16 plavih multinacionalnih timova. Republika Hrvatska sa 135 članova te Republika Sjeverna Makedonija s pet članova činile su Plavi Tim 15. Tri zajednička tima s najviše bodova na vježbi Locked Shields 2026 bila su: Latvija i Singapur, potom Njemačka, Austrija, Luksemburg i Švicarska, te Francuska i Švedska.

NATO-ov tim stručnjaka za kibernetičku sigurnost udružio je snage sa saveznicama NATO-a Norveškom i Islandom kako bi se obučavali u Norveškom kibernetičkom zapovjedništvu u Lillehammeru u Norveškoj, pri čemu je NATO-ov tim kombinirao  stručnost u obavještajnim podacima o kibernetičkim prijetnjama i odgovoru na incidente, pravnom savjetovanju, forenzici i analizi zlonamjernog softvera. Tim, predvođen NATO-ovom agencijom za komunikacije i informacije (NCIA) putem svog NATO-ovog Centra za kibernetičku sigurnost (NCSC), okupio je tehničke i netehničke stručnjake iz više NATO-ovih tijela, uključujući NATO-ovu agenciju za potporu i nabavu (NSPA) i NATO-ove zračne snage za rano upozoravanje i kontrolu (NAEW&CF).

„Naš krajnji cilj u vježbi ‘Locked Shields’ jest poboljšati suradnju među narodima te izgraditi povjerenje i zajedničko razumijevanje o tome kako ojačati otpornost u kibernetičkom prostoru“, rekao je Dan Ungureanu, direktor vježbe Locked Shields 2026. „Zahvaljujem svim sudionicima, organizatorima i partnerima – gotovo 5000 ljudi diljem svijeta – na doprinosu ovom zajedničkom cilju.“

U Hrvatskoj je vježba okončana Danom uvaženih gostiju na HVU, kojem su prisustvovali zapovjednik Zapovjedništva za kibernetički prostor pukovnik Davor Stanković, zamjenik načelnika Uprave za KIS brigadir Tihomir Tomac, načelnik Sektora za komunikacijske sustave i digitalnu transformaciju MORH-a brigadir Eduard Špoljarić, ravnatelj Nacionalnog centra za kiberentičku sigurnost Ivan Matić, inspektor Inspektorata obrane brigadir Daor Dabo, zapovjednik Obavještajne pukovnije pukovnik Željko Perić te drugi predstavnici MORH-a, Oružanih snaga RH, tijela državne uprave i privatnog sektora. Tom je prilikom nacionalni voditelj vježbe i voditelj Plavog Tima 15 bojnik Dubravko Jerković prikazao tijek vježbe, dok je zapovjednik ZzKP-a rekao da je vježba pokazala kako je kibernetički prostor danas jednako važno operativno okruženje kao kopno, more, zrak i svemir.

“Ovih dana naši su timovi bili suočeni s kompleksnim i zahtjevnim scenarijima. No jednako važan rezultat vježbe nisu samo operativni odgovori već i brojna zapažanja i naučene lekcije koje smo prikupili. One su iznimno vrijedan temelj za daljnji razvoj naših sposobnosti. Na nama je odgovornost da ta iskustva ne ostanu samo zabilježena već da ih pretočimo u konkretne mjere, poboljšanja procedura i daljnju izgradnju kapaciteta. Već danas moramo razmišljati o sljedećem koraku: o pripremama za vježbu iduće godine kako bismo bili još spremniji, učinkovitiji i otporniji”,

poručio je je pukovnik Stanković.

Petak, 17. travnja, ujedno je 49. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu. Iako je još od kraja utorka, 7. travnja, na snazi dvotjedno primirje između SAD-a i Izraela te samog Irana (za sada do kraja utorka, 21. travnja) – tome se tek u četvrtak, 16. travnja, u 5 poslijepodne po američkom istočnom vremenu (23 po hrvatskom vremenu) pridružilo i načelno primirje između Izraela i Libanona, čiju praktičnu primjenu tek treba vidjeti. Jednako tako, treba podsjetiti da je u subotu, 11. travnja, bio održan i prvi krug izravnih pregovora SAD-a i Irana u Pakistanu, gdje se, uz posredovanje domaćina (te svjedočenje Rusije i Kine za Iran, odnosno Saudijske Arabije i Katara za SAD), ni nakon 21 sata razgovora nije uspjelo dogovoriti ništa korisno.

Dok je američka delegacija, predvođena potpredsjednikom JD Vanceom, demonstrativno napustila Islamabad, samo dan kasnije od američkog se predsjednika Donalda Trumpa moglo prvi put čuti najavu dodatne američke blokade Hormuškog tjesnaca – koja je onda u praksu stavljena predsjedničkom objavom na društvenoj mreži Truth Social od ponedjeljka, 13. travnja, u 1 po ponoći – sa zakazanim početkom od ponedjeljka, 13. travnja, u 10 ujutro po američkom vremenu (16 sati po hrvatskom vremenu). Dok se spomenuta blokada onda stvarno i ustalila tijekom idućih dana – pa se na konferenciji za tisak američkog Pentagona u četvrtak, 16. travnja, moglo čuti da je tijekom prva tri dana bio spriječen izlazak na otvoreno more za 13 brodova koji su krenuli iz Irana – u srijedu, 15. travnja, iz iranskih se izvora čulo i o odgovoru na ovu mjeru. Naime, Iran je, izgleda, odgovorio objavom zatvaranja za međunarodni promet tjesnaca Bab al-Mandeb – na spoju Crvenog mora i Adenskog zaljeva. Time bi ujedno bio prekinut ne samo brodski pristup na južnu stranu Sueskog kanala, već bi se u Crvenom moru našla blokirana i poveća flota velikih tankera koji su tijekom prvih šest tjedana intervencije u Iranu prema Indijskom oceanu prevozili naftu dopremljenu na zapad Saudijske Arabije tamošnjim ‘Naftovodom istok–zapad‘, uz zaobilaženje blokiranog Hormuza. Ako taj promet bude prekinut, to bi za svjetska tržišta energenata značilo dodatan gubitak do 7 milijuna barela nafte dnevno (možda ipak manje ako se ta nafta iz Crvenog mora krene prevoziti manjim tankerima kroz Suez). Imajući u vidu sva ova događanja, ne čudi da se Europa u petak, 17. travnja, nastoji dodatno okupiti radi rasprave o mogućim zajedničkim potezima oko deblokade Hormuza, kao što ne čude ni naznake mogućeg skorog održavanja još jednog kruga izravnih pregovora SAD-a i Irana, ali ovoga puta valjda ipak ozbiljnije i temeljem manje maksimalističkih popisa želja.

Oružana primirja i njihove posljedice

Napad na libanonski grad Tyre

Nakon što je Donald Trump relativno neočekivano proglasio dvotjedno primirje u Iranu na prijelazu od utorka 7., na srijedu, 8. travnja, trebalo je barem dva dana da razna borbena djelovanja oko Perzijskog zaljeva stvarno zamru – dok je Izrael tek prebacio težište svojih borbenih djelovanja na jug Libanona. Iako su iz Irana (ali i Pakistana kao posrednika u pregovorima) tvrdili da je i Libanon uključen u opće primirje, Izrael se tome nije povinovao. Zato se u Libanonu nastavilo izuzetno intenzivno ratovati, čak i mimo sastanka u Washingtonu – gdje su se u utorak, 14. travnja, po prvi put od 1983. godine, pod posredovanjem američkog ministra vanjskih poslova Marca Rubija, izravno sastale delegacije, predvođene veleposlanicima dviju država. Na razgovorima, koji su održani bez predstavnika Hezbolaha, Izrael je navodno tražio da vlasti u Bejrutu razoružaju Hezbolah, dok su Libanonci težište stavili na prekid izraelske intervencije, koja je do tada ubila oko 2.124 libanonska građanina i raselila ih još barem 1,2 milijuna.

Usprkos žestokom nastavku borbi Hezbolaha i Izraelaca, konkretan rezultat ovih razgovora bila je i objava Donalda Trumpa kasno navečer, 15. travnja, da će u četvrtak, 16. travnja, doći do susreta čelnika Libanona i Izraela, libanonskog predsjednika Josepha Aouna i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Dok se isticalo kako su ovo prvi takvi razgovori u gotovo 34 godine, treba napomenuti i da se tu zapravo radi o kulminaciji nastojanja da se aktualni sukob Izraela i Libanona (započet 2. ožujka, uključenjem Hezbolaha u borbe oko intervencije SAD-a i Izraela na Iran) suštinski odvoji od konteksta bilo kakvih tekućih pregovora s Iranom. Što god tu bilo posrijedi, malo prije podneva u četvrtak, 16. travnja, Donald Trump je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio kako su ti razgovori i zaista održani te da su rezultirali desetodnevnim primirjem koje je trebalo započeti istoga dana u 17 sati po američkom istočnom vremenu (23 po hrvatskom vremenu) i onda trajati barem do nedjelje, 26. travnja, poslijepodne po američkom istočnom vremenu. Daljnji takvi razgovori (koje Trump želi začiniti i pozivom u Bijelu kuću za sudionike) trebali bi, uz sudjelovanje američkog potpredsjednika JD Vancea, ministra vanjskih poslova Marca Rubija i načelnika Združenog stožera generala Dana Cainea, voditi prema postizanju i pravog mira između Libanona i Izraela – 10. po redu “međunarodnog mira” kojim se Trump voli učestalo javno hvaliti.

Pregovori s Iranom

Nakon višekratnih tvrdnji iz Sjedinjenih Država kako Iran ustrajno traži pregovore (što su Iranci redovito demantirali), krajem prošlog tjedna postalo je jasno da će do izravnih pregovora ipak doći, i to u Islamabadu, glavnom gradu Pakistana. Ondje se susretu delegacija dviju država pristupilo iznimno ozbiljno, proglašeni su neradni dani i uspostavljeno je snažno osiguranje – prvo su pristigli Iranci (predvođeni predsjednikom parlamenta Mohammadom Bagherom Ghalibafom i ministrom vanjskih poslova Abbasom Arakčijem), a onda i delegacija iz SAD-a – predvođena potpredsjednikom Sjedinjenih Država JD Vanceom, uz još i Trumpova izaslanika Stevea Witkoffa i predsjednikova zeta Jareda Kushnera. Nakon oko 21 sata razgovora, u subotu, 11. travnja, dogovor nije bio postignut, a američka delegacija je demonstrativno krenula kući. Bio je to, barem na prvi pogled, još jedan međunarodni debakl za Vancea, što su kao dojam pojačala i događanja u Mađarskoj dan kasnije – gdje je u nedjelju, 12. travnja, izbore izgubio Viktor Orbán, kojeg je sam Vance u Budimpešti gromoglasno politički podržavao 7. i 8. travnja.

Kako se te subote, 11. travnja, čulo od JD Vancea u Islamabadu: “Što god bili nedostaci ovih pregovora, to nije bilo od Pakistanaca, koji su odradili sjajan posao i stvarno pokušavali pomoći nama i Irancima da premostimo razlike i postignemo sporazum. Mi smo se time sad bavili 21 sat i vodili smo niz sadržajnih razgovora s Irancima. To je dobra vijest. Loša je vijest da nismo postigli sporazum i mislim da je to bitno lošija vijest za Iran nego za Sjedinjene Američke Države. Dakle, vraćamo se u SAD bez da smo postigli sporazum. Jako smo jasno izrazili koje su naše ‘crvene crte’, na kojim stvarima smo im spremni popustiti, a na kojima to nismo spremni. I to smo izrazili što smo jasnije mogli – i oni su izabrali ne prihvatiti naše uvjete“. Pri tome, kako se čulo od Vancea, razgovori su se slomili na iranskom odbijanju davanja garancija kako neće nastaviti put prema nuklearnom oružju i svim onim alatima koji bi im omogućavali da do nuklearnog oružja brzo dospiju. Prema Amerikancima, iako su im bili uništeni i nuklearni program i njegova postrojenja – nije se tu vidio “dugoročni izraz volje da se niti ubuduće neće raditi na razvoju nuklearnog naoružanja“. Uz to, usprkos navodima predsjednika Trumpa da će kao osnova za pregovore biti korišten neki iranski popis od 10 točaka (koji god, budući da je nakon objava takvih planova Trump medije optuživao da ne znaju o čemu pričaju te da objavljuju lažne popise) – pregovori su, izgleda, stali na američkom popisu uvjeta kao “zadnjoj i konačnoj ponudi“, koje Iranci nisu prihvatili.

Ponovno izostala podrška NATO saveza

Slično je ponovio i sam Trump tijekom nedjelje, 12. travnja, u svojim objavama na društvenoj mreži Truth Social – dodavši tome i činjenicu kako se na američki prijedlog prometa kroz Hormuz načelom “SVIMA DOPUŠTENO DA ULAZE, SVIMA DOPUŠTENO DA IZLAZE” iz Irana tek spomenulo mogućnost prisutnosti pomorskih mina u tom prostoru. Sve je to, zajedno još i s navodima o iranskoj naplati prolaza tjesnacem, Trump doživio kao ucjenu – da bi onda, ljut, naložio Ratnoj mornarici SAD-a blokiranje Hormuza, zaustavljanje prometa svim plovilima koja su platila iranske naknade, te još i razminiranje tamošnjih plovnih putova. Upravo se u tom poslu, izgleda, opet uvelike računalo i na podršku zemalja NATO-saveza, koja je barem za sada izostala – baš kao i podrška kasnije uvedenoj američkoj blokadi (gdje se 15. travnja Veliku Britaniju navodno na suradnju neuspješno pokušalo prisiliti prijetnjom ukidanja trgovinskog sporazuma koji ta država ima sa Sjedinjenim Državama).

Za to vrijeme, otvoreno je pitanje što će dalje biti između SAD-a i Izraela te Irana, gdje primirje dogovoreno u utorak, 7. travnja, formalno traje do kraja utorka, 21. travnja. Dok se zadnjih dana moglo čuti kako, i po propasti prvih razgovora u subotu, 11. travnja, itekako traju dodatni razgovori iza zavjesa, zadnjih se dana spominje i mogućnost produljenja primirja. SAD su, navodno, zato 14. travnja prema Pakistanu otposlale neki novi materijal za pregovore, koji je, izgleda, delegacija iz Pakistana isporučila u Teheran u srijedu, 15. travnja. Pri tome treba napomenuti kako je njihov dolazak u Iran bio praćen i letom starijeg iranskog borbenog aviona F-4, čije samo postojanje još jednom dovodi u pitanje američke tvrdnje kako je baš čitavo iransko Ratno zrakoplovstvo bilo kompletno uništeno tijekom prvih 40 dana američke i izraelske intervencije u Iranu.

Iako se među probleme za razgovor ustrajno navodi (1) manjak volje Irana da odustane od postupka obogaćivanja i dosadašnjih svojih zaliha već obogaćenog uranija (što je javno definirana “crvena crta” za okončanje intervencije i za Izrael, kako je to 14. travnja izjavio tamošnji ministar obrane Israel Katz) – otvoreno je pitanje i (2) inzistiranja SAD-a da iranska delegacija mora imati “pune ovlasti” za sklapanje sporazuma (u svjetlu glasina o internim neslaganjima unutar iranske strane, između eksponenata Revolucionarne garde nasuprot civilnih političara), te (3) iranske kontrole Hormuza. Naime, tu se spominjala iranska ponuda dopuštanja slobodnog prometa omanskom stranom Hormuza u zamjenu za odmrzavanje sankcijama blokiranih iranskih sredstava i neke druge ustupke – što je ipak teško moguće. Naime, makar i takav ograničeni slobodni promet Hormuškim tjesnacem zapravo bi tekao temeljem načelnog priznanja iranskog suvereniteta nad preostalim dijelom prolaza, budući je do kraja veljače čitav Hormuz imao status slobodnog međunarodnog plovnog puta (mimo suvereniteta obalnih država, zvale se one Iran ili Oman).

“Ekonomski bijes”

U očekivanju daljnjih razgovora zaraćenih strana, iz pojedinih izvora u međunarodne medije dolaze naznake pregovora o produljenju postojećeg primirja između SAD-a i Izraela te Irana na dodatnih 45 ili 60 dana. Za to vrijeme, Ministarstvo financija Sjedinjenih Država je u srijedu, 15. travnja, pokrenulo svoju akciju nazvanu “Ekonomski bijes” (kao dodatak na već tjednima trajuću američku vojnu operaciju “Epski bijes”) – kojom se za pojedine iranske subjekte uvelo i dodatne sankcije. Riječ je tu o dodatne tri fizičke osobe, 17 poduzeća i 9 plovila – sve, navodno, povezano s iranskim švercom nafte i derivata te s time povezanim financijskim mrežama. Mimo toga, širom Perzijskog zaljeva bilježe se i pojedini oružani incidenti (većinom napadi kamikaza-dronova nepoznatog podrijetla), a jednako tako bilježi se i aktivno pripremanje zaraćenih strana na mogući nastavak sukoba. Dok SAD i nadalje žestokim ritmom dopremaju opremu i ljude na Bliski istok (uz nosač zrakoplova USS George H.W. Bush (CVN-77) koji prema poprištu intervencije plovi oko juga Afrike ne bi li izbjegao Suez i Bab al-Mandeb) – za iransku se stranu čulo kako nastoji otkopati pojedine, napadima zatrpane ulaze u raketne centre “Tabriz Jug” (pokrajina Istočni Azerbajdžan) i “Khomeini” (pokrajina Markazi).

Uz to, u dosadašnje navode kako su Iranu u obrani aktivno pomagale Ruska Federacija i Kina, sada se zanimljivo uklapa i otkriće britanskog Financial Timesa od srijede, 15. travnja, o iranskoj kupnji satelita TEE-01B krajem 2024. godine od Kine za oko 36,6 milijuna USD. Time je iranska Revolucionarna garda, navodno, od kineskog poduzeća Earth Eye Co., nakon njegova postavljanja u orbitu, preuzela satelit rezolucije od oko pola metra (razina kvalitetnih komercijalnih satelita, nekoliko puta bolja od dotadašnjih iranskih resursa), uz vezano korištenje kineske kopnene infrastrukture poduzeća Emposat (izvan Irana te dosega američkih i izraelskih napada) – čime se u aktualnom sukobu onda moglo raditi izviđanje regije, kao i usmjeravanje zračnih napada na posebno uočene američke te izraelske ciljeve.

Blokade i kontra-blokade

Tankeri u Hormuškom tjesnacu

Za početak treba napomenuti da sve spominjane blokade Hormuza – iranska u samom tjesnacu i američka uz rubove Omanskog zaljeva – u javnom diskursu izgledaju koncentrirane na tankere i plovila za prijevoz LNG-a, no zapravo pogađaju sva plovila u prolazu tom prometnom međunarodnom rutom. Uz razne izvozne probleme, zemlje Zaljeva tu posebno bolno pogađa i zastoj uvoza u Perzijski zaljev, koji je, osim za razne potrošne robe, posebno vidljiv i po pitanju uvoza hrane. Ovdje se, usprkos pripremljenim zalihama među pojedinim državama, vremenom sve jasnije očituje zastoj (u Ujedinjenim Arapskim Emiratima do 85 posto prehrane ovisi o uvozu), i to posebno po pitanju šećera, jestivog ulja, raznih žitarica, riže i svježih proizvoda.

Ujedno, američka blokada Hormuza, postavljena izvan Hormuza od ponedjeljka, 13. travnja, zapravo počinje na liniji između mjesta Ras al Hadd na ulazu u Omanski zaljev i ide do granice Irana i Pakistana, a brodove se, osim u prilasku, planira proganjati i ako uspiju odmaknuti prema otvorenom oceanu ili uz obale. Dakle, uz iransku blokadu u samom tjesnacu, sada je dodana i američka blokada izvan njega – koja prvenstveno zaustavlja onih 1,5 do 2 milijuna barela nafte koje je Iran uspješno izvozio zadnjih tjedana. Riječ je o poslovanju temeljem američkog 30-dnevnog ukidanja sankcija na izvoz iranske nafte, proglašenog 20. ožujka – koje se, navodno, ne namjerava produžiti nakon 19. travnja, baš kao što 11. travnja nije bilo produženo ni slično 30-dnevno, 12. ožujka proglašeno, ukidanje sankcija na izvoz na brodove već natovarene ruske nafte. Osim toga, izgleda da spomenuta američka mjera barem donekle otežava i kretanje 12 tankera na kojima je Iran u Omanskom zaljevu donedavno čuvao oko 23 milijuna barela nafte, dok se još nagađa hoće li SAD, povodom dodatnih odredbi od 16. travnja (o progonu svih stranih brodova povezanih s Iranom, bez obzira na zastavu), krenuti u lov i na velik broj s Iranom povezanih tankera koji stoje nedaleko od Singapura, noseći zalihe iranske nafte načelno namijenjene kineskom tržištu.

Teškoće u proizvodnji

Osim toga, treba napomenuti da američka zabrana izvoza iz Irana sada posebno pogađa i iransku naftnu industriju, koja državi donosi oko 80 posto izvoznih prihoda i čini oko 23,7 posto iranskog BDP-a. Ova je djelatnost do početka ovoga tjedna redovitim izvozom izbjegavala gomilanje nafte u svojim domaćim skladištima – za razliku od ostalih zemalja Perzijskog zaljeva, gdje je iranska blokada od 2. ožujka prvo krenula zaustavljati izvoz nafte i derivata, a onda, nakon popunjavanja svih skladišta, pojedine države primoravala i na obustave proizvodnje (s navodno ozbiljnom vjerojatnošću oštećenja samih naftnih izvora). Tako se za Irak početkom ožujka navodilo da ima skladišta za samo 6 dana normalne proizvodnje, Kuvajt je imao prostora za 14 dana, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati za oko 20 dana, Saudijska Arabija za oko 36 (odnosno 65 s operativnom preusmjeravanjem na Crveno more), i Bahrein za barem 75 dana.

Sada se u sličnoj situaciji najednom nalazi i sam Iran, čije se skladišne kapacitete, po nekima, procjenjivalo na 50–55 milijuna barela, uz procijenjenu prethodnu popunjenost od oko 60 posto. Time je, po prvim procjenama, Iran mogao izdržavati do 13 dana prije potrebe zatvaranja naftnih izvora. Za razliku od toga, neke kasnije komercijalne procjene ipak su njihov ukupni skladišni prostor procjenjivale na oko 122 milijuna barela, uz slobodnih oko 90 milijuna, što bi davalo bitno komotniji rok od oko 60 dana od početka blokade pa do potrebe zatvaranja izvora. Naravno, ovisno o tome koja je varijanta tu zapravo bliže istini, vjerojatno će se mijenjati i ponašanje Irana u predstojećim pregovorima – jer nije isto prijete li im velike štete na nacionalnoj naftnoj infrastrukturi već 26. travnja, ili tek iza 13. lipnja ove godine. Do tada treba konstatirati kako su fizičke cijene goriva zadnjih dana na Šri Lanki dosegle 286 USD po barelu, a u Singapuru 210 USD po barelu – iako terminska tržišta i nadalje vjeruju američkom predsjedniku Donaldu Trumpu te njegovim najavama relativno brzog okončanja intervencije u Iranu, pa se početkom petka, 17. travnja, barel nafte WTI ubuduće prodavao za 93,3 USD po barelu, a nafte Brent za 98,1 USD po barelu – sve je itekako podložno radikalnim promjenama u danima koji nadolaze.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 17. travnja 2026. pod nazivom “Misterij oko Hormuza: Je li Dan D za Iran 26. travnja ili ipak mogu izdržati sve do sredine lipnja?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokade-hormuza-bab-al-mandeba-primirje-izrael-libanon-pregovori-sad-iran-cijene-nafte-15699741

Nakon uvjerljivog poraza Viktora Orbana na nedavnim parlamentarnim izborima u Mađarskoj, nakon koje su iz Mađarske prema Europskoj uniji počeli puhati novi vjetrovi, počele su se nazirati i promjene koje se odnose i na mađarske Oružane snage. Kako je objavio Euronews, Mađarima se, naime, smiješi otvaranje europskog programa SAFE ukoliko revidiraju dosadašnji plan antieuropskog premijera Viktora Orbana.

Tim pobjednika izbora, budućeg premijera Pétera Magyara, ponovno analizira mađarski obrambeni plan za SAFE vrijedan 16 milijardi eura koji je podnijela sada već debelo poražena Orbánova vlada, Kao glavni razlog nove procjene navodi se rizik od korupcije. Revizija ciljeva i opsega plana u skladu s prioritetima nove mađarske vlade je moguća, a Europska komisija pristala je na njihov zahtjev da ga se pregleda i procijeni prije poduzimanja daljnjih koraka.

U igri 16, 2 milijarde eura

Shema obrambenih zajmova s ​​niskim kamatama pokrenuta je prošle godine u Bruxellesu kako bi se ojačala obrambena industrija i vojna spremnost diljem EU kao odgovor na prijetnju koju predstavlja Rusija. SAFE će raspodijeliti 150 milijardi eura među 19 država članica. Mađarska je prošlog prosinca podnijela svoj plan, vrijedan 16,2 milijarde eura, u kojem se detaljno opisuju obrambeni projekti i projekti dvojne namjene. Budući da Komisija još nije odobrila taj prijedlog, stručnjaci iz nove mađarske vlade sada ga proučavaju i mogu predložiti promjene, napominje Euronews.

„Kritički ćemo pregledati popis koji je podnijela odlazeća vlada i donijeti odluke na temelju stvarnih potreba i procjene rizika od korupcije“, rekao je izvor iz stranke Tisza za Euronews pod uvjetom anonimnosti. Razumije se da se spomenuti rizici od korupcije odnose na mađarske industrijske interese povezane s odlazećom vladom Viktora Orbána. Nacionalni planovi podneseni Europskoj komisiji tretiraju se kao povjerljivi s obzirom na njihovu osjetljivu prirodu. „Komisija je, naravno, otvorena za suradnju s novom vladom po pitanju mađarskog plana za SAFE “, rekao je glasnogovornik Komisije Thomas Regnier za Euronews, dodajući da je procjena mađarskog obrambenog plana još uvijek u tijeku i da će biti odobrena kada bude spremna.

Mađarski plan posljednji u redu

U ožujku je Europska komisija odobrila češki i francuski nacionalni plan SAFE, ostavljajući mađarski podnesak kao posljednji neriješeni slučaj. Stav Komisije u to vrijeme odražavao je njezin trenutni stav: da plan još nije spreman za odobrenje. Mađarska je potom pisala EK tražeći ažuriranje o statusu podneska, a Komisija je odgovorila inzistirajući da su potrebne revizije. Mađarski iznos od 16,2 milijarde eura bio je među tri najveća zahtjeva, iza Poljske i Rumunjske, i premašio je francusku alokaciju – Pariz je tražio “samo” 15,1 milijardu eura. Mađarski diplomati upoznati s tim pitanjem tvrde da je odgoda bila politički motivirana i da je Budimpešta ispunila sve potrebne kriterije za pozitivnu ocjenu.

Dosadašnji ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky podnio je Europskoj komisiji ambiciozan plan

“Gledajući vremenski okvir, Komisija je početkom veljače odlučila da neće odobriti mađarski plan prije izbora. Do tada je postupak slijedio isti obrazac kao i s drugim državama članicama“, rekao je visoki mađarski dužnosnik za Euronews pod uvjetom anonimnosti. „Nakon toga, Komisija je potpuno utihnula: bez povratnih informacija, bez pitanja, bez opravdanja – čak ni bez odgovora na službene upite. Ovo nije redoviti postupak; to je očita politička blokada“, dodao je dužnosnik. Komisija je ovog tjedna odbacila optužbe da je plan za SAFE Orbánove vlade zaustavljen iz političkih razloga. „Odlučno pobijam sugestiju da je blokiran iz političkih razloga. Nismo blokirali nijedan plan za SAFE“, rekao je glasnogovornik Regnier, napominjući da je od Mađarske zatražena revizija.

Istodobno, europska agencija za borbu protiv prevara OLAF u svom godišnjem izvješću apostrofira upravo sve veći broj dojava o „nepravilnostima u području obrane, posebno u istraživačkim projektima ili nabavi“. „Ako više ulažemo u obranu, vidjet ćete više prijevara ili više slučajeva u obrani“, rekao je Petr Klement, koji je u veljači preuzeo dužnost direktora OLAF-a. OLAF istražuje prevare i nepravilnosti povezane sa zajedničkim proračunom EU-a, koji države članice koriste za financiranje sve većeg broja obrambenih projekata, posebno od ruske invazije na Ukrajinu 2022. To uključuje program od 500 milijuna eura za financiranje streljiva, 150 milijardi eura obrambenih kredita SAFE i program obrambene industrije od 1,5 milijardi eura. „Budući da je ovo novac europskih građana i budući da je Olaf zadužen za zaštitu financijskih interesa, snažno smo predani i na oprezu smo“, rekao je Klement, dodajući da se to odnosi i na nadolazeći proračun EU-a od 2 bilijuna eura, o kojem se trenutno pregovara: „Magnet za prevarante, magnet za kriminalce… je sam novac“, zaključio je Klement.

Visoka delegacija EU posjetila već Budimpeštu

Tijekom vikenda, visoka delegacija Europske komisije otputovala je u Budimpeštu na početne neformalne razgovore s dužnosnicima iz nadolazećeg mađarskog tima. Šef kabineta Ursule von der Leyen, Björn Seibert, predvodio je delegaciju EU, u kojoj je bilo nekoliko glavnih direktora. Posjet je bio značajan s obzirom na to da su se razgovori vodili s dužnosnicima Stranke Tisza koji još nisu preuzeli formalnu  vlast. Iako glavni direktor za obrambenu industriju i svemir, Timo Pesonen, nije bio prisutan, mađarski plan SAFE bio je dio rasprava. Nakon sastanka, obje strane izrazile su spremnost da riješe pitanje zamrznutih mađarskih sredstava – u vrijednosti od 17 milijardi eura od ukupno 27 milijardi eura namijenjenih Mađarskoj u tekućem proračunskom razdoblju. Naime, donedavni mađarski euro-parlamentarac, a sadašnji mandatar Magyar i predsjednica Komisije von der Leyen prethodno su se dogovorili o uspostavljanju izravnog komunikacijskog kanala između svojih timova kako bi radili na deblokiranju tih sredstava.

Prema informacijama Euronewsa, Mađarska bi mogla izgubiti 10 milijardi eura sredstava za oporavak ako se dogovor ne postigne do kraja kolovoza. Oslobađanje zamrznutih sredstava EU – koje je Bruxelles blokirao tijekom Orbánove vlade zbog zabrinutosti oko vladavine prava i borbe protiv korupcije – bilo je središnje obećanje Magyarove izborne kampanje.

Budući premijer i budući ministar obrane Mađarske

U utorak 21. travnja Péter Magyar je objavio imena prvih 7 kandidata za ministre u svojoj budućoj vladi. Riječ je o ljudima koji su kao budući ministri vodili i izbornu kampanju – među njima i budući ministar obrane, general-pukovnik Romulusz Ruszin-Szendi. Radi se o bivšem načelniku Glavnog stožera mađarskih Oružanih snaga, najmlađem u povijesti mađarske vojske, koji je nakon samo 2 godine mandata smijenjen zbog sukoba s vladajućom strankom. Službeni razlog Orbanovog ministra obrane Kristófa Szalay-Bobrovniczkog bilo je tzv. “pomlađivanje vojske”, koje je pomelo nekoliko stotina visokih časnika. Iako su mu naknadno pokušavali prišiti određene afere, ništa se od toga nije “primilo”, niti sudski procesuiralo. Odmah nakon što ga je Magyar promovirao kao jednog od svojih budućih ministara, Ruszin-Szendi je javno poslao poruku Oružanim snagama:

“Moj prvi i najvažniji cilj je jasan: vratiti moral vojnika. Usredotočeni smo na vojnike i sve one koji su predani nacionalnoj obrani. Snaga vojske ne mjeri se samo njezinim sredstvima, već i njezinim vojnicima, njihovim stavom, njihovom vjerom i njihovim jedinstvom.”

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur je u ponedjeljak, 20. travnja, izjavio da je SAD pauzirao isporuke naoružanja Estoniji barem do kraja rata u Iranu. Ako sukob potraje duže vrijeme, Estonija bi mogla početi preispitivati ​​svoje prethodne odluke o kupnji oružja, dodao je Pevkur.

Estonska vojska isprobala je prvi puta gađanje iz HIMARS-a u srpnju 2025. (Photo: EDF)

Novinska agencija Reuters izvijestila je prošloga tjedna da su SAD pauzirale isporuke oružja nekim saveznicima. U nedjelju je ERR izjavio da je estonsko streljivo za HIMARS-e najviše pogođeno odlukom. U ponedjeljak, ministar Pevkur je razgovarao s američkim ministrom rata Peteom Hegsethom kako bi raspravljao o situaciji.

Na portalu Obris.org već smo, krajem ožujka, pisali kako je poljuljano povjerenje Europljana u američke isporuke oružja. Naime, u sjeni MAGA politike Donalda Trumpa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati smatrajući ga protivnim postojećim pravnim okvirima – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država da Amerikanci neće ispoštovati dogovore vezane za kupovinu oružja od SAD-a.

Pošiljke vrijednog streljiva na čekanju

“Već smo bili svjesni da su SAD stavile sve pošiljke streljiva na čekanje. Umjesto toga, naše pitanje i razgovor s Peteom Hegsethom odnosili su se na to kakvi bi mogli biti budući izgledi za nastavak isporuka streljiva i ako bi te isporuke ostale obustavljene jako dugo, koje bi onda alternativne mogućnosti mogle postojati za povećanje obrambenih sposobnosti proizvodnjom iz Sjedinjenih Država“, rekao je estonski ministar obrane Hanno Pevkur. Pevkur je naglasio da su glavna pitanja za Estoniju vezana uz streljivo za sustav HIMARS i Javeline. Rekao je da “nema problema” s protutenkovskim streljivom jer zemlja ima “dovoljne količine”.

“U slučaju HIMARS-a, to ovisi o tome koliko dugo će isporuke ostati na čekanju. To će također odrediti kakve će biti naše daljnje odluke“, rekao je ministar Pevkur. No nije želio reći koliko je novca Estonija potrošila na nabavu oružja niti kada je točno trebalo stići. Općenito je rekao da očekuje da će narudžbe iz SAD-a stići ove i sljedeće godine, te da se njihova vrijednost cijenu u “desecima milijuna eura”. “Imamo dugoročne ugovore i prema tim dugoročnim ugovorima, ove će se isporuke streljiva odvijati. Svaka vrsta streljiva ima drugačije vrijeme isporuke“. Američki ministar rata je rekao da više ne možemo očekivati ​​​​streljivo prema izvornom planu, nastavio je Pevkur: “Dobit ćemo ga kada završi rat u Iranu. Ali nitko ne zna kada će to biti. To znači da smo kupili vrlo skupu HIMARS opremu, vrijednu milijarde, ali s kojom u principu ne možemo puno učiniti.” No zato se Pevkur nada da će SAD ovakvo kašnjenje isporuke streljiva nadoknaditi dodatnom količinom, jednom kada streljivo za Estoniju bude spremno.

Pogođene i druge baltičke države

I mediji u susjednoj Litvi su u ponedjeljak, 20. travnja, objavili vijest o kašnjenju isporuka naoružanja. Washington je odgodio isporuke kupljenog američkog oružja europskim zemljama, uključujući baltičke države, izvijestio je Reuters, pozivajući se na pet neimenovanih izvora. Kašnjenja su posljedica rata protiv Irana, koji je počeo smanjivati ​​američke zalihe određenog ključnog oružja. Reuters nije otkrio točno koje su zemlje pogođene, ali njegovi izvori rekli su da se radi o nekim zemljama koje graniče s Rusijom. Pošiljke uključuju “razne vrste streljiva”, bez otkrivanja točne vrste, kupljene u okviru programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS), u kojem države kupuju oružje i opremu proizvedenu u SAD uz odobrenje američke vlade. Washington je pozivao europske zemlje da kupe više američkog oružja, uključujući i u okviru programa FMS. Međutim, “takve isporuke oružja često kasne, što uzrokuje frustracije u europskim prijestolnicama, gdje neki dužnosnici sve više razmatraju sustave naoružanja proizvedene u Europi“, objavio je Reuters. “Litva je od strane dužnosnika Pentagona obaviještena o mogućim kašnjenjima u isporuci streljiva kupljenog od Sjedinjenih Država zbog sukoba na Bliskom istoku“, potvrdilo je litavsko Ministarstvo obrane za LRT.lt. Litvanska premijerka Inga Ruginienė izjavila je da, iako njezina vlada ne vidi „zasad veliki problem“ u vezi s planiranim isporukama američke vojne opreme Litvi, Vilnius je također obaviješten o promjenama u rasporedu isporuke. Latvijska premijerka Evika Siliņa komentirala je da njezin kabinet „još nije službeno obaviješten“ od strane SAD-a o bilo kakvim promjenama u rasporedu isporuke ugovorene opreme.

Nije poznato kada će početi isporuke za Estoniju 

Nije poznato kada će isporuke ponovno početi, ali estonski ministar Pevkur je rekao da će ova pauza “sigurno trajati dulje od tjedana, vjerojatnije mjeseci“. “Početno je shvaćanje da je ovo na čekanju sve dok traje rat u Iranu. Ali ako bi trajalo još dulje, onda bismo sigurno morali preispitati svoje odluke. Ali trenutno je shvaćanje da bi se, nakon što sukob u Iranu završi, isporuke streljiva također trebale nastaviti“, rekao je ministar obrane Estonije. Na pitanje novinara kakav je plan ako se sukob nastavi, Pevkur je rekao da ovisi o tome koliko dugo će rat u Iranu trajati. Rekao je da “nema većih dodatnih mjera” ako završi prije nego kasnije.

“Već gledamo po svijetu i radimo na mogućim alternativama. Danas smo [Pevkur i Hegseth] također razgovarali o raznim alternativnim opcijama za povećanje obrambenih sposobnosti u vezi s američkom opremom. Donijet ćemo te odluke kada se stekne manje-više jasna slika o tome što će se dogoditi sa sukobom u Iranu”,

rekao je Pevkur, napominjući da su njih dvojica također razgovarali o tome kako Estonija može podržati SAD u ratu protiv Irana. Na pitanje je li sigurno da će Estonija pomoći SAD-u na Bliskom istoku, ministar je rekao:

“Ne, ništa nije sigurno u tom pogledu i ništa konkretno nije odlučeno o tome možemo li i kako pružiti podršku, na primjer, u ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.”

Smatra da je stvar “na vojnoj razini” i da se o njoj raspravlja bilateralno.

“Dogovorili smo se kako dalje postupati na vojnoj razini, a kada te odluke budu zrele ili kada ti prijedlozi odluka budu zreli, tada se o njima može dalje raspravljati. Ali trenutno nema ništa konkretnije o čemu bi se moglo raspravljati”,

rekao je Pevkur, zaključivši:

“Naravno, ako to zahtijeva širu raspravu ili ako zahtijeva odluku vlade ili parlamenta, tada će se te odluke također donijeti. Trenutno vam ne mogu reći vremenski okvir.”

I čelnik estonskog parlamentarnog Odbora za obranu Kalev Stoicescu najavio je da postoje alternative, ali da njihova kupovina zahtijeva i odobrenje od SAD-a. „Alternative svakako postoje, jer se višecijevni lansirni raketni sustavi – same platforme i sustavi – proizvode u nekoliko zemalja“, rekao je Stoicescu. „Jasno je da se ne može koristiti bilo koja municija s američkim HIMARS-om, ali kompatibilne alternative postoje.“ Rekao je da je problem i tehnički i politički.

„Jedno pitanje je tehničko. Drugo je bi li se Amerikanci složili da u slučaju nužde skladištimo i kupujemo municiju negdje drugdje. (…) Čuo sam da se takva municija proizvodi u zemljama poput Turske ili Izraela, ali prerano je za detalje.“

Dodao je i da pauza u opskrbi ne bi trebala oštetiti odnosima Estonije sa Sjedinjenim Američkim Državama: „Prilagodbe će se izvršiti bez obzira na sve – ne samo na temelju potreba ili lanaca opskrbe, već i na temelju drugih tekućih odluka“.

Jedno od najrazvijenih i tehnološki najsnažnijih gospodarstava svijeta – Japan – ublažio je desetljećima stara ograničenja na izvoz oružja, otvarajući put prodaji oružja u više od desetak zemalja, objavio je u utorak 21. travnja BBC. Taj potez označava prekretnicu u odmaku službenog Tokija od pacifizma koji je karakterizirao njegovu poslijeratnu obrambenu politiku. Također dolazi u vrijeme pojačanih napetosti u regiji. Ograničenja koja su do sada ograničavala izvoz oružja na samo pet kategorija – spašavanje, prijevoz, upozoravanje, nadzor i čišćenje mina – bit će ukinuta. To znači da Japan sada može prodavati oružje u 17 zemalja s kojima ima obrambene sporazume, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drastični potez premijerke Sanae Takaichi

Zabrana prodaje oružja zemljama uključenim u sukob ostat će na snazi, iako ne obuhvaća one koje imaju obrambene sporazume s Japanom. Vlasti u Tokiju kažu da će dopustiti iznimke “u posebnim okolnostima”. “U sve težem sigurnosnom okruženju, nijedna zemlja sada ne može sama zaštititi vlastiti mir i sigurnost“, napisala je japanska premijerka Sanae Takaichi u utorak na X-u. Međutim, dodala je i da

“apsolutno nema promjene u našoj predanosti održavanju puta i temeljnih načela kojih smo se pridržavali kao miroljubiva nacija više od 80 godina od rata. (…) U okviru novog sustava, strateški ćemo promovirati transfer opreme, a istovremeno ćemo donositi još rigoroznije i opreznije odluke o tome jesu li transferi dopušteni”.

Glavni tajnik Vlade Minoru Kihara rekao je na konferenciji za novinare da je taj potez “namijenjen zaštiti sigurnosti Japana i daljnjem doprinosu miru i stabilnosti regije“.

Japansko-ukrajinski presretač Terra A1

Upravo danas japanska tvrtka Terra Drone objavila je da se njihov presretač Terra A1 – razvijen s ukrajinskim partnerom Amazing Drones – preselio iz laboratorija na prve crte bojišnice, ulazeći u aktivnu borbenu upotrebu u Ukrajini protiv ruskih dronova Shahed. „Raspoređivanje u obrambene svrhe već je započelo s vojnom jedinicom, a evaluacija i prikupljanje povratnih informacija u stvarnim operativnim uvjetima trenutno su u tijeku“, priopćila je tvrtka sa sjedištem u Tokiju, koja je nedavno strateški investirala u ukrajinski startup. 

Japan je prošlog mjeseca poduzeo i prve korake prema široj transformaciji svojih Kopnenih snaga – 13. travnja Ministarstvo obrane održalo je svečanost u Tokiju povodom uspostave dva specijalizirana ureda zadužena za unapređenje upotrebe bespilotnih sustava – „Ureda za promicanje sposobnosti bespilotne obrane“ i „Ureda za bespilotne sustave“ unutar svog Ureda kopnenih snaga u Ichigayi. Oba ureda trenutno imaju ukupno samo 13 zaposlenika, ali i velike zadaće:  – dva ureda imaju prevelik mandat. Ured za promicanje sposobnosti bespilotne obranme, sa sedam članova, odgovoran je za razvoj operativnih koncepata, provođenje istraživanja i razvoja te obuku osoblja, dok Ured za bespilotne sustave, sa šest članova, nadgleda nabavu, logistiku i održavanje bespilotnih platformi.

Reakcije Kine i Južne Koreje

Nova pravila o izvozu oružja objavljena su dok su japanske snage samoobrane sudjelovale u godišnjim vojnim vježbama između SAD-a i Filipina. Japan se prvi put pridružuje vježbama kao sudionik, umjesto samo kao promatrač, kao što je bilo ranije. Oko 1400 pripadnika japanskih snaga samoobrane po prvi put ima izravnu operativnu ulogu. Vježba se zove “Balikatan”, što na tagalogu znači “Rame uz rame”. Ukupno u vježbi sudjeluje više od 17 000 pripadnika oružanih snaga SAD, Filipina, Japana, Australije, Kanade, Francuske i Novog Zelanda. Kina se protivi vježbama, tvrdeći da bi one produbile podjele u regiji. Vježbe se održavaju u dijelovima Filipina koji se nalaze u blizini akvatorija na koje Peking polaže pravo, uključujući Tajvan. Kina smatra tu otočnu državu odcjepljenom pokrajinom koja će na kraju biti pod kontrolom Pekinga i ne isključuje upotrebu sile za zauzimanje otoka. Kina je izjavila da je “ozbiljno zabrinuta” zbog onoga što je opisala kao “nepromišljenu militarizaciju Japana“. “Kina će ostati vrlo budna i odlučno se protiviti [tom potezu]“, priopćilo je pekinško Ministarstvo vanjskih poslova na jučerašnjoj redovnoj press-konferenciji.

Reagirala je i druga velika vojna i tehnološka sila, Južna Korea. Južnokorejsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da bi japanska obrambena politika “idealno trebala biti provođena na način koji podržava duh Ustava za mir, a istovremeno doprinosi miru i stabilnosti u regiji“. Južnu Koreju je Japan kolonizirao od 1910. do kraja Drugog svjetskog rata. Japanski vojnici prisiljavali su stotine tisuća Korejaca da rade u rudnicima i tvornicama. Žene su tada bile gurnute u seksualno ropstvo.

Osam desetljeća pacifizma i promjene tog stava

Japanski razarač DDG CHOKAI trenutno je na modernizaciji u SAD-u kako bi nadogradio sposobnosti sustavima Tomahawk

Japanski odnos prema obrani upisan je u njegov Ustav nakon Drugog svjetskog rata 1947. godine. Tada se Japan se odrekao rata kao načina rješavanja međunarodnih sporova i izjavio da Japan nikada neće održati ratni potencijal. Desetljećima je pacifizam bio dio japanskog identiteta, posebice nakon užasnog iskustva bacanja nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine. Ali taj se način razmišljanja postupno mijenja, ocijenjuje BBC. Godine 2014. tadašnji premijer Shinzo Abe ublažio je opću zabranu prodaje vojne opreme, dopuštajući zajednički razvoj oružja sa saveznicima i dajući svojoj obrambenoj industriji pristup novim tržištima i tehnologiji. Dvije godine kasnije, kako je objavio portal Obris.org, olabavljeno je i obrambeno zakonodavstvo Japana, kojim se dopustilo djelovanja japanskih Oružanih snaga van granica zemlje u svrhu kolektivne samoobrane. Godine 2023. tadašnji premijer Fumio Kishida otišao je korak dalje i prvi put od Drugog svjetskog rata dopustio izvoz gotovog smrtonosnog oružja. Takaichi je podržala reviziju pacifističkog Ustava. Iako nije precizirala predložene promjene, mnogi misle da će to uključivati ​​izmjenu članka 9 kojim se odriče rata. Njeni pristaše kažu da se Japan mora suočiti s novom stvarnošću u kojoj stara pravila više ne vrijede za zemlju okruženu Kinom, Rusijom i Sjevernom Korejom. No, kritičari se brinu da Japan postaje ratno sposobna zemlja. Za njih, Takaichijin stav o ustavnoj reformi mogao bi značiti da bi Japan mogao biti uvučen u vojne sukobe.

Inače, japanska vojska, punim imenom Japanske samoobrambene snage, već sada je jedna od najnaprednijih i tehnološki najrazvijenih vojski na svijetu. Druga su najjača snaga u Aziji, iza Kine, s naglaskom na pomorsku i zračnu moć. Aktivno osoblje čini 247.150 vojnika, u rezervi ih je 56.000. Služenje vojnog roka nije obavezno, no sada se razmišlja i o toj opciji. Sanae Takaichi, koja je postala premijerka u listopadu 2025., najavila je kako će se cijeli proces maksimalno ubrzati jer se boji moguće kineske blokade Tajvanskog tjesnaca što bi, po njenim riječima, bila “situacija koja ugrožava japansko preživljavanje“, a to bi, pak, omogućilo japansku intervenciju pod okriljem samoobrane.

Dva mjeseca nakon što je francuska Naval Grupa potpisala sporazume o razumijevanju s nekoliko hrvatskih tvrtki (AITAC – usluge brodskog dizajna i inženjeringa, ADRIA WINCH – sustavi za privez, sidrenje i tegljenje, te Centar izvrsnosti MARBLE – istraživačko-razvojne aktivnosti u području pomorske robotike), uspostavljanje novih potencijalnih industrijski suradnji ide dalje. Dok se čeka da Ministarstvo obrane donese odluku o izboru brodograditelja budućih korveta za HRM, Naval Grupa danas je potpisala tri nova sporazuma o razumijevanju s ključnim hrvatskim partnerima. Sporazumi predstavljaju značajan korak u jačanju industrijske, tehnološke i akademske suradnje između Francuske i Hrvatske.

Kako bi do 2030. godine Hrvatskoj ratnoj mornarici osigurala europske višenamjenske površinske borbene brodove sposobne za provedbu svih operacija pomorske obrane i zadaća pomorske sigurnosti, odnosno konkretno GOWIND® korvete, danas je Naval Grupa objavila povezivanje sa sljedećim pouzdanim partnerima:

• Brodogradilište Iskra zajedno s brodogradilištem 3. MAJ Rijeka, kao dio Iskra grupe, bio bi strateški industrijski partner Naval Grupe za lokalnu izgradnju najvećeg dijela obje korvete u Hrvatskoj, uključujući završno sklapanje i održavanje tijekom cijelog životnog vijeka brodova,
• Orqa za primjenu dronova i tehnologija bespilotnih zračnih sustava u pomorstvu,
• Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (FSB) za istraživačko-razvojne aktivnosti u području napredne brodogradnje i tehnologija pomorskog inženjerstva.

Guillaume Weisrock

Nakon potpisivanja ovih sporazuma, Guillaume Weisrock, potpredsjednik za prodaju i razvoj poslovanja u Europi i Sjevernoj Americi Naval Grupe, istaknuo je:

„Posvećeni smo izgradnji snažnih, uravnoteženih i dugoročno održivih partnerstava s Hrvatskom, usmjerenih na prijenos naprednih tehnologija, znanja i najboljih industrijskih praksi u području borbenih plovila nove generacije. Na temelju našeg dosadašnjeg iskustva već postavljamo visoke standarde u stvaranju vrijednosti za hrvatsko gospodarstvo, zajedničkog razvoja i organizacije proizvodnje u Hrvatskoj.”

Prilikom potpisivanja sporazuma Roko Vuletić, predsjednik Uprave Iskra brodogradilišta izjavio je:

„Partnerstvo s Naval Grupom predstavlja veliku priliku za brodogradilište Iskra i naše nedavno preuzeto brodogradilište 3. MAJ Rijeka da ojačamo svoje industrijske kapacitete, stvorimo dugoročna radna mjesta za kvalificirane radnike te se pozicioniramo kao vjerodostojan partner u složenim programima brodogradnje šire od projekta izgradnje hrvatskih korveta. S našom iskusnom radnom snagom i širenjem kapaciteta brodogradilišta, ova suradnja otvara nove poslovne horizonte, osigurava održiv rast, potiče razvoj naprednih znanja i stvara dugoročnu zaposlenost. U konačnici, konkretni rezultati ove suradnje stvorit će trajnu vrijednost ne samo za naša brodogradilišta i zaposlenike, već i za cjelokupnu hrvatsku pomorsku industriju.“

Osječkom proizvođaču FPV dronova ovo zasigurno nije ni prva, a ni posljednja suradnja ove vrste. Tomislav Krolo, operativni direktor tvrtke Orqa, posebno je istaknuo da tvrtka pruža vrhunska rješenja za razne obrambene primjene:

Orqini dronovi trenutno u upotrebi u OS RH (Photo: MORH)

„Ovo partnerstvo označava strateški prekretnicu našoj predanosti tehnološkoj inovaciji i razvoju sustava sljedeće generacije. Kombinirajući Orqinu stručnost u naprednim bespilotnim zračnim sustavima s  opsežnim iskustvom Naval Grupe u pomorskoj obrani, želimo istražiti nove mogućnosti suradnje, potaknuti značajan tehnološki napredak te implementirati inovativni pristup integraciji UAS i C-UAS sustava na brodovima.“

Fakultet strojarstva i brodogradnje u ovoj industrijsko-akademskoj suradnji dao bi dodatni poticaj istraživanju i razvoju, odnosno kako kaže Marko Katić, prodekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje:

„Suradnjom s Naval Group, Fakultet dodatno jača svoju ulogu istraživačko-razvojnog partnera u području naprednih tehnologija, posebice u području brodogradnje i pomorskog inženjerstva. Ova suradnja omogućuje daljnji razvoj aktivnosti u područjima poput napredne proizvodnje brodova, digitalnog inženjerstva, te besposadnih sustava, koji sve više oblikuju suvremena pomorska rješenja. Također, omogućuje i šire uključivanje ostalih grupa na Fakultetu, poput robotike i mehatronike, naprednih proizvodnih tehnologija, i kontrole kvalitete.“

Uključeno više od 1.000 visokokvalificiranih izravnih i neizravnih radnih mjesta diljem zemlje

Gowind korveta kakvu Naval Grupa nudi MORH-u i HRM-u

Prijedlog Naval Grupe Hrvatskoj ratnoj mornarici temelji se na pouzdanom industrijskom pristupu, uspješnom međunarodnom iskustvu u prijenosu tehnologije te snažnoj opredijeljenosti zajedničkoj izgradnji u Hrvatskoj, kao što to čini i u drugim zemljama, navodi se u priopćenju s današnjeg potpisivanja. Ono što je posebno bitno – Naval Grupa procjenjuje da će tijekom faze izgradnje biti uključeno više od 1.000 izravnih i neizravnih visokokvalificiranih radnih mjesta diljem zemlje, uz dugoročne perspektive kroz izvozne mogućnosti, održavanje te istraživanje i razvoj, čime se osigurava održiv opseg posla i stvaranje stručnih radnih mjesta kroz vrijeme.

Odluka Finska o povlačenju iz Ottawskog sporazuma oblikovana je pogoršanjem sigurnosnog okruženja uzrokovanim ruskim ratom u Ukrajini, rekla je finska državna tajnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Outi Holopainen. U razgovoru za agenciju Anadolu na forumu u Antaliji, Holopainen je naglasila da potez “nije bio laka odluka“, ali je bio potaknut zabrinutošću za nacionalnu sigurnost. “Finska je definitivno zemlja koja želi poštivati ​​međunarodno pravo i međunarodni poredak utemeljen na pravilima“, rekla je Holopainen, ističući dugogodišnju ulogu Helsinkija u naporima za razoružanje i kontrolu naoružanja.

Portal Obris.org je još sredinom prošle godine pisao da su baltičke države istupile iz Otavske konvencije, a zbog opasnosti koja im prijeti iz Rusije. Premijer Finska Petteri Orpo rekao je tada da će izlazak iz sporazuma iz 1997. omogućiti Finskoj da se “pripremi za promjene u sigurnosnom okruženju na svestraniji način”. Estonija, Latvija, Litva i Poljska, sve među najvjernijim saveznicima Ukrajine, napustile su sporazum prošlog mjeseca navodeći kao razlog potencijalnu prijetnju iz Moskve. Finska, koja ima dugu granicu s Rusijom, ima neugodna iskustva s istočnim susjedom još od poznatog tzv. „Zimskog rata“ i sudjelovanja Finske na strani nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

Međutim, finska državna tajnica napominje da je stvarnost dijeljenja granice od 1340 kilometara s Rusijom, koja je trenutno u punom ratu s drugim susjedom, prisilila Finsku da preispita svoj stav. Istaknula je rusko nesudjelovanje u sporazumu, rekavši da Finska mora procijeniti “što je ravnoteža, a što nacionalni interes” u trenutnim uvjetima. Inače, Rusija, kao ni SAD i Kina, nikada nije ratificirala tu konvenciju. Opisujući regionalno okruženje kao sve krhkije, Outi Holopainen je rekla: “Situacija u našem susjedstvu je toliko teška da se moramo povući“, naglašavajući da Finska trenutno nema postavljene nagazne mine i da nastoji izbjeći rizike za civile. Dodala je da su konzultacije sa saveznicima prošle glatko, napominjući da je to bio “vrlo otvoren i izravan dijalog sa svim našim saveznicima u NATO-u” i da nije bilo značajnih prigovora.

Govoreći o budućnosti europske sigurnosti, Holopainen je rekla da su rasprave o jačanju europskog stupa unutar NATO-a bile i nužne i pravovremene. Rekla je da je unutar NATO-a sigurnost zajednička odgovornost svih država članica i da je ovaj kolektivni pristup u konačnici ojačao savez. “U Europi moramo imati više odgovornosti za vlastitu sigurnost. Moramo više ulagati u našu obranu“, napomenula je Holopainen, dodavši da je to “povezano s predanošću Washingtona, s američkom predanošću europskoj sigurnosti. To je kombinacija koja čini transatlantsku vezu vrlo jakom.”

Inače, sjever Europe i posebice baltičke države stalno su izložene raznim oblicima hibridnih prijetnji i napada te sabotaža za koje se okrivljuje Rusija, iako to Moskva odlučno niječe.

Slovački ministar obrane Robert Kaliňák (Smer-SD) potvrdio je tijekom aktualnog sata u slovačkom parlamentu da je prva bitnica izraelskog sustava protuzračne obrane Barak MX stigla na teritorij Slovačke Republike. Neslužbeno se saznaje da je nakon višemjesečnog kašnjenja – što se pripisuje globalnoj nestabilnosti i posebno ratu u Iranu – prva bitnica izraelskog protuzračnog sustava Barak MX isporučena Slovačkoj prije otprilike 15 dana. 

Kaliňák je rekao da je prva bitnica već raspoređena i spremna za postupno uvođenje u punu operativnost. Iako točna lokacija ostaje tajna iz sigurnosnih razloga, ministar obrane naznačio je ključnu ulogu ovog sustava. Bitnica se trenutno nalazi na “raskrižju naših nuklearnih elektrana”, što potvrđuje primarni fokus na zaštiti kritične infrastrukture slovačke države. Proces integracije sustava u strukture slovačkih Oružanih snaga trajat će nekoliko tjedana i odvijat će se pod nadzorom izraelskih stručnjaka. Slovački vojnici već su završili početni dio obuke i nastavit će proces obuke izravno na novoj opremi u Slovačkoj.

Isporuka PZO sustava Barak MX prema ugovoru su očekivala krajem 2025./početkom 2026., isto kao što se očekuje isporuka svih 6 kupljenih bitnica do kraja 2030. godine. Iako niti jedna NATO članica do sada nije kupila ovaj izraelski PZO sustav, Slovaci su mu 2024. dali prednost pred ostalim ponuđačima – na temelju zadovoljenih kriterija slovačkih Oružanih snaga, sustav Barak MX osvojio je 95% bodova i time se istaknuo u konkurenciji sa sustavima Spyder, IRIS-T i VL MICA. Za Slovačku, riječ je o povijesnoj prekretnici koja ima za cilj zamijeniti starije PZO sustave iz sovjetskog doba i povećati obrambene sposobnosti Slovačke unutar NATO-saveza. U kontekstu aktualnih geopolitičkih sukoba 2026. godine, jačanje protuzračne obrane postalo je prioritet za slovačku vladu, prije svega radi zaštite strateških objekata od modernih raketnih prijetnji.

Pripadnici slovačkih Zračnih snaga u Tucsonu, Arizona (Photo: Ministarstvo obrane Slovačke Republike)

Tome treba pridodati i vijest s kraja prošloga tjedna da je Slovačka zaprimila posljednji od svojih 14 borbenih aviona Lockheed Martin F-16V Block 70. Avion je preuzeo pukovnik František Pytlík, časnik za vezu u zračnoj bazi Morris ANG američke Nacionalne garde u Tucsonu u Arizoni. Dio slovačkih F-16 još uvijek se nalazi u SAD-u, gdje piloti stječu iskustvo i uče kako u potpunosti iskoristiti mogućnosti zrakoplova. Nakon završetka obuke, lovci će se postupno prebacivati ​​u Slovačku. Kako smo ranije pisali na portalu Obris.org, Slovačka je ugovor o kupovini borbenih aviona F-16 Blok 70/72 potpisala u prosincu 2018. godine, prema kojem su SAD trebale obučiti 22 pilota i 160 pripadnika tehničkog osoblja. Prema ugovoru, isporuke letjelica trebala je biti okončana do kraja 2023., no cijeli se posao odužio do prošloga tjedna.

Na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja održana je prezentacija robotskih sustava tvrtke DOK-ING za predstavnike Ministarstva obrane RH, Oružanih snaga RH, vojne izaslanike i druge predstavnike oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja.

Prikazane su neke od sposobnosti robotskih sustava za razminiranje MV-4 i MV-10, a premijerno je testirano i predstavljeno besposadno kopneno vozilo na gusjenicama MV-8 Komodo opremljeno sustavom za sijanje mina (minescattering) Skorpion2, proizvodom njemačke tvrtke Dynamit Nobel Defence (DND). Prema navodima obiju tvrtki, dva sustava zajedno čine besposadni sustav nove generacije za operacije protumobilnosti, učinkovit protiv protivničkih mehaniziranih formacija. MV-8 Komodo tvrtke DOK-ING dizajniran je za integraciju različitih vojnih sustava i sposobnosti na jednoj besposadnoj gusjeničnoj platformi. Opremljen je potpuno integriranim dizelsko-električnim hibridnim pogonom, ima velik kapacitet nošenja korisnog tereta i otvorenu arhitekturu za buduće sposobnosti i autonomna poboljšanja. Oružni sustav Skorpion2 dizajniran je, uz ostalo, za ometanje, preusmjeravanje i blokiranje mehaniziranih manevara s pomoću raspršivačkih protuoklopnih mina AT2+.

Na prezentaciji je predstavljena treća konfiguracija vozila Komodo. DOK-ING je dosad predstavio i testirao inačicu za djelovanje u ekstremnim kemijsko-biološko-radiološko-nuklearnim uvjetima, kao i inačicu opremljenu višenamjenskom daljinski upravljanom oružnom stanicom Mangart 25 AD.

Osnivač tvrtke DOK-ING Vjekoslav Majetić i predstavnik tvrtke DND Martin Reischer zahvalili su uoči prezentacije Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH na mogućnosti testiranja i predstavljanja sustava na poligonu „Eugen Kvaternik“, kao i na potpori koju su dobivali tijekom aktivnosti. Provedena je uz potporu Hrvatske kopnene vojske, odnosno Središta za borbenu obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske, priopćio je MORH.

*Photo: MORH/F.Klen