Nakon godina pauze, danas su konačno održane sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Kako je bilo i najavljeno, izjava za medije nije bilo, a Ured predsjednika RH oglasio se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

“U srijedu, 1. travnja 2026. godine u Banskim dvorima održane su sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koje su zajednički sazvali predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović te predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost raspravljalo se o aktualnim sigurnosnim pitanjima – o posljedicama rata na Bliskom istoku, utjecaju na cijene energenata te o drugim pitanjima od značaja za nacionalnu sigurnost. Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2026. godinu, u skladu sa Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, te je odobrena uspostava suradnje sigurnosno-obavještajnih agencija s inozemnim službama, u skladu s utvrđenim potrebama.
Na sjednici Vijeća za obranu raspravljalo se o jačanju obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske, s naglaskom na projekte opremanja i modernizacije Hrvatske vojske.”

S potpuno istim priopćenjem oglasila se i Vlada RH.

*Photo: UPRH/Marko Beljan

Konačno se zna datum održavanja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koje je nedavno inicirao premijer Andrej Plenković. Ured predsjednika RH poslao je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

Zadnje Vijeće za nacionalnu sigurnost održano je 2021. godine

“Predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković danas su supotpisali pozive za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i sjednice Vijeća za obranu. Sjednice će se održati u srijedu, 1. travnja 2026. u Banskim dvorima.

Prvo će se u 13.00 sati održati sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon koje će se održati i sjednica Vijeća za obranu.”

O temama o kojima će se razgovarati ništa se ne kaže, a premijer Plenković tek je u subotu, 28. ožujka, rekao da je “dnevni red utvrđen“, te da očekuje da će svi članovi vijeća biti nazočni. Od zadnje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost od prije 5 godina sastav Vijeća se drastično promijenio, pa će nekima ovo biti prvi puta da sudjeluju u radu tog tijela.

Dvotjedna integracijska obuka pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Oružanih snaga RH provedena je od 9. do 20. ožujka 2026. na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja. Na obuci su bili pripadnici Pukovnije Vojne policije zajedno s kolegama iz MUP-a (JSIP Alfa Zagreb, JSIP Orao Osijek i SJP BATT Split).

Tijekom ciklusa uvježbavani su složeni scenariji poput talačkih kriza, postupanja u uvjetima aktivnog i pasivnog otpora te zaštite štićenih osoba, s naglaskom na djelovanje u urbanom prostoru i u CQB uvjetima. Poseban fokus stavljen je na koordinaciju timova, donošenje odluka pod stresom te integraciju medicinskih i taktičkih procedura, priopćio je MORH.

Natporučnik Mateo Marinović naglasio je kako je temelj obuke upravo razmjena znanja i iskustava između vojnih i policijskih sastavnica:

“Ova obuka nosi naziv integracijska međuresorna suradnja s jasnim ciljem – unaprijediti suradnju vojnih i policijskih komponenti kroz razmjenu iskustava, taktika i procedura kojima se koristimo u svakodnevnom radu, ali i u najsloženijim sigurnosnim situacijama poput talačkih kriza“.

Iako ovo nije prvi puta da Vojna policija i interventna policija zajednički vježbaju, lijepo je vidjeti da se suradnja MUP-a i MORH-a uspješno nastavlja.

*Photo: MORH/F.Klen

Svatko tko je mislio da će se sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu uskoro održati, gadno se prevario. Nakon premijerovog prijedloga da se tijekom sljedećeg tjedna sazovu oba Vijeća, jučer se o tome s Korčule oglasio i predsjednik RH Zoran Milanović. „Svakako će se održati sjednica,ima razloga za to, ali nećemo žuriti jer ima vrlo ozbiljnih tema koje treba pripremiti“, rekao je Milanović u Veloj Luci, dodavši da je Vijeće koordinacijsko krovno tijelo koje u praksi i ne donosi nikakve izvršne odluke: „Tu sam ja, tu je Plenković  i ako je bilo što potrebno ja sam dostupan kada god treba. A sjednicu ćemo prirediti temeljito jer ima važnih pitanja i tema za ozbiljan razgovor“. A tema za razgovor ne nedostaje: „Sve može biti tema i o svakoj važnoj temi međunarodnog mira i sigurnosti, rata i mira koja se odnosi na Hrvatsku možemo razgovarati“, naglasio je predsjednik, podsjetivši da je premijer do sada četiri puta odbio njegov prijedlog da se održi sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost što sada nije slučaj: “On je predložio, ja sam prihvatio. Bit će brzo, ali ne sljedeći tjedan“.

Kako je premijer Plenković predložio i da se na sjednici Vijeća za obranu razgovara o obvezama i stanju u Oružanim snagama, Milanović je izričito rekao:

„Ja o stanju u vojsci razgovaram samo s Plenkovićem. Moj ozbiljni sugovornik je samo premijer kao predsjednik Vlade, a njegovi suradnici mogu biti dobrodošli sugovornici ako se za to stvore uvjeti“.

Predsjednik Milanović smatra kako bi tema za razgovor na Vijeću trebala biti i vanjska politika budući da on i premijer imaju različite stavove o politici Izraela, što se u konačnici prelijeva i na neka druga područja, primjerice na obranu. „Trebalo bi o tome razgovarati, ali nema načina da ja nekoga uvjerim u suprotno i sigurno se to neće promijeniti. Da pustim premijeru i njegovim pobočnicima da rade što hoće i da o tome šutim?”, upitao je i dodao kako, kada je politika Izraela u pitanju, jednako kao on “misli i značajna većina hrvatskih ljudi”:

“A zašto to Plenković i njegovi suradnici ne vide – ne znam. I nemam iluziju da se to može promijeniti u razgovoru. (…) „Ne očekujte nikakve tektonske pomake i promjene u stavovima. A ako netko smatra da je Izrael naš saveznik i prijatelj nema mu pomoći. To je moj stav kao i to da je Hrvatska trebala priznati Palestinu”,

zaključio je predsjednik Milanović.

Danas mu je iz Bruxellesa odgovorio premijer Plenković koji je, kako se čini, požalio što je pokušao inicirati sjednice ova dva Vijeća. On je poručio da sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu inicira “kad je stvarno bitno, i kada smatramo da postoje razlozi“. “Vidjet ćemo. Nije žurba, ovo je samo još jedan rat“, sarkastičan je danas premijer Plenković.

“Dakle, za razliku od njega (Milanovića), moje inicijative za sastancima Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu dolaze u trenucima kada su velike globalne krize koje imaju utjecaja i na nas”,

naglasio je Plenković, podsjetivši da je tako bilo i kada je “ruska vojska napravila invaziju na Ukrajinu“: “Pa i tad nije bilo potrebe da se nađemo, sad imate veliki rat na Bliskom istoku oko kojeg cijeli svijet treperi“, dodao je i upozorio kako u ovom trenutku raste cijena nafte na 116 dolara po barelu, a za 50 posto raste cijena plina.

“Mi potičemo, iniciramo, sastanak kad je stvarno bitno, i kada smatramo da postoje razlozi zašto bi bilo dobro da se ta tijela nađu, naglasio je Plenković te zaključio: “Al‘ budući da sastanka neće biti mi ćemo raditi svoje kao što radimo i do sada, štititi građane i gospodarstvo. Kad završe izleti, možda sastanka i bude, a možda i mi ne budemo imali vremena u budućnosti”.

Tako se u narednim danima ponovno treba očekivati salva optužbi s obje strane o tome tko, kada i kako saziva sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Nažalost, sjednice su ono što ne treba očekivati, kao ni svih proteklih godina.

*Photo: UPRH/Marko Beljan, A.Plenković/X

Rečeno – učinjeno! Nakon što je jučer najavio da će pisanim putem predložiti Predsjedniku Republike sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, hrvatski premijer Andrej Plenković je danas iz Slavonskog Broda rekao da je sazivanje dvaju sjednica predložio s obzirom na globalne okolnosti – rusku agresiju na Ukrajinu, koja ulazi u petu godinu te rat na Bliskom istoku. Dodao je da to ima posljedice na Hrvatsku u energetskom, ekonomskom i socijalnom smislu te bi o njima bilo dobro raspraviti.

Također, u svijetlu preuzetih obveza na prošlogodišnjem summitu NATO-a u Haagu, Plenković smatra važnim da se održi i rasprava o daljnjem planu modernizacije Oružanih snaga RH i planovima Ministarstva obrane u idućim godinama. Podsjetio je i na NATO-ovu odluku o izdvajanju pet posto BDP-a za obranu do 2035., pri čemu je 3,5 posto usko vezano za obranu, a 1,5 posto za investicije koje su povezane s obranom, ali mogu imati i civilnu namjenu.

Predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću ponuđen je bilo koji termin tijekom sljedećeg tjedna. „Mislim da je u redu da ove teme stavimo na stol“, dodao je Plenković. Nije želio ništa prejudicirati za slučaj da Predsjednik odbije sazvati sjednice: „Vidjet ćemo što će biti ako odbije. Nećemo prejudicirati“.

Sjednice ova dva Vijeća u narednim danima očekuje i ministar pravosuđa Damir Habijan. On je nakon sastanka vladajuće koalicije napomenuo da bi se osim o ratu u Ukrajini i na Bliskom Istoku moglo porazgovarati i o pojačanom naoružavanju u susjednim zemljama, aludirajući tu na nedavnu srpsku nabavu kineskih raketa CM-400. U jučerašnjem priopćenju Ministarstvo obrane RH također je podržalo sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu: “Podržavamo inicijativu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost jer vrijeme složenih sigurnosnih okolnosti zahtijeva okupljanje i konstruktivni razgovor umjesto javnog polemiziranja.”

Zadnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održana je 09. studenog 2021., a Vijeća za obranu – 23. svibnja 2025. Sada je na predsjedniku Zoranu Milanoviću da prihvati ili odbaci Plenkovićev prijedlog za sazivanje sjednice oba tijela.

Od ponedjeljka pa do danas (od 8. do 11. prosinca 2025.) na Policijskoj akademiji “Prvi hrvatski redarstvenik” u Zagrebu provedena je vježba “Borba protiv besposadnih zrakoplovnih sustava” – Table Top Excercise “Counter-Unmmaned Aircraft System” (TTX C-UAS). U vježbi u organizaciji Kopnene vojske Oružanih snaga SAD-a, sudjeluju i pripadnici američkog Ministarstva obrane, Ministarstva vanjskih poslova (State Department), Agencije za suzbijanje narkotika (DEA), Saveznog istražnog ureda (FBI) i Zapovjedništva američkih snaga za Europu (EUCOM). Uz pripadnike MORH-a i OS RH na vježbi su sudjelovali i predstavnici svih grana OSRH, uprava Glavnog stožera te pristožernih postrojbi, kao i predstavnici svih nadležnih civilnih institucija uključenih u nadzor, kontrolu i zaštitu hrvatskog zračnog prostora: MUP, Hrvatske kontrole zračne plovidbe, Međunarodne zračne luke Zagreb, HAKOM-a, Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo i drugih.

Cilj ove vježbe je rasprava o nadležnostima i koordinaciji civilno-vojnih odgovora na izazove i prijetnje vezane za besposadne zrakoplovne sustave. Tijekom provedbe aktivnosti raspravljalo se o različitim mogućim scenarijima koji uključuju napade na hrvatsku kritičnu vojnu i civilnu infrastrukturu. Sudionici su posebno istaknuli kako je učinkovita integracija i koordinacija civilnih i vojnih aktivnosti i kapaciteta ključna za zaštitu od prijetnji koje predstavljaju besposadni zrakoplovni sustavi.

Ova vježba, prva takve vrste u Republici Hrvatskoj, osmišljena je kako bi ojačala međuresornu koordinaciju RH u odgovoru na rastuće i sve složenije prijetnje koje predstavljaju besposadni zrakoplovni sustavi. Osim što pridonosi razvoju borbe protiv besposadnih sustava, vježba značajno pridonosi i daljnjem jačanju sigurnosne suradnje između SAD-a i Hrvatske, zaključuje MORH u priopćenju.

*Photo: Veleposlanstvo SAD u RH

Pratiteljima zbivanja u suvremenim oružanim sukobima, pa i prosječnim gledateljima televizijskih vijesti, već je potpuno jasno da su naoružani borbeni dronovi postali jedno od glavnih sredstava oružane borbe. U pojedinim sukobima upotrebljavaju se gotovo svakodnevno, čak i kao primarno sredstvo glavnog udara po neprijateljskoj infrastrukturi, borbenim efektivima, pa i civilnim ciljevima. Njihova relativno niska cijena koštanja u odnosu na učinkovitost koju pružaju, uz mogućnost neizlaganja pogibelji vlastitih boraca, učinili su da se njihova upotreba po svijetu rapidno širi. Dok su 2010. samo tri zemlje posjedovale naoružane bespilotne letjelice, do 2024. taj se broj proširio na više od 40 zemalja.

Međutim, naoružane bespilotne letjelice nisu predmet Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja kojim se regulira nadzor nad ključnim kategorijama naoružanja Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije. Sporazum je, kao mjera izgradnje povjerenja, potpisan 1996. godine, sukladno Aneksu-1B Članku IV. Mirovnog sporazuma za BiH iz Daytona, uz posredovanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Njime se ograničava i međusobnim inspekcijama nadzire pet kategorija naoružanja: borbeni tenkovi, borbena oklopna vozila, topništvo od kalibra 75 mm, borbeni zrakoplovi i jurišni helikopteri. Činjenica da ovim režimom nisu obuhvaćeni borbeni dronovi ovaj Sporazum danas čini prilično anakronim i zastarjelim, iako se od samog kraja rata u nas pokazao korisnim sredstvom izgradnje međusobnog povjerenja i smanjenja tenzija u regiji.

Tko ima koliko?

No, ne samo to. Zemlje regije, zbog različitih političkih okolnosti, nisu istovremeno prepoznale vojni značaj bespilotnih letjelica – dronova. Dok ostale zemlje u tome prilično kaskaju, brojnost i tipovi borbenih dronova u Vojsci Srbije stalno se i ubrzano povećavaju, ali uz istovremeno dvosmislen, a ponekad i uznemirujući politički i medijski narativ koji ide u smjeru poticanja regionalne utrke u naoružavanju ili čak ohrabrivanja ideja da se aktualni politički sporovi rješavaju oružanim putem.

Kao država koja službeno proklamira vojnu neutralnost, Republika Srbija je pokazala poseban interes za ulaganje u vlastitu vojsku i praćenje tehnoloških inovacija na bojnom polju. Suočena s odbijanjem Turske da joj isporuči medijski proslavljeni naoružani dron Bayraktar TB2, Srbija se okrenula Kini te nabavila slične dronove, koji po svojim značajkama ulaze u kategoriju dronova za srednje visine i dugo trajanje leta (MALE) i taktičkih dronova srednjeg doleta (TUAV). Srbija tako u svom naoružanju već ima kineske dronove FH-95/CH-95 i FH-92A/CH-92A te razvija vlastiti Pegaz. Od malih naoružanih dronova ima svoj dron Vrabac i dron-kamikazu Hunter iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te svoj mini-dron kamikazu Komarac. No najavljuje se daljnji razvoj i nabave.

Zanimljivo je da je Turska nepoznat broj Bayraktara TB2 već isporučila Kosovu, koje nije strana potpisnica Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Za to vrijeme, Hrvatska svoje Bayraktare tek treba dobiti, ove godine, a slične su najave u Bosni i Hercegovini. Iako je tijekom Domovinskog rata Hrvatska bila vodeća u regiji po pitanju proizvodnje i upotrebe izviđačkih dronova M-99 Bojnik, razvoj se nije nastavio. Danas se govori uglavnom o vlastitoj proizvodnji mini-dronova kamikaza, kakav je MRM-2 Interceptor, mlade osječke tvrtke ORQA, koja ih je uspjela plasirati Ukrajini na „vatreno krštenje“.

Ovu neravnotežu u posjedovanju borbenih dronova dodatno opterećuju medijski istupi aktualnog predsjednika Srbije, koji prečesto nužnu modernizaciju oružanih snaga predstavlja kao kakvu utrku u naoružavanju, a ponekad i nije jedini u tome. Dobrom dijelu stanovništva naših zemalja ovo izaziva nelagodu i strah za sigurnost. Pri tome, Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpuno se  zaboravlja i zapostavlja kao moguće sredstvo i instrument međusobnog nadzora i smirivanja napetosti sa susjedstvom.

Pisca ovih redova to je ponukalo da za magistarsku tezu odabere temu “Opravdanost uvođenja naoružanih bespilotnih letjelica u Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja”. Uz mentorstvo prof. dr. Darvina Lisice, magistarsku tezu sam obranio krajem prošloga mjeseca na Odsjeku sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Kroz rad se nastoje utvrditi činjenice kojim se lakše razumije upotreba naoružanih dronova te potaknulo razmatranje mogućih političkih zahtjeva za reguliranjem njihove upotrebe u okviru Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Time bi se pokušalo pozitivno utjecati na međusobno povjerenje i stabilizaciju mira u regiji.

Jednostavnim jezikom rad analizira upotrebu borbenih dronova u suvremenim oružanim sukobima i njihove financijske vrijednosti, društveno-politički i medijski kontekst Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, stanje i perspektive razvoja borbenih dronova u zemljama potpisnicama Sporazuma, rizici nepostojanja kontrole naoružanja dronovima te pravne i političke mogućnosti proširenja ovog Sporazuma na borbene dronove. Jasno je da će značaj naoružanih dronova sve više rasti. Samim tim svako odlaganje uvrštavanja takvih oružanih sustava pod režime verifikacije i kontrole negativno se može odraziti na vojnu ravnotežu u regiji. Ukoliko ne bude postojao sustav verifikacije i kontrole svih bitnih kategorija naoružanja, nekim političarima u regiji to bi moglo pružiti priliku da pomisle kako imaju vojnu prednost te igrati na kartu oružanog sukoba da bi u svoju korist riješili sporove u regiji.

Pravne (ne)mogućnosti

Pravne mogućnosti za prilagođavanje i proširenje Sporazuma postoje u okviru sastanaka Subregionalne konzultacijske komisije (SRKK) dva puta godišnje, kao i Pregledne konferencije, koja se održava svake druge godine. Na sastancima Komisije već se pokretalo pitanje mogućnosti uvođenja naoružanih dronova u okvire Sporazuma. Pravno bi se ovo pitanje moglo regulirati barem jednim od dva načina –  ili (1) da se naoružane bespilotne letjelice usvoje kao potpuno nova, šesta, kategorija naoružanja koja će se pratiti i biti limitirana, ili (2) da se ovi dronovi podvedu pod već postojeću kategoriju borbenih zrakoplova, budući da službena definicija ne obuhvaća pitanje radi li se o letjelici s pilotom ili besposadnom zrakoplovu. Moguće je da bi se u tom slučaju limit kojim se ograničava broj borbenih zrakoplova trebao povećati. No, imajući u vidu raznolikost naoružanih dronova danas, realnije izgleda ova prva opcija – usvajanje potpuno nove kategorije naoružanja.

Međutim, na ovim prijedlozima se stalo jer za sada ne postoji politička volja kod svih strana potpisnica da se to i učini. Budući da su strane potpisnice od 2015. godine samostalno preuzele vlasništvo nad provedbom Sporazuma te je ukinut angažman osobnog predstavnika OESS-a, kao međunarodnog organa koji je nadzire provedbu, od tada više i ne postoji mogućnost izravnog pritiska međunarodnog faktora na provedbu i eventualne izmjene Sporazuma. To od tada ovisi isključivo od političke volje samih strana.

U samom magistarskom radu, temeljem predstavljenih iskustava iz suvremenih oružanih sukoba, dokazana je opravdanost ideje da se u režim Sporazuma uvedu i naoružane bespilotne letjelice. Sporazum bi se osnažio i ako bi se uspjele ostvariti sljedeće preporuke:

• Na sastancima Subregionalnih konzultacijskih komisija stalno tražiti dogovor o uvođenju nove kategorije naoružanja u okvir Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, koja bi nosila naziv – borbeni besposadni zrakoplovni sustavi, s dogovorenim limitima raspolaganja i pravilima skladištenja i inspekcijskih kontrola kakva vrijede za ostalih pet kategorija;
• Mali dronovi mogli bi se obilježiti na isti način kao i streljačko i lako naoružanje u Bosni i Hercegovini, Dot Pen tehnologijom, radi lakšeg evidentiranja i praćenja;
• Razmotriti mogućnost postojanja političke volje da se pod odredbe Sporazuma uvede i Kosovo, na način na koji su strane Sporazuma prvobitno bili entiteti Bosne i Hercegovine;
• Za promociju Sporazuma u javnosti bilo bi važno uvesti obvezu povremenih pripremljenih medijskih posjeta, gdje bi se novinarima češće omogućilo upoznavanje s najvažnijim aspektima i aktivnostima na njegovoj provedbi, te javnost bolje upoznala s aktivnostima kontrole naoružanja.

Sredstvo političke argumentacije

Rad ne nudi sve odgovore na pitanja problematike upotrebe borbenih dronova. Obimom i istraživanjem  u akademskim je okvirima završnih radova na magistarskom stupnju. Za veliku pomoć i vođenje u konceptualnoj metodologiji i realizaciji dužan sam zahvaliti mentoru prof. dr. Darvinu Lisici, redovitom profesoru s konkretnom vojnom naobrazbom i profesionalnim iskustvom. Vjerujem da rad može poslužiti da se mediji podsjete na mogućnosti kontrole naoružanja u regiji te kao dodatno sredstvo političke argumentacije u odnosima s onima politikama koje mir i stabilnost proklamiraju samo deklarativno, ali ne i suštinski.

Postoje i mišljenja kako je realnije da se kontrola borbenih dronova uvede pod druge međunarodne mjere nadzora naoružanja, pod kapom OESS-a. No, u situaciji kad je Ruska Federacija, koja je značajan član OESS-a, u izravnom oružanom sukobu, tko zna kad će to postati ostvarivo.

U 2026. godini obilježit će se 30. obljetnica potpisivanja Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Srbija će u svom posjedu već imati značajan broj naoružanih dronova, kao što će ih također imati i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. I na simboličnoj, ali i praktičnoj ravni bio bi veliki uspjeh ako bi se dogovor o proširenju i modernizaciji Sporazuma mogao postići do tada, kao kruna dosadašnjih napora na njegovoj provedbi i dokaz iskrenosti politika koje proklamiraju mir i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Vjerojatnost za to nije velika, ali je dužnost odgovornih političkih dužnosnika, akademske zajednice i medija da se u tome barem iskreno pokuša.

*Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Posljednjeg dana sada već stare 2024. godine, Ministarstvo obrane objavilo je plan rada u 2025., koji se odnosi na sve ustrojstvene jedinice i za sva područja koja one pokrivaju. No prije nego što pažljivije pogledamo MORH-ove planove u novoj godini, bacit ćemo pogled još jednom unatrag. Nju je, prije svega, obilježio novi ministar Ivan Anušić, koji je nakon notornog Marija Banožića unio novu dinamiku u obrambeni sektor, što se uvelike vidjelo i u javnosti. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se počeo popravljati i broj mladih koji se prijavljuju za dobrovoljno služenje vojnog roka, no daleko je to od rekordnih brojki iz mandata ministra Damira Krstičevića. S druge strane, ponovni rast interesa za dobrovoljno služenje vojnog roka dobra je vijest budući da je malo vjerojatno da će MORH uspjeti – barem ove godine – uspostaviti temeljno vojno osposobljavanje. Za to su nužne izmjene dva temeljna obrambena zakona – Zakon o obrani i Zakon o službi u OS  RH, koji bi trebali ući u javno savjetovanje krajem siječnja, ali i za koje je potrebna suglasnost Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH, ili barem dvotrećinska većina saborskih glasova. U ovom trenutku, ni jedno ni drugo nije realno.

Jučerašnja pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima s premoćnih 74,68%, kao  i njegov pobjednički govor, pokazuju da ne misli odustati ni milimetra od do sada zacrtanih linija.

„Držat ću se Ustava, to je moj program. Što god o tome mislio, 75 posto hrvatskih birača koji su danas izašli i iskazali svoju volju slažu se s time. Ja ponovno pozivam – čujte to! Tražim – ne ovlasti, jer ovo nije radi ovlasti, ovo je radi dužnosti – moja dužnost je da budem ravnopravan jer tako kaže hrvatski Ustav. U pitanjima vanjske politike – ravnopravan, a to nalaže suradnju, nalaže sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje se već tri godine ne sastaje. U pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, kako Ustav kaže – ja ću biti Vrhovni zapovjednik, dakle – ne ravnopravan nego najodgovorniji i najviši po rangu, jer tako kaže Ustav”,

rekao je Milanović pred prepunom Tvornicom u kojoj su njegovi pristaše čekali izborne rezultate. Kao i u govoru nakon prvog kruga izbora, tako je i sinoć Milanović ponovio da pruža ruku koja će, sudeći prema prvim izjavama premijera Plenkovića nakon objave neslužbenih rezultata, ali i danas nakon sjednice Predsjendištva HDZ-a, ostati neprihvaćena.

Time se može i nadalje očekivati blokada procesa u obrani, nacionalnoj sigurnosti i vanjskim poslovima. Resor obrane je u 2025. ušao bez temeljnog dokumenta – Dugoročnog plana razvoja OS RH. Postojeći DPR vrijedio je za razdoblje od 2015. do 2024., iako je u proteklom razdoblju  u mnogočemu od njega odstupano. Na “novom” DPR-u počelo se  raditi još u vrijeme predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića, Mario Banožić je gotovo u svakom drugom istupu najavljivao da novi DPR samo što nije, dok ga njegov nasljednik Anušić više ni ne spominje. Jedan od razloga je svakako raskorak između planova i ostvarenja, no drugi je – izostanak suradnje između Ministarstva obrane i Predsjednika RH.

Nepostojanje suradnje do sada je rezultiralo i neimovanjem ključnih zapovjednika u Oružanim snagama. Kako se ne bi u potpunosti zaustavili procesi u OS RH, posljednja serija imenovanja nakon poduže pauze objavljena je u kolovozu 2023., potom je početkom 2024. ipak postignut dogovor o novom načelniku GS OS RH, no do danas je ostalo upražnjeno mjesto njegovog zamjenika. Naime, nakon što je generalu Siniši Jurkoviću istekao mandat sredinom ožujka prošle godine, nikako da se imenuje njegov zamjenik – u Uredu predsjednika tvrde da je ime kandidata za zamjenika načelnika GS na stolu, iz MORH-a poručuju da je “postupak u tijeku”, no bliži se godinu dana otkako to mjesto zjapi prazno. Slično je i sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom – otkako je SOA u rujnu prošle godine dobila zamjenika, o imenovanju novog ravnatelja više se ni ne govori. Jednako je i s veleposlanicima – zbog izostanka dogovora na relaciji Markov trg – Pantovčak, Hrvatska u ovom trenutku više nema niti jednog imenovanog veleposlanika. No Vlada je tome uspjela doskočiti imenujući otpravnike poslova za koje nije potrebno usuglašavanje s Predsjednikom RH. Predsjednik Milanović je sinoć istaknuo i nesazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, zbog čega obavještajne službe – kako civilna, tako i vojna – rade bez godišnjih smjernica koje na Vijeću za nacionalnu sigurnost dogovaraju predsjednik i premijer, no ni Vijeće za obranu se također nije godinama sastalo. Predsjednik Milanović blokirao je pristupanje Hrvatske u NATO misiju NSATU za pomoć Ukrajini, no tako će očigledno biti i s izmjenama zakona o obrani i službi u OS RH. Već je ranije najavio da će surađivati s Ministarstvom obrane oko organizacije vojnog mimohoda povodom 30. obljetnice VRO Oluja, dok na planove materijalnog opremanja OS RH nema utjecaja.

Kada su obrana i nacionalna sigurnost u pitanju, ispružena ruka suradnje ne smije se ignorirati, kao što se može naslutiti iz premijerovih izjava. Plenkovićeva samovolja ujedno je i ruganje biračima koji su, nebitno iz kojih razloga, povjerenje poklonili upravo njegovom zakletom neprijatelju Zoranu Milanoviću. Obrana i nacionalna sigurnost ne smiju biti talac njihovih svađa i neprijateljskih odnosa, i krajnje je vrijeme da se otvorena pitanja iz obrambenog i sigurnosnog resora pomaknu s mrtve točke. Ako nema mogućnosti da se dvojac Plenković-Milanović nađu u istoj prostoriji za istim stolom po istim pitanjima, rješenje se moguće krije u radnim povjerenstvima s obje strane, što je model koji je već primijenjen u par navrata, i koji je uspio postići određeni napredak.

Iako sa zakašnjenjem od gotovo godinu dana, danas je MUP RH predstavio dva svoja nova helikoptera Subaru Bell  412EPX. Jučer prije podne obje višenamjenske letjelice preletjele su iz Češke u RH, a jutros ih je na Sportskom aerodromu u Lučkom razgledao i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„Vrlo smo zadovoljni i sretni što se naša flota povećava i mislim da ovim otvaramo jednu novu stranicu, i kad je u pitanju Zrakoplovna jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, ali i kad je u pitanju sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj,”

rekao je Božinović prilikom obilaska novih MUP-ovih Bellova.

Nakon završetka postupka registracije i službene primopredaje, helikopteri će biti uključeni u flotu Ministarstva unutarnjih poslova. Njihova osnovna namjena bit će pružanje podrške operativnim snagama sustava civilne zaštite za akcije traganja i spašavanja te za hitne medicinske letove. Helikopteri će biti raspoređeni u Zagrebu i Dubrovniku kako bi se pokrilo područje juga Dalmacije, koje trenutno nije obuhvaćeno hitnom helikopterskom medicinskom službom (HEMS). Ministar Božinović je najavio i skoru nabavu još jednog takvog helikoptera, kako je bilo predviđeno i prvobitnim projektom “Helikopterska potpora sustavu civilne zaštite”, a koji bi vjerojatno bio baziran na Malom Lošinju.  Osim toga, iz državnog proračuna osigurana su dva montažna hangara za helikoptere – jedan u Lučkom te jedan u Dubrovniku. Helikopteri Subaru Bell 412EPX servisirat će se u Hrvatskoj, dok će se kompleksniji zahvati obavljati u odgovarajućim centrima.

Ministar Božinović pojasnio je da u veljači 2025. godine kreće trotjedna obuka prvih pilota (prvo četiri, pa šest pilota) i zrakoplovnih tehničara zrakoplovne jedinice u Teksasu u SAD, nakon čega slijedi zajednička obuka pilota, tehničara i operativnih snaga za rad s pripadajućom opremom. Očekuje se da će helikopteri s posadama biti operativni do početka ljetne sezone. Standardnu posadu čine pilot, kopilot i tehničar iz Zrakoplovne jedinice Ravnateljstva policije te operater kamere iz Državne intervencijske postrojbe Ravnateljstva civilne zaštite. Kod hitnih medicinskih letova u helikopteru će se nalaziti i liječnik te medicinski tehničar, dok za prijevoz operativnih snaga sustava civilne zaštite helikopter ima kapacitet prevesti do 12 ljudi.

Božinović je naglasio i da ova dva najnovija helikoptera stoje 36 milijuna eura s PDV-om. Nabavljeni su europskim sredstvima u visini od 85 posto, dok je ostatak plaćen iz državnog proračuna, o čemu je pisao i portal Obris.org. Ovime je MUP RH postao prvi korisnik helikoptera Subaru Bell 412EPX u Europi. Ugovor je potpisan 07. srpnja 2022., a propisivao je isporuku helikoptera u roku od 15 mjeseci od sklapanja ugovora. No kako sve kasni, tako je kasnila i isporuka Subaru Bella, no kako se kaže – nikad nije kasno.

Photo/video: MUP RH

S novim europskim povjerenikom za unutarnja pitanja i migracije Magnusom Brunnerom, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Bruxellesu je razgovarao  o temama poput jačanja Frontexa, o učinkovitijem suzbijanju krijumčarskih aktivnosti i opremanju vanjske granice Hrvatske kako bi se smanjio broj protuzakonitih ulazaka. Oko pitanja eksternalizacije obrade zahtjeva za azilom sve se više stvara konsenzus u Europskoj uniji, rekao je u četvrtak hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, nakon razgovora s novim povjerenikom za unutarnje poslove i migracije Magnusom Brunnerom. “To postaje pitanje oko kojeg se rađa konsenzus”, naglasio je Božinović. EU traži inovativna rješenja za upravljanje migracijama i između ostaloga, postoji ideja da se tražitelji azila čiji je zahtjev odbijen šalju u prihvate centre izvan EU-a, odakle bi čekali na vraćanje u zemlje podrijetla, navodi MUP u  priopćenju.

Božinović i Brunner po prvi puta zajedno u Bruxellesu

Božinović je novom povjereniku kazao kako je još prije pet godina njegovoj prethodnici, bivšoj povjerenici Ylvi Johansson, predložio rješenje u tom smjeru i da tada za to nije bilo sluha. “Moja je ideja bila da se administrativni postupci trebaju preseliti tamo odakle dolaze migranti jer je puno praktičnije i humanije da se nekome tko nema pravo na međunarodnu zaštitu u EU to kaže u njegovoj zemlji, nego kad već dođe u Europu, što onda stvara niz problema”, rekao je Božinović, dodavši: “Stoga sam siguran da će se to pitanje u konačnici shvatiti najozbiljnije moguće i Hrvatska će na tome inzistirati jer je to bolje, praktičnije i humanije”.

U razgovoru s Brunnerom bilo je i riječi o mogućem novom prijedlogu direktive o vraćanju nelegalnih migranata. “Vraćanje je jedno od važnijih pitanja i nešto se mora početi primjenjivati u praksi”, kaže Božinović dodajući da u tome veću ulogu treba imati Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). Božinović je rekao da je „naše mišljenje da Frontex treba biti više na terenu i baviti se konkretnim rješavanjem onih aspekata migrantske krize koji najviše opterećuju Europu, a jedan od njih je sigurno i vraćanje nezakonitih migranata”.
Države članice još su 2019. postigle suglasnost o prijedlogu direktive o vraćanju nezakonitih migranata, dok Europski parlament još uvijek nije definirao svoje stajalište o tome. Međutim, većina zemalja članica danas smatra da je taj dogovor od prije pet godina zastario i da bi Europska komisija trebala izaći s novim prijedlogom. U listopadu su Austrija i Nizozemska sastavile non-paper, koji je podržalo još 15 zemalja članica šengenskog prostora uključujući Hrvatsku, kojim se traži od komisije novi zakonodavni prijedlog za učinkovitije vraćanje nezakonitih migranata, naglašava se u priopćenju MUP-a RH.

U izjavi za Hrvatsku televiziju Božinović je istaknuo da je povjereniku Brunneru jasno da je dobio jedan od najsloženijih, najkompleksnijih portfelja.  “Znamo da je pitanje migracija zadnjih godina jedno od najvrućih pitanja ne samo u Bruxellesu već i u državama članicama. Njemu je vrlo poznata situacija i kao Austrijancu s čime se sve Hrvatska nosi”, rekao je Božinović. Naglasio je da je on prvi ministar unutarnjih poslova kojeg je Brunner primio. “Mislim da to govori dovoljno samo za sebe”, dodao je Božinović.

Na pitanje kako Europska komisija ocjenjuje zaštitu hrvatskih granica od protuzakonitih prelazaka, Božinović je odgovorio da je potpuno jasno da je Hrvatska jedna od najangažiranijih zemalja kad govorimo o zaštiti naših nacionalnih granica, ali i vanjskih granica Europske unije, da Hrvatska to radi u skladu s europskim i s nacionalnim zakonom. “Hrvatska je policija već osmu godinu za redom prisutna dan i noć na svim važnim punktovima na zelenoj granici, daje sve od sebe, ojačali smo, ne samo brojčano, već i u tehničkoj opremi. Povjereniku sam iznio planove u daljnja investiranja u jačanje zaštite hrvatske granice, prije svega kad govorimo o suvremenim sustavima, detekcije, kretanja u pograničnom području”, naglasio je Božinović za HRT.

O mogućem ulasku Rumunjske i Bugarske u Schengen ministar unutarnjih poslova je rekao: ” Prije svega, mi se nadamo i od početka smo podržavali Bugarsku i Rumunjsku da postanu članice Schengena. Mislim da dolazimo blizu te odluke. Sigurno da sve države članice Europske unije trebaju biti članice Schengena i Schengen je jedno od najvažnijih područja i najprepoznatljivijih uspjeha Europske unije. Tako da imati državu članicu koja nije članica istovremeno i Schengena, mislim da u perspektivi kad se eventualno bude širila Europska unija na druge nove članice, to bi trebao biti sastavni dio paketa ulaska. Dakle, ja mislim da je dobro da će Bugarska i Rumunjska postati članice Shengena iz niza razloga, naravno i zbog građana njihovih zemalja, ali i zbog jačanja sigurnosti i suradnje na razini Europske unije“.

Na pitanje kako će to utjecati na hrvatske granice i hoće li se broj migranata povećati ili ostati isti, Božinović je rekao da su Rumunjska i Bugarska ispunile sve uvjete i da su bile angažirane na zaštiti vanjskih granica. “Ima, naravno, migranata koji prolaze i kroz Bugarsku i kroz Rumunjsku, međutim, i oni jačaju svoje kapacitete, kao što to jača i Grčka. I to je put kojim će se nastaviti ići na razini Europske unije“, zaključio je za HRT ministar Božinović.