Punih 7 dana Francuska se bori s masivnim požarima koji su 22. i 23. srpnja izbili u dva okruga na jugozapadu zemlje. Prvi požar izbio je u selu Saumos, blizu Bordeauxa, u srijedu 22. srpnja, i već se nekoliko dana približava gradskom području. Do 24. srpnja već je bilo opožareno 42.000 hektara, posebno oko Le Porgea, koji je bio posebno teško pogođen. Ovaj požar naveo je vlasti da evakuiraju mnoga naselja oko zaljeva Arcachon i dio gradskog područja Bordeauxa kao mjeru opreza. Požar se do kraja prošloga tjedna sve više približavao zapadnim predgrađima Bordeauxa, da bi se potom iznenada pomaknuo prema jugu gradskog područja. U nedjelju 26. srpnja veliki se požar približio jugozapadnim predgrađima Bordeauxa, na samo 15 kilometara od grada. Nešto južnije, u četvrtak 23. srpnja izbio je u departmanu Landes, uz pokrajinsku cestu br. 652, zahvativši gradove Biscarrosse i Parentis-en-Born. Do nedjelje je taj požar uništio 3.600 hektara vegetacije i “donekle je obuzdan, ali ne i pod kontrolom“, prema prefekturi, koja je naredila preventivnu evakuaciju za više od 31.000 ljudi (od kojih su neki kasnije dobili dopuštenje za povratak kući).

Požari u Europi – najgore je u Španjolskoj i Francuskoj

Već u četvrtak, 23. srpnja, Francuska je aktivirala Mehanizam civilne zaštite EU-a, a Bruxelles je odmah odgovorio raspoređivanjem 3 protupožarna aviona. Iste večeri je i hrvatska Vlada održala 187. (telefonsku) sjednicu na kojoj je donijela „Odluku kojom se odobrava prelazak granice Republike Hrvatske Oružanim snagama Republike Hrvatske radi pružanja humanitarne pomoći Francuskoj Republici u gašenju požara“. Hrvatska je na francuski zahtjev odgovorila slanjem jednog od ukupno 2 protupožarna zrakoplova Canadair CL-415 deklarirana za snage rescEU, te dvije posade pripadnika OS RH. Kapetan prve posade u Francuskoj je bojnik Ante Vranjić, a kapetan druge posade je bojnik Ivan Dukić.

U petak 24. srpnja 2026., u 8:05 sati CL-415 poletio je iz vojarne “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku na gašenje požara u Francusku. Zapovjednik 855. protupožarne eskadrile pukovnik Milan Došen istaknuo je da je posada spremna za zadaću u Francuskoj: „Situacija na jugozapadu Francuske je teška i priključujemo se francuskim snagama kako bi pomogli u borbi s vatrenom stihijom“. Nakon nešto manje od 3 sata leta, hrvatski protupožarni avion sletio je u zračnu luku u Nimesu, gdje je počeo gasiti požar u regiji Var, da bi se sljedeći dan, u subotu 25. srpnja, uputio prema Bordeauxu, gdje su već sletjela 2 portugalska Air Tractora, te po jedan helikopter iz Češke i Slovačke. Pripadnici 855. protupožarne eskadrile HRZ-a tijekom prva dva dana misije odradili su 72 leta, ostvarili 13 i pol sati naleta, te izbacili 402 tone vode. „Prvog dana bili su angažirani na području području Salernesa, a jučer su prebačeni u područje Bordeauxa te područje Biscarrossea. Hvala našim pilotima što pomažu u najtežim situacijama i ponosno predstavljaju Hrvatsku!“, priopćio je MORH. Francuski predsjednik Emmanuel Macron javno je zahvalio Hrvatskoj na pomoći u gašenju velikih požara. „Hvala Hrvatska“, napisao je Macron na hrvatskom jeziku na društvenoj mreži X. Pilot 855. protupožarne eskadrile bojnik Ante Vranjić javio se iz baze iz Bordeauxa te opisao detalje angažmana:

„Ovo je naš treći dan RescEU misije pružanja potpore Francuskoj. Stanje na požarištima i dalje je vrlo složeno i opožarena površina je izrazito velika, ali trudimo se uložiti maksimalne napore zajedno s našim francuskim kolegama da požare stavimo pod kontrolu. Naša misija je zaštititi ljudske živote, imovinu i prirodu te nam je iznimna čast predstavljati Republiku Hrvatsku i pomagati našim francuskim prijateljima s ostalim međunarodnim snagama kad je to najpotrebnije“.

Ponedjeljak 27. srpnja bio je četvrti dan angažmana hrvatskih protupožarnih pilota u Francuskoj koji su u četiri dana ostvarili 118 letova, 20 sati naleta i izbacili 576 tone vode. Prema riječima bojnika Ivana Dukića, stanje je u ponedjeljak ipak bilo puno bolje nego što je bilo nedjelju, i to ponajprije zahvaljujući kiši koja je pala tijekom noći. „Međutim, evo kako je danas viša temperatura, kako dan ide prema kraju, vjetar pojačava. Požar se, ponovno budi, stoga ćemo vidjeti što će donijeti naredni sat i dan“, rekao je bojnik Dukić. Ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez rekao je da je požar u Girondeu, „stabiliziran“, ali „nije pod kontrolom“. Međutim, Météo-France najavio je novi toplinski val, koji će zahvatiti veliki dio zemlje u utorak, 28. srpnja, s vrhuncem u srijedu, 29. srpnja, kada se na jugozapadu zemlje očekuju temperature od 40°C.

U ponedjeljak, 27. srpnja, tvrtka Dassault Aviation zatvorila je svoja 2 pogona u Merignacu i u Martignasu.

„U bliskoj suradnji s francuskom agencijom za nabavu obrambene opreme (DGA) i lokalnim vlastima, prebacili smo niz osjetljivih dijelova opreme iz naše lokacije u Martignasu i logističkog centra Cestas [smještenog u departmanu Gironde] u našu lokaciju u Mérignacu i zračnu bazu 106 u blizini Bordeauxa“,

rekao je predstavnik Dassaulta za Agence France-Presse (AFP). Prema njegovim navodima, zaposlenici u tvornicama u Mérignacu i Martignas- sur-Jalleu „ostaju kod kuće (vrijedi za one koji nisu evakuirani), osim timova bitnih za prijenos opreme i zaštitu naših objekata, kako bi se olakšali napori pri gašenju požara“. Lokacija Dassault Aviation u Mérignacu nalazi se pored zračne luke Bordeaux-Mérignac i glavno je mjesto za završnu montažu i letačko testiranje borbenih zrakoplova Rafale (što je dobro poznato i našim pilotima koji su u Francuskoj polazili obuku i letjeli na budućim hrvatskim Rafaleima) te poslovnih zrakoplova Falcon. Kompanija ArianeGroup također ima nekoliko lokacija u blizini Bordeauxa, koje su „sve evakuirane“, uključujući lokaciju Saint-Médard-en-Jalles, specijaliziran za pogonsko gorivo koje se koristi za pogon balističkih projektila M51. „Poduzete su sve potrebne mjere za njihovo osiguranje“, rekao je glasnogovornik ArianeGroupe, bez daljnjih detalja, a prenio Le Monde.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio je regiju Gironde u ponedjeljak navečer, te prisustvovao brifingu s regionalnim prefektom i vatrogascima. Pozvao je na jedinstvo i borbu za pobjedu protiv požara, priznajući pritom da će nadolazeći tjedni biti teški. Usput se osvrnuo i na kritike zbog loše pripreme za ovakvu vrstu nepogoda.

„Nikada nismo čekali. Ulagali smo. U posljednjih deset godina gotovo smo udvostručili resurse civilne sigurnosti“,

rekao je Macron osvrćući se na svojih 10 predsjedničkih godina.

Europska komisija objavila je da je temeljem Mehanizma civilne zaštite u Francuskoj trenutno raspoređeno 7 zrakoplova i 4 helikoptera iz Češke, Hrvatske, Njemačke, Portugala, Slovačke, Švedske i Turske, od čega je većina dio flote rescEU za gašenje požara. Štoviše, europska povjerenica za krizna stanja Hadja Lahbib najavila je da će Europska unija pojačati svoje napore u borbi protiv požara u Girondeu s dodatnih 9 zrakoplova i 2 helikoptera, koji će biti raspoređeni od utorka, 28. srpnja.

Nakon tjedan dana velikih javnih prosvjeda, polako se ocrtavaju okviri poteza kojima ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski namjerava riješiti aktualnu krizu vlasti u državi. Naime, od dva glavna zahtjeva prosvjednika ispunjen je onaj lakši – Zelenski je s vrha ukrajinske vojne hijerarhije smijenio generala Oleksandra Sirskog, no još se čeka sudbina prošloga tjedna smijenjenog ministra obrane, popularnog modernizatora Mihaila Fedorova.

Stara i nova postava čelnih zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine

Kako smo rekli, u utorak 21. srpnja, nakon šestog dana demonstracija širom države, s mjesta Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga ipak je smijenjen general Oleksandr Sirski, zajedno s njemu podređenim načelnikom Glavnog stožera OS Ukrajine, general-bojnikom Andrijem Gnatovim. Na mjesto generalno nepopularnog Sirskog postavljen je itekako javno popularni general-reformator Mihailo Drapati, a usprkos brojnih nagađanja – na mjestu načelnika Glavnog stožera osvanuo je donedavni zamjenik načelnika Glavnog stožera, ali ne brigadni general Volodimir Horbatjuk kako su neki nagađali, već njegov kolega general-bojnik Igor Skibjuk. Obje smjene i oba nova imenovanja službeno su objavljena kao ukazi predsjednika Ukrajine Zelenskog u srijedu 22. srpnja. No time je i dalje ostalo visjeti u zraku pitanje Fedorova, kojem je navodno prihvatljiv samo povratak na čelo Ministarstva obrane – što se pretpostavlja da je najmanje ugodna opcija za Zelenskog, koji bi se, valjda, tu trebao privatno ispričati prije nego što pod ogromnim javnim pritiskom mladog reformatora vrati na prijašnju poziciju. Naime, demonstracije za povratak Fedorova na čelo Ministarstva obrane krenule su još sredinom prošloga tjedna, dan nakon što je postalo jasno da ga je Zelenski smijenio krajem srijede 15. srpnja.

Zahtjevi i daljnji koraci prosvjednika

Od četvrtka 16. srpnja počela su na tu temu masovna okupljanja ne samo u Kijevu (na Trgu Ivana Franka, nedaleko Predsjedničkog ureda), već i u nizu gradova širom države. Usprkos naznakama od subote 18. srpnja da Zelenski smijenjenom Fedorovu nudi neko novo ustrojbeno mjesto izvan Vlade – funkciju svojevrsnog „Miltech-cara“ koja bi trebala izvana koordinirati širi razvoj vojnih tehnologija – Fedorov je to navodno odbio, a kadrovski problem koji si je sam Zelenski zakuhao nastavio je kipjeti. Naime, prosvjedna događanja postupno su dobivala na brojnosti sudionika i broju gradova u kojima se svakodnevno održavaju – tako da se već u nedjelju 19. srpnja nabrajalo ukupno 16 velikih gradova, od kojih su u nekima demonstracije tim povodom bile zakazivane i dvaput dnevno (mimo svih uzbuna i faktičnog rizika tijekom sudjelovanja u masovnim okupljanjima u dometu ruskih raketnih sustava). Dapače, dok se u nedjelju već moglo čuti dojmove kako ovogodišnji masovni prosvjedi protiv kadrovskih odluka Zelenskog u obrani po karakteru počinju prerastati od lanjskih „kartonskih prosvjeda“ prema svojevrsnom novom Euromajdanu, do ponedjeljka 20. srpnja demonstranti su formulirali i dodatni izričiti rok po pitanju povratka Fedorova na čelo obrambenog resora. Ako se to ne dogodi do petka 24. srpnja, demonstracije bi – prema tim najavama – trebale postati stalne, dakle, valjda, i uz zasnivanje prosvjednih kampova u stilu Majdana.

Promjena na čelu djelatne vojske

Iznimno loš i štetan PR potez

Treba napomenuti da su uskoro po formiranju javnog zahtjeva za smjenom Vrhovnog zapovjednika Sirskog krenule i (relativno neuspješne) akcije za demonstriranje njegove čvrste podrške među ukrajinskom vojskom. Pri tome su posebno bila primjetna izražavanja podrške prema zapovjedniku iz pojedinih prominentnijih postrojbi – što je bila inicijativa čije se podrijetlo pripisivalo Hani Maljar, bivšoj pomoćnici ministra obrane u razdoblju između kolovoza 2021. i rujna 2023. godine. No takve su pojave uskoro prestale kada se u subotu 18. srpnja u centru borbama podijeljene Kostjantinivke vidjelo dizanje ukrajinskih zastava s likovima Zelenskog i Sirskog, da bi još istog dana ispalo da su vojnici iz tog demonstrativnog vojno-propagandnog pothvata ubrzo nakon kraja snimanja završili u tamošnjem ruskom zarobljeništvu. Naravno, kasniji izrazi podrške pojedinih postrojbi bili su bitno suzdržaniji, uglavnom ograničeni na verbalne izjave pojedinih zapovjednika ili grupne izjave podrške dovođene u pitanje radi okupljanja brojnog ljudstva u dometu ruskih borbenih sredstava koja baš traže takve prilike za nanošenje masovne štete i žrtava. Istodobno, čak je i u ukrajinskom parlamentu, Vrhovnoj Radi, bila pokrenuta inicijativa kojom se od Zelenskog traži smjena Sirskog te njegova zamjena „prema kriteriju profesionalne efikasnosti i orijentacije prema mjerljivim tehnološkim rezultatima“.

FInalni sastanak predsjednika Zelenskog, vojnih zapovjednika i predstavnika vojne industrije

U takvim okolnostima Zelenski je krenuo ponešto neočekivano – organiziravši višednevni niz sastanaka s pojedinim visokim vojnim dužnosnicima iz Glavnog stožera, ali i s bojišta – s posebnim naglaskom na visoke zapovjednike pojedinih odsjeka bojišnice te čelnike pojedinih novoustrojenih korpusa i specijaliziranih postrojbi. Tako je Zelenski u subotu 18. srpnja krenuo s pojedinačnim razgovorima s Fedorovim i Sirskim, da bi onda u društvu samo svog vojnog savjetnika Pavla Palise nastavio i konzultacije sa zapovjednicima 7. interventnog desantno-jurišnog i 8. desantno-jurišnog korpusa, te čelnicima 10., 11., 17. i 20. korpusa Kopnenih snaga. U nedjelju 19. srpnja na red su došli zapovjednik Ujedinjenih snaga Drapati i zamjenik načelnika GS Ukrajine Horbatjuk, te zapovjednik Desantno-jurišnih snaga OS Ukrajine Oleg Apostol – da bi u ponedjeljak 20. srpnja Zelenski još i ponovio sastanke s generalima Drapatijem, Horbatjukom i Apostolom, ovoga puta opet praćen svojim savjetnikom Palisom, ali i vršiteljem dužnosti ministra obrane Jevgenijem Hmarom. Kako izgleda, ovo ponavljanje sastanaka vjerojatno je bilo i osnovom za pretpostavke kako se tu radi o ozbiljnim kandidatima za novi vojni vrh Ukrajine – što je onda bilo donekle razblaženo sastancima s trima zapovjednicima s prvih crta glavne ukrajinske bojišnice – Andrijem Biljeckim (trenutačno vodi 3. korpus Kopnenih snaga OS Ukrajine) i Igorom Obolenskim (čelnikom 2. korpusa Nacionalne garde „Hartija“) te Denisom Prokopenkom (1. korpus Nacionalne garde „Azov“). Ujedno je bio održan i sastanak na kojem je Zelenski okupio zapovjednike desantno-jurišnih snaga (Apostol), te već spomenute čelnike 1. i 2. korpusa Nacionalne garde, kao i zapovjednike 10., 11. i 19. korpusa Kopnenih snaga s predstavnicima ukrajinske vojne industrije, čije proizvode koriste i sve ove postrojbe – što bi ubuduće trebala postati i učestala praksa radi predstavljanja tehnoloških noviteta i uklanjanja logističkih uskih grla ili problema. Ipak, treba napomenuti da se ukupna društvena atmosfera do tada toliko zaoštrila da je šef Ureda predsjednika Zelenskog Kirilo Budanov pozvao javnost da smiri strasti, budući da „neprijatelj pažljivo gleda svaki naš unutarnji konflikt i čeka da se počnemo među sobom boriti“.

Imenovanje Drapatija

Bivši zapovjednik OS UKR Valerij Zalužni sada je na ugodnoj diplomatskoj poziciji

U utorak 21. srpnja Zelenski je u društvu Palise i Hmare nastavio sastanke sa zapovjednicima i 9., 12., 14., 15., 16., 18. i 21. korpusa Kopnenih snaga te 30. marinskog korpusa – navodno s naglaskom na primarne potrebe borbe na prvim crtama, zaštitu granice te vizije obrambene strategije tih pojedinih zapovjednika. Onda je na red za razgovor došao i general-bojnik Viktor Nikoljuk, od ovogodišnjeg travnja zapovjednik Operativnog zapovjedništva „Istok“, od kojeg se Zelenski informirao o stanju središnjeg dijela bojišta, od Slovjanska preko Kostjantinivke do Druškivke. Po nekima, i on je ozbiljno figurirao za mjesto Vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, iako se to na kraju nije poklopilo – možda i zbog njegove navodne bliskosti sa smijenjenim generalom Sirskim. No sve to bio je tek uvod u kasno navečer objavljenu odluku predsjednika Ukrajine Zelenskog o imenovanju Drapatija za Vrhovnog zapovjednika umjesto Sirskog – od kojeg se bilo lako oprostiti nakon nešto manje od 30 mjeseci na dužnosti, usprkos njegovim vojnim dosezima s početka rata (obrana Kijeva, provedba ofenzive u Harkivskoj oblasti, a onda i manje uspješne borbe u Bahmutu, te povlačenje od Avdiivke do Pokrovska), koje zadnjih dana svi učestalo spominju. Pri tome, treba napomenuti kako se Sirskom – uz činjenicu da je podrijetlom Rus iz Rusije – često na teret stavljalo i ratovanje „po sovjetskom modelu“, uz toleriranje većih žrtava po cijenu postizanja borbenih ciljeva – gdje mu nisu zadnjih dana pomogli ni izlasci u javnost u kojima se čudio „otkrićima“ o neslaganjima s ministrom obrane Fedorovim, iako su o tome izričito govorili i sam predsjednik Zelenski kao i niz drugih vojnih vođa. S takvom popudbinom teško je za njega zamisliti neku ozbiljnu daljnju funkciju u širem obrambenom sustavu Ukrajine, dok ovog isluženog generala teško da čeka i nekakva komotna diplomatska fotelja – poput one veleposlanika u Velikoj Britaniji, na kojoj zadnje skoro tri godine živi i radi prethodnik Sirskog, general Valerij Zalužni.

Konačno, malo prije podneva u srijedu 22. srpnja, Zelenski je objavio i odabir osobe za mjesto načelnika Glavnog stožera OS Ukrajine, koje bi radno trebalo pratiti novog Vrhovnog zapovjednika Drapatija. Iako je izbor general-bojnika Skibjuka za neke bio iznenađenje, taj je odabir manje začudan ako znamo da su Drapati i Skibjuk već ranije uspješno radili zajedno, posebno tijekom oslobađanja zapadnog dijela Hersonske oblasti krajem 2022. godine.

Tko je Drapati?

Drapati je prvu slavu stekao probojem pro-ruskih barikada u Mariupolju 2014.

Sam Drapati, kao časnik oklopništva, rođen je i školovan u Ukrajini te je svoju vojnu karijeru počeo 2004. godine, da bi do ruske aneksije Krima i početka rata 2014. došao do čina bojnika te zapovjedništva nad 2. bojnom 72. mehanizirane brigade OS Ukrajine. Tada je bila posebno zapažena situacija kada se borbeno vozilo pod njegovim osobnim zapovjedništvom početkom svibnja praktično leteći probilo kroz barikade ruskih separatista u centru Mariupolja – da bi onda ugled učvrstio u kolovozu 2014. godine, kada se pod njegovim zapovjedništvom bojna s borbenim vozilima uspjela probiti iz praktičnog okruženja (kod graničnog mjesta Izvarine na jugoistoku Luganske oblasti) i prijeći skoro 160 km natrag do ukrajinskih položaja s opremom i tek minimalnim gubicima. Osim dobivanja čina, tu se formirala i reputacija Drapatija kao časnika za posebno problematične dijelove bojišta, na kojima on uspijeva djelovati uz minimum neizbježnih ljudskih žrtava. Naravno, to u uvjetima rata kakav se u Ukrajini vodi od veljače 2022. godine pa do danas ima sasvim drukčije značenje, iako je Drapatiju takav ugled osigurao privrženost ljudstva, koju je dopunio i inzistiranjem na reformama (posebno po pitanju kvalitetne obuke, promicanja iskusnih kadrova i sprečavanja incidentnih situacija gdje okupljanje masa vojske daje Rusima prilike za raketne napade s mnogo žrtava na cilju napada).

Jevgenij Hmara, novi v.d. ministra obrane, i general Mihailo Drapati, novi zapovjednik OS UKR

Kada na mjestu zapovjednika Kopnenih snaga Ukrajine Drapati nije uspio u provedbi svojih reformskih ciljeva (navodno zbog neslaganja s generalom Sirskim kao nadređenim „nije uspio osigurati odgovarajuću provedbu svojih zapovijedi“, kao ni odgovornost za prekršitelje zapovijedi), Drapati 1. lipnja 2025. podnosi ostavku na mjesto zapovjednika Kopnenih snaga. Samo koji dan kasnije on preuzima „Združene snage OS Ukrajine“ te se vraća na sjeveroistok bojišnice, gdje u idućim mjesecima koordinira ukrajinsko stabiliziranje bojišnice oko Kupjanska, za kojeg su Rusi već 20. studenoga tvrdili kako je kompletno okupiran (što se uskoro pokazalo poprilično promašenim). Za kraj, zanimljivo je napomenuti i da je Drapati bio jedan od rijetkih djelatnih časnika OS Ukrajine koji su odmah u rano poslijepodne 16. srpnja podržali smijenjenog ministra obrane Fedorova, naglasivši kako „zapovjednik nema pravo ostati šutjeti o problemima, posebno kada se njihova cijena mjeri u propuštenim mogućnostima, vremenu i ljudskim životima. Tišina tu ne štiti vojsku; ona samo omogućuje da se greške akumuliraju, čineći njihovo otklanjanje mnogo težim“. U tom je svjetlu onda bila prikazana i njegova sklonost reformama i uspostavi efikasnog vojnog sustava, na čemu navodno i sam Fedorov inzistira (ne samo) zadnjih mjeseci na čelu Ministarstva obrane.

Što dalje?

Donedavnom ministru obrane Mihailu Fedorovu naglo je skočila popularnost

S jedne strane, ako je tko i sumnjao, zadnji su dani nedvojbeno pokazali da Fedorov trenutačno uživa iznimnu popularnost u široj javnosti Ukrajine. Istraživanja tamošnjeg javnog mnijenja pokazala su da je njegova osobna popularnost posljednjih dana skočila od prijašnjih oko 35 posto na 65 posto – čime je mladi Fedorov završio na drugom mjestu političke rang-liste, odmah iza karizmatičnog umirovljenog generala Zalužnog (70 posto podrške), te iznad trećeplasiranog Budanova (62 posto) – dok je sam Zelenski na četvrtom mjestu s podrškom od 59 posto ispitanika. Pri tome, sa smjenom Fedorova ne slaže se 72 posto ispitanih, 5 posto je odobrava, a 17 posto nema stav – dok je sredinom tjedna sada dovršenu smjenu Sirskog podržalo 55 posto ispitanika, njih 15 posto bilo je protiv, a 19 posto nije imalo stav o tome. Uz to, u zadnjih tjedan dana bilježio se i pad popularnosti ionako ne baš omiljenog generala Sirskog, čije je povjerenje od prijašnjih 39 posto zadnjih dana palo na samo 23 posto ispitanika. Ipak, zanimljivo je u tim anketama zapaziti i razliku koju Ukrajinci rade između općenitog odobravanja pojedinih osoba na političkoj sceni i vjerojatnosti koju iskazuju da bi za njih glasali na nekim budućim predsjedničkim izborima. Tu Zelenski i dalje vodi s 22,3 posto ispitanika, dok bi 14,9 posto navodno glasalo za bivšeg generala Zalužnog, 13,4 posto za donedavnog (a možda i opet budućeg) ministra obrane Fedorova, 7,2 posto za Budanova te 5 posto za ukrajinskog boksača Usika i oko 4,5 posto za bivšeg predsjednika Petra Porošenka. Imajući u vidu sve te brojeve, ne čude ni glasine da bi sam Fedorov uskoro mogao osnovati neku vlastitu „antikorupcijsku“ stranku, što je perspektiva koja se vjerojatno Zelenskom sviđa još i manje od velikog reteriranja te vraćanja Fedorova na mjesto ministra obrane Ukrajine.

No budući da u utorak 21. srpnja nije pomoglo ni navodnih šest sati pregovaranja i „lomljenja“ mladog Fedorova – otvoreno je pitanje kako će se Zelenski po tom kadrovskom pitanju postaviti u danima koji dolaze, posebice s obzirom na to da su prosvjedi i dalje masovni te svakodnevni (u srijedu 22. srpnja, među ostalim, u Kijevu, Odesi, Ternopilu, Lavovu, Kremenčuku, Černivcima, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici i Poltavi). No dok se iz Ministarstva obrane čuje kako vršitelj dužnosti ministra Hmara s novim Vrhovnim zapovjednikom već dogovara nastavak provedbe tehnoloških i reformskih ideja Fedorova, rješenje čitavog ovog kadrovskog rebusa itekako je još otvoreno – s perspektivom da od petka 24. srpnja prosvjedi prerastu i u nekakvo konstantno demonstriranje javne volje protiv odluka moćnika na vlasti.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. srpnja 2026. pod nazivom “Iza kulisa vrtloga u Ukrajini: Generali su Zelenskom dolazili jedan po jedan, atmosfera se zaoštrila, reagirao je i Budanov…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zelenski-smijenio-sirskog-imenovao-drapatija-prosvjedi-traze-povratak-fedorova-15730598

Usprkos borbama koje neprekidno traju, Ukrajinu već treći dan zaredom tresu masovni prosvjedi, velika kadrovska preslagivanja i dileme oko vođenja obrambenog sustava te rata. Konkretno, iako se već tjednima nagađalo da bi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mogao krenuti u preslagivanja tamošnje Vlade, ipak se nije čekalo kolovoz, nego se lopta zakotrljala početkom ovoga tjedna. Okidač je, izgleda, bilo pražnjenje ukrajinskog veleposlanstva u Washingtonu, gdje je nakon nepunih godinu dana mandata veleposlanica Olga Stefanišina (pod sumnjama za neke stare korupcijske slučajeve) odlučila prijeći u privatni sektor. Baš kao i lani u ovo doba, ta je promjena zakotrljala šire kadrovske promjene – koje su onda prvo dohvatile premijerku Juliju Sviridenko, a time i čitavu Vladu uspostavljenu 17. srpnja 2025. godine. Što se promjene na mjestu premijera tiče, to i nije bilo preveliko iznenađenje, budući se za Sviridenko već neko vrijeme moglo čuti kako je uzrok sve većeg nezadovoljstva kod predsjednika Zelenskog.

Serhiy Korecki na razgovoru za posao premijera

Kao prvo, njezino se postavljenje od početka vezalo uz kadrovsku politiku Andrija Jermaka, tadašnjeg šefa Predsjedničkog ureda, koji je pod oblakom korupcijskih sumnji smijenjen s dužnosti 28. studenoga 2025. godine. Kao drugo, za Sviridenko i većinu njezine Vlade spominjala se i izuzetna ovisnost o redovitim uputama iz Ureda predsjednika, koje su nakon odlaska Jermaka pale na leđa samog Zelenskog (što pak njemu navodno nije bio najdraži način provođenja ionako rijetkog slobodnog vremena u strateškom vođenju države). Kao treće, navodno je i nadolazak ljeta trebao biti iskorišten da novi premijer stigne ući u posao prije jeseni i nadolaska velikih poslova (među ostalim vezanih i uz odolijevanje Ukrajine pretpostavljanim novim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu države pred nadolazeću zimu). U takvim okolnostima ne čudi da se Zelenski (donekle očekivano) za novog premijera obratio Serhiju Koreckom – od kraja 2022. direktoru ukrajinskih poduzeća Ukrnafta i Ukrtatnafta, a od svibnja 2025. godine i koncerna „Naftogaz Ukrajine“, najvećeg naftnog i plinskog poduzeća u državi. Iako se i uz njega vežu sumnje na korupciju, Zelenskog to nije smetalo. Nakon objave predstojećih preslagivanja Zelenski je otputovao u Francusku na proslavu nacionalnog praznika, da bi se kadroviranje nastavilo u srijedu, 15. srpnja.

Ministar obrane u fokusu

Igor Klimenko odbio je biti ministar obrane u novim okolnostima

Dok ime budućeg premijera nije iznenadilo, sasvim se drugačija situacija krenula odvijati po pitanju dijelova Vlade zaduženih za sigurnost. Kao prvo, do večeri 15. srpnja postalo je jasno da u pozadini širih promjena zapravo plamti žestoki požar na liniji između ministra obrane Mihaila Fedorova i vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, generala Oleksandra Sirskog. Kako se naknadno čulo, tu je od strane profesionalnog vojnika pao ultimatum „ili Fedorov ili ja“ – i Zelenski se nakon kraćeg razmišljanja odlučio riješiti 35-godišnjaka koji je, nakon više od šest godina u resoru „Digitalnih transformacija“, zadnjih šest mjeseci reformski radio na mjestu ministra obrane Ukrajine. Prema prvim planovima, na njegovo je mjesto trebao doći donedavni ministar unutarnjih poslova Igor Klimenko – no, vidjevši buru koju je smjena u obrani krenula dizati, on je to imenovanje odbio (da bi ga u petak, 17., onda postavili za tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine, što je pozicija koju do formaliziranja promjena još obnaša bivši ministar obrane Rustem Umerov).

Preveliki su animoziteti između Fedorova i generala Sirskog

Dakle, da ponovimo – Mihailo Fedorov, sad već bivši ministar obrane, bio je i ostao izuzetno popularna osoba u Ukrajini, doživljavana kao pokretač reformi i zagovornik modernih tehnologija, kako u civilnom tako i u vojnom sektoru (gdje se njegovih šest mjeseci i jedan dan mandata u obrani opisivalo bitnim faktorom kako u usponu novih vojnih tehnologija, prvo kroz sektor digitalnih transformacija, a onda i kroz Ministarstvo obrane, tako i u nizu nedavnih vojnih uspjeha Ukrajine). Za razliku od toga, njegova sada javno deklariranog suparnika, generala Oleksandra Sirskog, također već dugo bije javni glas kako se radi o vojniku „sovjetske škole“ koji se teško prilagođava promjenama, forsira ratovanje uz mnogo ljudskih gubitaka i osobnog preslagivanja snaga na taktičkoj razini, gdje mu takav ratni kaos zapravo dopuštaju pažljivo stvorene široke mreže lojalnih kadrova širom Oružanih snaga Ukrajine. U takvom javnom srazu popularnog mladog ministra-reformatora i nepopularnog vojnika poznatog pod nadimkom „General 200“ (gdje šifra 200 iz ruskih vremena označava vojnika poginulog na dužnosti) – izgleda da je samo Zelenski očekivao da kadroviranje prođe mirno. Već u srijedu, 15. srpnja, počele su kolati glasine o odlasku Fedorova, što je i sam Zelenski potvrdio navečer, da bi idući dan, u četvrtak, 16. srpnja, pred odlučivanje Vrhovne Rade o članovima nove Vlade, krenule i javne demonstracije po tom pitanju.

Jevgenij Hmara – novi v.d. ministra obrane

U tom svjetlu nije začudilo da se na kraju odlučilo o svim pozicijama u Vladi osim o popunjavanju mjesta (1) ministra vanjskih poslova i (2) ministra obrane. Ujedno, spomenutog Klimenka je na mjestu ministra policije nabrzinu naslijedio Ivan Vihivski (donedavni glavni ravnatelj ukrajinske Nacionalne policije) – dok je na mjesto glavnog ravnatelja postavljen Maksim Cuckiridze. Doduše, on je u tim policijskim strukturama figurirao i u vrijeme negdašnjeg proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, gdje mu se na teret stavljalo ponašanje tijekom ukrajinskog Majdana – baš kao i novom v. d. ravnatelju ukrajinske civilne obavještajne službe SBU, Oleksandru Pokladu, koji je na to mjesto napredovao kad se poslijepodne u četvrtak, 16. srpnja (nakon završetka zasjedanja Vrhovne Rade), saznalo da Zelenski na mjestu v. d. ministra obrane vidi general-bojnika Jevgenija Hmaru (koji je prije koji dan navršio šest mjeseci mandata na čelu SBU). Zato na mjestu ministra vanjskih poslova Ukrajine do daljnjega, sada tek kao vršitelj dužnosti, ostaje donedavni puni ministar Andrij Sibiga.

Masovni prosvjedi širom Ukrajine

Dok su javni prosvjedi tijekom ranog poslijepodneva u četvrtak, 16. srpnja, već bili masovni, do večeri se moglo vidjeti bitno veće demonstracije u samom Kijevu, ali i širom Ukrajine (među ostalim u Dnipru, Lavovu, Odesi, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici, Hmeljnickom, Zaporižju i Užgorodu). Sve se to nastavilo u petak, 17. srpnja, s glavnim večernjim skupom opet u Kijevu, na Trgu Ivana Franka, nasuprot Ureda predsjednika Ukrajine – ali i uz dodatne masovne skupove, među ostalim u Lavovu, Ternopilju, Harkivu, Odesi te Žitomiru – uz najave i daljnjih sličnih okupljanja, danas te idućih dana. Treba napomenuti kako su ti izuzetno masivni javni skupovi počeli pozivima „Vratite Fedorova!“, da bi se u petak tome dodalo i poklič „Sirski, odlazi!“, s navodnim nastavkom do ispunjenja oba ova zahtjeva.

Ujedno, sve su te velike demonstracije, po posjećenosti i stilu, izuzetno slične skupovima od prošloga ljeta (tzv. „Kartonski prosvjedi“, prema transparentima ispisanim na komadima kartona) – kada se Zelenski nakon tadašnje rekonstrukcije Vlade upustio u ograničavanje rada specijaliziranih ukrajinskih tijela za borbu protiv korupcije, Nacionalnog antikorupcijskog biroa Ukrajine (NABU) i Specijalizirane antikorupcijske prokurature (SAP). To je bio poduhvat vrha vlasti započet 22. srpnja 2025. godine, da bi nakon devet dana žestokih prosvjeda širom Ukrajine i političko-diplomatskih pritisaka iz EU, 31. srpnja Vrhovna Rada svojom novom odlukom preokrenula vlastiti raniji akt te ipak osigurala samostalnost ovih antikorupcijskih tijela. No, za razliku od lani, ovog ljeta na meti nije korupcija u civilnom, nego u vojnom sektoru, zajedno s optužbama za loše vođenje te upravljanje obranom tijekom tekućeg ukrajinskog rata za preživljavanje.

Fedorov i obrana Ukrajine

Ako je netko imao kakvih dilema o Mihailu Fedorovu, to su temeljito rastjerali njegovi vješti medijski potezi tijekom zadnjih dana. Kao prvo, on je u srijedu, 15. srpnja, navečer na društvenoj mreži X postavio objavu s navodom 22 dosega „svog tima“ – među ostalim, (1) gašenje sustava Starlink za ruske agresore u Ukrajini, (2) razvoj optički vođenih FPV-dronova i sredstava za udare srednjeg dometa, (3) logističko izoliranje Krima, (4) nastavak financiranja „Crte dronova“ kao obrambenog sredstva, (5) formiranje dron-jurišnih postrojbi, (6) 70% avansnih isplata za nabave putem sustava e-Points na portalu Brave1, (7) reforma sustava javnih nabava, (8) pribavljanje raznih vojnih vozila putem otvorenih javnih natječaja i (9) porast kvote presretanja dronova (od 83% na 91%) i krstarećih raketa (od 47% na 87%), (10) pribavljanje Patriot-raketa kroz EU sredstva, (11) stabiliziranje opremanja postrojbi besposadnim sustavima, (12) pokretanje velike proizvodnje eksploziva, streljiva i raketa, (13) poticanje „nepopularne, ali bitne“ transformacije strukture Oružanih snaga, (14) jačanje vjere partnera i suprotstavljanje ruskim propagandnim naporima, (15) osiguravanje EU zajmova za vojne prioritete, (16) masovna uporaba jeftinih sredstava protiv ruskih Shaheeda na mlazni pogon, (17) domaća balistička oružja uz 30 posto manju cijenu, (18) potpisivanje ugovora za švedske lovce Gripen, (19) suradnja u vojnim operacijama Aušan (preko 700 vozila uništeno) i Aušan-2 (preko 250 topničkih instalacija uništeno) za zaustavljanje ovogodišnjih ruskih ofenzivnih planova, (20) pokretanje izvoza dronova i vojne opreme, (21) pokretanje mehanizma „Trophy Lab“ da se saveznici upoznaju s detaljima ruske vojne opreme, te (22) pokretanje Obrambenog AI centra A1 za uporabu umjetne inteligencije na bojištu.

Sve to bilo je obuhvaćeno u strateškom konceptu za vođenje obrambenog rata u Ukrajini, koji su Fedorov i njegov tim u Ministarstvu obrane nazvali „Air-Land-Economy“ – temeljem naglaska na (1) obrani od ruskih napada iz zraka, (2) zaustavljanju agresorskih napredovanja na kopnu te (3) suzbijanju ruske ekonomije kao osnovice daljnjeg vođenja Putinova rata u Ukrajini. Kako izgleda, upravo je ta činjenica formiranja strateškog koncepta ratovanja u Ministarstvu obrane Ukrajine – nasuprot reaktivnom i kaotičnom postupanju Oružanih snaga, s velikim ljudskim gubicima i pogodovanjem kroz mreže lojalnosti – predstavljala osnovu sučeljavanja ne samo Fedorova i Sirskog kao osoba, već i bitno više njihovih širih svjetonazora te poborničkih skupina.

Samo nekoliko sati kasnije, oko podneva u četvrtak, 16. srpnja, stvar je bila dopunjena konferencijom za medije (domaće i strane) na kojoj je Mihailo Fedorov rječito obrazložio jedanaest konkretnijih razloga svojih neslaganja s okoštalim sustavom u Oružanim snagama Ukrajine (pod vodstvom generala Oleksandra Sirskog, ali uz izričito izbjegavanje spomena predsjednika Zelenskog), da bi onda nastavio i odgovarati na pitanja brojnih novinara. Pritom je svoje probleme Fedorov sažeo kroz jedanaest točaka kao: (1) provedbu rata uglavnom samo kroz taktičku razinu (bez mnogo promišljanja i kvalitetnog organiziranja operativne i strateške razine ratovanja), (2) korpusni sustav koji je tek djelomično profunkcionirao (radi sustavnog oklijevanja u njihovu zaokruženu organiziranju te prijenosu potrebnih ovlasti i materijalnih sredstava na takvu razinu vojne organizacije), (3) ustrojbeno lomljenje brigada i korpusa (ne bi li se manjim dijelovima kaotično kadroviralo, po volji, širom bojišta), (4) nedostatak osobne odgovornosti za ikakve propuste ili štete (posebno temeljem zaštita po liniji osobne lojalnosti nadređenima), (5) opskrbu postrojbi mimo korpusne strukture snaga (opet po osobnim lojalnostima pojedinih zapovjednika), (6) neprekidno rotiranje zapovjednog kadra (često i prije nego što usvoje postrojbe u koje dospiju), (7) izoliranje i otrovnost vojnog sustava prema inovatorima, (8) onemogućavanje implementacije sustavnih projekata Ministarstva obrane (posebno „Crte dronova“ i koncepta „vijetnamizacije“, prilagodbe za preživljavanje na fronti u uvjetima protivničke nadmoći u zraku kakvu su SAD uživale tijekom rata u Vijetnamu), (9) trpljenje ljudskih gubitaka bez vezane analize (gdje se Ministarstvu teško davalo numeričke podatke iz vojske, koja izgleda ni sama nije analizirala brojnost, uzroke te prostorni raspored gubitaka), (10) blokiranje inicijativa i njihovo „birokratsko rešetanje“ te (11) konstantno širenje laži (posebno na društvenim mrežama te iz krugova koruptivno povezane vojne industrije).

Mihailo Fedorov je od 2019. bio u raznim vladama, a od početka 2026. ministar obrane Ukrajine

Ako se pogleda detaljnije, mnogi od ovih prigovora uopće nisu novi. Kao prvo, korupcija u obrambenom sustavu Ukrajine – već je baš ta tema na ostavku prisilila Oleksija Reznikova (ministra obrane od 4. studenoga 2021. do 5. rujna 2023. godine), a ozbiljno je pratila i mandat njegova neposrednog nasljednika Rustema Umerova (ministra od 6. rujna 2023. do 17. srpnja 2025. godine). Nasuprot tome, iako se u dolasku kleo u borbu protiv korupcije, njegov nasljednik Denis Šmihal tu nije stigao poduzeti mnogo bitnijih poteza u svojih gotovo šest mjeseci mandata (od 17. srpnja 2025. do 13. siječnja 2026.), iako je postavio dobre temelje za poteze Mihaila Fedorova u prvoj polovici ove godine. Da pitanje sustavne korupcije u provedbi vojnih nabava ima utjecaja na aktualna događanja oko Mihaila Fedorova moglo se zaključiti iz njegovih navoda da su javni natječaji u nabavi streljiva bitno smanjivali cijene pribavljenih roba, dok su pojedine nabave (topničkog streljiva kratkog dometa na račun granata duljeg dometa) stornirane jer ni sama vojska nije mogla obrazložiti njihovu svrhu i isplativost. Ujedno, žestinu problema koje neki imaju s Fedorovim dobro se vidi i iz njegova ustrajnog propitivanja oko funkcioniranja te reformi itekako problematičnog ukrajinskog sustava mobilizacije – čiji je rad kompletno u okviru Glavnog stožera, a ne Ministarstva obrane, koje do reformiranja te ukrajinske rak-rane u ovih šest mjeseci nije dospjelo – uz navode i daljnjih prigovora temeljem davnog rada Fedorova na sustavnoj nacionalnoj kontroli kladionica (iz doba kada je još bio ministar digitalne transformacije). Uglavnom, imajući sve to u vidu, ne čude ni slikoviti medijski opisi uklanjanja Fedorova: „Pravi razlog zašto ga žele ukloniti jest taj što je, nakon što se ukrcao u korupcijski vlak, odlučio povući ručnu kočnicu umjesto da naruči espresso i vozi se s ostalima. Putnici u korupcijskim vagonima prve klase to nisu cijenili“.

Mihailo Drapatij – online izvješće predsjedniku Ukrajine

Nadalje, već se godinama moglo redovito čuti i o određenim problematičnim osobinama vojnog vođenja koje prakticira Oleksandar Sirski, i to tijekom zadnjih preko dvanaest godina ukrajinskog ratovanja s Ruskom Federacijom, a onda posebno u zadnjih gotovo trideset mjeseci na čelu obrambenog sustava u svojstvu vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine. Naime, (1) Sirskog ustrajno prati glas o manjku pažnje za dobrobit i ograničavanje gubitaka vlastitog ljudstva te (2) ustrajavanje na stvaranju monumentalnih mreža lojalnih podređenih (uz posebno zanemarivanje te kažnjavanje osoblja izvan tih sustava). Uz to, (3) u njegov stil vođenja, izgleda, spada i radikalno mikroupravljanje postrojbama razine bojne i niže, direktno iz samog Glavnog stožera, uz tek grubo uzimanje u obzir konkretnih stanja na terenu ili tamošnjih djelovanja protivnika, kao i (4) strukturni otpor reformama u ustroju snaga, sustavu obuke i opremanju – pa čak i kada je jasno da postojeće metode djelovanja nose štetu, gubitke i borbene uspjehe za agresora. O ovakvim se stvarima moglo čuti već duže, a barem dio tih pitanja lomio se i lani, u vrijeme internih kadrovskih prepirki u samim OS Ukrajine, kada je na kraju predsjednik države Zelenski isto presudio u korist Sirskog i na račun Mihaila Drapatija, izuzetno sposobnog i popularnog tadašnjeg zapovjednika Kopnene vojske Ukrajine (od 29. studenoga 2024. do 1. lipnja 2025.). Imajući u vidu ove razmirice, ne čudi ni da je baš Drapati krajem četvrtka, 16. srpnja, na društvenoj mreži Facebook vrlo jasno podržao Fedorova, njegov način rada i dosege u Ministarstvu obrane.

Šire se valovi oko smjena

Denis Prokopenko, legendarni zapovjednik Azova

Napomenimo da se zadnjih dana pažljivo gledalo i reakcije ostalih bitnijih igrača koji su na ovaj ili onaj način karijerno bili vezani uz Mihaila Fedorova. Tako se u Oružanim snagama 16. srpnja čulo za odlazak iz službe zamjenika zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Ukrajine Pavla Jelizarova – koji je na poziv Fedorova dužnost preuzeo u siječnju ove godine, temeljem vrlo uspješnog vođenja postrojbe za bespilotne sustave „Lazarova grupa“ u okviru Nacionalne garde Ukrajine – a slične poteze bilježilo se i od više osoba iz okvira ukrajinskog Ministarstva digitalnih transformacija, koje je u četvrtak, 16. srpnja, dobilo novu čelnu osobu, sada izvan kruga Mihaila Fedorova. No, zanimljivo je uočiti i kako se niz javnosti dobro poznatih ukrajinskih časnika ujedno izbjegao neposredno očitovati po pitanju reformi, ustrojbenih problema i modernizacije – što se početkom četvrtka, 16. srpnja, odnosilo na zapovjednike dvaju ukrajinskih korpusa proisteklih iz Nacionalne garde, Denisa Prokopenka iz 1. korpusa „Azov“ i Igora Obolenskog iz 2. korpusa „Hartija“ (koji su obojica tek branili donedavnog ministra unutarnjih poslova Klimenka, u čijem je sektoru i čitava NG Ukrajine). Posebno je zanimljiva ta reakcija već spomenutog zapovjednika 2. korpusa NG, s obzirom na to da se radi o jednom od ukupno dvaju ukrajinskih korpusa koje je Fedorov u svojoj konferenciji za medije posebno istaknuo kao primjere uzornog vojnog djelovanja – dok se tada nije čulo ništa ni od čelništva druge takve spomenute postrojbe, 3. korpusa zasnovanog oko 3. jurišne brigade i njezina zapovjednika Andrija Bileckog. Iako se sam 3. korpus na društvenim mrežama kasno 16. srpnja relativno propagandno osvrnuo na niz prigovora koji su bili javno spominjani, njegov zapovjednik Bilecki tijekom petka, 17. srpnja, imao je zaseban razgovor s predsjednikom Zelenskim i njegovim savjetnikom Palihom. Slično je bilo i s Robertom Brovdijem „Mađarom“, aktualnim zapovjednikom Snaga besposadnih sustava OS Ukrajine (od 3. lipnja 2025. godine) – koji se tijekom 17. srpnja prvo sastao sa Zelenskim i dijelom drugih viđenijih zapovjednika, da bi onda na mreži Facebook postavio objavu u kojoj brani svoju granu OS Ukrajine i pojedine suradnike od dijela prigovora kakve se upućivalo Sirskom i Glavnom stožeru.

“Fleš” je u Ministarstvo obrane došao s Fedorovim, a nastavit će rad u Uredu Zelenskog

Slične je razgovore Zelenski jučer održao i sa već spomenutim zapovjednicima Prokopenkom (1. korpus NG „Azov“) i Obolenskim (2. korpus NG „Hartija“), kao i zamjenikom zapovjednika Zračno-desantnih snaga OS Ukrajine Andrijem Tkačukom te vršiteljem dužnosti zapovjednika 19. korpusa Valerijem Skredom. Za očekivati bi bilo da su ovi razgovori imali za svrhu „omirisati“ stanje u Oružanim snagama, posebno u okolnostima učestalih javnih poziva da se pojedini zapovjednici i postrojbe solidariziraju sa smijenjenim ministrom Fedorovim, za kojega širom Ukrajine već treći dan demonstriraju tisuće građana. Slično treba gledati i kontakte s pojedinim savjetnicima iz užeg tima smijenjenog Fedorova – gdje se moglo uočiti da je sastanak Zelenskog sa Serhijem Beskrestnovom „Flešom“ prošao bolje (pa će on, valjda, uskoro postati i savjetnik Zelenskog za pitanja besposadnih sustava), dok je, izgleda, Serhij Sternenko ostao izvan igre te čvrsto uz Fedorova. Među ostalim, to se vidjelo i po objavi Sternenka na mreži YouTube, gdje je on oko podneva 17. srpnja u dužem video-intervjuu ne samo komentirao prethodne objave Fedorova, nego ih i dopunjavao vlastitim iskustvima te primjerima iz svog kratkog staža u Ministarstvu obrane (kao savjetnika za bespilotne letjelice, od 22. siječnja ove godine pa do srijede, 15. srpnja).

Zašto je sve to bitno?

Kao prvo, problemi u vojnom zapovijedanju javljaju se često u ratnim situacijama, posebno kada se krene voditi rat koji je ili izuzetno masivan (pa vojska bilježi priljev masivnog ljudstva iz civilnog sektora, gdje u pitanje dolazi profesionalnost ponašanja te stručno znanje) ili jako tehnološki revolucionaran (pa se okoštale vojne strukture moraju suočavati s radikalnim promjenama ustroja, doktrine ili opreme). Neke od tih situacija okusila je i Republika Hrvatska u vrijeme svog Domovinskog rata – za što se dovoljno prisjetiti navoda bilježenih na suđenjima za događanja u Medačkome džepu. Sasvim je jasno da za Ukrajinu predstavlja ogroman problem već i sama činjenica da su usred ogromnog obrambenog rata ostali s vršiteljima dužnosti na čelu ministarstava vanjskih poslova i obrane, dok su pod znakom pitanja i osobe imenovane na čelo nacionalne policije te na poziciju vršitelja dužnosti ravnatelja civilne obavještajne službe (SBU).

Generali Sirski i Gnatov – sam vrh ukrajinskih Oružanih snaga

Kao drugo, u ratno je vrijeme još i veći problem u aktualno zaoštrenim odnosima između ukrajinskog predsjednika, načelnika Glavnog stožera i ministra obrane (pa time i Vlade) – što stvarno nije nepoznato Republici Hrvatskoj iz zadnjih nekoliko godina. Pritom je stanje u Ukrajini ipak ponešto drugačije od onog u Hrvatskoj. Naime, predsjednik države nije ujedno i vrhovni zapovjednik, već tu dužnost obnaša najviši vojnik u državi (sada general Oleksandar Sirski). Ta se dužnost sve do ožujka 2020. tradicionalno udvostručivala s dužnošću načelnika Glavnog stožera, da bi onda bila odvojena (pa sada nema veze s aktualnim načelnikom GS, generalom Andrijem Gnatovim). Dakle, ovdje se sada zapravo odmjeravaju snage ministra obrane i više ljudi s vrha vojne piramide, gdje predsjednik Zelenski s visine arbitrira mimo Vlade (čiji je čelni čovjek u Ukrajini već neko vrijeme politički iznenađujuće slab). Pritom je onda i sva odgovornost za rješavanje takve situacije na osobi predsjednika – gdje Zelenski zato sam snosi i sve vojne, političke ili korupcijske implikacije tog presuđivanja među spomenutim zavađenim stranama.

Za razliku od sličnog sukoba ovlasti iz srpnja 2021. godine – kada je Zelenski prvo otpustio vrhovnog zapovjednika Ruslana Homčaka i načelnika Glavnog stožera Serhija Korničuka, a onda tri mjeseca kasnije i ministra obrane Andrija Tarana – sada je predsjednik, izgleda, stao više na vojnu stranu (iz kojeg god konkretnog razloga), da bi 15. srpnja smijenio popularnog i reformama sklonog ministra obrane Mihaila Fedorova. No, time si je onda Zelenski otvorio bok po pitanju zaštite korupcije, po uzoru na prošlogodišnju situaciju oko NABU i SAP, koja je u konačnici, izgleda, završila na leđima osramoćenog bivšeg šefa Predsjedničkog ureda Jermaka. Napomenimo da se baš tog Jermaka zadnjih dana aktivno viđalo s vrhovnim zapovjednikom vojske Sirskim, pa su tu već krenula svakakva nagađanja i političke spletke. Uz to, Zelenski si je vjerojatno istim putem od vjernog suradnika Fedorova napravio i budućeg velikog političkog konkurenta – mlađeg i u javnom nastupu bitno spretnijeg od bivšeg generala Valerija Zalužnog – gdje pojedine ankete Kijevskog instituta za sociologiju Mihaila Fedorova čak u lipnju ove godine vide među osobama od najvećeg javnog povjerenja, dok su ga prije samo koji tjedan i strani mediji opisivali kao „novu političku zvijezdu te najuspješnijeg reformatora u aktualnoj Vladi“. Otuda onda i veliki javni prosvjedi protiv njegove smjene.

Za kraj treba napomenuti i da je Zelenski smjenom civila Fedorova te namjerom imenovanja na čelo Ministarstva obrane Ukrajine već spomenutog general-bojnika Jevgenija Hmare u praksi ne samo otvorio vrata toleriranju korupcije i nereda u vojnim stvarima – već je u pitanje praktički doveo i provedbu principa civilnog nadzora nad oružanim snagama u državi. Dok je u Ukrajini dugo godina bila sasvim normalna praksa da ministri obrane budu aktivni ili umirovljeni generali i admirali, već neko vrijeme se od toga odustalo pod teretom pregovaranja o članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu. Iako se zadnjih dana nagađa kako bi general Hmara tu trebao izaći iz aktivnog vojnog sastava, teško je povjerovati da će takvom brzom „promjenom dresa“ on ujedno smoći snage i da se na dnevnoj razini suprotstavlja svojim donedavnim nadređenima, kakvi su generali Sirski i Gnatov. A, naravno, bez ozbiljnog vođenja Ministarstva obrane apsolutno nema ni borbe protiv korupcije u obrambenom sektoru, kao ni ustrajavanja da se u toj ključnoj državnoj djelatnosti novci troše pametno i racionalno – kako u Ukrajini, tako i u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. srpnja 2026. pod nazivom “Je li Zelenski upravo stvorio velikog političkog konkurenta?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/prosvjedi-ukrajina-smjena-fedorova-sukob-sirskog-kriza-obrane-15729158

** Photo: Ured predsjednika Ukrajine, M.Fedorov/FB, Y.Svyrydenko/FB, Glavni stožer OS UKR

Prvi zrakoplov Eurofighter EF-2000 (Tranche 4) njemačkog Ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), nabavljen u sklopu projekta Quadriga, obavio je svoj prvi let u Airbusovom centru za vojne zrakoplove u Manchingu u Njemačkoj. Berlin je u studenome 2020. naručio ukupno 38 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 4. Flota se sastoji od 30 jednosjeda i osam dvosjeda za obuku, a namijenjena je zamjeni zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 1 koji se povlače iz službe u Luftwaffeu, izvijestio je u petak, 17. srpnja portal Defence post. Iz Airbusa su poručili da se isporuka prvog zrakoplova Luftwaffeu i dalje očekuje kasnije ove godine, dok bi isporuka cjelokupne flote od 38 zrakoplova trebala biti dovršena do 2030. godine.

Novi zrakoplov za Njemačku nakon otkazivanja FCAS projekta

Ova važna etapa, uz njemačku narudžbu dodatnih 20 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 5, učvršćuje dugoročne planove Luftwaffea za modernizaciju lovačke flote u trenutku kada je otkazivanje francusko-njemačkog projekta budućeg zračnog borbenog sustava (FCAS) unijelo neizvjesnost u europske ambicije vezane uz borbene zrakoplove nove generacije. Zbroj ovih narudžbi znači da će Njemačka ukupno nabaviti 58 novoproizvedenih zrakoplova Eurofighter. Ova nabava samo je još jedan dio modernizacije i restrukturiranje njemačkih oružanih snaga. Uostalom, njemački kancelar Mertz ne krije ambicija da njemačka ima najsnažniju konvencionalnu vojnu siu u Europi

Eurofighteri serije Tranche 4

Quadriga Eurofighteri  Tranche 4 donose ključno unapređenje u vidu integracije sustava ECRS (European Common Radar System) Mark 1, radarskog sustava AESA. Ta sposobnost značajno poboljšava otkrivanje ciljeva, mogućnost istovremenog praćenja više ciljeva te otpornost na djelovanje elektroničkog ratovanja u usporedbi sa starijim modelima. Prema navodima portala Defence Blog, očekuje se da će ti lovci s vremenom nositi krstareće rakete dugog dometa Taurus KEPD 350, koji se već koriste na njemačkim lovcima-bombarderima Panavia Tornado IDS.

Inače, Eurofighter Typhoon zajednički su razvile i koriste ga Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Italija i Španjolska i operativnoj uporabi je okosnicu ratnih zrakoplovstava više država. Ovaj najnoviji primjerak posebno je važan za kompaniju Airbus, koja je na društvenim mrežama kratko objavila: “Ovo nije samo prekretnica za program – dizanje ovog novo izgrađenog standarda u nebo ogroman je korak naprijed za europsku obranu i suverenitet. S ESCAN mogućnostima, ovaj mlažnjak izgrađen je kako bi nebo bilo spremno za budućnost.”

*Photo: Bundeswehr/Airbus

Velikim vojnim mimohodom Francuska je obilježila svoj nacionalni praznik 14. srpnja, te tijekom i uoči nje okupila „Koaliciju voljnih“ , skup država koje podupiru Ukrajinu u borbi protiv ruske agresije. Završni čin francuskog praznika na simboličan način održat će se večeras, nastupom francuske nogometne reprezentacije u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva.

Koalicija voljnih za jačanje PZO Ukrajine

Uoči današnjeg mimohoda u Parizu, francuski predsjednik Emanuel Macron jučer je okupio čelnike 25 zemalja koje se zalažu za sigurnosna i politička jamstva Ukrajini. Hrvatsku je predstavljao premijer Andrej Plenković, napominjući da Lijepa naša sudjeluje u političkom ali ne i vojnom dijelu Koalicije voljnih. Predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da će Pariz dopustiti Kijevu proizvodnju francuskih krstarećih raketa, precizno vođenih bombi i presretačkih raketa za protuzračnu obranu nakon što je Ukrajina naručila francusko-talijanske sustave protuzračne obrane nove generacije SAMP/T i borbene zrakoplove Rafale:

“Ranije danas predsjednik Volodimir Zelenski i ja dogovorili smo akcijski plan naših dviju zemalja, provedbom onog što je načelno dogovoreno prošlog studenog u vezi s našom bilateralnom obrambenom suradnjom. (…) Pokrećemo projekt kupnje 16 borbenih zrakoplova Rafale zajedno s odgovarajućim sustavima naoružanja. Prvi zrakoplovi trebali bi se pojaviti na ukrajinskom nebu 2028.-2029., a obuka ukrajinskih pilota započet će u nadolazećim mjesecima”,

rekao je Macron u ponedjeljak, 13. srpnja, na konferenciji za novinare. U medijskim izviješćima naglašeno je kako članice  Koalicije voljnih planiraju početak zajedničkih vojnih vježbi, koje bi se održavale u blizini Pariza, gdje je smješten operativni stožer vojnog dijela koalicije. Najavljeno je i nešto što bi se nazvalo Koalicija za protubalističke rakete, čiji je cilj izgradnja europskih protubalističkih raketnih kapaciteta. U njoj bi sudjelovalo deset zemalja – devet europskih država i Ukrajina, a koje bi surađivale u razmjeni tehnologija i razvoju sustava za zaštitu Europe od balističkih projektila.

Hrvatski premijer  Plenković izvijestio je da je na sastanku Koalicije voljnih u Parizu izražena daljnja snažna potpora Ukrajini, “i politička i vojna i financijska“, kazao je predsjednik Vlade Andrej Plenković u izjavi za medije. Izvijestio je da su one zemlje koje sudjeluju i u vojnom segmentu Koalicije voljnih najavile vježbe s Ukrajini susjednim zemljama kako bi pokazali zajedničke sposobnosti koje su se razvijale u posljednjih godinu i pol dana na kopnu, u zraku i na moru.

“Što se tiče hrvatske pozicije”, dodao je Plenković, “još jednom smo ponovili snažnu i principijelnu političku, financijsku, vojnu i humanitarnu potporu hrvatske Vlade Ukrajini, kao i posebna znanja i iskustva koje Hrvatska ima iz vremena Domovinskog rata, poput ekspertize u procesuiranju ratnih zločina, razminiranja i skrbi o ratnim veteranima. Založili smo se i za daljnju dinamiku pregovora o pristupanju Ukrajine u Europsku uniju”,

kazao je predsjednik Vlade istaknuvši da je to osobito važno sada kada je pozicija Mađarske bitno fleksibilnija nego je bila ranije. Sastanak je ocijenio vrlo korisnim i informativnim naglasivši da je dobro što je i Hrvatska na njemu sudjelovala. Upitan kako gleda na najavljenu “protubalističku koaliciju” unutar Koalicije, premijer je pojasnio da je cijela Koalicija voljnih, kao i uopće sigurnosna jamstva, koncipirana kao obrambeni mehanizam koji bi nastupio tek kada se jednom dogovori prekid vatre i postigne mirovni sporazum. „Dakle, nije to nikakva ofenzivna operacija niti uvlačenje svih ovih zemalja u ratna zbivanja“, ustvrdio je Plenković, dodavši da su dva pitanja koja predstavljaju problem Ukrajini – prvo da nemaju odgovor na eventualno korištenje nuklearnog oružna, a drugi su dalekometni balistički sustavi koje Rusija posjeduje i koristi. Zbog toga im je potrebna protubalistička obrana i zato su te zemlje koje imaju te sposobnosti u sastavu svojih oružanih snaga dio užeg tima koji će to podupirati. Plenković je iskoristio priliku kako bi ponovno kritizirao stavove predsjednika Milanovića koji je kritičan prema Koaliciji voljnih, a posebice zbog činjenice da nije dozvolio nazočnost pripadnika Počasno-zaštine bojne na mimohodu u Parizu, te su umjesto njih tamo stupali pripadnici ATJ Lučko.

Mimohod za francuski Nacionalni praznik

Na mimohodu od Slavoluka pobjede do Trga Concorde, francuske ali i savezničke postrojbe, kao i borbeni zrakoplovi iz cijele Europe pridružili su se raskošnoj proslavi održanoj u Parizu. U kontekstu prijetnji na Istočnom krilu NATO-a i najavljenom američkom povlačenju snaga iz Europe, moto ovogodišnjeg mimohoda bio je “Strateško buđenje Europe” kako bi se demonstrirala europska vojna snaga, ali i dodatno iskazala potpora Ukrajini.  Upravo zato su kao počasni gosti u mimohodu sudjelovali i pripadnici ukrajinskih Oružanih snaga, a u preletu uz akro-skupinu Patrouille de France letjela su i dva aviona Mirage 2000B s mješovitim francusko-ukrajinskim posadama, odnosno s ukrajinskim kopilotima koji su se obučavali u Francuskoj.

U postroju saveznika sudjelovali su i pripadnici specijalne policije, Antiterorističke jedinice Lučko, čiji je zapovjednik Mate Bilobrk istaknuo:

“Mi smo sretni i ponosni u zajedništvu, u ime svih, da možemo predstaviti domovinu u inozemstvu, u bilo kojem obliku, a pogotovo u ovome, gdje se nalazi svjetska elita. Mi smo sretni i ponosni.”

Dodao je da su ih Francuzi prebacili iz osmog u drugi red, a cjelokupni saveznički postroj je prošao ispred glavne pozornice.

Bienvenue à nos partenaires de la Coalition des volontaires. Honneur et fierté de vous avoir à nos côtés. pic.twitter.com/gGBWA1cpFO

— Emmanuel Macron (@EmmanuelMacron) July 14, 2026

Ukrajinski vojnici bili su prvi puta na francuskom mimohodu

Poseban gost bio je ukrajinski predsjednik Zelenski, koji je dočekan s ovacijama, a Emmanuel Macron opisao je ukrajinsku prisutnost kao “simbol bratstva, hrabrosti i zajedničke sudbine“. Hrvatsku je, kako rekosmo, predstavljao premijer Plenković, unatoč teškim riječima koje je protiv ovog okupljanja  proteklih dana izrekao predsjednik RH Zoran Milanović. Bez obzira što Milanović o tome mislio, Hrvatskoj je mjesto među zapadnim saveznicima, što je jasno danas demonstrirano. Velika je šteta da u mimohodu nisu sudjelovali pripadnici OS RH, kojima bi to bilo prirodno mjesto, no i zamjena – ATJ Lučko – odradila je posao na visini. Mediji su primijetili i da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić – pozvan kao jedini ne-NATO i ne-EU čelnik – sjedio u prvom redu, ali nekoliko mjesta dalje od francuskog predsjednika Macrona, koji broji zadnje mjesece na ovoj funkciji. Unatoč nekim najavama, vojske Republike Srbije nije sudjelovala na pariškom mimohodu.

Za svoj posljednji mimohod u svojstvu vrhovnog zapovjednika, Emmanuel Macron imao je za cilj pokazati preporod francuskih oružanih snaga tijekom svojih deset godina na dužnosti, razdoblja u kojem se francuski obrambeni proračun udvostručio, pa su tako oklopna vozila Griffon i Jaguar, zajedno s dronovima postavljenim na kamionima, ilustrirali modernizaciju opreme posljednjih godina. Macron je u svojih 10 godina imao prilično napete odnose s Oružanim snagama, često obilježene nepovjerenjem i međusobnim napetostima, no za kraj mandata Macron ipak želi ostaviti vojsku na boljoj razini nego ju je dočekao.

Nakon što je u nedjelju, 12. srpnja, na Champs-Élyséesu održana generalna proba vojnog mimohoda povodom francuske proslave La fête nationale, postrojbu specijalne policije ATJ Lučko iz sastava MUP-a RH u ponedjeljak, 13. srpnja, obišao je hrvatski premijer Andrej Plenković. Plenković u Parizu boravi dva dana, gdje je ponedjeljak prošao posjetom “specijalcima” i sudjelovanjem na sastanku Koalicije voljnih, dok je utorak rezerviran za praćenje vojnog mimohoda na kojoj će sudjelovati i 22 pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko.

Specijalci iz Lučkog rekli su premijeru Plenkoviću da je pripremni tjedan prošao “sjajno”, te su uvjereni da će kvalitetno predstaviti Hrvatsku.

“Meni je posebno drago da će pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, koji su zajedno s pripadnicima iz Rakitja bili dio hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu, sutra defilirati po Champs-Élyséesu za francuski Nacionalni dan”,

istaknuo je Plenković, dodavši:

“Sutra ćemo vas s ponosom gledati među pripadnicima više od 30 oružanih snaga koji će zajedno s francuskim postrojbama imati prigodu sudjelovati u tradicionalnom defileu, 10. u mandatu predsjednika Macrona, kojim na neki način zaokružuje svoj projekt jačanja europskih obrambenih sposobnosti i strateške autonomije Europe u bitno izmijenjenim sigurnosnim okolnostima diljem svijeta.”

Upravo bi zbog toga, upozorio je, izostanak Hrvatske s francuskog mimohoda zasigurno bio velika pogreška:

“Vlada je tu da sprečava pogreške, a vi ste tu da dostojno predstavljate Hrvatsku, kao što to činite svakodnevno u svim vašim zadaćama štiteći zakon i red i dajući ogroman doprinos sigurnosti cijele zemlje“,

poručio je premijer Plenković, ujedno prenijevši pozdrave potpredsjednika Vlade Božinovića, Medveda i Anušića.

Na mimohodu koji se ovoga puta zove “Strateško buđenje Europe” pripadnici ATJ Lučko trebali bi biti drugi u postroju – odmah iza domaćina Francuza. Mimohod ide svojom uobičajenom rutom od Slavoluka pobjede prema Place de la Concorde, što je dionica duga nešto više od 1,9 kilometara. Ovogodišnje izdanje uključuje gotovo 8500 sudionika, prema francuskom Ministarstvu oružanih snaga, uz otprilike 300 vozila i 193 konja Republikanske garde. Prelet je također značajno porastao – sa 65 zrakoplova i 29 helikoptera prošle godine na 98 zrakoplova i 32 helikoptera ove godine. Mimohod će otvoriti dva borbena zrakoplova Mirage 2000 kojima upravljaju zajedničke francuske i ukrajinske posade, a jedan zrakoplov je obojen u plavo-žutu boju ukrajinske zastave. Mimohod će dodatno obilježiti 400. obljetnicu francuske Mornarice, a svake se godine završava izvedbom “Ode radosti”, službene himne Europske unije. Ovo će biti deseti i posljednji mimohod parada predsjednika Emmanuela Macrona povodom Dana Bastilje prije isteka njegovog predsjedničkog mandata.

Hrvatska je u petak, 10. srpnja, primila prvu uplatu od 255 milijuna eura u okviru obrambenog instrumenta Sigurnosna akcija za Europu (SAFE), što predstavlja 15% ukupne alokacije od 1,7 milijardi eura. Ovaj avans omogućit će Hrvatskoj ubrzanje ključnih obrambenih projekata, jačanje otpornosti i nadogradnju vojnih sposobnosti u potporu zajedničkim europskim ciljevima, priopćila je Europska komisija.

 „Hrvatska je dosljedno pokazivala svoju predanost europskoj sigurnosti, a ovo predfinanciranje pomoći će da se ta predanost pretvori u jače sposobnosti na terenu. Ubrzavanjem ključnih obrambenih ulaganja, Hrvatska će ojačati svoju otpornost, modernizirati svoje oružane snage, poboljšati svoje obrambene sposobnosti u mediteranskoj regiji i ojačati svoj doprinos našoj kolektivnoj obrani. Svaka država članica koja ulaže u vlastitu sigurnost također čini Europu jačom. SAFE omogućava zemljama poput Hrvatske da brže napreduju, zajedno ulažu i grade sposobnosti koje su Europi potrebne za odvraćanje prijetnji i zaštitu svojih građana,“

rekao je Andrius Kubilius, europski povjerenik za obranu i svemir, koji je u svibnju posjetio Zagreb. Tom su prilikom povjerenik Kubilius i ministri financija i obrane, Ćorić i Anušić, potpisali Sporazum o zajmu u okviru instrumenta SAFE–

Ovo predfinanciranje slijedi nakon završetka svih potrebnih proceduralnih koraka i odražava predanost EU-a pružanju pravovremene, praktične podrške putem SAFE-a, napominje Europska komisija. Daljnja plaćanja slijedit će kako se budu ispunjavali dogovoreni ciljevi i provedba.

U prisustvu premijera Andreja Plenkovića i glavnog direktora njemačke kompanije Rheinmetall Armina Pappergera danas je u Zagrebu predstavljena nova zajednička tvrtka „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ (RUV), koja je prije bila poznata kao „DOK-ING Sigurnost i obrana“. „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ trebala bi postati jedno od ključnih europskih centara za razvoj i proizvodnju besposadnih kopnenih sustava nove generacije, a u široj slici koju je iznio premijer Plenković tvrtka RUV otvara priliku dugoročnog strateškog industrijskog partnerstva Rheinmetalla i Republike Hrvatske, odnosno doprinosi jačanju ukupnog mozaika odnosa između Hrvatske i Njemačke. Društvo RUV, naglasio je Plenković, snažna je potvrda da Hrvatska nije samo korisnik naprednih tehnologija, nego i zemlja koja sudjeluje u njihovom stvaranju i razvoju: „Želimo graditi Hrvatsku koja razvija i izvozi najnaprednije tehnologije i aktivno pridonosi europskoj sigurnosti“.

„Posebno je važno što će ključne razvojne aktivnosti ostati u Hrvatskoj, gdje će biti uspostavljen kompetencijski centar za razvoj autonomnih i besposadnih kopnenih sustava. Time hrvatski inženjeri, stručnjaci i istraživači postaju aktivni sudionici u razvoju najsuvremenijih tehnologija koje će oblikovati budućnost obrane i sigurnosti,“

rekao je hrvatski premijer.

Glavni izvršni direktor kompanije Rheinmetall AG Armin Papperger većinski ulazak Rheinmetalla u DOK-ING vidi kao dodatno jačanje obrambenog eko sustava u svim zemljama gdje ta kompanija posluje – a to je na 180 lokacija od kojih je većina u Europi. Nova tvrtka Rheinmetalla i DOK-ING-a, koja po Pappergeru zapošljava vrhunske eksperte, biti će centar izvrsnosti za obrambena autonomna vozila, a u budućnosti se može očekivati najmanje udvostručenje prihoda koje je do sada imao DOK-ING, ali i nova zapošljavanja u narednim godinama.

„Cilj nam je izgraditi široko industrijsko partnerstvo s Hrvatskom koje će uključivati ​​lokalne dobavljače, brodogradnju, istraživačke institucije i akademsku zajednicu. Hrvatska ima stručnost, industrijsku tradiciju i talentirane ljude potrebne da postane središte proizvodnje i razvoja naprednih obrambenih tehnologija. Zajedno možemo izgraditi kapacitete koji će služiti Hrvatskoj, Europi i našim saveznicima, a istovremeno stvarati nove izvozne mogućnosti za hrvatsku industriju,“

istaknuo je Papperger. Na to se nadovezao i Vjekoslav Majetić, osnivač tvrtke DOK-ING:

„Prije više od trideset godina, DOK-ING je osnovan na uvjerenju da hrvatsko znanje i stručnost mogu stvoriti tehnologije sposobne promijeniti svijet. Danas ne zatvaramo jedno poglavlje – otvaramo novo. Čvrsto vjerujem da će tehnologije razvijene u Hrvatskoj doprinijeti europskoj sigurnosti i pokazati da hrvatska industrija može stajati uz bok vodećih svjetskih tvrtki kao ravnopravan partner. Posebno sam ponosan što će hrvatski inženjeri imati priliku razviti, ovdje u Zagrebu, sustave koji će oblikovati budućnost europske obrambene industrije.“

Istraživačke, razvojne i inženjerske mogućnosti ostat će u Hrvatskoj, dok će zajedničko ulaganje hrvatskim stručnjacima omogućiti pristup globalnim tržištima, naprednim tehnologijama, serijskoj proizvodnji i međunarodnim razvojnim programima. Cilj je razviti novu generaciju bespilotnih i autonomnih kopnenih platformi za vojne i sigurnosne primjene, uključujući sustave borbene potpore, inženjerske operacije borbenog djelovanja, razminiranje i druge misije visokog rizika, nadograđujući se na DOK-ING-ovu Komodo platformu i Rheinmetallovu stručnost u integraciji složenih obrambenih sustava, objavio je Rheinmetall u priopćenju. No Rheinmetallova strategija u Hrvatskoj proteže se daleko izvan razvoja bespilotnih kopnenih sustava. Tvrtka je već prisutna u pomorskom sektoru i posljednjih je mjeseci dodatno proširila suradnju s hrvatskom industrijom, brodograđevnim sektorom i akademskom zajednicom. To stvara temelje za dugoročnu lokalizaciju proizvodnje, razvoj novih tehnologija i jaču integraciju hrvatskih tvrtki u europske obrambene programe.

Premijer Andrej Plenković i Armin Papperger, glavni izvršni direktor Rheinmetall AG-a, također su održali bilateralni sastanak kako bi razgovarali o daljnjem razvoju Rheinmetallovih aktivnosti u Hrvatskoj, budućim ulaganjima, integraciji hrvatskih tvrtki u međunarodne lance opskrbe i mogućnostima proširenja proizvodnih i istraživačkih kapaciteta.

Nažalost, već dugo Republika Srbija i njoj bliski entitet u BiH, Republika Srpska, predstavljaju izvor nestabilnosti u regiji. Ako ništa drugo, prema van se to očitovalo u napetim odnosima sa susjednim Kosovom, blokiranjem raznih reformskih nastojanja u Bosni i Hercegovini te „živopisnim“ odnosima prema Hrvatskoj i Albaniji (gdje i normalna suradnja u okviru NATO-a počne izazivati nevjerojatne strahove). Svemu pridonosi i politika balansiranja EU-a prema Rusiji i Kini. No, ni prema unutra situacija u Srbiji nije bila ništa bolja. Svjedočimo brojnim izborima na kojima je, uz sve više raznih prigovora, redovito trijumfirao Aleksandar Vučić. Tu su i korupcijski poslovi koji su odnijeli ljudske žrtve, velike javne demonstracije svekolike oporbe (koja redovitim sredstvima, čini se, ne može bliže vlasti), mafijaški obračuni u javnosti, ali i opća represija kakva se inače više ne vidi u široj regiji.

Sve se to donekle komprimiralo posljednjih dana. Situacija je zakomplicirana početkom lipnja, posebno oštrim izvješćem Europskog parlamenta o stanju u Srbiji, koja se više ni prividno ne kreće prema članstvu u EU-u. Zatim je sredinom mjeseca uslijedilo otkrivanje veza samog vrha beogradske policije s mafijom i njezinim likvidacijama, te demonstracijama koje su se opet pojačavale prema kraju lipnja i tamošnjem blagdanu Vidovdanu, danas, 28. lipnja. Zagrijavanju atmosfere pridonijeli su i veliki javni skupovi. Onaj vladajućih održan je ispred Skupštine Srbije u Beogradu u subotu, 27. lipnja (gdje su organizatori tvrdili da se okupilo više od 200.000 ljudi, a brojenjem sa slika došlo se tek do 32.500 okupljenih), dok je oporbeni skup zakazan za danas u Kraljevu.

Skup potpore Vučiću 27. lipnja 2026.

No, da bi se upotpunila slika, treba napomenuti kako je Aleksandar Vučić, od kraja svibnja 2017. predsjednik Srbije, baš na spomenutom velikom skupu u Beogradu najavio da uskoro planira podnijeti ostavku. Time bi novi predsjednički izbori u Srbiji, umjesto da budu održani prije kraja svibnja 2027., bili organizirani uskoro – „najkasnije tri mjeseca od nastanka spriječenosti predsjednika“, odnosno njegove ostavke najavljene „za nekoliko tjedana“. U tom svjetlu sve aktualne okolnosti u Srbiji već treba promatrati u predizbornom kontekstu, bez obzira na činjenicu što se sam Vučić više ne može kandidirati za mjesto predsjednika. Zbog toga se intenzivno nagađa o mogućem „ruskom manevru“ kojim bi predsjednica države možda postala vjerna Ana Brnabić, dok bi Vučić ponovno osvanuo na (sada opet ojačanom) mjestu premijera – što je pozicija koju je Aleksandar Vučić već obnašao od kraja travnja 2014. do kraja svibnja 2017. godine.

Vojne stvari

Što se Vučićevih predizbornih aktivnosti tiče, treba posebno napomenuti današnje „zveckanje“ oružjem te isticanje velike vojne modernizacije koju Republika Srbija provodi posljednjih godina. Dok se povodom Vidovdana prvo na vojnom aerodromu u Batajnici moglo vidjeti raznu izloženu vojnu tehniku, dio svega toga nakon podneva je borbeno isproban na vojnom poligonu „Pasuljanske livade“ u središnjoj Srbiji. Glavni gosti tamo bili su već spomenuti srbijanski predsjednik Vučić, ali i kompletan politički vrh Republike Srpske iz susjedne BiH.

Aeksandar Vučić i Milorad Dodik gledaju vježbu na “Pasuljanskim livadama”

Kao prvo, tu treba napomenuti da Srbija već dulje intenzivno investira u svoje vojne resurse i opremu. Dok se Hrvatska teškom mukom pomaknula preko granice vojnoga proračuna od milijardu USD (lani se jedva dostiglo oko 1,78 milijardi USD čistog vojnoga proračuna, da bi NATO-ova kvota od preko 2 posto BDP-a bila namaknuta akrobacijama s braniteljskim mirovinama), Srbija je za te stvari iste te 2025. godine utrošila oko 2,53 milijarde USD. To je oko 42 posto više, što je razlika kakva se uočava već godinama. Pritom treba napomenuti da, uz plaće profesionalnoga osoblja, Srbija još nije ponovno uvela obvezno služenje vojnoga roka (i s time povezane rashode), iako se o takvom potezu promišljalo posljednjih desetak godina. Baš je danas Vučić istaknuo kako bi tako nešto moglo zaživjeti u ožujku 2027. godine „za sve muškarce i mnoge djevojke“. Naravno, to je posebno zanimljivo kada se u obzir uzme da se baš lanjsko uvođenje, a onda i ovogodišnji početak obveznog služenja vojne obveze u Republici Hrvatskoj, često opravdavalo potrebom odgovora na takve inicijative u Srbiji. Za to vrijeme i Srbija glavninu svojega obrambenog novca vidljivo usmjerava na modernizaciju vojne opreme – s naglaskom na zrakoplovstvo, kopnenu vojsku i tamošnju riječnu flotilu (koja je skoro pa bolje prošla ondje na Dunavu nego čitava HRM na našoj obali Jadrana). Kako se nedavno moglo čuti od Aleksandra Vučića, do kraja 2025. godine Srbija je u svrhe materijalne modernizacije potpisala ugovore vrijedne oko 6 milijardi eura, što je više nego dvostruko od hrvatske modernizacije kojom se na sav glas hvale vladajući.

Kao drugo, što se sadržaja tih ugovora tiče, oni su tek na prvi pogled slični. Od Francuske je kupljena eskadrila novih borbenih aviona Rafale, koja se očekuje do 2030. godine. Tu treba napomenuti kako se radi o novim zrakoplovima, modernijim od onih za Hrvatsku, te je posao zaključen uz razvoj i vezanu suradnju vojnih industrija Srbije i Francuske. To je točka od koje je RH izričito odustala nakon propasti sličnog posla s Izraelom 2019. godine. Zato Srbija očekuje da će u tvornici „Utva“ u Pančevu uskoro krenuti proizvodnja dijelova za avionski top GIAT 30 M791, a nakon određenih prijenosa tehnologije možda i još ponešto. Uz to, u suradnji s Rusijom i Bjelorusijom prije izbijanja rata u Ukrajini kompletirala se te modernizirala eskadrila borbenih aviona MiG-29. Za njih su i danas u Batajnici predstavljeni opsežni paketi naoružanja. Od njih posebno treba istaknuti rakete zrak–zrak R-27ER i R-77, novopribavljene ruske TV-vođene rakete H-29TE, proturadarske rakete H-31P, ruske jedreće bombe KAB-500Kr te podvjesni sustav za elektroničko ratovanje MSP-418K. Uz to, ponovno se moglo vidjeti i već ranijih mjeseci spominjano novo kinesko avionsko naoružanje – kvazibalističke rakete CM-400AKG/B i jedreće bombe LS-6-500-3. Sve je to oprema koja dobrim dijelom do sada nije postojala na prostoru bivše SFRJ. Srbija je svoje MiG-ove 29 opremila i novim sustavom razlikovanja prijatelja i neprijatelja (IFF) TSB 2515 francuske tvrtke Thales, a kupljeni su i dodatni helikopteri H-145M u Njemačkoj (4 za vojsku i 5 za civilne svrhe), te Mi-35M iz Rusije (4 komada) i Mi-35P s Cipra (11 komada), koji su predstavljeni zajedno s opremom.

Što se protuzračne obrane tiče, u Batajnici se mogao vidjeti francuski laki PZO Mistral 3 (kakav je kupovala i Hrvatska), da bi se onda lepeza takvih sredstava u Srbiji nastavila i dodatnom kineskom opremom – sustavom srednjeg dometa HQ-17AE te jeftinijim sustavom dugog dometa FK-3 (koji se navodno planira uskoro dopuniti i skupljim te sposobnijim sustavom HQ-9). Sve bi to trebalo raditi i na temelju radarskih podataka francuskih sustava tvrtke Thales (3 radara dugog dometa GM403 Alpha i još 7 radara GM200), uz uvezivanje izvedeno na temelju tehnologije iz Izraela (s kojim Srbija također razvija intenzivnu industrijsku suradnju). No, posebno treba napomenuti i dodatne kupnje mješovitih PZO-sustava iz Rusije (dvije bitnice sustava Pancir S1M, kao dodatak na već postojeću bitnicu sustava Pancir S1E) – te modernih ruskih sredstava za elektroničko ratovanje. Riječ je navodno o jednom sustavu 1L269E Krasuha-2, trima sustavima 1RL257 Krasuha-4, nekoliko sustava Repellent-1 i sklopu sustava za pasivno elektroničko izviđanje Moskva-1 sastavljenom od tri stanice 1L265E i dvaju upravljačkih sklopova 1L266E. Ova posljednja napomenuta oprema dijelom se vidjela prošle jeseni na vojnoj paradi u Beogradu i predstavlja sredstva kakva se također donedavno nije viđalo u regiji i koja bi lako mogla predstavljati određeni problem za sve susjede Republike Srbije. Uz sve to, prezentirano je bilo i ponešto besposadnih sustava – kako uvoznih (s posebnim naglaskom na izraelsku FPV-letjelicu srednje kategorije LANIUS-X), tako i domaćih (kamikaza-letjelice „Komarac“, višenamjenske napadačke letjelice „Gavran“, ali i kopneni sustav „Mali Miloš“ u više varijanti). Sve je to još uvijek aktualni predsjednik Srbije Vučić začinio i najavama dodatnih međunarodnih kupnji iz Rusije, Francuske i Kine – pri čemu se već nagađa dolazi li iz Pekinga samo dodatna protuzračna oprema ili je u planu i kupnja dodatne eskadrile aviona, bilo borbenih ili trenažnih.

Represija bez premca

Za kraj spomenimo da je, unatoč svim nastojanjima prikaza nacionalne snage i sloge (jučerašnji politički skup vladajućih u Beogradu bio je nazvan „Srbija jedna porodica“, SNS bi na predstojeće izbore mogao izaći s listom „Ujedinjena Srbija“, a slični su motivi dominirali i bazom „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici) – stvarna slika ipak ponešto drugačija. Mimo već spomenutih javnih prosvjeda koji ne jenjavaju od pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 1. studenoga 2024. godine – u posljednjih desetak dana represivni se aparat Srbije ponovno aktivirao i po pitanju navodnog korištenja „zvučnih topova“ protiv prosvjednika u Beogradu 15. ožujka 2025. godine. Konkretno, radi stručnih komentara na tu temu u posljednjih je sedam dana višekratno ispitivan renomirani beogradski vojni analitičar Aleksandar Radić (koji je zbog prijetnji članovima obitelji potom i napustio Srbiju), kao i niz novinara, odvjetnika te oporbenih čelnika koji su tvrdili da je vlast na studentima-prosvjednicima vjerojatno primijenila zvučni top.

Dakle, može se jasno konstatirati da Republika Srbija itekako jača svoje vojne snage te se vidljivo politički miješa u Bosnu i Hercegovinu kroz tretiranje vrha Republike Srpske gotovo kao domaćih političkih igrača. Istodobno sve manje mari za EU-standarde u vlastitoj kući, gdje se oporbu i kritičare privodi i zastrašuje – sve u svjetlu još jednih prijevremenih izbora koji će vjerojatno opet biti itekako problematični po pitanju primjene osnovnih demokratskih standarda. I, naravno, već sada treba očekivati da će predizborna kampanja opet biti žestoka, uz brojna spominjanja „ustaša“, zaplotnjačkih aktivnosti Hrvatske, Albanije i Kosova, operativaca SOA-e i drugih domaćih i stranih neprijatelja. Oporba će, s druge strane, vjerojatno opet voditi (možda i fizički nasilnu) bitku s problematičnim biračkim popisima, domaćim batinašima te glasačima „na privremenom radu“ iz Republike Srpske.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 28. lipnja 2026. pod nazivom “Srbija pokazala novo oružje koje su im dali Rusi, tako nešto u regiji još nije viđeno, to je problem za sve susjede!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vucic-ostavka-vojna-modernizacija-represija-izbori-srbija-15722755

Njemačka vlada planira kupiti 40 posto dionica u europskom proizvođaču tenkova KNDS-u od obitelji koje posjeduju udjele. Tako bi Njemačka došla na isti udio koji posjeduje Francuska, o čemu su se dvije zemlje prethodno dogovorile, objavio je portal Deutsche Wellea. Očekuje se da bi novi njemački udio mogao koštati oko šest milijardi eura, što mora odobriti proračunski odbor njemačkog parlamenta. KNDS planira i izlazak na burzu. Francuska trenutno ima 50 posto udjela u tvrtki, ali namjerava to sniziti na 40 posto. Preostala petina dionica trebala bi otići na burzama u Frankfurtu i Parizu. Berlin je poduzeo korake nakon što se za prodaju odlučio Wegmann, holding obitelji koje drže udjele KNDS-a.

Glasnogovornik vlade Friedricha Merza rekao je da Njemačka kupnjom osigurava nacionalni interes i „dugoročni utjecaj u tvrtki koja je strateški važna za europsku sigurnost i obrambene kapacitete“. Dvije države su u zajedničkom priopćenju navele ambiciju razviti KNDS u vodeću tvrtku namjenske industrije u Europi „koja će služiti francuskim i njemačkim oružanim snagama“. No, ovaj dogovor izaziva i kritike jer njemačka vlada nastavlja izravno ulaziti u vlasništvo tvrtki koje zarađuju proizvodnjom oružja, piše DW. Riječ je o najvećem europskom proizvođaču tenkova, s poznatom njemačkom markom Leopard i francuskim Leclercom. KNDS razvija i sljedeću generaciju tih borbenih vozila. Tvrtka je nastala prije desetak godina spajanjem njemačke obiteljske tvrtke Krauss-Maffei Wegmann i francuskog državnog proizvođača oružja Nextera.

Marco Becht, profesor korporativnog upravljanja na briselskom sveučilištu ULB, kaže da Berlin cilja i zaradu i stratešku kontrolu: „Oni misle – zašto bi ostavili sav novac privatnim investitorima? I zašto država ne bi zarađivala na tvrtkama tako što postaje dioničar?” Declan Power, analitičar za pitanja obrane u dublinskom Institutu za međunarodne i europske poslove, pak vidi značaj dogovora u spremnosti Pariza i Berlina da ojačaju vojne kapacitete: „U Europi se o tome mnogo govori, ali ovaj dogovor je vidljivi korak prema tome da Europa preuzme kontrolu nad vlastitim obrambenim proizvodnim kapacitetima“, izjavio je za DW. „Zaštita teritorija i ljudi srž je obveza odgovorne države, posebno demokratske države“, dodaje Power. Berlin se u priopćenju vezano za ovaj posao pozvao na rusku agresiju na Ukrajinu kao ključni primjer zašto se mora jačati vojska. Osobito treba naglasiti da je riječ o tenkovima, oružju o kojem se često polemički raspravlja nakon iskustava rata u Ukrajini i teških ruskih gubitaka tenkova uporabom ukrajinskih dronova.

Posebna prava za njemačku državu u TKMS

Berlin i sada ima bitan utjecaj na privatni namjenski sektor licenciranjem proizvođača i odobravanjem izvoza oružja. No, čini se da sada želi pojačati kontrolu, ocjenjuje DW. KNDS nije prvi takav dogovor. U listopadu prošle godine vlada je osigurala posebna savjetnička prava i nominacije za nadzorni odbor u proizvođaču podmornica Thyssenkrupp Marine Systems. Državni Kreditni institut za obnovu kupio je 2021. četvrtinu udjela u tvrtki Hensoldt koja proizvodi vojne radare. Posjeduje i 11 posto dionica u divu zrakoplovne industrije Airbusu. „Kad pogledate te primjere, čini se da njemačka država ima sve više interesa za obrambeni sektor i želi biti više uključena“, ocijenio je profesor Becht.

Važnost ovog dogovora

Dogovor oko KNDS-a značajan je za bilateralne odnose Njemačke i Francuske, posebno jer je nedavno zbog nesporazuma neslavno propao zajednički projekt borbenog zrakoplova FCAS. O tome smo pisali na stranicama portala Obris.org u veljači kada smo objavili da je francuski proizvođač  Dassault inzistirao na vodećoj ulozi u projektu, što  je pak izazivalo nezadovoljstvo u Njemačkoj te konačni kraj projekta. To je mnogima bio signal da nešto ne valja u odnosima.

I sadašnji pregovori oko KNDS-a razvlačili su se mjesecima, ocijenio je DW. Njemačka vlada izjavila je da će raditi u „bliskom dijalogu i na ravnopravnoj osnovi s francuskim partnerima“. Profesor Becht ipak smatra da, iz perspektive Berlina, ovaj dogovor ima elemente suradnje, ali i demonstracije nove vojne snage prema Francuskoj: „Pokazuje novu njemačku volju da se bude konkretniji i čini manje ustupaka“. Dodao je da je „Njemačka sve spremnija reći ‘ne’ umjesto da se jednostavno prilagođava Francuskoj.” Osim toga treba naglasiti da je njemački kancelar Merz otvoreno iznio njemačku ambiciju da njihove oružane snage – Bundeswehr – postanu najsnažnija vojska u NATO Savezu.