Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić sastao se danas u pograničnom gradu Lentiju u Mađarskoj s Romuluszom Ruszin-Szendijem, mađarskim ministrom obrane. Nakon promjene vlasti u Mađarskoj, ovo je bio prvi bilateralni sastanak ministra Anušića s novim mađarskim ministrom obrane. Upravo zato, ovaj je susret bio prilika da se s hrvatske strane pošalju poruke kada je riječ o sigurnosnoj i geopolitičkoj situaciji na jugoistoku Europe, ali i da se uspostavi nova razina obrambene bilateralne suradnje. Mađarski ministar zahvalio je Oružanim snagama Hrvatske na njihovom radu i doprinosu sigurnosti Europe i Mađarske. „Drago mi je da smo uspjeli obnoviti i ojačati naše odnose s Hrvatskom u obrambenom sektoru“, napisao je dr. Romulusz Ruszin-Szendi na svojoj stranici na društvenim mrežama. Dvojica ministara razgovarala su o većoj mogućnosti suradnje obrambenih industrija, a ministar Anušić predstavio je hrvatske tvrtke s područja obrane i njihove proizvode koji bi mogli biti zanimljivi mađarskoj vojsci.

Dvojica ministara zaključila su da je obrambena bilateralna suradnja između Hrvatske i Mađarske dobra, ali se svakako želi ostvariti dodatni napredak u toj suradnji. Zajednički interes obiju strana je stabilna situacija na jugoistoku Europe. Ministar Anušić pozdravio je političke promjene u Mađarskoj i novom ministru obrane, kada je riječ o jugoistoku Europe, ukazao na činjenicu da se Srbija ozbiljno naoružava ofenzivnim sustavima i da posjeduje hipersonične kineske rakete dometa većeg od 400 kilometara.

Ministar Anušić pozvao je svog mađarskog kolegu na ASDA-u, međunarodnu izložbu naoružanja i vojne opreme koja će se od 27. do 29. travnja 2027. održati u Zagrebu, ali i u posjet Laslovu, većinski mađarskom mjestu na istoku Hrvatske koje se herojski branilo u Domovinskom ratu i koje je pretrpjelo velike ljudske žrtve tijekom velikosrpske agresije.

*Photo: Honvedelem.hu

Hrvatski borbeni lovac Rafale kao dio dežurnog borbenog dvojca u sklopu nadzora i zaštite vlastitog zračnog prostora (Air Policing) danas u 11:02 sati presreo je na području iznad Korenice malteški putnički zrakoplov tipa Boeing 737. Malteški putnički zrakoplov letio je na ruti Grčka – Njemačka (sa Krfa je u 9 sati ujutro poletio prema Nürnbergu), a Združeno zračno zapovjedništvo u Torrejónu (CAOC Torrejón) deklariralo je taj civilni zrakoplov kao moguću prijetnju i pokrenuo zračnu akciju sa zadaćom vizualne identifikacije. Prema informacijama Command Reporting Centera u Italiji, taj je civilni zrakoplov imao postavljen kod na transponderu 7500, što označava otmicu zrakoplova.

Pilot hrvatskog Rafalea vizualno ga je identificirao, uspostavio je s njim radio vezu, te je u 11:18 izvršio borbenu zračnu patrolu na području između Rijeke i Delnica i ispratio malteški zrakoplov iz hrvatskog zračnog prostora. Malteški Boeing u slovenski zračni prostor ušao je u 11:20 sati, o čemu je Slovenska vojska obavijestila i Mađarsku i Italiju koje svojim Zračnim snagama nadziru slovenski zračni prostor. No vremena za djelovanje nije bilo, pa su ubrzo Austrijanci preuzeli praćenje malteškog Boeinga nakon slovensko-austrijske granice. Po ulasku u njemački zračni prostor preuzeli su ga borbeni zrakoplovi Eurofighter iz zrakoplovne baze Neuburg an der Donau njemačkih Zračnih snaga koji su ga pratili prema Nürnbergu, gdje je sigurno sletio u 12:16.

Malteški ministar održivog prometa Chris Bonett izvijestio je da je zrakoplov Boeing 737 tvrtke Corendon Airlines, registriran na Malti kao 9H-CXD , odaslao signal za hitni slučaj tijekom leta iznad Hrvatske.

“Nakon istrage, čini se da je signal za hitnost poslan zbog kvara u radiokomunikacijskom sustavu zrakoplova. Zrakoplovna tvrtka potvrdila je da ni u jednom trenutku nije bila ugrožena sigurnost putnika ili posade na brodu. Sigurnost u zrakoplovstvu ostaje naš najveći prioritet,”,

objavio je Bonett na društvenim mrežama. Sličnu izjavu dao je i hrvatski ministar obrane Ivan Anušić:

“Utvrdilo se kasnije da je došlo do kvara unutar radijskog komunikacijskog sustava te da je i backup također bio u kvaru, što je vrlo rijetko. Vjerojatno je greškom uključen signal na transponderu koji je signalizirao otmicu aviona, no istraga još nije gotova i nemamo potvrdu.”

Tijekom zračne akcije hrvatskog Rafalea u sklopu Air Policinga, budući da je taj civilni zrakoplov bio označen kao moguća prijetnja, potpredsjednici Vlade i ministri Ivan Anušić, Tomo Medved, Davor Božinović i Oleg Butković bili su u koordinaciji s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, kao i s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom.

Njemačka je u opasnosti od ulaska u „nasilan sukob” s Rusijom zbog sve agresivnijeg stava Moskve prema europskim državama, upozorio je u ponedjeljak 5. listopada  čelnik njemačke obavještajne službe BND (Bundesnachrichtendienst) Martin Jaeger. On je to izjavio na godišnjem javnom saslušanju obavještajnih čelnika u njemačkom parlamentu kazavši da je pokušaj napada u zračnoj luci u Leipzigu u kolovozu bio primjer kako su napetosti poprimile „opasniju dimenziju”. Jaeger je, među ostalim, izjavio: “Sukob s Rusijom s kojim se suočavamo poprimio je novu, opasniju dimenziju. (…) Njemačkoj prijeti opasnost da bude uvučena u nasilni sukob s Rusijom, pokušaj napada u Leipzigu samo je jedan primjer“, o čemu smo i na stranicama portala Obris.org već pisali. “Nijedna druga zemlja trenutno ne predstavlja tako izravnu, sveobuhvatnu i konkretnu prijetnju Njemačkoj“, upozorio je Jäger. Ruske obavještajne službe djeluju “s visokim stupnjem profesionalnosti i bezobzirnosti”. Stoga opasnost od napada na ciljeve u Njemačkoj „ostaje stvarna i prisutna“. U trenutnoj situaciji, obavještajne službe su “prva linija obrane”, naglasio je predsjednik BND-a, čija je služba odgovorna za strane obavještajne podatke.

Od jučer Njemačku trese prvorazredan špijunski skandal. Bivši predsjednik Njemačke savezne obavještajne službe (BND) August Hanning uhićen je zbog sumnje na špijunažu, pribavljanje državnih tajni, pokušaj veleizdaje i djelovanje za strane obavještajne službe. Istražitelji istodobno terete i jednog dugogodišnjeg djelatnika BND-a, inače bivšeg šefa kabineta Hanningovog kabineta, za pomaganje u pribavljanju i prosljeđivanju povjerljivih informacija. Prema sumnjama istražitelja, Hanning je dio tih informacija koristio je za izradu sigurnosnih analiza za jednu stranu obavještajnu službu. Istražitelji trenutno istražuju i njegove veze prema Rusiji, ali i Saudijskoj Arabiji.

Cilj – prisiliti Njemačku da odustane od potpore Ukrajini

Njemačka je najveći donator Ukrajine, naglašavaju mediji ističući kako je Jaeger rekao da Moskva pokušava prisiliti Njemačku da odustane od pružanja potpore. “Rusija je odlučna baciti Ukrajinu na koljena ove zime“, ocijenio je, dodavši kako “moramo očekivati ​​ruske napade takve žestine i brutalnosti kakve dosad nismo vidjeli.” Podsjetimo, njemačke vlasti opetovano su optuživale Moskvu za hibridnu kampanju napada bespilotnim letjelicama i kibernetičkih napada, no ruski predsjednik Vladimir Putin odbacio je te tvrdnje riječima: “Nikome ne prijetimo.”

Potpora EU povjerenice Kallas Njemačkoj

Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas u ponedjeljak je izjavila da Rusija hibridnim napadima ugrožava živote diljem Europe. Dodala je da je “Europa posljednjih tjedana svjedočila porastu ruskih hibridnih napada, pokušaja sabotaže i povreda zračnog prostora”. “Ruski projektili i bespilotne letjelice tijekom vikenda ponovno su povrijedili zračni prostor Moldavije. To je potpuno neprihvatljivo“, ocijenila je Kallas.

Naime, Rusija od 30. rujna pokreće novu zračnu operaciju protiv ukrajinske energetske mreže. U napadu, koji se opisuje kao najteži kombinirani udar na energetske objekte u zadnjih nekoliko mjeseci, pogođena su postrojenja i infrastruktura oko Kijeva i u drugim regijama. Moldavsko Ministarstvo obrane priopćilo je da su istog dana tri drona ušla u njihov zračni prostor. O učestalim ruskim hibridnim napadima prošli je tjedan govorio i njemački kancelar Friedrich Merz. Najavio je nastavak podrške Ukrajini uoči zime, za koju se procjenjuje da bi mogla biti najteža od početka ruske invazije 2022. godine. Njemačke vlasti i ranije su upozoravale da Rusija provodi hibridnu kampanju koja uključuje dronove i kibernetičke napade.

Nismo ni mi pošteđeni

„Postoje različite definicije hibridnih djelovanja, ali ono što EU smatra kao hibridno djelovanje su prvenstveno kibernetički napadi, napadi na slobodu građana, obmanjivanje javnosti, informacijsko ratovanje, ometanje demokratskih procesa,”

rekao je na prošlotjednoj na međunarodnoj konferenciji obrambene industrije “EU 4 Defence Readiness – Road Map to Future” u organizaciji Agencije Alan d.o.o i Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije general-bojnik Denis Tretinjak, direktor Glavnog stožera OS RH.

“Kod nas je kao jedan od oblika hibridnog djelovanja detektirano i podmetanje požara, kao i kibernetičko djelovanje za koje je i SOA u svom izvještaju za prošlu godinu navela da je bilo 38 napada koji su državno sponzorirani, od čega su dvije trećine od strane Rusije”,

ističe Tretinjak.

„Opremanje i modernizacija vojske je u velikom zamahu. Puno se toga nabavlja i kupuje i mi smo u Oružanim snagama sretni zbog toga jer podiže našu razinu sposobnosti. Tu je i čitav niz kompleksnih aktivnosti u pripremi, od obuke osoblja do pripreme infrastrukture. Taj proces se provodi”,

zaključio je general Tretinjak.

I u ponedjeljak , 5. listopada u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dogodio se kibernetički napad, a krizni tim radi na procjeni zahvaćene infrastrukture i planu oporavka sustava, izvijestilo je to Ministarstvo. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić ranije je novinarima kazao da su u jutarnjim satima dobili obavijest da svi isključe računala, no tada nije bilo poznato je li riječ o hakerskom napadu, tehničkoj poteškoći ili ažuriranju sustava. Napad je potvrdila glasnogovornica Ministarstva Vlatka Polšak Palatinuš, koja je otkrila da su zaposlenici o incidentu obaviješteni u jutarnjim satima. “Istina je, hakerski napad je u tijeku. Obavijest smo dobili jutros te nam je rečeno da svi isključimo računala”, rekla je Polšak Palatinuš.

Danas je u Veneciji na povijesnom jedrenjaku talijanske Ratne mornarice Amerigo Vespucci održan sastanak ministara obrane inicijative ADRION. Domaćin skupa bio je talijanski ministar obrane Guido Crosetto. Ministri su raspravljali o daljnjem razvoju regionalne obrambene suradnje i talijanskom prijedlogu o osnivanju Kontinentalne europske obrambene inicijative (Continental European Defence Initiative – CEDI).

„Danas smo u Veneciji, zajedno s mojim kolegama iz Albanije, Hrvatske, Grčke, Crne Gore i Slovenije, raspravljali o sigurnosti, suradnji i zajedničkoj odgovornosti. Zahvalio sam kolegama na kvaliteti, otvorenosti i konstruktivnom duhu naših rasprava. Za mene je stvar jednostavna: nijedna europska zemlja ne može sama odgovoriti na izazove s kojima se suočavamo – bilo da je riječ o konvencionalnim, hibridnim ili tehnološkim prijetnjama. Te su prijetnje sve više međusobno povezane i sve ih je teže rješavati pojedinačno. Upravo u tome leži bit iskustva inicijative ADRION: pretvaranje zajedničkog zemljopisnog položaja u zajedničku sposobnost djelovanja. Riječ je o objedinjavanju informacija, iskustava, alata i sposobnosti,”

naglasio je domaćin, talijanski ministar Guido Crosetto.

“Kroz zajedničke vježbe i aktivnosti u sklopu ADRION-a, u kojima sudjeluje i Hrvatska ratna mornarica, Republika Hrvatska zajedno s drugim državama članicama aktivno doprinosi sigurnosti pomorskog prometa i slobodi plovidbe Jadranskim i Jonskim morem”,

istaknuo je ministar Anušić, koji se ujedno osvrnuo i na važnost suradnje sa saveznicima:

“Danas svjedočimo vremenu sve složenijih sigurnosnih i geopolitičkih izazova koji osim na sigurnost, značajno utječu i na pomorski promet te europsko gospodarstvo. Upravo zato važna je snažnija suradnja i zajedničko djelovanje sa saveznicima i partnerima koji dijele isti cilj sigurnost i stabilnost Europe, a posebice naše regije.”

Prema Crosettu,

“Današnji sastanak predstavlja još jedan korak naprijed u kvaliteti našeg zajedničkog puta. ADRION je ostvario, i nastavlja ostvarivati, konkretne rezultate u pomorskom području, poput „Pomorskih snaga na poziv” (On-Call Maritime Force): to je konkretan primjer suradnje i dijeljenja sposobnosti koji može poslužiti kao referenca na europskoj razini, s ciljem obrane Europe u punom opsegu od 360 stupnjeva, uz istodobno posvećivanje potrebne pozornosti južnom krilu. Jer što smo sposobniji nastupati zajedno, to smo snažniji. A što smo snažniji, to više možemo braniti mir.”

Jedrenjaku Amerigo Vespucci

I slovenski ministar Valentin Hajdinjak je kao jedan od najvažnijih rezultata suradnje istaknuo Pomorske snage na poziv (OCMF), koje omogućuju zajedničku obuku i vježbe, razmjenu stručnosti te jačanje interoperabilnosti i povjerenja između sudjelujućih mornarica. Sudjelovanje u inicijativi Adrion također je značajno doprinijelo razvoju slovenskih pomorskih sposobnost, naglasio je Hajdinjak, posebno zato što je stečeno iskustvo omogućilo Slovenskim oružanim snagama, između ostalog, uspješno sudjelovanje u međunarodnim operacijama u Sredozemlju s patrolnim brodom Triglav te planiranje buduće suradnje u misijama NATO-a i Europske unije. Osim toga, Slovenija je dodatno potvrdila svoju aktivnu ulogu u inicijativi ove godine predsjedavanjem Upravnom skupinom Adriona u prvoj polovici 2026. i domaćinstvom ovogodišnje vojne vježbe.

Inicijativa ADRION pokrenuta je 2001. na temeljima Jadransko-jonske inicijative s ciljem intenziviranja suradnje između ratnih mornarica država koje imaju izlaz na Jadransko i Jonsko more, razmjene informacija, razvoja interoperabilnosti, osiguranja sigurnosti pomorskog prometa i stvaranja pomorske situacijske slike.

Članice ADRION inicijative su Hrvatska, Albanija, Crna Gora, Grčka, Italija i Slovenija.

*Photo: MORH/F. Klen, Ministero della Difesa

Administracija Donalda Trumpa odlučila je isključiti nekoliko važnih saveznika sa skupa članica NATO-a koji će se održati sljedećeg mjeseca – nakon ranijih prijetnji sastavljanjem „popisa dobrih i zločestih” za vlade koje su se ogriješile o prioritete američkog predsjednika, objavio je portal Politico. Naime, prema navodima tog portala, planirani sastanak u Poljskoj, koji je inicirao Elbridge Colby, dužnosnik Pentagona zadužen za kreiranje politika, zapravo je radna skupina usmjerena na budućnost NATO-a, navodi šest diplomata upoznatih s planiranjem skupa. Međutim, mnoge zemlje nisu dobile poziv, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i baltičkih država, a  izdvajaju znatna sredstva za obranu i imaju ključnu ulogu u Savezu, zbog čega se njihovi diplomati pitaju zašto su isključeni. Postavljaju pitanje favorizira li Trumpova administracija određene zemlje na način koji bi mogao dodatno podijeliti Savez koji se već suočava s rastućom ruskom agresijom i iscrpljenim zalihama oružja.

Trump: Nisu „dobri“ iz više razloga

„Činimo sve što se od nas traži”, rekao je dužnosnik jedne od savezničkih zemalja koje nisu uključene: „Pokušavamo shvatiti koji su kriteriji i koja je svrha tih sastanaka. Još nismo dobili mnogo informacija.” Bijela kuća nije odgovorila na zahtjev za komentar, a Pentagon je odbio komentirati situaciju.

Jedna od Trumpovih objava protiv dojučerašnjeg saveznika

Predsjednik Donald Trump i njegovi najbliži suradnici neumorno kritiziraju NATO otkako su se vratili na vlast, zamjerajući im sve i svašta. I to od odbijanja članica da podrže rat protiv Irana do propusta pojedinih zemalja da za obranu izdvoje 5 % svog BDP-a. „NATO – za čiju zaštitu tih istih zemalja godišnje trošimo stotine milijardi dolara – uvijek sam smatrao jednosmjernom ulicom: mi ćemo njih štititi, a oni za nas neće učiniti ništa, osobito ne u trenucima kada nam zatreba pomoć”, žestoko je poručio Trump u objavi na platformi Truth Social ranije ove godine. Prošlog je mjeseca zanemario još jednog saveznika – Južnu Koreju, naglim smanjenjem opsega planirane zajedničke vojne vježbe, pritom negodujući zbog odbijanja Seula da se uključi u rat protiv Irana.

U travnju je, kako je izvijestio POLITICO, Bijela kuća osmislila svojevrsni popis onih koji su „unutra” i onih koji su „vani”, tražeći načine da kazni saveznike koji nisu udovoljili Trumpovim željama. Ministar obrane Pete Hegseth podržao je takav pristup. Poticao je „uzorne saveznike” i upozorio da će oni koji ne podupiru američke interese snositi posljedice. Iako su pojedinosti o novoj radnoj skupini NATO-a još uvijek nejasne, ona se nadovezuje na prijetnju nagrađivanja jednih na štetu drugih.

Colby je inicirao sastanak tzv. Bergenske skupine

Elbridge Colby je pak u međuvremenu održao dva slična sastanka s pozvanim zemljama: Norveškom, Švedskom, Finskom, Poljskom, Njemačkom i Nizozemskom. Zemlje uključene u sastanak, poznat kao format „Bergenske skupine”,  ističu da im cilj nije narušiti Savez, rekao je diplomat jedne od pozvanih zemalja koji je, kao i ostali, želio ostati anoniman kako bi mogao govoriti o internim raspravama. Umjesto toga, skupina namjerava osmisliti ideje koje bi potom predstavila cijelom Savezu radi daljnjeg testiranja njihove izvedivosti i otpornosti. „To može biti pokretač preobrazbe za cijeli Savez“, rekao je diplomat. Priznao je da su neke saveznice nezadovoljne isključenošću, osobito stoga što su mnoge od njih dosegnule ili premašile ciljeve izdvajanja za obranu koje je zahtijevala Trumpova administracija. SAD bi sljedeći mogao u taj ekskluzivni klub uključiti Dansku, s obzirom na dogovor postignut između dviju zemalja o proširenju američke vojne prisutnosti na Grenlandu, navodi druga osoba upoznata s planiranjem. Colby, koji je potaknuo tu inicijativu, održao je prvi takav sastanak u Bergenu u Norveškoj u lipnju, na koji je pozvao šest odabranih saveznica. „Saveznice u NATO-u koje ubrzano ispunjavaju svoje obveze iz Haaga vezane uz izdvajanja za obranu, imaju kapacitete za doprinos i spremne su odmah prijeći na konkretan rad”, napisao je na društvenim mrežama nakon sastanka.

Ovog je mjeseca na konferenciji u Washingtonu istaknuo kako je „ideja povući za sobom cijeli Savez”, dodavši da će to rezultirati „boljim, snažnijim i otpornijim NATO-om” te Europi osigurati veće vojne kapacitete. Colby već dugo pokazuje interes za pregovore u užem krugu među članicama NATO-a. Proteklih se godina usredotočio na ponovno jačanje Njemačke kao vojne sile radi obuzdavanja Rusije te na usmjeravanje američkih snaga na suočavanje s usponom Kine. No, čak i pozvani saveznici propituju zašto su Colby i drugi dužnosnici iz područja obrane selektivno birali sudionike, izostavivši pritom neke od najvećih europskih vojnih sila, poput Velike Britanije. „Ako pokušaju podijeliti NATO na ‘dobre’ i ‘loše’, to je opasno za SAD”, ​​rekao je još jedan od šestorice diplomata. „No za Europu je to pitanje opstanka”, navodi Politico.

U međuvremenu – velika vježba u Njemačkoj

Civilno-vojna vjržba “Red Storm Charlie” održana je krajem rujna u Hamburgu (Foto: Bundeswehr/Anne Weinrich)

Istodobno, Njemačka je odlučila baviti se jačanjem vlastite vojne sile. Naime, „Red Storm Charlie“ naziv je vježbe koja je tijekom tri dana paralizirala dijelove sjevernonjemačkog lučkog grada. Bundeswehr, policija i civilne organizacije zajednički provjeravaju koliko su dobro pripremljeni za izvanredne situacije. Scenarij: pojačana razina prijetnje na Istočnom krilu saveza. U hamburškoj luci, najvećoj njemačkoj morskoj luci, iskrcavaju se postrojbe NATO-a koje tijekom vježbe predstavljaju vojnici Bundeswehra. Nakon toga kreću kroz grad prema istoku. Sabotaže i prosvjedi, također dio scenarija, otežavaju njihovo napredovanje. S oko 1.700 sudionika, među kojima je 500 vojnikinja i vojnika, ova vježba (24.–26. rujna 2026.) dosad je najveća te vrste. „Red Storm Charlie“ dio je plana Operativnog plana Njemačka (Operationsplan Deutschland). Tim se dokumentom Bundeswehr priprema za mogući ruski napad na područje država članica NATO-a. Operativni plan Njemačka se uklapa u šire obrambene planove NATO-a.

Izradu plana naredio je glavni inspektor Bundeswehra Carsten Breuer nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Breuer je najviši po rangu njemački vojni časnik, a sljedeće godine preuzima dužnost predsjedavajućeg Vojnog odbora NATO-a. On je ozbiljno shvatio mogućnost da bi Rusija mogla napasti i druge zemlje, pogotovo zato što se Njemačka već sada suočava s brojnim ruskim provokacijama,  od kibernetičkih napada do sabotaža usmjerenih protiv Bundeswehra.

Za uspješnu obranu nužna je suradnja vojske i civilnih institucija (Foto: Bundeswehr/Norbert Schramm)

Koliko je Njemačka dobro pripremljena za svoju ulogu vojnog logističkog čvorišta? Sigurnosna stručnjakinja Aylin Matle kao jednu od slabih točaka vidi dijelom dotrajalu infrastukturu, navodi DW. Posebno bi se Njemačka morala „mnogo brže i temeljitije“ baviti održavanjem i popravkom mostova, cesta i prometnih pravaca kojima bi se odvijao prijevoz vojnih postrojbi: „Jer neki od tih objekata potječu još iz vremena Hladnog rata i nisu projektirani za prijevoz teških tereta ili opreme.“ Još jedan izazov predstavlja ravnoteža između tajnosti plana i uključivanja javnosti. Zbog straha od sabotaža osjetljive informacije, primjerice točne tranzitne rute za postrojbe NATO-a, ne bi smjele dospjeti u ruke Rusije. S druge strane, plan može funkcionirati samo kroz suradnju Bundeswehra s civilnim društvom – s odgovornima u gradovima i općinama, policijom i organizacijama za pomoć.

Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas kazala je u ponedjeljak, 28. rujna, da se “Europa mora brže i učinkovitije ponovno naoružati kako bi ostvarila cilj za 2030. godinu” . Kallas je na konferenciji za novinare nakon sastanka ministara obrane država članica EU-a rekla da je Europska unija donijela plan za obrambenu pripravnost do 2030. koji predviđa ubrzavanje ulaganja u obranu u svim državama članicama i uklanjanje nedostataka u obrambenim kapacitetima. Plan uključuje četiri vodeće inicijative: Europsku inicijativu za obranu od bespilotnih letjelica; jačanje nadzora na istočnim granicama; europski nebeski štit i europski svemirski štit. “Europi je potrebna odlučna promjena u opsegu i tempu ulaganja u obranu, razvoju sposobnosti, inovacijama i industrijskim kapacitetima“, rekla je Kallas. Prvo godišnje izvješće o obrambenoj pripravnosti trebao bi biti tema i na sastanku Europskog vijeća 15. i 16. listopada ove godine.

Jedna od tema ministarskog sastanka bila je daljnja vojna pomoć Ukrajini. Kallas je pozvala države članice koje u svojim zalihama imaju sustave protuzračne i proturaketne obrane Patriot da ih dostave Ukrajini, kojoj su sada prijeko potrebni, a one bi svoje zalihe mogle kasnije popuniti. “Proizvodnja Patriota zahtijeva vrijeme, a Ukrajini su ti sustavi potrebni odmah. Jedna je od opcija da države članice i partneri isporuče projektile iz vlastitih zaliha Ukrajini u zamjenu za kasniju isporuku koja će se financirati iz zajma za potporu Ukrajini“, rekla je Kallas. Sudionicima sastanka putem video-veze obratio se i ukrajinski ministar obrane Jevgenij Hmara koji je iznio sigurnosnu situaciju u Ukrajini i situaciju na bojištu, kao i nove izazove i prijetnje od strane ruskog neprijatelja. Ukrajina traži jeftina i učinkovita rješenja za suzbijanje mlaznih bespilotnih letjelica tipa Shahed, istaknuo je Hmara, napominjući da se takve mete već obaraju, posebno raketama presretačima. Ukrajinski proizvođači također nude vlastita rješenja i ona daju pozitivne rezultate, ali potrebno je vrijeme za izgradnju učinkovitog sustava protumjera, pa je Hmara pozvao EU da se pridruži financiranju ovog područja kako bi presretači što prije mogli u dovoljnom broju stići do Obrambenih snaga Ukrajine. Ministar obrane je posebno naglasio EU-partnerima važnost transfera projektila zrak-zrak, MANPADS-a i streljiva za F-16 u Ukrajinu, dok po pitanju suzbijanja balističkih raketa zahtjev Ukrajine ostaje nepromijenjen: prijeko su potrebne rakete za sustav Patriot. Ministar obrane Hmara obratio se državama članicama EU sa zahtjevom da prebace dio raketa iz vlastitih rezervi – u zamjenu za one koje bi Ukrajina trebala dobiti kasnije prema sklopljenim ugovorima.

Države članice EU prošli su tjedan nakon više od tri godine odblokirale 6,6 milijardi eura iz Europskog instrumenta mirovne pomoći za Ukrajinu. Ta sredstva bila su blokirana zbog veta tadašnjeg, u Bruxellesu omraženog mađarskog premijera Viktora Orbana. Europski instrument mirovne pomoći u početku je korišten za nadoknadu državama članicama koje su dostavljale Ukrajini oružje iz svojih zaliha. Od 6,6 milijardi eura, 4,7 milijardi eura bit će iskorišteno u tu svrhu.Neke države članice već su najavile namjeru da svoj udio uplate Ukrajini. Od tih 6,6 milijardi, jedna milijarda je namijenjena za zajedničku nabavu oružja za Ukrajinu, a preostalih 900 milijuna za Misiju EU-a za obuku ukrajinske vojske, objavljeno je nakon sastanka EU ministara. Što se tiče vojne obuke, ministri su se dogovorili o prvom koraku strateške revizije misije EUMAM Ukrajina, čime se mandat misije produljuje za još dvije godine. Kako se ranije najavljivalo, misija EUMAM će također uspostaviti koordinacijsku jedinicu u Kijevu radi jačanja vojne izobrazbe i olakšavanja razmjene iskustava stečenih na bojištu.

Uoči sastanka Visoka predstavnica EU Kaja Kallas izjavila je da obavještajni podaci govore o ruskim pripremama za nove sabotaže i hibridne napade, usmjerene protiv demokracije. Cilj takvih djelovanja je, kaže Kallas, podijeliti društvo, zastrašiti Europljane i uvjeriti ih da prestanu pomagati Ukrajini. Međutim, nije navela gdje bi se napadi mogli  dogoditi, ali je to najavila kao jednu od tema na današnjem sastanku ministara obrane EU. “Predložit ćemo i protokol za izvanredne situacije, odnosno za sve što je ispod praga oružane agresije te kako zajednički djelovati s Europskom komisijom, državama članicama i Europskom službom za vanjsko djelovanje i kojim se alatima možemo koristiti na različitim razinama“, najavila je Kallas.

Skupina uhićenika iz Fairforda

Ovaj sastanak održan je nakon što je britanska policija u nedjelju, 27. rujna, objavila “veliki incident” u blizini vojne baze RAF Fairford. Policija Gloucestershirea izjavila je da je u nedjelju u 00:45 BST primila poziv o “tri sumnjiva vozila” koja su se kretala prema RAF Fairfordu, bazi koju koriste i američki bombarderi za svoje napade na Iranske i druge ciljeve na Bliskom istoku. Kasnije su policajci uhitili petoricu muškaraca u blizini Whelforda, sela koje se nalazi istočno od baze, pod sumnjom na počinjenje bombaškog napada na bazu britanskog Kraljevskog zrakoplovstva. Američki predsjednik Donald Trump je brže-bolje objavio da je riječ o zajedničkoj američko-britanskoj antiterorističkoj operaciji: “Namjeravali su nanijeti veliku štetu našoj bazi. Surađivali smo s Britancima i posao je odrađen nevjerojatno. Dugo smo ih držali na oku i uhvatili smo ih“, rekao je Trump.Međutim, britanska policija u kasnijim objavama nije potvrdila Trumpove navode, a BBC je objavio da operacija nije bila vođena obavještajnim podacima. Petorica uhićenih su britanski državljani stari 23-25 godina, svi rođeni u Londonu, te su do kraja ponedjeljka na opće iznenađenje pušteni uz policijsku jamčevinu “pod strogim uvjetima kretanja i kontakta s drugima” dok su i dalje pod istragom. Prema britanskim političarima, priča o petorici terorista puna je rupa i traže od policije da izađe s potpunim informacijama.

Od kada je Donald Trump na mjestu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, danska poluautonomna regija Grenland periodično je završavala na naslovnicama medija kao cilj američkih presizanja. Dok se u prvom mandatu Donalda Trumpa ovaj najveći svjetski otok neuspješno nastojalo kupiti – od početka 2025. stvar je prešla na prijetnje silom te žestoke kritike upravljanja ovim dijelom Danske. Sve je eskaliralo početkom siječnja ove godine – da bi do održavanja ekonomskog summita u Davosu čitava kriza počela ličiti na potencijalni okidač oružanog sukoba između SAD-a i ostatka NATO saveza, ili barem skupnih država Europske unije. Ipak, u Davosu je Trump 21. siječnja na kraju barem malo spustio tenzije tvrdnjom kako „ipak neće koristiti silu, iako on samo traži mjesto nazvano Grenland, koje su već nekad imali“, ali su ga ipak „vratili“ Danskoj.

Tom je prilikom Trump još ponovio i čitavu paletu američkih zahtjeva i prigovora vezanih uz Grenland, tamošnju upravu i dansko upravljanje tim prostorom. Naime, Grenland su SAD još 1826. priznali kao danski, što je bilo ponovljeno 1916. i 1941. godine – kada je vojna sila SAD-a taj otok održala slobodnim (za razliku od Danske koja je rat provela pod njemačkom okupacijom). Dakle, usprkos navodnom poštovanju koje Trump osjeća prema stanovnicima Grenlanda i Danske, on je naglasio kako je taj prostor američke NATO saveznice Danske i nakon 2. svjetskog rata bio poprištem američkog vojnog djelovanja, doduše u dogovoru s vlastima iz Kopenhagena – koje su i 1946. odbile otok prodati Sjedinjenim Državama.

Ondje je do kraja Hladnog rata bilo raspoređeno preko 10.000 američkih vojnika, u praktično 17 većih baza i instalacija – da bi taj raspored bio postupno smanjivan. Iako je Donald Trump u Davosu američko povlačenje i predaju prostora natrag pod punu vlast Danske prozvao glupim – danas ga mami strateški položaj tog otoka, njegovi mineralni resursi, ali i specifična atmosferska pozicija preostale vojne baze Pituffik. Upravo bi ta vojna instalacija zbog svog položaja na dalekom sjeverozapadu Grenlanda, ali i zbog tamošnje polarne klime, trebala postati ključnim dijelom Trumpova futurističkog koncepta „Zlatne kupole“, sustava za globalnu proturaketnu obranu (a onda i dominaciju pod zaštitom takvog štita čija se cijena vrti od 185 milijardi do više bilijuna USD). Ukratko, kako je Trump opisao američke apetite prema Grenlandu, oni bi zapravo trebali biti normalni svima u NATO savezu, za Sjedinjene Države koje „toliko mnogo daju, a tako malo dobivaju“.

Pregovori u tišini

Nakon Davosa, pažnja javnosti je od kraja veljače uvelike završila usmjerena prema intervenciji SAD-a i Izraela u Iranu, pa onda i na zatvaranju Hormuškog tjesnaca koji već mjesecima pogoni globalnu energetsku krizu. Ipak, Trump se i tijekom zadnjih 8 mjeseci nastavio povremeno osvrtati na Grenland, prvenstveno objavom raznih prigodnih slika na društvenoj mreži Truth Social. No, kako izgleda, čitavo je to vrijeme trajao i određeni pregovarački postupak između Kraljevine Danske i Sjedinjenih Američkih Država – koji je 18. rujna urodio podužom objavom Donalda Trumpa na društvenoj mreži Truth Social o postignutom sporazumu. Konkretno, bila je tu riječ o dopuni obrambenog sporazuma od 27. travnja 1951. godine, po prvi put od 2004. godine – kada se 6. kolovoza američku vojnu prisutnost ograničilo samo na prostor vojne baze Thule (kasnije zvane Pituffik prema davno raseljenom selu tamošnjeg stanovništva na prostoru današnjih vojnih pista višedesetljetne američke zrakoplovne baze), te otvorilo prostor i za određenu autonomiju Grenlanda unutar Danske – što je onda bilo i izglasano na referendumu 25. studenog 2008. i zakonodavno provedeno 21. lipnja 2009. godine (kada je Danskoj ipak ostavljena nadležnost nad tamošnjim pitanjima državljanstva, monetarne politike, sigurnosti i vanjskih poslova).

U takvom kontekstu treba gledati i objavu Donalda Trumpa od petka 18. rujna – kada se pohvalio stjecanjem „permanentne kontrole nad sigurnošću i svim drugim potrebama Grenlanda“ – i sve to bez ikakvih troškova za SAD. Ujedno, nijedan takmac SAD-u neće moći imati baze ili vojnu prisutnost na tom otoku, odnosno investirati ondje bez posebnih dozvola. Vidljivo oduševljeni Trump je tada najavio i početak „procesa razvoja velike vojne prisutnosti na odgovarajućim dijelovima Grenlanda“, sve u suradnji s tamošnjim stanovništvom (kojeg se zadnjih godina već višekratno pokušavalo čak i novcima pridobivati za američka presizanja te političke planove). Naravno, kada je čitava stvar bila potpisana na marginama jesenskog zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku u utorak 22. rujna, taj je usuglašeni dokument završio u javnosti (na svojoj web-stranici objavilo ga je prvo dansko Ministarstvo vanjskih poslova, pa onda Bijela kuća), a uvidom u tekst moglo se brzo uočiti kako mnogo toga na kraju baš i nije izgledalo po željama Donalda Trumpa.

Novi sporazum o Grenlandu

Novi je sporazum – sada trostran, usuglašen između SAD-a, Danske i Grenlanda – svojim potpisom zapravo tek dopunio već važeće slične dokumente iz 1951. i 2004. godine, i treba ga još višestrano parlamentno ratificirati. U tekstu dugom desetak stranica priznat je suverenitet Danske i pravo stanovništva Grenlanda na samoodređenje (u skladu s aktima iz lipnja 2009. godine), kao i bitna uloga članstva SAD-a i Danske u NATO savezu. Ujedno se pažnja obratila i na ekološku posebnost Grenlanda te specifične tradicije tamošnjeg stanovništva – u čijoj obrani SAD već desetljećima sudjeluju uz nemale troškove, posebice i budućom uspostavom obrambenog sustava „Zlatna kupola“. Pri tome, vojna pitanja između ugovornih strana i nadalje su ostavljena u nadležnosti posebnog „Stalnog odbora“, dok bi sporovi bili postupno dizani na ministarsku razinu SAD-a i Danske.

Što se vojnih ovlasti Sjedinjenih Država tiče, ugovoreno je (1) jačanje i modernizacija baze Pituffik te (2) otvaranje novih vojnih baza u mjestima Narsarsuaq i Mestersvig. Konkretno, Narsarsuaq je lokacija na jugozapadu Grenlanda, negdašnja američka zrakoplovna baza koja je bila osnovana u lipnju 1941. i korištena od SAD-a do 1958. godine – da bi nadalje bila tek manja civilna točka u tamošnjem prometu. Neki izvori tu spominju i ozbiljna zagađenja koja su ostala za vojnim snagama SAD-a, koja bi sad trebalo čistiti prije bilo kakvog širenja ili bitnije nadogradnje lokalne infrastrukture. Situacija je samo malo bolja u izuzetno zabačenoj lokaciji Mestersvig na sredini istočne obale Grenlanda – gdje se donedavno također moglo viđati Oružane snage SAD-a na obuci arktičkog ratovanja, dok je tamošnja malobrojna stalnija posada sastavljena od pojedinih danskih mornaričkih specijalaca, koji s psećim zapregama kontroliraju istok i sjever Grenlanda. Ondje se spominje i mogućnost američke izgradnje lučkih kapaciteta te obnove oko 1.800 metara duge priručne zrakoplovne piste. Time bi SAD prvo na lokaciji baze Narsarsuaq dobili ozbiljniju logističku točku za sve aktivnosti na Grenlandu, dok bi s lokacije Mestersvig mogli bolje promatrati kako rusku stranu Arktika, tako i promet između Grenlanda i Islanda (prvi korak mornarički izuzetno bitne povijesne okosnice Grenland-Island-Ujedinjena Kraljevina, skraćeno GIUK). No, i ovdje je usuglašeno da se takve investicije, ali i uspostava novih vojnih baza, provode tek nakon međusobnog dogovora ugovornih strana – dakle, nipošto ne jednostrano. Pri tome, za sve bi radove također trebalo angažirati domaće i lokalne radne snage, ako je to ikako moguće.

Danska i Grenland su pridržali pravo razmatranja uspostave „besposadnih vojnih instalacija“, dok su za Sjedinjene Države kao i do sada priznali pravo prilaza do vojnih objekata kopnom, morem i zrakom – za potrebe „obrane prostora Sjevernoatlantskog ugovora, Grenlanda i američkog kontinenta“, uz poštivanje lokalnog načina života, lova i ribolova, kulture i povijesti, koliko je god to moguće. Ujedno se za SAD jamčilo i zajedničko osiguravanje vojne infrastrukture, te suzbijanje potencijalne špijunaže zajedničkim djelovanjem SAD-a i Danske (koja će jačati vlastite i NATO arktičke kapacitete). Nijedna država koja nije u NATO-u neće na Grenlandu moći uspostavljati „posadne ili besposadne vojne instalacije“ bez suglasnosti stranaka ovog sporazuma, a bilo kakvo ostvarivanje utjecaja na otoku neće bez postizanja posebne suglasnosti biti dopušteno ni ostalima (koji nisu članovi NATO-a ili EU, odnosno NATO-partneri). Sva takva djelovanja ili investicije bit će podvrgnute vlastima Grenlanda i Kraljevine Danske – koje će se o svemu tome konzultirati sa Sjedinjenim Državama i njihovim partnerima.

Dakle, i tu je ostala zaštićena uloga lokalnih vlasti i Danske, bez čije privole nema ikakvih stranih samovoljnih djelovanja (barem ne bez teških kršenja postignutog dogovora). Za razliku od ranijih sporazuma koji su aktivno obuhvaćali samo SAD i Dansku, u 2026. godini se definira da ovaj trajni dokument nastavlja vrijediti i u slučaju osamostaljivanja Grenlanda – kada bi Grenland i Danska trebali osigurati da otok (1) ostane u NATO članstvu te (2) preuzme na sebe sve posebne ugovorne obveze Kraljevine Danske.

Ima li novosti?

Kroz sve izneseno nije teško uočiti da se status SAD-a na Grenlandu (usprkos tvrdnjama Donalda Trumpa i njegovih pristalica) ovim novim sporazumom baš i nije bitnije promijenio. Dapače, već je u prvim rečenicama tu bila potvrđena danska suverenost, uz jačanje i uloge NATO/EU partnera te lokalnih vlasti, s kojima SAD do sada baš i nisu ozbiljnije računale. Američka prava na danskom Grenlandu ostala su prilično ista, regulirana već ranijim Sporazumima o statusu snaga (SOFA), a sve uspostave novih vojnih objekata ostale su na račun službenog Washingtona – koji time teško može na Grenlandu proći bez ikakvih novih troškova ili barem jeftino. Doduše, svime time je Danska sebi možda osigurala i mjesto u američkom konceptu „Zlatne kupole“ – koliko god taj vojni poduhvat bio tehnološki teško ostvariv, iznimno skup, te protivan dosadašnjim pravilima o izbjegavanju militarizacije svemira.

Naravno, pri svemu tome je ipak teško smetnuti s uma i postupanje Donalda Trumpa prema partnerima u Meksiku i Kanadi, s kojima SAD još od 1994. ima veliki trgovački sporazum (prvo NAFTA, a onda od srpnja 2020. USMCA). I tu se moglo vidjeti nastojanje Trumpa da prvo krene mijenjati postojeći ugovorni okvir, praveći se da je nova varijanta sporazuma sjajna – da njegovi partneri onda ipak ne dobiju mira, već se tek nađu izloženi daljnjim trgovinskim zahtjevima i carinskim ucjenama u 2025. i 2026. godini. Dakle, otvoreno je pitanje je li sporazum o vojnim instalacijama, pristupu i korištenju resursa na Grenlandu za Trumpa i stvarno ostvarenje nekih bitnih političkih ciljeva – ili se tu radi tek o koraku prema daljnjim nastojanjima za aneksijom Grenlanda – na račun Danske, ali i ostalih država NATO-a i partnera iz Europske unije, čiji bi skupni odnosi prema SAD-u time trpjeli dodatne nepopravljive štete.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. rujna 2026. pod nazivom “Trump se hvali sporazumom o najvećem svjetskom otoku. Prava istina, čini se, potpuno je drugačija” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-grenland-novi-sporazum-baze-pituffik-narsarsuaq-mestersvig-15749314

Njemačka želi da se jedna od glavnih vrsta projektila za američki sustav protuzračne obrane Patriot proizvodi u Europi, izjavio je u srijedu, 23. rujna  ministar obrane Boris Pistorius, u trenutku kada potražnja za tim oružjem naglo raste unutar NATO-a i u Ukrajini. „To je naša želja”, rekao je Pistorius novinarima nakon sastanka Odbora za obranu Bundestaga, odgovarajući na pitanje medija o tome želi li uspostavu proizvodne linije za projektile PAC-3 u Njemačkoj. Točnije, prema pisanju portala Politico, njemački prijedlog uslijedio je nakon prošlotjednog posjeta Pistoriusa Washingtonu, gdje se sastao s američkim ministrom obrane Peteom Hegsethom i potpisao sporazum o namjeri proširenja obrambeno-industrijske suradnje između dviju zemalja. Pistorius je izjavio da je Berlin ponudio pomoć u zadovoljavanju rastuće potražnje za američkim oružjem prebacivanjem dijela proizvodnje u Njemačku i druge dijelove Europe.

Globalna nestašica raketa za sustav „Patriot“

Naime, njemački ministar obrane Boris Pistorius lobirao je kod američkih čelnika iz sektora obrane da se u Njemačkoj odobri proizvodnja presretačkih projektila PAC-3 MSE, ističući da bi dodatna proizvodna lokacija pomogla u ublažavanju izrazitog nedostatka tog ključnog oružja protuzračne obrane,u globalnom opskrbnom lancu, objavio je pak portal Defence News. Jučerašnje Pistoriusove izjave daju više pojedinosti o dogovoru postignutom prošlog tjedna u Pentagonu. Njemački ministar obrane izjavio je da duh tog sporazuma odražava spremnost Berlina da u Njemačkoj proizvodi sve elemente sustava Patriot – uključujući presretače PAC-2 i PAC-3 te lansere – kao i svako drugo američko oružje kojeg među saveznicima nedostaje. Njemački ogranak tvrtke MBDA već proizvodi presretače PAC-2, koji su inače proizvod tvrtke Raytheon. S druge strane, naprednije i skuplje presretače PAC-3 MSE proizvodi Lockheed Martin, tvrtka koja u Njemačkoj ima dugogodišnji sporazum o suradnji s Rheinmetallom, uključujući i suradnju na području projektila. Hoće li doći do proizvodnje PAC-3 u Njemačkoj ili negdje drugdje u Europi, uvelike ovisi o spremnosti američke vlade i tvrtke Lockheed Martin na takav potez. Pojedinosti bi vjerojatno ovisile i o opsegu poslova koji bi se odvijali u inozemstvu.

Borbene karakteristike – strogo čuvana tajna

Borbene karakteristike presretača sustava Patriot strogo su čuvana tajna jer bi te informacije mogle omogućiti protivnicima ugradnju protumjera u njihove napadne projektile, i to je bio jedan od razloga zašto se Ukrajini ne dozvoljava slična proizvodnja. Ukrajinski su dužnosnici u srpnju izjavili da im je američki predsjednik Donald Trump obećao mogućnost licencne proizvodnje presretača Patriot u Ukrajini, iako detalji tog dogovora ostaju nejasni. Presretači Patriot ključno su sredstvo obrane od ruskih projektila koji zasipaju ukrajinske gradove. Pitanje izvoza proizvodnje sustava Patriot uključuje i poslovnu odluku, budući da ta oprema već desetljećima donosi veliku zaradu kako proizvođačima, tako i američkoj vladi.

Njemačke ambicije

Prvi F-35A za njemački Luftwaffe (Photo: Lockheed Martin)

Njemački ministar obrane Boris Pistorius je tijekom mini-turneje po SAD-u osim Pentagona, odnosno Washingtona, posjetio još i New York i Forth Worth (Texas) gdje je kompanija Lockheed Martin službeno predala prvi borbeni avion F-35A Lightning II Njemačkoj. Njemački ministar obrane opisao je tu isporuku kao početak nove ere za njemačko Ratno zrakoplovstvo te istaknuo sposobnosti nevidljivosti, senzorske sustave i digitalnu povezanost zrakoplova F-35A, a tijekom razgovora u Washingtonu iznio je i namjere da Njemačka uspostavi proizvodnju određenih dijelova za F-35. Pritom je Pistorius istaknuo da Njemačka ne samo da kupuje američko oružje, već ga proizvodi zajedno sa SAD-om. Veći opseg zajedničke proizvodnje znači bržu isporuku i isporuku u većim količinama onih sustava koji su NATO-u potrebni za odvraćanje i obranu, naglasio je Pistorius. Razgovori su također bili usmjereni i na uvođenje NATO-a u novu fazu: snažniju Europu unutar snažnog transatlantskog saveza. Njemačka pritom preuzima posebnu odgovornost, osiguravajući drugi najveći doprinos saveza kolektivnoj obrani, odmah nakon SAD-a, čulo se u njemačko-američkim razgovorima.

U sklopu slovenskog predsjedanja inicijativom Srednjoeuropske obrambene suradnje (CEDC), 21. i 22. rujna 2026. održan je sastanak ministara obrane zemalja CEDC-a i partnera sa zapadnog Balkana. Ministri su na Brdu kod Kranja raspravljali o europskoj sigurnosti, obrambenoj spremnosti, europskim obrambenim inicijativama, vojnoj mobilnosti, sigurnosnoj situaciji u regiji te konkretnim mogućnostima za daljnju regionalnu suradnju. Slovenija ove godine predsjeda CEDC-om pod geslom „Od politike do prakse – izgradnja snažnije srednje Europe”, naglašavajući prijelaz s političkog dijaloga na konkretnu suradnju, zajedničke projekte i razvoj sposobnosti. CEDC okuplja ministarstva obrane Austrije, Hrvatske, Češke, Mađarske, Slovačke i Slovenije, dok Poljska sudjeluje u svojstvu promatrača. Suradnja s partnerima sa zapadnog Balkana u okviru CEDC+ provodi se od 2020. godine. Na ovotjednom sastanku MORH je predstavljao državni tajnik Tomislav Galić.

Prvog dana ministarskog sastanka, 21. rujna, ministri obrane zemalja CEDC-a prvenstveno su se usredotočili na europsko sigurnosno okruženje, novu europsku sigurnosnu strategiju i obrambenu spremnost. Raspravljali su o jačanju europskih obrambenih sposobnosti te obrambene industrijske i tehnološke baze, kao i o učinkovitoj provedbi europskih obrambenih inicijativa. Ključni naglasak rasprave bio je na utvrđivanju područja u kojima regionalna suradnja unutar okvira CEDC-a može dati konkretan doprinos kolektivnoj obrambenoj spremnosti.

Drugog dana, 22. rujna, po prvi je put održan sastanak na ministarskoj razini posvećen djelovanju Balkanskih medicinskih snaga (BMTF) u kojima sudjeluju Slovenija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija. BMTF pruža brzu i održivu medicinsku potporu razine „Role 2” – prvenstveno tijekom prirodnih katastrofa, drugih katastrofa i kriza na zapadnom Balkanu – no sposoban je djelovati i izvan te regije. Slovenija je ove godine preuzela predsjedanje Upravnim odborom BMTF-a i radi na potpunoj operativnoj uspostavi tih snaga. Tijekom proteklog desetljeća šest je zemalja zajednički razvijalo sposobnosti za pružanje medicinske potpore u slučaju katastrofa i kriza, dok je Europska unija taj razvoj podržala putem Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility) mjerom vrijednom 16 milijuna eura. Ministri su usvojili zajedničku izjavu kojom su iskazali političku volju za nastavkom suradnje i unapređenjem operativne uspostave BMTF-a. Nakon sastanka, domaćin skupa – slovenski ministar obrane Valentin Hajdinjak naglasio je da je, nakon deset godina razvoja sposobnosti, došlo vrijeme za sljedeći korak: praktičnu uporabu tih snaga.

Kasnije drugog dana, predstavnici zemalja zapadnog Balkana pridružili su se ministrima CEDC-a. Na početku zajedničkog sastanka, ministar Hajdinjak naglasio je:

„Sigurnost srednje Europe usko je povezana sa sigurnošću zapadnog Balkana. Slovensko predsjedavanje ima za cilj prijeći s riječi na djela – ići dalje od pukog političkog dijaloga i postići konkretne rezultate. Stoga ćemo danas raspravljati o europskim obrambenim inicijativama, vojnoj mobilnosti, sigurnosnoj situaciji u regiji i šire, kao i projektima i inicijativama koje mogu dodatno produbiti našu suradnju.“

Ministri su u raspravama istaknuli da regionalni formati dokazuju svoju vrijednost prvenstveno kroz konkretne rezultate. Što se tiče europskih obrambenih inicijativa, sudionici su raspravljali o bližoj integraciji partnera zapadnog Balkana u europsku obrambenu suradnju – uključujući Europski mirovni fond, PESCO projekte i partnerstva EU u području sigurnosti i obrane. Ministri su također raspravljali o vojnoj mobilnosti, usredotočivši se na praktične prijedloge za brzo, koordinirano i sigurno prekogranično kretanje vojnog osoblja i opreme. S obzirom na strateški geografski položaj Slovenije, ključni prioriteti su i identificiranje uskih grla u prometnoj infrastrukturi i razvoj projekata kritične infrastrukture – uključujući infrastrukturu dvojne namjene. Državni tajnik u MORH-u Tomislav Galić u svom je obraćanju istaknuo da je sigurnost zapadnog Balkana neodvojiva od sigurnosti Europske unije. U tom kontekstu Hrvatska podupire snažniju i sustavniju integraciju zemalja Zapadnog Balkana u europsku sigurnosnu arhitekturu po principu individualnih zasluga, uz provođenje reformi, poštivanje europskih vrijednosti i demokratskih načela te usklađivanje sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije država kandidata. Govoreći o regionalnim perspektivama i sigurnosnoj situaciji te daljnjoj suradnji unutar CEDC inicijative, Galić je naglasio da Hrvatska ostaje vjerodostojan partner kao članica Europske unije i NATO-a, s ciljem promicanja trajne stabilnosti i prosperiteta u jugoistočnoj Europi.

Posebna pozornost posvećena je i pružanju potpore Ukrajini. Slovenski domaćini ističu da je budućnost Ukrajine ključno pitanje za europsku sigurnost te da potpora Ukrajini – kao i uključivanje njezinih iskustava, obrambene industrije i inovacija u europsku obrambenu tehnološku i industrijsku bazu – mora ostati koordinirana i predvidljiva. Na kraju sastanka ministar Valentin Hajdinjak također je istaknuo potporu nastojanjima da se postigne pravedan i trajan mir. Istodobno, NATO ostaje temelj kolektivne obrane, a europske obrambene inicijative moraju nadopunjavati Savez.

Među konkretnim rezultatima slovenskog predsjedanja predstavljena su dva proizvoda Jezične platforme CEDC-a: višejezični terminološki rječnik koji obuhvaća područja snaga srednje kategorije, bespilotnih letjelica (UAV) i sustava za suprotstavljanje bespilotnim letjelicama, te pregled jezičnog testiranja prema standardu STANAG 6001 u zemljama CEDC-a. Ti su proizvodi izrađeni pod vodstvom Škole za strane jezike Oružanih snaga Republike Slovenije.

Po završetku dvodnevnog sastanka, ministar obrane Valentin Hajdinjak istaknuo je tri ključna zaključka proizašla iz rasprava. Prvo – Europa mora ubrzati jačanje obrambene spremnosti te što prije pretočiti usvojene odluke i inicijative u konkretne sposobnosti. NATO ostaje temelj kolektivne obrane, dok europske obrambene inicijative moraju nadopunjavati Savez. Druga – stabilan i siguran zapadni Balkan u strateškom je interesu i Slovenije i Europe; stoga je važno uključiti partnere iz regije u oblike obrambene suradnje. Dobar primjer takve suradnje je upravo BMTF (Balkanske medicinske snage). Treće – regionalna suradnja ima smisla samo ako donosi rezultate. U kontekstu vojne mobilnosti to podrazumijeva pravovremeno uklanjanje prepreka brzom i sigurnom kretanju ljudstva, opreme i sredstava preko granica, kao i suradnju u pogledu prometne infrastrukture i procedura. Regionalni formati, napomenuo je Hajdinjak, moraju nadopunjavati NATO i Europsku uniju te istovremeno pridonositi popunjavanju određenih praznina i razvoju zajedničkih sposobnosti. „Naš je moto ‘Od politike do prakse’. Nakon ova dva dana dodao bih samo još jednu stvar: cilj nam mora biti da što manje toga ostane samo na papiru, a da se što više toga doista i provede”, zaključio je slovenski ministar obrane.

Do kraja ove godine CEDC-om predsjeda Slovenija, da bi nakon nje palicu predsjedavajuće države preuzela Hrvatska koja će biti domaćin zemljama CEDC-a tijekom 2027. godine.

*Photo: MORS

Prvi od dva patrolna broda namijenjena Mornarici Vojske Crne Gore porinut je u petak, 11. rujna, u brodogradilištu Kership u francuskom Lorientu. Porinuću su prisustvovali ministar obrane Dragan Krapović i potpredsjednik Vlade za sigurnost, obranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić, te načelnik Glavnog stožera Vojske Crne Gore general Miodrag Vuksanović. Brodu koji nosi ime “Petar I Njegoš” sada slijedi nekoliko mjeseci testiranja u Francuskoj, da bi zaplovio crnogorskim vodama početkom proljeća. U izgradnji je i drugi brod, budući “Petar II Njegoš”, koji bi trebao biti završen početkom jeseni 2027. godine.

Ovo je za Crnu Goru prvi novi brod nakon 38 godina, odnosno prvi od raspada SFR Jugoslavije te, prema priopćenju crnogorskog Ministarstva obrane, “predstavlja značajan korak u unapređenju pomorskih sposobnosti Crne Gore i modernizaciji Mornarice Vojske Crne Gore, kao i još jednu potvrdu strateškog partnerstva i suradnje Crne Gore i Francuske u području obrane.” Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić je tom prigodom poručio da porinuće “Petra I Njegoša” predstavlja mnogo više od trenutka u realizaciji jednog od najvećih obrambenih projekata Crne Gore u novijoj povijesti:

“Danas ne spuštamo u more samo brod. Danas u more spuštamo rezultat jedne ozbiljne državne odluke, povjerenja između dvije zemlje i partnerstva koje je svoje temelje gradilo kroz povijest, a danas dobiva novu, suvremenu dimenziju. Ono što je prije više od godinu dana bilo velika vizija i zahtjevan državni poduhvat, danas dobiva svoju konkretnu formu – brod koji će nositi ime, zastavu i tradiciju Crne Gore, imati svoju posadu i svoje mjesto u sustavu obrane naše države”.

Bečić je istaknuo da posebnu težinu projektu daje činjenica da se novi brod Vojske Crne Gore gradi u Francuskoj, koju s Crnom Gorom povezuju dugo i čvrsto prijateljstvo, povijesno iskustvo i snažno međusobno poštovanje.

“Crna Gora i Francuska nisu samo partneri. One su države koje su kroz različite povijesne epohe znale prepoznati vrijednost međusobnog povjerenja. Naše dvije zemlje povezivale su se u vremenima velikih izazova, a danas nas povezuju europske vrijednosti, savezništvo u okviru Sjeveroatlantskog saveza, zajednički interesi i jasna vizija evropske budućnosti. Zato ‘Petar I Njegoš’ nije samo rezultat francuske brodograđevne ekspertize i crnogorske potrebe da modernizira svoje obrambene kapacitete. On je dokaz da se povijesno prijateljstvo može pretvoriti u suvremeno strateško partnerstvo, a politička volja u konkretan rezultat”.

Bečić je zahvalio francuskim inženjerima, stručnjacima i zaposlenima koji su sudjelovali u izgradnji broda, kao i crnogorskom timu koji je, kako je naveo, od početka uključen u projekt:

“Ono što se danas gradi u Francuskoj sutra se vraća Crnoj Gori kao znanje, iskustvo, stručnost i novi kapacitet. Brod će ploviti Jadranom, ali će znanje ljudi koji su ga stvarali ostati u Crnoj Gori”.

Gradnja novih patrolnih brodova za potrebe Mornarice Vojske Crne Gore započela je u francuskom brodogradilištu Kership u travnju prošle godine temeljem ugovora potpisanog u studenom 2024. tijekom sajma Euronaval u Parizu. Crna Gora je naručila dva patrolna broda tipa OPV-60 M, u vrijednosti od 120 milijuna eura. No ugovor ne obuhvaća svo naoružanje i opremu (posebno protubrodske i protuzračne sustave) koji bi na ove brodove trebali biti ugrađeni naknadno.

*Photo: Ministarstvo obrane Crne Gore, Vlada CG