Sukobljavaju li se Iran i Rusija u Siriji?

 

Između 23. i 27. siječnja ove godine, moglo se čuti vijesti kako je sirijski predsjednik Bashar al-Assad pretrpio moždani udar, i da je bio hospitaliziran. Inače al-Assadu sklone britanske novine The Independent tvrdile su kako je sirijski predsjednik patio od ozbiljnog psihičkog zamora.

Takve su tvrdnje o predsjedničkom slabom zdravstvenom stanju posebno značajne u državi koja je bliska Rusiji. Naime, tijekom Hladnoga rata, sovjetske su vlasti često navodile navodne medicinske i psihološke probleme vođa savezničkih država baš u vrijeme kada bi se pokretalo vojne intervencije – u biti, preuzimanja vlasti, u državama tih navodno bolesnih državnika. Je li se nešto takvo nedavno događalo i u Siriji?

U subotu 28. siječnja, pojavili su se izvještaji o tome da je iranska Revolucionarna garda pokušala srušiti s vlasti al-Assada i zamijeniti ga njegovim bratom Maherom – a da su ruske snage takav pokušaj državnoga udara spriječile blokiranjem iranskih agenata na području 11 okruga Damaska i u strateški važnoj zrakoplovnoj bazi Almaza. Do ovih je razvoja situacije navodno došlo temeljem stanja unutar alavitske zajednice koja vlada Sirijom – zaoštravanjem podjela na frakcije sklone Rusiji i one sklone Iranu. Dva dana kasnije izgledalo je da je ta kriza prebrođena. “Predsjednik Assad je izvrsnoga zdravlja“, objavio je režim 30. siječnja.

Iskreno rečeno, dokazi koji bi potvrđivali nekakav iranski pokušaj državnoga udara u Siriji – a onda i izvođenje ruskoga protu-udara – vrlo su tanki. S druge strane, bilo kakve činjenice vezane uz unutarnju politiku režima iz Damaska uvijek su vrlo nesigurne. Osim toga, nije tajna da su po dolasku u Siriju, u kolovozu i rujnu 2015. godine, ruski dužnosnici ustanovili kako su tamošnji režim i njegova vojska u potpunome neredu – i nesposobni samostalno nastaviti rat.

Ruski savjetnik s pripadnicima Liwa al-Qods, sjeverno od Aleppa, rujan 2016. godine

U spašavanju režima al-Assada od propasti, Rusi su preferirali raditi s institucijama tamošnje države. No, taj je režim bio toliko slab da Rusija nije imala izbora – morala je blisko surađivati i sa al-Assadovim ne-državnim saveznicima, kao što je to Hezbollah i druge milicije, uključujući tu i organizaciju Liwa al-Qods većinski sastavljenu od al-Assadu sklonih Palestinaca.

Ne čudi da su neki od visokih ruskih zapovjednika izražavali i jaku odbojnost prema al-Assadu, zazivajući kompletnu reorganizaciju režimske vojske čiju se snagu procjenjivalo na oko 70.000 ljudi. Tijekom jeseni 2015. godine, Rusi su u Latakiji okupili neke od preostalih snaga sirijske vojske, kombinirali ih s ruskim postrojbama i nekim od milicija, te su od toga formirali novi “IV jurišni korpus”. Te su reforme nastavljene tijekom 2016. godine, i one su kulminirale uspostavom novog “V jurišnog korpusa” u području grada Aleppa. Savjetnici iz Moskve iznova su obučili borce sirijskih milicija i opremili ih ruskim naoružanjem te vojnom opremom.

Borci Hezbollaha

To rusko konsolidiranje snaga u Siriji zasigurno je iznenadilo iranske igrače u državi. Dok iranska Revolucionarna garda pretežito podržava rusku intervenciju u Siriji, konkretne ruske i iranske metode rada u toj državi baš i nisu do kraja usklađene. Time i ruski dobici u Siriji ipak mogu predstavljati i iranske gubitke.

Ruske snage i iranska Revolucionarna garda nalaze se suprotstavljene praktično od trenutka kada su prvi od oko 10.000 Rusa pristigli u tu državu. Cilj Moskve je očuvanje vladavine al-Assada u nekoj formi, pa makar to značilo i odustajanje od vlasti nad nekim od dijelova negdašnje Sirije. Za razliku od toga, Tehran želi “osloboditi” od pobunjenika i radikalnih islamista čitavu Siriju, te u njoj uspostaviti jak – i izričito Iranu sklon – režim.
—————–

—————–
Dok Moskva radi na jačanju, koliko je to god moguće, konvencionalnih vojnih snaga režima, Iran nastoji formirati svojevrsnu sirijsku verziju Hezbollaha, a za svoje ciljeve je unovačio i iračke šijitske milicije – sve to uz velike troškove i napor. Iran kontrolira oko 40.000 boraca u Siriji.

Financijski iscrpljen režim Bashara al-Assada ne može si priuštiti da pomoć Tehrana plaća gotovim novcem, tako da je Damask za usluge iranske Revolucionarne garde plaćao nekretninama. Što više zemlje Iranci imaju u Siriji, to su oni i odlučniji u općenitom usmjeravanju ratne situacije po svojoj volji.

Braća Maher i Bashar al-Assad

Braća Maher i Bashar al-Assad

Izgleda da se to rivalstvo Rusija-Iran prelomilo baš unutar sirijske vojske. Divizija republikanske garde ostala je odana Basharu al-Assadu, i bitno je doprinijela ruskim naporima za reorganizacijom oružanih snaga. Potpuno se drugačije postavila 4. oklopna divizija, jedna od ključnih postrojbi u obrani Damaska – kojom zapovijeda baš Maher al-Assad. Prema nekim izvorima s kraja siječnja, moglo se čuti da je tijekom navodnog pokušaja državnog udara ta 4. oklopna divizija bila stavljena u stanje visoke pripravnosti. Već je i ranije bilo naznaka o sukobljavanju vatrenim oružjem između te dvije divizije – svake bliske svom al-Assadu.

Za sada je načelno stanje u Siriji nepromijenjeno. Ako je krajem siječnja iranska Revolucionarna garda i stvarno pokušala svrgnuti Bashara al-Assada s vlasti, to očigledno nije uspjelo. No, to ujedno ne znači da je režim stabilan i siguran u svom sadašnjem obliku. Sirija se i dalje oslanja na dva vanjska saveznika, a ti se saveznici navodno i dalje baš ne slažu.

 

Autor Tom Cooper je ovaj tekst objavio 7. veljače 2017. godine na specijaliziranom američkom portalu “War is boring” (https://warisboring.com/), pod originalnim nazivom “Iran and Russia Are Apparently Fighting Each Other in Syria”. Članak prenosimo s dozvolom, a u originalu je dostupan na adresi: https://warisboring.com/iran-and-russia-are-apparently-fighting-each-other-in-syria-6f9d79b911da#.fa5jlhit4

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.