Mirovna misija Organizacije UN u Siriji, pod nazivom UNSMIS (United Nations Supervision Mission in Syria), zasnovana je bila 21. travnja ove godine, rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 2043. Tada je bilo odlučeno da će mirovnjaci u toj državi biti 90 dana, ne bi li ondje promatrali provođenje mirovnog plana posebnog izaslanika UN-a i Arapske lige Kofija Annana – kratkog dokumenta čijih je 6 točaka izaslanik Annan svim stranama u sukobu podnio 14. travnja ove godine. Promatračka misija UNSMIS koštala je oko 16,8 milijuna USD do 20 srpnja, kada joj je trajanje službeno produženo na još 30 dana – do 20. kolovoza ove godine. No, već je tada bilo poprilično jasno da joj se sprema neuspješan završetak ukrašen svekolikim sukobima. Ovu je činjenicu samo potvrdila odluka Vijeća sigurnosti UN od četvrtka, 16. kolovoza, kada je odlučeno da neće biti daljnjih produženja trajanja misije – već će se pustiti da njen mandat redovito istekne sutra, 19. kolovoza 2012. godine, u ponoć.
Oporba je očekivala da će UNSMIS u Siriji ličiti na NATO u Libiji
Njenih se ukupno autoriziranih 300 nenaoružanih vojnih promatrača gotovo od prvoga dana našlo u kotlu aktivnoga sukoba, u kojem ni jedna od strana (režim u Damasku i ponešto difuzna lepeza naoružanih pobunjeničkih skupina) nije ni na trenutak pomišljala na obustavu vatre ili nekakva povlačenja teškog naoružanja, a kamoli na ozbiljne političke pregovore. Uz to, od UN-a se gotovo pa očekivalo da će jednostavno “potvrditi krivnju” režima, što se pokazalo teško mogućim u zbunjujućim uvjetima građanskoga rata, sukoba koji je u to doba otvoreno bjesnio Sirijom barem već 6 mjeseci.
Pri tome nije pomogla ni činjenica da su se UN promatrači tijekom obavljanja svoga posla u više navrata našli i praktično pogođeni borbenim djelovanjima obaju strana – što je prvog zapovjednika misije, norveškog generala Roberta Mooda, potaklo da 15. lipnja i javno suspendira većinu djelatnosti misije (praktično je ograničivši na promatranje stanja iz njenih smještajnih objekata). Možda upravo zahvaljujući i toj mjeri, nitko od UN osoblja nije stradao u obavljanju posla u Siriji posljednjih mjeseci – tijekom perioda obilježenog masivnom eskalacijom nasilja širom države.
Već se danas može reći da su se na čelu ove UN misije smijenila 2 generala – već spomenuti Robert Mood, Norvežanin kojem je mandat trajao od 27. travnja pa sve do 20. srpnja ove godine, i onda general Babacar Gaye iz Senegala. Osoblje misije dostiglo je punu brojnost prvih dana svibnja ove godine, da bi od lipnja počelo opadati radi evakuacija i planskog smanjivanja. Između kraja srpnja i sredine kolovoza ove godine u Siriji je još bilo 150 vojnih promatrača, te 70 međunarodnih i 35 lokalnih civilnih službenika (stanje 16. kolovoza), da bi onda započeo njihov ubrzan odlazak. Od dva hrvatska promatrača u sklopu UNSMIS, jedan se vratio 13. kolovoza (informacija iz MORH), dok za drugoga to još nije jasno.
Odluka da osoblje ostane u mjestima smještaja nije svima bila tako loša
Dok je za sada jasno da UNSMIS prestaje 19. u ponoć, situacija je bitno različita po pitanju ukupnog mirovnog djelovanja organizacije UN u Siriji. Od kada je 2. kolovoza mirovni posrednik Kofi Annan demonstrativno dao ostavku na svoj položaj (na koji je bio postavljen krajem veljače), mirovna nastojanja međunarodne zajednice u Siriji praktično su u slobodnome padu. To jasno pokazuje i period od gotovo tri tjedna, koliko je trebalo da se Annanu pronađe ikakva razumna zamjena – koja je naposljetku pronađena u Lakhdaru Brahimiju, alžirskome diplomatu s višedesetljetnim iskustvom u pregovaranju među zaraćenim stranama. Prema nepotvrđenim naznakama, Brahimi je danima oklijevao s preuzimanjem dužnosti, čekajući ozbiljnije znakove podrške s raznih strana međunarodne politike – da bi onda ipak bio i službeno potvrđen za nasljednika Kofi Annana jučer, 17. kolovoza.
Hladnoratovski diplomat za novu blokovsku situaciju
Na njemu je da u što skorije vrijeme preuzme inicijativu u mirovnom postupku, da barem donekle pomiri jako izražena razmimoilaženja po pitanju Sirije koja dijele zapadne zemlje i blok okupljen oko Rusije i Kine, te da počne organizirati i uspostavljanje nekog organizacijskog oblika koji bi na terenu u Siriji zamijenio misiju UNSMIS (za koju se najavljuje kompletno izvlačenje iz zemlje do 24. kolovoza). Pri tome se, izgleda radi, o uspostavi nekakvoga Ureda za vezu s UN, koji bi na terenu trebao brojiti između 20 i 30 vojnih i civilnih djelatnika. Pri tom poslu, Brahimiju će izuzetno dobro doći i njegova bivša pregovaračka iskustva (recimo, ugovaranje povlačenja Rusa iz Afganistana), budući se radi o osobi koja neće imati problema s donekle zbunjujuće hladnoratovskim postavom međunarodne politike po pitanju Sirije.
