Svi srpski BRDM-ovi

 

U ponedjeljak, 29. srpnja, javnosti u Republici Srbiji napokon su prezentirana oklopna vozila BRDM-2MS, drugi dio ruskog donacijskog paketa (prvi dio su borbeni zrakoplovi MiG-29). Prezentaciji 10 vozila u vojarni u Nišu prisustvovao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je potom izjavio da su ova vozila poklon od Ruske Federacije, baš kao i njihova modernizacija. Pritom je Vučić najavio dolazak još tehnike iz prijateljske Rusije:

Još jednom bih zahvalio našim ruskim prijateljima. Mi očekujemo da još nešto od donacija stigne iz Ruske Federacije, kao i još nešto što smo naručili i platili, kao što su helikopteri ‘leteći tenkovi’, kako bi ih mnogi nazvali, prije svega Mi-35, ali dobit ćemo mi i Mi-17, možda najbolji transportni helikopter. Mi ćemo ih po potrebi naoružati, a oni se koriste za prijevoz jedinica, intervenciju tamo gde je neophodna hitna reakcija. Mi smo kupili potpuno dva nova Mi-17 prošle godine, a za nas je Mi-35 posebna atrakcija, vjerujem i za sve ljude u Srbiji. Ta četiri helikoptera imaju ogromnu vatrenu moć“.

U sličnom tonu govorio je i ruski veleposlanik u Srbiji, Aleksandar Bocan-Harčenko.

Ova vozila su poklon, a mi imamo u planu i nastavak pomoći Rusije za Republiku Srbiju i planove razvoja vojno-tehničke suradnje. Naglasio bih da i Rusija i Srbija imaju interes za razvoj suradnje u ovoj sferi koja obuhvaća i tehničku i vojno-političku, pa i političku dimenziju, i mi razumijemo da su modernizacija, opremanje i jačanje vojske neotuđiv dio zaštite suvereniteta svake zemlje, u ovom slučaju Srbije, i Rusija je spremna pomoći. Predsednik Putin smatra da je jačanje vojske od velikog značaja za suverenitet zemlje. Želim naglasiti da će ova suradnja pomoći i jačanju obrambene sposobnosti Srbije, a uz to i jačanju sigurnosti u regiji“,

 naglasio je veleposlanik Ruske Federacije u Beogradu.

Ova vozila BRDM-2MS, naravno, nisu nova, ali imaju određene preinake.

O tome kakva su to vozila, te čemu služe, govori se u tekstu kojeg u nastavku prenosimo s bloga Vojno-politička osmatračnica.

————————————————-

Kratki prikaz razvoja oklopnog vozila BRDM-2

„Bronirovanaja Razvjedvateljno-Dozornaja Mašina“, skraćeno BRDM („Бронированная разведывательно-дозорная машина“) ili u prijevodu oklopno izviđačko patrolno vozilo, tadašnja Sovjetska armija uvela je u operativnu uporabu u proljeće 1959 godine. Vozilo je osmišljeno u konstrukcijskom birou Dedkov. Prvi prototipi izašli su s proizvodnih traka 1957. godine u verziji BRDM-1, koji je bio sličan izviđačkom vozilu BTR-40. Vozilo je bilo konfiguracije pogona 4*4. Proizvedeno je 8.500 takvih vozila za Sovjetsku armiju i 1.500 za izvoz. Međutim, izviđačke postrojbe Sovjetske armije nisu baš bile zadovoljne verzijom BRDM-1 pa su konstruktori dobili zadatak projektirati novu verziju izviđačkog lakog oklopnog vozila. Sedam godina kasnije isti konstrukcijski biro napravio je usavršenu verziju vozila, koja je dobila ime BRDM-2, i ubrzo je ušla u operativni sastav sovjetske, ali i ostalih vojski Varšavskog pakta i ideoloških saveznika SSSR-a širom svijeta.

Oklopno tijelo BRDM-2 sastavljeno je od zavarenih čeličnih ploča koje štite posadu od streljiva ispaljenog iz lakog pješačkog naoružanja. Debljina oklopa na prednjoj strani je 14 mm, a na bokovima i dnu 3 mm. Težina vozila je 7,6 tona, a posada je četveročlana, koja u vozilo može ulaziti preko krova ili na bočna vrata. Vozilo ima četverotaktni vodom hlađeni osmocilindarni motor GAZ-41 snage 103kW. Mjenjač je mehanički sa 4+1 stupnja prijenosa, a kočioni sustav je hidraulični. Ono po čemu je ovo vozilo karakteristično su dodatni kotači smješteni u bokovima trupa, a namijenjeni su za savladavanje uspona i rovova. Najveća brzina vozila na asfaltnoj cesti je 100 kilometara na sat, krajnji radijus kretanja je 700 km. Pneumatici su dimenzija 13,00*18 sa središnjom regulacijom pritiska. Vozilo ima amfibijska svojstva. Osnovno naoružanje vozila čini strojnica KPVT kalibra 14,5mm sa spregnutom strojnicom PKT kalibra 7,62mm. Inače, kupola s naoružanjem identična je onoj na oklopnim vozilima BTR-60 pogona 8*8. Ciljatelj ima dnevno/noćnu ciljničku napravu PP-61A s povećanjem do dva puta. Zapovjednik ima dnevno/noćni IC periskop, kao i vozač, koji ima periskop i IC uređaj za noćnu vožnju. Vozilo je opremljeno NBKO opremom, sustavom za orijentaciju, unutrašnjim hlađenjem, sustavima za unutarnju komunikaciju, radio uređajem i protupožarnu zaštitu.

9K31 “Strela-1” (NATO SA-9 Gaskin)

Na bazi osnovnog vozila napravljeno je nekoliko verzija za različite namjene: BRDM- RK unaprijeđena verzija za jednice NBKO s dodatnom opremom za izviđanje terena. Postoje dvije verzija ovog vozila: jedna s modificiranom kupolom, gdje je napravljen dodatni prostor za opremu, i verzija sa standardnom kupolom; zapovjedno vozilo BRDM-2U, na kome je uklonjena kupola s naoružanjem kako bi se stvorio dodatni prostor za zapovjednika i njegovo osoblje. Ovakvo vozilo je opremljeno dodatnim radio uređajem i generatorom za proizvodnju struje potrebne za dodatne komunikacijske uređaje. Ubrzo je uočeno i da vozilo može biti pogodna platforma za različite vrste naoružanja. Tako je napravljena i verzija BRDM-2AT za protuoklopnu borbu, kao nosač protuoklopnih žično vođenih raketa „Maljutka“. Svakako jedna od najuspješnijih nadogradnji bila je verzija za protuzračnu obranu ZRK-BDS-1, u tehničkoj dokumentaciji poznat i kao 9K31M „Strela-1“ zapadne oznake SA-9 „Gaskin“. Vozilo je do 1992. koristilo više od 50 država svijeta, da bi kasnije taj broj bio smanjen na nekih 35.

BRDM-2 u Jugoslaviji

U naoružanje Jugoslavenske narodne armije (JNA) oklopno vozilo BRDM-2 ušlo je odlukom Generalštaba od 25. travnja 1968. godine zajedno s lakim plivajućim tenkom PT-76B. Oba oklopnjaka su raspoređena u izvidničke čete (vod od 3 vozila) oklopnih pukova i brigada, te izvidničke čete pješačkih divizija. Ovim vozilima bile su opremljene i postrojbe drugih rodova kopnene vojske te nastavni centri. Izuzetak je bio izvidnički bataljun 7. oklopne divizije koji je imao po sedam PT 76B i BRDM-2. JNA je vozila BRDM od Sovjetskog Saveza za svoje potrebe nabavljala do sredine 1980-tih godina prošloga stoljeća. Prema nepotpunim podacima, JNA je od 1967. do 1985. nabavila oko 240 vozila tipa BRDM-2, a u svom sastavu imala je sve verzije BRDM-2 od izvidničkog, zapovjednog, do verzija za ABKO i protuoklopnu borbu.

Vozila su aktivno sudjelovala u ratovima na tlu SFR Jugoslavije. Koristile su ih osim JNA i sve paravojne formacije, a kasnije i vojske novonastalih republika. Danas ovim vozilima raspolažu samo Oružane snage BiH, Vojske Srbije i Makedonije. Ratove, sankcije i raspad Državne zajednice Srbije i Crne Gore preživjelo je ukupno 76 komada.

Srpske modernizacije BRDM-2

Iako su ova vozila već nakon 2000. godine bila zastarjela, srpsko-crnogorska vojska nije ih se  htjela odreći zbog loše financijske situacije i nemogućnosti nabave sličnog vozila kao zamjene. Zato se odlučilo pristupiti projektu modernizacije. Ideja je krenula od Odjeljenja za specijalne postrojbe pri Upravi za obavještajno-izvidničke poslove, specijalna i elektronička djelovanja GŠ VSCG. Idejno rješenje bilo je poznato pod radnim nazivom „Modernizacija oklopno-izvidničkog automobila BRDM-2 u specijalno oklopno vozilo M-05 ‘Vuk’“. Modernizaciju su radili stručnjaci Vojnotehničkog instituta (VTI), a projekt je pokrenut 2005. godine. U sastavu Vojske SCG ostale su isključivo izvidničke verzije, dok su prije svega protuoklopne verzije POLO 9P122 i POLO 9P133 proglašene zastarjelima, neperspektivnima i izbačene iz uporabe. Budući je njihovo održavanje bilo skupo, jer nije bilo rezervnih dijelova i većina vozila je imala istrošene radne i vremenske resurse, odlučeno je da se krene u njihovu modernizaciju. Tako je napravljen projekt, a stručnjaci VTI imali su veliku pomoć radnika Tehničko remontnog zavoda (TRZ) Čačak, kao nositelja i finalizatora modernizacije oklopnog vozila BRDM-2. U ovaj projekt uključilo se i desetak drugih državnih i privatnih poduzeća.

Osam ljudi ukupne posade u vozilu M-05 “Vuk”

Zamisao je da modernizirani BRDM-2 pod imenom „Vuk“ bude namijenjen za uporabu u specijalnim, protuterorističkim, vojnopolicijskim i izvidničko-diverzantskim zadacima, pri postrojbama veze, kao i za angažiranje u mirovnim misijama UN. Idejno rješenje trebalo se zasnivati na modifikaciji baznog vozila BRDM-2. Plan je bio da se modernizacijom stvori mogućnost smještanja osam članova posade, lako ulaženje i napuštanje vozila, kao i zamjena benzinskog modernim diezel motorom, te ugradnja nove kupole s odgovarajućim naoružanjem. Plan modernizacije predviđao je i ugradnju moderne optoelektroničke te navigacijske opreme, sredstava veze, bacača dimnih kutija, dodatnog oklopa, zaštitnog balističkog stakla, maskirnih mreža i drugih kompleta specijalne opreme. Osim toga, plan modernizacije je predviđao, kao i kod Rusa, uklanjanje stare kupole s naoružanjem i uklanjanje dva para pomoćnih kotača na bokovima s pripadajućom transmisijom, rezanje njihovog blatobrana u unutrašnjosti vozila te izravnavanje tog prostora s podom vozila. Nakon toga, uslijedila bi još na bočnim stranama i ugradnja desantnih vrata neophodnih za ulazak i izlazak pet članova ukrcajnog dijela posade.

Jedan od važnijih ciljeva bio je zamjena postojećeg četvorotaktnog benzinskog motora velike potrošnje dizel motorom. Za ovaj projekt izabran je bio američki motor AM General 6,6L Military Aplication snage 127kW, koji se ugrađuje i na vozila visoke prohodnosti HUMMER i HMMWV. Kao razlog izbora tog motora navedeno je da on – uz zadržavanje postojeće transmisije – osigurava svladavanje maksimalnog uspona na suhom i tvrdom zemljištu, kao i postojeći motor GAZ-41. Maksimalna brzina je povećana na 105 kilometara na sat. Oklop na starim verzijama vozila bio je slab – kako bi se povećala balistička zaštita osnovnog oklopa, planom modernizacije bilo je planirano postavljanje montažno-demontažnih obloga izrađenih od kombinacije oklopnih ploča (kevlar-keramika). Plan je predviđao i da se posebna pažnja posveti masi dodatnog oklopa, jer dodatna masa nije smjela ugroziti amfibijska svojstva ovog vozila. Od dodatne opreme bila je predviđena i ugradnja modernih radio-uređaja s kriptozaštitom, a postojeće IC sprave za vožnju i izviđanje trebale su biti zamijenjene modernijima.

Automatski bacač granata M-93 i strojnica M-84

Planirana je bila i ugradnja suvremene elektroničke i navigacijske opreme: dnevno-noćna kamera, digitalni kompas, laserski daljinomer, GPS, kao i odgovarajuća računalna rješenja kojima upravlja zapovjednik. Od naoružanja bilo je planirano da na osnovnu verziju „Vuk 05“ bude ugrađen automatski bacač granata domaće proizvodnje M-93, kao i strojnica M-84 kalibra 7,62 mm s drvenim usadnikom i optičkim ciljnikom. Inače, ova verzija naoružanja preuzeta je s tada drugog aktualnog projekta, univerzalnog inženjerijskog vozila „Munja“. Borbeni komplet činila bi tri doboša s po 29 granata za ABG M-93 i 750 naboja za strojnicu M-84. Plan modernizacije predviđao je i smještaj veće količine streljiva. Za „Vuk“ M-05 predviđen je bio i komplet specijalne izvidničko-diverzantske opreme, a mobilni komplet za maskiranje zajedno s trobojnim premazom pružao je maskirnu zaštitu na najmodernijoj razini. Inače, na zadnjoj vanjskoj, donjoj strani vozila predviđala se i ugradnja preklopne desantne papuče s držačima za vanjski prijevoz članova posade. Plan modernizacije vozila BRDM-2 i njegove konverzije u specijalno-izvidničko vozilo predviđao je da se ovom sustavu udahne nov život. Međutim, kako se pokazalo kasnije, u samoj Vojsci SCG i Ministarstvu obrane nije bilo ni volje ni želje da se ovaj projekt realizira do kraja, pa je i on napušten.

“Kurjak”, verzija sa topom od M-55 20mm i senzorom naprijed

Drugi pokušaj modernizacije i davanja novog života oklopnom vozilu BRDM-2 pokušala je državna kompanija za izvoz naoružanja YUGOIMPORT SDPR, koja se prije 13 godina počela intenzivno baviti i proizvodnjom te modernizacijom naoružanja za inozemne kupce. Tako je na Međunarodnom sajmu vojne opreme i naoružanja „Partner 2009“ prikazana i modernizacija izviđačkog vozila BRDM-2 pod imenom „Kurjak“, kojom je ono bilo pretvoreno u lako borbeno vozilo. Plan modernizacije predviđao je, isto kao i projekt VTI „Vuk“, smještaj osam članova posade. Vozilo je trebalo biti namijenjeno za borbeno izviđanje, za što je na njega bila ugrađena panoramska optoelektronička multisenzorska stanica (PSOMOS), projektirana za korištenje na izvidničkim vozilima. Osnovna namjena ove stanice je izviđanje bojišta i promatranje tijekom dana i noći, i u lošim vremenskim uvjetima, u dometu do 20 kilometara.

Zanimljivo je i da je ova modifikacija, baš kao i ona iz VTI, predviđala zamjenu benzinskog novim dizel motorom američke proizvodnje AMG 6.5 V8, 128 kW (173KS). Naoružanje je u odnosu na vojni projekt bilo ponešto drugačije. Predviđala se ugradnja protuavionskog topa M-55 kalibra 20mm. Osim ovog topa, za različite kupca ponuđena je bila i otvorena kupola s ugradnjom automatskog bacača granata kalibra 30 mm, zatim ugradnja protuavionske strojnice NSVT kalibra 12,7mm s tenka M-84. Također, predviđalo se i ugradnju moderne komunikacijske opreme s kriptozaštitom, a na bokovima postavljanje rasklopive metalne ograde u slučaju korištenja vozila za suzbijanje nereda ili postavljanje blokada na cestama. Na SDPR verziji nije bilo predviđeno uklanjanje pomoćnih bočnih kotača. Ova verzija vozila nuđena je stranim delegacijama iz siromašnih zemalja kao mogućnost modernizacije flote vozila BRDM koju su imale afričke zemlje, a koje zbog skromnih novčanih sredstava nisu mogle pribaviti sofisticirana izvidnička vozila koja su se nudila na tržištu. Projekt je nakon nekoliko godina ugašen, a ova verzija više nikad nije bila ni izložena na sajmu naoružanja. Upravo s propašću ovog projekta ugašene su bile i sve opcije modernizacije izvidničkog vozila BRDM-2 u Srbiji.

Ruska modifikacija – BRDM-2M

Modifikacija izvidničkog vozila BRDM-2 razvijena je u kompaniji OAO „AMZ“ (ОАО „Арзамасский машиностроительный завод“), ali se sklapanje vrši u 61. zavodu za popravak oklopnih vozila i tenkova (61. BTRZ OAO) u mjestu Streljna (Sankt Peterburg). Ovu vrstu vozila Rusija više nema u operativnoj uporabi, iz koje su povučeni prije sedam godina, ali se nude za izvoz ili kao donacija državama koje imaju odlične političke i vojne odnose s Moskvom.

Prema opisu, BRDM-2M je modernizirana verzija lakog izvidničkog oklopnog vozila BRDM-2, namjenjena za izviđanje u svim uvjetima, na kopnu i prilikom prelaska rijeka. U odnosu na staru verziju BRDM, na samoj konstrukciji vozila izvršene su određene promjene. S oklopnih vozila obitelji BTR-80 uzet je ovjes. Također benzinski motor GAZ-41 zamijenjen je dizelskim motorom GAZ-562 od 175KS, a kao mogućnost korisnicima se nudi i dizel motor Steyr D 245-9 od 136 KS. Vozilo je, prema opisu proizvođača, potpuno automatizirano i opremljeno kvalitetnom komunikacijskom opremom ruske proizvodnje s kriptozaštitom (radio-stanice R-163 „Arbalet“ i R-173 „Abzac“), a ima ugrađen i GPS. Također, promjene su izvršene i na samome tijelu vozila. Tako su povećana vrata za ulazak i izlazak posade, koja se nalaze na desnoj strani. Uklonjeni su pomoćni bočni kotači, a na gornjem tijelu vozila montirani su bacači dimnih kutija.

Osnovno naoružanje modernizirane verzije BRDM-2M ostala je teška strojnica KPVT kalibra 14,5 mm, koja je stabilizirana i integrirana u sastav kupole BPU-1. Elevacija oružja je povećana na +60 stupnjeva, a za razliku od starijih verzija, žiroskopska stabilizacija omogućava gađanje teškom strojnicom KPVT i iz pokreta. Spregnuta strojnica kalibra 7,62 mm ostala je nepromijenjena, osim što je i njeno upravljanje automatizirano. BRDM-2M ima ugrađen sustav za upravljanje vatrom. Njegovu osnovu čini spomenuta stabilizacija naoružanja i ciljničkih naprava prilikom gađanja, te automatsko praćenje osi naoružanja s osi ciljničkih nasprava. Ciljničke naprave na BRDM-2M su trokanalne i njima upravlja zapovjednik vozila. One omogućavaju detekciju cilja na daljini od 5 kilometara danju i 3,5 km noću, a raspoznavanje cilja po danu do 2,7 km i po noći do 1,5 km. Uz to, naprava kod ciljatelja je spregnuta sa strojnicama KPVZ kalibra 14,5 i PKT kalibra 7,62 mm. Modernizirana verzija BRDM-2M dobila je i dodatnu balističku zaštitu koja se sastoji od 20 ploča debljine 6 mm, što omogućava zaštitu vozila od kalibra 7,62 mm i 12,7 mm sa svih strana. Prednja strana vozila ima montirane dodatne balističke ploče, tako da omogućava zaštitu posade od kalibra 14,5 mm ispaljenog s 300 metara od vozila.

BRDM-2M za Srbiju

Priča o vozilima BRDM-2 ostala je nekako u sjeni sve do prosinca 2016. godine, kada je tadašnji ministar obrane Republike Srbije Zoran Đorđević nakon posjeta Rusiji najavio u sklopu strateškog zaokreta i nabavke rabljenih ruskih lovaca MiG-29 da će Srbija od Rusije kao donaciju dobiti i 30 tenkova T-72 te 30 oklopnih vozila BRDM-2M. Od tada pa do zadnjeg tjedna ovoga srpnja,  na društvenim mrežama i u medijima s vremena na vrijeme su se pojavljivali napisi kako se ova vozila uskoro očekuju u Srbiji. Ta je priča je bila nejasna sve dok vojni komentator lista Politika Miroslav Lazanski,  gostujući na jednoj televiziji, nije rekao da Rumunjska sprečava transport tenkova i oklopnih vozila Dunavom, i da su vozila ondje blokirana. Ta vijest je odjeknula kao bomba, i o tome se u Srbiji diskutiralo punih 14 dana. Nagađalo se da li će vozila stići li ne, kao i da su Rumunji ta vozila zapravo zadržali. Naravno, vijest je bila netočna, ali je spin odradio svoj posao – bio je to uvod u dolazak prve serije od 10 moderniziranih BRDM-2M, dopremljenih 22. srpnja, kada je na Batajnicu sletio ruski An-124 koji je dovezao 10 oklopnih vozila s pratećom dodatnom opremom i rezervnim dijelovima. Vijest je stidljivo prenijela ruska internet stranica Sputnjik, a kasnije se ona proširila medijima. Vojska je naravno mudro šutjela sedam dana, sve dok vozila nisu u najvećoj tajnosti noću i pod ceradama prebačena u Niš. Ondje su vozila ponovo kompletirana i sve je bilo spremno za javnu promociju pred predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Prilikom službene promocije rečeno je da će ova vozila u naoružanju Vojske Srbije nositi naziv BRDM-2MS (ono „S“ je zapravo skraćenica od „Srbija“). Sva će vozila biti stacionirana u Nišu i bit će sastavni dio novoformirane izvidničke bojne podređene direktno zapojedniku Kopnene vojske. Naravno, priča ne bi bila priča da promocija nije donijela opet halabuku među nekim medijima i analitičarima u regiji. Posebnu pažnju promociji dali su mediji u Prištini, koji su to shvatili kao direktnu prijetnju i pripremanje napada VS na Kosovo. S druge strane, nisu ni bosanski mediji zaostajali u halabuci oko ovih vozila, tvrdeći da će ona, kad stignu, biti angažirana u nekom napadu Srbije na BiH. Naravno, i ovdje je u pitanju bio medijski spin, nagađanja i dizanje tenzija. S druge strane, i u Srbiji je buknula polemika oko svrsishodnosti dobivanja ovih vozila. Komentari su se kretali od ironičnih, da se radi o vozilima iz 1960-tih i 1970-tih godina pršlog stoljeća, iako je istina da su sva ta vozila remontirana i iz sredine 1980-tih godina. Također, bilo je i stručnih komentara o tome zašto su uklonjeni dodatni kotači na vozilu i da će time savladavanje uspona biti otežano, kao i da je postavljanjem dodatnog oklopa povećana težina vozila i time otežana njegova plovnost na rijekama. Kritike su se odnosile i na način kojim će ova vozila biti rabljena i gdje. Opet, i ovdje je paniku digao ministar obrane Kosova Burim Ramandani, koji je optužio Srbiju da se pretvara u „malu Rusiju“.

Bilo kako bilo, činjenica je da je dolazak prve ture od 10 vozila BRDM-2MS medijski iznimno odjeknuo. Nakon silnih nagađanja pokazano je da se radi o donaciji i da je njena isporuka pokrenuta s mrtve točke. Preostale isporuke trebale bi biti realizirane do prosinca 2019. godine. Vojska Srbije je dobila modernizirana i korisna vozila, ali se postavlja pitanje što će biti s onim BRDM-2 koji su u naoružanju VS – hoće li se i njih modernizirati i unificirati s doniranim ruskim oklopnjacima, ili će sve to ostati poslovično mrtvo slovo na papiru ili možda privremeno rješenje do nabavke novog tipa izvidničkih oklopnih automobila?! U svakom slučaju nezahvalno je bilo što sada prognozirati o smjeru u kojem će ići ova priča. Vrijeme će pokazati da li je ova donacija ispunila sva očekivanja časnika, dočasnika i vojnika Vojske Srbije, pa onda i običnih građana koji ovih dana prate događanja u vezi ovih oklopnih vozila.

 

* tekst autora Andreja Mlakara objavljen je 30. srpnja 2019. godine na portalu Vojnopolitička osmatračnica (https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/), a u originalnom izdanju može se pronaći na adresi: https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2019/07/30/svi-srpski-brdm-ovi-od-brdm-2-do-ms/

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.