Europa, SAD i NATO – tko plaća za obranu?

 

Velika većina zemalja članica NATO ne odvaja svoj dogovoreni udio za obranu, i to je postalo točkom oštrog neslaganja sa Sjedinjenim Američkim Državama. I Hillary Clinton i Bernie Sanders (oboje u utrci za mjesto demokratskog kandidata u američkim predsjedničkim izborima, zakazanim za kraj tekuće godine) iskoristili su devetu po redu debatu demokratske strane, održanu u četvrtak, 14. travnja u Brooklynu, ne bi li članicama NATO uputili poziv da investiraju dodatno za svoju nacionalnu obranu. Donald Trump, trenutno vodeći u natjecanju za mjesto republikanskog kandidata na tim istim predsjedničkim izborima, išao je tu još i dalje – izjavivši da bi SAD trebale preispitati svoje sudjelovanje u ovom vojnome savezu, budući da on košta toliko novaca.

Konkretno, Sanders je rekao: “Ako me sjećanje dobro služi, mi podmirujemo oko 75 posto ukupnih troškova vojnog aspekta NATOUzevši u obzir da Francuska ima vrlo dobar sustav zdravstvene skrbi i besplatno javno obrazovanje, kao i sveučilišnu naobrazbu za svoje građane, a i UK ima dobar zdravstveni sustav (National Health Service – NHS) uz koji oni pružaju i prilično dobro visoko obrazovanje… znate što, da, ja smatram da bi države Europe morale preuzeti veći dio udjela u svojoj obrani“. Obrazlažući zašto bi SAD tu trebale barem dio tereta prebaciti na svoje europske saveznike, Sanders je istaknuo:

… s velikim deficitom, sa 47 milijuna ljudi koji žive u siromaštvu, sa središtima naših gradova koja se urušavaju… da, ja mislim da državama kao što je Njemačka, UK, Francuska, europskim zemljama ekonomija prilično dobro stoji – barem prema standardu života, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Zato mene ne bi bilo sram, kao predsjednika SAD, da kažem našim europskim saveznicima – znate, Sjedinjene Američke Države ne mogu samo tako podupirati vaše ekonomije. Vi morate preuzeti svoj pošteni udio u obrambenome teretu“.

Hillary Clinton je tu bila tek nešto suzdržanija. Dok je poduprla američko “kontinuirano sudjelovanje u NATO“, ipak je dodala: “Važno je tražiti od naših NATO saveznika da podmire veći udio troška. Postoji obveza prema kojoj bi oni to trebali, i ja smatram da se tu obvezu mora izvršiti“. No, kako je NATO “najuspješniji vojni savez, vjerojatno u čitavoj ljudskoj povijesti” – o tom financijskome zahtjevu ipak još treba razgovarati, iako: “Da, naravno, oni bi morali plaćati više. Ali, to ne znači da ako oni to ne ispune, da ćemo mi od svega odstupiti, jer ja ne mislim da je to u američkome interesu“. Dapače, na izričiti upit kako bi ona postupila na čelu SAD, ako bi neke države članice odbile plaćati više, Clinton je jasno istakla:

Ja ću ostati u NATO savezu, i mi ćemo nastaviti tražiti misije i druge vrste aktivnosti koje će i oni podupirati. Sjetite se, NATO je bio s nama u Afganistanu. Većina zemalja članica je izgubila i vojnika i civila u Afganistanu. Oni su se odazvali nama u pomoć nakon 11. rujna. To mnogo znači. I, da, i mi moramo poraditi na financijskim aspektima toga svega, ali ne zaboravimo ni što se tu zapravo događa, s Rusijom koja je sve agresivnija…“.

Sve je to prilično u suprotnosti od onoga što se na isto pitanje krajem ožujka čulo od republikanca Trumpa (u razgovoru za ABC News):

NATO je zastario. NATO je stvoren u doba kad je postojao Sovjetski savez, koji je očigledno veći… mnogo veći nego je danas Rusija. Ne kažem da Rusija nije prijetnja. Ali danas imamo drugih prijetnji. Prijeti nam terorizam. I NATO ne raspravlja o terorizmu, NATO nije mišljen za terorizam. NATO ne obuhvaća prave države za pitanje terorizma. I, ono što ja govorim – da, kao prvo, mi plaćamo potpuno nerazmjerni udio u NATO savezu. Mi trošimo najveći dio, lavovski udio u Savezu plaćamo baš mi, u nerazmjeru s drugim državama. I, ako pogledate Ukrajinu, mi smo oni koji se uvijek borimo za Ukrajinu. Nikad ne čujem da tu ikoje druge države uopće spominju. I mi se konstantno borimo, i govorimo o Ukrajini… uđimo, napravimo ovo, napravimo ono… a ja mislim – Ukrajina je jako daleko od nas. Kako to da države blizu Ukrajini, u okruženju Ukrajine… kako to da se one ne otvaraju, da one ne prosvjeduju. Ja tu nikad ne čujem o nikome, osim o SAD. Ono što je kažem – NATO je zastario. NATO je zastario, i ekstremno je skup za SAD, nerazmjerno, i morali bi iznova prilagoditi NATO. I to će morati bili ili prilagođavanje, da se može suprotstaviti i terorizmu, ili uspostava jedne nove koalicije – nove skupine zemalja, koje će se pozabaviti terorizmom“.

Novci, novci, novci…

Mnoge države Europe, uključujući tu i velike ekonomske sile kakve su Njemačka i Francuska, za svoju obranu troše manje nego što to traže smjernice usuglašene unutar NATO saveza. Za razliku od njih, Sjedinjene Američke Države na obranu troše više nego bilo koja druga država na svijetu. Prema NATO statističkim pokazateljima, SAD su u 2015. godini za obranu potrošile 650 milijardi USD. Taj iznos je više nego dvostruko veći od onog koji se u tu svrhu investira u svih ostalih 27 država NATO, iako je njihov ukupni BDP veći od onog Sjedinjenih Američkih Država.

Obrambeni troškovi u SAD su nadilazili slična izdvajanja u savezničkim državama još od osnutka NATO saveza 1949. godine. Pa ipak, ova razlika je postala posebno primjetljiva nakon što su SAD povećale svoj obrambeni proračun nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine. Trenutno SAD za obranu troše najveći udio BDP među saveznicima – 3,62 posto. Druga po redu je tu Grčka (2,46 posto). No, ono što zapravo boli Sjedinjene Države je činjenica da je Francuska za obranu u 2015. godini izdvojila 1,8 posto, a Njemačka 1,18 posto. Dok Island za obranu troši oko 0,1 posto BDP-a, ispod 1 posto su prošle godine bile i Češka, Italija, Slovenija, Belgija, Španjolska te Mađarska.

Sada već i službeni izvori NATO saveza na glas spominju preveliki oslonac saveznika na SAD po pitanju naprednih vojnih sposobnosti – posebno izviđanja, prikupljanja obavještajnih podataka, obrane od balističkih projektila, dopune gorivom u zraku i ratovanja u zraku, elektroničkim ili besposadnim sustavima. No, da bi princip kolektivne sigurnosti NATO saveza radio – sve članice tu moraju sudjelovati. Iako je bilo usuglašeno da bi zemlje članice trebale na obranu trošiti 2 posto svog BDP-a, trenutno tu obvezu u NATO savezu zadovoljava tek njih pet – SAD (3,62), Grčka (2,46), Poljska (2,18), Ujedinjeno Kraljevstvo (2,07) i Estonija (2,04). Pri tome, iz medija i sfere specijaliziranih think-tankova moglo se čuti da je prošlogodišnje obrambeno izdvajanje “iznad crte” u Velikoj Britaniji (spomenutih 2,07 posto BDP-a, odnosno 42 milijarde GBP ili oko 60 milijardi USD) prvenstveno postignuto uporabom kreativnih knjigovodstvenih metoda na državnoj razini.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.