Procedura odlučivanja o tome koje ćemo borbene avione kupiti ušla je u završnu fazu, te su sad u igri ostala četiri ponuđača: Izrael, SAD, Švedska i Grčka. Ponuđena su dva nova aviona, američki F-16 i švedski Gripen, te dva polovna: grčki i izraelski F-16. O tome smo ekskluzivno razgovarali s legendom hrvatskog zrakoplovstva, umirovljenim brigadirom Ivanom Selakom.

“Nisam član tima koji je radio evaluaciju pristiglih ponuda, pa je to moje mišljenje, a ne stav i mišljenje ekipe koja je na njima radila. Bio sam član tima ministra obrane koji je prezentirao ministru, Vladi i predsjednici razloge zadržavanja sposobnosti komponente borbenog zrakoplovstva u HRZ i koji su svojim odlukama potvrdili, svi redom, i složili se u konačnoj odluci o zadržavanju iste sposobnosti, a što se mene tiče najvažnija strategijska odluka u povijesti HRZ-a nakon odluke o formiranju HRZ-a, sve ovo dalje su operativne odluke,”

rekao nam je Selak.

“Ako iz povijesti nismo ništa naučili, onda nam borbeni zrakoplov ne treba”

“Nikada si nisam postavio pitanje, i neću, treba li nam ili ne borbeni zrakoplov. Postavljam si samo jedno pitanje – kada će mi trebati. Ako iz povijesti nismo ništa naučili, onda nam borbeni zrakoplov ne treba i priča završena“, kazao je Selak.

Što se tiče isplativosti nabave borbenih aviona, tu ima više parametara.

“Idemo redom. Rat je koštao 65 milijardi eura ovu zemlju, a sad smo dužni 59,5 milijardi. Mislite li da bi rata bilo da nas nisu razoružali? Da su postojali eto i ti moćni borbeni avioni? Mislite li da će netko na cesti napasti Mirka Filipovića? Naravno ne, jer će dobiti po onome gdje ga najviše boli”,

kaže Selak i dodaje kako je u ratu izgubljeno 13.500 ljudi, a šest puta više je ranjeno, te je uništeno pola infrastrukture. “A zašto – zato što se nisi imao čime braniti, toliko o isplativosti“, rekao je.

“Noviji i najnoviji – velika je razlika”

Što se tiče novog ili rabljenog aviona, Selak kaže:

“Ako kažete novi ja tu vidim već dvije vrste. Novi i najnoviji, razlika je ogromna, ako kažete rabljeni i tu vidim više vrsta: malo rabljen, rabljen i izrabljen, opet velike razlike. Dugoročno gledano – uvijek je najisplativiji najnoviji, vijek takvog je minimalno 30 godina, kad izračunate njegove troškove kroz cijeli životni vijek stvari su jasne. Kod grupe rabljenih bitno je napomenuti da održavanje zrakoplova sa svakom godinom starosti povećava se za 1,2-1,5%, pa računajte”.

“Bio sam u Izraelu i imao sam privilegiju letjeti iznad Izraela u MiG-21 s opremom lovaca 4. generacije i osjećao sam se suvišnim u avionu jer mi gomilu prije zadanih problema sada rješava zrakoplovna oprema. Za mene su Izraelci najbolji piloti na svijetu, možda i zato što su stalno u ratu, od njih bi mogli ponešto naučiti, ali takvu taktiku kod sebe ne možeš primijeniti jer takvu podršku i infrastrukturu koji oni, a i mnoge druge zemlje koje nam prodaju zrakoplove, imaju. Mi nikada nećemo imati tako da u svojoj obuci i taktici moraš biti svjestan svojih limita, a Amerikanac, Izraelac ili Šveđanin taj zrakoplov će koristiti i koriste na njima primjeren način. Glede vrućina i pustinjskog pijeska naravno da atmosferske (ne)prilike utječu na trajnost aviona – naročito motora, no svi današnji avioni čiji računalni sustavi baziraju rad na slaboj toleranciji prema vlazi zahtijevaju stalno kondicioniranje njihove opreme i naoružanja. Infrastruktura čuvanja je sličnija ljekarni nego hangaru. Što god uzeli, moramo za to izgraditi kompletnu novu infrastrukturu jer nemamo ništa”,

ispričao je Selak.

Jedan od naših najboljih borbenih pilota kaže kako je generalan stav o svim ponuđenim avionima da oni za nas predstavljaju velik evolucijski korak naprijed, a loše strane ne mogu se saznati nikako osim na temelju vlastitih znanja i iskustava.

“Nekoliko meni zanimljivih stvari kod F-16 C/D Barack. Odličan je avion čim ga je izabrao Izrael, ali to mu je i mana jer znam kako i koliko je taj korišten i iskorišten. Oni su najbolji i iskoristili su ga maksimalno. Za mene on nije rabljen već izrabljen. Zašto u ponudama nismo tražili manje rabljen, ne znam. Naravno aspekt njegovog naoružanja je impresivan, on je letno agilan. Imao sam priliku i zadovoljstvo isprobati njegove letne maksimume. Oprema je pretpostavljam vrhunska, no što god tko rekao i mislio znam da se na njemu neće letjeti ni blizu onoga što se vrti po novinama. Na žalost mali broj i te godine su izvor niske ispravnosti, naročito kad odu Izraelci”,

komentirao je Selak.

Na izložbi ASDA 2017 Selak je isprobao simulator zrakoplova JAS-39 Gripen (Photo: Antonio Prlenda)

“Što se tiče Gripena, njega na žalost nisam probao osim simulatora, no to i nije bitno. Iskreno, žao mi je što u ponudi nije najnoviji Gripen E, a mogao je. Visoka cijena mi nije iznenađenje jer broj proizvedenih se mjeri ne tisućama, kao kod F-16, nego puno, puno manje. Naravno razlog toj cijeni je i ponovno pokretanje proizvodnje, a da se u akviziciji ponude ponudio Gripen E i u okviru toga proizvodnja bilo čega mogućeg za taj avion kod nas priča bi možda bila i malo drugačija. To važi i za F-16, nedostižan ovako, a dostižan ako i ti radiš na njemu. Nemojte mi samo reći to je nemoguće, pitajte gospodina Rimca je li tako razmišljao kad je počeo sa električnim automobilima. Žao mi je što se nekada i podcjenjujemo. No da i o Gripenu kažem. Naravno da je vrhunski, manji broj ljudi za održavanje, manja cijena sata letenja, njegova oprema je vrhunska, novi je i kao takav sigurno omogućava veći nalet, a o prednosti da poleti s ceste – s tim neka uveseljava publiku”,

kaže pilot.

Što se tiče uporabe aviona kaže kako nam je najvažnija kontrola i zaštita zračnog prostora, zračna potpora snagama kopnenoj vojsci i ratnoj mornarici u njihovim zadaćama kao i operacije snažnog udara po svim strateškim ciljevima duboko u neprijateljskoj pozadini, a što je jedino moguće ovakvim borbenim zrakoplovom. Naravno moguće je i atomskom bombom ili krstarećim raketama, a to nemamo. “Ako ih mislimo imati zbog air policinga i uveseljavanja publike na aeromitinzima i raznim obljetnicama, a što sad radimo, onda nam takav luksuz ne treba. Dovoljno je i to što imamo još sto godina“, kaže Selak.

Sigurnost i mir nemaju cijenu

“Avione koje imamo namjeru kupiti i koristiti kupujemo ne zbog rata nego zbog mira. Kupujemo ih da nemamo ponovo 13.500 poginulih, štetu od 65 milijardi eura i poluporušenu zemlju. Njihova cijena, čak onih koje bih ja htio, iznosi 2% ove ranije cifre”,

ističe Ivan Selak.

“Moje razmišljanje je dugoročno i gradacija aviona koji su meni zanimljivi ide od najnovijih prema novijima i malo rabljenima. I tu sa zaustavlja. Sigurnost i mir nemaju cijenu, ako zaista želiš mir onda za rat moraš biti spreman. Svako ali baš svako ulaganje u borbeni zrakoplov je daleko, daleko jeftinije od nanesenih budućih ratnih šteta. Tko kaže da moramo imati 12 aviona 2024., možda mogu imati šest F-35, ili šest F-16 Block 70/72, ili šest Gripen E, a onda oko 2030. još šest istih. Naravno, taj od kojeg ćemo kupiti mora uložiti u nas i mi moramo proizvoditi neke komponente tih zrakoplova. To je jedini način da se osiguramo za dugo vremena. Sve ostalo su kanaderi, a požare imaš svake godine”,

zaključuje Selak.

*ovaj tekst pod nazivom “Legendarni pilot Selak: Trebaju nam avioni, a ne leteće kante” autora Luke Negovetića objavljen je 11. prosinca na portalu 24sata (https://www.24sata.hr/), a u originalnoj verziji može se naći na adresi: https://www.24sata.hr/news/legendarni-pilot-selak-trebaju-nam-avioni-ali-ne-letece-kante-551995

**oprema teksta: www.obris.org