Nakon što je prošloga Božića na snagu stupio novi Pravilnik o postupku i ovlastima u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zdravstveno osiguranje pripadnika OS RH (NN 153/14), krajem ovoga tjedna počinje važiti i novi Pravilnik o organizaciji i načinu rada Vojno zdravstvenog središta Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH. Ovaj je Pravilnik objavljen u Narodnim novinama u petak, 23. siječnja, i stupa na snagu 8 dana od objave (u subotu, 31. siječnja).
Riječ je o kratkom podzakonskome aktu, sa samo 21 člankom, kojim se definnira Vojno zdravstveno središte – (1) funkcionalno, kao vojna zdravstvena ustanova osnovana za potrebe pružanja zdravstvene zaštite djelatnicima MORH-a i pripadnicima OS RH na primarnoj razini zdravstvene zaštite, te (2) organizacijski, kao tijelo u sastavu Ministarstva obrane i OS RH (gdje pomalo zbunjuje ova izričita dualnost njegove ustrojbene pozicije).
Za obavljanje djelatnosti ovog središta pravilnik predviđa osnivanje ordinacija (1) opće i (2) dentalne medicine, potom (3) ordinacije medicine rada i (4) epidemiološke ordinacije, kao i organizaciju (5) potrebnih vrsta i razina medicinskog transporta. Osim za potrebe MORH-a i OS RH, kao i u združenim operacijama, Vojno zdravstveno središte pruža potporu i civilnim strukturama RH u operacijama otklanjanja posljedica izvanrednih situacija uzrokovanih prirodnim i tehničkim katastrofama. Pri tome, konkretna struktura i nazivlje pojedinih ustrojbenih cjelina Vojno zdravstvenog središta bit će utvrđeni zasebnom “Knjigom ustroja Vojno zdravstvenog središta”.
Posebni propisi uređuju uvjete po pitanju prostora, opreme i djelatnika za obavljanje zdravstvene djelatnosti u VZS, dok se za sva ostala pitanja koja nisu uređena Pravilnikom primjenjuju opći propisi iz područja zdravstvene zaštite, te propisi s područja obrane. No ni ovaj Pravilnik, kao ni Pravilnik o postupku i ovlastima u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zdravstveno osiguranje pripadnika OS RH, ne odgovara na neka pitanja koja zbunjuju Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama.
Sindikat je, naime, još u prvim danima nove 2015. godine primijetio da nije jasan odnos ustrojenih ugovornih vojnih ambulanti s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, postavivši pritom nekoliko retoričkih pitanja:
(1) Hoće li izabrani liječnik morati imati minimalan broj upisanih pacijenata kako je to propisano i da li će u tu kvotu ulaziti i članovi obitelji zaposlenika ili eventualno stanovnici lokalne zajednice u kojoj se nalazi vojarna-ambulanta?
(2) Kako će liječnik koji je zaposlenik MORH-a, časnik HV potpisati ugovor sa HZZO-om i na koji način će se regulirati glavarina s obzirom da su prostor i sredstva u vlasništvu MORH-a? Da li će ih se možda davati u najam liječnicima?
te (3) kako će se riješiti razlika pri ostvarivanju zdravstvenog osiguranja – gdje prema ovom pravilniku DSiN (državni službenici i namještenici) imaju pravo izbora doktora, dok DVO moraju izabrati vojnog doktora opće i dentalne medicine ako postoji u krugu od 20 km od mjesta rada ili mjesta stanovanja?
Jasno je da DVO, radi specifičnosti svog posla, moraju imati medicinsko osiguranje u neposrednoj blizini svog mjesta rada, ali je upitno da im se to onda ujedno uskraćuje u mjestu stanovanja. Naime, mora se uvažiti činjenicu da je mnogim djelatnicima obrambenog sustava mjesto stanovanja udaljeno i do stotinjak km od radnoga mjesta, tako da je ovim pravilnikom za takve osobe otežano osnovno liječenje kad se one eventualno razbole kod kuće – dakle, te bi osobe morale i bolesne prevaljivati spomenuti put, kao za na posao, a da bi došle do svog izabranog doktora (primjer: stanovnik Belog Manastira, DVO, s mjestom službe u Đakovu, Vinkovcima ili Požegi, u slučaju bolesti prisiljen je tražiti liječničku pomoć u jednom od ova tri mjesta iako bi bilo prirodno da to učini u Belom Manastiru ili možda u Osijeku, ali u potonjima ne postoje vojne ambulante).
Upravo zbog ovog posljednjeg, Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama smatra da se spomenuta odredba zapravo kosi s pravom na slobodan izbor liječnika definiran u Općim aktima HZZO-a, budući su do sada pripadnici OS RH imali pravo na zdravstvenu zaštitu kod vojnih liječnika bez obzira imaju li izabranog civilnog liječnika, kao i dodatno pravo na lijekove iz vojne ljekarne. Prema sindikalnom tumačenju, to sada više neće biti moguće, pa zaključuju kako novi Pravilnik o postupku i ovlastima u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zdravstveno osiguranje pripadnika OS RH neće donijeti poboljšanje i efikasniju zdravstvenu zaštitu pripadnika OS RH. Ujedno, tome neće samo po sebi pomoći ni novo-ustrojeno Vojno zdravstveno središte, o čijoj se nužnosti osnivanja već dugo priča u obrambenome sektoru RH (kao zasebne zdravstvene ustanove, bitne i za profesionalno napredovanje specijaliziranih liječnika u sustavu obrane).
