Nakon uvođenja raznih mjera ograničenja okupljanja i druženja građana, koje je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio tijekom ožujka i travnja, krajem travnja započela su u fazama i prva ublažavanja mjera. Prva faza popuštanja mjera krenula je u ponedjeljak, 27. travnja, kada su nanovo bile otvorene trgovine koje nisu u sklopu trgovačkih centara, uslužne djelatnosti u kojima se ne ostvaruje bliski kontakt poput krojača, postolara i slično, knjižare, muzeji i knjižnice, a ponovno je uspostavljen i veći dio javnog gradskog i prigradskog prijevoza. Iduća faza otvaranja, druga po redu, faktično je nastupila u subotu, 2. svibnja, kada je ponovno dozvoljen odlazak na mise, iako se iz službenih izvora „ulazak u drugu fazu popuštanja mjera“ spominjao tek s ponedjeljkom 4. svibnja. U toj fazi naglasak je stavljen (1) na načelno pokretanje punog rada javnog zdravstvenog sustava, koji je postupno trebao krenuti naručivati na pretrage i zahvate sve odgođene pacijente, kao i na (2) rad privatnog zdravstvenog sustava u punom opsegu uz poštivanje svih posebnih epidemioloških mjera. Osim toga, (3) omogućen je i rad poslovnim subjektima koji obavljaju uslužne djelatnosti u bliskom kontaktu s klijentima (primjerice kozmetičara, pedikera, brijača i frizera).

U subotu, 9. svibnja hrvatskim je državljanima omogućen izlazak i ulazak na teritorij RH, u skladu s uputama HZJZ-a, a s ponedjeljkom, 11. svibnja službeno se ušlo u treću fazu popuštanja. Ona je obuhvatila (1) okupljanje do 10 osoba umjesto dotadašnjih maksimalno pet, kao i (2) rad trgovačkih centara, ugostiteljskih objekata (na otvorenom i u slučajevima ograničenog kruga korisnika), nacionalnih parkova i parkova prirode, te (3) održavanja proba umjetnika i djelatnika u kulturi, pojedinačno i u manjim skupinama. Otvorene su (4) predškolske ustanove i obnovljena razredna nastava od 1. do 4. razreda, a dozvoljeno je i održavanje laboratorijskih, umjetničkih i kliničkih vježbi, te praktični rad u malim grupama u visokom obrazovanju. Uvedene su (5) međužupanijske prijevozne linije i linije domaćeg zračnog prijevoza, a ujedno je (6) dopušten ulazak u Republiku Hrvatsku i građanima država članica EU i članovima njihovih obitelji, državljanima trećih zemalja koji su osobe s dugotrajnim boravištem, te osobama koje imaju pravo boravka na temelju drugih direktiva EU ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne dugoročne vize kada za to postoje poslovni razlozi ili gospodarski interesi, uz obvezno pridržavanje preporuka HZJZ-a. (7) Izvan snage je stavljena i odluka o zabrani napuštanja prebivališta te stalnog boravka, čime je radikalno olabavljen sustav tzv. e-propusnica.

Teretane, fitness i sportski centri nanovo su otvoreni 13. svibnja, a bazeni od ponedjeljka 18 svibnja, od kada su popuštene i mjere za organiziranje kulturnih programa te manifestacija u zatvorenom i na otvorenom. Konačno, u četvrtak, 28. svibnja ukinuta je zabrana prelaska granice RH za građane Austrije, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Mađarske, Njemačke, Poljske, Slovačke i Slovenije – zemalja za koje je Stožer civilne zaštite RH procijenio da „ovo su zemlje u kojima postoji ili sličan napredak kao u Hrvatskoj ili su trendovi takvi da možemo donijeti takvu odluku i omogućiti uz odgovarajuće epidemiološke preporuke“ – iako većina tih država nije odgovorila na te hrvatske mjere i istodobno recipročno dozvolila ulazak hrvatskih državljana preko svojih granica. Za došljake je tada bila uspostavljena i posebna aplikacija za prijavu, ne bi li im se skratilo čekanje na granici, što uvelike možemo smatrati početkom masivnog otvaranja u okviru ljetne turističke sezone 2020. godine.

No vrijeme koje je uslijedilo nije bilo posve lišeno zaštitnih mjera Stožera civilne zaštite RH. Tako treba spomenuti da je zbog ponovnog porasta broja novooboljelih 24. lipnja uvedena obaveza nošenja maski u javnom prijevozu, a samo dan kasnije, u četvrtak 25. lipnja, uvedena su i ograničenja prelaska državne granice za građane BiH, Kosova, Republike Srbije i Sjeverne Makedonije, kojima je nametnuta karantena od 14 dana po ulasku u Hrvatsku – što nije obuhvatilo tamošnje nositelje hrvatskih putovnica, koji su neometano mogli doputovati uoči izbora 5. srpnja. Ove mjere (prvotno uvedene na privremenoj bazi za građane „trećih država“) – obuhvatile su načelno Alžir, Australiju, Crnu Goru, Kanadu, Gruziju, Japan, Maroko, Novi Zeland, Ruandu, Srbiju, Južnu Koreju, Tajland, Tunis, Bosnu i Hercegovinu, te Urugvaj i Kinu, a bile su produžene sredinom srpnja, i onda ponovno početkom kolovoza.

Turizam i koronavirus

Parlamentarni izbori prošli su u službenoj atmosferi pobjede nad pandemijom, jednako kao i ovogodišnja proslava Oluje, sinjska Alka, te onda i obilježavanje blagdana Velike gospe 15. kolovoza. Čitavo je to vrijeme Hrvatska ugošćavala i veliki broj turista – koji su masovnije počeli dolaziti nakon 1. srpnja i uspostave ljetne turističke željezničke veze Prag-Rijeka – tako da su se i procjene uspješnosti ovogodišnje turističke sezone postupno krenule dizati. Od početno očekivanih oko 20 posto stiglo se konačno i do priča o 70 posto lanjskog mjesečnog prometa (naravno, bez mnogo referenci na usporedbu prihoda, koji su u nas ionako uvijek u sjeni brojanja noćenja i prolazaka na kućicama autoputova). No, loptu je donekle na zemlju spustila nova ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, koja je na 5. sjednici Vlade RH 20. kolovoza konstatirala da je Hrvatska do polovice kolovoza 2020. ostvarila 52 posto turističkih dolazaka u odnosu na 2019. godinu. Konkretno: „U Hrvatskoj u ovom trenutku boravi 700 tisuća turista. U srpnju je ostvareno 18,7 milijuna noćenja, što je 61 posto od prošlogodišnjih za isti mjesec, a u kolovozu je ostvareno 68 posto noćenja u odnosu na prošlu godinu“.

No, prvi problemi s utjecajem epidemiološke situacije na turizam u Hrvatskoj isplivali su na vidjelo još krajem srpnja i onda se pogoršali u prvoj polovici kolovoza. Iako je još 10. srpnja Stožer civilne zaštite RH donio odluku kojom se za organizatore okupljanja više od 100 osoba uvodi obveza prijavljivanja takvog okupljanja Županijskom centru 112 barem 48 sati prije njihovog početka, uz obvezu i vođenja pisane evidencije sudionika, to je ispala samo kap u moru nadolazećih problema. U srijedu, 15. srpnja propisano je da nošenje maski postaju obavezno u trgovinama i nekim uslužnim djelatnostima, a 14. kolovoza Nacionalni stožer civilne zaštite donio je i odluku o ograničavanju radnog vremena ugostiteljskih objekata iz kategorije „barovi“ (noćni klub, noćni bar, disco-bar, caffe bar i sl.) – najduže do 24 sata. Iako je ova mjera za ugostiteljstvo u početku donesena na samo 10 dana, ne samo da ona nije bitno utjecala na stanje stvari, već je 22. kolovoza objavljeno i kako će biti produžena barem do 7. rujna.

Hrvatska i „crvene liste“

Prvo je rizike u Lijepoj našoj prepoznala Norveška, koja je Hrvatsku 15. srpnja stavila na svoju „crvenu“ listu, uz Bugarsku, Luksemburg, Portugal, Rumunjsku i Mađarsku. To znači da putnici iz Hrvatske po povratku moraju u 14-dnevnu samoizolaciju, što malo tko sebi može priuštiti. Naime, u većini EU zemalja boravak u samoizolaciji nakon putovanja u inozemstvo, koje se službeno ne preporučuje, ne tretira se kao bolovanje. Time povratnik s odmora za samoizolaciju mora koristiti godišnji odmor, ako ga ima, ili riskira otkaz. Ovoj se odluci 20. srpnja pridružila i Litva, koja je od tog dana Hrvatsku skinula s liste zemalja iz kojih se može putovati bez ograničenja, uvodeći obvezu 14-dnevne izolacije po povratku iz Hrvatske u Litvu. Ove promjene se u Hrvatskoj dočekalo vrlo olako, te je tog dana na konferenciji za medije Krunoslav Capak objašnjavao privremenost litavskog poteza riječima: „No, budući da nam brojke padaju i da nam je reprodukcijski faktor samo malo veći od jedan, računamo da će se brojka popraviti i da će sve zemlje koje imaju takve odluke prema nama otvoriti granice“. Nažalost, razvoj događaja bio je sasvim suprotan.

Iduća je bila Nizozemska, čija je Vlada Hrvatsku stavila na listu rizičnih zemalja 21. srpnja, uz obrazloženje da kod nas raste broj novozaraženih Covidom. Nizozemski gosti, koji su koristili status naše zemlje na popisu država u koje je moguće putovati bez restrikcija, no uz pojačan oprez, samo su u srpnju ove godine ostvarili oko 45.555 dolazaka i oko 267 tisuća noćenja (57 posto lanjskih dolazaka i oko 60 posto noćenja). Promjenom statusa – dolaskom na tzv. „narančastu korona-listu“, među zemlje u koje ne treba putovati ako nije prijeko potrebno – većina ih je nabrzinu otputovala, te je od oko 25.000 gostiju iz te države u trenutku promjene statusa u Hrvatskoj samo koji dan kasnije ostalo tek oko 8.000 Nizozemaca. Od istog tog 21. srpnja Hrvatska je na tzv. „narančastoj listi“ i u Grčkoj, a svima koji dolaze iz RH savjetuje se (nije obvezna) 14-dnevna samoizolacija.

Za nastavak niza loših vijesti trebalo je pričekati sredinu kolovoza – kada je u utorak 11. kolovoza finsko veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj na društvenoj mreži Twitter javnost obavijestilo da ta zemlja uvodi obavezno testiranje na koronavirus i karantenu od 14 dana za sve putnike iz rizičnih zemalja, istaknuvši da se na tom popisu nalaze i Hrvatska te BiH. Samo dan kasnije, u srijedu 12. kolovoza, i talijanski ministar zdravstva Roberto Speranza je objavio potpisivanje uredbe kojom se za sve koji stižu iz Hrvatske, Grčke, Malte i Španjolske propisuje obavezno testiranje na koronavirus, ili će im biti zabranjen ulazak u zemlju, ili ulaze u 14-dnevnu karantenu. Konkretno, propisano je da „sve osobe koje ulaze u Italiju iz Hrvatske moraju prilikom ulaska podastrijeti negativan test koji nije stariji od 72 sata ili se u roku od 48 sati od ulaska u Italiju moraju podvrgnuti testiranju. Odluka se ne odnosi isključivo na RH državljane, već na sve osobe koje su boravile u Hrvatskoj, uključujući i talijanske državljane“. Dakle, to vrijedi i za one koji su boravili u tim zemljama, ali i za one koji su bili samo u tranzitu kroz te zemlje.

Iako je Austrija još 1. srpnja izdala upozorenje za zemlje zapadnog Balkana, tražeći za sve povratnike iz tih država i njihove građane negativan test na koronavirus (ne stariji od 72 sata) ili 14-dnevnu izolaciju, za građane Republike Hrvatske se situacija radikalno promijenila od petka, 14. kolovoza, kada je iz Beča najavljeno stavljanje Hrvatske na popis rizičnih zemalja razine 6, na kojemu se nalaze 32 zemlje, a među njima su države bivše Jugoslavije, istočnoeuropske zemlje poput Bugarske, Turske ili Rusije, te neke azijske i afričke države. Zbog pogoršanja epidemiološke situacije Austrija je zadala rok u ponoć na ponedjeljak, 17. kolovoza, od kada se i za sve osobe s adresom u Austriji koje su boravile u Hrvatskoj traže isti takvi uvjeti – uz mogućnost i samostalnog testiranja po povratku, u roku od 48 sati po povratku i na vlastiti trošak. Imajući na umu ulogu koju su u širenju koronavirusa Europom na početku pandemije imala austrijska skijališta, posebno Ischgl u Tirolu, ali i ulogu austrijskih gostiju u hrvatskom ljetnom turizmu, ova je mjera u Hrvatskoj bila dočekana posebno burno – tako je 17. kolovoza član Nacionalnog stožera Krunoslav Capak putem medija prijetio retalijacijom („Podsjetio bih da smo na početku epidemije mi imali veliki uvoz iz skijališta u Austriji i Italiji i podsjećam da ljeto brzo prolazi i skijanje će opet pa će oni zvati ljude da dođu, a mi ćemo imati situaciju da propišemo mjere“). U idućim danima Austrija je u hodu odbila Hrvatsku tretirati prema regijama, zadržavajući čitavu državu na „crvenoj listi“ – iako je 22. kolovoza ipak ponešto olabavila režim na granici (pogranični radnici iz Hrvatske više ne moraju imati negativan test na koronavirus, kao ni osobe u tranzitu).

No, velika je promjena nastupila u četvrtak 20. kolovoza, kada je Hrvatska (odnosno neka njena posebno istaknuta obalna područja) u jednome danu završila na posebnim „crvenim listama“ Njemačke, Slovenije i Velike Britanije. Prvo je tog četvrtka prije podneva Savezna Republika Njemačka na svoju listu rizičnih područja dodala samo dva pojedinačna dijela Hrvatske – Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju – što znači da će Nijemci na dolasku iz tih područja u domovinu morati napraviti test na Covid-19 i njegov rezultat pričekati u karanteni. Institut Robert Koch, koji vodi njemačka postupanja u pandemiji kao središnji kriterij za klasifikaciju kao „rizično područje“, tretira područja u kojima je tijekom posljednjih sedam dana bilo više od 50 novoinficiranih na 100.000 stanovnika. Pri tome, dok je u cijeloj Hrvatskoj tih dana boravilo oko 180 tisuća njemačkih turista, prema podacima HTZ-a na području dviju rizičnih županija boravilo je oko 30 tisuća Nijemaca – i to oko 21 tisuća u Splitsko-dalmatinskoj, a još oko 9 tisuća u Šibensko-kninskoj županiji. No, loše vijesti nastavile su se tog istog popodneva.

Lošu vijest iz Velike Britanije je tijekom popodneva 20. kolovoza britanskim medijima potvrdio britanski ministar prijevoza Grant Shapps. Odluka je donesena tog dana na sjednici Vlade, a i od nje se očekivalo da pokrene egzodus Britanaca s hrvatske obale, kojih je prema nekim procjenama u našoj zemlji oko 20.000. Kako je bilo naznačeno da ukoliko se ne vrate kući do subote, 22. kolovoza u 4 sata ujutro, morat će u dvotjednu karantenu – i zaista je uslijedila gužva na transportnim sustavima, gdje su mediji spominjali bitan i nagao porast cijena još dostupnih avionskih karata. Nakon toga na redu je bila Slovenija, o čijoj se odluci spekuliralo već danima.

Slovenija je odluku donijela na sjednici vlade, a za 18:30 je sazvana presica na kojoj su bili objavljeni detalji. Hrvatska je od ponoći na crvenoj listi i to u cijelosti, a ne po županijama. Za oko 78 tisuća slovenskih državljana koji su trenutno u Hrvatskoj dano je 72 sata da se vrate, najkasnije do ponedjeljka. Nakon tog roka, zakašnjele povratnike čekat će dvotjedna karantena. Prema riječima Jelka Kacina, glasnogovornika tamošnje Vlade, „vlasnici plovila i nekretnina imaju 48 sati da urede svoje poslove na osobnom vlasništvu, na primjer izvuku brod iz mora“. Sve to i ne čudi ako imamo na umu kako je po podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (European Centre for Disease Prevention and Control – EDCD) Hrvatska u subotu 22. kolovoza bila sedma u EU (nakon Španjolske, Malte, Luksemburga, Rumunjske, Francuske i Belgije) sa 52,2 zaražena na 100 tisuća stanovnika prema 14-dnevnome prosjeku – da bi do utorka 25. kolovoza izbila i na 5 mjesto te ljestvice (iza Španjolske, Malte, Luksemburga i Rumunjske), sada sa 65,3 slučaja na sto tisuća stanovnika u zadnjih 14 dana.

Nove mjere – prvo lokalno…

Iako je propisivanjem dodatnih zaštitnih mjera u nizu država iz kojih dolazi glavnina hrvatskih turista praktično završila ovoljetna turistička sezona na Jadranu, tek se postupno i epidemiološka situacija u državi prilagođava rekordnim brojevima novozaraženih, koje je Hrvatska bilježila proteklih dana. Tek je na prijedlog Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije te stožera Imotskog, Ciste Provo, Lovreća, Lokvičića, Podbablja, Prološca, Runovića, Zagvozda i Zmijavaca, za to su područje u subotu 22. kolovoza objavljene posebne, lokalno primjenjive epidemiološke mjere. Njihova primjena započela je u ponoć na ponedjeljak 24. kolovoza, uz prvotno predviđeno trajanje od 14 dana i mogućnost produženja. Kako je u subotu priopćio Nacionalni stožer civilne zaštite, tom je prilikom odlučeno: (1) na svadbama ograničiti broj osoba na 50, (2) sahrane obavljati bez iskazivanja sućuti ožalošćenima, (3) ostale proslave obilježavati isključivo u krugu obitelji u skupini do 20 osoba, (4) obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja djeluju kao izletišta i pružaju ugostiteljske usluge ograničiti na pružanje usluga skupinama s do 20 osoba, te (5) dopustiti rad ugostiteljskih objekata iz skupine „barovi“ i skupine „bistroi“ samo na otvorenim terasama, a zabraniti rad u zatvorenim dijelovima njihovih objekata.

No ovakvo lokalizirano uvođenje posebnih zaštitnih mjera itekako je privremeno, te ovisno o razvoju epidemiološke situacije – koja ne isključuje ni novu primjenu problematiziranog i javno omrznutog zaključavanja („lockdown“). Dobro je to opisao i Davor Božinović na konferenciji za medije Stožera civilne zaštite RH u ponedjeljak, 24. kolovoza, nakon sastanka sa predstavnicima svih županijskih stožera civilne zaštite:

„Sustav će, s obzirom na razdoblje pred kojim jesmo, a koje u svakom slučaju znači maksimalan napor da se izbjegne, što više je to moguće, zatvaranja – odnosno, da što više toga ostane aktivnoga… I kad govorimo o gospodarstvu, i socijalnom životu… da mjere koje se donose… kao što je bilo primjera i ranije, ja ću vas podsjetiti na inicijative lokalnih stožera Murtera, Udbine, Vukovarsko-srijemske županije, do ove posljednje iz Splitsko-dalmatinske, odnosno stožera civilne zaštite Imotske krajine… da lokalni stožeri, županijski stožeri, zapravo malo preciznije detektiraju žarišta infekcija – kako bi se donosile odluke na razini Nacionalnog stožera, koje ne bi bile horizontalnog karaktera, koje ne bi pogađale sve djelatnosti, ili iste djelatnosti diljem Hrvatske… već da se donose mjere koje su usmjerene upravo na onaj segment… Ili, ako hoćete, i konkretnu pravnu osobu gdje se primijeti da se mjere Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i generalno epidemiološke mjere, ne primjenjuju onako kako je to propisano. (…)

Naravno, ukoliko vidimo da velika većina, ili možda i svi stožeri imaju određene, slične zahtjeve, onda se može donijeti i mjera koja će vrijediti za cijelo područje RH. Dakle, ono što smo i govorili, da ova faza, pogotovo sa dolaskom jeseni, pogotovo sa mogućnošću da se i klinička slika oboljelih… da bude teža, u odnosu na ono što je sada… će morat se više i selektivnije pristupati. Međutim, to je… ja bih se usudio… najbolji način kako, što više toga postaviti da funkcionira, normalnim, a baviti se, u tim razmacima… najčešće je 14 dana, sa onim žarištima koja se budu pojavljivala, i za koja imamo dovoljno indicija, da jesu žarišta. Dakle, u ovom trenutku… Ovo i nije bio sastanak na kojem se planiralo donijeti određene mjere, međutim, ja očekujem da će županijski stožeri vrlo skoro, danas ili sutra, održati sastanke sa gradskim i općinskim stožerima, i organizirati život, kad je u pitanju borba protiv epidemije Covid-a… na način da će promptno i pratiti situaciju, i izvješćivati Nacionalni stožer, a onda i predlagati mjere koje ćemo mi… ukoliko su one provedive, ukoliko su one opravdane… ja mislim da nema razloga da budu drugačije… donositi ih, odgovarajuće odluke, i pratiti situaciju na način da kontroliramo sve ono što u datom trenutku za pojedino područje RH predstavlja poseban izazov. Naravno, razgovaralo se i o režimu na granici, i prije svega – kad je u pitanju ulazak u RH, a to je pitanje s kojim ćemo se baviti i narednih dana. (…) Do sada su mjere, pogotovo u razdoblju lockdowna… Dakle, kad su se donosile, više-manje ne samo u Hrvatskoj, nego i svuda u svijetu… su se donosile za cijelu državu, zbog cijelog niza razloga, ponajviše zbog toga što u onom trenutku zapravo je malo tko znao dovoljno… imao dovoljno relevantnih informacija o tome što je novi koronavirus, kako se širi, i… Znate da je bilo tumačenja da se širi isključivo kapljičnim putem, pa je onda bilo da se može dodirom, pa se to opovrgavalo, pa… I dan danas, vidite i zadnje presice, recimo, i ono što je bilo sinoć u Washingtonu – danas ima različitih tumačenja, kad se govori… ali to samo kao primjer – da li je plazma uopće lijek, i koliko može pomoći. Naravno, ja nisam… i ne pada mi napamet ulazit u to područje, i davat nekakve ocjene… Dakle, činjenica je, da ono što danas znamo, je da mjere ne bi… U najvećoj mogućoj mjeri bi trebalo izbjegavati mjere koje će se primjenjivati na cijelo područje RH. Već, ukoliko se detektira neko žarište, bilo bi idealno što je moguće preciznije detektirati to žarište, poloviti kontakte, staviti ljude u izolaciju, a da… teoretski, sve oko toga zapravo funkcionira kao i prije. Te mjere su privremenog karaktera, jer ono što sigurno možemo reći – da su ta vrsta okupljanja, svadbe i slična, nešto gdje… Dakle, da su te vrste okupljanja pogodne za širenje virusa. Međutim, ne treba generalizirati, jer se u Hrvatskoj odvija… ne znam, kažu, tjedno 300 i nešto svadbi i nisu sve izvor zaraze, odnosno infekcije koronavirusom. Znači, reagirati tamo gdje se nešto pojavi, probati to sanirati, i s druge strane, tamo gdje imamo povoljnu epidemiološku situaciju, pustiti da život ide koliko je god moguće normalno. (…)

Činjenica je da ulazimo u razdoblje kad ćemo manje odluka donositi sa nacionalne razine. Ukoliko nema opravdanja da se one primjenjuju na teritoriju cjelokupne RH. Da bi mogli donositi takve odluke, onda nam trebaju oni zapravo, malo više dati podataka o tome što su njihovi nalazi – prije svega njihovih epidemioloških službi, kako bismo mogli reagirati. Dakle, nije ovo – niti, po našem dubokom uvjerenju, ćemo ući u još jedno razdoblje lockdowna. A, da bismo mogli gasiti pojedina žarišta, onda nam se treba to na vrijeme javiti, kako ne bi dolazilo do situacija da se mora nekim odlukama zahvatiti i šire od onoga što je realno potrebno, i moguće u datom trenutku. (…) Sigurno će biti mjera, i na neki način su potaknuti da na taj… po tom modelu naprave, i da nam se češće obraćaju. Jer, i bilo je… kao što sam vam rekao na početku… Nije to neki novi model, bilo je toga od Murtera, Brača, nedavno Vukovarsko-srijemske županije, vezano za svadbe. Međutim, mi bismo bili… ja sam prilično siguran – efikasniji, pogotovo sad, s obzirom na činjenicu da nam brojke ipak rastu, bez obzira na ovaj današnji broj… Trend je da brojke rastu, i moramo djelovati na način da se spriječi širenje, u onoj mjeri u kojoj je to optimalno moguće“.

Dakle, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, tijelo koje je proteklih mjeseci vodilo čitav odgovor na pandemiju u Republici Hrvatskoj (usprkos ustrajnim prozivkama za upitnu ustavnost njegova postupanja) – odlučio se sada povući u drugi plan i više odgovornosti prepustiti nižim razinama piramide Civilne zaštite u Hrvatskoj. Iako ova odluka nije bez načelnog smisla i osnova, teško je ne sjetiti se politiziranosti, izraženih problema se stručnošću, te neujednačenosti reagiranja na izazove pandemije među pojedinim nižim stožerima CZ tijekom proteklih mjeseci. Samim time, ovo spuštanje stvarnog tereta odgovornosti za sigurnost i živote stanovništva na leđa županijskih, općinskih te gradskih razina sustava Civilne zaštite – predstavlja i svojevrsni eksperiment kakvog do sada nismo često gledali u Republici Hrvatskoj, budući je Hrvatska izuzetno centralizirana država u kojoj je uobičajeno da centrala odlučuje (makar uz brojne improvizacije u hodu), dok su lokalne razine vlasti više poznate po udomljavanju podobnih kadrova uz istodobno nisku razinu ikakve stvarne opremljenosti, financijske snage ili odgovornosti.

Dakle, praktične učinke tog neuobičajenog upravnog eksperimenta decentralizacije odgovornosti, kojeg je posljednjih dana krenuo provoditi Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, a onda i vjerojatnost izbjegavanja novog i šireg „zaključavanja“ hrvatske privrede i društva, tek treba vidjeti u nadolazećim danima.