Jučer, 18. veljače, Hrvatsku je pohodio američki admiral James G. Stavridis, trenutno vrhovni zapovjednik NATO Savezničkih snaga za Europu (SACEUR).

U ispunjenom dnevnom programu, on se sastao sa Predsjednikom RH Josipovićem na Pantovčaku, te sa ministrom obrane Kotromanovićem u rezidencijalnome objektu na Tuškancu. Uz razgovore tijekom tih sastanaka, admiral Stavridis obavioje  i jednu svečanu dužnost –  u ime američkog predsjednika Baracka Obame general pukovniku Dragi Lovriću, načelniku Glavnog stožera OS RH, uručio je odličje „Medalju za zasluge Sjedinjenih Američkih Država“ (Legion of Merit). Nakon toga svega, Stavridis je rano popodne pohodio i Hrvatsko vojno učilište “Petar Zrinski” – gdje je polaznicima vojnih škola te odabranim gostima održao kratko i za javnost zatvoreno predavanje na temu “Sigurnost u 21. stoljeću”.

 

To predavanje, ali i kasniji ultra-kratki program davanja izjava za javnost, uz gosta iz NATO-a na HVU su poslušali i još neki Hrvati s radnom adresom u Bruxellesu – prvenstveno Kolinda Grabar Kitarović, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, te general Mirko Šundov, vojni predstavnik RH pri NATO-u i  EU-u. Budući da tu nije bila u radnom svojstvu, pomoćnica Grabar Kitarović uhvatila je par minuta i za kratak razgovor za Obris.org.

 

 

Tema predavanja bila je “Sigurnost u 21. stoljeću”. Kako vi gledate na pitanje “Što je sa sigurnošću u 21. stoljeću?”

„Što je sa sigurnošću u 21. stoljeću? Pa silne prijetnje na koje ne možemo ukazati prstom. To je bilo toliko jednostavno u vrijeme Hladnoga rata, kad su postojale dvije strane i kad se točno znalo tko je… a, neću reći neprijatelj, ali protivnik – onaj tko je s druge strane zida ili željezne zavjese. Danas je to vrlo, vrlo teško odrediti. Prekogranične prijetnje – od cyber-napada, do terorizma, preko proliferacije nuklearnog naoružanja, malog oružja, trgovine ljudima, degradacije okoliša, do raspačavanja narkotika. Primjerice, kad gledamo Afganistan – jedna od prijetnji sigurnosti je i činjenica da je proizvodnja opijuma tamo jedna od najviših u svijetu, i da se, dakle, puno opijuma izvozi na druga tržišta – preko Rusije, do drugih država. Dakle, to su sve prijetnje sigurnosti s kojima se danas ne možemo braniti – kako je to admiral Stavridis danas rekao, slikovito, na svojem predavanju – zidovima. Ne možemo podizati zidove, i misliti da ćemo se sačuvati od tih prijetnji. Nego, jednostavno, moramo slušati, promatrati, razgovarati, surađivati – i moramo surađivati svakako preko državnih granica, kako bi se mogli uspješno suprotstaviti takvim prijetnjama.

———————————————————————————-

———————————————————————————-

 

Što u NATO-u ima novoga nakon summita u Chicagu?

„Puno toga se zbiva u Afganistanu. Idemo ka kraju operacije ISAF, kakva sada postoji, do kraja 2014. godine. Međutim, to ne znači da će se naša nazočnost tamo… da će time završiti. Nastavit ćemo u vidu neke drukčije misije, ali i ta će misija biti usmjerena na obuku, podučavanje i trening afganistanskih snaga. Poanta je u tome, dakle, da se izgrađuju te snage. Oni će već ove godine, zapravo, biti kompletno – sa ovim, tzv. „Milestones 2013“, oni će preuzet u sklopu svih pet tranši, odgovornost za sigurnost u cijeloj zemlji. I ovaj takozvani „fighting season“, o kojem se priča u Afganistanu, već ove godine će Afganistanci sami biti „in the lead“, a do kraja 2014. će u potpunosti preuzeti od nas bilo kakve borbene funkcije. Ja vjerujem da će – njih ima sad oko 352 tisuće… to će se nastaviti još nekoliko godina. Postoji fond iz kojeg se te snage financiraju. Dakle, nastavlja se obuka. Nastavit će se sa slanjem… s tzv. „enablerima“ – da im se pomogne, posebno kad je riječ o medicinskoj evakuaciji, zračnoj potpori i slično. Znači, oni će biti u stanju Afganistan osiguravati na taj način. Normalno, kad je riječ o uspjehu u Afganistanu, on se ne može definirati jednim određenim datumom. Ne može se reći: „Rat će stati tada i tada!“, ali je činjenica da se talibani iskorjenjuju, da su jako slabi, da je potpora talibanima manje od 9 posto među stanovništvom Afganistana – za razliku od toga, potpora za afganistanske snage sigurnosti je preko 86 posto. Dakle, riječ je o toj potpori naroda, ljudi koji žele da Afganistanu krene bolje. Normalno, to je jedna vrlo siromašna zemlja. Treba puno raditi na gospodarstvu, na borbi protiv korupcije i svemu ostalome, ali vjerujem da će uz pomoć međunarodne zajednice taj proces biti uspješan.“

———————————————————————————-

———————————————————————————-

Kako je nedavno održana sigurnosna konferencija u Münchenu utjecala na gledanja NATO-saveza na te teme?

To je samo jedna u nizu konferencija na kojima, između ostalog, NATO izlaže i svoja viđenja sigurnosti, i ono čime se trenutno bavimo. Uz Afganistan i operacije, ono što je iznimno bitno je ta transatlantska poveznica. Link između Sjeverne Amerike i Europe, koje i dalje ostaju orijentirane jedna na drugu, bez obzira što se pričalo kako se Amerika pomiče prema Aziji i Pacifiku – što je normalno, jer, zapravo, prijetnje dolaze od tamo. Međutim, to ne znači da Amerika gubi interes u Europi. Dakle, to snažno savezništvo i solidarnost ostaje temeljno načelo Saveza. Drugo je takozvani „capability gap“, odnosno, taj razdor – razdjelnica između sposobnosti koje posjeduju SAD, i koje posjeduju druge države. Jer, za sada, SAD uglavnom osigurava jako puno različitih sposobnosti – od broja vojnika, primjerice u Afganistanu, do tehnologije… visoke tehnologije – posebno kad je riječ o „dronovima“ – ne mislim pritom samo na one „dronove“ kojima se targetiraju ljudi, nego prije svega „dronovi“ kojima se vrši nadzor nad terenom, kako bi se moglo dobiti konkretne informacije. Dakle, na koji način će saveznici ulagati u te „capabilities“, ali na jedan pametan način – jer nije sve u kvantiteti, više je u kvaliteti. Dakle, kako će se kombinirati – kroz regionalne projekte, kroz multinacionalne projekte… Dakle – kako bi svi, kao Savez, imali tu vrhunsku tehnologiju, a da svaka zemlja pojedinačno, posebno one male, ne mora imati cijeli niz raznih sposobnosti. Jer, kao što znate, to užasno puno košta, i zemljama kao što je Hrvatska ili Luksemburg, ili druge… jednostavno si ne možemo priuštiti tako nešto… I zato postoji NATO, i zato postoji solidarnost u NATO-u.“

———————————————————————————-

———————————————————————————-