Godinu i pol nakon početka suđenja, danas je okončan sudski postupak protiv umirovljenog bojnika Josipa Čovića i zastupnika Ukrspecexporta u RH i BiH Ivice Josipovića u aferi „remont MiG-ova“. Točno u 13 sati sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Rahela Valentić proglasila je Čovića i Josipovića krivima za traženje i davanje mita, za što je Čović dobio 1,8 godina zatvora, a Josipović godinu dana zatvora. Uz to, obojica moraju platiti po 4.000 kuna sudskih troškova, dok Čović mora vratiti 10.000 eura (u kunskoj protuvrijednosti) koliko je utvrđeno da je iznosilo mito koje je primio. Doduše, sve to u slučaju da današnja presuda postane pravomoćna, što će trebati pričekati budući su sve strane – odvjetnici okrivljenih i predstavnik USKOK-a – najavile žalbu na ovu odluku. Kao što je to postala praksa na hrvatskim sudovima, Čović i Josipović nisu se pojavili na današnjem izricanju presude. No krenimo redom.
Rujan 2017. – početak suđenja Josipu Čoviću i Ivici Josipoviću (u pozadini stoji Goran Sesar)
18. rujna 2017. godine na Županijskom sudu u Zagrebu započelo je suđenje umirovljenom bojniku Josipu Čoviću, bivšem šefu MORH-ovog Odjela za zrakoplovno-tehničke standarde Samostalne službe za vojni zračni promet, zbog sumnje da je tražio mito kako bi namjestio „pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21“. Uz Čovića je na optuženičku klupu sjeo i Ivica Josipović, zastupnik već spomenutog Ukrspecexporta u RH i BiH, uz optužbu da je dao mito, i to ne u traženom iznosu od 50.000 eura, već tek po 5.000 eura u dva navrata početkom 2016. godine. Kako je tekao postupak – javnost nije saznala, jer je suđenje bilo zatvoreno za javnost, i to zbog „zaštite sigurnosti RH i zaštite tajne“. Jednako je tako za javnost bio zatvoren i dio današnje objave presude, i to onaj dio u kojem sutkinja Valentić obrazlaže razloge i dokaze zbog kojih je sudsko vijeće donijelo odluku o zatvorskim kaznama za Čovića i Josipovića.
Sutkinja Rahela Valentić
Iz dijela objave koji je bio otvoren za javnost i kojeg je pročitala sutkinja Valentić, jasno je da je uoči remonta MiG-ova 2013. godine Josip Čović bio voditelj stručnog tima MORH-a za audit, odnosno član povjerenstva MORH-a zadužen za utvrđivanje tehničke sposobnosti izvršenja remonta borbenih aviona MiG-21 iz sastava HRZ i PZO, te je u tom svojstvu od 12. do 16. prosinca 2011. (kriva godina?!) boravio u Odesi u Ukrajini, nakon čega su „tehničko povjerenstvo i stručni tim za audit pozitivno ocijenili tehničke sposobnosti potencijalnog izvršitelja remonta aviona, ukrajinskog Odeskog zrakoplovnog zavoda, kao podizvoditelja ukrajinskog društva Ukrspecexport, i kvalitetu remonta na avionima ponuđenim na kupnju“. Potom je Čović, rekla je sutkinja Rahela Valentić, „znajući da će tehničko povjerenstvo prije donošenja odluke MORH-a o provođenju i vrsti postupka javne nabave remonta i produljenja životnog vijeka sedam aviona MiG-21, i dokupa pet aviona istog tipa, radi utvrđivanja tehničkih sposobnosti izvršenja remonta, obaviti audit i u remontnom zavodu drugog potencijalnog izvršitelja, društva Aerostar iz Rumunjske“, zatražio od Ivice Josipovića (direktora društva Aeropartner d.o.o., zastupnika društva Ukrspecexport u Republici Hrvatskoj) „neutvrđeni novčani iznos“, a od Đure i Gorana Sesara (odgovornih osoba društva FLYCOM-ING d.o.o., zastupnika društva Aerostar u RH) „novčani iznos od 50 tisuća eura“. Čović je pritom navodno obećao da će se „kao član povjerenstva MORH-a, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje remonta aviona, zauzeti da povjerenstva daju pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21 u postupku javne nabave MORH-a, remontnom zavodu onog potencijalnog izvršitelja koji pristane isplatiti mu zatraženi novac“. Sesari su odbili, dok je Josipović pristao isplatiti zatraženi novac.
Danas umirovljeni bojnik Čović bio je, prema mišljenju Županijskog suda, najstručnije osposobljena i školovana osoba za obavljanje audita u sastavu tehničkog povjerenstva MORH-a
Nakon toga je Čović „kao član Povjerenstva za analizu izvodivosti i isplativosti remonta i produženja životnog vijeka aviona MiG-21, a zatim i kao član te najstručnije osposobljena i školovana osoba za obavljanje audita u sastavu tehničkog povjerenstva MORH-a“ od 30. siječnja do 08. veljače 2013. ponovno otišao u audit u Odeski zrakoplovni zavod i u Remontni zavod društva Aerostar. Iz izvješća povjerenstva bilo je vidljivo da, kako je rečeno danas na zagrebačkom Županijskom sudu, „Odeski zrakoplovni zavod raspolaže boljim uvjetima za kvalitetnije obavljanje ovog posla, i ispunjenje zahtjeva MORH-a – dok društvo Aerostar ne posjeduje aktivnu liniju remonta niti potpuni dokumentacijski sustav održavanja i remonta aviona“. Iako je na temelju ovakvog rezultata audita MORH mogao isključiti Aerostar kao potencijalnog izvršitelja, MORH je ipak s oba društva proveo pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, nakon čega je „s društvom Ukrspecexport 9. srpnja 2013. sklopio ugovor za nabavu usluge kapitalnog remonta i nadogradnju sedam, te nabavu, kapitalni remont i nadogradnju dodatnih pet borbenih aviona MiG-21, vrijedan 13.998.827,94 eura“.
Ivica Josipović, zastupnik Ukrspecexporta u RH i BiH
Taj je ugovor, zaključio je zagrebački Županijski sud, u cijelosti izvršen u srpnju 2015. godine, nakon čega je drugookrivljeni Josipović u više navrata predavao dogovoreni iznos novca prvookrivljenom Čoviću. „Pa je tako, tijekom siječnja 2016. a zatim ponovno, tijekom veljače 2016., u svom vozilu, prvookrivljeniku Josipu Čoviću predao gotov novac u iznosima od po pet tisuća eura – te je tako, na opisani način prvookrivljeni Josip Čović, sukladno ranije ostvarenom dogovoru, od drugookrivljenog Ivice Josipovića preuzeo novac u točno neutvrđenom ukupnom iznosu, ali najmanje u visini od 10.000 eura“, objasnila je sutkinja Rahela Valentić. Pojasnila je još da je time Čović „kao službena osoba, zahtijevao mito za sebe, da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti, te kao službena osoba zahtijevao i primio mito, kroz sebe, da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti“. Tako je Josip Čović počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti primanjem mita, opisano i kažnjivo po članku 293, stavku 1, Kaznenog zakona, u vezi sa člankom 52 Kaznenog zakona, dok je davatelj mita, drugookrivljeni Ivica Josipović počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, tj. davanje mita, opisano i kažnjivo po članku 294, stavku 1, Kaznenog zakona. Zbog toga su obojica zaradila zatvorsku kaznu, i to Čović u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, a Josipović u trajanju od godinu dana. Uz to, Čović mora u državni proračun uplatiti 10.000 eura protupravno stećene koristi u kunskoj protuvrijednosti, dok obojica moraju platiti u sudske troškove.
Odvjetnici Davorin Sirotković i Davor Plišo
Na ovakvu presudu žalit će se i odvjetnici nepravomoćno osuđenih, ali i predstavnik USKOK-a. Odvjetnici Davor Plišo (odvjetnik Ivice Josipovića) i Davorin Sirotković (odvjetnik Josipa Čovića) najavili su žalbu jer se ne slažu s presudom.
„Mi smo od početka tvrdili da nema krivnje sa strane okrivljenog i pokušali smo sudu pojasniti da ne treba potpadati pod neke pritiske interesnih skupina, medija i politike, i kad sagleda se stanje u spisu mi i dalje tvrdimo da oni nisu krivi. Al zato postoji drugi stupanj, postoji žalba, postoji pravo žalbe i mi ćemo nju uložiti“,
izjavio je po okončanju sudskog postupka odvjetnik Davor Plišo. Na novinarsko pitanje kako to da nije utvrđen točan iznos mita samo je kratko rekao – „To morate pitati sud.“
Krešimir Ostrogonac: “žalit ćemo se”
Žalbu je najavio i predstavnik USKOK-a Krešimir Ostrogonac, koji je zadovoljan osuđujućom presudom, ali nije zadovoljan visinom kazne. Pojasnio je da je za kazneno djelo primanja mita predviđena kazna do 10 godina zatvora, a za kazneno djelo davanja mita – do 8 godina. Na novinarsko pitanje da li je u činjeničnom opisu kaznenog djela bilo i ugrožavanje obrambene sigurnosti RH, Ostrogonac je odgovorio:
„Ne. U činjeničnom opisu djela su, znači, opisana su kaznena djela primanja i davanja mita. Znači, to je bilo u vezi ovog postupka, dakle to je ono što im se stavlja na teret. To su kaznena djela koja su činjenično i opisana“.
Osuda za mito, a ne za kvalitetu remonta
Trakavica o remontu MiG-ova, kao i političke optužbe o pripadajućem kriminalu, vuku se već 6 godina. Četiri MiG-a, dokupljena u Ukrajini, prizemljena su već 2 godine, i to uz gromke optužbe o veleizdaji, dok je dnevna raspoloživost preostalih 8 između 3 i 5 (što je jednako bila tema 2017., kao i 2019. godine. No iz političkih razloga uobičajena je floskula da „MiG-ovi ne lete“, što je bila jedna od najponavljanijih tvrdnji zastupnika HDZ-a u nedavnoj saborskoj raspravi o interpelaciji o postupcima Vlade RH pri nabavi borbenih aviona iz Izraela – bez obzira na učestale objave MORH-a o letovima MiG-21, uz moguća probijanja zvučnoga zida nad hrvatskim naseljima.
Predstavnici MORH-a i OS RH na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obranu 2014. godine
Na žalost raznih političara i politikanata, u tzv. „aferi remont“ postoji samo jedna optužnica, jedan sudski postupak i jedna, za sada nepravomoćna presuda – i to isključivo za jedno traženje i davanje mita. Kao što je rekao i predstavnik USKOK-a, sudsko vijeće razmatralo je jedino i isključivo ovo kazneno djelo (dakle, to konkretno traženje i davanje mita), bez ulaska u eventualne posljedice tog čina, koje bi možda rezultirale loše obavljenim remontom 40 godina starih borbenih aviona. Nema tu ni spomena negdašnjeg ministra obrane Kotromanovića, ali niti ikakve „veleizdaje“ ili „ugrožavanja nacionalne sigurnosti“.
Dakle, iz današnje završne riječi sutkinje Županijskog suda Rahele Valentić vidljivo je da je zavod u Odesi dobio pozitivno mišljenje o sposobnostima za remont i prije uvida u stanje zavoda u Rumunjskoj, te prije nego je Čović zatražio mito za preporuku jednog od ponuđača. To se u potpunosti poklapa sa svjedočenjima na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obranu, održanoj u prosincu 2014. godine. Tada su predstavnici Ministarstva obrane i GS OS RH gotovo 3 sata odgovarali na pitanja o okolnostima remonta i dokupa MiG-ova u Ukrajini, gdje se također moglo čuti da je po obavljenom auditu zaključeno da rumunjski Aerostar trenutno nema niti jedan avion na remontu, te da u tom trenutku ne raspolaže specijaliziranom radionicom ni ispitnom opremom za popravak radara, dok je zavod u Odesi imao „živi“ proces remonta, sa svim traženim uvjetima i normama, te zavidnim dokumentacijskim sustavom.
S druge strane, neobično je da ni tužitelji iz USKOK-a ni sudsko vijeće tokom godinu i pol dugog sudskog procesa nisu uspjeli ustanoviti koliki je iznos novca koji je Čović zatražio od Josipovića, te koliko je zapravo dobio. Već nakon podizanja optužnice spominjalo se da je Čović dobio „neutvrđeni iznos, a minimalno 10.000 eura“. No da li je sud tu nešto propustio, vidjet će se u drugostupanjskom postupku, nakon što sve strane ulože žalbe na današnju presudu.
