Obrana i sigurnost https://obris.org Mon, 18 Mar 2024 15:12:36 +0000 en-US hourly 1 DIMDEX 24: Probali smo simulator lovca Rafale https://obris.org/svijet/dimdex-24-probali-smo-simulator-lovca-rafale/ Mon, 18 Mar 2024 09:18:20 +0000 https://obris.org/?p=86049  

Na Međunarodnoj vojnopomorskoj izložbi u Dohi, održanoj od 4. do 6. ožujka, naš suradnik oprobao je osnovne postupke pilota lovca Rafale i upoznao se s glavnim karakteristikama kokpita aviona koji će podići Hrvatsko ratno zrakoplovstvo na potpuno novu razinu.

Mjesec i pol prije očekivanog dolaska svenamjenskih lovačkih aviona Rafale u Hrvatsku, na trodnevnoj Međunarodnoj vojnopomorskoj izložbi u Dohi (DIMDEX 2024) u Kataru, dobio sam prigodu oprobati se i u simulatoru ovog ponosa francuske zrakoplovne industrije i njezine renomirane tvrtke Dassault Aviation. Nije bilo lako dobiti tu mogućnost, i moram zahvaliti ljudima iz Dassaulta i Katarskog emirskog ratnog zrakoplovstva što su imali razumijevanja pomoći mi i to omogućili.

Važno je da čitatelj zna da nisam pilot, nego strastveni „simer“, ljubitelj simulacija letenja, koje nam danas više od svega omogućuju da mi obični smrtnici dobijemo približan dojam kakav je to „ured“ u kojem borbeni piloti rade i upravljaju zrakoplovima, koji su sam tehnološki vrh u svijetu. Do sada sam se uspio oprobati tri puta u simulatoru švedskog lovca JAS-39C Gripen, dva puta u simulatoru američkog F-16V, te sada i u katarskom simulatoru „eurolovca“ EF Typhoon s najnovijim velikim touch-screen prikaznikom preko cijelog kokpita.

Izbacujuće sjedalo F16F tipa 0-0 na lovcu Rafale nagnuto je za 34 stupnja, što pilotu pruža udobnost pri velikim opterećenjima

Od komercijalnih simulacija letenja, koje poput zahtjevnijih igrica možete instalirati na svome osobnom kompjutoru, a na kojima imam iskustvo, vrijedne su spomena simulacije za lovce MiG-21bis u Digitalnoj borbenoj simulaciji (DCS), F-16C u Falconu BMS te F/A-18E Superbug, PC-9 i Rafale u Microsoftovom Simulatoru letenja 10 (FSX). To mi je olakšalo da već znam gdje su mi koji najvažniji prikaznici i prekidači u Rafaleu.

U otprilike pola sata koliko sam proveo u Dassaultovom simulatoru lovca Rafale imao sam prigodu upoznati se s osnovnim postupcima pokretanja motora, djelovanjem vođenim bombama HAMMER na ranije poznate ciljeve na tlu, obavio presretanje i let u formaciji, djelovanje raketama zrak-zrak MICA i slijetanje na najbliži aerodrom. Probao sam dakle, osnovne borbene postupke kojima će u početku biti zaokupljeni piloti 191. eskadrile lovačkih aviona „Vitezovi“ HRZ-a u zrakoplovnoj bazi na Plesu.

Pokretanje motora

Za početak, bilo mi je važno upoznati se s postupkom pokretanja motora, jer se u tome ogleda i sposobnost lovca-presretača da u tipičnoj zadaći nadzora i kontrole zračnog prostora (air policing) čim prije uzleti ka cilju u zraku, koji ne odgovara na upute kontrole letenja. Simulator Rafalea na DIMDEX-u nije imao sve prekidače namijenjene startanju stroja. No moj domaćin, koji je inače i sam pilot Rafalea u Zrakoplovnoj bazi BA 113 Saint-Dizier, objasnio mi je postupak „nasuho“, pokazujući na pozicije u kokpitu s kojima sam od ranije upoznat.

Dvomotorni Rafale pali se vrlo jednostavno, jer ima vlastitu pomoćnu jedinicu napajanja (APU). Kako mi je objašnjeno, potrebno je samo sklopku koja se nalazi na gornjem dijelu lijevog pulta, ispod ručice stajnog trapa, okrenuti na poziciju BATT, dolje desno, i pritisnuti dugme APU iznad nje. Glavni prikaznici se odmah upale.

Izložbeni štand Dassault Aviationa na sajmu u Dohi krasila je maketa Rafalea EQ u omjeru 1:5, u bojama katarskog ratnog zrakoplovstva

Ispod i desno od ručice gasa, koja više sliči džojstiku nego klasičnoj ručici gasa, Rafale za svaki od motora Safran M88 ima po dvije male ručice koje se nazivaju ‘mini-throttle’. Prvo se pali desni motor. Sklopka se s pozicije BATT okrene na R, gore desno, te se desni mini-throttle gurne iz pozicije STOP naprijed na IDLE. Kad se desni motor „digne“, načelno na 55 posto obrtaja, što se vidi na indikatorima motora na desnom prikazniku VTL 55 (VTLD), desni mini-throttle se gurne na poziciju NORM. Potom se pristupi paljenju lijevog motora. Sklopka se okrene na poziciju L, gore lijevo, i ponovi postupak, dok se i on ne „digne“ te lijeva ručica ne gurne s IDLE na NORM.

Ostali sustavi mogu se paliti u vožnji. Prekidači za svjetla i paljenje čeonog prikaznog stakla (HUD) su na lijevom pultu, ručna parking kočnica i prekidač za zatvaranje pokrova kabine na desnom, na kojem je vrlo mali broj prekidača. Moj domaćin veli mi da startanje motora traje samo 2 minuta te da uvježbane posade Rafalea u Francuskoj znaju poletjeti na zadaću već za 5 minuta (standard NATO-a za polijetanje iz pripravnosti je 15 minuta).

Gađanje HAMMER-ima

U simulatorima obično volim isprobati polijetanje i manevarske osobine aviona. No ovaj simulator nije bio konfiguriran za voženje po pisti i rulnicama te sam odmah dobio zadaću s avionom u zraku. Avion je bio natovaren s dva podvjesna tanka za gorivo i šest vođenih aviobombi HAMMER te je bio pretežak i trom za isprobavanje manevarskih osobina.

Za razliku od lovaca Gripen, Typhoon, F-15, F/A-18 ili Su-35S, lovac Rafale kao i F-16, F-22 i F-35 ima upravljačku palicu ne u sredini kokpita nego sa strane, na desnom pultu. Kod F-16 se palica po osima pomiče samo za simbolična 3 milimetra, pa čovjek ima osjećaj da se drži za bočni okvir kabine. Kod Rafalea, palica se pomjera nešto više od one u F-16, ali za onoga koji je, poput mene, više tradicionalan i navikao na onu u sredini, osjećaj je još uvijek neobičan i treba malo vremena navići se na nju. I nije toliko problem gdje je palica, nego što ona ne zahtjeva toliko otklon pri upravljanju, koliko intenzitet pritiska na nju, čime se ostvaruju letne evolucije. No, obuka i nalet čine pilota, tako da se uz nju stvara i nova navika. Ruke pilota na gasu i palici (HOTAS) imaju i naslone, što umanjuje zamor pilota pri letenju na visokim opterećenjima.

Kokpit lovca Rafale karakterizira veliki središnji prikaznik te bočne palice upravljanja i gasa.

Za zadaću zrak-zemlja Rafale se konfigurira jednostavnim dodirom na oznaku A/S na malom pomoćnom touch-screen prikazniku PDS, lijevo od glavnog lijevog VTL 55 (VTLG). Tu se inače bira i prikaz autopilota (APP), plana letenja (FPL), navigacijskih podataka (NAV), radio veze (COM), protuelektronskih mjera (EMC), raspoznavanje svojih od tuđih zrakoplova (IFF), radara (RDR) i slično. Podvjesni teret mogao sam provjeriti na grafici VTLG-a, a u podnožju HUD-a mi je prikazano šest kružnih oznaka s brojevima od 1 do 6 za svaku od bombi koje su mi natovarene. Dodirom oznake SIM ili REAL na grafici naoružanja VTLG-a može se odabrati vježbovno simuliranje djelovanja naoružanjem ili pravo „realno“.

Rafaleov HUD VEH 3022 je velik i na njemu je označeno sve bitno, čak i više od uobičajene simbologije na HUD-u aviona zapadnih zemalja. Ispod oznake brzine u čvorovima označen je i Mahov broj (brzina zvuka), a mala ikonica radara u podnožju HUD-a pokazivala mi je da me prate radari protivničke protuzračne obrane na tlu.

Tipkom na upravljačkoj palici odabrao sam crno-bijelu sliku s infra-crvenog senzora. Tipkom na palici mogao sam scrollati između prikaza cilja za svaku od bombi koja je bila zaključana na metu. U ovom slučaju to su bili niski objekti poput skladišta ili hangara. Na lijevom prikazniku mogao sam provjeriti unaprijed pohranjene koordinate za svaki od šest ciljeva. Pilot može dodirom odabrati kojom će bombom djelovati ili na koji cilj, a meni je moj domaćin konfigurirao sustav da mogu istovremeno odbaciti svih šest HAMMER-a na šest ciljeva. Pritiskom okidača na upravljačkoj palici bombe su odbačene. Na HUD-u su se pojavile crtice iznad ikona svake bombe, kako je koja nakon odbacivanja krenula ka cilju. Kružići s brojem svake bombe polako su nestajali s HUD-a, jer ih više nisam imao pod krilima. HAMMER-i idu sami na zadatu metu, dok avion može manevrirati i izaći iz opasne zone, ako je uopće i ulazio u nju (jer ove bombe omogućuju djelovanje i sa sigurne udaljenosti).

Presretanje i gađanje raketom MICA

Većinom sustava lovca Rafale upravlja se brojnim prekidačima s više funkcija na obje palice HOTAS-a u kabini

Maknuvši se iz zone, odabrao sam djelovanje za zadaću zrak-zrak dodirom na oznaku A/A na PDS-u. U traženju najbližeg cilja u zraku oslonio sam se na glavni središnji prikaznik TMC 2020, na kojem se iznad pilotažne karte očitavaju objedinjeni znakovni podaci sa svih senzora aviona, ali i s data-linka prijateljskih aviona ili središta na tlu. Rafale je jedinstven u svijetu lovačkih aviona po tome što mu je veliki središnji prikaznik isturen gotovo pred samo lice pilota, tako da ovaj ne mora spuštati glavu kada ga promatra, već samo obori pogled. Prikaz je čak kolimiran za beskonačnost, tako da pilot ne gubi nekad značajne milisekunde da mu se oči priviknu s gledanja kroz HUD na gledanje u glavni prikaznik i obratno. Iako su zemljovid i svi simboli praktički pred očima, čovjek ima osjećaj da gleda negdje u dubinu, kao u kakvu svjetleću staklenu kuglu (doduše četvrtastog oblika). Nisam probao i nisam imao dojam da je glavni prikaznik osjetljiv na dodir, poput lijevog i desnog, iako neke komercijalne simulacije Rafalea daju tu mogućnost (klikom kursora miša po ekranu).

Okrenuo sam avion prema oznaci letećih ciljeva i, kako mi je objasnio domaćin, tipkom na palici gasa pomjerio kursor ka najbližoj i zaključao cilj. Ovo sam već na sličan način svojevremeno isprobao u simulatoru F-16. Dodirom na oznaku IFF pilot bi sada mogao provjeriti radi li se o prijateljskom ili tuđem zrakoplovu. Kako nisam znao koliko još imam preostalog vremena za svoju simulatorsku seansu, samo sam se ustremio na kondenzirani trag najbližeg aviona iznad mene. Palicu gasa sam gurnuo dalje od graničnika i uključio forsaž – naknadno izgaranje motora.

Forsaž se na Rafaleu lako uključuje, bez dodatnog kompliciranja ručicom, kao kod nekih drugih lovaca. Kad dođete do graničnika onda ste na maksimalu, a preko toga ste na forsažu. Kroz više zona forsaža možete prolaziti tako što gurnete palicu gasa do kraja forsaža, a onda možete povući nazad i zaustaviti se na manjim zonama forsaža prije graničnika.

Kad sam presreo cilj, uspostavilo se da je to drugi Rafale. Letio sam s njim malo u formaciji, koristeći se često tipkom za kočnicu na palici gasa. Rafale nema klasičnu zračnu kočnicu, nego mu se kanardi i ostale aerodinamične površine na krilu konfiguriraju tako da avion pravi otpor zraka i smanjuje brzinu. Avionu se nisam približio u potpuno smaknuti poredak jer sam se bojao da ne udarim u njega i obustavim simulaciju. Nakon kraćeg zajedničkog leta pustio sam ga da se udalji, napravio puni zaokret za 360 stupnjeva, uveo cilj vizualno u središte HUD-a, gdje se moja raketa zrak-zrak MICA već zaključala za njega. Povukao sam okidač na upravljačkoj palici, dimni trag rakete je krenuo ka cilju, jedna od dvije oznake MICA je nestala s HUD-a, a nesretni Rafale se pretvorio u oblak eksplozije.

Ateriranje

Fotografiranje simulatora lovca Rafale našem je suradniku dopušteno tek pošto su glavni sustavi isključeni.

Procjenjujući da mi nije ostalo još puno vremena, zatražio sam slijetanje na najbliži aerodrom. Domaćin mi je sugerirao gdje da usmjerim avion i s par zaokreta pod visokim opterećenjem smanjim brzinu. Kad je pala ispod 250 čvorova, spustio sam stajni trap, a ikonica „velocity vectora“ na HUD-u je dobila „noge“, označavajući da mi je podvozje spušteno. Ta simbologija na HUD-u je karakteristična za francuske avione i ponešto se razlikuje od one na američkim. Lako je razumljiva i jednostavno je potrebno da pravokutne zagrade na HUD-u budu na željenoj točki dodira s pistom.

Domaćin iz Sain-Diziera me savjetovao da sletim s uključenom kočnicom, vjerojatno da budem stabilniji. Prema simulaciji, optimalna brzina slijetanja Rafalea je između 120 i 130 čvorova, ovisno od težine, s relativno visokim napadnim kutom čak i većem od 12 stupnjeva. U simulaciji letenja svakog aviona slijetanje mi je omiljena radnja, a za Rafale mogu reći da je u usporedbi s drugim lovcima i najlakša. Kombinacija jasne simbologije na HUD-u i slijetnih karakteristika aviona pruža pravo zadovoljstvo i bezbrižnost pri slijetanju. Zaključujem da se s Rafaleom najbolje slijeće! Sam sam sebi to dokazao besprijekornim i preciznim dodirom s pistom.

Kao da je samo to čekala, na vratima prostorije simulatora na štandu Dassaulta na sajmu u Dohi pojavila se cijela svita na čelu sa zapovjednikom katarskog ratnog zrakoplovstva, koji se došao također oprobati u simulatoru. Ostao je kraće od mene, ali za razliku od mene dobio na poklon kutiju s maketom Rafalea.

Sve u svemu, simulator Rafalea ukazuje da su Francuzi na originalne načine uspostavili vezu čovjeka i stroja, onom što se naziva man-machine interface (MMI). Dostupne informacije naprosto se nude pilotu, koji i prije letenja očigledno mora biti teorijski odlično upoznat s raznovrsnom simbologijom i pozicijama brojnih prekidača na HOTAS-u. Pilotu Rafalea na raspolaganju su i neke glasovne komande. No to nisam imao prigodu isprobati, a ne vjerujem da bi više od ovoga i smio objaviti.

Ono što u odnosu na Typhoon, Gripena, američke i ruske lovce može biti mana lovcu Rafale je to što Francuzi na njemu još nemaju operativnu kacigu s prikaznikom na viziru. U bliskoj zračnoj borbi, kad piloti traže protivnika i gledajući preko ramena, takva kaciga je iznimno korisna u praćenju parametara leta i usmjeravanju vođenog naoružanja. Nije ni čudo što katarski i indijski piloti Rafalea na raspolaganju imaju izraelsku kacigu Targo II, pa vjerujem da u HRZ-u trebaju razmotriti i tu mogućnost. Jer Francuzi tek uz varijantu Rafale F4 uvode kacigu varijante Scorpion s monoklom na jednom oku s kojim će moći usmjeravati djelovanje vođenih raketa.

Također, treba reći da su simulatori na sajmovima službeno „demonstratori kokpita“, kojeg tvrtke pokazuju pazeći da ne otkriju one najfinije tajne borbenih sustava i pilotskih kabina, kakve su dostupne samo u full-mission simulatorima, na kojima piloti danas uvježbavaju borbene postupke i procedure prije samog letenja na borbenu zadaću. No sajamski simulatori zasigurno jesu dobri da se dobije osnovni dojam i međusobno usporede pilotske kabine različitih borbenih aviona.

Potvrda tome može biti i činjenica da meni tajnoviti Francuzi nisu dopustili fotografirati kokpit dok god svi glavni sustavi nisu bili pogašeni. Kako god, ostaje mi nada da ću nakon ovoga možda dobiti prigodu i oprobati se u pravom full-mission simulatoru, kojeg će uz 12 Rafalea, naoružanje i prateću opremu, dobiti i ekipa „Vitezova“ na Plesu.

A što se tiče Katarskog emirskog ratnog zrakoplovstva, moram reći da su se njihovi pripadnici pokazali vrlo spremnima za suradnju te da sve više lete na međunarodnim vojnim vježbama. Valjalo bi da HRZ razmisli i o suradnji s njima te iskoristi i njihova iskustva s Rafaleima. Jer veze postoje. Primjerice, pilot Qatar Airwaysa na letu Doha-Zagreb bio je izvjesni Saša, koji nije krio svoje porijeklo, pozdravljajući putnike i na hrvatskom.

 

*Gost autor/foto: Antonio PRLENDA, vojni komentator

 

 

]]>
748. dan rata u Ukrajini – Ljutiti Rusi smijenili jednog od ključnih zapovjednika, Macron se prepao i odbio Zelenskog! https://obris.org/svijet/748-dan-rata-u-ukrajini-ljutiti-rusi-smijenili-jednog-od-kljucnih-zapovjednika-macron-se-prepao-i-odbio-zelenskog/ Sat, 16 Mar 2024 14:24:08 +0000 https://obris.org/?p=86018  

Utorak 12. ožujka ujedno je 748. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje država pri kraju 25 mjeseca borbi polagano ulazi u proljeće. Nakon perioda stabilnog i prohladnog vremena, i ondje je došlo do promjena – počele su kiše, posebno na jugu države, dok je na sjeveru bojišta zahladilo (pa bi za koji dan i padaline mogle biti snježne). Ipak, na nacionalnoj razini još uvijek ima dovoljno struje – u rezervi je 16 blokova termoelektrana – te se sustav dnevno uravnotežuje malim uvozima i većim izvozima (u nedjelju 10. ožujka se uvozilo 850 MWh, a izvozilo oko 5.100 MWh u Poljsku, Slovačku, Rumunjsku, Moldovu i Mađarsku). Manje ratne štete bilježile su se na elektro-infrastrukturi u regijama Zaporižje, Harkiv te Donjeck.

Ipak, kako se vidjelo na izvještajima s bojišta, a čime se pohvalio i ukrajinski predsjednik Zelenski u razgovoru s novinarima – borbeno je stanje za Ukrajinu sada bolje nego tijekom zadnja tri mjeseca. Ruska navala uvelike je zaustavljena oko Donjecka, posebice zapadno od sada okupirane Avdiivke, a nedavni su pomaci agresora širom bojišnice sve manji. Među ostalim, rusko preslagivanje snaga vidi se i po manjem intenzitetu borbi, manjim gubicima ljudstva i tehnike, ali porastom uništavanja ruskih vojnih kamiona kojima se na bojišnicu dopremaju potrepštine. Za to vrijeme, početak pritjecanja prvih ozbiljnijih količina nedavno pribavljenog topničkog streljiva trebalo bi dalje olakšati stanje obrane – koja je posljednjih dana prema bojišnici pomicala i neke vrlo rijetke resurse (pa se onda po prvi put nedvojbeno vidjelo uništenje modernog višecijevnog lansera HIMARS, a izgleda i barem nekoliko lansera i radara u okviru ozbiljnijih protuzračnih sustava, bilo S-300 ili Patriot).

Dojučerašnji i novi zapovjednik ruske Ratne mornarice

Ujedno, zanimljivo je uočiti kako zadnjih dana Ruska Federacija izgleda postaje nevoljka u Crno more ili prema Sevastopolju slati svoje ozbiljnije plovne jedinice, valjda se bojeći njihovih gubitaka u napadima ukrajinskih rojeva besposadnih plovila. Nosače krstarećih raketa tako drže bilo u Azovskom moru (iza Krimskog mosta) ili na istoku Crnog mora (Novorosijsk, Soči ili Tuapse) – gdje im nedostatak logističkih kapaciteta iz Sevastopolja na Krimu bitno otežava djelovanja. Imajući sve to u vidu, ne čudi ni da je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, bio smijenjen zapovjednik čitave ruske Ratne mornarice, admiral Nikolaj Jevmenov – nakon što je „cipelu“ 15.veljače (dan nakon uništenja desantnog broda Cezar Kunikov, BDK-64) već dobio i zapovjednik Crnomorske flote, admiral Viktor Sokolov (bio on zapravo živ ili mrtav u tom trenutku). Jevmenov je na čelu ruske Ratne mornarice bio od 3. svibnja 2019. godine, da bi krajem veljače 2022. završio na listi sankcioniranih EU, a sredinom ožujka iste godine i na sankcijskim popisima Velike Britanije. Na njegovo je mjesto postavljen dosadašnji zapovjednik Sjeverne flote, admiral Aleksandr Mojsejev.

Stanje na terenu

Prvo potvrđeno uništenje ukrajinskog HIMARS-a

Iako se od kraja prošlog tjedna načelno može govoriti o smirivanju borbi na sjeveru Donbasa, posebice istočno od Kupjanska te južnije oko okupiranog grada Svatove, ipak se bilježi i nastavak ruskog pritiska zapadno od okupirane Kremine. Ondje se borbe posebno fokusiraju prema ukrajinskom obrambenom potezu Terni-Jampolivka, a snage agresora su se postupno uspjele primaći na oko 1,5 kilometara istočno od sela Terni na rijeci Žerebec. Slično je i tridesetak km jugoistočnije, na južnim obalama rijeke Siverski Donjec, gdje se nastavlja ruski pritisak na širu borbenu zonu oko Siverska (kod Bilogorivke na istoku, Spirne na jugoistoku te Rozdolivke na jugu) – iako bez bitnijih borbenih pomaka kod ijednog od tih ukrajinskih uporišta. Slična se situacija bilježi i oko sad već mjesecima okupiranog grada Bahmuta – gdje agresori nastoje pritiskati prema zapadu i širem prostoru ukrajinskog uporišta Časiv Jar. Ovaj ukrajinski grad je posljednjih dana pod posebno žestokim ruskim zračnim napadima, gdje se preciznom uporabom teških vođenih zrakoplovnih bombi izgleda nastoji „omekšati“ ukrajinsku obranu prije eskalacije daljnjih kopnenih napada. Tu ima i tek manjih pomaka iz cestu O-0506 (Bahmut-Časiv Jar) zapadno od Bahmuta, ili u naselju Ivanivske jugozapadno od Bahmuta, gdje se borbe već neko vrijeme neriješeno vode u samom naselju. Kako izgleda, pomaci bojišnice nisu zabilježeni ni južno od Bahmuta, u zoni ukrajinskih uporišta Klišćivka i Andriivka, koja su dnevno pod napadima. Ipak, tijekom nekoliko zadnjih dana treba spomenuti oživljavanje borbi ponešto južnije, kako u okolici ruskog uporišta Kurdjumivka (12 km južnije od Bahmuta), te još oko 8 km južnije – gdje se bilježe napadne operacije obje strane oko željezničkog i cestovnog čvorišta Majorsk.

Glavna borbena zona čitavog ukrajinskog bojišta je proteklih dana i dalje bila oko okupiranog Donjecka. Kao prvo, riječ je tu o prostoru neposredno na zapad od Avdiivke, kamo su se tijekom zadnjih mjesec dana povukli ukrajinski branitelji ovog prigradskog mjesta kraj Donjecka. Kako izgleda, ondje se i dalje drži obrambena linija Berdiči-Orlivske-Tonenke, iako su sela Orlivske na sredini tog obrambenog poteza i Tonenke na njegovom jugu pod izuzetnim pritiskom i napola zauzeta. U nedostatku uspjeha na tom potezu zapadno od Avdiivke, zadnjih se dana bilježi i rusko nastojanje zaobilaženja ovih obrambenih položaja – kako na sjeveru, gdje agresori napadaju sela Keramik i Očeretine, tako i na jugu, gdje su već dugo pod žestokim napadima sela Pervomajske i Nevelske. Iako branitelji i dalje uspješno brane prostor uvelike razrušenog Pervomajske, baš danas se čulo i o nastavku ruskih uspjeha kod Nevelske, oko 4 km južnije. Iz službenih ruskih vojnih izvora čulo se kako ruske snage „oslobađaju Nevelske“, te su ondje „zauzele povoljnije crte i položaje“ – dok ukrajinske protunapade treba očekivati u najskorije vrijeme. Naime, baš su ukrajinski protunapadi barem privremeno stabilizirali stanje u direktnom nastavku bojišnice, kod Krasnogorivke i južnije. Iako se bilježe manji pomaci agresora sjeverno od Georgiivke (u trokutu s dvije strane omeđenom umjetnim jezerima), sjeverno od izgleda ipak okupiranog sela Pobeda (oko 5 km jugoistočno od Georgiivke), te sjeveroistočno od ukrajinskog uporišta Novomihailivka (oko 6 km južno od sela Pobeda) – sve to nije dovelo do bitnijih proboja fronte ili ozbiljnijih povlačenja branitelja. Dapače, situacija ondje odolijeva u očekivanju dodatnog topničkog streljiva. Taj logistički faktor nije bez utjecaja ni dodatnih desetak km južnije, gdje se bilježe ukrajinski napadi prema ruskom uporištu Volodimirivka te ruski pritisak prema ukrajinskom uporištu Vugledar (iz smjera obližnjeg sela Mikilske).

Nije bilo bitnijih pomaka niti na kompletnom pravcu od Velike Novosilke u Donjeckoj oblasti do rijeke Dnjepar, gdje se i dalje bilježe borbe kako na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive kod Velike Novosilke (oko Novodonjecke, Staromajorske, sjeverno od Prijutne i jugoistočno od Levadne), kao i na primarnom pravcu te ljetne operacije, južno od Orihiva. Ondje je braniteljima izgleda uspjelo stabilizirati borbenu situaciju oko ukrajinskog uporišta Robotine te na prilazima ruskom uporištu Verbove – dok nije bilo pomaka ni na ruskim pravcima za šire okruženje ove borbene zone (smjerom Novopokrovka-Mala Tokmačka s istoka, odnosno Nesterianka-Novoandriivka sa zapada). Dapače, izgleda da i dalje opstaju i ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, u njegovu donjem toku kod grada Hersona (posebno oko sela Krinki).

Borbe u pograničnim krajevima na sjeveru Ukrajine

RDK je s teškom tehnikom ušao u Belgorodsku regiju

Iako se do prije nekoliko dana više čulo o ruskim zračnim napadima na ukrajinske regije Černihiv, Sumi i Harkiv, te povremenim prekograničnim upadima ruskih diverzantskih skupina (zadnje 7. ožujka u oblasti Sumi) – već se mjesecima nije čulo o prekograničnim napadima postrojbi ruske oporbe iz Ukrajine u Rusku Federaciju. Nakon brojnih te svakodnevnih ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama i topništvom na razne ruske ciljeve u oblastima Brijansk, Kursk i Belgorod – gdje se svaki dan bilježilo i uništavanja ukrajinskih dronova – jučer se čulo i o navodnom pokušaju ukrajinskih sabotaža u Belgorodskoj oblasti u petak 8. ožujka (eksplozivne naprave u Belgorodu), te navodno neuspješnom pokušaju prekograničnog upada petnaestak boraca oko Nove Tavolžanke u Belgorodskoj oblasti. Sve je to, međutim, bilo tek uvod u današnje vijesti.

Naime, jutros su borci „Legije Sloboda Rusiji“, Ruskog dobrovoljačkog korpusa i „Sibirskog bataljuna“ prešli rusku granicu na čitavom nizu lokacija iz ukrajinske oblasti Sumi – kao prvo, u rusku regiju Kursk kod ruskog pograničnog sela Tetkino, kao drugo, u nekoliko smjerova oko pograničnog grada Graivoron u Belgorodskoj oblasti (kod sela Spodarjušino, te iz smjera Velike Pisarivke te Odnorobivke u Ukrajini preko granice), te kao treće – iz Harkivske oblasti u Ukrajini, pa od Nehotivke trasom autoputa direktno prema Belgorodu. Iako se iz ruskih izvora nedugo kasnije čulo kako su ti napadi uspješno odbijeni, uz stotinjak žrtava među ruskim oporbenjacima te ponešto teže vojne tehnike – prema dosadašnjim iskustvima iz ožujka i svibnja 2023. godine, već se i očekivalo takve objave, bez obzira na stvarno stanje na terenu, koje je obično trebalo ponešto duže da se potpuno smiri. Zato i ne čude navodi od danas popodne kako o pojedinim oslobođenim pograničnim selima (sela Tetkino i Lozova Rudka), tako i o gužvi koju su u samom ruskom gradu Belgorodu kao centru oblasti radile brojne izbjeglice iz pograničnih mjesta bliže borbama. Dakle, pravi opsezi i tijek ovih operacija započetih rano jutros tek će se vidjeti.

Zračni napadi

Baza u Taganrogu na udaru ukrajinskih dronova

Noćni napad ukrajinskih bespilotnih letjelica dugog dometa na ciljeve oko Skt. Peterburga u petak 8. ožujka doveo je do odgode barem pet letova na tamošnjem velikom međunarodnom aerodromu Pulkovo, a samo nekoliko sati kasnije tijekom 9. ožujka bilježilo se takve letjelice i iznad ruske oblasti Kursk (2 komada), Volgograd (3 komada), Belgorod (4 komada), te kod grada Taganroga u Rostovskoj oblasti. Ondje su se na meti barem 41 ukrajinske letjelice našli pogoni zrakoplovne industrije na jugozapadu mjesta (možda i još jedan izuzetno vrijedan leteći radar Beriev A-50), da bi se kasnije čulo i o štetama na metalurškim postrojenjima na sjeveroistoku grada. Ukupno se spominjalo 15 do 20 jakih eksplozija i ponešto vezanih požara. Za razliku od toga, ruska je strana 9. ožujka započela lansiranjem 15 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu i iz Primorsko-Ahtarska prema ciljevima u središnjoj Ukrajini. Iako je 12 tih letjelica bilo srušeno po putu, bilježile su se štete u Krivom Rihu („industrijsko poduzeće“), a vođenim zračnim bombama dodatno je bio gađan Herson (stambeni neboderi, zdravstvena ustanova i lučka postrojenja). Kasnije je raketom Kh-31P gađan i cilj kod Odese (navodno stanica za praćenje i ometanje satelitske komunikacije), dok su raketom Iskander-M uništena i dva ukrajinska lansera raketa protuzračne obrane kod Pokrovska u zaleđu bojišnice (navodno MiM-104 Patriot iz Njemačke). Nedjelja 10. ožujka započela je opet ruskim lansiranjem 39 kamikaza-dronova na ciljeve u Ukrajini, od čega ih je u dolasku bilo srušeno 35. Uz eksplozije u Odesi, čulo se i o štetama od tih letjelica u mjestu Dobropilja (oko 20 km sjeverno od Pokrovska) gdje su uništene dvije stambeno-upravne zgrade. Kasnije tijekom dana ruski kamikaza-dronovi pričinili su štete i u Dnjepropetrovskoj oblasti, na tamošnjoj infrastrukturi i energetskim objektima. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice se rušilo iznad Belgoroda (4 komada, okrug Šebekinski i selo Gorkovski kod Graivorona), u oblasti Kursk (požar u ruskom skladištu nafte), u Novgorodskoj oblasti (2 komada, nejasnog učinka) te opet kod Skt. Peterburga – gdje su opet izazvani i ozbiljni zastoji u tamošnjem zračnom prometu.

Ruski napad na Krivi Rih

Ponedjeljak 11. ožujka opet je započeo ruskim lansiranjem 25 kamikaza-dronova, od kojih je samo 15 bilo srušeno prije pogađanja ciljeva – a štete se bilježilo u Harkivu (stambena zona) i Odesi („infrastrukturni objekt“). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice su napadale ruske oblasti Brijansk (4 komada), Orel (2 komada), Kursk (selo Gončarovka i niz objekata strujne infrastrukture), te Belgorod (ukupno barem 15 letjelica tijekom dana). Zato se tijekom dana bilježilo eksplozije od ruskih napada u Zaporižju, kod Harkiva (predgrađe Dergači), te oko Odese i Mikolajeva. Utorak 12. ožujka krenuo je slično – ruskim lansiranjem 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (od kojih je srušeno njih 17) – te ispuštanjem vođene zrakoplovne bombe prema Kupjansku u Harskivskoj oblasti (pogodak u praznu stambenu zgradu čije su se ruševine i zapalile) i lansiranjem rakete Kh-59 prema Odesi. Zauzvrat, čulo se o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad ruske oblasti Kursk, o nizu takvih napada na ciljeve u Belgorodskoj oblasti (kombinirano s kopnenim napadima ruskih opozicionara), požaru izazvanom u naftnom postrojenju u oblasti Orel, te kod Moskve, Tule i Voronježa. Pred jutro je to sve bilo začinjeno i navodima o uspješnom napadu ukrajinskih bespilotnih letjelica i na industrijsku zonu Kstovo, oko 25 km jugoistočno od Nižnjeg Novgoroda. Ondje je došlo do pogodaka u veliku rafineriju Lukoila (koja inače godišnje rafinira oko 15,8 milijuna tona sirove nafte) – a navodne štete na glavnoj jedinici za destilaciju (AVT-6) ukazuju na teške štete i velike zastoje. No, sve je to lako moglo biti i bitno lošije, budući se ukrajinske letjelice ipak uspjelo srušiti kod mjesta Kiriši, stotinjak km jugoistočno od Skt. Peterburga – gdje se nalazi općenito druga po veličini ruska rafinerija nafte.

Međunarodna sfera

Trump: “Nema boljeg, snažnijeg i pametnijeg vođe od Viktora Orbana”

Sva ova borbena događanja tek su rubno utjecala na brojne saveznike i simpatizere Ruske Federacije, od onih direktnih koji kao mađarski premijer Viktor Orban i američki predsjednički kandidat Donald Trump skoro pa priželjkuju rusku vojnu pobjedu, preko onih nazovi neutralnih kao što je Kina (koja promovira svoj mirovni plan dok i dalje robno pomaže Rusiji), do onih „mirotvornih“ – kao Sveti otac Franjo koji je posebnom hrabrošću nazvao dizanje bijele zastave, da bi mu onda oštro odgovorili kako iz samog Kijeva, tako i iz pojedinih europskih zemalja privrženih podršci Ukrajini. Dok se iz Izraela čuje kako bi se njihova pozicija prema Rusiji mogla zaoštriti nakon ruske podrške raznim palestinskim pokretima (među ostalima i Hamasu te Islamskom džihadu) – što bi moglo pomoći da i „izraelsko oružje pronađe svoj put do Kijeva“ – ipak su mnoge oči još uvijek uprte u Sjedinjene Američke Države. Ondje i nadalje traje zastoj kompletnih paketa financijske te vojne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan u Zastupničkome domu Kongresa, a osiguravanje barem privremenog nastavka rada državnih institucija (usvajanjem njihovog privremenog financiranja) postupno postavlja uvjete da se rasprave i te međunarodne teme.

Nisu tu mnogo pomogle ni kritike predsjednika Joe Bidena tijekom njegova govora o stanju nacije 8. ožujka, kao ni činjenica da bi spomenuta pomoć za Ukrajinu vjerojatno bila i izglasana samo da je čelnik Zastupničkog doma Mike Johnson stavi na dnevni red i glasovanje. Umjesto da se te stvari riješi, tamošnji republikanci navodno tek petljaju oko sastavljanja alternativnog paketa pomoći Ukrajini, osigurane u obliku zajma (iako većina ionako ide vojnoj industriji SAD za izradu zamjena za robu poslanu u inozemstvo), o čemu bi se moglo početi raspravljati u travnju. Do tada treba naglasiti kako se Donald Trump ni s time ne slaže – budući da je navodno već objasnio kako ne misli financirati Ukrajinu, a da se i Europa tek mora odlučiti hoće li pomagati Ukrajini ili ulagati u svoju obranu (pa time onda i spriječiti potencijalni izlazak SAD predvođenih Trumpom iz članstva NATO saveza). U tom svjetlu je aktualni predsjednik SAD Joe Biden u kasnim popodnevnim satima utorka 12. ožujka krenuo i dodatno podcrtavati razliku između dva američka predsjednička kandidata na izborima krajem ove godine. Konkretno, Biden je objavio svoj ukupno 55. po redu paket vojne pomoći Ukrajini, ovoga puta vrijedan oko 300 milijuna USD prikupljenih temeljem štednje na nekim drugim stavkama američkog vojnog proračuna. Dakle, iako Kongres nije izglasao dodatna sredstva, pod hitno za Ukrajinu idu rakete za sustave Stinger i HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 (unitarno i kasetno) te 105 mm, protuoklopni sustavi AT-4, streljivo za ručno naoružanje, eksplozivi te niz raznih rezervnih dijelova i pomoćne opreme. Sve je to prikupljeno temeljem izdvajanja iz robnih zaliha pojedinih tijela američke državne vlasti, temeljem odluke Predsjednika SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA), dok će konkretne poslane robe biti nadomještene novcem od spomenutih ušteda.

Osim susreta s Erdoganom, Zelenski je obišao i novu ukrajinsku korvetu “Ivan Mazepa”

No, dok se to pripremalo, ukrajinski predsjednik Zelenski je 8. ožujka posjetio Tursku – koja kao članica NATO saveza ipak održava kontakte s Moskvom i Putinom, a onda to koristi za posredovanje u puštanju ratnih zarobljenika. Ujedno, ondje se govorilo i o nastavku vojno-industrijske suradnje dviju država, budući da turska gradi korvete za Ukrajinu. Zelenski je tom prilikom i posjetio korvetu „Hetman Ivan Mazepa“, prvu od dva ugovorena protupodmornička plovila turske klase Ada – koja je bila porinuta 2. listopada 2022. i kad uspije doći do Ukrajine trebala bi postati tamošnji novi zastavni brod flote. Nakon toga je Zelenski telefonom opet razgovarao i s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom – koji je tijekom prošlog tjedna uspio sad već po treći put odgoditi osobni posjet Ukrajini. Dok su se službeno navodili razni razlozi, navodno je zadnja odgoda došla nakon što su se Zelenski i njegov gost iz Grčke u Odesi našli pod ruskim raketnim napadom 6. ožujka – pa sada hrabri Francuz pokušava organizirati proširenje svoje posjete Ukrajini ne bi li njemu ondje društvo radili i neki drugi šefovi zapadnih država (i time valjda smanjili vjerojatnost da ruski agresori istodobno odluče demonstrativno napasti poprište takvog međudržavnog posjeta).

Kako bilo da bilo, sve takve prilike itekako su bitne za ratom ugroženu Ukrajinu, čije se primanje međunarodne pomoći u 2023. godini primjetno smanjilo u usporedbi s godinom ranije (2022. primljeno 102,2 milijarde USD, a 2023. samo 68,6 milijardi) – dok se vidljivo smanjilo i primanje vojne pomoći iz inozemstva od 48,5 milijardi USD u 2022. na oko 41,4 u protekloj 2023. godini. Naravno, kakvo će stanje biti u tekućoj 2024. godini tek treba vidjeti, iako brojne političke nesuglasice i aktivno rusko informacijsko/medijsko ratovanje jako rade da ti podaci ne budu bolji, koliko se god oko toga trsili pojedini NATO čelnici (posebno oni iz baltičkih država).

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 12. ožujka 2024. pod nazivom “Ljutiti Rusi smijenili jednog od ključnih zapovjednika, Macron se prepao i odbio Zelenskog!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ljutiti-rusi-smijenili-jednog-od-kljucnih-zapovjednika-macron-se-prepao-i-odbio-zelenskog-15438321

 

]]>
Što će prije – izbori ili Rafalei? https://obris.org/hrvatska/sto-ce-prije-izbori-ili-rafalei/ Fri, 15 Mar 2024 12:41:06 +0000 https://obris.org/?p=86024  

Predsjednik Republike danas je donio odluku o datumu izbora za Hrvatski sabor, ali i za Europski parlament. Kako je objavljeno u priopćenju objavljenom u podne, po pitanju parlamentarnih izbora:

„Izbori će se na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj održati u srijedu, 17. travnja 2024. godine, a izbori na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske održat će se u utorak, 16. travnja i u srijedu, 17. travnja 2024. godine“.

Prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, članak 5., stavak 3, dan provedbe izbora je neradni dan. Odluka o raspisivanju izbora za zastupnike u Hrvatski sabor stupa na snagu danas, 15. ožujka 2024. godine.

Osim za Hrvatski sabor, predsjednik Milanović je raspisao izbore i za Europski parlament, koji će se održati u za to u Bruxellesu predviđenom roku:

„Prema Odluci o raspisivanju izbora za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske, izbori na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj i u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske održat će se u nedjelju, 9. lipnja 2024. godine“.

Ova odluka stupa na  snagu u utorak, 9. travnja 2024. godine.

Tako će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj održati u najkraćem mogućem roku – svega 30-ak dana nakon trenutka raspuštanja Sabora, što se odradilo jučer, 14. ožujka 2024. godine. Time će i kampanja biti prilično kratka, no postavlja se temeljno pitanje – hoće li vladajući uspjeti „zakucati“ sam kraj svoje izborne kampanje dolaskom i preletom borbenih aviona Rafale? Dosadašnje najave koje su se mogle čuti prvenstveno od premijera Plenkovića, a onda i od resornog ministra Anušića, govorile su o dolasku novih borbenih aviona u drugoj polovici travnja, a najkasnije do 30. travnja.

 

]]>
Ipak će se završiti drugi od 5 OOB-ova https://obris.org/hrvatska/ipak-ce-se-zavrsiti-drugi-od-5-oob-ova/ Thu, 14 Mar 2024 22:59:04 +0000 https://obris.org/?p=86000  

Baš kako je u jučerašnjem HTV-ovom Dnevniku najavio, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, u ime Ministarstva obrane (MORH), i Tomislav Debeljak, u ime graditelja – Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., potpisali su danas Ugovor o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok od devet mjeseci za isporuku prvog od ukupno četiri preostala Obalna ophodna broda (OOB). Radi se o brodu (NOV 541) koji je 80 posto izgrađen i zato se prvo pristupa dovršetku njegove gradnje, ističe MORH u svom priopćenju.

Ugovorne strane usuglasile su se da se ukupna vrijednost osnovnog ugovora ne mijenja ovim dodatkom. Troškovi za završetak prvog broda serije (NOV 541), uključujući i troškove za vezanu opremu, iznose 5.675.614,59 eura s PDV-om. Također, usuglašeno je i da će se novim aneksom o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova naknadno regulirati uvjeti gradnje i isporuke preostala tri broda (NOV 542, NOV 543 i NOV 544).

Jedan od mojih prvih poteza kada sam postao ministar obrane bio je odlazak u Brodosplit i ponovno pokretanje dogovora o dovršetku i isporuci obalnih ophodnih brodova. Zadovoljan sam što smo danas potpisali ovaj ugovor i što ćemo za devet mjeseci imati prvi brod. Tijekom dovršetka tog prvog broda, dogovorit ćemo završetak gradnje i dinamiku isporuke preostala tri broda“,

rekao je ministar Anušić. Tomislav Debeljak, u ime Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., poručio je kako se nada da će se ovako kvalitetno rješenje dogovoriti i za drugi, treći te četvrti brod:

Ponosan sam na Ministarstvo obrane, nas i hrvatsku državu što smo postigli kvalitetan dogovor za prvi brod“.

Danas potpisanim Ugovorom trebale bi biti riješene sve kontroverze koje su potaknule i razne pravosudne sporove oko gradnje obalnih ophodnih brodova koji su naručeni još za mandata ministra Kotromanovića 2014. godine. Prema tom planu, izgradnja u fazama, kao i fazno  plaćanje naručenih brodova, trebalo je biti završeno 2018. godine isporukom ukupno 5 brodova. No projektiranje, izgradnja, opremanje i testiranje prototipa trajalo je godinama, da bi tek u prosincu 2018. prvi u nizu od 5 brodova bio zaprimljen u HRM. Potom je stvar pokušao ubrzati tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, potpisavši u veljači 2020. aneks originalnog ugovora kojim se definirala ubrzana izgradnja naredna 4 broda s isporukom izmađu rujna 2021. i rujna 2023. godine. Problemi koji su tijekom pandemije COVID-a 19 doveli Brodosplit do samog ruba opstanka, poskupljenje materijala za brodove i nesuglasice na relaciji Brodosplit – MORH, odnosno Debeljak-Banožić, doveli su u pitanje samu gradnju tih brodova. Banožićev nasljednik, Ivan Anušić, u samo par mjeseci pronašao je, čini se, rješenje za probleme koji su se Banožiću činili nerješivim.

Još uvijek nisu poznati detalji danas sklopljenog aneksa za izgradnju drugog u nizu od 5 obalnih ophodnih brodova, krajem siječnja ove godine ministar Anušić je izjavio kako se naveliko dogovaraju ključne smjernice za finaliziranje ugovora, koje uključuju i to da će se razlika u cijeni financirati putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak. HBOR je tom prilikom za Slobodnu Dalmaciju potvrdio da su u tijeku intenzivni razgovori o mogućem dodatnom financiranju dovršetka izgradnje ophodnih brodova, ali da trenutno „nisu poznati detalji financijske konstrukcije“.

 

*Photo: MORH/J.Kopi

 

]]>
Uspostavlja se Središte za obuku pilota borbenih aviona https://obris.org/hrvatska/uspostavlja-se-srediste-za-obuku-pilota-borbenih-aviona/ Thu, 14 Mar 2024 11:15:42 +0000 https://obris.org/?p=85992  

Vlada je na jutrošnjoj 293. Sjednici dala potporu uspostavi novog Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Hrvatskoj. Državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop o tome je tek kratko rekao:

Francuska tvrtka Defense Conseil International DCI predložila je osnivanje Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova u Hrvatskoj. Hrvatska vojska IMA potrebu obuke pilota jer to više neće moći raditi putem francuskih Oružanih snaga. Predviđeno je da Središte započne s radom 2026. godine, i osnivanjem Središta dodatno bi osnažili predanost hrvatsko-francuskom strateškom partnerstvu te bi se uoči dolaska Rafalea osigurala sposobnost daljnje obuke pilota te povećala vidljivost u NATO i Europskoj uniji, mogućnost doprinosa u zajedničke projekte visoke vidljivosti“.

Vlada je za provedbu uspostave FPTC-a zadužila Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Ministarstvo financija, dok se za sklapanje sporazuma o uspostavi novog središta ovlašćuje, naravno, ministar obrane.

Prvih 6 Rafalea u hrvatskom je vlasništvu i čeka prelet u RH

Ovaj zaključak Vlada je kratko obrazložila, pa se u popratnom dokumentu kaže da “Uspostava Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Republici Hrvatskoj predstavlja novi konkretan projekt u okviru „Hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva – Političke deklaracije“ koji je potpisan u Zagrebu 26. studenoga 2021., u dijelu koji se odnosi na suradnju u obrambenim pitanjima i jačanje gospodarskih odnosa, te s njome povezanim dokumentom „Hrvatsko-francusko strateško partnerstvo – Akcijski plan 2023. – 2025.“ koji je potpisan u Parizu 5. lipnja 2023.

Spomenuta tvrtka DCI, odnosno Défense Conseil International (DCI), je trgovačko društvo u većinskom vlasništvu Francuske Republike čije područje djelovanja uključuje prenošenje know-how francuskih Oružanih snaga u okviru programa međunarodne suradnje, provedbu projekata na temelju fondova Europske unije u okviru Vanjske i sigurnosne politike Europske unije sa svrhom unaprjeđenja obrambenih sposobnosti članica Europske unije, partnerskih država, regionalnih ili međunarodnih organizacija te je prepoznata kao značajan akter u mjerama izgradnje obrambenih sposobnosti NATO-a. Time bi se, smatra Vlada, Hrvatska etablirala “kao jedna od država koja na svojem državnom području ima mogućnost obuke pilota borbenih zrakoplova, te bi se uključivanjem u ovaj projekt otvorila mogućnost dodatnog pozicioniranja Republike Hrvatske kroz ponudu kapaciteta letačkog obučnog središta NATO i EU saveznicama i partnerskim državama”. “Uspostava Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Republici Hrvatskoj imat će učinak na jačanje nacionalnih obrambenih sposobnosti”, stoji u Vladinom obrazloženju, a pored obučne dimenzije, “ulaganje u obnovu postojeće i izgradnju nove infrastrukture u Republici Hrvatskoj otvara dodatne mogućnosti zapošljavanja i generiranja prihoda za hrvatsko gospodarstvo”.

 

]]>
Nabava UH-60M: potpisan ugovor i osiguran novac https://obris.org/hrvatska/nabava-uh-60m-potpisan-ugovor-i-osiguran-novac/ Wed, 13 Mar 2024 22:59:53 +0000 https://obris.org/?p=85975  

Potpisom na Pismo ponude i prihvaćanja (Letter of Offer and Acceptance-LOA) jutros je finalizirana nabava dodatnih 8 helikoptera UH-60M Black Hawk za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Ugovor je u ime Vlade RH potpisao ministar obrane Ivan Anušić, a s američke strane nova veleposlanica SAD-a u RH Nathalie Rayes, dok su mini-svečanosti u vojarni u Lučkom prisustvovali i novi načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid te zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec.

Ovo je velik i bitan trenutak i za Oružane snage i za cijelu Hrvatsku. Ovo je potvrda savezništva i odlične suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama, što je apsolutni prioritet i Ministarstva obrane i Vlade Republike Hrvatske“,

rekao je Anušić te u tom kontekstu najavio nastavak kvalitetnih projekata između Vlade RH, Ministarstva obrane i Vlade SAD. Veleposlanica Rayes je jednako tako zadovoljna nastavkom američko-hrvatske obrambene suradnje:

Kupnja ovih helikoptera Black Hawk predstavlja zajedničko ulaganje SAD-a i Hrvatske u modernizaciju hrvatske obrane i naš zajednički cilj da osiguramo sigurnost našeg Saveza. Kao što je pokazano nedavnom isporukom prve tranše borbenih vozila pješaštva Bradley, predani smo samoobrani Hrvatske i sigurnosti NATO-a. Nastavljamo pokazivati, ne samo riječima nego i zajedničkim djelima, da Hrvatska – jaka i sposobna saveznica – postaje još jača i sposobnija“.

Hrvatska je jedna od 14 članica NATO saveza u kojima su helikopteri Black Hawk u upotrebi – osim RH, to su još i SAD, UK, Švedska, Turska, Portugal, Albanija, Češka, Grčka, Rumunjska, Poljska, Slovačka, Litva i Latvija, a također su raspoređeni i kao potpora brojnim operacijama i aktivnostima NATO-a, uključujući Irak i Kosovo.

Mogu potvrditi da odnos između Sjedinjenih Država i Hrvatske nikada nije bio jači i da je obrambena suradnja kamen temeljac tog odnosa. Zajedno, kao saveznici i prijatelji, dijelimo predanost zajedničkim vrijednostima NATO-a slobode, demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Sjedinjene Države su ponosne što su vaš partner u ovom značajnom ulaganju u jaču Hrvatsku“,

zaključila je Rayes.

Kako smo već pisali na portalu Obris.org, dodatnih 8 helikoptera nabavlja se po principu 4+4 (4 donirana i 4 kupljena), ukupne vrijednosti 273.807.829 američkih dolara. Vlada SAD-a osigurala je 51 posto potrebnih sredstava, a preostali iznos osigurat će Ministarstvo obrane u trogodišnjem proračunskom razdoblju, od 2025. do 2027., kako je definirano ugovorom. Isporuka svih helikoptera, pripadajuće opreme i usluga očekuje se tijekom 2028. godine.

Vlada RH je neposredno uoči prošlotjedne 290. sjednice (održane u petak, 8. ožujka) na dnevni red uvrstila dodatnu točku – financiranje dodatnih 8 helikoptera Black Hawk. Državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop podsjetio je tada da je projekt opremanja OS RH ovim američkim helikopterima započeo 2018. godine, te da je u travnju prošle godine SAD-u upućen zahtjev za dopunu eskadrile s dodatnih 8 UH-60M.

Vlada SAD-a je 12. veljače 2024. godine dostavila ugovor za nabavu dodatnih 8  helikoptera UH-60M Black Hawk i pripadajuće opreme i usluga u ukupnom iznosu nešto većem od 273 milijuna američkih dolara, pri čemu je Vlada SAD-a osigurala financijsku pomoć u iznosu nešto većem od 50 posto financijskih sredstava. Preostali financijski iznos Ministarstvo obrane će planirati u proračunskom razdoblju od 2025. do 2027. godine. Ministarstvo obrane će u proračunskom razdoblju od 2026. do 2028. godine planirati proračunska sredstva za podmirenje poreza na dodatnu vrijednost kod isporuke roba i  usluga“.

Vlada je tom prilikom usvojila 2 odluke – prva je „Odluka o pribavljanju nefinancijske imovine Ministarstva obrane za potrebe opremanja Hrvatske vojske s dodatnih 8 helikoptera UH-60M Black Hawk“, a druga – „Odluka o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2025. do 2028. godine za opremanje Hrvatske vojske s dodatnih osam helikoptera UH-60M Black Hawk“. U popratnom Vladinom obrazloženju navodi se vrijednost posla za nabavu helikoptera, opreme i usluga u iznosu od 273.807.829,00 USD, dok na dio roba i usluga MORH mora platiti PDV u protuvrijednosti iznosa od 52.608.592,75 USD. Time ukupna vrijednost opremanja skače na 326.416.421,75 USD ili 303.135.607,12 eura. Od ovog ukupnog iznosa Vlada SAD će podmiriti iznos od 139.419.539,00 USD, a preostali iznos od 186.996.882,75 USD ili 173.659.809,39 eura bit će potrebno platiti iz sredstava Državnog proračuna RH. Potrebna sredstva za 2025., 2026., 2027. i 2028. godinu osigurat će se prilikom izrade Državnog proračuna Republike Hrvatske za navedene godine, na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2504 „Opremanje, modernizacija i izgradnja“, projektu K545078 „Opremanje višenamjenskim helikopterom“. Otplata počinje već sljedeće, 2025. godine, i to u iznosu od 16.716.196,14 eura, potom 2026. –  19.335.553,03 eura, 2027. – čak 92.059.707,93 eura, dok će se posljednje, 2028. godine platiti 45.548.352,29 eura.

Zanimljivo je da se ovaj 4-godišnji ciklus nabave 8 helikoptera Black Hawk poklapa s parlamentarnim izbornim ciklusom u RH. Tako se tik pred ovogodišnje parlamentarne izbore potpisuje ugovor za helikoptere koji će doći baš u izbornoj 2028. (ne bude li nekih prijevremenih izbora). Ministar Anušić danas je opovrgnuo kako izborna kampanja ima ikakve veze s ugovorima za UH-60M ili pak dolaskom Rafalea, niti se ona tempira prema ovim, za obranu značajnim događajima:

Rafali su 2019. godine, još u onoj vladi na čelu koje je također bio Andrej Plenković, dogovoreni i ugovoreni i počeo je proces nabavke. Otprilike je tako nekako i sa helikopterima. Pošto se sada raspušta Sabor, Vlada više nema vlasti koje imala i krajnje je bilo vrijeme da se ugovori potpišu. Već idući tjedan vlada ne bi mogla donositi odluke o helikopterima koje je donijela prije tjedan dana. Ovo su stvari koje su kontinuitet rada, funkcioniranja, djelovanja, strateškog planiranja, opremanja vojnih snaga i oni jednostavno dolaze. Ovo je proces koji traje punih osam godina i jednostavno projekti dolaze sami po sebi, a poklapa li se s izbornim procesom ili ne, to možemo tumačiti na svakakve načine. Netko tko je zlonamjeran će tumačiti da je to upravo to. A na kraju kraja imamo se čime i pohvaliti. Zašto ne bi to na kraju krajeva rekli i u predizbornoj kampanji?“.

Gotovo istodobno sa samom završnicom ugovaranja dodatnih 8 Black Hawkova, u bazi u Zemuniku završio je drugi ciklus obuke iz poznavanja ovih helikoptera. Naime, u Središtu za obuku HRZ „Rudolf Perešin“, u vojarni „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku, polaganjem završnog ispita u petak 8. ožujka 2024. završila je obuka iz poznavanja helikoptera Black Hawk UH-60M za specijalnost ZIM. Kako je priopćio MORH, stručno osposobljavanje započelo je krajem siječnja, a polaznici su bili ZT inženjeri i tehničari iz Zrakoplovno-tehničkog centra iz Velike Gorice, 194. eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. krila HRZ-a, te Središta za obuku HRZ-a, dok su obuku provodili nastavnici Središta za obuku uz pomoć zrakoplovnih tehničara 194. eskadrile.

Cilj obuke bio je stjecanje teorijskih znanja o helikopteru i njegovim sustavima, nakon čega polaznici nastavljaju praktično osposobljavanje kroz obuku na radnom mjestu (On Job Training). Polaznici su, između ostalog, stekli znanja o mjerama sigurnosti, dokumentaciji helikoptera, programu održavanja, konstrukciji helikoptera, motoru, hidrauličkom sustavu, komandama leta, navigaciji, komunikaciji, instrumentima i pomoćnim sustavima. Ovo je bio drugi obučni ciklus koji je proveden u organizaciji i po programu stručnog osposobljavanja inženjera Središta za obuku HRZ, koji su pohađali obuku za održavanje helikoptera UH-60M u Sjedinjenim Državama.

 

*Photo: MORH/F.Klen i U.S.Embassy Zagreb

 

]]>
744. dan rata u Ukrajini – Ukrajinci krenuli s protuudarima, rješava se i gorući problem Kijeva: Uključilo se čak 18 država! https://obris.org/svijet/744-dan-rata-u-ukrajini-ukrajinci-krenuli-s-protuudarima-rjesava-se-i-goruci-problem-kijeva-ukljucilo-se-cak-18-drzava/ Wed, 13 Mar 2024 12:39:04 +0000 https://obris.org/?p=85950  

Petak 8. ožujka ujedno je 744. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini – državi gdje se nastavlja prohladno vrijeme s promjenjivom naoblakom i malo padalina. Naravno, budući da takvo vrijeme još uvijek zadržava tlo u relativno suhom i prohodnom stanju, ne čudi da su i kopnena sukobljavanja ovoga tjedna bila izuzetno intenzivna uzduž većine ukrajinske bojišnice.

Nakon gotovo tri tjedna većinskog koncentriranja borbenih djelovanja na prostor oko okupiranog Donjecka (kod Avdiivke sjeverozapadno do Donjecka, i ukrajinski obrambeni potez jugozapadno od tog grada), ovoga se tjedna moglo uočiti i određeno raspršenje ruskog fokusa – na (1) potez od Kupjanska prema Svatove na sjeveru Donbasa – posebice kod Sinkivke, Tabaivke i Stelmahivke; pa (2) zonu zapadno od okupirane Kremine, sjeverno od rijeke Siverski Donjec, na potezu Terni-Jampolivka-Torske; (3) širi prostor Siverska, neposredno južno od Siverskog Donjeca, oko ukrajinskih uporišta Bilogorivka, Spirne, Rozdolivka); kao i (4) zonu jugozapadno te južno od okupiranog Bahmuta, od Ivanivske preko Klišćivke do Andriivke. Kako izgleda, razlog tome nije samo zamor ruskih snaga na glavnim pravcima borbi, već i pritjecanje ukrajinskih pojačanja koja su na oko 6 km zapadno od rubova okupirane Avdiivke omogućila daljnju stabilizaciju bojišta (linija Berdiči-Orlivka-Tonenke). Ipak, između pola i dvije trećine kopnenih sukobljavanja o kojima izvještava ukrajinska strana nadalje se odvijaju baš oko okupiranog Donjecka – bilo zapadno od okupirane Avdiivke ili tridesetak kilometara južnije, na potezu ukrajinskih uporišta Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka. Pri tome, treba napomenuti kako su ukrajinske snage zadnjih dana uspjele zadržati agresore na prostoru svoje druge obrambene linije zapadno od Avdiivke, bez obzira na brojne prigovore kako je ta linija trebala biti bitno bolja ili jača. Berdiči na sjeveru je ondje i dalje većinski u ukrajinskim rukama (kako izgleda, osim krajnjeg jugoistoka), a Orlivka u centru je izgleda podijeljena – dok se čulo o ukrajinskim protunapadima u selu, ruske snage su izgleda uspjele zauzeti dio otvorenih prostora južno od naselja. Iako to nije izbacilo branitelje iz njihovih pozicija uz tamošnja umjetna jezera – ipak takav razvoj situacije predstavlja prijetnju za južni oslonac ukrajinske obrane, selo Tonenke. Dok još nije registriran prilazak ruskih agresora selu Toneneke sa sjevera, ipak su tamošnje borbe navodno prilično izjednačene – te je i samo to naselje podijeljeno među stranama. Održavanje ovakvog stanje treba pripisati i navodnom pristizanju 7 ukrajinskih brigada pojačanja, kao i uspostavi još jedne obrambene linije 5 do 10 kilometara dalje na zapad (od Očeretine do Karlivke, oslonjene na rijeku Vovča), gdje se okupilo i ponešto topništva za vatrenu podršku aktualnoj bojišnici na istoku.

Ukrajinski protunapadi

Ukrajinski protunapadi bilježe se i jugozapadno od okupiranog Donjecka, praktično u nastavku ukrajinske fronte kod Avdiivke. Ondje i dalje nije jasno stanje oko ukrajinskog uporišta Krasnogorivka – naime, dok ukrajinska strana uopće ne spominje posebna sukobljavanja na ovom bojištu, s ruske strane se ustrajno navode serije napada s južne strane, od okupirane Marinke na sjever. Ta djelovanja, prema neslužbenim navodima s agresorske strane, uspjela su doći u južna prigradska naselja Krasnogorivke i ondje se bilježe manji pomaci, iako se spominje i tamošnju oštru obranu.

Ponešto je jasnije stanje malo južnije, oko Georgiivke, gdje agresori polako napreduju prema zapadu i do sada su stigli otprilike do pola Georgiivke, svojim paralelnim kretanjem uz sjevernu i južnu stranu rijeke Osikovaja, te umjetnih jezera na koja je ona podijeljena u tom kraju. Ipak, zadnjih se dana i tu čulo o ukrajinskim protunapadima sa sjeverozapada – kojima je izgleda cilj s boka odsjeći rusko napredovanje. Doduše, nije jasno koliko su ti napadi bili uspješni, te jesu li zaustavili ili barem usporili agresore u toj borbenoj zoni. Žestoko je zadnjih dana bilo i 5 km južnije, oko sela Pobeda. To malo naselje na cesti O-0532 (pri početku trase od okupirane Marinke prema ukrajinskom Vugledaru) poprište je žestokih borbi i izgleda da je prelazilo iz ruke u ruku. Samo je malo bolje stanje još oko 6 km južnije, oko Novomihailivke. To je selo izgleda podijeljeno i Rusi drže njegov istok te južne prilaze – dok se tijekom ovoga tjedna čulo i o nastojanju agresora da korištenjem prirodnih usjeka ovom ukrajinskom prostoru dođu u zaleđe s jugoistoka. Konkretan uspjeh ovog pritiska nije još jasan, borbe traju, a nema naznaka ukrajinskom povlačenju dalje na zapad, prema selu Kostjantinivka (koje je smješteno na već spomenutoj lokalnoj cesti O-0532).

Borbe za Robotine

Uz sve ovo, bilježilo se ruske napade i dalje na jug po bojišnici, kako u Donjeckoj oblasti (na potezu ukrajinskih uporišta Vugledar-Prečistivka-Zolota Niva-Staromajorske), tako i u Zaporižju – posebice na fronti južno od Orihiva. Na tom glavnom potezu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive i dalje se bilježe borbe za selo Robotine, koje je izgleda opet odoljelo ruskim napadima s juga – dok su ukrajinske snage na tom prostoru imale određenih manjih gubitaka oko 7 km istočno, na prilazima rukom uporištu Verbove. Ondje su izgleda agresori napredovali nekoliko stotina metara, smanjujući ljetos teškom mukom izboren ukrajinski džep u ruskim obrambenim linijama. No stanje se nije vratilo na početne položaje tamošnje tzv „Surovikinove linije“, a tek treba očekivati žešće borbe, budući se može čuti da i u toj borbenoj zoni stižu ukrajinska pojačanja koja se koncentriraju oko sela Novodanilivka kod Orihiva. Jednako tako, zadnjih dana nije bilo bitnijih promjena ni oko ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali rijeke Dnjepar, gdje se dnevno bilježi poneki napad agresora, ali bez bitnijih pomaka bojišnice.

Zračni napadi, udar na Odesu

Požar u naftnom skladištu u selu Dolgoe

Nakon što se u utorak 5. ožujka čulo za uspješan ukrajinski napad besposadnim letjelicama na skladište nafte u Belgorodskoj oblasti (Belgorodnefteprodukt JSC u selu Dolgoe zapadno od grada Gubkin), noć na srijedu 6. ožujka obilježile su vijesti o ruskom lansiranju 42 kamikaza-drona Shaheed-136/131 – kombinirano, s juga (Balaklava i rt Čauda na Krimu, Primorsko-Ahtars u Rusiji) te sa sjevera (oblast Kursk). Od toga je ukrajinska protuzračna obrana navodno srušila 38 tih letjelica, dok su se određene štete bilježile nedaleko Kijeva (požar velikih razmjera) i u gradu Sumi (3 pogotka na prostoru grada, po stambenim zgradama i vrtiću). Niz kamikaza-dronova bio je neuspješno usmjeren na prostor Odese (gdje je srušeno njih 18), a od pada ostataka su nastale štete na stambenim prostorima i lokalnom plinovodu. Uz to, Rusi su s 5 raketa sustava S-300 iz okupiranog dijela Donjecke oblasti gađale Pokrovsk, grad oko 34 km u zaleđu aktualne fronte zapadno od Avdiivke) – da bi ondje izazvali štete na nekoliko poduzeća te nizu stambenih zgrada.

Ujedno, tog se dana bilježilo i napade ukrajinskih bespilotnih letjelica na ciljeve u ruskim oblastima Belgorod, Voronjež (2 komada, gdje se bilježilo eksploziju u skladištu nafte na jugoistoku tamošnjeg grada Anna) i Kursk – gdje je na samom sjeveru oblasti, kod grada Železnogorsk, bilo višekratno uspješno pogođeno skladište goriva i maziva Mihajlovskog rudarsko-prerađivačkog kombinata, poduzeća koje čelikom opskrbljuje ruske proizvođače oklopne tehnike. Tu se radilo o specijalnoj operaciji Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine. Nije jasno je li se o sličnoj operaciji radilo i u slučaju eksplozije te požara u Šagonarskoj termoelektrani (oblast Tuva) – gdje se čulo o 21 ozlijeđenoj osobi, te nestanku grijanja u obližnjem gradu, radi čega su lokalne vlasti ondje proglasile izvanredno stanje.

Mitsotakis i Zelenski u Odesi

Tijekom popodneva te srijede 6. ožujka u Odesi su se našli ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis. Dok je prije nekoliko dana u tom kraju njemačka ministrica vanjskih poslova jedva izbjegla ruski napad bespilotnim letjelicama – grčki je gost zamalo imao bitno manje sreće. Domaćin je s gostom bio na prostorima luke Odesa kada je nedaleko došlo do eksplozije ruskog projektila – koji je, prema ruskim vojnim izvorima, gađao tamošnje hangare u kojima su navodno u tijeku bile pripreme ukrajinskih pomorskih dronova za skoro korištenje. Bio je to tek mali dio od preko 880 dronova kojima je od srpnja prošle godine Ruska Federacija gađala prostor Odese (uz više od 170 raznih raketa), dok su tek krajem lanjskog prosinca agresori odustali i od daljinskog miniranja prilaznih ruta tamošnjim ukrajinskim lukama. Ipak, baš kako su ozlijede izbjegli Zelenski i Mitsotakis, tako je i sama Ukrajina usprkos ruskoj premoći na Crnome moru uspjela tijekom rata morskim putem izvesti oko 30 milijuna tona raznih roba. Od toga se iz ukrajinskih dunavskih luka ove godine izvezlo 3,7 milijuna tona roba (2,5 milijuna prehrambenih proizvoda), dok je u veljači ove godine promet iz luka tzv. „Velike Odese“ iznosio rekordnih 8 milijuna tona roba (od toga 5,2 milijuna poljoprivrednih proizvoda). Ipak, zanimljivo je uočiti kako se tog dana iz ruskih službenih izvora moglo čuti kako nije bilo nikakvog napada na Zelenskog i njegovog grčkog gosta – dok je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije ostalo zatečeno grčkim izjavama nakon napada, tumačeći ih tek općenitim neprijateljstvom „nacističke Europe“ prema Rusiji.

Ukrajinski napadi u Rusiji

Ruska tvornica za proizvodnju Shaheeda/Gerana u Yelabugi

Tijekom ostatka dana bilježilo se rušenje oko 116 ukrajinskih bespilotnih letjelica dužeg dometa samo iznad okupiranih dijelova Donjecke oblasti – Rusi su iz zraka napadali Krivi Rih i Hmeljnicki (oštećen „infrastrukturni objekt“), dok su vođene zrakoplovne bombe padale po selima u zaleđu ukrajinskih gradova Toreck i New York – iz kojih se zadnjih dana pokušavalo napadati ruske položaje kod okupirane Gorlivke. Četvrtak 7. ožujka započeo je novim napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica na Kursk, Belgorod i Brijansk (6 letjelica), te Lenjigradsku i Tulsku oblast (po dvije letjelice) – da bi Rusi zauzvrat raketirali ukrajinska uporišta u pozadini obrambenih linija zapadno od Avdiivke, a kamikaza-dronovima onda napali i poligon ukrajinske Državne službe za hitne situacije (DSNS) u Malinovki kod Harkiva (požar bez žrtava i velike materijalne štete). Po još jedanput tijekom zadnjih dana raketiran je i prostor grada Sumi na sjeveroistoku Ukrajine, tek sa štetama na tamošnjoj civilnoj infrastrukturi, kao i Kostjantinivka gdje je vođena zrakoplovna bomba KAB-500 pogodila gradski prostor.

Zauzvrat, tijekom popodneva se čulo o jutrošnjem napadu dronova „neidentificiranog porijekla“ na pogone koncerna Severstal kod grada Čerepovec u ruskoj oblasti Vologda (oko 370 km sjeverno od Moskve). Konačno, petak 8. ožujka započeo je ruskim raketnim udarom na Čugujev u Harkivskoj oblasti, gdje su od udara jedne rakete sustava S-300 stradali stambeni objekti, trgovine i hotel. No, to je bio tek uvod u lansiranje 37 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s okupiranog Krima kod Balaklave (33 srušena) te dvije rakete Kh-59. Kako se saznaje, bilježene su štete oko Odese („infrastrukturni objekt“) te manji požari. S druge strane, popodne se čulo o ruskom rušenju jedne bespilotne letjelice iznad Belgoroda u Rusiji, te njih još 11 iznad regije Volgograd, doduše bez vijesti o njihovim ciljevima ili ishodu kompletnog napada.

Vojna pomoć saveznika

Francuska promišlja načine na koje bi poduzeće Thales (koje je dugo i opsežno surađivalo s vojnim snagama Rusije) sada moglo bitnije pomoći i ukrajinskoj strani – izgleda da će tu izbor pasti na radare GM200, koje bi se prema ugovoru iz veljače 2023. trebalo masovnije proizvoditi za vlasti u Kijevu. Jednako se otegnula i bugarska isporuka oklopnjaka BTR-60, kojih je od obećanih 110 komada put Ukrajine teškom mukom ovoga tjedna krenulo prvih 6. Uz to, kad je jednom probijen led – neslužbeno se spominje kako bi istim putem mogle iz Bugarske ići i samohodne haubice 2S1 „Gvozdika“ iz tamošnjih „dubokih skladišta“, a možda i vozila BRDM-2, koja su također u jako lošem stanju pa bi tražila dodatne radove prije ikakvog upućivanja na ukrajinska bojišta.

Nakon što je češki predsjednik Petr Pavel 17. veljače objavio kako se na svjetskim tržištima uspjelo „pronaći“ oko 800.000 topničkih granata za Ukrajinu (navodno 500.000 kalibra 155mm i 300.000 kalibra 122 mm) – nastala je višetjedna utrka da se prikupe stotine milijuna eura nužnih za kupovinu ovog naoružanja. Nakon što su se 6. ožujka ovoj inicijativi konačno pridružile i Njemačka te Litva, čulo se da je skupljanje novaca pri kraju. Sredstva su konačno bila prikupljena u četvrtak 7. ožujka, nakon što su i Norvežani na hrpu dodali svojih oko 1,6 milijardi NOK (oko 153,35 milijuna USD). Time je ukupno 18 europskih država prikupilo između 1,5 i 2 milijarde eura, dok bi time kupljeno streljivo u Ukrajini trebalo osvanuti „u narednim tjednima“. Imajući u vidu koliko je tamošnje branitelje zadnjih mjeseci u borbama koštala neprekidna štednja topničkog streljiva – ova će novost itekako pomoći zaustavljanju ruskih napredovanja, a možda s preostalim isporukama obećanim iz EU-okvira omogućiti i određene ukrajinske protuudare širom kritičnih točaka bojišnice.

Za to vrijeme, dobra ilustracija teškog stanja na ukrajinskoj strani bila je i inicijativa predsjednika Bidena u Sjedinjenim Državama da mimo Kongresa pokuša prikupiti oko 200 milijuna USD, pretežito u fondovima Pentagona – ne bi li se tim novcima interventno poslalo pošiljke kritično potrebnog naoružanja, streljiva i druge opreme. Doduše, dok se o tome tek promišlja, češko streljivo je već na putu.

Scholz nepokolebljiv u vezi Taurusa

Tko ima bolje saveznike?

Dok se pitanje granata tek polako rješava, iz Njemačke se čuje da tamošnja oporba (CDU/CSU) opet namjerava na dnevni red parlamenta staviti rezoluciju o opskrbi Ukrajine dalekometnim krstarećim raketama KEPD 350 Taurus – što je već jednom bilo odbijeno, čisto mimo činjenice da je njemački kancelar Scholz izgleda i dalje nepokolebljivo protiv slanja ovog oružja u Kijev. Bitno više dobre volje pokazuje Litva, koja će u Ukrajinu slati i dio svojih „ispod čekića“ kupljenih vojnih kamiona Renault D (kao dio „Koalicije za razminiranje“ koju predvodi), dok će Velika Britanija i Kanada navodno ojačati svoje doprinose „Koaliciji bespilotnih letjelica“ za Ukrajinu. Iz Londona se tu spominje dodatnih 325 milijuna funti (oko 416 milijuna USD) za dostizanje nabave oko 10.000 bespilotnih letjelica, većinom FPV, za Ukrajinu. Istim poslom će Kanada na dosadašnjih oko 100 specijaliziranih kamera za dronove (L3 Wescam) sada dodati i oko 800 bespilotnih letjelica Teledyne FLIR. No dok EU i NATO saveznice pomažu koliko mogu, čak se i iz neutralne Švicarske 7. ožujka čulo o parlamentarnoj inicijativi da se podrži prijenos zamrznute ruske imovine u Ukrajinu. Dok je u Švicarskoj blokirano oko 8 milijardi USD ruskih novaca i imovine, ovakvu je inicijativu tamošnji Donji dom usvojio još lani, da bi ona sada prošla i Gornji dom uskom većinom (21 „ZA“ i 19 „PROTIV“). Napomenimo kako je pitanje širom svijeta zamrznutih ruskih sredstava posebno neugodan tema zadnjih tjedana – gdje SAD nastoje postići slanje svih takvih novaca u Ukrajinu, dok se niz EU zemalja tome protivi iz pravnih razloga, polagano se približavajući dogovoru o slanju u Kijev tek prihoda koje u bankama ostvaruje takva zamrznuta ruska imovina, dok bi glavnice čekale neka bolja vremena.

Mađarska i Slovačka između EU i Rusije

Blanar i Lavrov u Turskoj – neočekivani problemi za Slovačku

Ove će godine na dnevni red nedvojbeno doći i pitanje preostale opskrbe Europe ruskim plinom – bilo preko postojećih plinovoda preko Ukrajine, ili putem LNG terminala širom Europe. Ukrajina najavljuje kako krajem godine, kada isteknu postojeći ugovori s Gazpromom, ne misli ići na njihovu obnovu (što bi značilo i obustavu ikakvog budućeg transporta) – čemu su se do sada tome žestoko protivile Mađarska i Slovačka. Iako se i dalje iz ruskih izvora spominje ove dvije države kao glavne „plinske žrtve“ anti-ruskih birokrata u Bruxellesu – 2. ožujka se iz Mađarske čulo kako njima taj tranzit zapravo i neće biti potreban. Iako nije jasno je li ta tema u nedjelju 3. ožujka bila na rasporedu susreta slovačkog ministra vanjskih poslova Juraja Blanara i ruskog kolege Sergeja Lavrova u Turskoj, možda će se ipak slovačko umiljavanje Rusima pokazati praktično potrebnim. Naime, Slovačka trenutno u EU-okviru muku muči i s talijanskom odlukom da se iz te države povuče protuzračni sustav SAMP/T, koji je za Bratislavu bio iznajmljen na godinu dana, ali sada Talijani tvrde kako je „potreban negdje drugdje“ – te će slovački strateški objekti ostati nezaštićeni, budući je prošla pro-ukrajinska vlast put Kijeva poslala stare sustave S-300, da bi sadašnja pro-ruska vlast na to pokvarila odnose sa saveznicima koji su zemlju nastavili štititi po tom činu pomoći susjedima ugroženima ruskom agresijom.

Što Mark Rutte može očekivati od Mađara?

Dok se 7. ožujka konačno uspjelo ispuniti sve uvjete za pravno valjani ulazak Švedske u NATO savez, s Mađarskom koja je do zadnjega otezala s odlukom i cjenkanjem ucjenjivala Švede – slična je situacija izgleda sada na pomolu i po pitanju osobe novog Glavnog tajnika NATO saveza. Naime, Jens Stoltenberg, koji tu dužnost obavlja od 1. listopada 2014. godine, u srpnju 2023. dobio je svoje četvrto po redu produženje mandata, do 1. listopada ove godine kada bi izgleda konačno trebao dobiti nasljednika. No, iako je snažnu podršku SAD, Njemačke i Velike Britanije već prikupio još uvijek aktualni nizozemski premijer Mark Rutte – iz Mađarske se za njega čuje da „svakako ne možemo podržati izbor osobe na mjestu glavnog tajnika koja je ranije htjela baciti Mađarsku na koljena” po pitanju poštivanja ljudskih prava i EU-tekovina. Kako i tu Mađarska ima pravo veta – tek će trebati vidjeti potencijalnu političku akrobatiku potrebnu za rješavanje ove blokade. O tome, kao i svim ostalim temama autokratskog vladanja i gašenja demokracije, mađarski premijer Viktor Orban moći će razgovarati s Donaldom Trumpom, bivšim predsjednikom SAD i kandidatom republikanske stranke na predstojećim izborima – kada mu danas dođe u posjet, u njegov privatni klub Mar-a-Lago u Floridi.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 8. ožujka 2024. pod nazivom “Ukrajinci krenuli s protuudarima, rješava se i gorući problem Kijeva: Uključilo se čak 18 država!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinci-krenuli-s-protuudarima-rjesava-se-i-goruci-problem-kijeva-ukljucilo-se-cak-18-drzava-15436968

 

]]>
SIPRI: porast izvoza naoružanja https://obris.org/svijet/sipri-porast-izvoza-naoruzanja/ Tue, 12 Mar 2024 17:32:46 +0000 https://obris.org/?p=85914  

U usporedbi s periodom 2014.-2018., države u Europi su od 2019. do 2023. praktično udvostručile svoj uvoz naoružanja (porast od 94 posto prema prethodnom periodu). Ipak, količine izvezene u Aziju i Oceaniju, ta na Bliski Istok od 2019. do 2023. bile su još i veće, budući je ondje 9 od ukupno 10 najvećih uvoznika naoružanja. Rezultati su to godišnje analize Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) o izvozu oružja, objavljene u  ponedjeljak, 11. ožujka.

Predsjednik Biden na Jeddah Security and Development Summitu 2022. godine

Iako je globalni međunarodni promet oružjem od perioda 2014.-2018. do 2019.-2023. neznatno pao (3,3 posto), Sjedinjene Američke Države su za to vrijeme svoj izvoz povećale za 17 posto, i njihov je globalni udio porastao od 34 na 42 posto. Pri tome, njihove su vojne robe izvožene u 107 država svijeta između 2019. i 2023. godine, što je bitan porast prema svim dosadašnjim promatranim periodima. Najveći udio tu za SAD otpada na Bliski Istok (38 posto). U isto vrijeme, ruski se izvoz prepolovio. Upravo zato je i Ruska Federacija po prvi puta pala na treće mjesto svjetskih izvoznika naoružanja, odmah iza Francuske. Ukupno gledano, SAD i zemlje zapadne Europe zajedno su od 2019. do 2023. odradile 72 posto ukupnog izvoza naoružanja (prema ukupno 62 posto u periodu 2014. do 2018. godine). Gledajući ostale izvoznike u prvih 10, nakon SAD, Francuske i Rusije, dva su zabilježila porast izvoza: Italija (+86 posto) i Južna Koreja (+12 posto), dok je pet zabilježilo pad – Kina (-5,3 posto), Njemačka (-14 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (-14 posto), Španjolska (-3,3 posto) i Izrael (-25 posto).

Svjetski izvoznici naoružanja

Dakle, SAD kao prve na listi obavile su od 2019. do 2023. –  prema procjenama instituta SIPRI iz Stockholma – 42 posto cjelokupnog svjetskog izvoza naoružanja. „SAD povećavaju svoju globalnu ulogu dobavljača oružja – što je važan aspekt njihove vanjske politike – izvozeći više oružja u više zemalja nego ikada u prošlosti“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog Programa za praćenje transfera naoružanja. „Ovo se događa u trenutku kada se gospodarska i geopolitička dominacija SAD-a suočava s izazovom sila u usponu“, navodi SIPRI. Kako smo već spomenuli, na drugom je mjestu, globalno, Francuska s 11 posto udjela, a treća je Ruska Federacija s tek marginalno manjim udjelom (također 11 posto).

Uoči primopredaje borbenih aviona Rafale Grčkoj 2021. godine

Francuski izvoz oružja porastao je za 47 posto između perioda 2014.-2018. i 2019.-2023. te je ova država po prvi put bila drugi najveći izvoznik oružja, odmah ispred Rusije. Najveći udio francuskog izvoza oružja (42 posto) otišao je u države Azije i Oceanije, a još 34 posto je otišlo u države Bliskog Istoka. Najveći pojedinačni primatelj francuskog izvoza oružja bila je Indija, koja je činila gotovo 30 posto. Uz izvoz ratnih brodova, porast francuskog izvoza oružja najvećim je dijelom posljedica isporuka borbenih zrakoplova Indiji, Kataru i Egiptu. Tu se ističe i prodaja 18 borbenih zrakoplova Rafala Grčkoj, kao i 12 Hrvatskoj. Ukupno, prodaja borbenih aviona Dassault Rafale skočila je s 23 primjerka u razdoblju od 2014. do 2018. na 94 u proteklih pet godina, a SIPRI ističe da su daljnjih 193 Rafala u procesu narudžbe i ugovaranja. „Francuska koristi priliku snažne globalne potražnje za jačanje svoje industrije naoružanja kroz izvoz“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI-ja. „Francuska je bila posebno uspješna u prodaji svojih borbenih aviona izvan Europe“.

Ruski izvoz oružja je pao za 53 posto između perioda 2014.-2018. i perioda 2019.-2023. Pad je bio brz tijekom posljednjih pet godina, i dok je Rusija izvozila glavne količine oružja u 31 državu u 2019. godini, izvozila je u samo 12 država u 2023. godini. Pri tome, države u Aziji i Oceaniji primile su 68 posto ukupnog ruskog izvoza naoružanja u periodu 2019.-2023., pri čemu je Indija tu činila 34 posto, a Kina 21 posto. Dakle, i Rusija ima svog najboljeg kupca oružja u Indiji, proizlazi iz podataka koje je prikupio štokholmski Institut. I nadalje raste ruski izvoz naoružanja u Kinu (77 posto svog njihovog uvoza naoružanja je baš iz Rusije), te u Egipat.

Četvrta izvoznica je Narodna Republika Kina, s udjelom od 5,8 posto, dok je na petom mjestu još jedna od država „demokratskog svijeta“ – Savezna Republika Njemačka s udjelom od 5,6 posto. Među deset najvećih globalnih trgovaca naoružanjem još su tri europske demokracije, Italija (6. mjesto s 4,3 posto), Velika Britanija (7. mjesto s 3,7 posto) i Španjolska (8. mjesto s 2,7 posto), kao i još dva američka vojna saveznika, Izrael (9. mjesto s 2,4 posto) te Južna Koreja (10. mjesto, 2. posto ukupnog izvoza u promatranom periodu). Razmatrajući naglašeno naoružavanje Indije i Pakistana, SIPRI smatra da Indiju, osim Rusije, naoružavaju Francuska i SAD, a Pakistan u vrlo visokom udjelu (82 posto kompletnog pakistanskog uvoza) Kina.

Uvoz naoružanja

Uvoz oružja među europskim državama bio je 94 posto veći u razdoblju 2019.-2023. nego u prethodnom razdoblju između 2014. i 2018. godine. Ukrajina je postala najveći europski uvoznik oružja u razdoblju 2019.-2023. i četvrti po veličini ukupno u svijetu – nakon što je najmanje 30 raznih država krenulo isporučivati oružje Ukrajini, kao pomoć u savladavanju ruske agresije započete u veljači 2022. godine. Osim Ukrajine i Japana, porast uvoza veći od 100 posto u proteklih pet godina u odnosu na razdoblje 2014.-18. bilježe, među ostalim, i Katar (gotovo 400 posto), Nizozemska (751 posto) te Poljska s rastom od 253 posto. Borbe s Hamasom i Hezbolahom, prema spomenutome izvješću, donijele su Izraelu rast uvoza naoružanja od 5,1 posto, a pritom su iz SAD nabavili 69 posto, a iz Njemačke 30 posto potreba.

Svjetska trgovina oružjem smanjena je u proteklih pet godina za 3,3 posto u odnosu na razdoblje 2014.-2018., utvrdilo je ovo istraživanje. Najveći pad uvoza bilježe, među ostalim, afričke zemlje Alžir (pad od 77 posto) i Maroko, koji je u proteklih pet godina uvezao 46 posto manje oružja nego u razdoblju između 2014. i 2018. godine. Uvoz je, na razini kontinenata, u promatranim razdobljima pao i u Sjevernoj i Južnoj Americi, i to za sedam posto. Institut skreće pozornost na podatak da u proteklih pet godina nije bilo izvoza ruskog naoružanja u Južnu Ameriku.

NATO mora dalje rasti

Inače, pozornost svjetskih medija privukao je i predsjednik Andrzej Duda koji je najavio da će tijekom skorog posjeta Sjedinjenim Državama predložiti da članice NATO-a izdvajaju 3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu. On je rekao kako je ruska invazija na Ukrajinu 2022. učinila obranu glavnim prioritetom za članice istočnog krila NATO-a, a Poljska ove godine izdvaja oko 4 posto BDP-a za jačanje svojih oružanih snaga.

Želim predložiti da države NATO-a zajedno odluče da će uvjet saveza biti izdvajanje ne 2 posto, nego 3 posto BDP-a na obranu, te da će to biti granica ispod koje se apsolutno ne preporučuje ići“, rekao je Duda na sastanku poljskog vijeća za nacionalnu sigurnost. No, na koji način dostići izdvajanje od 3%, kada se većina članica NATO-a bori dostići 2% BDP-a za obranu, Duda nije pojasnio.

 

]]>
Markić v.d. ravnatelja SOA-e do izbora novog? https://obris.org/hrvatska/markic-v-d-ravnatelja-soa-e-do-izbora-novog/ Tue, 12 Mar 2024 09:31:57 +0000 https://obris.org/?p=85940  

Nastavlja se trakavica  oko izbor čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije, započeta razgovorima o izboru novog načelnika GS OS RH. Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže da, sukladno njihovim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenuju Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije od isteka njegovog mandata 5. svibnja 2024. do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Uz dopis, uputio mu je i prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e.

U priopćenju upućenom premijeru Plenkoviću napominje se da ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću 5. svibnja 2024. godine završava mandat na toj dužnosti:

Daniel Markićje na čelu SOA-e naslijedio Dragana Lozančića

“Imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora s danom 14. ožujka 2024. godine, izgledno je da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku, početkom svibnja, kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH zbog čega se neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Bez racionalnog objašnjenja odbili ste prijedlog da sada – dok još i Vi kao predsjednik Vlade RH imate mandat, a prije raspuštanja Hrvatskog sabora – imenujemo ravnatelja SOA-e i zamjenika ravnatelja SOA-e, a kao što je to i propisano člankom 66. Zakona o Sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Isto tako, niste pokazali ni najmanje interesa da se pristupi izmjenama relevantnih podzakonskih akata kojima bi se poboljšalo funkcioniranje SOA-a i tako izbjeglo ponavljanje „slučaja Turudić“.
Kako bismo izbjegli situaciju u kojoj SOA ostaje bez ravnatelja, a zamjenik nije imenovan,  predlažem Vam da zajedno, sukladno našim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenujemo Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e od isteka njegovog mandata do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Napominjem da ću u svakom slučaju inzistirati da se, kako to predviđa Zakon, uz ravnatelja SOA-e imenuje i zamjenik ravnatelja. U prilogu Vam dostavljam prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja
Sigurnosno-obavještajne agencije pa Vas molim, ukoliko ste suglasni, da istu potpišete i vratite je meni na supotpis. Ukoliko pak imate drugi prijedlog ili izmjenu priloženog Rješenja, slobodno mi se obratite.“

Jučer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade  i ministar obrane, a ujedno i glavni Vladin pregovarač s predsjednikom Milanovićem, rekao:

“Mislim da će to sve biti u redu. U razgovoru s predsjednikom potvrđeno mi je da će za šefa SOA-e biti prihvaćen kandidat kojeg je predložio premijer”.

A premijer, kako je poznato, predlaže novi mandat za Markića, bez ikakvih ograda i uvjeta. Izgledno je da ovaj Milanovićev prijedlog neće proći, pa se očekuje skora reakcija iz Vlade.

 

]]>
Osnovni cilj novog načelnika GS OS RH https://obris.org/hrvatska/osnovni-cilj-novog-nacelnika-gs-os-rh/ Mon, 11 Mar 2024 23:54:30 +0000 https://obris.org/?p=85903  

Nakon odgode zbog smrtnog slučaja u obitelji predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika, u petak 8. ožujka održana je svečana primopredaja dužnosti načelnika Glavnog stožera između dosadašnjeg, admirala Roberta Hranja, i novog načelnika, general-pukovnika Tihomira Kundida. Iako na prvi pogled skromnija i kraća od prošlih, ovogodišnja svečanost primopredaje dužnosti bila je fokusirana isključivo na dvojicu načelnika, bivšeg i sadašnjeg, bez političkih govora i bespotrebnog promoviranja političara u ovakvoj prilici.

Posebno je bio zanimljiv govor novog načelnika, generala Tihomira Kundida, koji je površnom promatraču bio tek nešto razrađeniji odgovor sa saborskog Odbora za obranu. General Kundid najprije se zahvalio onim koji su ga predložili i koji su ga podržali za novu dužnost, napominjući kako se radi o najznačajnijoj dužnosti u njegovoj karijeri: „Počašćen sam ovom dužnošću i moja je neprikosnovena obveza opravdati pruženo povjerenje. Svo moje znanje, sposobnosti i iskustvo biti će usmjereno na procese koji su od vitalnog značaja za Oružane snage“. Potom je najavio:

„Razina ambicije Oružanih snaga mora biti, prije svega, na razvoju sposobnosti obrane nacionalnog teritorija, a potom na ispunjavanje zahtjeva koji proizlaze iz obveze članstva u NATO savezu. Naša obveza po pitanju ciljeva sposobnosti i operacionalizacija Ciljeva sposobnosti i dalje mora biti u središtu našeg interesa. Oružane snage trenutno se nalaze u jednoj fazi značajnog opremanja i modernizacije, i to mora biti apsolutan prioritet i u budućnosti jer ima izravnu implikaciju na spremnost Oružanih snaga za provedbu naše misije. Posvećenost obuci i razvoj elemenata sposobnosti je temelj razvoja snažne i uvježbane Hrvatske vojske. Sve prethodno navedeno je ishodište koje determinira spremnost i sposobnost Oružanih snaga da mogu odgovoriti na moguće sigurnosne prijetnje i ugroze“.

General Kundid obećao je i nastavak sudjelovanja OSRH u raznim međunarodnim misijama, operacijama i aktivnostima „naravno, u skladu s našim mogućnostima“.

Niti jedan načelnik Glavnog stožera ne može biti uspješan bez suverenog i učinkovitog Glavnog stožera“,rekao je novi načelnik GS-a, napominjući svojim suradnicima: „Sve što mogu obećati je naporan i predan rad na razvoju i jačanju Hrvatske vojske“.

Teze iz svog govora general Kundid je ponovio i nešto kasnije pred novinarima – temeljni prioritet njegovog rada bit će jačanje OS RH kroz modernizaciju i opremanje, te „razvoj novih sposobnosti u skladu s novim sigurnosnim prijetnjama i ugrozama. Borbena moć Oružanih snaga mora biti na razini kako bi Oružane snage bile suverene u provedbi svih onih zadaća koje proizlaze iz naše misije“.

Novi načelnik GS-a nije se poveo za svojim prethodnicima (admiralom Hranjem i generalom Šundovom) i nije – poput njih – održao programatski govor razrađen po granama. Umjesto toga, on je odlučio staviti težište na prvu i najvažniju misiju Oružanih snaga RH – obranu teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti, te obranu saveznika. Kako se navodi u svim strateškim dokumentima, „u okviru ove misije Oružane snage moraju biti spremne: odvratiti, zaustaviti i odbaciti, samostalno i uz pomoć saveznika, oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku; pridonositi obrani saveznika u operacijama u skladu s člankom 5. Sjevernoatlantskoga ugovora te štititi suverenitet Republike Hrvatske na kopnu, moru i u zračnom prostoru”. Sredstva  za ispunjenje ove misije su opremanje i modernizacija, kadrovska revitalizacija, te obuka i vježbe. U aktualnim turbulentnim vremenima, general Kundid postavio si je jasan i ambiciozan cilj (iako ponešto općenit), a naredne 4 godine morat će se itekako oznojiti za pronalaženje sredstava i metoda za njegovo ispunjenje.

 

*Photo: Ured predsjednika/T.Bušljeta, MORH/F.Klen

 

]]>