Europski program vojne suradnje već su zvali „uspavanom ljepoticom“ – a izvješće o napretku, kojeg je pribavio portal Politico, pokazuje koliko ta mnogo hvaljena inicijativa zapravo ima problema pri svom buđenju. Program zvan i Stalna strukturirana suradnja (Permanent Structured Cooperation – PESCO) okuplja 25 EU država članica, koje u manjim grupama rade na razvoju ukupno 46 zajedničkih programa. Ti projekti pokrivaju kopno, more i zrak, svemir te cyber-prostor, a obuhvaćaju teme u rasponu od obrane od dronova, preko sustava mornaričkog nadzora do pametne obuke.

No, tri i pol godine otkad je PESCO započet, uz velike fanfare svekolikih EU vođa, mnogi od njegovih projekata tek su u začecima, a velik broj ih i kasni prema najavljivanim rasporedima, pokazuje pribavljeno godišnje izvješće. Ovaj dokument, koji objedinjava izvješća o napretku za svih 46 PESCO-projekata, predstavlja podsjetnik na činjenicu kako, usprkos pričama nekih EU vođa i dužnosnika o dostizanju „strateške autonomnosti“, svi ti napori EU-bloka na vojnome polju još moraju nadići mnoge prepreke.

Dokument dug 115 stranica, kojeg je PESCO-tajništvo priredilo prošlog mjeseca i onda razaslalo državama članicama, govori da su kašnjenja ustanovljena u 15 projekata (prema njihovim originalno najavljenim vremenskim rasporedima). U 6 slučajeva kao razlog tih kašnjenjka navedena je pandemija koronavirusa. U ostalim slučajevima nije spomenut neki konkretni razlog kašnjenja. Ovaj izvještaj također navodi da je u 14 slučajeva godina u kojoj je bio planiran početak „isporuke“ pojedinih projekata „pomaknuta na kasnije godine“, a u šest slučajeva je pomaknuta na kasnije i godina „konačne isporuke“ rezultata. U isto vrijeme, „za 8 projekata je i početak isporuke… pomaknut ubuduće“, stoji u izvješću. No, „ni za jedan projekt nije izviješćeno da bi postigli raniju konačnu isporuku“. EU diplomati priznaju da se PESCO suočava s problemima. No, neki od njih ističu da je on još u svojim ranim fazama, te tvrde da je ionako smjer putovanja tu bitniji nego brzina. „Bitno da je vlak krenuo sa stanice“, objasnio je jedan iskusan diplomat. Jedan drugi diplomat je kazao: „Još smo tu u fazi učenja“.

Desetljećima je EU bila iznimno oprezna po pitanju zadiranja u vojnu domenu. Neke su države članice tvrdile da je obrana tema za nacionalne vlasti. Neki su primjećivali kako je EU u suštini mirovni projekt i da zato ne bi trebao ulaziti u vojnu sferu. Treći su objašnjavali da pitanja vojne i obrambene prirode trebaju biti u nadležnosti NATO saveza. No, zagovornici jače EU vojne suradnje tvrde da se Europa ne može uvijek oslanjati na Sjedinjene Američke Države ili NATO, i da bi države članice mogle mnogo više postići zajedno, nego da neovisno rade na raznim projektima. Uz to, odlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-bloka uklonio je iz diskusije jednog od najvećih skeptika po pitanju jače vojne suradnje unutar bloka.

PESCO predstavlja EU pokušaj jačanja njenih vojnih sposobnosti, bez da se tu sve EU članice prisiljava na sudjelovanje, i uz izbjegavanje dupliranja napora s NATO savezom – što je posebno brinulo države iz istočne Europe, koja Atlantski savez vide ključnim faktorom u odvraćanju ruske agresije. Administracija američkog predsjednika Bidena izgleda zadovoljna ovakvim ograničenim modelom, što je velika promjena prema stavovima iz doba Trumpa. Ranije ove godine, SAD su se čak i pridružile jednom PESCO-projektu, programu vojne mobilnosti kojeg predvodi Nizozemska, koji smjera olakšavanju brzog premještanja trupa i opreme širom Europe.

Junckerova ljepotica

Bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je tijekom svog mandata bio veliki zagovaratelj PESCO-a. U govoru iz lipnja 2017. godine on je kazao kako je vrijeme da EU počne koristiti klauzulu iz Lisabonskog sporazuma koja „omogućava da grupa usklađenih država članica dovede europsku obranu na jednu višu razinu“. On je kazao i: „Vrijeme je da probudimo Uspavanu ljepoticu“.

No, izvješće o napretku pokazuje da se u mnogo slučajeva ta „uspavana ljepotica“ još nije ni počela buditi. Ukupno je još 21 projekt u svojoj „idejnoj“ fazi – drugim riječima, same njihove ideje su još u razvoju. Daljnjih 17 su u „inkubacijskoj“ fazi, u kojoj se tek definira točan opseg samih projekata. Samo njih 8 je u predzadnjoj, izvršnoj fazi. Niti jedan projekt ne nalazi se u onoj finalnoj, „zaključnoj“ fazi. Tijekom protekle godine, 8 projekata se pomaklo iz prve u drugu fazu, a njih 4 se pomaklo iz druge u treću fazu. Izvješće primjećuje i da „do sada nisu alocirana nikakva nacionalna novčana sredstva“ za 20 projekata. Ipak, ne traže ni baš svi projekti da za njih nacionalne Vlade otvore svoje novčanike. A i neki, baš kao većina inicijativa vezanih uz obuku, planiraju i oslonac na EU-financiranje te uključenje industrije, objašnjava se u Izvješću.

Ovo izvješće također pokazuje i da EU dužnosnici ponekad imaju problema i u osiguravanju dobre razine nadzora nad projektima. Tako projekt pod njemačkim vodstvom, „EUFOR Crisis Response Operation Core“, nastoji pribavljati za EU pravovremene te pouzdane informacije o snagama koje se može mobilizirati u slučajevima hitnih potreba. No, ironično za projekt koji bi raznim planerima trebao davati bolji uvid u stanje, izvješće navodi da godina dovršetka ovog projekta „nije identificirana“.

A projekt pod francuskim vodstvom, nazvan „zajedničko baziranje“ (co-basing), koji bi trebao pomoći EU-članicama da zajedno koriste nacionalne vojne baze, također izgleda da je u teškim problemima. Izvješće kazuje da projekt „traži posebnu pažnju, ili izuzetni nadzor“, i dok za njega još nisu alocirani nikakvi resursi – on nema ni nikakvih postavljenih ciljnih datuma izvršavanja ili okončanja. Dapače, Izvješće navodi kako je „nizak interes“ PESCO-članica za ovaj projekt, budući da one i bez njega već zajednički baziraju snage u pojedinim kompleksima. Kako se kazuje, koordinatori razmišljaju o „zatvaranju projekta“ ili barem korištenju do sada obavljenog posla na drugim projektima unutar istog polja djelatnosti.

Pa ipak, postoje tu i neke svijetle točke za EU obrambene dužnosnike – na primjer, u virtualnoj domeni, gdje Izvješće ističe projekt pod litavskim vodstvom, koji nastoji stvoriti „zajednički cyber-alat“, i koji je bio pokrenut 2020. godine. Kako se spominje u Izvješću, tu je formiran i industrijski konzorcij za podršku projektu, a njegova se puna implementacija očekuje iduće godine. Još jedan projekt od kojeg se skoro iščekuje plodove je i njemački napor za formiranje Europskog medicinskog zapovjedništva, pokrenut 2019. godine, za kojeg se kompletno ispunjenje ciljeva također planira iduće godine.

Jedan drugi dokument o statusu PESCO inicijative, 39 stranica dug izvještaj EU šefa vanjske politike Josepa Borella, stvari gleda optimistično. „Što se tiče projekata, ukupan trend je tu pozitivan. Većina PESCO projekata nastavlja se razvijati u skladu s njihovim tablicama“, kaže se u izvještaju koji je javnosti prezentiran posljednjih dana, i u koji je Politico imao uvida. No, ostaje bitno „da države članice koje sudjeluju i poduzimaju napore na postizanju opipljivih rezultata, kako je to i planirano“, kaže se u izvještaju.

Upitan za komentar Izvještaja, Peter Stano, glasnogovornik zadužen za EU vanjsku politiku, odgovorio je: „Budući su dokumenti na koje se referirate po svojo prirodi interni dokumenti, koji su povjerljivi pa i klasificirani, nije ih moguće komentirati u javnosti“.

* Ovaj je tekst autor Jacopo Barigazzi objavio 12. srpnja 2021. godine na portalu Politico.eu (https://www.politico.eu/). Njegov original pod naslovom „EU military projects face delays, leaked document shows“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.politico.eu/article/leaked-document-shows-delays-in-eu-military-pact/